Aragorn's place
ponedjeljak, 27.03.2006.
Ne da mi se!
|
Objavljujem da imama hrpu tema kojima bi mogao ispisati ove digitalne stranice al mi se ne da pisati! Lino mi je!!! |
- 23:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.03.2006.
Seronje!
|
Da, VIPnet je seronja! I to još kakav! Zasrao mi je i privatni mobitel s onom glupom funkcijom "tko vas je zvao" i sad papci traže da im pošlajem sms na broj 777 kak bi mi isključili to sranje. Pa seronje j.... si znate koga! Mene ste našli zaje.... i zarađivat dodatno?! Fino ću napravit kao i sve više mojih prijatelja i otić na 095.....!!! 098 neću iz principa - oni su gadovi još uvijek monopolistički. Uh....sad sam se ispuhao pa ću dalje. Dakle....Moja upala sinusa i ja smo pri kraju utakmice. Za sad vodim no polako privodim utakmicu kraju jer ta upala ima jednog nevjerojatnog igrača. Uporan je kao mazga - gospon Kašalj. To koliko se upornosti nađe u tom igraču je nevjerojatno - nažalost igra za protivničku ekipu tako da ga čim prijeđe centar pokosim klizećim startom s leđa. To kaj mi neki moji igrači dobiju crveni karton zbog toga nije važno - oni su kolateralne žrtve. Osim toga u posljednjih par dana napravio sam pravi genocid u protivničkim redovima; pogotovo od kad sam angažirao protuživota Makcina - ak me razmete? Tko ne razme nek se obrati meni poliglotu (al sam večeras pun sebe....) Prijavih se na postdiplomski! Ako Bog da za 4-5 godina će vam s ovih stranica pisat dr.sc. Aragorn, d.i.g. - čovječe tko će popamtit sva ta slova uz ime?! Uglavnom, to je bio drugi put da pokazujem diplomu. Prvi je bio upis stručne spreme u radnu knjižicu i baš sam se zapitao koliko mi je taj komad papira promijenio život. Dosta, zaista jako puno. Dok nisam diplomirao živio sam u nekom grču - kojem sam dijelom bio i sam kriv - i neprestanom propitivanju sebe samoga i života koji ću voditi ako kojmim slučajem ne diplomiram. Naime, zaribao sam s odabirom srednje i posao koji bi mogao s njom raditi me nije nimalo privlačio, dapače svi mogući poslovi bili su moi odbojni. Od kad sam diplomirao puno se toga promijenilo. Živnuo sam u svakom pogledu, a od kad sam došao na gradilište preporodih se. Kako u fizičkom smislu tako i u onom emotivnom i socijalnom. Kad pogledam unazad kao da je netko drugi čučio u meni i cijelo vrijeme bio potisnut, a sada sve više izlazi van i ispoljava svu svoju raskoš - naravno ima tu i negativnih strana ali prevladavaju one pozitivne. Uglavnom, zaista mi se odigrava ono kaj sam na fešti nakon promocija rekao prisutnima "osjećam da zatvaram jednu knjigu - ispisanu lijepim ali i ružnim rukopisom. Hvala svima vama koji ste mi pomogli pisati je! Sad krečem na novi put, prepun izazova ali i prepun nove nade koju zaista mislim uhvatiti...nadam se da ću na tom putu i dalje iamti vašu podršku!" Da, i dalje putujem sa istim ljudima no usput sam stekao i nove suputnike - svaki od njih me ispunio nečim novim. Zaista svaki dan osjećam kako napredujem i u struci ali i osobno - kao da postajem bolji čovjek! |
- 21:20 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 15.03.2006.
Najseksipilnija hrvatica
|
Evo, bolestan kao pas ležim pret tv-om i gledam RTL i svakodnevno prisutnu Sanju. Ne znam kako je ime temi jer sa mse kasno ubacio no pričaju o izborima ljepote i izboru za najseksipilniju hrvaticu. Emisija nije ništa posebno - limunada; pa zašto onda pišem o njoj?! Pojavio se tip iz Globusa koji je organizirao izbor i objavio listu. I ne, neću o pobjednici - nju i tako svi opisuju i spominju; bilo po filmići, bilo po pjesmama, bilo po skandalima - ja ću o jednoj drugoj, do sada ne baš toliko razvikanoj mladoj dami. Ovo dami mislim iskreno!! Dakle, čita tip redoslijed i veli: "Treće mjesto je osvojila MILA HORVAT" Lupino i Kuljiš otvorili oči i vele "nemam poj'ma tko to je" E pa ja znam! Cura je trenutno voditeljica emisije "Dobro jutro Hrvatska", a prije je radila kao novinar u redakciji iste. Kao novinarku s am je i upoznao! Bilo je to jedno jutro u zagrebačkoj gimnaziji gdje sam služio civilku, a koju je ona i sam pohađala. Došla je sa ekipom snimiti prilog o Božićnom sajmu u školi te smo se tako upoznali. Kratak susret, par razmijenjenih riječi i to je to - sumnjam da se ona sjeća toga. No ja se, priznajem, sjećam. Malo koja cura je ostavila takav dojam na mene! Elegantno obučena u skladu sa poslom koji obavlja, uredne plave kose koja joj je prirodno padala, stav kakav bi poželio kod svake cure i osmjeh....osmjeh o kojemsam do tad mogao samo sanjati. No ne radi se samo o njenim fizičkim atributima koje su očito prepoznali i drugi - cura je jednostavno zračila. Rukovanje s njom nije odavalo dojam neke bezlične osobe (znate ono kad nekome pružite ruku a ono osjetite mlohavost?) čak naprotiv - stisak baš onakav kakv bi trebao biti. Jednako tako kroz par tema koje smo brzinski dotakli primjettih da cura nije neka praznoglava TV voditeljica već žena sa stavom no ne s onim koji gazi po ljudima već da zna gdje stoji i kuda želi ići. Uglavnom, ona je jedna od onih osoba koje sam upoznao i koje su me se zaista dojmile. Nije da je idealiziram - ja zapravo ne znam ništa o njoj - ali prvi dojam, koji je meni osobito bitan, je bio i više nego pozitivan. |
- 18:46 - Komentari (21) - Isprintaj - #
utorak, 14.03.2006.
Blog mala...
|
Dakle, cura napisala blog, zbog bloga dobila opomenu pred isključenje iz škole, mala otišla izrezati žile zbog toga i nastala cijela halabuka. Prvo da se zatire djetetova sloboda, pa da joj je ugroženo zdravlje, a sada i da se svima nama usteže sloboda govora!!! Da vas čujem sad sa "bravo Aragorne!!!" - pišim vas vrit!!! Nije to moje mišljenje. MOje slijedi.... Kako to da se nitko nije zapitao zašto je mala zaista išla rezati žile i zašto je uopće dobila opomenu pred isključenje iz škole?! Rezanje žila....cura je sam izjavila u Jutarnjem da nije to napravila zbog opomene već zato kaj nije htjela da sadržaj njenog bloga vide roditelji! Dakle svašta, ako ja ovdje baljezgam gluposti (dobro, nađe se tu i tamo koja pametna) onda su te moje gluposti dane na uvid svima - cijelome svijetu. Dakle i mojim starcima ako svrate ovdje; što će reči da je plitko objašnjenje koje je cura dala. No budući ona ima godina koliko ima neću joj zamjeriti... Opomena...zašto ta opomena?! malo sam švrljao bespućima bloga ovih dana i pokušao poloviti kaj tko piše o ovoj temi.. Čini mi se da sam saznao podosta toga i povezao s onime kaj se napisalo u medijima. Dakle, cura je na blogu izvrijeđala neke svoje profesore ali i učenike škole. Vjerojatno vrlo gnjusno jer sam naišao na dosta blogova srednjoškolaca koji pišu svakavim riječnikom. Eh sad...kako je bilo tim učenicima koji su pročitali to o sebi na njenom blogu?! - pročitali su i drugi u školi vjerojatno. I sam znam, a znate vjerojatno i vi, koliko stvari utječe na samopoštovanje u pubertetu...ono kaj me sad ne ferma ni 5% onda mi je bio velik i značajan životni problem, a tako je vjerojatno i danas. Dakle, kad te netko ocrni pred čitavom školom onda ti nije baš lako doći u školu idući dan (nažalost, vjerojatno je tako i ovoj maloj sada). Svi već kužite na kaj aludiram. Po meni se ne radi ovdje o slobodi govora, već se radi o zlouporabi iste. Jer svaka sloboda ujedno podrazumijeva i odgovornosti - i prema sebi ali i prema drugima. Ako "upotreba" moje slobode ujedno znači atak na neku drugu osobu onda uopće nije važna ta moja sloboda - važna je posljedica; napad na nekog drugog. Niti jedan djelić moje slobode ne podrazumijeva moje pravo da nekome drugome oduzmem dio njegove slobode, njegovog dostojanstava, da ga na bilo koji naćin povrijedim u njegovoj slobodi, stavu, vrijednosti... update: pogledajte i ovo na tu temu |
- 21:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 10.03.2006.
Kad sam budala.....
|
Javi se meni prije tjedan dana mala i pita kak sam da bi se našli na kavi ti tak.... Činjenica je da se meni cura još uvijek sviđa - na da sam lud za njom al svejedno klik u glavi još radi. I tak se mi našli, raspričali se o svemu i svačemu, nabacio ja malo dvosmislenih spika koje je ona dijelo mprihvatila i tak.... Završilo sve s njenim "čujemo se idući tjedan pa da se nađemo" Ok, mislim si ja. Jučer stiže sms "Kaj radiš? Hoćemo sutra van?" I dogovorimo se da se nađemo no rekoh joj da sutra radim i ustajem rano. "Doma si do 23:00" veli ona..... Sjedimo večeras i klaframo otvoreno, o nama, njenom bratu, mojoj sestri. I tak kroz priču o nama dođemo na temu sexa. Iako smo nas dvoje kratko trajali bilo je trenutaka intime u kojima je ona bila poprilično sramežljiva i rezervirana što me je itekako čudilo za curu njezinih godina. No danas mi priča kak je to kod nje uvijek tak u startu al se kasnije opusti pa da je s bivšima igrala razne igrice... "šteta kaj onda i mi nismo potrajali" - izvalim ja na kaj se oboje nasmijemo. Počne ona priču o bivšem i počne objašnjavati "Znaš, kad je on ušao u mene meni je duša napustila tijelo. To više nikad s nikim neću doživjeti! Ne da je on bio nešto jako iskusan i znalac ali jednostavno s njim je to bilo tako - to više s nikim neću doživjet. Mogu svršavat ne znam kolik oputa al tako kao s njim nikad neće biti...." Slušam ja i sve se čudim kaj to ona meni priča...."ok, to si sad rekla meni jer između nas neće nikad biti nešto više i ozbiljno, no nemoj takve stvari pričat nikad nekom dečku s kojim želiš nekaj više jer takve stvari on ne želi slušati. Osobno, nikad ne pitam takve stvari i ne želim ih znati jer prije ili kasnije - ma kolik osamouvjeren bio - počneš se pitati...." U očima sam joj kao vidio nakupinu suza, trgnula se, ništa nije rekla....no osjettio sam da joj nije drago to kaj je čula. (možda se i varam iako sumnjam) I tak pričamo mi dalje kad joj dođe poruka - veli od brata - pročita je i kaže "tu su mi bratovi frendovi" i počne okolo zvjerkat. Nastavimo dalje sa pričom i zafrkancijom kad me pita "Bi li se ljutio da te ostavim samog i odem pozdravit bratove frendove?" "Ak hoćeš odi" velim ja no priznajem nije mi baš bilo drago "se ljutiš?" "Nije mi drago al ok..." "Ma ispričat će mu svašta ako ih ne pozdravim" "Ok..." "Kaj se ljutiš?" "ne ljutim se ali smatram to poprilično nepristojnim prema meni. No odi..." i tak ona ode njih pozdraviti. Osjećah se porpilično glupo okružen sa njišučom ekipom u ritmu muzike za ples dok sjedih sam za stolom.... Dođe ona kroz par minuta natrag: "Jel me dugo nije bilo?" - pita uz osmjeh "Relativno" - odgovaram ja uz kislei osmjeh "Znaš, morala sam im cugu platiti...Rekla sam ih da kak ih nije sram! Ja tu s dečkom koji platu tri runde, a oni mene žicaju..." :-) - na mom licu, pomješan sa :-/ "E, jel bi se ljutio ako ja ostanem s njima, a da ti odeš sam? Zovu me da ostanem..." "Ostani ako hoćeš..." odgovaram al u meni sad već fakat kuha "Ne znam kaj da kažem...vidim da ti nije drago..." "Znaš, ovo kaj si mi ti izvela sad nije mi nitko nikad. Ne na taj način. Mogla si fino onda izaći s njima van i bok" "Joj, kaj ti nikad nisi izašao van pa da si ti hti još ostat dok je ostatak htio ići doma?" "O jesam....." odgovorim joj i kontam si kak netko miješa kruške i jabuke. "Nemoj se ljutiti...." "Nema frke" "Da te otpratim do van?" "Ne hvala, znam i sam..." "Javim ti se sutra...." "Aha" - velim ja odlazeći i misleći si da više nikad s njom neću izaći! |
- 00:09 - Komentari (25) - Isprintaj - #
srijeda, 08.03.2006.
Hvala!
|
Hvala Nataši što mi je pomogla vratiti djlove izgubljenog blaga! |
- 22:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 07.03.2006.
Dakle....
|
pisano 06.03.2006. u 22 i nešto - zbog blog crasha objavljeno sada Dakle! Budući je ovo sranje od Bloga u banani već drugi dan i budući mi takvo stanje već ide na istu tu bananu bacih se na pisanje ovoga posta u meni još više bananastom Microsoftovom program – znate kojem, kaj ne? Eh sad kad sam otvoreno objavio svijetu koje voće me prati u mom svakodnevnom životu (da čujem, tko je pomislio da sam ja majmun?!) mogao bi nastaviti dalje – možda preko ove mrkve koju grickam pišući ovaj post (da čujem, tko misli da sam zec?!). Bila mi je puna banana posla i svakog drugog dreka koji me u zadnje vrijeme spopada tak da sam došavši doma popio kavu, izbacio dio ovog kaj me spopada iz sebe, obukao jaknu, kapu, rukavice i cipele „skoro gojze“ na noge te se uputio u skitnju kvartom kako bi se opustio i nadisao svježeg zraka. Od kada na farmi Banditić misli uzgajati dotepence (ne, nemam ništa protiv njih – osim kad misle da bi se ja trebao mijenjati zato kaj su oni došli u kvart – ali su mi baš dobro uletjeli u ovo moje raspoloženje) i od kad jugo ne puše noseći miomirise kafilerije, fakat se može osjetiti onaj fini zagrebački smog; čak i u mom kvartu na kraju grada! I tak odo prvo do knjižnice vartit knjige, pa usput do bankomata – Bože moj, ipak ja radim pa mogu dizat pare svako malo – te u dućan po Ness za posao. Na blagajni vidjehpreziće te zatražih pakovanje, a prodavačica se toliko zbunila i zacrvenila kao da ih ona kupuje, a ne ja. zapravo, još je gore izgledala nego kaj je izgledao svatk ood nas kad ih je prvi put kupovao – a žena ima cca 35 godina!! I tak sa prezićima u džepu, kavom u ruci krenuh ja do auta i iskrcah kupljeni sadržaj u limenog ljubimca. Uzmem napasnika i uguram ga u njemu dragu rupicu koji vrlo brzo istraži te nas dva krenusmo u noć. Baš je krasna bila ta noć – pomalo hladna no opet tako opuštajuća i vesela. Sam sa sobom osluškujući škripu snijega i špljacanje bljuzge pod nogama prošetah se kroz kvart.... |
- 18:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 05.03.2006.
Javni wc-i i Severina
|
Kakve veze imaju jedni s drugima? Imaju - moj današnji dan! Nađem se ssa frendicom na kavi i budući je trebala podići neki paket na autobusnom kolodvoru kad dođe bus odlučismo popit tu kavu na kolodvoru. Crnjak samim time što na kolodvoru nema baš neki zgodni birc al još veći crnjak zbog slijedećeg: Kao što to obično biva mene stislo i morah otići olakšati dušu na wc. Odem do wc-a učekaoni - zatvoren i sad počnem vrludati okolo kad skužim....Gamad bezobrazna je posltavila specijalne ulaze - jebene boxeve kao za utakmice na Maksimiru (još samo one žbice fale) - al da stvar bude gora, da bi se staklena vrata na tom prolazu maknula kako bi čovjek mogao proći, moraš kupiti kartu na automatu!!!! Nevjerojatno! Da ne pričam o tim staklenim vartima mkoja su otvorena sekundu, dvije i sad se ja pitam - kako da stariji čovjek ili invalid prođu kroz njih; makar i kartu kupili?!! Gadovi bezobrazni lihvarski, više ni pišat nemreš ko čovjek već i za to trebaš platiti!!!! Rješih javne wc-e, ostaje Seveljakuša! Ajme majko, žena je stvarno pobijedila na toj Dorici! Sad zaista potvrđujem mišljenje da je Dora ne drugorazredni show već pravi cirkus. Jad i bijeda. Neću više....žena ne samo da mi nema pjesmu već više nema niti onaj stas koji ju je prije krasio. |
- 18:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 03.03.2006.
Zašto?
|
Čudne stavri se događaju u zadnje vrijeme! Postoje blogovi koje nemrem otvorit. Tj. oni kod kojih mi se pokaže bijeli ekran kad kliknem na njih. Evo baš zadnji je "šatro cosmo girl" Jel zna netko zakaj je to tak?! |
- 18:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 01.03.2006.
Što ako....
|
Ne bojim se visine, bar ne u klasičnom smislu. Mogu stajati na vrhu zgrade gledati okolo i sve ok. Mogu letjeti avionom i gledati dolje i sve 5. Ali! Da postoji taj ali! Penjemo se danas kolega i ja po skeli na vrh objekta koji gradi. Idemo tako gore po štengama, dižemo se sa podesta na podest, priča on meni kad mi pogled skrene dole, nastavimo dalje - pogled opet skrene i odjednom glasu glavi "što ako....." Dalje nastavite sami! Tisuću i jedno ako i više mi se ne ide gore, obuzme me neka nelagoda i to je to - mogu nastavit ali nije to ono opušteno već više napeto i nategnuto raspoloženje. "Stani! Čuj, ne idemo gore" - izvalim "Kaj te strah visine?" "Ma ne znam...neki neugodni osjećaj" "Ok stari. Idemo natrag dole" - bez trunke nekog spradanja odvaraća on. Zato ga i cijenim; nekako smo kliknuli u jednom trenutku - unatoč razlici od skoro 20 godina među nama. Javljao mi se već taj osjećaj....neki glas u glavi se javi i onda blokira kretanje na visini - čudno je to. Sjedoh u auto i krenuh doma s gradilišta....javi se glas "ma mamu mu njegovu, koliko je to visoko? 30ak metara? hm....a baš me zanima kak izgleda gradilište odozgora....hmmm...." i tad se u meni stvori odluka - sutra ga zovem i pitam kad mogu opet doći da vidim pogled s najviše skele! Previše sam se zadržao u ovom editoru - jurim pred telku i repku! update - čestitke repki na 3:2 Inače repku sam gledala jer sve pratimo stari i ja...nisam tipično žensko hahaha volim nogomet tako da stari kad je tekma stiže k meni a mama gleda neku seriju :-))))) - 02.03.2006. ; 01:55 |
- 18:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O onome kaj mi padne na pamet - možda bude interesantno nekome , drugima garantiram čistu dosadu ;) Reci mi privatno Nekaj o meni - godine: 28 - spol: m - single - možeš me naći: na gradilištu, doma, na kavi,.... - slušam: Elvis...dugo ništa...Zeppelin, Straits, Queen....ima toga još - vozim: malog sa mfrknu, ostao samo službeni novitet - sviram: gitara - čitam: BRZO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||