ponedjeljak, 27.11.2006.

Sutkinja trenira strogoću

Zadar je jedno pravo medijsko čudo. Jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji je se može pohvaliti s dva lokalna tjednika, jednim lokalnim dnevnim novinama te čak dvije lokalne televizije! Za neizostaviti je još i četiri dopisništva nacionalnih dnevnika. Zapravo, «sloboda medija» nešto je s čime bi se pojedinci redovito busali o prsa.
Sve do prije nekoliko dana.

Photobucket - Video and Image Hosting

U petak je u prostorije policije priveden fotoreporter Narodnog lista Adam Mračić zbog «neovlaštenog snimanja zgrade Prekršajnog suda». Zgrade za koju ne postoji zabrana snimanja. Izgleda da je to bio dovoljan razlog da se fotoreportera privede, ispita i protiv njega podnese kaznena prijava. Također, uslijedila je i premetačina prostorija Narodnog lista.
Inače, cijeli «spektakl» uslijedio je nakon prijave sutkinje Općinskog suda Zlate Smojver-Kanjer, kojoj se očito nije svidjelo to da je netko snima na javnom mjestu.
Ipak, dotični pokretači akcije «Selotejp br.2» smetnuli su s uma jednu stvar: sve što se vidi s ulice smije se fotografirati, osim ako se ne radi o zaštićenom objektu. A tada je taj isti objekt označen s odgovarajućim znakom. Znakom kojim zgrada Prekršajnog suda nije označena.
Barem ne još.
Dakle, stvar je jednostavna: Adam Mračić nije prekršio zakon. Kaznena prijava protiv Adama Mračića nije zakonski osnovana, a isto tako niti premetačina prostorija Narodnog lista. Provođenjem svega navedenog prekršena su temeljna prava Adama Mračića i Narodnog lista.
A jesu. Bez obzira na to što bi poneki opravdanja za te postupke željeli naći u politici dotičnih novina koja se može nazvati svakako, samo ne korektnom.

No, izgleda da pokretače dotične akcije pojam slobode medija uopće ne zanima. I ako je suditi po kaznenoj prijavi koju je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo cijela priča svoj epilog dobiti će, pa gdje drugdje, nego na sudu u Zadru! A mi, zadarski novinari, ukoliko se na kraju ipak ostvari želja sutkinje Smojver-Kanjer, možemo slobodno početi seliti za Irak. Čula sam da su tamo bolji uvjeti za rad...



- 12:53 - I što ti kažeš? ( ukupno: 0) - baci na papir - #

četvrtak, 16.11.2006.

Big fat Hrvat

Amerikanci zaista vole biti prvi u koječemu - prvi u naoružanju, prvi u sportu, prvi u marketingu, pa čak i u težini. Očigledno ne uvažavajući činjenicu da se godišnje u SAD-u potroši više od 33 milijarde dolara na gubljenje kilograma, Amerikanci, kakvi jesu, ovog su puta zaista nadmašili sami sebe. Uskoro bi, ako je suditi po posljednjim vijestima iz američke kuhinje, mogli još više opteretiti savezni proračun, a o kućnim vagama da i ne govorimo.
Vijest da se u SAD-u počeo prodavati i konzumirati hamburger «težak» čak osam tisuća kalorija obišla je svijet u jedan dan, a sve to možda i ne bi bilo toliko smješno da pripadnici vodeće svjetske nacije pritom nisu osmislili i posebna kolica kojima se konzumenti hamburgera iznose van iz restorana!
Hamburger proročanskog naziva «Quadruple Bypass Burger», u slobodnom prijevodu «burger četverostruke srčane prijemosnice», sastoji se od četiri komada govedine koji teže jedan kilogram, tri kriške sira, četiri kriške slanine, zelene salate i rajčice. Količina kalorija koju sadrži dostatna je za naredna četiri dana života jedne odrasle žene, pa su spomenuta kolica valjda osmišljena kako bi se obnevidjele goste u kratkom roku moglo prevesti do obližnje bolnice.
Na operaciju premosnice.
Ako operacija premosnice ne uspije, unesrećena rodbina uvijek može tužiti dotični restoran, jer tako to ide u Americi. Osim ako restorani ne angažiraju odvjetnika koji će za predjelo gladnim Anerikancima servirati potpisivanje izjave o konzumaciji na vlastitu odgovornost.
Jednako koliko Amerikanci vole biti prvi, Hrvati vole biti veliki. Obistinila se još jednom ona narodna « rugala se sova sjenici», jer ni mi Hrvati nismo daleko od «američkog sna». Naime, hrvatska nacija proglašena je najdebljom u Europi, a Zagreb «prijestolnicom debelih». Izgleda da je mit o vitkim Hrvatima/icama ipak samo mit, jer su kulen, špek i vožnja «motoriziranim kolicima» učinili svoje. Podaci govore kako čak dva milijuna ljudi u Hrvatskoj ima višak kilograma, a dodatno zabrinjava što je taj broj u porastu. U smanjenju sveukupne mase nacije ne pomažu ni reklame za najskuplju vješalicu za robu naziva «Orbitrek», a ni jabučni ocat nešto ne djeluje kako bi trebao. Možda nas deblja stres, možda je krivo siromaštvo zbog čega nacija pretjerano jede ugljikohidrate, a pojedinici bi se zaletili da ih i sama voda deblja.
Ipak, mi u Zadru imamo razloga pokazati figu, jer, ako ništa, makar McDonald's ne stanuje kod nas!

- 19:06 - I što ti kažeš? ( ukupno: 5) - baci na papir - #

četvrtak, 09.11.2006.

Rat za duži brak


Ako je suditi po učestalim novinskim člancima o nasilju u obitelji moderna Hrvatica bi po stupanju u brak ili po ulasku u nerigistrirano partnerstvo trebala na dar primiti domaću inačicu uzija ili u najmanju ruku –pancirku. A kako s godinama situacija postaje «kompleksnija» za desetu godišnjicu braka dobro bi došao i jedan tenk! Moderna spavaća soba trebala bi biti opremljena najsuvremenijim sustavom za detekciju metala, a kuhinja uz već postojeće «Shogun» noževe, trebala bi sadržavati metalnu zavjesu -u slučaju dolijetanja pivske boce od strane poludjelog muža čija omiljena nogometna momčad je upravo ispala iz 4. lige. Time bi se donekle odgodila u nas često pre-doslovno shvaćena izjava «Dok nas smrt ne rastavi».
Generalizacija braka ili veze u ovom primjeru može se shvatiti, možda, pre radikalnom, no bacimo šalu na stranu. Podatak koji govori da je u prosjeku između 10 i 50 posto žena iskusilo neki oblik fizičkog nasilja od partnera ni u kom slučaju nije zanemariv.
Nakon krvavog epiloga koji se nedavno dogodio ispred zgrade Službe za hitnu pomoć u Zadru, pozornost hrvatskih naslovnica preselila se u Rovinj gdje policija traga za Đurđicom Đuzel, nevjenčanom suprugom Mustafe Hasetovića za čiji se život liječnici bore u pulskoj bolnici. Đurđičina obitelj sumnja da ju je Hasetović ubio, a tome u prilog govori i pismo upozorenja koje je Hasetović uputio njezinoj rodbini.
O bračnom odnosu koji svako malo poprima karakteristike bojišta govore i prošlogodišnji podaci koji su i više nego alarmantni: svaki mjesec u Hrvatskoj jednu ženu ubije njezin partner, a svako treće ubojstvo posljedica je obiteljskog nasilja. S obzirom da skloništa za žrtve nasilja u Hrvatskoj jedva dosežu dvoznamenkasti broj, a i ta postojeća često opstaju samo zahvaljujući privatnim donacijama, očiti je naputak vladajuće garniture da žene uzmu stvar u vlastite ruke. Samo, jesmo li se za to borile?


- 19:52 - I što ti kažeš? ( ukupno: 5) - baci na papir - #

utorak, 07.11.2006.

život za marku

Izgleda da je vrijednost ljudskog života u Hrvatskoj ostala ista kao i za vrijeme Domovinskog rata; jedna, marka, jedan metak, jedan život. A ponekad niti toliko. Možda bi to trebala biti realna i objektivna naknada u slučaju Maškarin, ako ćemo parafrazirati izjavu odvjetnika Gorana Gatare koji zastupa riječki KBC.

Naime, Gatara je izjavio medijima kako je KBC odbio zahtjev o isplati 13,705.000 kuna kao naknadu za amputaciju noge koja je uslijedila nakon operacije slijepog crijeva, nazvavši ga nerealnim i neobjektivnim.

No, nije jasno koji dio odvjetnik riječkog KBC-a smatra nerealnim i neobjektivnim. Sama odšteta temelji se na tome da se dvadesetogodišnjem Miroslavu Maškarinu mora osigurati trajna njega i pomoć, prilagoditi životni prostor, a iznos uključuje i vozilo prilagođeno za invalida. Posebice treba obratiti pozornost na riječ "trajna", jer pred Maškarinom se nalazi cijeli radni vijek, do 65. godine života. U prilog tome dovoljno je pripomenuti kako su medicinske usluge samo u ovoj godini poskupjele za više od trideset i pet posto, a bolničke usluge za više od jedanaest posto. Ako Miroslav Maškarin sada ima dvadeset godina, koliku će vrijednost isplaćena naknada imati za četrdeset i pet godina? Računicu je jednostavno predvidjeti. Isto tako, pravo na naknadu štete po zakonu imaju i njegova majka, sestra i otac, a tu je i pitanje duševne boli koja je nenadoknadiva. Za napomenuti je i to kako se isplaćeni iznosi u SAD-u i Europskoj uniji za slične događaje i tako teške posljedice kreću u rasponu od šest milijuna eura pa na više i dostižu i više od deset milijuna eura.

No, kada je u pitanju hrvatsko zdravstvo ništa nije nemoguće. Jer, ako se gubitak noge kod dvadesetogodišnjaka može nazvati komplikacijom, onda se i zahtjev od 13,705.000 kuna može nazvati - nerealnim i neobjektivnim!

- 13:09 - I što ti kažeš? ( ukupno: 2) - baci na papir - #

četvrtak, 02.11.2006.

"Tetris society"

«Zašto se brinuti o djeci kad imamo odvjetnike?», pita se cjelokupno roditeljstvo američke instant nacije. Društvo koje za svoje probleme prekomjerne tjelesne težine, umjesto preuzimanja vlastite odgovnosti, radije tuži lance prehrane, sada se dosjetilo nove ideje: tužiti tvorce video igara! Jer, Amerika je očito postala mjesto gdje djecu odgaja tržište, a roditelje odvjetnici.
Naime, članovi obitelji žrtava ubojstva koje je prije dvije godine počinio četrnaestogodišnjak na ranču u američkoj saveznoj državi New Mexico tužili su proizvođače video igre «Grand theft auto», tvrdeći da dječak ne bi nikada ubio da nije «opsesivno» igrao tu igru. Prema optužbi dječak imena Code Posey nekoliko je mjeseci igrao spornu video igru koja slikovito prikazuje, primjerice, ubijanje policajaca te na taj način naučio uperiti pištoj u čovjeka i pucati u njega. Igra pobuđuje ubilačke instikte, kazali su tužitelji. Sam Code Posey kazao je da je članove svoje obitelji upucao nakon što ga je otac ošamario. Obrana, pak, kazuje da je Poseya otac godinama zlostavljao.
Međutim nitko od aktera ove priče nije se dosjetio pogledati prednju stranu kutije sporne igrice, a gdje lijepo piše oznaka «M». Da američko roditeljstvo imalo preuzima odgovornost za svoje postupke kao što propituje odgovornost proizvođača nakon što je tragedija već napravljena, onda bi znali da slovo «M» označava sve one proizvode u obliku video igara i filmova čiji sadržaj ne odgovara osobama ispod sedamaest godina života. Jer, proizvodi iz te kategorije sadrže intenzivno nasilje, krv i ubjanje, seksualni sadržaj i neprikladan jezik. A koliko je Code Posey imao godina kad je ubio? Imao je četrnaest godina.
Ne tvrdim da sporna igra nije imala svoj udjela u tragediji, ali odakle jednom četrnaestgodišnjaku uopće igra koja se ne poreporučuje niti njegovim starijim prijateljima? Tim više, dječak je mjesecima ranije opsesivno igrao igru iz dana u dan, a da se nitko nije dosjetio pogledati što on to uopće i igra. Tko je dječaku i kupio tu igru? Kako je dječak došao u posjed vatrenog oružja? Nitko nezna. No, jedno je sigurno: kada se jednom američka djeca dosjete bacati kamenje s nebodera, na optuženičkoj klupi naći će se –autor Tetrisa!

- 18:02 - I što ti kažeš? ( ukupno: 0) - baci na papir - #

petak, 13.10.2006.

Sve 'lajne' vode u Rim


Za vrhunski «piz trave» ili «lajnu koke» više nije potrebno protegnuti noge do Amsterdama. Dovoljno je samo skočiti do susjedne nam Italije. Točnije do parlamenta. Jer, valjda, najbolje uvijek ide najboljima.
Da bi provjerili konzumentske navike svojih političkih prvaka, novinari emisije «Iene» dosjetili su se jednog jednostavnog načina; po izlasku iz parlamenta zaustavili su 50 zastupnika i tijekom «intervjua» pomoćnica snimatelja im je uslužno brisala znoj s vatom koja je sadržavala test na drogu. Na marihuanu je bilo pozitivno 24 posto, a na kokain 8 posto. Znači ukupno trideset posto zastupnika. Nije ni čudo da su talijanskoj naciji neki zakoni izgledali da ih je donio netko izdrogiran, kada i je. U prilog tome idu i izglasani prohibicionistički zakoni koji ne samo da nisu iskorijenili drogu, već su je posve stavili u ruke organiziranom kriminalu.
No, emitiranje sporne emisije je zabranjeno uz obrazloženje «kada se već štiti privatnost krijumčara i kradljivaca, onda se može štiti i privatnost i onih 'časnih'». Pritom nikome nije zasmetalo što se tom izjavom oni «časni» trpaju u isti koš s kriminalcima. Biće im je tu i mjesto.
Mozda bi se i hrvatski političari trebali ugledati na na Talijane? Bandić, eto, ne bi više bježao pijan Zagrebom, jer, kažu iskusni, od kokaina si samouvjereniji. A i Šeksu bi možda od «bijelog» malo splaslo ono rumenilo na licu. A kako je naša politička scena ipak sklonija zavirivanju u čašicu, možda bi naši mediji po uzoru na Talijane trebali organizirati rođendansku zabavu na trgu sv. Marka. Pa nek svi pušu balone...





- 22:25 - I što ti kažeš? ( ukupno: 0) - baci na papir - #

nedjelja, 27.08.2006.

Evo vidi se kad Dalmatinci odlaze na godišnji -pa ujesen smokin
Napokon sam dobila svojih deset dana i sad bježim na neku pustaru od otoka, bez telefona, interneta, pressinga bla, bla..

sa sobom nosim bocu votke, pola četruna, paštu, gomilu čokolada, kekasa i puno puno pašteta...(ovi naši boduli su skupi ko sam vrag)

vratit cu se, nadajmo se, pocrnjela, mamurna i debela.... rofl

- 23:35 - I što ti kažeš? ( ukupno: 0) - baci na papir - #

ovo je trebao biti post...

Prema raznoraznim komentarima, natpisima u medijima i postovima blogera, Hrvatska je zemlja doktora mesara, hipohondara, korumpiranih policajaca, potplaćenih sudaca, vražjih odvjetnika i, ne zaboravimo, senzacionalistički nastrojenih novinara.

Generalizira se sve, počevši od 'preplaćenih' smetlara koji metu ulice, profesora u školama 'koji maltretiraju djecu ''razmaženih učenika', a sve, dakako, s negativnom konotacijom.

Ako je to već tako, onda bi hrvatskim građanima bilo jednostavnije da, umjesto na operacijski stol u neku kliniku, odu u obližnju klaonicu. Jer, rezultat bi bio isti, a i uštedilo bi se na vremenu. Isto tako, nema niti smisla prijavljivati krađu atomobila / bicikla / kamp kućice kada će ionako limeni ljubimac završiti u Bosni i Hercegovini. Jer, švercer ima deblji novačnik. Za neizostaviti je i svakih nekoliko mjeseci prozivano hrvatsko školstvo. Ako je hrvatsko školstvo već u tolikom rasulu, a profesori mlate učenike na svakom malom školskom odmoru, kao preporuka roditeljima savjetuje se knjiga "Emil ili o odgoju" J.J. RoRousseau-a, pa nek se djeca odgajaju -u šumi!

Po svemu sudeći, ukoliko je sve navedeno i istinito, Hrvatska će se u narednih nekoliko godina svesti na brojku od nekoliko tisuća građana. Stopa nataliteta biti će nepoznanica jer, naime, svaki porođaj završiti će pobačajem. Bilo zbog toga što su doktori nesposobni, ili zbog toga što pacijentice ne čuvaju savjesno trudnoću. Živjeti će se u primitivnim nastambama zemunicama, jer, ako je suditi po uvaženom mišljenju o građevinskim radnicima, kvaliteta njihova rada je toliko dobra da se novosagrađena kuća urušava tek nakon tri godine (!?).

Za neizostaviti je i postojeći demokratski sustav koji bi se pod korupcijom njegovih djelova trebao dematerijalizirati u roku 'odmah', a tu je i pitanje postojećih zatvora čija funkcija će biti nepotrebna, jer pun novčanik i gvozdena vrata otvara. Živjeti će se u brdima, pasti će se trava, nositi će se krzno (sic!)...



a mi to sve, dakako, nećemo niti primjetiti, jer novinari, kao što je već navedeno -pišu previše senzacionalistički...


- 22:35 - I što ti kažeš? ( ukupno: 0) - baci na papir - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se