Kraljica vestica

DA VINCIJEV KOD
LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET…Pet ravnih linija prekriženih tako da oblikuju petokraku zvijezdu. Pentagram. Ako ste već imali u ruci
knjigu «Da Vincijev Kod» čiji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala svjetski bestseller u zadnjih
nekoliko mjeseci i koja je postala žarište brojnih vjerskih rasprava i otvorenih prosvjeda katoličke
crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima ste se susreli je pentagram . Ako se niste još susreli sa
upravo spomenutom knjigom, zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije a ako ste već
upoznati sa «Da Vincijevim Kodom» onda zacijelo znate što ćete uskoro moći čuti.
Tekst koji ćete susresti ovdje, izveden je iz navedenog djela. Ali ne griješim ako kažem da nije
potrebno ništa više kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najvećih legendi koju čovječanstvo
posjeduje. Nevjerojatno temeljito obrađena tema u knjizi dala mi je poticaj da obradim ovu fascinantnu
legendu. Iako je tema kako sam već nagovijestila zaista jako osjetljiva, ako niste već držali u ruci
knjigu ili niste kojim slučajem već negdje načuli ili pročitali oko čega se sva ta strka i zbrka zapravo
digla, začudit će Vas ono što ćete uskoro čuti. No ako mislite da se tu radi o dešifriranju nekog koda ili
odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine..


Božanska proporcija

Prije prelaska na meštra da Vincija, spomenut ćemo nešto vrlo zanimljivo što uvelike
pridonaša razumijevanju nekih pravila prirode.
Dali ste se ikada upoznali sa brojem 1.618? Ako niste upoznajte ga, 1.618 poznat je kao PHI.
No nemojte ga zamjeniti sa PI. Ovaj je broj, 1.618 vrlo važan broj u umjetnosti i smatra se najljepšim
brojem u svemiru. Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato što
je suma susjednih znamenki jednaka idućoj znamenci u nizu, nego i zato što kvocjenti susjednih
znamenki imaju zapanjujuće svojstvo da sadrže broj 1.618!
Usprkos tajanstvenom matematičkom porijeklu, istinski komplicirani aspekt broja PHI njegova
je uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, ćivotinje pa čak i ljudska bića posjeduju
dimenzije koje sadrže te čudne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je sveprisutan u prirodi, što
jasno premašuje bilo kakvu slučajnost, pa su tako ljudi pretpostavljali da je PHI sigurno predodredio
sam Stvoritelj svemira. Rani znanstvenici su 1.618 predstavili kao Božansku proporciju. Spiralne latice
češera, poredak listova na stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujuće svojstvo
božanske proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju a zatim to podijelite s
udaljenošću od lakta do vrha prstiju, opet ćete dobiti PHI. Još jedan primjer? Udaljenost od kuka do
poda podijeljena udaljenošću od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju. Prsi na nogama. Podjela
kralježnice. PHI. Svi smo mi hodajući primjer božanske proporcije.
Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prošlosti otkrili PHI, bili su sigurni da su
nabasali na Božji građevni blok svijeta i zbog toga su počeli obožavati prirodu. Samo po sebi je jasno i
zašto. Božja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere koje
obožavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu na način na koji su to činili i pogani, a da to čak ni
ne znaju. Prvi svibnja je savršeni primjer. Proslava dolaska proljeća, zemlja se vraća u život da bi
proizvela obilje. Čovjek se jednostavno pridržava pravila prirode a umjetnost je čovjekov pokušaj da
oponaša ljepotu Stvoriteljeve ruke.
Umjetnička djela Michelangela, Albrechta, Dürera, da Vincija i mnogih drugih namjerno i
rigorozno se pridržavaju božanskih proporcija. PHI se nalazi u arhitektonskim dimenzijama grčkog
Partenona, egipatskim piramidama, pa čak i zgradi UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u
organizacijskim strukturama Mozartovih sonata, Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartóka,
Debussyja i Schuberta. Broj PHI, koristio je čak i Stradivari kako bi izračunao točno mjesto na koje
treba staviti f-ove pri pravljenju svojih poznatih violina.


Pentagram

Pet ravnih linija koje se međusobno presijecaju i na taj način oblikuju zvijezdu s pet krakova
najsnažniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat kao pentagram. Jedan je
od najstarijih simbola na svijetu, koristio se prije više od četiri tisuće godina prije Krista. Crtajući
pentagram, crte se automatski djele na segmente prema božanskoj proporciji. Omjer svih crta u
pentagramu jednak je broju PHI, a to ovaj simbol čini osnovnim izrazom božanske proporcije i od
davnina je bila simbol ljepote i savršenosti povezan s boginjom i svetom ženstvenošću.
Pentagram je primarno poganski vjerski simbol. No ako ste odmah pomislili na štovanje đavla,
varate se. U današnje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak štovanju đavla, što je velika zabluda.
Korijen riječi zapravo dolazi od latinske riječi paganus što znači onaj koji nastanjuje selo. «Pogani» su
doslovno neindoktrinirani seljaci koji su se držali starih, ruralnih rituala štovanja prirode. Zapravo, strah
Crkve od onih koji žive u ruralnim sredinama bio je toliko jak da je iz riječi seljak, engleski villager,
izvedena riječ vilain, što znači pokvaren čovjek.
Hollywood je od zvijezde petokrake napravio klišej u filmovima o sotonskim serijskim
ubojicama iza kojih obično na zidu ostaje nažvrljana na zidu stana nekog sotonista zajedno s drugim
navodnim demonskim znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je prilično pobožno.
Pentagram je pretkršćanski simbol povezan s obožavanjem prirode. U davnini ljudi su
zamišljali da je svijet podijeljen na dvije polovice, muški i žensku. Njihovi bogovi i boginje održavali su
ravnotežu moći. Jing i jang. Kada bi muškarac i žena bili u ravnoteži, svijetom bi vladao sklad. Kad ne
bi, vladao bi kaos. Pentagram predstavlja žensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesničara religija
on se naziva «sveta ženstvenost». U svojoj najspecifičnijoj interpretaciji, pentagram simbolizira Veneru
– boginju ženske spolne ljubavi i ljepote.
Rana religija temelji se na božanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te
isto. Boginja je imala svoje mjesto na noćnom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istočna
zvijezda, Ištar, Astarte, a sva ta imena bila su snažno povezana s konceptima prirode i majke zemlje.
Grafičko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, možda je i njegovo najzanimljivije svojstvo.
Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam godina za pomrčine neba ostavlja savršeni obris
pentagrama. U davnini je ljude taj fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali
simboli savršenstva, ljepote i cikličkih kvaliteta spolne ljubavi. U čast Venerine m agije, Grci su se
poslužili njenim osmogodišnjim ciklusom kao modelom za održavanje Olimpijskih igara. U današnje
vrijeme malo ljudi zna da četverogodišnji raspored suvremenih Olimpijskih igara još uvijek slijedi
Venerine polu-cikluse. Još manje ljudi zna da je zvijezda petokraka zamalo postala službeni pečat
Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet međusobno povezanih krugova kako bi se
bolje odrazio duh zajednišva i sklada olimpijskih igara.
Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila rimokatolička crkva. Kao dio
vatikanske kampanje da izbrišu poganske vjere i preobrate mase u kršćanstvo, Crkva je lansirala
lažnu kampanju protiv poganskih bogova i boginja preinačući njihove božanske simbole u simbole zla.
To je vrlo česta pojava u razdobljima previranja. Novonastala sila preuzima postojeće simbole i
degradira ih, pokušavajući izbrisati njihovo značenje. U borbi između poganskih i kršćanskih simbola,
poganski su izgubili bitku.
Posejdonove osti postale su vražje žezlo, šiljasta kapa koja je predstavljala mudrost postala je simbol
vještica, a Venerin pentagram đavolji znak. Kako bi bilo još bolje vojska Sjedinjenih Američkih Država
također je iskvarila pentagram. On je sada najistaknutiji američki simbol rata. Crta ga se na
mlažnjacima i nailazimo ih na ramenima generala. Toliko o boginji ljubavi i ljepote.


Leonardo da Vinci

Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio
neobična tema za povjesničare, pogotovo u kršćanskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara,
razmetao se svojom seksualnošću i štovao božanski poredak prirode, a to oboje ga je držalo u trajnom
stanju grijeha protiv Boga. Štoviše, umjetnikove sablasne ekscentričnosti projicirale su određenu,
svima dobro poznatu demonsku auru: ekshumirao je leševe kako bi proučavao anatomiju ljudskog
tijela, vodio tajne dnevnike nečitkim obrnutim ruk opisom, vjerovalo se da posjeduje alkemičarsku moć
pretvaranja olova u zlato, pa čak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi uključivali
su i strašna oružja za ratovanje i sprave za mučenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti.
Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kršćanskoj umjetnosti samo je produbio
njegovu reputaciju da je duhovni dvoličnjak. Prihvaćao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao
Vatikan. Kršćanske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, način na koji
si je osiguravao rasipni stil življenja. Na nesreću Da Vinci je bio šaljivdžija koji se često zabavljao
potiho grickajući ruku koja ga je hranila. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je
bio sve samo ne kršćanski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No što da se o
njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan čovjek,
iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.


Vitruvijev čovjek
Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija blijedožuti je pergament na kojem se nalazi
slavni goli muškarac – Vitruvijev čovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom
arhitektu koji je veličao božansku proporciju u svom tekstu De Architectura. Smatran anatomski
najtočnijim crtežom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio božansku strukturu ljudskog
tijela. Kako bi izmjerio točne proporcije strukture ljudskih kostiju, da Vinci je iskopavao tijela. Prvi je
dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od građevnih blokova čiji proporcionalni omjeri uvijek
iznose PHI.
Da Vincijev Vitruvijev čovijek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujući se na plakatima,
podlošcima za miševe i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savršenog
kruga u kojem se nalazio ucrtan goli muškarac, raširenih ruku i nogu. Krug je bio ključni element cijele
kompozicije. Ženski simbol zaštite, krug oko tijela gola muškarca završavao je poruku koju je da Vinci
namjeravao poslati – o skladu između muškarca i žene.


Mona Lisa

Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Možete li zamisliti koju
tajnu ona krije iza sebe? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Visi na sjeverozapadnom
zidu Salle des Etats u Pariškom muzeju Louvre. Naslikana na jablanovoj dasci, njezin eterični,
maglom ispunjeni ugođaj pripisivao se da Vincijevom umijeću sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju
kao da nestaju jedna u drugoj.
Status najpoznatijeg umjetničkog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim
zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni
povjesničari umjetnosti i obožavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata jer je
Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignuće. Nosio ju je sa sobom kad god bi
putovao i kad bi ga netko pitao zašto, odgovarao bi da mu je teško rastati se od najuzvišenijeg
izražaja ženske ljepote. No ipak, mnogo povjesničara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova
naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetničkim majstorstvom. Slika je najobičniji
portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo obožavanje tog djela
proizlazilo iz nečeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih šala.
Kolaž dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da većina njezin osmjeh još uvijek
smatra nekom velikom tajnom.
Mnogi će vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora
nacrtao na lijevoj strani primjetno niže nego na desnoj. No on nije bio sklon greškama. To je u stvari
bio njegov mali trik. Spuštajući crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veću s
lijeve nego s desne strane. To je njegova mala privatna šala. Povijesno gledajući, konceptima muškog
i ženskog pripisane su određene strane – lijeva je ženska, a desna muška. Budući da je da Vinci bio
veliki obožavatelj ženskih principa, napravio je Mona Lisu ljepšu s lijeve nego s desne strane. On se
zapravo zalagao za sklad, ravnotežu muškog i ženskog. Vjerovao je da ljudska duša ne može doživjeti
prosvjetljenje ako nema i muške i ženske elemente.
Međutim što god da je da Vinci htio postići, njegova Mona Lisa nije ni muško ni žensko. Ona
nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio
veliku naznaku da je slika spoj muškog i ženskog.
Egipatski bog muške plodnosti zove se Amon, a Amonova družica i egipatska boginja plodnosti zove
se Izida čiji je drevni slikovni znak bio L'ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L'ISA. Osim
što joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram božanskog sjedinjenja muškog i ženskog. I to je to, da
Vincijeva mala tajna i razlog zašto se Mona Lisa tako smješka.


Sionski Priorij

Sionski Priorij, utemeljio je u Jeruzalemu 1099.g. francuski kralj Godefroi de Boullion. Povijest bratstva
obuhvaćala je više od jednog tisućljeća.. No što je to Sionski Priorij? Kralj Godefroi je navodno čuvao
jednu vrlo moćnu tajnu, tajnu koja je bila u njegovoj obitelji od vremena Krista. Bojeći se kako bi se
nakon smrti njegova tajna mogla izgubiti, osnovao je tajno bratstvo, Sionski Priorij, i zadužio ih da
čuvaju njegovu tajnu i tiho je prenose s generacije na generaciju.
Tu tajnu čuva složeni sustav znanja raspoređenog na zasebne dijelove i podijeljeno među više
članova. Iako je bratstvo veliko, samo četvorica članova znaju gdje se čuva. Ugledne javne osobe,
umjetničke duše bili su veliki meštri Sionskog priorija. Dokaz za to otkriven je prije mnogo godina u
pariškoj nacionalnoj biblioteci u spisima nekoć znanim pod nazivom Les Dossiers Secrets.
Svaki povjesničar i entuziast koji se za to zanimao pročitao je Les Dossiers. A njihovu autentičnost
potvrdili su mnogi stručnjaci neupitno potvrdivši ono što su povjesničari dugo vremena sumnjali: Veliki
meštri sionskog priorija uključivali su Nicholasa Flamela, Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Sir
Isaaca Newtona, Victora Hugoa, Claudea Debussya i Jeana Cocteaua.
No što je priorij čuvao? Koja je njihova velika tajna za koju mnogi smatraju da je odgovor na nju sam
Leonardo naslikao u nekom od njegovih remek djela i provode sate i sate pred njegovim slikarijama u
potrazi za skrivenim znakovima koji bi im pokazali gdje se nalazi načuvanija tajna svih vremena.
Tijekom godina provedenih u Jeruzalemu, priorij je saznao za hrpu skrivenih spisa zakopanih
ispod ruševina Herodova hrama koji je bio izgrađen na ranijim ruševinama Salomonova hrama. Ti su
spisi, navodno potvrđivali Godefoijevu moćnu tajnu. Ti su spisi bili takve prirode da kršćanska Crkva
ne bi prezala pred ničim samo da ih se dokopa. Kako bi se domogli tih spisa, priorij je okupio svoju
vojsku – skupinu od devet vitezova po imenu «Red ubogih viteza Kristovih i hrama Salomonova».
Bolje poznatiji kao vitezovi templari.
Uobičajeno mišljenje o vitezovima templarima jest da su bili osnovani kako bi zaštitili
hodočasnike koji su bili na putu u Svetu zemlju. No m noge teorije zavjera govore kako je njihov istinski
cilj u Svetoj zemlji bio je da povrate spise koji su se nalazili ispod ruševina hrama. Nitko zapravo ne
zna zasigurno, no vjeruje se da su vitezovi zaista nešto pronašli ispod ruševina. Trebalo im je devet
godina, ali konačno nakon što su našli ono za čime su tragali, blago su iznijeli iz hrama, prenijeli u
Europu i preko noći im je narastao ugled.
Papa Inocencije II istog časa izdao im je papinsku bulu koja je vitezovima templarima
garantirala neograničenu moć i proglasio da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim
svojim vlastitima. Ne zna se je li time Vatikan pokušao kupiti njihovu šutnju, ili su Vatikan Vitezovi
ucijenili. No otada nadalje templari su se širili nevjerojatnom brzinom, postajali su sve jači i gomilali
silno bogatstvo.
Do 1300. vitezovi Templari nagomilali su više moći od tadašnjeg pape Klementa V koji je
odlučio da se nešto mora poduzeti po tom pitanju. U potezu dostojnom CIA-e, papa Klement izdao je
tajne naredbe koje su trebale biti izvršene u petak, 13.listopada 1307. godine.
Papa je Templare proglasio hereticima, vrajžjim poklonicima, homoseksualcima i
sodomistima. Toga dana zarobljeno je, nemilosrdno mučeno i konačno spaljeno na lomači nebrojeno
vitezova optuženih za herezu. No bratstvo se održalo pod raznim imenima i do današnjeg dana i
sačuvali tajne spise kojih se zapravo Klement želio dokopati. Spisi su povjereni templarovim redovima
u sijeni, Sionskom prioriju.
Tisuću godina, prenose se legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova moć i tajna koju
otkrivaju poznati su pod jednim imenom Sangreal. Niti jedan tajna kao ova nije izazvala toliko
zanimanje među povjesničarima koliko ona o Sangrealu. Iako je Sangreal drevna riječ, tijekom godina
poprimila je drugo zančenje.. suvremeniji naziv. Gotovo svi su čuli priču o Sangrealu, no vjerojatno su
navikli da je zovu «Sveti gral».


Sveti Gral
Uvriježeno je mišljenje i svima dobro poznato da je Sveti gral kalež. Kalež iz kojega je Isus pio
na Posljednjoj večeri i u koji je Josip iz Arimateje kasnije uhvatio njegovu krv kada su ga razapinjali te
je s njim prešao u Francusku i od tamo u Veliku Britaniju gdje mu se gubi trag.
Upravo Sionski priorij, čuva tajnu Svetog grala. No mnogima će druga strana priče biti posve
nepoznata, a upravo je druga strana razlog velikom strahu Crkve od njegovog otkrivanja. Sveti gral
uopće nije kalež. Legenda o gralu – kaležu, domišljato je smišljena alegorija. Kalež je metafora nečeg
drugog, nečeg puno moćnijeg od obične izgubljene posude.
Sveti gral je najtraženije blago u povjesti čovječanstva. Od njega su potekle legende, ratovi, potrage
koje su trajale cijeli život. Ima li smisla da se radi samo o kaležu? Da je zaista tako, ne bi li onda i
ostale relikvije trebale proizvesti slično ili još veće zanimanje? Kruna od trnja, Pravi križ na kojem je
Isus razapet, Titulus? Longimusovo koplje? No nisu. Tokom povijesti, Sveti je gral bio najposebniji. No
zašto je tako?
Zapravo mnoge knjige su o tome i napisane, no zašto onda ova teorija nije poznatija? Zato što
se nijedna od tih knjiga ne može mjeriti i natjecati sa stoljećima utemeljene povijesti, pogotovo kad tu
povijest podupire najveći bestseller svih vremena. A ne govorim o Harry Potteru već o Bibliji.


Sveti gral – druga slika novog zavjeta

Sve što treba znati o Bibliji, sažeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj rečenici.
«Biblija nije stigla faksom iz raja». Biblija je ljudski proizvod, ne Božju. Biblija nije pala s neba. Napisao
ju je čovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i
revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije.
Isus Krist bio je povijesna ličnost s nevjerojatnim utjecajem, možda najzagonetniji vođa na
svijetu koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni Mesija, Isus je imao moć od kraljeva,
inspirirao milijune ljudi i bio osnivač novih filozofija. Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus
je imao zakonito pravo na židovsko prijestolje. Naravno njegov život bilježilo je na tisuće njegovih
sljedbenika u cijeloj zemlji.
Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se više od osamdeset evanđelja, a opet samo
je relativno nekoliko izabrano da uđe u njega – Matej, Marko, Luka, Ivan bili su među tih nekoliko.
Upravo tu fundamentalnu ironiju kršćanstva Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je
rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin.
U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija bila je obožavanje sunca – kult Sol Invictus
ili Nepobjedivog sunca. Na nesreću, Rim su u to vrijeme obuhvaćali sve veći vjerski nemiri. Tri stoljeća
nakon Kristovog raspeća, Kristovi sljedbenici množili su se nevjerojatnom brzinom. Kršćani i pogani
počeli su se sukobljavati i taj suk ob se toliko raširio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin
je odlučio da se nešto mora učiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odlučio je ujediniti Rim
pod jednom zajedničkom religijom. Kršćanstvo. No zašto bi car poganin izabrao Kršćanstvo za
službenu vjeru?
Jednostavno, Konstantin je bio odličan poslovni čovjek. Vidio je da je kršćanstvo u usponu i
jednostavno se kladio na konja koji je ionako već pobjeđivao. Stapanjem poganskih znakova, datuma i
rituala u kršćansku tradiciju koja se sve više širila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila
prihvatljiva objema stranama.
Tragovi poganske religije u kršćanskoj simbolici ne mogu se poreći. U kršćanstvu ništa nije
originalno. Pretkršćanski bog Mitra – zvan Sin Božji ili Svjetlo dana – rođen je 25.prosinca. A inače je
25. prosinca i datum rođenja mnogih drugih bogova kao što su recimo Oziris, Adonis i Dioniz.
Novorođenom je Krišni kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. Čak je i kršćanski sveti dan u tjednu
izveden od poganskog. Izvorno su kršćani slavili židovski Sabbath ili subotu, ali Konstantin je to
promijenio tako da se taj dan pokapa s poganskim štovanjem dana sunca, nedjeljom. A sve je to u
vezi sa pravom prirodom Svetog grala.
Tijekom stapanja vjera, Konstantin je morao ojačati tu novu kršćansku tradiciju i održao je
slavno okupljanje pod nazivom Prvi opći koncil kršćanske crkve u Niceji. Na tom skupu raspravljalo se
i odlučivalo o puno aspekata kršćanstva, datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provođenju sakramenata i,
naravno Isusovom božanstvu.
Do tog trenutka u povijesti na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka…
velikog i moćnog čovjeka, ali ipak čovjeka. Smrtnika. Isusovo uspostavljanje na «Sina Božjega»
službeno je predložio i izglasao Koncil. Utvrđivanje Isusova božanstva bilo je presudno za daljnje
ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj političke moći Vatikana. Službenim utemeljenjem Isusa kao
Sina Božjeg, Konstantin je Isusa pretvorio u božanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta,
biće čija se moć nije mogla osporiti. To ne samo da je spriječilo daljnja osporavanja kršćanstva od
strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem Rimske katoličke
crkve.
Sve se zapravo svodilo na to tko će imati moć. Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva
doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajući njegovu ljudsku poruku, obavijajući je
neprobojnim plaštem božanstva i koristeći je k ako bi proširila svoju moć.
Nitko naravno ne tvrdi da je Krist varalica ili poriče da je hodao zemljom i nadahnuo milijune
da vode bolje živote. Samo da je njegova važnost i njegov utjecaj iskorišten kak o bi se oblikovalo lice
kršćanstva onakvog kakvog ga danas poznajemo.
Međutim, trik je u tome što je car Konstantin uzdigao Isusa gotovo četiri stoljeća nakon
njegove smrti, do tada je već postojalo na tisuće spisa koji su kronološki bilježili njegov život kao
smrtnika. Trebalo je mnogo hrabrosti kako bi se povukao veliki potez i prepravile se povijesne knjige
pisane sve do tada. Konstantin je naručio sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila ispuštena ona
evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao
božanska osoba. Sa ostala evanđelja zabranjena su, sakupljena i kasnije spaljena.
A evo i jedne zanimljivosti. Svi oni koji su se odlučili za zabranjena evanđelja, proglašeni
hereticima. Riječ heretik javlja se od tog trenutka u povijesti. Latinska riječ haereticus znači «izbor».
Oni koji su izabrali izvornu Kristovu povijest bili su prvi heretici na svijetu.
Tu dolazimo pomalo i do srži priče o Svetome gralu. Neka su evanđelja koja je Konstantin pokušao
izbrisati nekako preživjela. U dvadesetom stoljeću pronađenim su stari hebrejski rukopisi. Osim što ti
rukopisi govore istinu o gralu, oni govore i o djelovanju Krista kao čovjeka. Naravno, Vatikan je
pokušao spriječiti objavljivanje tih spisa. A zašto? Jer se iz njih vide jasna povijesna neslaganja koja
jasno potvrđuju da su suvremenu Bibliju uredili i sastavili ljudi sa određenim političkim ciljem a to je da
promoviraju božanstvo Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojačali vlastitu moć



Prava priroda Setog grala

Želja suvremene Crkve da se spriječi objavljivanje tih spisa proizlazi iz iskrenog uvjerenja koje
su sami utemeljili, a to je da je Krist uistinu bog. Vatikan uistinu vjeruje kako su ti spisi ništa drugo do
lažno svjedočenje. To se ne može poreći. Toga je više nego itko bio svjestan upravo Leonardo da
Vinci. Leonardovi osjećaji vezani uz Bibliju odnose se izravno na Sveti gral. Zapravo, da Vinci je i
nacrtao pravi gral. Kao što je već poznato, on je vlastita uvjerenja unio u slike koje je Kršćansk a crkva
naručila od njega. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne
kršćanski. Upravo je time isticao vlastita uvjerenja. Jedna od najzanimljivijih slika koje je ikada
napravio, freska je Posljednje večere.
Čudno je, uzimajući u obzir da i Biblija i standardna legenda o gralu slave ovaj trenutak kao
definitivni dolazak Svetog grala, čudno je što je da Vinci umjesto jednog Kristovog kaleža, naslikao
svakome od trinaest prisutnih po jednu čašu. Većina stručnjaka ili ne vidi ili jednostavno odluči
zanemariti anomalije koje je da Vinci napravio na ovoj slici. Ova je fresk a ipak ključ tajne svetog grala.
Ova freska nam govori što je, zapravo bolje reći tk o je… Sveti graal.


Alegorija Svetog Kaleža

Igra riječi, kalež dolazi izvorno iz poganskih simbola za muško i žensko, dok muški znak trokut
vrhom okrenut prema gore, nalikuje oštrici, ženski znak isto tako trokut, okrenut prema dolje nalikuje
na šalici, posudi, ali što je najvažnije nalikuje obliku ženske maternice. Taj znak sugerira ženstvenost i
plodnost. Legenda nam govori da je Sveti gral kalež, šalica. No opis grala kao kaleža nije ništa drugo
do alegorija kako bi se zaštitila istinska priroda Svetog grala.
Gral je doslovno drevni simbol ženstvenosti, a Sveti gral predstavlja svetu ženstvenost
boginju koja se, naravno, do danas izgubila, budući da ju je Crkva doslovno izbrisala. Moć žene i
njezina sposobnost da stvori život nekoć su bile vrlo svete, ali predstavljale su opasnost usponu
pretežno muške crkve, pa je tako sveta ženstvenost demonizirana i proglašena zlom. Muškarac je a
ne Bog, stvorio koncept 'izvornog grijeha' gdje Eva zagrize jabuku i prouzrokuje pad ljudske rase.
Žena, nekoć sveta davateljica života, proglašena je neprijateljem.
Taj je koncept žene kao donositeljice života bio je temelj drevnih religija. Rođenje je bilo
mistično i moćno. Na žalost, kršćanski filozofi odlučili su zatajiti žensku snagu stvaranja zanemarujući
biološku istinu i stvarajući muškarca Stvoriteljem. U Knjizi postanka govori se da je Eva nastala od
Adamova rebra. Žena je postala izdanak muškarca. I to grešni. Knjiga postanka je početak kraja kulta
boginje.
Gral je, znak za izgubljenu boginju. Kad se pojavilo kršćanstvo, stare poganske religije nisu se
lako ugasile. Legende o viteškim traganjima za izgubljenim gralom, zapravo su priče o zabranjenim
traganjima za izgubljenom svetom ženstvenošću.



Izgubljeni kult boginje

Nitko ne može zanijekati puno dobroga što je suvremena Crkva činila u današnjem
problematičnom svijetu, a opet prošlost iste te Crkve podmukla je i nasilna. Brutalni križarski ratovi
vođeni zbog reduciranja poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na obožavanju boginja, trajali su tri
stoljeća i pribjegavali metodama koje su bile koliko i nadahnute, toliko i stravične.
Katolička inkvizicija objavila je knjigu koja se slobodno može nazvati najkrvoločnijom u
povijesti čovječanstva. Malleus maleficarum ili Vještičji bat. Ta je knjiga indoktrinirala svijet
«opasnostima od slobodnih žena» i upućivala svećenstvo kako da ih pronađe, muči i uništi. Te
navodne vještice, bile su znanstvenice, svećenice, Ciganke, gatare, obožavateljice prirode, travarke i
sve one koje su na bilo koji način bile povezane s prirodom. Babice su također ubijali zbog njihove
heretičke prakse korištenja medicinskog znanja kako bi olakšale bol rodiljama. Patnja koju je Crkva
zastupala, bila je pravedna Božja kazna što je Eva otkinula jabuku s drveta znanja. Tijekom tristo
godina lova na vještice, Crkva je spalila na lomači nevjerojatnih pet milijuna žena. Propaganda i
krvoproliće su upalili.
Žene koje su nekoć slavili kao bitnu polovicu duhovnog prosvjetljenja, izgnane su iz hramova
svjetskih religija. Nekoć sveti čin «Hieros Gam os», prirodno seksualno sjedinjenje muškarca i žene
koje je stvaralo duhovnu cjelinu, preinačili su u čin vrijedan prijezira. Sveti ljudi kojima je nekoć
seksualno sjedinjenja bilo isk ustvo kojim se približavalo bogu, sada su se bojali svojih spolnih nagona
kao vražjeg djela, suradnje s njegovom najomiljenijom saveznicom … ženom. Dani boginja došli su
kraju. Majka zemlja postala je svijet muškaraca. Muški ego potrošio je dva tisućljeća trčeći naokolo
bez nadzora svoje ženske partnerice.
Sionski priorij bio je uvjeren da je upravo to brisanje svete ženstvenosti u suvremenom životu
uzrokovalo život bez ravnoteže. Nestabilna situacija označena ratovima nabijenim testosteronom,
pretek ženomrzačkih društava i sve veće nepoštovanje prema Majci zemlji.

Stvarni turbo folk tesktovi! :)

Caki, Caki, Cale kupi mi sandale, samo pazi Cale da ne budu male!

Jedva čekam da sa'ranim majku pa u kuću da dovedem Rajku!

Suzama sam lepio tapete kad ti ode i odvede dete!

Kuče laje, a ja mislim ti si, otiš'o si sarmu probo nisi!

Igra kolo a u kolu Duda, od radosti tresu mi se kosti!

Ja sam seljak veseljak, a u duši tugu skrivam, šta ću jadan kraj Morave kad ne znam da plivam!

Uz vetar sam uvek iš'o i nikoga nisam siš'o, od malena radim tako ja sam rođen naopako!

Što na kafu zoveš mene kad nemaš samlevene!

Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu!

Imam garažu i mercedesa tri, jos samo mi fališ ti!

Plači mala plači, ost'o sam na Rači…

Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću. Šta će meni venčanje i žena kad sa tuđom živim bez problema!

Na kući se odžak puši na tavanu meso suši, ja sam seljak u srcu i duši…

Puče puška u dolini Drima pa udari mili babo Ibrahim Selima.

Ustaj more babo iz te zemlje ladne, pa nahrani mili babo siročiće gladne.

Zbogom sine zbogom rode, pazi da ti voz ne ode!

Kraj kazana svako veče gledam kad se šljiva peče, gradiram svako piće pa ga punim u buriće!

Kaži mala svoje muke, cica ima zlatne ruke! Neće cica tu da srlja, hoće samo da podrlja!

Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!

Ti ode na zeleno, ja osta na crveno rastavi nas semafor!

Dva loša ubiše Miloša, a mene će jedan što mu ženu gledam!

Hop mala bosonoga, kako živiš bez onoga. Sladak šećer, hladna voda, hajde mala dok je zgoda.

Plitak potok, a voda duboka... >>Ne kontam<< !!!

Naša je ljubav duga kao dugotrajno mleko!

Nisam lopov al' bi znao tom čoveku šta bi krao!

Pozn'o bih te među ruža trista, ali nije svaka ruža ista!

Milane moja ružo, ćale mi se naoruž'o, u vazduh će sve da digne samo kad te stigne!

…nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli decu da mi čuvaš!

Vetar ljulja čamac, riba trza mamac, a obalom cura šeta, pecanje ometa!

Na moj račun pićemo, prijatelji bićemo, tugu ćemo sprečiti, jedan drugog lečiti, jer za mojim stolom, sve je pod kontrolom!

Opasnice spusti loptu i zaigraj na dobrotu, divlja mačko kandže skrati u jagnje se preobrati!

Mala žena od velike slađa, mala žena u srce pogađa, mala žena lepa kao slika, telo malo a duša velika!

Da dogovor kuću gradi rekao je neko, s tobom kako stvari stoje temelj je daleko!

Zeka voli kupus, kupus voli rosu, a ja moju malu i golu i bosu!

Crna il' plava, crna il' plava, ej kad bih znao koja je prava. Obe il' ništa, obe il' ništa, obe il' ništa idem do kraja!

Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanišani!

Neću da ljubim jednu ili dve, ja sam čovek za devojke sve!

Joj sto volim piti vode što šljivove grane rode. Da je časa od tri kila jedna bi mi dobra bila!

Drum dugačak, kola trula, mala moja jesi l' čula. Jesi l' čula ej garava ja ne vozim za badava!

Ej da su suze srebrni novčići, palatu do neba mogla bih podići!

Samo o njoj stalno mislim i na svetu više ništa, možda je iz Deliblata ili je iz Bavaništa!

Ja nisam majstor da napravim bure ali sam majstor da osvajam cure!

Svakog dana gledam ja njena divna oka dva. Nekad su je zvali klinka, sada najlepša Kovinka!

U majku se klela ti, krstila pred svima, da te neću imati sigurna si bila!

Da zavoliš mene ti nije bilo sile, 1:1000 šanse su mi bile!

Opasan je jež kad ga neko takne, izbo' je Snežu ne može da makne!

Prvo pa muško nek se zove Duško, kolo veze sitno ime nije bitno!

Komandante, silo vojna, lomiš srca mnogobrojna!

Hej konobaru donesi mi štok, hoću da se napijem da zaigram rok!

Ej mesece pobratime samo noćas isprati me, popio sam koju više, sokaci se ukrstiše, dok pronađem onaj pravi, već će zora da zaplavi!

Uvek svratim na po jednu, ali imam dušu željnu, potego sam noćas dobro, pomozi mi stari pobro!

kako doci do knjiga?

U Zagrebu je mnogo lakse doci do knjiga o Wicci i Paganizmu,ima i mnogo vise izdatih....a,u Novom Sadu...nigde nema nijedne jedine knjige o Paganizmu ili Wicci..tek ponegde pokoja knjiga o Kabali,Astrologija od Kroulija i to je sve...eh...ovde je sredina tako prokleto patrijarhalna...svi tvrde da su Pravoslavci,okace krst oko vrata,a ne znaju zasto slave Bozic,Uskrs..

Bio jednom Bozic i tu bila jedna dosta glupa devojka,dolazi gost i kaze joj:"Hristos se rodi",ona ce :"Pa,vaistinu se rodi.....hm.....",onda se zamisli i doda:"Ma, sve mi je jasno,jedino ne znam ko je taj VAISTINU?!!" hahahaha

Drevni Paganski obicaj

Proslava Nove godine je jedan od najstarijih i najuniverzalnijih paganskih tradicija! Ovaj običaj se faktički ne menja skoro već 4000 godina. "Jedva da postoji narod u prošlom ili sadašnjem vremenu, domorodački ili civilizovan, koji ne slavi Novu godinu u ovom ili onom vidu", piše Teodor Gaster u svojoj krucijalnoj knjizi Nova godina. "Nema praznika u svetu sa toliko različitih datuma u koje se proslavlja, niti sa naizgled toliko mnogo raznovrsnih običaja". U starom Vavilonu novogodišnji festival je bio tesno povezan sa paganskom svetkovinom koja je danas poznata kao Božić. Malo poznata veza koja postoji između Nove godine i Božića pojašnjena je u brošuri "Prava istina o Božiću".

Kada i kako je nastala novogodišnja noć? Ko je započeo taj običaj? Obratite pažnju na istorijski dokaz: "Mesopotamija - veoma stara Majka Civilizacije", piše Erl Kaunt. "Božić se proslavljao u Mesopotamiji pre više od četiri hiljade godina u vidu festivala posvećenog obnavljanju sveta u još jednoj godini. 'Dvanaest božićnih dana', vatre, verovatno i cepanica sreće (badnjak), davanje poklona, poklade i karnevali na plovilima, pantomimičari koji od kuće do kuće pevaju i izvode svoje tačke, praznovanje, crkvene povorke sa svetlima i pesmama - sve ovo i više od toga rodilo se u Mesopotamiji nekoliko vekova pre Hristovog rođenja. Ti pagani su proslavljali i dolazak Nove godine!" ("4000 godina Božića", str. 20-21)

Eto kako je sve započelo! Proslava Nove godine započela je u starom Vavilonu, u oblasti nekadašnje Mesopotamije. Takav paganski običaj iz drevnog kulta sunca datira 2000 godina pre rođenja Isusa Hrista. Biblija nijednom ne zapoveda proslavu novogodišnje noći. Ni Isus ni apostoli nikada nisu držali Novu godinu, a još je Mojsije zabranio takvo slavlje! Nemojte reći "nema veze", jer za Boga ima veze to da li prihvatamo bezbožne običaje ili ne. Vaša Biblija kaže: "Ne učite se putu kojim idu (paganski) narodi" (Knjiga proroka Jeremije 10:2).

Zanimljivi kvizovi!

KOLIKO KOSTATE?
KOJI STE ZLOCINAC IZ BIBLIJE?
IMATE LI DUSU?
U KOJI KRUG PAKLA IDETE?
BUDUCE ZANIMANJE?
SA KOJOM BISTE ZIVOTINJOM IMALI SEX?
DA LI STE VI KOKOSKA?



u,jeeee....ja sam prava kvočka..

TRKAČA KOKOŠ
... 20 sec od kokošinjca do hrane, 17 sec od hrane do vode, 18 sec od vode do kokošinjca, 12 sec preko ceste i natrag, ... Sekunda gore, sekunda dole, na to se svodi vaš život. Jurite cijeli dan, što za hranom, što za poslom! Pa dajte više stanite malo!
Ne zovu vas uzalud: TRKAČA KOKOŠ
Ponosni ste na svoje batke, i na svoj visoki aerodinamični kljun! Sigurni ste u svoju sposobnost percepcije, samo jeste li sigurni da auto baš nikada neće biti brži?
Naš savijet:
Trčite, trčite, trčite! Ne postoji ništa što vi ne bi mogli postići! Vjera u veliku kokoš je jaka u vama i vi ćete jednog dana sjediti na tronu velikog dvora slavnih kokoši. Držimo vam fige!

Ankete!

Ha!Napokon sam shvatila kako se prave ankete!!!
Pa,glasajte ljudi!Ja se nadam da ce moja voljena Madonna (zena,koja je u Ginisovoj knjizi kao najuspesnija pevacica svih vremena,zena neverovatnog humora,sarma,najhrabrija,najiskrenija,najzanimljivija,najotkacenija,zena sa najboljim scenskim nastupom na svetu,koenficijentom inteligencije 140,zena koja je prva pricala o avanturama sa drugim zenama,koja je objavila skandaloznu knjigu Sex i nikad se nije izvinila,zena koja je masturbirala uzivo pred velikom publikom na Blonde Ambition Tour 1990. koncertu,zena koja je oduvek lansirala modu,koja je izuzetna majka,osoba koja je kao jedno od 8 dece zbrisala od kuce u 18. u Njujork i napravila karijeru,osoba koja je mnogo puta pomagala deci i bolesnim ljudima,a NIKAD to nije iskoristila za sopstvenu reklamu.....ma OBOZAVAM JE!!!!).I naravno,ona zna da peva,peva uzivo,sama pise vecinu pesama,a neke je i komponovala.

Avaj,posle ove poduze recenice,cini mi se da znate za koga sam glasala!Kad bih mogla,pokrala bih glasove,samo da Madge pobedi,ali posto ne mogu - sta da se radi?

Od dole pomenutih valja i Tarja Turunen,vila prelepog soprana.
Amy Lee ima super glas,ali preteruje u onom njenom blacenju drugih pevacica.
Htela sam staviti i Candiu iz Inkubus Sukkubusa,ali za nju ne verujem da bi neko glasao.
Tina Turner je legendarna pevacica,Sher je nekad bila jako popularna.
Avril se odlicno oblaci.Courtney Love je zanimljiva osoba.





Sto se tice Ankete 1,glasala sam za svoj paganski izbor,a u Anketi 2 za gothic,power,black,klasiku i tradicionalnu muziku.

Get your FREE astro profile

link

verovali u horoskop ili ne - zanimljivo jeste
Nazalost racunaju samo onima starijim od 18 godina.

Download

Gomila stvari za download

dl.drenik.net

Koja je vasa planeta?

SATURN 1944 1951 1958 1965 1972 1979 1986
JUPITER 1954 1952 1959 1966 1973 1980 1987
MARS 1946 1953 1960 1967 1974 1981 1988
SUNCE 1974 1954 1961 1968 1975 1982 1989
VENERA 1948 1955 1962 1969 1976 1983 1990
MERKUR 1949 1956 1963 1970 1977 1984 1992
MESEC 1950 1957 1964 1971 1978 1985 1992

Kineski horoskop

E,bas zanimljiv sajt.Izracuna vam znak,a ima i opis svkog znaka!
Ja sam zmija,kao i svi rodjeni 1989.!
U ovom obicnom sam skorpija (ove odlike su mi 100% pogodili),a u podznaku strelac.

horoskop.co.yu

Rusaljke

U ruskom folkloru rusaljke igraju onu ulogu, koju igraju vile u Južnih Slovena. Njih nema, kao što se dugo verovalo, samo u Rusiji. Mi ih nalazimo i u Bugarskoj. Njihovo je ime relativno skorašnje. Ne nalazi se u starim pisanim spomenicima, i nije slovenskoga porekla. Svoj postanak ne dovodi, kao što se dugo bezrazložno tvrdilo, ni od imenice ruslo (potok), ni od prideva rus'' (plav). No ipak su ove dve reči doprinele, da se utvrdi karakter Rusaljaka kao po narodnoj etimologiji.

Ovo se ime nalazi prvi put kod istorika Tatiščeva (XVIII v.) čije je kritično oko osrednje. Posle istraživanja Miklošića, Tomašeka, Veselovskog nije dopušteno u ime rusaljka tražiti kakvu slovensku etimologiju, već joj treba pripisati strano poreklo.[241] Dolazi od grčke reči ÁżĹì»ą±, latinske rosaria, rosalia, pascarosata, pascha rosarum. Znači Duhove, ili ružični Uskrs, hrišćanski praznik, koji se, kao i mnogi drugi pomešao sa neznabožačkim praznikom. Dakle praznik Rozalija dolazi prosto od latinske reči rosa (nemački Rosentag). Ovo ime rozalija - ruzalija prešlo je u većinu slovenskih jezika, u stari ruski (npr. u Nestorovu Hroniku), i slovenački, srpski, slovački, kod Rusa, osobito Belorusa i kod Bugara.

Praznik Ruzalija imađaše neznabožački karakter. Po Miklošiću crkva ga je osudila, i Rusaljke bi bile postale personifikacija ovoga praznika. Narodna pak etimologija (ruslo, potok, tok vode) dovela bi ih naročito u vezu sa kultusom vodama. Gomila prazničnih imena postala su, kao što se zna, od legendarnih lica. Npr. Beffania kod Italijana (kod Francuza je u narodnoj mašti Badnji Dan identifikovan sa malim Isusom); Sveta Sreda, Sveta Petka, Sv. Nedelja kod pravoslavnih Slovena.

Milićević navodi u svojoj "Kraljevini Srbiji" (str. 25), da u okolini Niša, iznad sela Gor. Matejevaca, na brdu Metohu, ima jedna stara crkva u razvalinama. Na njegovo pitanje: kako se zove ova crkva, seljaci mu odgovore:

"Sveta Bogorodica Rusalija.

- Bogorodice Rusalije nema, brate!

- A ono će biti sv. Trojica Rusalija, reče seljak.

U istočnim našim krajevima narod trojičinu nedelju zove još i Rusalna nedelja."[242]

U Bugarskoj se nahode na raznim mestima Rusalskia grobišta. To je možda uspomena na krvave borbe koje su pratile svaki neznabožački praznik Rosalija.

Ma kog da su porekla Rusaljke igraju u ruskom folkloru znatnu ulogu.[243] Njihovo je ime očevidno zamenilo ime vila. Kao i vile one žive po vodi, poljima i šumama. Narod ih se boji, osobito nedelje posle Duhova. U nekim predelima njihov se kultus vezuje za kultus mrtvih. Veruje se, da su to duše devojaka umrlih pre venčanja.

Česi, Poljaci, Srbi i Lužičani znaju takođe i za Nojade ili vodene Nimfe. Češka Kozmina hronika pripoveda (I. 4), da je legendarna princeza Teta naučila narod da obožava Oreade, Driade, Hamadriade. Još i danas se kaže: "Multi villani pel pagani, hic latices, seu ignes colit, iste lucos et arbores aut lapides adorat, ille montibus, sive collibus litat, aliumquae ipsa fecit ydola surda et muta rogat et orat ut domum suam et se ipsum regant". U početku III knj. Kozma aluzira još i na seljake koji o Sv. Trojicama: "offerantes libamina super fontes mactabant victimas". Ovo je zaista pravi praznik Rozalije.

Češki seljak danas zna za Vodni Panny. ili Ženy; Slovak zna za Vodopanenky. One stanuju pod vodom u kristalnim dvorovima. Katkada izlaze iz svojih stanova, da učestvuju u zabavama mladeži. U Lužici ih zovu Wodne jugfry (od nemačkog jungfrau).

U Poljskoj one vuku nesmotrene u vodene dubine. I njih zovu Bogunki (boginjice). Onaj ko iz uzme za ženu zove se Boginiarz.[244]

U Češkoj i Moravskoj zovu ih još Nemodliki (ne - ne; modliti - moliti). One kažnjavaju decu, koja se ne mole Bogu, odvlače mladiće u vodene dubine, i primoravaju ih da ih uzmu za ženu.
Rusaljke
U ruskom folkloru rusaljke igraju onu ulogu, koju igraju vile u Južnih Slovena. Njih nema, kao što se dugo verovalo, samo u Rusiji. Mi ih nalazimo i u Bugarskoj. Njihovo je ime relativno skorašnje. Ne nalazi se u starim pisanim spomenicima, i nije slovenskoga porekla. Svoj postanak ne dovodi, kao što se dugo bezrazložno tvrdilo, ni od imenice ruslo (potok), ni od prideva rus'' (plav). No ipak su ove dve reči doprinele, da se utvrdi karakter Rusaljaka kao po narodnoj etimologiji.

Ovo se ime nalazi prvi put kod istorika Tatiščeva (XVIII v.) čije je kritično oko osrednje. Posle istraživanja Miklošića, Tomašeka, Veselovskog nije dopušteno u ime rusaljka tražiti kakvu slovensku etimologiju, već joj treba pripisati strano poreklo.[241] Dolazi od grčke reči ÁżĹì»ą±, latinske rosaria, rosalia, pascarosata, pascha rosarum. Znači Duhove, ili ružični Uskrs, hrišćanski praznik, koji se, kao i mnogi drugi pomešao sa neznabožačkim praznikom. Dakle praznik Rozalija dolazi prosto od latinske reči rosa (nemački Rosentag). Ovo ime rozalija - ruzalija prešlo je u većinu slovenskih jezika, u stari ruski (npr. u Nestorovu Hroniku), i slovenački, srpski, slovački, kod Rusa, osobito Belorusa i kod Bugara.

Praznik Ruzalija imađaše neznabožački karakter. Po Miklošiću crkva ga je osudila, i Rusaljke bi bile postale personifikacija ovoga praznika. Narodna pak etimologija (ruslo, potok, tok vode) dovela bi ih naročito u vezu sa kultusom vodama. Gomila prazničnih imena postala su, kao što se zna, od legendarnih lica. Npr. Beffania kod Italijana (kod Francuza je u narodnoj mašti Badnji Dan identifikovan sa malim Isusom); Sveta Sreda, Sveta Petka, Sv. Nedelja kod pravoslavnih Slovena.

Milićević navodi u svojoj "Kraljevini Srbiji" (str. 25), da u okolini Niša, iznad sela Gor. Matejevaca, na brdu Metohu, ima jedna stara crkva u razvalinama. Na njegovo pitanje: kako se zove ova crkva, seljaci mu odgovore:

"Sveta Bogorodica Rusalija.

- Bogorodice Rusalije nema, brate!

- A ono će biti sv. Trojica Rusalija, reče seljak.

U istočnim našim krajevima narod trojičinu nedelju zove još i Rusalna nedelja."[242]

U Bugarskoj se nahode na raznim mestima Rusalskia grobišta. To je možda uspomena na krvave borbe koje su pratile svaki neznabožački praznik Rosalija.

Ma kog da su porekla Rusaljke igraju u ruskom folkloru znatnu ulogu.[243] Njihovo je ime očevidno zamenilo ime vila. Kao i vile one žive po vodi, poljima i šumama. Narod ih se boji, osobito nedelje posle Duhova. U nekim predelima njihov se kultus vezuje za kultus mrtvih. Veruje se, da su to duše devojaka umrlih pre venčanja.

Česi, Poljaci, Srbi i Lužičani znaju takođe i za Nojade ili vodene Nimfe. Češka Kozmina hronika pripoveda (I. 4), da je legendarna princeza Teta naučila narod da obožava Oreade, Driade, Hamadriade. Još i danas se kaže: "Multi villani pel pagani, hic latices, seu ignes colit, iste lucos et arbores aut lapides adorat, ille montibus, sive collibus litat, aliumquae ipsa fecit ydola surda et muta rogat et orat ut domum suam et se ipsum regant". U početku III knj. Kozma aluzira još i na seljake koji o Sv. Trojicama: "offerantes libamina super fontes mactabant victimas". Ovo je zaista pravi praznik Rozalije.

Češki seljak danas zna za Vodni Panny. ili Ženy; Slovak zna za Vodopanenky. One stanuju pod vodom u kristalnim dvorovima. Katkada izlaze iz svojih stanova, da učestvuju u zabavama mladeži. U Lužici ih zovu Wodne jugfry (od nemačkog jungfrau).

U Poljskoj one vuku nesmotrene u vodene dubine. I njih zovu Bogunki (boginjice). Onaj ko iz uzme za ženu zove se Boginiarz.[244]

U Češkoj i Moravskoj zovu ih još Nemodliki (ne - ne; modliti - moliti). One kažnjavaju decu, koja se ne mole Bogu, odvlače mladiće u vodene dubine, i primoravaju ih da ih uzmu za ženu.

MOJ NOVI FORUM!!!!!

Paganizam i magija

uh,sad sam ga napravila!!!!Mozete se registrovati i pricati o cemu hocete!!Dakle,ne mora biti samo Paganizam i religije....moze bilo sta....ima tamo puno tema...mislim da nije los!!!
Bacite pogled!!!

Boje i korespodencije

Red: Love, passion, attraction
Pink: Love, friendship
Orange: Energy, also attraction
Yellow: Confidence, attraction, persuasion, charm
Green: Money, success, luck, health, growth
Blue: Loyalty, peace, wisdom, astral projection, prophecy
Violet: Healing, power, independence, psychic powers, success, protection
Black: Protection, counteraction, banishing evil
White: All colors, purity, peace, truth, strength in spirit, divination, meditation
Gray: Neutralizing negativity
Gold: Honoring sun gods
Silver: Gaining the aid of the Goddess, removing negative fo

Osnove jednog rituala

Ritual Basics


How to do ritual is not carved in stone, but there are some general components that you will find in most Wiccan rituals.

If you belong to a coven, you will learn from others how to do rituals and likely how to write your own. How rituals are organized and performed will differ from tradition to tradition, and from coven to coven. If you are a solitary, then it is up to you to learn about doing ritual.
You can just limit yourself to pre-written rituals, but you will likely want to start creating your own at some point. Even the pre-written ones can seem intimidating until you grasp the overall basic strucutre of a Wiccan ritual. Not all rituals need to have all these components, but this is a good outline for a basic ritual.

Cast the Circle
The first thing you need to do is cast your circle. The space within your circle is sacred, and considered to be 'between the worlds'. Not only does your circle keep out unwanted energy, it also serves to keep your energy in. You may want to cleanse your space with a ritual sweeping or with some incense before you begin.

Call the Quarters
The Quarters (also sometimes called Watchtowers) are the guardians of your circle. They are usually directional and/or elemental in nature. The exact wording on how to call the quarters is varied, and can be adapted to your needs. You might consider these Watchtowers to be the solid corner-posts of your circle.

Invoke Deity
If you are not familiar with any specific Gods or Goddesses, you can always just call on the Lord and/or Lady. Over time, you can research the various pantheons and learn about the different Deities out there. You may invoke certain Deities just get to know them better, or choose Deities that represent the energies you want for your ritual. You should always be respectful, and ask Deities to join you.

Raise Energy
If you are performing this ritual with a specific goal in mind (a spell), then you need to raise energy before you do that spell. It's your energy and will that drives a spell. If your ritual is to celebrate the Sabbats or to give thanks to the Gods, then you may not feel the need to raise any power. Methods for raising energy could be dancing or chanting.

Purpose of Ritual
This is the central part of the ritual process. If you are working a specific spell, now is when you do that, using the energy that you've raised. Worship, celebration or giving thanks could also be part of your ritual.

Ground Your Energy.
You raised energy earlier, and now you must ground it. Release the remaining energy down through your body and out into the Earth. Even if you are indoors, and your feet aren't truly touching the Earth, you can still visualize your energy dispersing this way. Depending on the nature of your spell, you may find that most of the energy is used up in your spellwork.

Thank Deity
I'm sure this part is obvious. If you've asked a Deity to join you in your circle, you must then thank them when the ritual is complete.

Release the Quarters
Similar to thanking the Deities. You've called the Quarters to assist you, and when you are done, you should thank them and release them.

Release the Circle
The step will return your ritual area back to 'normal space'. Most circle casting techniques that you will find are written with both an opening and closing portion to the text.

Cakes and Wine
It's traditional to eat after ritual, and this can be a social part of the ritual if you are working in a group. It doesn't have to literally be 'cakes and ale'. You may choose to use foods that suit the nature of the ritual. This is another aspect of the grounding you did earlier. By eating and drinking, you can focus yourself back to the physical world.
This is only an outline, to help you put the features of a ritual into context. You can find more details in our Circle Casting section, on how to call the Quarters and cast the circle.
Most importantly, don't be afraid to be creative and to experiment. The best way to become comfortable in ritual is to "just do it".

Da li vas interesuje magija?

magija,okultizam,religije.......pisite sta,pa cu pokusati da nadjem ili prevedem... :D
U sta verujete?Sta uopste mislite o svemu tome?

Vicevi o Crnogorcima.. :D

Ulazi krsni Crnogorac u kafanu, sjeda i poziva konobaricu. Prilazi mu mlada zgodna i lijepa konobarica i pita ga sta hoce da pije. Na to ce Crnogorac: "Djevojko,donesi mi jednu jaku kafu ko sto sam ja i slatku ko sto si ti!" Donese konobarica kafu, Crnogorac proba kafu pa joj rece: "O, djevojko, da se nisi ti malo precijenila!!!"


Dva djetica gledaju Olimpijadu. Prate jednog takmicara koji ocigledno zaostaje za drugim takmicarima.
- "Vidje onu babetinu sto se vuce?"
- "Cuti bre, to je nas!"
- "Aaaaaaaaaaa. Vidje djetica kako tjera sve pred sobom


Crnogorcu se ne da leci sa zenom. Obrazlaze joj: "Mrsko mi se penjat, a znas dobro da nikom ne dam na se".

Vodi ti Crnogorac puza na lancu.
U to ce drugi Crnogorac " a coce kaki ti je to puz"
A on odgovara " imo sam ja i boljega samo mi uteka"


Posao Crnogorac u Njemacku. Kako je bio lijen za bilo kakav posao, on sjedne na ulicu i pocne da prosi. Prolazili su ljudi, neko bi mu ostavio po neku sicu, neko marku, neko pet.
Medjutim on je ubrzo zapazio jednog gospodina koji je tuda prolazio svakoga dana i uvijek mu ostavljao po 50 maraka. Trajalo je to neko vrijeme, a onda je gospodin poceo da preskace dane. Ne samo sto vise nije bio redovan, nego je i davao manje - po 20 maraka.
Primijetio to Crnogorac, ali misli popravice se gospodin, to je samo trenutno. Ali avaj, gospodin je dolazio sve redje i redje. Najzad
Crnogorac ne izdrza nego ga jednog dana priupita:
- "Dobro bre, sta je s tobom? Ranije si dolazio svakog dana i ostavljao mi po 50 maraka, a sada si sve redji i redji i ostavljas mi samo 20 maraka?"
- "Pa znas kako je, imam zenu, malu djecu, poceo sam kucu da gradim..."
- "A jel, pa preko moje grbace?!"

Stoji Crnogorac ispred svoje kuce i pored njega prolazi neki klinac.
CRNOGORAC:"Mali, dodji vamo"
KLINAC:"Ko jel' ja ? Sta Vam treba ciko ?"
CRNOGORAC:"Vidju jel' mi otkopcan slic "
KLINAC:"Nije ciko "
CRNOGORAC:"Nista onda cu sjutra da pisam


Dolaze dva covjeka kod advokata koji je Crnogorac i sjedaju kod njega u kancelariju.
On se pozdravalja sa njima kad odjednom uzima slusalicu okrece broj i: "Alo Miko znas onaj poso? E pa zavrsi sam ga . Ma cuj platit oticicemo da popijemo ka ljudi" I taman da pocne da prica sa ljudima kad se ponovo masi za telefon. "Alo Lazo znas onaj poso? E pa zavrsio sam ga. Ma cuj platit oticicemo da popijemo nesto ka ljudi" I tako on jedno tri cetri puta i ponovo da zove nekog al se predomisli i pita ove ljude sta im treba.
A tek ce oni: " Mi smo iz PTT dosli smo da vam ukljucimo telefon!!! ".

(Na sudu)
Djevojka: Eto, gospodine sudija, krenem ja ulicom, kad mene on zgrabi!
Crnogorac: Laze, druze sudija, laze, crkla dabogda!
Djevojka: Pa me stade 'vatati, pa pipati, pa kuku mene jadne!
Crnogorac: Laze kurva, laze!
Djevojka: Pa na kraju kad raskopca pantalone...
Crnogorac: Laze, oko da joj ispadne!
Djevojka: Pa kad izvadi onaj njegov od pola metra...
Crnogorac: A bogu mi, sto jes' jes'...

Neki od oblika magije

Zoroastrizam: - Religija iz stare Perzije - Začetnik joj je Zaratrustra - Sljedbenici štuju boga Ahura Mazdu ( Gospodara mudrosti) i etički dualizam suprotnosti Istine(Asha) i Laži koji prožima čitav svemir

Egipatska magija: - Korištena za pomoć živima ; mrtvima ; kao pomagalo kod mračnih ciljeva (urota, donošenje nesreće...) - Pomoćnica religije - Koriste je kako bi pomoću nje zapovijedali bogovima - Njome se koriste samo određeni,prema propisima osposobljeni ljudi a) Hermes Trismegitus: - Povezuje se sa alkemijskom filozofijom Grka u starom Egiptu - Hermes-grčki bog koji je vodio duše mrtvih u Had,Trismegitus-"triput najveći" - Mješavina grčke i egipatske religije b) Egipatske amajlije: - Vrste predmeta, ukrasa, dijelova odjeće... načinjene od raznih materijala koje štite nositelja od različitih štetnih utjecaja i napada vidljivih i nevidljivih neprijatelja - Dvije vrste - s ispisanim magičnim formulama i bez njih

Babilonska magija: - Najodgovorniji za razvoj-babilonski kralj Asurbanipal( 7.st.pr.Kr.) - Opis jednog od sačuvanih rituala (za prizivanje duha):početak-30 dana post,malo govoriti i neprestano gledati u zemlju,obredi pranja ruku, stopala, lica, očiju i ušiju,potpuna samoća,izrađivanje amajlija(tri amajlije)-za čuvanje od zla;prije obreda-čarobnjak oblači ogrtač sašiven od krpica(prevladavaju narančasta, bijela i plava boja ),izgovara tri riječi, za vrijeme obreda glava je pokrivena,a stopala bosa; čarobnjak odlazi na samotno mjesto,noseći sa sobom sviježu glinu pomiješanu s travom, lončić s medom i lončić s jarećom vunom;postavlja 7 kamena jedan iza drugog,izgovarajući u sebi imena anđela;u sredini kruga treba 7 puta pomiješati donešene sastojke uz izgovaranje molitve;duh koji se na taj način prizove može se zatočiti u bocu na točno određen način i koristiti za ispunjavanje željea vlasniku; cjelokupan proces traje 100 dana-30 dana apstinencija,30 osnaženje,30 post, 10 nadolaženje snage › u navedenom obredu možemo uočiti pojavu mističnih brojeva 3 i 7

Druidizam: - Vjerovanje starih Kelta - Vjerovanje u besmrtnost duše koja nakon smrti prelazi u tijelo novorođenčeta - Posebno su štovali hrastovo stablo i imelu - Arheolozi vjeruju da su kamena zdanja poput Stonehengea druidski hramovi

Šamanizam: - Šaman-vjerski vođa u slabije razvijenim društvima; najčešće muškarac;osnovna zadaća mu je liječenje i proricanje - Liječenje mu se uspoređuje s psihoanalitičkim liječenjem ( stvaranje terapeutskih simbola i trenutno djelovanje ) - Najznačajnija karakteristika šamana- sposobnost postizanja transa › u kasnijem dijelu teksta biti će temeljitije razjašnjen šabanizam vezano uz temu

Enokijanska magija: - John Dee i Edward Kelly- korištenjem kristalne kugle načinili magijski alfabet - Jezik su nazvali enokijanski po mitskom anđelu Enoku-" onaj koji je hodao s Bogom" - Svako slovo je u skladu s planetom, elementom i tarotom te ima numeričku vrijednost - Dvije su magijske operacije-invokacije vladajućih duhova i astralna putovanja u kvadrante i aethyre( postoji ih 30)

Voodoo: - Kombinacija različitih religija(kršćanstva i tradicionalnih religij zapadne Afrike - Tijekom rituala,Loa opsjeda svoje štovatelje te oni padaju u trans za vrijeme kojeg osoba može izvoditi čuda, liječiti ili davati savjete - Vjeruju da mrtvi mogu "uskrsnuti" i pretvoriti se u bića zvana zombiji koja su pod apsolutnom kontrolom i utjecajem osobe koja ih je uskrsnula; živuća sec osoba također može pretvoriti u zombija kombinacijom droga i činima - Vjeruju da se ljudska duša sastoji od dva dijela-velikog anđela čuvara i malog anđela čuvara koji za vrijeme sna ili transa biva opsjednut duhom loe;taj je dio ranjiviji i kad nije zaštićen tijelom može biti povrijeđen i otet od strane čarobnjaka

Kabala: - Označava sve oblike misticizma u židovskoj tradiciji.Rasirena je talismanska magija.

Hermetizam: - Uči da je život nedijeljiv,a oblici u kojima se javlja su promjenjivi - Uči kako pojačanjem napora ubrzati psihičku evoluciju prema višoj formi svijesti - Srž hermetičke tradicije prikazana je tarot kartama i Drvom života koje predstavlja kabalistički dijagram(u njemu se krije bit čitavog hermetizma-oslikava odnose kozmičkih snaga u čovjeku i univerzumu) - "ljudska volja je pokretačka snaga svake ljudske aktivnosti;između materijalnog svijeta i svijesti ljudskog bića stoji posrednik, astralna svjetlost; svaki element u kozmosu ima svoj element u ljudskoj psihi" a. Drvo života: Kazuje da je sve rođeno iz svjetlosti; iz nje izlazi i prvi čovjek Adam. Drvo života je preokrenuto-korijenjem se drži neba, a raste odozgo prema dolje što ukazuje da su ljudski korijeni u božanskom.Ima 10 plodova-sefirota.Svaki od njih ima točno određeni položaj, boju, broj i magijsku formulu.Sve na svijetu potpada pod jedan od sefirota. Predstavlja izvor života i gospodara sudbina. U njegovu izgledu možemo uočiti simetriju, a time i ritam.



Negde sam procitala da je najjaca vudu magija,pa onda vlaska magija..
Ovde mozete procitati nesto vise:
vlasi
Cuda Vlaske magije

Carls Menson - serijski ubica

Samo pomen imena čoveka koji u kalifornijskom zatvoru Korkran izdržava devetostruku doživotnu robiju zbog brutalnog pokolja devetoro ljudi (nezvanično se smatra da Menson stoji iza najmanje 35 ubistava), kod mnogih Amerikanaca i danas izaziva jezu. Mada, ni broj onih koji ga i dalje smatraju idolom nije zanemarljiv. To potvrđuje činjenica da Menson dobija ubedljivo najviše pisama od svih zatvorenika u SAD.
Rođen 1934. u Sinsinatiju, kao sin šesnaestogodišnje prostitutke, koja ga je odmah dala na čuvanje svojoj sestri i njenom izuzetno rigidnom mužu, Čarls je odmalena bio problematično dete. I pored natprosečnog ILJ, odbijao je da ide u školu, bio sklon kriminalu i sodomiji, pa je detinjstvo uglavnom proveo po popravnim domovima. Sa 19 godina naprečac se oženio nekom konobaricom, koja mu je rodila sina, ali je ubrzo počeo da se bavi podvođenjem, što ga je opet koštalo slobode.
Kad je napokon 1967. izašao iz zatvora, Menson je već imao 33 godine. Obreo se u San Francisku, centru svetskog hipi pokreta na vrhuncu “ere ljubavi i mira”, u kojoj je ideologija dece cveća upravo dostizala katarzu. Čarlsa su krasile duga kosa, brada, gitara i nesvakidašnja, gotovo animalna harizma, pa je ubrzo oko sebe okupio zavidan krug sledbenika. Najviše je bilo devojaka, koje su bukvalno klečale pred njim. Bio je to period odbacivanja svih mogućih stereotipa, moralnih dogmi i vreme istraživanja krajnjih granica ljudske slobode.Svi su tražili nekog novog, drugačijeg gurua, makar i sa ponekad potpuno bizarnom ideologijom.
Tako je nastala i “Mensonova porodica”, u kojoj je Čarls zabranio kontracepciju, alkohol i nošenje naočara, a žene tretirao kao niža bića, tvrdeći da pse uvek treba nahraniti pre nego žene. Ubrzo je razvio rasističku ideologiju i propovedao o dolasku krvave revolucije, u kojoj će se potlačeni crnci dići protiv svojih belih eksploatatora, i njih će, u svom osvetničkom gnevu, ubijati na najgnusnije načine, i to u sopstvenim domovima. “Porodica” je trebalo da izbegne ovaj pokolj skrivajući se na jednom ranču u pustinji, nakon čega bi se vratila i preuzela vlast, predvođena njime kao novim Isusom Hristom i četvoricom anđela, koje su, po Mensonu, predstavljali “Bitlsi”.
Kada je leto 1969. prošlo a ništa se nije dogodilo, Menson je počeo da govori da su crnci očigledno suviše glupi da nešto učine sami za sebe, pa im treba pokazati šta treba da rade i kako da ubijaju. “Mensonova porodica” je 8. avgusta 1969. uveče počela svoj krvavi pir na jednoj kućnoj zabavi u elitnom delu Los Anđelesa, ubivši petoro belaca, među kojima i suprugu reditelja Romana Polanskog, glumicu Šeron Tejt, koja je bila u osmom mesecu trudnoće. Sve žrtve su bile na desetine puta izbodene nožem, ili su na telu imale po nekoliko smrtonosnih prostrelnih rana, a na ulaznim vratima je krvlju bilo ispisano “Svinja”. Panika koja se počela širiti Holivudom postala je još veća kad su naredne večeri u svom domu ubijeni Lin i Rozmeri La Bjanka. Rozmeri je bila izbodena 41 put, a u Linovom telu je ostavljena zabodena viljuška, dok mu je na stomaku urezana reč “Rat”. Po zidovima je krvlju ispisano “Smrt svinjama” i “Ustanite”. Ubice su se, pre nego što su otišle, uredno istuširale, jele i nahranile psa svojih žrtvi.
Članovi “Porodice” uhapšeni su tek u oktobru 1969, i to sasvim slučajno. Nakon dugotrajnog suđenja, Čarls i nekolicina njegovih sledbenika osuđeni su na smrt u gasnoj komori. Ali, Kalifornija je 1972. ukinula smrtnu kaznu pa im je presuda preinačena u doživotnu robiju.
Najviše zbog svoje bizarnosti, Mensonova ubistva su od početka bila plodno tlo za raspredanje sage o satanističkoj pozadini njegovog delovanja. Tome doprinosi podatak da mu je prijatelj bio i osnivač Satanine crkve Anton Šandor La Vej. No, nikad nije dokazana povezanost La Vejove crkve sa ritualnim žrtvovanjem. Čak su satanisti tvrdili da do te mere vole život i sve njegove užitke da ubistvo i samoubistvo smatraju najvećim grehom. Menson je bio antropozofski manje potkovan, pa možda zato i radikalniji od svog učitelja. Osnovao je, sa beskrajno odanim sledbenicima, pomalo hermetičnu sektu “Konačna crkva”, za koju pojedini demonolozi, analizirajući simboličke i numeričke detalje počinjenih zločina, tvrde da je u ritualima praktikovala žrtvovanje životinja, ali i ljudi.
Menson je o sebi često govorio kao o Isusu i đavolu u jednom telu, i nikad se nije pokajao zbog počinjenih zločina: “Ne stidim se, niti se kajem. Ako se strahom i nasiljem mogu otvoriti oči društva zainteresovanog samo za novac, neka ime Čarls Menson bude taj strah.” Tokom višegodišnjeg boravka po zatvorima, pasionirano je proučavao najrazličitije okultne doktrine, pa je mnoge, ne samo poštovaoce, uspeo da ubedi kako poseduje magijsku i hipnotičku moć. Jednom je javni tužilac Vinsent Bugliozi, koji je Mensona nazvao mefistofelijanskim guruom, tvrdio da mu je Menson svojim hipnotičkim pogledom zaustavio sat na ruci.

Muzika

Jako mi je vazna....
slusam Therion,Nightwish,Within Temptation,Cradle of filth,Abonos,Darkwell,Inkubus Sukkubus,Blackmore's night,The sisters of mercy,Stormwtich (LINK ),Lacuna Coil i MADONNA!!!!!YEAH!!obozavam tu zenu!Ona je tako drugacija,tako hrabra,pametna,sknadalozna,saosecajna,ma zena je divna!Poslednjih 5 godina sam ludi fan!
Mada njenu muziku bas i ne slusam,iako imam sve albume i mogu nabrojati svaku pesmu i svaki detalj iz njenog zivota......

MRZIM PROKLETI TURBO FOLK!Ne volim tehno,ne podnosim J.Lo,Beyonce,Justina i te....a,Britney....pa,protiv nje nemam bas nista.... :) imam onaj njen prvi album,tad sam je slusala (a ko nije???),a nikad necu mrzeti nekog kog sam nekad volela.Mada,ni tad ('99) mi nije bila omiljena pevacica...Madonna je uvk bila no1 i uvek ce biti.
Inace sam '89 godiste.

Sionski priorat

Ovaj tekst nisam ja napisala,vec sam maknula sa beotel.yu sajta.Neki tvrde da oni ne postoje,neki da postoje.Cinjenica je da templari postoje, ovde mozete kupiti dobru knjigu o njima,na hrvatskom
LINK slika templara LINK


Sionski priorat

Da bi mogli pravilno razumeti Protokole moramo spoznati sta je to Sionski priorat i u kojim uslovima i zasto je stvoren ovaj drevni red. Koji su to politicki i istorijski uslovi koji su iznedrili ovako mocnu organizaciju koja se odrzala kroz vekove. Mislimo da je ovo vrlo vazno da bi se moglo pravilno razumeti cemu su namenjeni Protokoli i kome i sa kojom namenom. Pozabavicemo se malo i istorijom.
Sionski priorat je tajni red koji osnovao jos 1099.godine Godfri Bujonski - kralj Jerusalima. Glavni zadatak ovog reda bio je da cuva i brani pripadnike merovinske krvi i da stvara uslove za preuzimanje kraljevskog trona, oduzetog jos 679.g. ubistvom Dagoberta II, a u dosluhu sa Papom.

Najbolje odslikava ulogu sionskog priorata jedna recenica koju je navodno napisao jedan njegov clan:

" Bez Merovinga, Sionski priorat ne bi postojao, a bez Sionskog priorata merovinska dinastija bi izumrla".

Prema izvorima koji su nam bili dostupni, nesporni istorijski podaci u vezi ovog reda bi bili sledeci:


Tajni red koji je delovao pod mnostvom imena, najcesce je poznat kao Prieure de Sion (Sionski priorat).
Sionskim prioratom je upravljao niz velikih majstora cija se imena nalaze medju najsjajnijim u zapadnoj istoriji i kulturi. Veliki fizicar Isak Njut bio je i veliki majstor Sionskog priorata. Na celu ove organizacije nalazuio se od 1691.g. do 1727.g. Bio je obuzet hermetickim tekstovima i vlastitim je stavovima podrzavao hermeticku trediciju. Verovao je da razmere i sklop Solomonovog hrama kriju alhemijske formule.
Tokom istorije ovaj red su vodili ljudi kao sto je Rene Anzujski, Sandro Filipepi poznatiji kao Boticeli, Leonardo da Vinci, Viktor Igo, Klod Debisi, Zak Kokto i drugi. Kroz skoro celu svoju istoriju Sionski red se nerazdvojivo vezivao za red svestenika - ratnika, za Templare (Hramovnike).
Ideja o osnivanju templarskog reda je pala na pamet Igu de Pajenu u Jerusalimu koji je, moguce je, bio inspirisan redom Ubica ili Isamailijahan Nizara koji je osnovao Hasan-i Sabah u planinama Elburca u Iranu.
Poznati pod imenom muharam, "crveni", >fedawa Isamav Vili Kalifata, nosili su crvene kape, pojasve i cizme, uz belu tuniku.
Templari su nosili crveni krst na beloj tunici, a vitezovi Bolnice Svetoga Jovana Jerusalimskog (poznati kao malteski vitezovi zmedju 1530. i 1798), koji su cesto obrtali simbolizam templara, najzad su prihvatili, na svojoj odeci ukrasenoj grbovima, beli krst na crvenoj osnovi. Godine 1118, uz podrsku mladoga Bernara od Klervoa koji je za njih, strogo Pravilo Svetoga Benedikta prilagodio uslovima vojnog zivota, templari su dobili zvanicno priznanje i pravo da nose oruzje kako bi branili hodocasnike u Svetoj zemlji. U stvari, oni ce postati specijalisti za odbranu Jerusalima.

Bila je to avanturisticka vojno-religiozna grupacija koja je obavljala funkciju policije, zastitnika hodocasnika koji su isli u Jerusalim. Templari su, bitisuci tamo, stupili u kontakt sa rabinima i hodzama i saznali su neke tajne Istoka, koje su poticale zapravo od Atlantidjana. Sa prosirenjem tog znanja red se pretvorio zapravo u verski, i onda vrlo ojacao, tako da je postao opasnost za vladare Zapadne Evrope.

Posto je papa podario templarima i bolnickim redovima privilegiju da direktno zavise od susreta sa papom cime je presecen beskrajni red crkvene birokratije, oni su postali uistinu pravi gospodati Svete zemlje. Ludo hrabre u borbi, ove hriscanske elitne jedinice su zadobile izvanredno vaznu ulogu i na Zapadu. Prvo je templarima poveren transfer novca hodocasnika u Svetu zemlju; onda su, kroz tesnu mrezu tvrdjava od skotske do Spanije, prenosili novac i kroz Evropu; najzad, postali su bankari i izdavali su sertifikate o razmeni koje je mogla otkupljivati (kao vrednosni papir), neka druga templarska agencija. Bankari kraljeva, koji su podnosili racune jedino papi, templari su neizbezno, zahvaljujuci svome bogatstvu i svojoj nezavisnosti, postali predmet zavisti, ljubomore, mrznje i zebnje medju snagama koje su u drzavi pocele da dizu glavu.

Gubitak Jerusalima 1187. godine n.e. nije jos izazvao nikakvu sumnju u korisnost templara; naprotiv, 1198.godine, novi vojni red pojavio se u Nemakoj, pod nazivom tevtonski vitezovi, koji ce ostati veran ekskomuniciranom caru Fridrihu II (1210-1250). Situacija se za templare promenila kada je poslednji hriscanski bastion u Svetoj zemlji pao u ruke Turaka Mameluka 1291. Godine 1307, zeleci da stavi tacku na njihovu finansijsku moc, francuski kralj Filip Lepi uhapsio je templare u Francuskoj i izvrsio pritisak na papu (Klimenta V, izgnanog u Poatje a onda u Avinjon, izvan francuske jurisdikcije, pa ipak opasno blizu francuskoj teritoriji) da povuce svoju zastitu templara.

Red templara se raspao 1312, njegov veliki majstor Zak de Mole postao je, 1314, poslednja zrtva krvavog progona koji su smislili Filip Lepi i njegov svetnik Vilijem od Nogareta.

Uspeli su da ih sve uniste, kralj je spalio na lomaci majstora Zaka de Moleja... No na samoj lomaci on je prokleo kralja i prorekao obnovu reda kroz 600 godina, bilo je to 1314.godine. Sve se to i obistinilo - kralj je sa svojim pristalicama umro pod misterioznim okolnostima iste godine, a red je obnovljen, posle 600 godina u punom sjaju, sto ne znaci da nije tinjao sve vreme, u XIV veku se pojavio kao hermeticki red Ruzinih Krstasa. Red Templara se ponovo pojaviop kao red Iluminata, pod vodjstvom Zana Adama Vajshaupta u Bavarskoj. Oni su i masoni i Templari i Malteski vitezovi i komunisti i nacisti i gospodari novca, oni su vladari iz senke.

Iako su vitezovi templari bili unisteni i rastureni izmedju 1307 i 1314 godine, Sionski priorat ostao je nedirnut. Nastavio je da deluje kroz vekove i ako je i sam povremeno razdiran krvavim stranackim sukobima. Delujuci u senci, iza kulisa, upravljao je nekim od odsudnih dogadjaja u zapadnoj istoriji.

Zahvaljujuci dodiru sa islamskom i jevrejskom kulturom, templari su vec bili usvojili veliki broj prestava tudjih pravovernom rimskom hriscanstvu. Bliski odnosi su odrzavani sa jevrejskim zajednicama sa kojima su ih vezivali finansijski interesi i skolstvo. Tako su templari bili izlozeni mnogim stvarima koje Rim nije odobravao, sto je na kraju i rezultiralo njihovim unistenjem. Cesto je iznoseno da je templarima bila poznata neka vrsta tajne koja se odnosila na poreklo hriscanstva. Govoreno je da su oni bili gnostici, jeretici, da su bili prebezi u islam. Tezili su stvaralackom jedinstvu rodova, rasa i vera - doslednoj politici islamske, hriscanske i herbejske misli.

Od svih optuzbi protiv templara najozbiljnije su bile one za bogohuljenje i jeres - za poricanje, gazenje i pljuvanje po krstu. Da li su odbacivali Hrista ili su jednostavno odbacivali raspece? (U skladu sa katarskim verovanjem). Tesko je na ovo odgovoriti, ali izgleda jasno da se nesto odbacivalo i da je taj cin bio bitno nacelo reda. Templari su bili cuvari Svetog grala - sta god to bilo.

Od 1188.g. vitezovi templari su bili samostalni - nisu vise padali pod vlast Sionskog reda niti su delovali kao njegova vojna ili upravna ruka. To je trajalo sve do njihove strasne propasti 1307.g. Tvrdi se da su sionski i templarski red do 1188.g. imali zajednickog velikog majstora, a od tog datuma sionski red bira svoje velike majsore i iste godine sionski red je izmenio svoje ime usvajajuci ono koje je navodno zadrzao do danas - Sionski priorat.

Sionski priorat i danas postoji, i jos uvek je aktivan. Uticajan je i igra ulogu u medjunarodnim poslovima na visokom nivou, kao i u stvarima domace poslitike izvesnih evropskih zemalja. Do izvesne, znacajne, mere je odgovoran za veliki deo gradje o njemu rasejane od 1956.g. od kada pusta u opticaj izvesne podatke, razdrazujuce iscepkane na komadice, u tacno odmerenim kolicinama, dovoljno taman da zadovolji nagovestaje. "Vreme je u vrlo stvarnom smislu sazrelo da sionski priorat pokaze svoju ruku". ...Cinilo se, ukratko, da su Prioratski spisi narocito proracunati da utabaju staze nekom zapanjujucem otricu. Kakvim se god na kraju to otkrice moglo pokazati, ono je ocigledo iziskivalo poduzi postupak "omeksavanja" - pripremanja ljudi. I kakvim se god na kraju, to otkrice moglo pokazati, ono je nekako ukljucivalo merovinsku dinastiju, produzenje krvne linije te dinastije do danasnjeg dana i potajno kraljevanje.

Priznati i objavljeni cilj Sionskog priorata je ponovno vaspostavljanje merovinske dinastije i krvne loze - ne samo na prestolu Francuske vec i na prestolima drugih evropskih zemalja pa i sveta. Uspostavljanje ezotericnog geo-politickog i etnarhicnog svetskog poretka. Prevedeno na svetovni jezik to bi znacilo - ustanovljenje novog Svetog rimskog carstva svetovne drzave koja bi trebalo da ujedini sve narode, a da pociva na duhovnim, umesto na drustvenim, politickim ili ekonomskim temeljima. Takva drzava je trebalo da ostvari vekovni san o carstvu nebeskom na zemlji. Ostvarila bi se prastara hermeticka postavka - kako gore tako dole. A ona nije bila sasvim utopojska ili naivna, bila je naprotiv makar delimicno izvodljiva u okviru proilike Evrope kasnog XIX veka.

Ponovno vaspostavljanje merovinske dinastije je dozvoljeno i opravdano, po njima, i zakonski i moralno. Iako je bila zbacena u osmom stolecu, merovinska krvna loza se nije ugasila. Naprotiv, nastavila se bez prekida, u pravoj liniji od Dagoberta II i njegovog sina Sigisberta IV. Uz pomoc dinastickih saveza i bracnih ukrstanja ta loza je obuhvatila Godfrija Bujonskog koji je osvojio Jerusalim 1099.g, (iste godine je osnovao i Sionski priorat) i razne druge vlastelinske i kraljevske porodice, prosle i sadasnje (Blansfor i Zizor, Sen - Kler - Sinkler,...)

Brakom Marije Terezije fon Habsburg - austrijske carice i Fransoa I od Lorene u XVIII veku, konacno Merovinzi dolaze - ali na austrijski presto. Iz ovog braka je rodjena Marija Antoaneta i udajom za Luja XVI trebalo je da njihov potomak uspostavi i u Francuskoj vladavinu Merovinga. Sledeci korak bi bilo objedinjavanje dva velika carstva u jedno evropsko carstvo sa velikim monarhom 'koji ce obnoviti krv iz velike svete zdele' (Sveti gral). Taj se plan nije ostvario jer francuska revolucija je ubila Luja XVI i Mariju Antoanetu 1793.godine i odgadja ujedinjenje Evrope za mnogo vremena.

Krajem XIX veka bili su gotovi planovi za stvaranje Svete lige koja bi ujedinila katolicku Evropu: Austriju, Francusku, Italiju i Spaniju i to pod Habsburzima.

Poslednji pokusaj ozivljavanje Svete lige propao je pucnjima u Sarajevu 1914.g. Veliko Habsbursko carstvo, svarano vekovima strpljivim tkanjem medjudinastickim brakovima, velikim i malim politickim spletkama i ratovima - raspalo se.

Uglavnom se svi slazu da je Sionski priorat najsnaznija tajna organizacija koju je svet ikad video, najbogatija i finansijski najuticajnija, siva eminencija iza zvanicnih vlada najmocnijih drzava sveta, organizacija koja postavlja i smenjuje drzavnike, organizuje drzavne udare, kreditima i finansijskim spekulacijama dovodi drzave u zavisan polozaj, prekraja granice, potpaljuje revolucije, zavodi sankcije, stvara medjunarodnu monetu, svetsku banku, svetsku vladu, jednom recju ustolicuje novi svetski poredak - priprema uslove za dolazak Velikog Monarha Davidove krvi. Kao takav on je bio i ostao ozbiljan pandan u istorijskim zbivanjima proteklih vekova jednoj drugoj mocnoj organizaciji - katolickoj crkvi. I samo ovakva organizacija je mogla iznedriti "Protokole sionskih mudraca".

Jos malo o Paganizmu

aj,ljudi,napisala sam se...valjda ce valjati :-)

To je stara religija,ciji koreni dosezu do pre 20.000 godina.Nasi preci su bili Pagani.Postojalo je mnogo vrsta,u raznim delovima sveta,a i vremenom je dolazilo do razlika u verovanjima,do stvaranja novih forma..uopsteno receno,to je religija postovanaj prirode,slavljenja majke Zemlje,promena na njoj,ravnodnevnica,kratkodnevnica,smena godisnjih doba (sabati).Zatim slavljenje faza Meseca (esbati) i uopste cele prirode.Mi smo deo nje,a ona nam je dala zivot.
Veruje se u mnoge Boginje i Bogove,neki narodi su ih zamisljali uljudskom obliku,neki videli kao sile prirode...to je politeisticki Paganizam.Medjutim postoji i monoteisticki Paganizam (dosta redji,vecina Pagana su mnogobozci),primer je Santeria,africka forma koja slavi Boga Orishu.Oni,npr. ubijaju zivotinje i prinose ih kao zrtve Orishi. (bili su traceni da je Jennifer Lopez vernica Santerie).U vecini Paganskih tradicija se ne prinose zrtve.Za Paganizam je vazno pomenuti da nema nikakve dogme.Nema nikakve svete knjige,jer to pisu obicni ljudi...
Sve do pojave Judaizma i Hriscanstva,ljudi su bili Pagani.Hriscani veruju u ono sto pise u Svetom Pismu,novom zavetu Biblije,koja je najvecim delom inspirisana paganskim mitovima.Cuvena prica o potopu na Zemlji se pojavljuje u epu o Gilgamesu,delo mnoooogo starijem od Biblije,delu napisanom pre oko 38.000 godina.Prica je identicna,jedino je promenjen broj dana (U Gilgamesu 40,u Bibliji 7),kao i imena glavnih junaka.Prica o Isusu neverovatno podseca na pricu o Bogu Mitri.Gotovo svi "hriscanski" praznici su paganski,ukljucujuci Bozic i Badje vece.to je bio dan kad je rodjen Bog Mitra.Slava je bio veliki paganski praznik,pa je to i ostao.Srbi jos uvek slave slavu-ostatak Slovenskog Paganizma.Vecina "hriscanskih" prica su paganske.Jedino su imena likova promenjena,sto pise u svakoj ozbiljnijoj knjizi o nasoj knjizevnosti.
U Rimu je u 3. veku doslo do masovnog pokrstavanja,posto je nova religija vise odgovarala politici.Drzala je ljude pokornim,nije robove pozivala na ustanak "jer njih ceka vecno,nebesko carstvo",tako je najvise doprinela ocuvanju ropstva.Osim toga,crkva je oduvek bila mocna institucija,sa velikim usticajem.Preko nje je oduvek drzava imala vecu vlast,posto je Crkva bila na strani vladara,naravno zato sto je on bogato nagradjivao,kupovao otkup grehova i slicno.
Srbija se pokrstila u 9. veku,a Hrvatska i Slovenija u 8. veku.Cesto su se javljali otpori prema novoj veri.U Sloveniji je izbio ustanak,koji je surovo ugusen.
Kasnije,posto se Crkva bojala slabljenja svoje moci,doslo je do velikih progona svih,koji nisu Hriscani.Kako bi uverili druge da rade pravu stvar,proglasili su Pagane (tu se podrazumevaju i vestice,posto je to jedna od formi Paganizma.) Satanistima.Tacnije,optuzili ih za obozavanje djavola,tvrdili da vestice orgijaju sa Necastivim i da nocu na metli,posto su se premazale posebnim uljem.Djavo bi im navodno utisnuoi pecat,pa na tom mestu one nisu nista osecale.Zato je Katolicka Crkva pokrenula postupak protiv vestica i "vestica" (samo 3% spaljenih i udavljenih su zaista bili Pagani).Pravi razlog za Inkviziciju je bila moc i sticanje novca,posto ako se za nekog otkrije da je jeretik,Crkva bi mu oduzela imovinu,kao i njegovim rodjacima,a sve bi prisvojila.Ljudi su spaljivani i davljeni,jer tako ne bi bila prolivana krv,sto je greh.Dominikanski inkvizitori su,kao organ Katolicke crkve,spaljivali uglavnom zene.Zene su povodljive,pa ih djavo lako moze prevariti.To je bilo ludo doba.svako je svakog optuzivao.Pojavi se neka lepa zena,druge polude od ljubomore,pa je optuze da je vestice.Zatim sledi okrutan proces "priznavanja krivice",prvo bi boli zene iglama po telu,kako bi pronasli mesto,gde ne osecaju bol-gde ih je djavo dirao.Zatim su ih mucili na razne nacine,sve dok iznemogle ne bi "priznale".Onda bi ih spalili i oduzeli svu njihovu imovinu.Ukoliko bi se nagadjalo da je neko,ko je vec mrtav,bio jeretik - taj bi se iskopao,spalio,a imovina oduzimana.A,ako se pokaze da su zrtve nevine (retko),onda bi one morale da plate svu hranu i pice,koju su pojele i popile.A,posto su u tamnicama bile vise godina,desavalo se da neka ne moze platiti.Onda ih ne bi oslobodili.Vestice su bile zene,povezane sa prirodom.Spaljivali su zene,koje su pomagale pri porodjaju,jer je to greh.Eva je kriva za sve zlo na ovom svetu,a zene to moraju platiti.Zato im se bol ne sme olaksati.
Papa je blagoslovio knjigu Malleus Malifacium (Malj vestica),u kojoj pise kako muciti vestice.Osim vestica i templari su ubijani,zbog postovanja Bafometove glave,za koju su Hriscani tvrdili da predstavlja Satanu.Templari su bili hramovnici,odnosno cuvari Isusovog groba.Oni su se izdavali za Hriscane,iako su mnogi tvrdili da oni to nisu bili.Navodno su dosli do dokumenata,koji su prikazivali Isusa u potpuno drugacijem svetlu,od opste poznatog (tacnije,upravo onakvim kakav je opisan u Da Vincijevom kodu,iako ove podatke nisam nasla u toj knjizi,vec iz pouzdanijeg izvora).Oni su verovali da u Isusovom grobu moraju biti jos neki dokumenti,pa su se izdavalai za Hriscane,da bi se priblizili grobu i bez opasnosti istrazivali.

Medjutim,uprkos surovoj Inkviziciji,Pagani nisu iskorenjeni.Iako su paganski hramovi unisteni,a na tim mestima,izgradjeni Hriscanski,mnoga dokumenta unistena....usmenim putem,ucenje je ocuvano.Tajno je prenoseno,a paganski rituali praktikovani.Krajem 19. veka,pojavljuju se prve knjige o Paganizmu,tacnije skupljeni podaci od osoba iz vekovnih vesticjih porodica.U 20. veku se to sve pojacalo,vera je prosirena.Zatim je Gerald Gardner osnovao novu religiju Wiccu (stara rec za vesticu).Danas postoji mnogo forma Wicce.Vecina Pagana (50-60 %) su Wiccani.
Medju Wiccanima postoji razlika,ali zajednicko je da svi (sem vernika Dijanicke Wicce) postuju Veliku boginju i Velikog Boga.Namerno pisem Boginju na prvom mestu,jer je ona vaznija u Wicci.Zena je ta,koja radja,a to je najsvetiji cin.sve Boginje cine Veliku Bogniju.Ja je ne vidim,kao osobu sa telom,vec kao silu Prirode-zensku silu prirode,koja je svuda oko nas i u nama.Uglavnom je nazivamo Dijanom,rimskom Boginjoom plodnosti,egipatkom Izidom,keltskom Brigit.
Velika Boginja ima 3 oblika - devica,majka i starica.U Wicci se ne odbacuju stare zene,one su podjednako vazne,one su takodje Boginje,u njenom trecem obliku.
Velikog Boga cine svi Bogovi.Uglavnom ga zovemo rimskim Luciferom,grckim Panom.Rogatim Bogom.On nije Satana.Pagani ne veruju ni u Hrista,ni u Satanu.Lucifer je rimski Bog Sunca,jutarnje zvezde.Njegovo ime znaci nosilac svetlosti.Ali,po uzoru na njega su Hriscani stvorili Satanu.
Wiccani se bave magijom,ali ne zrtvuju nista.Postoji samo jedan zakon AN YE HARM,DO WHAT YOU WILL (DOK NE POVREDJUJES DRUGOG,RADI STA TI VOLJA).A pravilo je da sve sto uradis,to ti se vrati 3x jace (mada,ja verujem da je dovoljno duplo jace...).
Pred ritual se meditira,sprema oltar (uglavnom se stavi simbol svakog elementa,za vazduh-athame (noz,koji sluza za magiju,ne za secenje),vodu-pehar ili casa sa vodom i solju,vatru-sveca ili stap,zemlju-pentagram,a stavlja se i zuta sveca za Boga,a zelena za Boginju,Boginjina strana je leva).Zatim se otvara krug (vizuelizacija,kruzenje oko zamisljenog kruga,u cijem je centru oltar,posvecivanje mesta).Onda se prizivaju strazari Kula,odnosno elementi.Potom se prizivaju Boginja i Bog.Kad se zavrsi ritual,oni se otpustaju,a krug zatvara.Vestice mogu same raditi,mogu u kovenu (grupe vestice,uglavnom 13,tad ritual vode Velika svestenica i Veliki Svestenik).
Da bi ritual uspeo,potrebna je snazna volja,zelje i vera,kao i moc vizuelizacije.Reci se same pisu,a ne kupe se sa Interneta.Reci moraju doci iz nase duse.
Kasnije su Alex i Maxine Sanders bili poznati Wiccani.Osnovali su Aleksandrijsku tradixiju. (witchcraft.com )
Maxine je jos uvek ziva,i radi na promociji vesticarenje.Vazno je reci da Wicca i witchcraft (vesticarenje) nije ista stvar.Wicca je religija,slavi Boginju i Boga,slavi Zemlju,Mesec,Sunce,a witchcraft su rituali,spellovi...to nije religija.
Izmedju Aleksandrijske i Gardnerove forme nema neke razlike,sem sto u G. morate bilti goli prilikom rituala i sto se ne priznaje samoincijacija u Wiccu.To je vise tradicionalna forma.Mada,neki tvrde da Garder nije sam pisao rituale,vec cuveni,kontroverzni otac Theleme - Alister Krouli.
Dijanicka Wicca postuje samo Bogiju.To su feministcke organizacije.Muskarci ne mogu biti deo Dijanickog kovena.Eklekticna Wicca je vrlo individualna,mozete mesati tradicije.Tu su i georgijanska,fearie i druge. Jako dobar sajt o Wicci je wicca.com
Thelema je forma Paganizma,koju je osnovao Krouli je forma Paganizma,o kojoj malo znam,pa necu ni pisati.Nju praktikuje Ordo templum Orientis (OTO),odnosno Red Orijentalnih Templara.Imaju nekoliko sajtova na sprskom i hrvatskom.
Sam Wicce,Thelema i Santerie,tu su i Samanizam (Indijanskk forma,pogledajate shaman.co.yu),Druidizam (Druidi su stari keltski svestenici),Asatru,pa tradicionalno vesticarenje,Slovenski Paganizam....

Vic

Strajkalo 5000 Crnogoraca u Podgorici zbog nezaposlenosti.
Nekakvim slucajem naidje jedan gospodin s novim crnim
Mercedesom,zaustavi se i pita jednog od strajkaca:
- Je li, sta to radite?
Ovaj mu odgovori da strajkaju zato sto nema posla.
Gospodin izvadi vizitku iz dzepa i kaze strajkacu:
- Evo mozes odmah sutra poceti raditi kod mene u mojoj firmi.
A strajkac ce njemu:
- Pa dje nadje bas mene od ovih 5000 ljudi...

Test:Koja je vasa religija?

http://quizfarm.com/test.php?q_id=10907


moji rezultati:

Paganism 85%
Satanism 83%
Buddhism 79%
Hinduism 67%
Islam 54%
Judaism 50%
atheism 46%
agnosticism 42%
Christianity 21%

Aj napisite svoj rezultat....sto bih volela da napravim poll,samo kad bi moglo...

Alister Krouli

Edward Alexander Crowley rodjen je 12. oktobra 1875. god., u Engleskoj. Skolovao se na Trinity Koledzu, Cambridge, gde je promenio ime u Aleister. Bio je izuzetno obrazovana osoba i tokom zivota bavio se mnogim stvarima. Bio je deo evropskih umetnickih i avangardnih krugova; primera radi, Somerset Maugham je, isnpirisan njime, napisao svoj roman The Magician. Osim toga, bio je uspesan alpinista, igrac saha, graficki dizajner, osvajac zenskih srca, boem, jogi, uspesan autor brojnih proznih i poetskih dela (uvrsten je i u antologiju The Oxford Book of English Mystical Verse), aktivista u borbi za ljudska prava, boem i mag. Moralisti ga i danas optuzuju za satanizam i “sveopsti moralni nihilizam”; medjutim, Aleister Crowley je samo bio “umetnicki” produkt svoga vremena i, u neku ruku, predstavlja sasvim lep primer pozne viktorijanske dekadencije. Crowley je cesto napadan i zbog koriscenja droge ali pri tome “dusebriznici” zaboravljaju da napomenu jednostavnu cinjenicu, a to je da je njemu droga bila prepisana kao sastavni deo medicinske terapije. Naime, droga je pocetkom proslog veka bila cest i legitiman deo medicinske prakse i nije bila kriminalizovana niti oznacena kao stetna, tako da mu je lekar propisao takvu terapiju zbog problema sa disajnim putevima. Da je ziveo nekoliko desetina godina kasnije Crowley bi, verovatno, postao pop zvezda (uostalom, The Beatles su ga na omotu Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band i stavili medju najslavnije licnosti proslog veka). Ipak, iako je bio svestran umetnik, danas je on poznat uglavnom po tome sto je bio mag i mistik.
Svoje prvo spontano misticno iskustvo dozivljava 1896. god., prilikom posete Stokholmu. Dve godine kasnije cita knjige o alhemiji i magiji, nakon cega srece ljude iz Zlatne Zore u koju biva Iniciran. Upoznaje Allana Benneta i Mathersa, te postaje njihov ucenik. Nedugo posle toga nastaje rascep u Zlatnoj Zori i Crowley od strane Mathersa u Parizu biva Iniciran u Adepta. Te iste godine odlazi u Meksiko gde postaje Mason 33°. U Meksiku izvodi i svoje enohijanske eksperimente. Sledece godine, 1902., odlazi na Cejlon gde ga Allan Bennet uci jogu. Postaje budisticki kaludjer i postize znacajne duhovne rezultate. Putuje po Aziji nakon cega se vraca u Evropu gde postaje deo tamosnjih umetnickih i avangardnih krugova (npr. u Rimu saradjuje sa August Rodinom). Gerald Kelly, koji je kasnije postao Predsednik Kraljevske Akademije, upoznaje ga sa svojom sestrom Rose i to poznanstvo se, posle rekordno kratkog vremena, pretvorilo u brak. Tokom njihovog boravka na Cejlonu Rose je zatrudnela. Na povratku u Englesku zaustavili su se u Kairu.
Tokom njihovog boravka u Kairu, Crowley je posredstvom Rose primio misticni spis koji je danas poznat kao Liber Al vel Legis (Knjiga Zakona) i koji je osnov Theleme kao metafizickog sistema. Tokom sledecih godina Crowley je primio jos neke Svete Spise i reformisao Zlatnu Zoru u Astrum Argentum. U Sahari, 1909. god., prelazi Bezdan i postize stepen Majstora Hrama. Sledece godine srece Leilu Waddell i zajedno u Engleskoj javno izvode Eleuzijske rituale. Nekoliko godina kasnije Theodor Reuss posecuje Crowleya, Inicira ga u Ordo Templi Orientis i postavlja ga za britanskog vodju Reda. Tokom svog boravka u Moskvi Crowley, inspirisan ruskom liturgijom, pise Gnosticku Misu koja je danas centralni, javni i privatni, ritual Ordo Templi Orientisa. Nedugo nakon prvog svetskog rata Crowley na Siciliji osniva Opatiju Theleme odakle ga Mussolini proteruje 1923. U narednim godinama evropska stampa ga besomucno napada kao “najgoreg coveka na svetu”, no to ga nije omelo da u tom periodu napise neke od svojih najvaznijih knjiga. Crowley je do kraja svog zivota ostao Internacionalni Vodja Ordo Templi Orientisa. Umro je prirodnom i mirnom smrcu u Engleskoj 1. decembra 1947.

Erzsebet Bathory - najpoznatija vampirica

Plemicka porodica Bathory potice od Hun Gutkeledova klana koji je vladao u sirokom istocnom dijelu centralne Europe ( na podrucjima danas poznatima kao Poljska, Madjarska, Slovacka i Rumunjska ) i koji je izronio da primi znacajnu ulogu u prvoj polovini XIII. veka. Napustajuci svoje plemenske korene preuzeli su ime jednog od svojih pojeda ( 'bator' = 'hrabar' ) za ime porodice.
Njihova je snaga rasla dosegnuvsi vrhunac sredinom XVI. stoljeca, ali potom i lagano pocevsi opadati da bi naposletku dostigla svoj kraj 1658. Veliki kraljevi, princevi i suci, kao i posednici crkvenih i civilnih dobara bili su iz redova porodice Báthori.
Preuzimanjem plemenitog imena nisu se promenile neke osnovne porodicne sklonosti, tj. postojao je znatan broj brakova medju samom obitelji Báthori s naravno nekim uobicajenim problemima kao rezultatom ove prakse. Osim ovih problema,imali su i probleme sa psihozama,a rodila se i nekolicina zlih genija medju njima je bila i zloglasna,sadisticki nastrojena Erzsebet kao najpoznatija.

Zaista, bila je dovoljno zla da bi o njoj nastali razni mitovi,i da bi bila proglasena vampirom,a kasnije je inspirisala Brama Stokera da napise legendu o Draculi, no za razliku od Stokerove price, ona je bila stvarna: rodjena 7. avgusta 1561.g. kao dete baruna Györgyja i Ane Báthori. Neobicno za nekog njenog drustvenog statusa bila je sposobno i aktivno dijete. Odgojena kao madjarska kraljevska licnost kao mlada devojka bila je prilicno lepa: neznih crta lica, vitke gradje, visoka za svoje vrijeme, no njezina osobnost nije postigla jednako pozitivan razvitak. Po njenom misljenju, najjaci atribut joj je bila cesto hvaljena prekrasno kremasta put. Premda ostali nisu bili jednako impresionirani kvalitetom njene prilicno uobicajene koze, obilato su je hvalili znajuci sto je dobro za njih jer Erzsebet nije prihvacala polu entuzijasticno laskanje, a bila je i poznata po svojoj osvetoljubivosti.

U dobu od jedanaest godina zarucena je za Ferencza Nadasdyja - poznatog kao 'Crnog heroja Madjarske '. Imala je samo 15 godina kada su je zbog politickih ciljeva i polozaja udali za tog sirovog vojnika aristokratskog porekla i manira (rodjenog 1575.). Zbog njegovog nizeg socijalnog statusa, Erzsebet je zadrzala svoje prezime i nije koristila muzevo.
Udajom je postala gospodarica dvorca Csejthe, njegovog doma, smestenog duboko u Karpatskim planinama, danasnje sredisnje Rumunije, no u ona vremena taj predeo je bio poznat samo kao Transilvanija. Dvorac nije bio smesten u blizini nekog uzbudljivog urbanog centra vec je bio okruzen seocetom jednostavnih seljaka i njihovih agrarnih poseda, protkan nazubljenim vrhovima smrznutih Karpata.
Dok joj je muz jurio za svojim strastima, razlicitim vojnim pohodima, za Erzsebet, koja se nije zelela zabavljati van svojih zidina gdje su neugladjeni nadnicari kopali u blatu, zivot je postao dosadan u veoma kratkom vremenu. No ona, kao energicna tinejdjerka, krenula je u potragu za novim razonodama koje bi joj zaokupile pozornost i prikratile dane.
Njezin ukus je bio posebno iskrivljen i postupno je pocela oko sebe skupljati (kao sto su njeni obilni financijski izvori spremno dopustali) osobe cudnovatih i uvrnutih umetnickih interesa kojima je dozvoljavala da borave kode nje, pruzajuci im smjestaj i obracajuci prejeranu paznju na svaku njihovu zelju. Medju njima je bilo i takvih koji su se nazivali vesticama, vracevima, proricateljima, carobnjacima, alhemistima, ali i drugih koji su praktikovali najizopacenije stvari i bili u savezu sa djavolom.
Oni su je do najsitnijih detalja ucili svojim vestinama sto ju je apsolutno ocaravalo, no samo ucenje joj nije bilo dovoljno.

Rat u XVI. veku je bio poslovicno brutalan posao: dok se borio protiv Turaka i pokusavao dobiti informacije od zarobljenika, njen muz je koristio uzasne sprave za mucenje: vesto spojena "klesta" u obliku kandzi izradjenih od stvrdnutog srebra koja, kada bi se pricvrstila na veliki bic, bi derala i trgala meso do toliko odvratnog stupnja da je cak i on, okrutni covjek, gadljivo ostavio napravu u dvorcu na putu u jos jedan herojski pohod.
Erzsebet nije bila sama u svojim neobicnim interesima: svjesna zamrsenih stvari koje su zaokupljale i odusevljavale Erzsebet, vlastita tetka ju je upoznala sa uzicima koja donosi bicevanje ( drugih, naravno ), sklonost koju je Erzsebet brzo stekla. Opremljena opakim muzevim kandzama velikodusno se zadovoljavala ubijajuci mnoge usamljene sate na trosak zaboravljenih Slavenskih duznika iz vlastitih tamnica.
Sto su bili prodorniji njihovi vriskovi i sto je obilatije njihova krv lila to je njeno odusevljenje bilo vatrenije i orgazmickije. Imala je obicaj da bicuje gola tijela svojih 'objekata' s prednje strane vise no sa straznje, i to ne samo zbog potencijalno vece ucinjene stete, vec i zato da bi mogla veselo gledati njihova lica izoblicena u uzasu spoznaje vlastite mracne sudbine.

Njen muz je umro 1604. od ubodnih rana izazvanih napadom neke prostitutke u Bukurestu kojoj nije platio (postoji i verzija po kojoj je poginuo u ratu s Turcima, sto je takodje vrlo vjerojatno, ali istorija je uvijek rado zataskavala neke stvari), a Erzsebet je odmah pocela sanjariti o ljubavniku koji bi ga zamenio jer zapravo nikada nije preterano marila za supruga; toliko o njenom zalovanju. Ipak, ogledalo je pokazalo da su njeni lascivni uzici, kao i samo vrijeme, ostavili traga na njenoj pojavi: njena andjeoska put je odavno prepustila mjesto necemu dalekom od savrsenstva, dosegnula je cetrdeset trecu godinu zivota.
Njena zelja za ljubavnikom nije nestala: besnela je u svojim dubinama proklinjujuci vrijeme. No tako jednostavna pobuda kao pomama za novim muzem nije bila toliko vazna, to je bio samo jedan mali detalj. S propascu Ferencza Nadasdyja Erzsebet su poceli vrebati muskarci na visokim polozajima jer su namirisali dobru priliku i bogatstvo koje se krilo iza imena Bathory, racunajuci da je brzo osvoje, a onda isto tako da je se u rekordnom roku lako rese.
Cinjenica koja je isla u prilog njenom statusu jest ta da je Erzsebet bila sledeca na redu da postane 'kralj"' Poljske, a ta joj se pomisao jako svidjala. Ova prividna anomalija je bila moguca u vladarskom sistemu tog vremena, i polozaj kraljice nije imao nikakvu politicku tezinu.
Istovremeno, bila je daleko obrazovanija od onih koji su je okruzivali, citajuci i pisuci cetiri jezika, dok je npr. princ Transilvanije bio neuki 'moron' ( koji se redovito kupao svake godine na svoj rodjendan).

No na stranu sada sve to, odrzavanje vlastite mladosti i vitalnosti je postao sredisnji cilj njenog plana koji se sve vise razvijao: apsolutno bozansko pravo na moc je shvacala kao njezino da pazi i stiti, a bilo bi esencijalno za postizanje svega sto je htjela. Tastina, pozuda, pomama za politickom moci bili su neprimjetno ispremjesani u glavnoj, prvobitnoj strasti: ako izgubi svoju 'mladjahnost' - moze zaboraviti i izgubiti sve...
U njoj se poceo javljati strah od starosti i mogucnosti gubljenja ljepote o kojoj je postala tako bolesno zavisna. Nakon smrti muza, grofa Nadasdyja, 1604.g. preselila se na porodicni posed u Becu, gdje ce je malo po malo njena opsesija sve vise obuzimati i postajati sve mracnija.
Sudeci prema nekim izvorima, Erzsebet se u ovom periodu pocela baviti nekim oblicima vracanja, pohodeci rituale koji su ukljucivali zrtvovanja pastuha i nekih drugih zivotinja.
No bez obzira na sve to, izgleda da je njena osobna opcinjenost krvlju zapocela sasvim bezopasno: jedna ju od njenih sluskinja nije zadovoljavajuce podvorila pa joj je Erzsebet zarinula skare u lice, a djevojcina se krv rasula po njenim rukama. Kada je otisla isprati tu krv, ucinilo joj se da joj koza na mjestima gdje je bila krv izgleda mladje i mekse nego sto je bila do tada. Zakljucak do kojeg je dosla, tanka nit koja je povezivala krv i mladost, bila je preocita i odavde je zapocela njena krvava misija.Uvjerena da je krv, tocnije - krv mladih djevojaka, bila tajna vecne lepote i mladosti, grofica je pocela smisljati kako da sprovede u djelo planove o nepresusnoj opskrbi krvlju, tj. mladosti koja joj je toliko trebala.
Istog trenutka se konsultovala sa svojim alhemicarima i zatrazila njihovo misljenje o ovom fenomenu. Oni su uzivali njeno gostoprimstvo i nisu je zeljeli razocarati, pa su se uspjesno 'prisetili' slicnog slucaja pre jako mnogo vremena, u dalekom kraju, gdje je krv mlade device izazvala slican efekt na 'ocvaloj' uglednoj osobi plemenita podrijetla. Imajuci tako ocit dokaz pri ruci, Erzsebet je bila uverena da je naisla na briljantno otkrice: metodu koja ce joj pomoci da povrati i sacuva svoj mladalackii sjaj zauvijek, ili bar dok ne dobije ono za cim tezi. Savet njene 'kozmeticarke', zene imenom Katarina, podudarao se s Erzsebet zakljuckom i uveravao je da je potpuno u pravu.
Erzsebet je racunala: ako je malo dobro onda ce vise biti jos bolje; duboko je verovala da ako se bude kupala u krvi mladih djevica, a u slucaju posebno lijepih - pila njihovu krv, biti ce ponovno velicanstvena, prelepa i jaka.
Erzsebet je lutala krajolikom nocu trazeci pogodne djevice kao grubi materijal za svoju tesku bitku u utrci s vremenom. Vrativsi se u dvorac, svaku pojedinu grupu djevojaka bi obesila naopacke, zive i gole, vezane lancima za gleznjeve. Vratovi bi im bili rasporeni i sva bi krv iscurila za kupku koju bi trebala iskoristiti dok je toplina njihovih mladih tela jos uvijek trajala u gustom i ljepivom grimiznom bazenu.
Cesto je nabavljala posebno lepu mladu devojku koja je imala specijalan tretman: Erzsebet bi joj popila krv; prvo iz zlatnog pehara, no kasnije kako joj se apetit povecao, pila je direktno sa rane iz koje su sikljali mlazovi krvi, dok je izmuceno i nemocno tijelo visilo sa stropa, postajuci sve blijedje...
Premda je uspela drzati na prilicnoj distanci svoje politicke neprijatelje, nakon pet godina tajnih poduhvata, Erzsebet je napokon pocela shvacati kako je krv mladih seljanki imala jako slab ucinak na kvalitetu njezine koze. Takva krv je 'ocito' bila manjkava i trazila se kvalitetnija.

U Transilvaniji XVII. stoljeca, imucniji roditelji na odredjenim polozajima su zeleli da im kceri budu propisno izucene u drustvenoj kurtoaziji i etiketama ponasanja tako da mogu steci 'prave' veze kada za to dodje vrijeme. Tu se nazirala dobra prilika: 1609. Erzsebet je otvorila akademiju u dvorcu, nudeci da ce uzeti dvadesetpet djevojaka iz plemenitih obitelji kako bi pouzdano zavrsila njihovo potrebno obrazovanje. I doista, ono je veoma brzo bilo zavrseno.
Godinama je Erzsebet pouzdana pomocnica u njenim raznolikim tajnim uzicima bila Dorotta Szentes, a uz nju mnostvo ostalih pomocnica koje su pomagale nositi ovo tesko breme.Uz pomoc Dorotte Szentes (takodjer poznate i kao 'Dorka') ,ove jadne studentkinje ,su bile konzumirane na isti zverski nacin kao i nekad seoske devojke.
Ovo je bilo prejednostavno i Erzsebet je po prvi put u svojoj strasnoj karijeri postala nemarna u svojim djelima.

Njene igre su ukljucivale rezanje makazama, busenje iglama, zigosanje uzarenim zeljezom, probadanje ostrim siljatim kolcima. Zrtve su se nalazile u ogromnom kavezu koji je visio sa stropa i sluzio kao jako praktican krvavi tus. Nitko, pa cak ni plemstvo, ne moze nastaviti s ovakvim zlocinima zauvijek, a da ne bude izveden pred lice pravde.
I tako jednom, za vrijeme svog divljeg mahnitanja, bacila je cetiri 'iscjedjena' tijela sa zidina svog dvorca. Greska je prekasno shvacena jer su seljaci to vidjeli i vec pokupili tela pocevsi identificirati djevojke. Nestanak svih onih mladih djevojaka je bio rijesen: tajna je bila otkrivena... Vijest o ovim strahotama se prosirila poput oluje i ubrzo stigla do cara Mathiasa II. koji je odmah odredio da njen vlastiti rodjak, grof Cuyorgi Thurzo, guverner te provincije, ode po Erzsebet.
1610. dosavsi sa svojom pratnjom u dvorac Csejthe, grof se zgrozio nad prizorom koji je ugledao: jedna mrtva djevojka je lezala u glavnoj sobi, a kraj nje jedna poluziva, tela potpuno izbodena; u tamnicama su otkrili nekoliko zivih, zatocenih djevojaka s manjim ozledama, a ispod dvorca su ekshumirali pedesetak leseva.
Ubojstva nisu bila niti brza niti jednostavna kao sto bi netko mozda mogao pomisliti: Erzsebetin nije volela jednostavne stvari kao rezanje grkljana zarobljenim djevojkama ( mada je bilo i toga medjuostalom ), vecina je ovih sluskinja bila mucena nedeljama, cak mjesecima, prije nego sto bi ih ubila.
Kralj je insistirao da se grofici javno sudi, no njezin aristokratski status nije dopustao da bude uhapsena. No, lukavoscu Parlamenta izvanredno je donesen novi Akt koji je osporavao spomenuti privilegovani polozaj (da im slucajno ne bi umakla nekaznjena), pa je Erzsebet privedena na formalno saslusanje 1610.g.
Oba sudjenja/saslusanja su odrzana u Bytci (jedno na latinskom: 2. januara 1611., a jedno na madjarskom: 7. januara 1611.

Na sudenju je prisustvovalo sedamnaest svedoka medju kojima i njezini najblizi suradnici: Dorka, Katarina, Helena i Ficzk ili Janos Ujvary, zvan jos i Thorko. Na nekoliko mjesta spominje se upravo on kao glavni krivac za uvodjenje Erzsebet u okultne vode, a takodjer se suska da joj je neko vreme bio i ljubavnik. Thorko je na sudjenju svjedocio o tridesetsedam ubijenih djevojaka, od kojih je sest on sam zaposlio u dvorcu kao sluskinje.
Dorka i Helena su kaznjene tako da su im prvo iscupani svi prsti, a zatim su zive spaljene na lomaci, dok je Ficzku odrubljena glava pa je onda takodjer spaljen.
Zanimljivo, nije bilo autoriteta koji je bio sklon tomu da pokaze bar malo interesa spram dogodovstina u koje su bile upletene jadne seoske djevojke tokom prethodnih pet godina Erzsebet krvavih eskapada.
Konacno je utvrdjeno da je 612 djevojaka ubijeno jer je Erzsebet sva ubistva dokumentirala u dnevnik koji je pisala, no Erzsebet nije priznala nista.
Dorka i njezine pomocnice su zive spaljene, ali grofica ipak nije smela biti pogubljena zbog svog plemenitog roda. Katarina je bila vidjena kao zrtva obmane u cijeloj prici, pa je oslobodjena.
Naposlijetku, Erzsebet je bila osudjena na smrt dok zivi: zazidana u malenoj sobici svog dvorca, iz koje nikako nije mogla izaci, umrla je cetiri godine poslije. Otkrio ju je 21.avgusta 1614. cuvar koji je imao veliku zelju da vidi tu poznatu groficu koja je sa svoje pedeset cetiri godine jos uvek slovila za jednu od najlepsih zena Evrope.
Erzsebet nije nikada izustila nijednu rijec krivnje ili zaljenja zbog svega ucinjenog.
Njena vampirska reputacija nije potekla samo iz njene gladi za kupanjem u krvi kako bi odrzala svoju mladost, vec i iz glasina koje su se prosirile tokom sudjenja: naime, ona je devojkama i pila krv. Bilo je tesko doci do dokaza za ovaj iskaz zato sto su svi dokumenti i zapisnici sa sudjenja bili zapecaceni nakon zavrsetka zbog svoje skandalozne prirode (kasnije su cak negde i isplivali ostaci, no prava se istina nikada nije saznala).





Veza izmedju porodice Báthori i Drakule: - zapovednik ekspedicije koja je pomogla Drakuli da vrati prestolje (1476.) je bio princ István Báthori.
- jedan od Drakulinih poseda, dvorac Fagaras, postao je vlasnistvo Báthori za vrijeme Erzsebet
- obje porodice su imale amblem zmaja na porodicnim grobovima

Báthori klan:
István Báthory (?-1586) - kralj Poljske, Erzsebetin ujak, umro od komplikacija uzrokovanih epilepsijom
Sigismund Báthory - kralj Transilvanije, Erzsebet rodjak. V. Penrose navodi: zena mu je bila toliko odbojna da je nocu, kada bi se nasao pored nje u krevetu, uzasnut vristao; javno je izjavio da se zeli odreci sveta sto god to znacilo.
Gábor Báthory (Somlyo grana obitelji Báthory) - kralj Transilvanije; Erzsebetin rodjak; incestuozan odnos sa sestrom Anom; bio je ubijen
Gábor Báthory (Ecsed grana obitelji Báthory) - Erzsebetin ujak; tvrdio da je opsednut
djavolom
Klára Báthory – Erzsebetina tetka; imala cetiri muza; prica se da se sama resila prve dvojice (jednog je udavila u vlastitom krevetu); Erzsebet je navodno provodila mnogo vremena s njom i pod njenim utjecajem poprimila okrutne manire

Roditelji:
Anna Báthory - prvo se udala za Gáspára Dragfy-ja, s kojim je imala dva sina: Jánosa i Gyorgya. Gáspár je umro 1545, a Anna se potom udala za Antala Drugetha, koji je nakon kratkog vremena i umro.1553. se udala za svoga rodjaka Györgyja Báthorya, Erzsebetin oca, koji je umro kada je bila u desetoj godini.

Braca i sestre:
(Erzsebet je bila drugo dete po redu )
István Báthory - ozenio Frusinu Drugeth; poslednji pripadnik Báthory-Ecsed loze
Zsofiá Báthory - udala se za Andrása Frigedyi-ja
Klara Báthory - udala se za Michaelis de Kisvardi-ja

Deca:
Pál Nádasdy, Grof od Nadasda - molio je da mu oslobode majku nakon sto je 1611. zatvorena; pokusao sprati ljagu s imena porodice Bathory; ozenio Judith Revay s kojom je imao dvoje djece
Andreas Nádasdy (o kojem se nista ne zna)
Anna Nádasdy (1585-1625) - udala se za grofa Nikolu Zrinskog
Katelin Nádasdy (umrla 1620) - udala se za Gyorgy Drugetha, grofa od Homonna; posecivao Erzsebet tkom njenog zatocenistva i donosio joj hranu. Od nje se zna da je Erzsebet kratila vrijeme crtajuci po zidovima svog tornja, a posljednji se zapis odnosio
upravo na njenu kcerku Katelin i testament.

Unuci:
Ferenc Nádasdy - grof od Nadasda; Pálov sin; ozenio Annu Juliu, groficu od Galantha,
Anna Maria Nádasdy - Pálova kcer,
Maria Drugeth (?-1643) - Katelinina kcer; udala se za grofa Szechy Gyorgya,
Erzso Drugeth - Katelinina kcer; udala se za Laszla Revaya, baruna od Terboszta,
Janos Drugeth (umro 1645) - Katelinin sin; ozenio Katu Jukasich

Erzsebetina je prica nasla odjeka u mnogim filmovima: “Daughters of Darkness” (1970.), “Countess Dracula” (1971.), “Blood Castle” (1972.), “Ceremonia Sangrienta” (1972.), “La Noche de Walpurgis” (1972).
Osim sto je bila inspiracija za filmove, nebrojeno mnogo puta je opevana u pesmama metal bandova, a jedan od njih nosi i njeno prezime. Najkompaktnije djelo, sagu o Erzsebet Báthory, napravili su Cradle of filth, posvetivsi joj celi album “Cruelty and the beast.”






DAN SUDJENJA

Glasine su se obistinile, ustvari sama istina koju su otrkili je bile mnogo gora nego sto su ljudi i mogli predpostavljati. Erszebet-inoj tiraniji dosao je kraj. Noci kada su istrazitelji upali neocekivano u dvorac, Thurzo je zakljucao Erszebet u njenom dvorcu i postavio par ljudi koji su bili odgovorni. U njegovom pismu, on govori da su nasli samo jedan les noci kada je uhapsena – tijelo je pripadalo mladoj djevojci koja je bila optuzena za kradzu. Njene ruke su bile spaljene a njene grudi izujedane. Njegovo pismo tvrdi da nije bilo nikakvih krvavih orgija, ali s obzirom da je on bio u srodstvu sa Erszebet imao je razloga da stiti reputaciju porodice.
Drugi koji su bili ucesnici racije opisuju to vece mnogo dramaticnije.
Dok je Erszebet cekala na saslusanje, policija je trazila dokaze po dvorcu. Otkrili su kosti i ostale dijelove tijela, zajedno sa odjecom i osobnim stvarima koje su pripadale zrtvama. Jedan od zapisa kaze dok su pretrazivali dvorac da su tijela ubijenih djevojaka nalazili na svakom koraku. Mnogi lesevi nisu imali ruke ili oci.
Jedno od tijela su nasli u kaminu, nije uspjelo izgoriti do kraja.Veliki broj leseva su nasli u zakopane oko dvorca. “Gledali smo u uzasu dok su psi bjezali sa dijelovima tijela u njihovim ustima.”

Istraga je dosta toga saznala od zrtava koje su prezivjele, kao i detaljne opise mucenja od strane ljudi koji su pomagali u tim zvijerstvima.
Erszebet licno nije bila prisutna u sudnici i nije svjedocila. Ona je svo vrijeme provodila u dvorcu glumeci svoju nevinost. Njena rodbina koja je pripadala visokoj klasi urgirala je kod suda kako bi Erszebet drzali u kucnom pritvoru dok sud ne donese konacnu odluku.
Preko dvadeset sudaca je bilo ukljuceno 2 Januara 1611 kada je zapocelo sudjenje. Sudac Theodosius de Szulo (Royal Supreme Court) je presjedao sudom.
Zvali su veliki broj svijedoka, ponekad 35 za jedan dan, ukljucujuci porodice zrtava i oni koji su prezivjeli. Jedna majka je izgubila svoju 10 godina staru kcerku. Glavno svijedocenje su davale sluge i ljudi koji su pomagali ili ucestvovali u njenoj krvavaoj kampanji. Svakom svjedoku su postavljali 11 istih pitanja. U biti svi su pitani koga su ubili, koliko osoba je ubijeno, odakle su zrtve, i ko ih je doveo u dvorac. Ono sto su svjedoci rekli sudu o nacinima na koje su zrtve ubijane svrstava Erszebet najokrutnijeg monstruma u istoriji covjecanstva.

Ficzko, covjek patuljastog rasta koji je radio za Erszebet punih 16 godina, tvrdi da je u dvorac odveden na silu. Prema njegovim iskazima policija je nasla 37 tijela, mada on nikada nije priznao koliki je broj djevojaka koje je on ubio.
Pet ih je bilo zakopano u rupama, dvije u dvoristu, dvije su zakopane nocu u crkvi, i tako dalje. Zrtve su dolazie iz sela sa izgovorom da ce dobiti posao u dvorcu, a neke zene iz sela predavale su djevojke iz okolnih sela za pare ili manje poklone. Djevojke koje nisu htjele da idu svojevoljno udarane su dok nebi igubile svijet i onda su nosene u dvorac. Nakon dolaska u dvorac, bile su udarane, ubadane sa iglama i makazama, pored drugih brutalnih mucenja. Zrtve su odabirane po mekoci njihove koze, po njihovim godinama i ljepoti.
Kada ga je sud pitao o nacinu mucnjenja koji je koristen, on je rekao, “ Ruke i noge su vezane, djevojke su udarane dok njihovo tijelo nedobije crnu boju.
Jedna djevojka je bila udarena vise od 200 puta dok nije izdahnula. Dorko (jedan od ucesnika) je sjekao njihove prste jedan po jedan dabi im onda sjekao vene makazama.
Ilona Joo (dadilja) priznaje da je ubila oko 50 djevojaka, ona priznaje da je imala obicaja da vruce zeljezo stavljala u usta i nos zrtve. Erszabet licno, Ilona svjedoci, svoje prste je stavila u usta jedne djevojke i povukla tako jako dok joj nije odvalila celjusti. Bola ih je sa iglama po cijelom tijelu, kako bi iskrvarile.
Cak i kada je Erszebt bila bolesna, nije prestajala sa mucenjima. Dovodili su joj djevojke do njenog kreveta kako bi ih ona mogla udarati ili ujedati. Ponekad bi djevojke ujedala dok nebi umrle, a onda bi natjerala sluge (muskarce) da jedu meso djevojaka. Prema iskazima dadilje, Erszebet je nekada znala stavljata nauljene papire medju djevojkine noge koje bi onda zapalila.

Vampirizam

Prema legendama i verovanjima vampiri su bili štićenici noći, besmrtna bića koja apsorbuju život živima da bi pobegli iz groba. Reč je o nekoj vrsti magijske besmrtnosti u zoni mraka koja odvaja život od smrti.
Prema predanjima i hronikama iz 18. veka – vampiri postoje. Tokom ekshumacija, pod nadzorom mesnih vlasti, iskopavani su savršeno očuvani leševi:
«Tela nisu širila bilo kakav smrad; naprotiv, bila su sveža i neraspadnuta. Iz ustiju leša teklo je malo sveže krvi, kao u živog čoveka. Kosa, brada i nokti su bili uvećani, koža u stadijumu odvajanja od tela, dok se nova formirala ispod nje. Lice, ruke, noge, čitavo telo bili su potpuno očuvani» (Asfeld, 1730).
Vampir se drži svog tela i svim magijskim sredstvima nastoji da izbegne raspadanje, tačnije zaustavi proces raspadanja, ostajući da lebdi između života i smrti u zonama mraka. Crna magija vampira tvori lažnu sliku večnosti.
Vampirizam je često vezan za prokletstvo i naslednu psihičku bolest. U epopeji vampira bilo je mnogo zloduhih ubica – megalomana, poput princa Vlada Drakule i znamenitih porodica Batorija ili Čileija u Rumuniji 15. veka. Barbara de Čilei i njen brat Herman dele istu postelju, a Vlad Drakula nabija svoje zatvorenike na kolac i priređuje raskošne gozbe među mrtvačim leševima, obešenim na motke i koplja. Nakon smrti svoje sestre Barbare njen brat Herman priziva demone stare magije da bi vaskrsao leš svoje sestre. Predanja kažu da je u tome i uspeo. Barbara de Čilei izlazi iz svog groba i pohodi zamak u Varaždinu, mestu svog pogreba. Godine 1936. u selu Kneginjec, blizu Varaždina, mnogi mladići i devojke završiće život na tajanstveni način. Svi su na vratu imali jednu ili dve modre mrlje, a neki od njih su se pre smrti budili noću pritisnuti užasnim morama.
Poručnik Bitner iz regimente Aleksandra de Virtenberga vrši istragu vampirizma 07.01.1732. pod nazivom «Visum et repertum» koja je privukla pažnju Luja XV i vojvode od Rišeljea. On je istraživao pojavu vampira u Medveđi u Srbiji, gde je utvrdio da je pet godina ranije hajduk iz sela po imenu Arnold Pol slomio vrati ispavši iz kola sa senom. Za života spomenuti hajduk je govorio da je česta žrtva nekog vampira u blizini Kosova. Kako po verovanjima žrtva vampira i sama postaje vampir, tako je nakon smrti Arnold Pol počeo da zadaje muke meštanima i pogubio je 4 osobe. Da bi se spasli napasti meštani su iskopali vampira 40 dana nakon njegove smrti ustanovivši da se nalazi u savršenom stanju očuvanosti – neraspadnutih udova i očiju krvavih od sveže krvi, koja je curela iz ušiju i nosa, zamazavši mu košulju i pokrov. Stoga mu je zaboden kolac u srce prilikom čega je ispustio snažan krik i veliku količinu krvi, koja je iscurela iz njegovog tela. Istog dana je spaljen, a pepeo bačen u grob. Na isti način su spaljena i tela njegovih žrtava za koje se smatralo da su i sami postali vampiri nastradavši od strane vampira.

Vampir se po predanjima ponekad javlja u obliku čoveka, ali se takođe preobražava i u vuka ili šišmiša. Prema Bramu Stokeru, autoru «Drakule», pojava vampira je između jednog minuta i jednog časa nakon ponoći, a prizivanje vampira se obavlja sedam sati nakon zalaska sunca. San ne štiti spavača, njegova svest je anestezirana, volja letargična i bilo koji zlokobni duh može zavladati njima, baciti ga u košmar koji će, kada se probudi, gledati kao na opsesiju. Izjutra se žrtva vampira priseća svega što joj se dogodilo, misleći da je sanjala ružan san, koji ju je odveo u neki drugi svet. Proučavanjem pojave vampirizma tokom 18. i 19. veka možemo utvrditi ponašanje osobe koju je pohodio vampir. Stanje organizma slabi, osoba postaje iznemogla, česti su noćni košmari, strahovite promene raspoloženja, te neobjašnjivi izlivi mržnje na okolinu, dok je buđenje praćeno jakim glavoboljama i pritiskom u grudima. Bolest napreduje, razvija se u groznicu, osoba više ne može da napusti postelju, pospanost je sve jača, a puls slabiji sve do konačnog svršetka – smrti.
Celokupna magijska istorija čovečanstva pripoveda o misterioznoj istoriji krvi i njenom uticaju na čovekovu sudbinu. Krv postaje eliksir života, sam princip života i smrti, ona omogućava da se ugovor opečati, poništi, propiše smrt, komunicira sa duhovima mrtvih. Zagovornici vampirizma takođe veruju u najvišu moć krvi smatrajući da ona obnavlja život i sprečava smrt. U svim verovanjima, zmaj je večni čuvar krvi. Tako i nadimak princa Vlada, gospodara Vlaške, Drakula u korenu ima reč «drac» koja označava zmaja, simbol besmrtnosti i pobede nad smrću. U mitološkim pričama zmaj pećine u utrobi zemlje bljuje vatru i čuva blago koje je skriveno u njoj. On se povezuje sa silama zla i mraka i zadržava dušu u granicama materije. Pošto je duša tela u krvi, kako navodi «Knjiga Mojsijeva», njoj je preko potrebna zmajeva smrt ne bi li se oslobodila materijalnog i spiritualizovala.
Verovanje o vampirima naglašava da krv skriva neuništivu moć. Krv se uvek povezivala sa uticajem Meseca, pa tako i vampiri svoju moć iskazuju samo u toku mesečeve vlasti – noću. Poznato je iz mitologije vampira da se vampir plaši dnevne svetlosti, pošto ga ona pretvara u prah i pepeo. Po američkim Indijancima Severa i Kanade, vampir uvlači svoja usta, preobražena u lovački rog, u uho spavača i sisa njegovu krv. Kao i u većini slučajeva vampirizma i ovde je reč o spavaču, tačnije ličnosti koja se predala snu i uticaju Meseca. U kineskim narodnim verovanjima pokojnikova porodica smatra da je lunarni uticaj zaslužan za rođenje vampira, te zapušava sve rupe u mrtvačkom lešu, da u njega ne bi prodrli mesečevi zraci.
U legendama i verovanjima o vampirizmu vampir ima sposobnost preobražavanja. Najčešće zauzima oblik šišmiša, ali noću kad izađe iz groba on se preobražava i u vuka, i tada šuma i osamljenost nude pogodan milje za njegovu pojavu. Zavijanje vuka je povezano sa tajanstvenom magnetskom moći Meseca. Zavijajući na Mesec vampir-vuk obavlja neku vrstu ledenog obreda. Kao vuk, vampir ima nagon životinje i moć da naređuje drugim životinjama, a ponajpre vukovima i šišmišima. Životinje u njemu instinktivno prepoznaju moć koja dolazi posle smrti i u stanju su da ga osete pre čoveka. Životinje pokazuju uznemirenost u blizini vampira. Vampir poseduje raznovrsne moći preobražaja, ali najčudesnija je ona koja omogućava vampiru da skoro sasvim iščezne uzimajući oblik eteričnog polukruga Meseca ili najobičnijeg svica. To je krajnja moć vampira. Magijski običaji potvrđuju da moć vampira sadrži u sebi jednu jedinu volju, ali volju koja nema ništa zajedničko sa našom ljudskom voljom, pošto ona više ne prebiva u živom telu. Verovanja govore da vampiri izlaze samo noću, kada je pun Mesec i da njihova aktivnost uglavnom zavisi od mesečevog uticaja. Tako možemo utvrditi da se vampirizam temelji na kultovima drevnih civilizacija, tačnije na kultu posvećenom boginji Ištar, koja kao Hekata predstavlja magijski aspekt Meseca. Po vračevima iz Ninive, Ištar vlada nad onima koji su pobedili smrt.

Ne tako davno živeli su tzv. «lovci na vampire» za koje je vampir predstavljao vrlo unosan plen. Između dva svetska rata u selu Pirani u Podrinju seoski vrač, musliman, je dobio nagradu od 1000 dinara da bi ubio jednog vampira. Isto tako, u mnogim selima Evrope, sveštenik je kao nagradu dobijao novac da bi zaštitio meštane od vampira. Lov na vampira se često pretvarao u masakr nevinih žrtava.
Pojava vampira te načini njegovog uništavanja su se razlikovali u zavisnosti od naroda i podneblja. Toni Fejfer piše da su godine 1937. u selu Derkoj u Rusiji seljaci posumnjali da je jedan stranac, tek pristigao u selo, vampir. Pogubili su ga i spalili. Žitelji te oblasti ne veruju da se vampiri mogu pojavljivati noću. U nemačkim plemenima, pak, deca koja su na telu imala crveni beleg neizbežno su smatrana vampirima, ali u dosta posebnom obliku. Verovalo se da će se nakon zemaljskog života pojaviti u obliku malog, belog leptira, koji sletivši na grudi spavača sisa njegovu krv i guši ga. U Vestfaliji vampiri imaju oblik šišmiša. Prema ezoterijskog tradiciji telo nikada ne izlazi iz groba, već vampir predstavlja pokojnikovu mentalnu energiju koja se iz neobjašnjivih razloga manifestuje posle gašenja vitalnih funkcija. Uništiti dvojnika jeste cilj oštrog koca, zabodenog u grudi vampira, što je bio i najčešći metod uništavanja vampira. Pravoslavni sveštenici su se protiv vampira borili tako što su blagoslovenom vodicom posipali grobove, raskopavali grobnicu i palili leš čoveka za koga se sumnjalo da je vampir. U Bugarskoj je sveštenik držao sliku sveca iznad vampira primoravajući ga da uđe u bocu napunjenu krvlju, a potom je bocu bacao u vatru. U Srbiji je sveštenik išao na groblje, vadio leš, bacao slamu po njemu i u praskozorje zabadao kolac u telo, a zatim pokojnikovo telo spaljivao rečima: «Neka demoni više ne uznemiravaju žive.» Najjači strah od vampira zabeležen je u 18. veku i u tom periodu sveštenstvo svake evropske zemlje stvara strategiju borbe protiv bića noći. Pojava vampira se najviše beleži u Srednjoj Evropi, gde su, prema Degodenziju sveštenici izgovarali misu tokom devet dana posle pogreba. Desetog dana leš je nošen u crkvu gde bi mu u mirisu tamjana bilo izvađeno srce, a zatim spaljena utroba. Od 1824. se prestaje sa probadanjem leševa, ali se nastavilo sa sahranjivanjem zločinaca i samoubica na raskršćima puteva, kako bi se izbeglo da ovi postanu vampiri i da uznemiravaju sveta mesta. Smatrano je i da hrišćanski krst ima moć nad vampirom i sprečava ga da napusti svoj grob. Kao zaštita od vampira često se koristio venac belog luka ili list sleza.
Bolest koja se javlja kod nekih ljudi je porfiria.Vrlo retka bolest,a nazivaju je i vampirizam. osobe su osjetljive na dnevnu svetlost,lice im poprima nezdravu zutu boju i bolesnik oseca veliku zedj za krvlju,jer je njihova bolest posledica ogromnog nedostatka gvozdja u crvenim krvnim zrncima...

Lov na vestice

Sudjenje u Salemu

Salem, gradić u američkoj državi Masačusec, u kojem je u 17. veku zbog veštičarenja pogubljeno 13 žena, šest muškaraca i dva psa, danas je turistička atrakcija koja privlači veliki broj turista. Nadimak prelepog Salema je “Veštičiji grad” i došljak se pomalo čudno oseća kada prenoći u kući koja se oslanja na Muzej veštica. Ali pod letnjim suncem posetilac lako smetne s uma ružne spodobe iz nezaboravnih bajki. S dosta mašte uređen je ovaj izuzetno dobro očuvani grad iz 18. veka, podignut na obali Atlantika, tridesetak kilometara severno od Bostona. Basnoslovno bogati trgovci pozivaju u Salem arhitekte, drvodelje, skulptore i slikare kako bi podigli što velelepnije palate, pa zato danas u gradu postoje muzeji prepuni umetničkih predmeta donetih iz Azije, Afrike i Okeanije.
U ovom gradu, međutim, ispisana je jedna od najstravičnijih stranica američke istorije, koju je na originalan način kasnije opisao Artur Miler u drami “Veštice iz Salema”. Naime, nevina dečja igra prouzrokovala je 1692. godine epidemiju straha i užasa čije uzroke i danas ispituju naučnici i mnogobrojni radoznalci kojima se pruži prilika da prelistaju originalne, rukom pisane dokumente sa monstruoznog suđenja salemskim vešticama.
Sujeverni strah od zlih nemani i mađije mnogo je stariji od hrišćanskog doba, a velika bitka crkve protiv moći Satane dostigla je epske razmere u Evropi tokom 15, 16. i 17. veka. Svako vračanje smatralo se đavolskom formom izopačivanja religije. Otuda su prema onima koji su se bavili okultnim radnjama zakoni bili veoma rigorozni. Tako je u Engleskoj 1645. godine obešeno 19 osoba osuđenih zbog čarobnjaštva. Zato i nije čudno što su puritanska prekoatlanska kolonija Engleske i Salem u njoj, bili zatočenici straha od zarazne i opasne hereze, pa se bavljenje svakom vrstom vračanja kažnjavalo smrću. Dokumenti govore da je tokom 1692. u celoj Americi pogubljeno ukupno 36 “veštica”, a da je od tog broja 20 bilo lišeno života u Salemu.
Sve je počelo, uistinu, nedužno, kada su Beti, devetnaestogodišnja kći sveštenika i njena jedanaestogodišnja rođaka Abigejl, slobodno vreme počele da provode slušajući crnu robinju koja im je pričala bajke sa Barbadosa o vudu čarolijama i magiji. Lišene svake aktivnosti koje su njihovi kalvinistički roditelji smatrali grehom, i druge devojčice su počele da se okupljaju slušajući uzbudljive priče robinje sa Barbadosa. Vrlo brzo su maštarije adolescentkinja počele da dobijaju oblike histerije - devojčice su vrištale u snu, grčevito se trzale, bezrazložno glasno smejale. Nesposoban da otkrije ma kakav uzrok ovakvog ponašanja, lekar je procenio da su Beti i ostale devojčice pale u “demonske ruke”. U pomoć su pozvani sveštenici iz okolnih mesta a uplašene devojčice su optužile robinju i još dve žene da su veštice. Tri nesrećnice su ubrzo uhapšene, a devojčice su nastavile da otkrivaju “agente” đavola. Treba znati da je Salem tada bio podeljen na selo i grad, i da je selo želelo da postane nezavisna parohija. Među susedima je bilo mnogo sporova oko međa i vlasništva nad zemljom. Sem toga, seljaci su videli da se grad zahvaljujući trgovini brže bogati. Iza zavisti, ali i hladnog i doktrinarnog puritanizma, ključala je netrpeljivost i želja za odmazdom. Histerične devojčice upirale su prstom na muškarce i žene iz susednih ili imućnih kuća, a u opštoj pometnji u zatvoru se kao veštica našla i petogodišnja Dorsak.
Svako je postajao sumnjiv, a formiranje suda sastavljenog od poznatih pravnika iz šireg regiona nije bitno popravilo situaciju. Naime, sudije su smatrale dokazom da je optuženim zavladao demon, a direktno priznanje bilo je neretko iznuđivano mučenjem, kao i neobičnim ponašanjem devojčica prilikom saslušanja osumnjičenih. Od 27 osuđenih muškaraca i žena, 19 je bilo obešeno, a uporni Žil Korej, koji je odbijao nadležnost suda, podvrgnut je staroj engleskoj kazni slaganja teškog kamena na grudi, pa je i on preminuo posle dvodnevne torture.
Prema priči, veštičije sudove ukinuo je sam guverner lično, pošto je i njegova žena optužena da je veštica. Svedoci su priznali da su lagali, a porodice žrtava su rehabilitovane.
Jedan od najtragičnijih događaja ovog kontinenta, Amerikanci su vešto preokrenuli u nezaobilaznu turističku atrakciju i pravu mašinu za izvlačenje novca iz džepova lakovernih. Radoznali posetioci danas mogu da obiđu vlažne i mračne tamnice u kojima su osuđeni čekali pogubljenje, ili kupe crne šiljate šešire, metle, ljubavne napitke, kristalne kugle i majice sa natpisom “Nisu sve veštice iz Salema”.
Salem nije poznat samo po ovom mračnom periodu. U ovom mestašcetu je 1877. godine Aleksandar Graham Bel prvi put isprobao telefon, telefonirajući svom asistentu u Bostonu. Ovde je smeštena i najstarija američka fabrika čokolade, kao i dom prvog američkog milionera Eliasa Derbija. Preko puta veštičijeg sela je Muzej voštanih figura urađenih u Londonu, a turisti mogu da obiđu i Muzej pirata Nove Engleske, sa njihovim blagom i predmetima sa potopljenih galija. Da su u ovom gradu zaista spaljene žene koje su proglašene vešticama, svedoči i crtež veštice u zaglavlju gradskih novina, amblemu gradske policije, kao i naziva gradskog ragbi kluba.
Iako se Salem danas ne ponosi ovom epizodom u svojoj istoriji, njegovi žitelji imaju i te kako mnogo koristi od veštica. Naime, u ovaj grad dođe godišnje skoro milion turista, od kojih skoro polovina dolazi tokom tri sedmice pre američkog praznika Helovin (Noć veštica), kada se ovaj grad pretvara u sablasnu karnevalsku sredinu u kojoj se ređaju kostimirane parade, psihodelični sajam, obilazak mesta gde se pojavljuju duhovi i sl. Ostali znatiželjnici dolaze bar na dan ili dva, ne bi li obišli Muzej veštica, Muzej mitova i monstruma, Muzej (krvoločnih) voštanih figura, Veštičiju kuću (u kojoj je održano suđenje), kao i Muzej sastavljen od malih ćelija u kojima su osuđeni čekali suđenje i presudu.
Siniša Kovačević

Verovanja starih Slovena

iz knjige Slovenska mitologija

Nav – P'kl´´ – Pogreb – Groblja – Kultus precima

Verovanje u "onaj svet" ili zagrobni život duša bilo je poznato svakom primitivnom narodu svim narodima arijske grupe još u njegovom praistorijskom dobu, pa i Slovenima. Tvrdnja Nestorova da su Sloveni za onaj drugi svet prvi put čuli kad su k njima došli hrišćanski misionari iz Carigrada, i Titmarova da su Sloveni mislili da se smrću sve svršava, savršeno su netačne, i mogu se uzeti samo kao tvrdnje hrišćanskih kaluđera, koji veru Slovena žele da prikažu bez raja, dakle sa jednim velikim nedostatkom, a hrišćansku opet kao veru koja svojim vernima mnogo više daje i obećava.

Sloveni su verovali da je duša pozvana posle smrti na jedan drugi život; ovo nije hipoteza nego tvrdnja koju dokazuju mnogobrojni stari tekstovi. /L. Niederle: op. cit. pg. 132./ Spaljivanje pokojnika, žrtvovanje žena, robova, konja, pasa, stavljanje hrane u grobu pokojniku u starije vreme; razne pak daće na kojima se katkada specijalno za mrtve mese i naročiti kolači, pa slava, žrtvovanje domaćem čuvaru i pretku, Božić koji nije ništa drugo do žrtvovanje svim precima, neoborivi su dokazi tvrdnje da su Sloveni u istinu verovali u zagrobni život.

Duša pokojnika posle smrti odlazi u nav ili raj. Etimologija reči "raj" još je uvek nerešena, ali je on svakako bio poznat Slovenima, pre nego što su primili hrišćanstvo. Ovaj raj, bio je mesto pravednih i dobrih duša, a mesto kuda odlaze zle duše označeno je rečju p'kl´´ (pakao).

O mestu, gde se taj drugi svet nalazio, postojala su razna mišljenja. Prema mnogim spomenicima i zaostacima u folkloru, naučenjaci su verovali da se onaj svet nalazi s onu stranu mora. Ova tvrdnja dokazivala se time, što su neka slovenska plemena sahranjivala svoje pretke na taj način, što bi ih polagali u čamac i otiskivali ih u more, a ako je ovo radi daljine mora bilo nemoguće, tada su ih ili spaljivali ili sahranjivali, ali opet položivši ih prethodno u čamac, kako bi, ma i simbolički, mogli otploviti preko mora u onaj svet. Vuk nam u svom Rečniku pod rečju kuga veli, da kuga prelazi preko mora i dolazi amo da mori ljude; po ovome izgleda da su i Srbi verovali da se onaj svet nalazi s onu stranu mora. Još jedan dokaz imamo da su Srbi verovali da se onaj svet nalazi preko mora, a to je slaganje ponuda pokojnicima na dasku i puštanje istih niz reku, da ih ona odnese na more, pa zatim u onaj drugi svet preko mora, koji je zabeležen kod Homoljskih Srba. /Dr V. Čajkanović: Stud. iz Rel. i Folklora./ Prema češkom prevodiocu Huberini (vidi poglavlje o Volosu) izgleda da su i Česi verovali da se onaj svet nalazi preko mora.

Međutim, se u našem narodu, prema pričama i verovanju, onaj svet nalazi i pod zemljom; ulazi se u njega kroz neku jamu ili stari bunar. Prema ovome Krekovo mišljenje, da nijedan indoevropski narod u najstarije vreme nije zamišljao mrtvačko carstvo pod zemljom, izgleda da nije posve tačno. /Isto./ Verovanju da se onaj svet nalazi pod zemljom priključuje se i narodna kosmografija u Lici koja veli da ima tri sveta, jedan je na vrhu, jedan je propao na zemlju u niže, jedan u više.

Sloveni su svoje mrtve ili sahranjivali u polja, pod pragom ili oko ognjišta, ili su ih položivši u čamac spaljivali, ili pak na more otiskivali. Izgleda da je u najranije vreme običaj spaljivanja bio najčešći. Jedan spomenik nam veli da duša pokojnika sve dotle lebdi na drveću, dok se pokojnik ne spali. U svim slučajevima sahrane, Sloveni su kraj pokojnika stavljali sve njegove najmilije stvari. Oružje, konja i razne ponude redovno su sa pokojnikom zajedno sahranjivali, a katkad se žena svojevoljno ubijala i zajedno je sa mužem bila sahranjivana.
Ibn Foslan priča da je i on prisustvovao sahrani jednog Slovena. Krek iznosi ceo taj dugi opis Foslanov, u kojem se opisuje sva ceremonija pri pogrebu Slovena. Ovaj bi opis rezimiran glasno: Sloveni su najpre nad odrom pokojnika stavljali neki krov, koji je nad njim stojao sve dotle dok se odelo za pokojnika ne sašije. Pokojnika stavljaju u čamac; ako je bogat imanje mu podele na tri dela: jedan deo pripada familiji, sa drugim kupe za pokojnika mrtvačko odelo, a za treći deo nabave piće za ovu svečanost. U ovim zgodama se oni opijaju do besvesti, a po neki na ovim svečanostima od pića i umru. Foslan zatim priča, kako se i dete kakvog mogućnika (obično devojčica) svojevoljno rešavalo da umre zajedno s ocem, i toga dana kad je trebalo da bude s ocem spaljeno, vrlo je mnogo to dete pilo i bilo je neobično veselo.

Na sam dan kad će se pokojnik spaliti zajedno sa devojčicom, izvuku čamac, u kome će biti pokojnik spaljen, na obalu, pa ga zatim dignu na lomaču, a svet ide oko lomače i sve nešto govori. Jedna žena, koju zovu anđeo smrti, stara se o odelu pokojnika kao i o svemu drugom, šta je potrebno za ceremonijal ovog pogreba; ona i devojčicu ubija. Ibn Foslan veli da je ta žena bila pravi đavo: ružna, podmukla pakosna izgleda.

Kada je sve ovo gotovo tek onda vade mrtvaca iz groba, u kom je pod onom nastrešnicom ležao, i oblače ga, zatim ga metnu u čamac, a kraj njega stavljaju ponude; položivši ga u čamac, bacaju u nj jedno pseto koje su prethodno na dvoje presekli, zatim dovode dva konja i teraju ih dok se ne zapene, pa ih onda njegovom sabljom ubiju, a meso im opet u čamac bacaju; sa dva vola, koja odmah posle konja dovode, isto učine. Stanovnici toga kraja kazuju onoj devojčici: "Kaži tvome gospodaru: Samo iz ljubavi prema tebi činim to". – Jednoj kokoški takođe odseku glavu i bacaju je u čamac. Devojčica ona triput ide na lomaču i sa lomače: prvi put veli: "Gle! ovde su mi otac i majka"; drugi put veli: "Gle! sad vidim sve moje pokojnike gde zajedno sede"; treći put veli: "Gle! tamo je moj gospodar. On sedi u raju. Raj je tako lep i zelen, u njemu su ljudi i dečaci, on me zove; odvedite me k njemu". Ona se zatim svuče, popije nekoliko čaša pića opraštajući se od života, a i zato da bi mogla otići tamo, gde joj je gospodar. Sad nastupa grozna smrt devojčice. Vežu joj konopac oko vrata i stežu dok ne umre, a "anđeo smrti" joj međutim, zarije nož između rebara. Zapale lomaču i svaki od prisutnih dodaje na lomaču po jedno upaljeno drvo; čamac zaplamti i pokojnik i devojčica i sve šta je u njemu. Tada jedan Rus reče Foslanu: "Vi, Arapi, vi ste jedan glup narod; vi zakopavate čoveka u zemlju, gde ga razdiru životinje i rvi; a mi, mi ga začas spalimo, da bi odmah otišao u raj". Za nepun sat sve se ovo pretvorilo u pepeo. Na mestu, gde su čamac izvukli naprave humku podignu spomenik od bukova drveta, beležeći ime pokojnikovo kraj careva.

Mnogo štošta je u ovom opisu preterano; pre svega ne znamo da li se on odnosi na Ruse ili Varjage.

Sem ovoga načina sahranjivanja tj. spaljivanja, Sloveni su svoje mrtve, kao što rekosmo, sahranjivali i oko ognjišta ili pod kućnim pragom. Deca koja su umrla nekrštena, sahranjuju se kod Malorusa pod kućnim pragom, veli Kotljarevski. To je, po Šraderovu mišljenju, ostatak nekadašnjeg običaja, da se i odrasli pokojnici sahranjuju pod pragom. /Dr V. Čajkanović: St. iz Rel. i Folk./

Sloveni su svoje mrtve sahranjivali i u zemlju, po poljima i šumama, jer određena meta – groblja – nisu imali, a mesto gde su nekoga sahranili označavali su ili nekom batinom, ili pak visokom humkom zemlje. O toj humci veli Nestor: "I zapovedi Olga ljudima svojim da načine veliku mogilu". Ove su mogile Rusi posle zvali "kurgan", koje postalo od starog "kragan ili krug". "Kad ko od Radimića umre, oni slave triznu oko leša; zatim naprave veliku lomaču, nameste leš na nju, i nalože vatru. Potom pokupe kosti metnu ih u jedan sudić, koji nameste na jedan stub kraj puta. Tako i danas čine Vjatići" – veli Nestor. /Dr V. Čajkanović: St. iz Rel. i Folk./ U ovom stavku se kraj još jednog načina sahrane spominje i trizna. Triznu spominje Nestor još jedanput, kad veli da je Olga bila naredila da joj se posle smrti ne priređuje trizna. Trizna nije ništa drugo nego obredna gozba u čast predaka, koja nam se u vrlo mnogo oblika i pod raznim imenima do danas očuvala. Pored trizne, još nam se jedna reč sačuvala koja označava slavljenje gozbe u čast pokojnika, a to je strava. Ovu nam reč spominje Jordanes i veli da su "slavili stravu nad grobom Atilinim". Istoričari misle da su ovaj običaj Huni primili od Slovena, kojih je, bez sumnje, bilo u Atilinoj vojsci.

Simbolička žrtva precima biće efikasnija, ako se priredi tamo, gde će biti u domašaju onog kome se priređuje, /Isto./ otuda se mnoge daće i pomeni daju na samom grobu pokojnika, a mnoge žrtve opet na kućnom pragu. Ovaj običaj žrtvovanja precima hrišćanstvo nije uspelo ni najmanje da oslabi, i on nam se očuvao u pojedinostima do danas. Preci i pokojnici imaju i specijalna svoja jela; tu su orasi, pa zatim pasulj i med, koji je omilela hrana duše pokojnika kod svih Indoevropljana. Badnjidanska večera je jedna od najvažnijih večera u čast mrtvima. Jedan deo od svakog jela ostavlja se za njih. U Rumuniji se pokojniku nosi na groblje ne samo hrana nego i odelo. /Isto./ Ove obredne običaje precima i pokojnicima izneo je Mickijević u pesmi "Dziady" (preci). U Beloj Rusiji postoje i naročite formule pri dozivanju predaka na gozbu. Sve ove obrede precima stari spomenici nam vrlo malo ili nimalo ne opisuju, ali je zamenu za st. spomenike folkloristika svih Slovena prepuna običajima, žrtvama i obrednim gozbama u čast predaka. A da su ovi običaji postojali i kod Starih Slovena dokazuje nam otkopavanje starih mogila, u kojima je nađeno posuđe, u kojem je nekad bila hrana za pokojnike.

Vukodlak

Različite životinje (bik, konj, zmija i razne ptice) su vrlo često predmeti obožavanja u istoriji religija. Kroz fazu obožavanja životinja, u svojoj religijskoj evoluciji, prošao je skoro svaki narod, pa i naš. Verovanje u životinje kao oblik, u koji se utelovljuju različiti, većinom, zli duhovi, ili pak pojedina božanstva, je jako, naročito, u našem narodu; a i kod ostalih Slovena nije ni do danas po sve prestalo, nego se održava s tom razlikom, što sada mesta slovenskih bogova zauzimaju hrišćanski svetitelji. Neretka je stvar da se poneko božanstvo (anđeo ili svetitelj) javlja u obliku prosjaka, putnika ili čak i poneke životinje.
Duše umrlih ljudi, naročito ako su bili zli, pretvaraju se, po verovanju našeg naroda, u pojedine životinje (povampire se).
Epifanija predaka u domaće životinje, kao na pr. u zmiju pokućarku koja se naročito pazi, pa zatim u petla i u živinu uopšte, poznata je kod Srba i Rusa (Čajkanović). Pa i verovanje da duša može privremeno otići iz čoveka, obično dok on spava, i pretvoriti se u drugi kakav oblik (zmaja), poznata je kod Slovena uopšte. /Dr V. Čajkanović: Studije iz Religije i Folklora. Etnografski Zbornik, Beograd, 1924./
Jedna od zlih duša uselila se i u vuka te je tako postao vukodlak. Verovanje u vukodlaka, datira iz vrlo daleke prošlosti slovenske. Još nam Herodot (IV. 105) veli o Neurima (za koje se misli da su Sloveni) da se svaki od njih godišnje jedanput na neko kratko vreme pretvarao u vuka, ali je posle dobijao opet ljudsko obličje. Uz ovu zabelešku Herodotovu interesantno je i to, da naš narod veruje, da Srbin potiče od vuka.
Vukodlakom se smatra i onaj čovek, koji ima vučje obličje; neko koji se može da pretvori u vuka. Verovanje u ovog vukodlaka rasprostranjeno je kod svih Slovena. Vukodlaka čije ime na slovenski glasi: – vl´´kolak´´ (n. slov. volkodlak), poznaju i Bugari pod imenom: vl´´kolak´´; Srbi i Hrvati: vukodlak; Rusi: volkodlak; Česi: vlkodlak; a Poljaci wilkolak. /G. Krek: op. cit./ Vukodlaka znaju ne samo svi Sloveni nego i susedi slovenski. Tako vukodlaka nalazimo kod Grka u rečima: burkiolakas, brukolakasi i brykolakas: kod Turaka:vurkolak; kod Albanaca:vuvrvulak; a kod Rumuna: v´´rkolbk.((G. Krek: op. cit./ Vukodlakom postaje i nekršteno umrlo dete ili dete zakopano s majkom u njezinoj utrobi koje posle 7 godina naraste veliko kao vuk, ali je okrutnije od vuka. /Arhiv. za Povj. Jug. knj. VII, Zagreb, 1863./
Vuk nam u svom Rečniku pod rečju "Vukodlak – vampir, tenac (tenjac)" daje opširan opis njegov, onakav kakvim ga naš narod smatra.
Vukodlak se zove čovek, veli Vuk, u koga (po pripovetkama narodnim) posle smrti 40 dana uđe neki đavolski duh, i oživi ga (povampiri se). Potom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovek ne može povampiriti, već ako preko njega mrtva preleti kakva tica, ili drugo kakvo živinče pređe. Vukodlaci se najviše pojavljuju zimi (od Božića tamo do Spasova dne). Kako počnu ljudi mnogo umirati po selu, onda počnu govoriti da je vukodlak u groblju (a gdekoji počnu kazivati da su ga gde noću videli s pokrovom na ramenu) i stanu pogađati ko se povampirio. Kadšto uzmu vrana ždrepca bez biljege, pa ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u kojima se boje da nije vukodlak: jer kažu da takovi ždrebac neće, niti sme, preći preko vukodlaka. Ako se o kom uvere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se iskupe svi seljaci s glogovim koljem (jer se on samo glogova koca boji: zato govore kad ga spomenu u kući: "na putu mu broć i glogovo trnje" – jer su brotnjaci pokriveni glogovim trnjem), pa raskopaju grob, i ako u njemu nađu čoveka da se nije raspao, a oni ga izbodu onim koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Kažu da takovoga vukodlaka nađu u grobu, a on se ugojio naduo, i pocrveneo od ljudske krvi ("crven kao vampir"). Vukodlak dolazi kadšto i svojoj ženi (a osobito ako mu je lepa i mlada) te spava s njome; i kažu da ono dete nema kostiju, koje se rodi s vukodlakom. A u vreme gladi često ga priviđaju oko vodenica, oko ambara žitnih i oko čardaka i koševa kukuruznih. Kažu da sve ide sa svojim pokrovom preko ramena. On se može provući i kroz najmanju rupicu; zato ne pomaže od njega vrata zatvarati kao ni od veštica.
Sem vukodlaka imađahu Stari Sloveni i druga niža božanstva ili demone kao što su bes ili besomar (za koga Leže misli da je isto što i Pizamar). Bes ili besomar biće da je bio bog grozote, odvratnosti kao što bi to etimol. reči bes kazivala: běds´´: u litvaskom baisa – strah, groza; baisus – grozan, odvratan; u lat. foedus – gnusan, gadan; u grčkom pithekos – majmun.
Osim toga demon tras, i ved (věd´´) koga su Sloveni smatrali za demona koji pomračuje Sunce i Mesec (Krek).
Naš narod veruje da se i danas, dok traju "nekršteni dani", a to je od Božića do Krstova dne, javljaju ljudima vampiri, đavoli, karakondžule, pa zatim zmajevi, koji se najčešće pojavljuju u vidu ognjevit krilate zmije, a kad idu pred oblake da se biju sa alama, onda su kao orlovi, ili duga koja tica (Čajkanović).
Vuk pod rečju "ala" veli: "za zmaja... se misli da je kao ognjeviti junak od koga u lećenju oganj odskače i svetli."



BOZIC,SLAVA I BADNJI DAN SU PAGANSKI PRAZNICI!

U razna godišnja doba i u razne faze borbe prirodnih sila, slavili su Sloveni i različite praznike. Među najznačajnijim praznicima, koji su sećanje na praznovanje zimskog obratnika do danas održali, spadali bi Badnjak i Božić (kolenda, ovsen, kračun). Najznačajniji praznici proletnje ravnodnevnice bili su praznik Rusalija i letnica; u letnjem obratniku praznovali su se praznici (ka[n]palo, jarilo krěts´´ sabot´´ka, /G. Krek: op. cit./ od kojih su se neki do danas održali. Ovim praznicima valja dodati i praznik u čast domaćih bogova i predaka, koji se do danas očuvao pod nazivom krsna slava. Slava, Badnji dan i Božić su se prema tome sačuvali iz stare religije, i tek su kasnije kristijanizirani na taj način, što su dobili hrišćansko objašnjenje i simvole, dok je sve drugo ostalo po strom. Koliko su Sloveni bili konzervativni, i kako su teško napuštali svoju staru veru i praznike, vidi se i po tom, što hrišćanstvo nikako nije moglo da istisne praznik "nepobednog Sunca" koji se slavio oko 25. decembra, nego je u IV veku taj isti datum (25. XII) uzelo za dan Hristova rođenja, pa je tako istisnulo još i neke druge praznike zimske solsticije, a dalo je tom starodrevnom prazniku Božića novo objašnjenje. Po rimskoj Novoj godini calendae nazvali su mnogi narodi (jugoistočna Francuska, Švajcarska, Rusija, Srbija, Bugarska, Mađarska, Rumunija, Grčka i Arbanija) svoj Božić ili božićne običaje "koledo, kolendo", otud kolendati. /Dr V. Čajkanović: "Nekolike primedbe uz Srpski Badnji dan i Božić" God. N. Čupića knj. XXXIV./

Paganizam i Wicca

FORME PAGANIZMA:

Paleo-Paganizam ;najstariji,jos pre stvaranja prvih drzava
Civilo-Paganizam ;grcki,egipatski i rimski Paganizam,dakle javio se u civilizaciji,kad su nastale prve drzave.
Mezo-Paganizam ;javi se kacnije,najvise u Americi
Syncreto-Paganizam ;slican mezo-Paganizmu,ali pod uticajem drugih,kasnijih religija
Neopaganizam ;pokusaj modernih ljudi,da ponovo uspostave vezu sa prirodom,koristeci pomalo od svake gore navedene forme.Neke od formi Neopaganizma su:

Wicca
Neo-Samanizm
Neo-Druidizam
Zenska spiritualnost
Crkva Svih svetovaa
Muska spiritualnost....

STA JE WICCA?
Rec Wicca potice od anglo-saksonske reci,koja znaci Vestica.To je prva i najrasirenija forma Neopaganizma (I MOJA RELIGIJA!)
Wicca je nova religija,nastala zahvaljujuci Geraldu Gardneru,pod uticajem Ceremonijalne magije,kao i Samanizma.Danas postoji mnogo formi.Postuju se Velika Boginja plodnosti i Veliki Bog.Withcraft nije bas isto sto i Wicca.To je bukvalno vesticarenje.To nije religija,vec spellovi,rituali....ali uvek ide zajedno sa Wiccom.

Forme Wicce:
Gardnerian,Alexandrian,Dianic(postuju samo Veliku Boginju,koveni sastavljeni samo od zena),Feary,Eclectic,Celtic.....

Da li su svi Pagani vestice?
Vestice jesu Pagani,ali nisu svi Pagani vestice.

Koji su Wiccanski praznici?
Tocak godine (wheel of the year) je vesticji kalendar.
Slavi se 8 sabata:

Samhain/Halloween/noc vestica (31 Oct)
Yule (21 Dec)
Imbolg/Imbolc (1 Feb)
Ostara (21 Mar)
Beltane/Bealtaine (30 April)
Litha (21 Jun)
Lughnasadh/Lunasa or Lammas (1 Aug)
Mabon (20-23 Sep)

Da li vestice imaju svetu knjigu?
Ne,nemaju.Svaka vestica pise svoju Knjigu senki (The book of shadows),u kojoj belezi rituale,cini,napitke,svoje komentare...

Sta je koven?
Skup od vise vestica,u kom se vrse rituali.Najcesce je u pitanju 13 vestica.Pre iniciranja novog clana,on se uci,i stavlja na proveru,a posle godinu dana i jednog dana,on se inicira.Tad bira licno vesticje ime.Clanovi bi trebali biti goli,tokom rituala.To je obavezno u garderovoj tradiciji,dok u Aleksandrijskoj nije,ali je pozeljno.
Evo,da kopiram i ritual otvranja kruga sa jednog sajta .....to su svi kopirali na svoje sajtove....

POTRAZITE KNJIGU STARHAWK – SPIRITUALNI PLES,moze se skinuti sa neta,na hrvatskom....jako je dobra.




Nemojte pre rituala da zaboravite namestiti oltar.Nije tesko.Ima vise nacina.Najlaksi (i najjeftiniji) je nacin da odaberte prijatno mesto(neko mali sto),stavite simbole elemenata i sve sto vam treba za ritual.Mada,mozete redjati i kristale (ako ih imate)...

Simboli elemenata:
Zemlja (sever) –pentagram
Vazduh (istok) – athame (noz,koristi se za rituale,ne za secenje,ne za povrede)
Voda (zapad) –pehar ili casa sa vodom i solju
Vatra (jug) – sveca,stap


Stvaranje kruga

Potreban alat:
Atame ili magicni stap,
Voda pomjesana sa soli(prociscena voda)
Kada odlucite da cete raditi, morate procistiti ritualni prostor.Uzmite posudu slane vode i okrenite se prema Istoku.Pospricajte vodu prstima i recite "Prociscujem ovaj prostor da bude spreman za Veliku Boginju i Velikog Boga".Ponovite to sa svim ostalim stranama svijeta (jug, zapad i sjever).
Nacrtajte krug ili ga zamislite oko oltara.Stanite na istocnu stranu sa Atameom u desnoj ruci(ako ste desnjak)uperenim u zemlju.Vizualizirajte svijetlecu zraku zelenog svijetla kako izbija iz vaseg Atamea.Napravite tri kruga vizualizirajuci kako vasa zraka postaje krug oko oltara i na kraju kugla unutar koje se nalazite.
Kada ste zavrsili , kleknite ispred oltara te recite "Blagoslovljen bio krug koji stiti mene i moj rad."
Kada zelite otvoriti krug nakon magickog rada, ucinite to na potpuno suprotan nacin od stvaranja kruga.


Prizivanje Kula Strazara

Jednom kada ste stvorili krug mozete prizvati elementalne duhove kako bi prisustvovali vasem ritualu. To nije nuzno ali ce uciniti vasu caroliju snaznijom.Morate to uciniti pravim redoslijedom.
1. Okrenite se ka Istoku , stanite u poziciju Velike Boginje (Poput znaka "X") rukama visoko uzdignutim sa magicnim stapom u desnoj ruci (ako ste desnjak)i recite:"Pozivam cuvare kule istoka , snage zraka i inteligencije, dodite i blagoslovite moju caroliju svojom snagom".Morate vizualizirati nesto poput zracnog vrtloga ili tornada kako se priblizava sa istoka te staje na vasoj istocnoj strani kruga.Kleknite i nacrtajte prizivni pentagram(simboli stizu uskoro).
2.Okrenite se ka Jugu , stanite u poziciju Velike Boginje (Poput znaka "X") rukama visoko uzdignutim sa magicnim stapom u desnoj ruci (ako ste desnjak)i recite:"Pozivam cuvare kule juga , snage vatre i promjena, dodite i blagoslovite moju caroliju svojom snagom".Morate vizualizirati nesto poput vatrene kugle ili neceg slicnog sto vam vise odgovara kako se priblizava sa juga te staje na vasoj juznoj strani kruga.Kleknite i nacrtajte prizivni pentagram.
3.Okrenite se ka Zapadu , stanite u poziciju Velike Boginje (Poput znaka "X") rukama visoko uzdignutim sa magicnim stapom u desnoj ruci (ako ste desnjak)i recite:"Pozivam cuvare kule zapada , snage vode i ljubavi, dodite i blagoslovite moju caroliju svojom snagom".Morate vizualizirati nesto poput kise ili neceg slicnog sto vam vise odgovara kako se priblizava sa zapada te staje na vasoj zapadnoj strani kruga.Kleknite i nacrtajte prizivni pentagram.
4.Okrenite se ka Sjeveru , stanite u poziciju Velike Boginje (Poput znaka "X") rukama visoko uzdignutim sa magicnim stapom u desnoj ruci (ako ste desnjak)i recite:"Pozivam cuvare kule sjevera , snage zemlje i materijalnih vrijednosti, dodite i blagoslovite moju caroliju svojom snagom".Morate vizualizirati nesto poput stijene ili neceg slicnog sto vam vise odgovara kako se priblizava sa sjevera te staje na vasoj sjevernoj strani kruga.Kleknite i nacrtajte prizivni pentagram.
Kada ste gotovi , spremni ste zapoceti sa carolijom.
Kada ste zavrsili sa carolijom , morate otpustiti cuvara kula, te im zahvaliti na pomoci.Ucinite to na tocno suprotan navin na koji ste ih pozvali.To znaci...
Okrenite se ka Sjeveru i stanite u poziciju Velike Boginje.Nacrtajte Tjerajuci pentagram i recite:"Hvala vam sto sto prisustvovali mome ritualu, idite u miru."Vizualizacija je i ovje bitna , te zamislite kako odlaze , svaki na svoju stranu. Ucinite to isto na Zapadu, Jugi i Istoku, samo ucinite odgovarajus=ce promjene u tekstu i invokacijama ovisno o kojoj strani svijeta se radi.Ne zaboravite im
zahvaliti!