< siječanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Priče, poezija i kazalo..

Svašta, od osobnih iskustava do intimnih preokupacija koje imaju veze sa općeljudskim problematikom egzistencionalizma zapisanog u trenutku slabosti... u nekom svom sopstvenom stilu...lud

Za laklje snalaženje, evo linkova priča (onih glavnih), nije mi se dalo lektorirati ih, pa su u oriđiđi obliku.. linkove pjesama ću kad mi se bu dalo..

Arachidusove priče..
Cigareta i kalašnjikov
Nema mi do cigarete..
Jadanje jednog beskućnika (skoro pa autobiografija)
Dok nas smrt ne rastavi.. 1. dio
Dok nas smrt ne rastavi.. 2. dio
Televizija
Solus i Aspera..
Mi je točna ura?
Solus i vile
L' amour
"Ništa nije ni dobro ni loše"
Baš vas ne rade bez greške.. dio prvi..
Seasons
Per aspera ad astra - duga akcijska priča u pet djelova
Plavooki melem - za one romantične
Pero Drkalo - pulski hiperrealizam
Prilika

Staklena zvona - saga o prvom Rastislavu i njegovoj bezimenoj djevojci
prvi dio
dio drugi
dio treći
dio 3.5
dio četvrti

Finalmente sono finito - saga iz koje se izrodila saga o Alizi!..
dio prvi
dio drugi
Aliza.. idejno dio sage koji je sam prerastao u sagu..
dio prvi
dio drugi
dio treći
dio četvrti

Zajedničke priče..
U parkiću usred mraka..

Rastislavove priče
bačkiZagre ićBak janDe
kronike jednog tupana, vol.1
kronike jednog tupana, vol.2
Parental care (o gerijatrijskoj kurvi)
Conanova kriza srednjih godina - dio prvi
Conanova kriza srednjih godina - dio drugi

Malo (puno) glazbe dok čitate, te o meni i drugu Rastislavu..


















Ljudi iza djela, myself & Rastislav

Image Hosted by ImageShack.us
By arachidus
A šta da kažem o sebi kad, više -manje, sve piše u pričama..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Drug Rastislav, "ON OSJEĆA...UUuuuuUUuuuu..." Okej frajer, piše solidne pjesme i solidnije priče.. p.s. (što god bilo na slici) Rastislav ne puši, studira u Zg-u i single je >:-)..




Linkovi i druge stvari..

Imate nešto pametno za reći? Kakav savjet, pohvalu il pokudu?? Pišite mi na: arachidus pri gmail točka com
Potražite me na MySpaceu ili Facebooku..

Plizno - službena maskota mog bloga i mojih priča..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vrijeme u Puli
The WeatherPixie




Hrvatski Web Pretraživač

..Bljuzgarije & stuff..

..Život je igra u kojoj porazom naučiš više nego pobjedom..
..Tko svoje tajne čuva za sebe ostaje zauvijek svojim gospodarom..
..Iskustvo je strog učitelj, prvo ti postavi test, a tek potom lekciju..
..Audaces fortuna iuvant..
..Ja sam kao magnet za žene; one su plus i ja sam plus..
..Biti ili živjeti, to je pravo pitanje.. ( a i biti ili piti, hehe..)



Millencolin - No Cigar
Tell us where you're from,
what you want to become.
And we'll say if you're OK.
Where did you go to school?
Right answer and you're cool.
Yeah, you're the kid the whole day.

You get a sticker in your face.
Information about the case,
so you know your potential.
Don't you think you can extend.
Don't you think you can extend, just comprehend.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.

We will shut you out.
We'll put you in doubt.
If you think that you're special.
We'll tell you who you are.
Tell you that you're close but no cigar.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.

What they say is...
Go back, where you came from.
They'll tell you that, but I don't wanna hear.
No I don't wanna hear. No I don't wanna hear it.
No, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.


The Cure - Boys don't cry
I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind

I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry

I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do

So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry

I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away

Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more

Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry

GALLOWS - "Orchestra Of Wolves"
My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking fucking fine
Baby spread those shaking legs
Because I'm feeling fucking hungry tonight
I like to feed on broken hearts
There ain't no taste like lovers falling apart

If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
You're no good to me if you can't even speak
I don't want you passing out I want you sucking my dick
If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
I want you to wake up and remember my name
When you're washing my cum off your fucking face

My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking well buff
I'm sick of all this long term shit
I just wanna fuck

My name is Casanova
I'm nothing but a beast
Baby the way you're shaking those hips
Has got me ready for a fucking feast
This song is going out to the girls
I want to feel your body close against mine
Why waste time with conversation
When we can fuck for the rest of our lives

The hardest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return

ponedjeljak, 16.01.2012.

Poljubac

„Dosadno mi je.“, otpuhnuo si je Matko u bradu. Proteklih po' ure proveo je čačkajući po svom Iphoneu u debelom hladu na klupici ispod starog pinjola. Devetnaestogodišnjaku ni tisuću i jedna aplikacija njegove skupe igračke nije pomogla odvratit um od neuobičajeno teškog zraka tog sunčanog ranojesenjeg dana. Doma mu je bio kaos – tri pitura, dva vodoinstalatera i njegova stara kao histerični dirigent tog malog orkestra veselih Bosanaca; „Ionako će sve opet ličiti na zubarsku čekaonicu“, pomislio je s gađenjenjem Matko prisjećajući se fetiša njegova majke prema bijeloj boji.
„Slobodno?“, upitao je Matka hrapav glas penzića koji je sjedao kraj njega. „Mhm, je...“, promrmljao je Matko misleći: „Dobro koj kurac je sad ova stara vreća grinja došla smrdit baš tu meni.“. Istini za volju nonić jest bio miomirisan – mješavina duhana, vina, bohora, kolonjske stila Pino Silvestre i onog nedefiniranog mirisa starosti koji prožima sva tijela starih duša na planeti. Svilenkasta prosijeda kosa padala mu je u plahtama oko ušiju a ispod mesnatog nosa popucanih kapilara isticali su se nikotin-žuti brkovi koji su se nastavljali u sijedu bradu oko ispucalih usana što grlile su dopola izgoren york. Matko naravno ništa od toga nije primijetio jer je, osjećajući blagu nelagodu, nastavio črčkat po Iphoneu.
„Ovaj tip je lokomotiva“, pomislio je Matko nakon što je zadnjih desetak minuta slušao kako nonić uvlači dim paleći jednu za drugom. Onda ga je lakat ubo među rebra. Matko je podigao glavu sa svog Iphonea i ugledao nonića kako mu se kezi i upire prstom u neku djevojku koja je laganim kasom prolazila puteljkom nedaleko od njih. „Dobra, a?“, upitao je nonić, a Matko ga je samo pogledao u čudu i pomislio s gnušanjem: „Stari prdonja bi jahao.“
„Znaš, nisam bio puno stariji od tebe kad...“, pauzirao je nonić ničim izazvanu priču paleći novu cigaretu i promatrajući djevojku. „Super, slijedi jedna od onih 'U lito 43.; kad san bija mlad; u šumama kraj Fažane...' priča“, krenuo je okretat očima Matko, ali nonić s novoužganim španjoletom nastavi: „...kad sam upoznao jenu ovakovu. 'mala je divne ricaste črlene lase i rit kakovu si ove danaska trude maknut...“, zastavši da povuče dim, nonić se okrene prema Matku, slegne ramenima i nastavi: „...tim dijetama i to. Ki će to vraga kapit, tu modu danaska. Nama su takove bile neć najlipće ča si moga svome oku za gledat najti“, i odjednom se nonić učini Matku mnogo mlađim.
„Bija san na plesu sa par svojih kumpanjona. Vrajži smo bili i poredni, ja pogotovo. Bila me baš puštila draga i držala me ta neka melankonija. Grdo za domislit se.“, rekao je nonić otpuhnuvši dim u smjeru bezdana sjete, onda kao da se odjednom trgnuo pa je nakon kratke pauze nastavio: “Nego, smo popili malo bilega kako i vsi tamo, no glavni nam je gušt bija ometati druge u plesu. Znan da mi je to dojadilo pa san poša na teracu malo, DJ je pušća Bitlse, aj vana hold jor hand, poznaš tu?“, Matko se nasmiješio i potvrdno kimnuo glavom, te nonić nastavi: „Prišla mi je ta divojka, slatka kako srce fragole, sva zanjihana u ritmu. Vrgla je svoju malenu ruku u moju i pogledala me u oči. Nasmišila mi se tako milo a ja san se skamenija, stija san je pitat kako joj je ime i čigova je, no ona je samo vrgla prst na usnice i šušnula me vragolasto, a onda me poljubila.“, nonić obliza usnice kao da na njima još može osjetit njen poljubac primjeti Matko. “'mala je okus po fermentiranim breskvama, bila je pjana vjerojatno. Ljubila me toplim usnama i ni ju bilo briga ki sam ni ča sam, ma vero ni mene ni bilo briga aš je tim poljupcem zbrisala vse tmurne misli ča sam ih ma. To ti je, vidiš, bio najiskreniji poljubac ča san ga u životu dobija.“
Nonić se ustade, zaužga još jednu cigaretu, kulturno pozdravi i krene svojim putem, ostavljajući Matka, pomalo zbunjenog, s novostečenim porivom da krene za prvom djevojkom koja naiđe i okusi te fermentirane breskve iskrenosti.

- 13:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 29.09.2010.

Hi(g)jena



Pomirisao si je pazuh i znao je - opet je u depresiji. Pazuh je smrdio na psa lutalicu koji jede galeba ulovljenog u kontejneru za smeće na ljetni dan, 36 stepeni, koji je ujedno i četvrti tjedan da radnici čistoće prosvjeduju. Jenom rječju: odvratno, njemu nije bilo, to je bio posljednji i najočitiji simptom da je u depresiji, totalna represija vlastite higijene. To jutro je učinio iznimku i majcom u kojoj je proveo dva dana i tri noći, nakvašenom vodom i sapunom za ruke, tekućeg tipa, obrisao pazuhe. Smrad se povukao, barem dok mu ne završi radno vrijeme, nije bilo smisla u tome da smrdi ljudima s kojima radi, iako je većina tih ljudi smrdjela njemu. Nije se oprao dva tjedna. Kosa je još nekako izgledala čista, nije bilo vlage i nije zalazio u zadimljene prostore, no kurac i sve oko njega svojim bi eau otjerali i čopor tvorova. Bijelu patinu naslaga nečistoće, sjemene tekućine i urina koja je poput krznenog šala grlila glavić pobriso je dvoslojnim toalet papirom zadnji put kad je srao...ili drkao na weceju, vjerojatno oboje. Ionako mu kurac nije trebao jer nije imao volje zavoditi zavođeno, a ni zavođena nije bila odveć zavodljiva stisnuta vlastitim oblacima olova s primjesama drugih teških metala i kojim radioaktivnim izotopom.

Da su njegovi prijatelji bili dovoljno kreativni, zvali bi ga Hijena, po njegovoj lešinarskoj prirodi, odnosno oportunističkom karakteru. No on zapravo nije imao nadimak niti prijatelja. Tako je samo nazivao većinu starih poznanika koji su odavno izgubili vezu sa stvarnim svijetom, njegovim naravno, te se prepustili vlastitim životnim strujama plutajući na Titaniku osobnog egocentrizma. Znao je to jer je i sam bio izrazito egocentričan, no na onaj drugi, bolji način.

Definitivno ga je prala depra. Čutio je kako mu na prsima sjedi Frank, jedan od onih glupih Amerikanaca XY podrijetla koje oni sami i njihove glupe mame šopaju od malena spremajući zalihe slanine za zimu koja nikako da dođe, pa se skupi na njima i do 300, 400 kilograma mekanog, gnjecavog i ljepljivog ljudskog špeka. Tješio se da se to kancerogene molekule katrana u njegovim plućima bune na donedavni baby boom vlastite populacije, no poznavao je taj osjećaj obrnuto proporcionalan ljubavnoj paroksizmalnoj tahikardiji, to je ipak bio Frank.
Kako nije bio od one sorte ljudskog vina koja talog svojih emocija vješto nomenklarira i plasira na tržište kao nešto kvalitetno, njemu je obično kap trebala preliti bocun da bi postao svjestan vlastitih čuvstva. Ta kap je bio klinac u doktorskom mantilu koji je u besprijekorno novim riflama i patikama lijenim korakom vukao svoju nazovi alternativu frizuru i paperje brade po hodniku dok se on sam spremao skrenuti ulijevo, propržiti melanin u svojoj koži i pustiti još par nikotinskih izbjeglica u svoj plućni Katran City. Mrzio je imućne odmalena. Svima treba žrtveni jarac, a njegov pust su bili oni sa srebnom žlicom u šaci ili zlatnom u ustima. Kvaka 22, 33 i 44, sve tri su bile u tome što je glasić u njemu često šaptao da iako oportunističkog karaktera, mnoge prilike je prospustio kroz prste. Razloga je bilo mnogo: strah, strah, ljenost, strah, ljenost, strah, apatija, ego itd... jednom rječju: ljudska slabost – čovjek je čovjeku vuk i stoga mu ništa vučje nije bilo strano. Ta pomisao ga je dodatno deprimirala. Sunce ga je već opržilo, mrzio je i njega.

- O čemu razmišljaš?, upitala ga je mlađahna kolegica. Bio je toliko u depri da ga danas nije oraspoložilo ni njeno uobičajeno, nazovi nevino očijukanje, a ni ono starijih kolegica, a pogotovo ne ono stare više-manje zdravstveno ocvale klijentele raznih dobnih skupina koja se vukla po posteljama soba koje je opsluživao. Iako je dobro biti full fledged man in Pička City, danas mu nije bio dan.

- O smrti., rekao je slagavši. Razmišljao je o samoubistvu kao i obično dok je bio u depri; razmišljao je o „novim počecima“ i hrpama govana koje s njima dolaze kao i o svršavanju trenutne hrpe govana u nedostatku opcija za ranijespomenute „nove početke“. Htio je odjebati Franka i smatrao je da bi ga pokopali uspravnog, u punih 192 cm veličine, kad se već kroz život probijao pogrbljeniji za kojih 5, 6 santimetara. I kad je već isplanirao i vizualizirao svoj odlazak u ništavilo, njegovu vlastitu obliviju i zaborav, te ispraćaj koji će mu prirediti njegovi nazovi najbliži, sottovoce mu jebavši mater za trošak dok budu kvasili njegovo hladno čelo toplim i slanim ekstraktima tuge, sjetio se da ima hrpu suđa za oprati. Sjetio se jedne obrijane pičke koju treba polizati i uroniti u njeno vrelo crvenilo. Sjetio se da ima još masu videoigara, knjiga, filmova i serija za pobjeći u, te još deset puta toliko priča za ispričati, te se naposljetku sjetio i da mu stvarno treba topli, mirisni i okrijepljujući tuš. Dok je ulazio u utjehu hlada stoljetne zgrade, Frank je ostao obnoviti ten na suncu, pozdravivši ga sa Schwarzneggerovskim „I'll be back“. Nasmiješio se i pomislio: „Samo ti dođi siso debela.“

- 21:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Lako ćemo...
< siječanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Priče, poezija i kazalo..

Svašta, od osobnih iskustava do intimnih preokupacija koje imaju veze sa općeljudskim problematikom egzistencionalizma zapisanog u trenutku slabosti... u nekom svom sopstvenom stilu...lud

Za laklje snalaženje, evo linkova priča (onih glavnih), nije mi se dalo lektorirati ih, pa su u oriđiđi obliku.. linkove pjesama ću kad mi se bu dalo..

Arachidusove priče..
Cigareta i kalašnjikov
Nema mi do cigarete..
Jadanje jednog beskućnika (skoro pa autobiografija)
Dok nas smrt ne rastavi.. 1. dio
Dok nas smrt ne rastavi.. 2. dio
Televizija
Solus i Aspera..
Mi je točna ura?
Solus i vile
L' amour
"Ništa nije ni dobro ni loše"
Baš vas ne rade bez greške.. dio prvi..
Seasons
Per aspera ad astra - duga akcijska priča u pet djelova
Plavooki melem - za one romantične
Pero Drkalo - pulski hiperrealizam
Prilika

Staklena zvona - saga o prvom Rastislavu i njegovoj bezimenoj djevojci
prvi dio
dio drugi
dio treći
dio 3.5
dio četvrti

Finalmente sono finito - saga iz koje se izrodila saga o Alizi!..
dio prvi
dio drugi
Aliza.. idejno dio sage koji je sam prerastao u sagu..
dio prvi
dio drugi
dio treći
dio četvrti

Zajedničke priče..
U parkiću usred mraka..

Rastislavove priče
bačkiZagre ićBak janDe
kronike jednog tupana, vol.1
kronike jednog tupana, vol.2
Parental care (o gerijatrijskoj kurvi)
Conanova kriza srednjih godina - dio prvi
Conanova kriza srednjih godina - dio drugi

Malo (puno) glazbe dok čitate, te o meni i drugu Rastislavu..


















Ljudi iza djela, myself & Rastislav

Image Hosted by ImageShack.us
By arachidus
A šta da kažem o sebi kad, više -manje, sve piše u pričama..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Drug Rastislav, "ON OSJEĆA...UUuuuuUUuuuu..." Okej frajer, piše solidne pjesme i solidnije priče.. p.s. (što god bilo na slici) Rastislav ne puši, studira u Zg-u i single je >:-)..




Linkovi i druge stvari..

Imate nešto pametno za reći? Kakav savjet, pohvalu il pokudu?? Pišite mi na: arachidus pri gmail točka com
Potražite me na MySpaceu ili Facebooku..

Plizno - službena maskota mog bloga i mojih priča..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vrijeme u Puli
The WeatherPixie




Hrvatski Web Pretraživač

..Bljuzgarije & stuff..

..Život je igra u kojoj porazom naučiš više nego pobjedom..
..Tko svoje tajne čuva za sebe ostaje zauvijek svojim gospodarom..
..Iskustvo je strog učitelj, prvo ti postavi test, a tek potom lekciju..
..Audaces fortuna iuvant..
..Ja sam kao magnet za žene; one su plus i ja sam plus..
..Biti ili živjeti, to je pravo pitanje.. ( a i biti ili piti, hehe..)



Millencolin - No Cigar
Tell us where you're from,
what you want to become.
And we'll say if you're OK.
Where did you go to school?
Right answer and you're cool.
Yeah, you're the kid the whole day.

You get a sticker in your face.
Information about the case,
so you know your potential.
Don't you think you can extend.
Don't you think you can extend, just comprehend.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.

We will shut you out.
We'll put you in doubt.
If you think that you're special.
We'll tell you who you are.
Tell you that you're close but no cigar.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.

What they say is...
Go back, where you came from.
They'll tell you that, but I don't wanna hear.
No I don't wanna hear. No I don't wanna hear it.
No, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.


The Cure - Boys don't cry
I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind

I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry

I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do

So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry

I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away

Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more

Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry

GALLOWS - "Orchestra Of Wolves"
My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking fucking fine
Baby spread those shaking legs
Because I'm feeling fucking hungry tonight
I like to feed on broken hearts
There ain't no taste like lovers falling apart

If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
You're no good to me if you can't even speak
I don't want you passing out I want you sucking my dick
If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
I want you to wake up and remember my name
When you're washing my cum off your fucking face

My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking well buff
I'm sick of all this long term shit
I just wanna fuck

My name is Casanova
I'm nothing but a beast
Baby the way you're shaking those hips
Has got me ready for a fucking feast
This song is going out to the girls
I want to feel your body close against mine
Why waste time with conversation
When we can fuck for the rest of our lives

The hardest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return

ponedjeljak, 16.01.2012.

Poljubac

„Dosadno mi je.“, otpuhnuo si je Matko u bradu. Proteklih po' ure proveo je čačkajući po svom Iphoneu u debelom hladu na klupici ispod starog pinjola. Devetnaestogodišnjaku ni tisuću i jedna aplikacija njegove skupe igračke nije pomogla odvratit um od neuobičajeno teškog zraka tog sunčanog ranojesenjeg dana. Doma mu je bio kaos – tri pitura, dva vodoinstalatera i njegova stara kao histerični dirigent tog malog orkestra veselih Bosanaca; „Ionako će sve opet ličiti na zubarsku čekaonicu“, pomislio je s gađenjenjem Matko prisjećajući se fetiša njegova majke prema bijeloj boji.
„Slobodno?“, upitao je Matka hrapav glas penzića koji je sjedao kraj njega. „Mhm, je...“, promrmljao je Matko misleći: „Dobro koj kurac je sad ova stara vreća grinja došla smrdit baš tu meni.“. Istini za volju nonić jest bio miomirisan – mješavina duhana, vina, bohora, kolonjske stila Pino Silvestre i onog nedefiniranog mirisa starosti koji prožima sva tijela starih duša na planeti. Svilenkasta prosijeda kosa padala mu je u plahtama oko ušiju a ispod mesnatog nosa popucanih kapilara isticali su se nikotin-žuti brkovi koji su se nastavljali u sijedu bradu oko ispucalih usana što grlile su dopola izgoren york. Matko naravno ništa od toga nije primijetio jer je, osjećajući blagu nelagodu, nastavio črčkat po Iphoneu.
„Ovaj tip je lokomotiva“, pomislio je Matko nakon što je zadnjih desetak minuta slušao kako nonić uvlači dim paleći jednu za drugom. Onda ga je lakat ubo među rebra. Matko je podigao glavu sa svog Iphonea i ugledao nonića kako mu se kezi i upire prstom u neku djevojku koja je laganim kasom prolazila puteljkom nedaleko od njih. „Dobra, a?“, upitao je nonić, a Matko ga je samo pogledao u čudu i pomislio s gnušanjem: „Stari prdonja bi jahao.“
„Znaš, nisam bio puno stariji od tebe kad...“, pauzirao je nonić ničim izazvanu priču paleći novu cigaretu i promatrajući djevojku. „Super, slijedi jedna od onih 'U lito 43.; kad san bija mlad; u šumama kraj Fažane...' priča“, krenuo je okretat očima Matko, ali nonić s novoužganim španjoletom nastavi: „...kad sam upoznao jenu ovakovu. 'mala je divne ricaste črlene lase i rit kakovu si ove danaska trude maknut...“, zastavši da povuče dim, nonić se okrene prema Matku, slegne ramenima i nastavi: „...tim dijetama i to. Ki će to vraga kapit, tu modu danaska. Nama su takove bile neć najlipće ča si moga svome oku za gledat najti“, i odjednom se nonić učini Matku mnogo mlađim.
„Bija san na plesu sa par svojih kumpanjona. Vrajži smo bili i poredni, ja pogotovo. Bila me baš puštila draga i držala me ta neka melankonija. Grdo za domislit se.“, rekao je nonić otpuhnuvši dim u smjeru bezdana sjete, onda kao da se odjednom trgnuo pa je nakon kratke pauze nastavio: “Nego, smo popili malo bilega kako i vsi tamo, no glavni nam je gušt bija ometati druge u plesu. Znan da mi je to dojadilo pa san poša na teracu malo, DJ je pušća Bitlse, aj vana hold jor hand, poznaš tu?“, Matko se nasmiješio i potvrdno kimnuo glavom, te nonić nastavi: „Prišla mi je ta divojka, slatka kako srce fragole, sva zanjihana u ritmu. Vrgla je svoju malenu ruku u moju i pogledala me u oči. Nasmišila mi se tako milo a ja san se skamenija, stija san je pitat kako joj je ime i čigova je, no ona je samo vrgla prst na usnice i šušnula me vragolasto, a onda me poljubila.“, nonić obliza usnice kao da na njima još može osjetit njen poljubac primjeti Matko. “'mala je okus po fermentiranim breskvama, bila je pjana vjerojatno. Ljubila me toplim usnama i ni ju bilo briga ki sam ni ča sam, ma vero ni mene ni bilo briga aš je tim poljupcem zbrisala vse tmurne misli ča sam ih ma. To ti je, vidiš, bio najiskreniji poljubac ča san ga u životu dobija.“
Nonić se ustade, zaužga još jednu cigaretu, kulturno pozdravi i krene svojim putem, ostavljajući Matka, pomalo zbunjenog, s novostečenim porivom da krene za prvom djevojkom koja naiđe i okusi te fermentirane breskve iskrenosti.

- 13:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 29.09.2010.

Hi(g)jena



Pomirisao si je pazuh i znao je - opet je u depresiji. Pazuh je smrdio na psa lutalicu koji jede galeba ulovljenog u kontejneru za smeće na ljetni dan, 36 stepeni, koji je ujedno i četvrti tjedan da radnici čistoće prosvjeduju. Jenom rječju: odvratno, njemu nije bilo, to je bio posljednji i najočitiji simptom da je u depresiji, totalna represija vlastite higijene. To jutro je učinio iznimku i majcom u kojoj je proveo dva dana i tri noći, nakvašenom vodom i sapunom za ruke, tekućeg tipa, obrisao pazuhe. Smrad se povukao, barem dok mu ne završi radno vrijeme, nije bilo smisla u tome da smrdi ljudima s kojima radi, iako je većina tih ljudi smrdjela njemu. Nije se oprao dva tjedna. Kosa je još nekako izgledala čista, nije bilo vlage i nije zalazio u zadimljene prostore, no kurac i sve oko njega svojim bi eau otjerali i čopor tvorova. Bijelu patinu naslaga nečistoće, sjemene tekućine i urina koja je poput krznenog šala grlila glavić pobriso je dvoslojnim toalet papirom zadnji put kad je srao...ili drkao na weceju, vjerojatno oboje. Ionako mu kurac nije trebao jer nije imao volje zavoditi zavođeno, a ni zavođena nije bila odveć zavodljiva stisnuta vlastitim oblacima olova s primjesama drugih teških metala i kojim radioaktivnim izotopom.

Da su njegovi prijatelji bili dovoljno kreativni, zvali bi ga Hijena, po njegovoj lešinarskoj prirodi, odnosno oportunističkom karakteru. No on zapravo nije imao nadimak niti prijatelja. Tako je samo nazivao većinu starih poznanika koji su odavno izgubili vezu sa stvarnim svijetom, njegovim naravno, te se prepustili vlastitim životnim strujama plutajući na Titaniku osobnog egocentrizma. Znao je to jer je i sam bio izrazito egocentričan, no na onaj drugi, bolji način.

Definitivno ga je prala depra. Čutio je kako mu na prsima sjedi Frank, jedan od onih glupih Amerikanaca XY podrijetla koje oni sami i njihove glupe mame šopaju od malena spremajući zalihe slanine za zimu koja nikako da dođe, pa se skupi na njima i do 300, 400 kilograma mekanog, gnjecavog i ljepljivog ljudskog špeka. Tješio se da se to kancerogene molekule katrana u njegovim plućima bune na donedavni baby boom vlastite populacije, no poznavao je taj osjećaj obrnuto proporcionalan ljubavnoj paroksizmalnoj tahikardiji, to je ipak bio Frank.
Kako nije bio od one sorte ljudskog vina koja talog svojih emocija vješto nomenklarira i plasira na tržište kao nešto kvalitetno, njemu je obično kap trebala preliti bocun da bi postao svjestan vlastitih čuvstva. Ta kap je bio klinac u doktorskom mantilu koji je u besprijekorno novim riflama i patikama lijenim korakom vukao svoju nazovi alternativu frizuru i paperje brade po hodniku dok se on sam spremao skrenuti ulijevo, propržiti melanin u svojoj koži i pustiti još par nikotinskih izbjeglica u svoj plućni Katran City. Mrzio je imućne odmalena. Svima treba žrtveni jarac, a njegov pust su bili oni sa srebnom žlicom u šaci ili zlatnom u ustima. Kvaka 22, 33 i 44, sve tri su bile u tome što je glasić u njemu često šaptao da iako oportunističkog karaktera, mnoge prilike je prospustio kroz prste. Razloga je bilo mnogo: strah, strah, ljenost, strah, ljenost, strah, apatija, ego itd... jednom rječju: ljudska slabost – čovjek je čovjeku vuk i stoga mu ništa vučje nije bilo strano. Ta pomisao ga je dodatno deprimirala. Sunce ga je već opržilo, mrzio je i njega.

- O čemu razmišljaš?, upitala ga je mlađahna kolegica. Bio je toliko u depri da ga danas nije oraspoložilo ni njeno uobičajeno, nazovi nevino očijukanje, a ni ono starijih kolegica, a pogotovo ne ono stare više-manje zdravstveno ocvale klijentele raznih dobnih skupina koja se vukla po posteljama soba koje je opsluživao. Iako je dobro biti full fledged man in Pička City, danas mu nije bio dan.

- O smrti., rekao je slagavši. Razmišljao je o samoubistvu kao i obično dok je bio u depri; razmišljao je o „novim počecima“ i hrpama govana koje s njima dolaze kao i o svršavanju trenutne hrpe govana u nedostatku opcija za ranijespomenute „nove početke“. Htio je odjebati Franka i smatrao je da bi ga pokopali uspravnog, u punih 192 cm veličine, kad se već kroz život probijao pogrbljeniji za kojih 5, 6 santimetara. I kad je već isplanirao i vizualizirao svoj odlazak u ništavilo, njegovu vlastitu obliviju i zaborav, te ispraćaj koji će mu prirediti njegovi nazovi najbliži, sottovoce mu jebavši mater za trošak dok budu kvasili njegovo hladno čelo toplim i slanim ekstraktima tuge, sjetio se da ima hrpu suđa za oprati. Sjetio se jedne obrijane pičke koju treba polizati i uroniti u njeno vrelo crvenilo. Sjetio se da ima još masu videoigara, knjiga, filmova i serija za pobjeći u, te još deset puta toliko priča za ispričati, te se naposljetku sjetio i da mu stvarno treba topli, mirisni i okrijepljujući tuš. Dok je ulazio u utjehu hlada stoljetne zgrade, Frank je ostao obnoviti ten na suncu, pozdravivši ga sa Schwarzneggerovskim „I'll be back“. Nasmiješio se i pomislio: „Samo ti dođi siso debela.“

- 21:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se