nedjelja, 24.08.2008.
Od sada, na Blog.hr, pa dokle ide…
Nisam ništa napisao skoro mjesec dana. Došlo mi malo, pa hoću. Vjerujem da će mi od sada pa nadalje malo rjeđe dolaziti. Umorio sam se od bloganja pa ću laganini, kako mi nadođe.
Napustio sam Bloger.hr iz razloga koje sam tamo naveo u zadnjem postu. Ipak ponekad svratim na vikalicu i posjetu nekim dragim blogerima. To što se sada moj blog nalazi na Blog.hr nije nikakav problem jer se možemo pratiti i dalje. Nema potrebe za mijenjanjem linkova jer svatko tko klikne na @arcanoid ili @aid007 dođe ovdje na Blog.hr. Redirekcija je prava stvar. 
U zadnje vrijeme sam nešto više boravio na vikalici blogera. Obožavao sam onaj plavi animirani smajlić koji se pakosno od srca smije. Ipak nije nimalo pakostan jer odražava dobro i pozitivno raspoloženje. Jedini koji se od srca hihoće.
I dalje ću se povremeno javiti na vikalici ili naslovnici kada budem imao potrebu nešto reći. Nikada neću dopustiti samo jednoj strani izlaganje svojeg mišljenja ili bolje rečeno, pljuvanja po svemu Hrvatskom s razlogom ili bez.
Ja sam ponosni Hrvat bez obzira koliko nam Lijepa Naša bila ujebana zbog državnog vodstva. Ne volim ih ni ja pa ipak svoju zemlju volim i sve njene pozitivne građane. (bez obzira kamo pripadali) Volim kad naši olimpijci – sportaši postignu uspjeh pa tako promoviraju ovu zajednicu. Ponosan sam na naše znanstvenike koji imaju zapažene rezultate na dobrobit cijelog čovječanstva. Nismo marginalci kojima je i Bog rekao laku noć iako se ponekad upitam, zašto ovom narodu ide tako loše. Zato mi teško pada kada netko sve to omalovažava i gleda na to kao na negativni nacionalizam. Toga je na Blogerovom forumu bilo u izobilju. Ajme majko, sve što je hrvatsko njima znači ustaško. Takvih kretena mi tamo stvarno dosta.
Nadam se kako ću ovdje moći pisati vedrije teme bez stresa. Možda rijetko, kad mi se bude htjelo, za svoju dušu i na veselje mojih posjetioca.
Žao mi je što su neki meni dragi ljudi s Blogera.hr prestali pisati ili pišu vrlo rijetko pa se s njima rijetko dopisujem. (ima ih puno) Drago mi je da sam na vrijeme pokupio njihove mailove ili telefonske brojeve. O onima s kojima se znam uživo da i ne govorim. 
Možda se ponovo zaigram s CSS-om na ovom blogu. Joj kako sam svojedobno uživao u uređenju svoje blogerske kućice. Nadam se da ću ponovo dok ju približno uredim po uzoru na bivšu. Ponekad mi je to bilo veće zadovoljstvo od bloganja.
Budite mi zdravi i veseli do idućeg čitanja.
