Apsurd, Praznina i Tmina
ponedjeljak, 22.10.2007.
Moja ljubav stihove ne poznaje...(jedinoj N.)
Ako odeš ti...*
Ako odeš ti, sunčanog jednog dana
Onda sa sobom ponesi i to Sunce,
Sve ptice koje su nebom ljetnim letjele
Kad naša ljubav mladom bijaše
I kad nam srca visoko gore boraviše
I kad je dan bio mlad, a noći duge
Kad Mjesec mirno je staj'o
Ako odeš ti...ako odeš ti
Ako odeš ti...
Ali ako ostaneš tu, načinit ću ti dan
K'o što ni jedan prije bio nije
K'o što ponovno ni biti neće...
Plovit ćemo Suncem
Jahati na kiši
S drvećem pričati
S vjetrom letjeti...
Ali, ako ipak odeš ti...a ja te tako volim
Na ovom svijetu ništa neće ostati
Samo prazna soba, puna praznog prostora
Poput, na tvojem licu, toga praznoga pogleda...
Ako odeš ti, ako odeš ti
Ako odeš ti...
Sonet **
Tebi što posmrtni dajem ti glas
Pjevam u snovima, umirem sam;
Jer nosim veću bol nego nebo dan
i čekam Smrt - svoj željeni spas.
Ne, veće ljubavi, zanosa nema većeg
Od ovog u nutrini što nosim kamena;
U srcima ljudi veće patnje, bola....plamena
Što gori i svijetu danom prikaza večer.
Pa počuj me, draga, na tren okreni se, zastani,
Pogledaj u Tminu i očima me spasi
Plačni su bez tebe sad što protiču dani...
Smrt i duhovi noći čekaju, umorni već, pospani,
Da zaliju vodom plam, ljubav što se ne gasi...
No, pobijedit neće, ako tvoja je ljubav na mojoj strani.
* - moj slobodni prepjev pjesme ''If you go away'' - izvođač Terry Jacks (poslušajte ako niste)
** - od svih ovih godina pisanja poezije, moj prvi usud da napišem jedan sonet je pred vama (inspiriran iščitavanjem hrvatske romantičarske, neopetrarkističke poezije); svjestan sam nesavršenosti, jednostavnosti, idiotizma rima u pjesmi, ali svi su stihovi posvećeni N. i svi su iskreni i od srca ;-)
utorak, 16.10.2007.
Vatra, Tama, Bol, Jedno
U meni Ti...
Ona klupa koja je trpila linije noža
u obliku naših imena uokvirene srcem nije
mi više dala da joj poklanjam svoje suze...
Boli me kapljica kiše na zelenom listu,
boli me zrno pijeska na plaži,
boli me ime u drvetu, boli me svaki pokret
koji načini kamen koji se kotrlja...
Iako si u meni...ti...
Ona je bila umjetnička duša...
Tada sam ju pitao: Kako ću
živjeti bez tebe???
- Ne moraš ti živjeti bez mene - rekla je -
samo me sakrij ispod kreveta,
samo me sakrij u sebe,
samo me sahrani u sebe,
progutaj moj pepeo
i zauvijek ćemo ostati jedno u drugom.
Na kraju, kada umreš, traži
da i tebe spale...
Tako ćemo ostati zajedno, sami
u nekoj rupi vječnosti, u nekoj
točki koja nema kraj, koja je samo
naš trenutak vremena...
Ja želim da ti progutaš moj pepeo.
Ja želim postati dio tebe, kao što si ti
postajao dio mene, kad si ulazio u mene...
ja sam tada bila najsretnija, jer si bio u meni.
Sada ti budi sretan što ću ja ostati u tebi
do kraja ovoga života.
Nije me napustila, niti je izišla van mene...
Ja sam Ona, i Ona je Ja...
Samo pustite svoje omiljene stihove povezane s vašom omiljenom melodijom, i pomislite na nas dvoje. Tada ćete se vi pretvoriti u nas, tada ćete vi postati mi. Tada ćemo mi oživjeti, a vi ćete osjetiti što to znači, što znači biti Jedno, biti uvijek zajedno, što znači vrijeme, a što znači vječnost spram svijeta, spram ljudi, spram vremena.
Sahranite vašu ljubav, ona vam ne treba. Trebate jedno drugom, da budete jedna osoba, koja isto misli, radi, i tada se osjećaji pretvaraju u bivstvo, u ono koje postoji, ono koje jest Jedno...tada ćete probuditi i nas, i mi ćemo ustati u vama, i postati vi. Postati. Postati. Postati. Postati. Postojim. Postoji. Postojimo...
subota, 13.10.2007.
Čekam te strpljivo...čekam te za-uvijek...
Tvoj grad i ja
Kad mi već sa zadnjeg sjedala
tog prokletog, koji te odvozi, taxi-ja
mahneš, i kad se okrenem od
tebe, on i ja smo sami - NE,
ja sam sam - on te ima,
sve zvijezde na nebu iznad njega,
sva svjetla stanova, svaki kvart,
staze i ceste, svi semafori, drveće...
Jer njime kročiš ti. A ja tad,
sam, molim ga da te čuva
dok se lagano krećem njime
i u sebi proklinjem ga...
Prokleti kesten...
Proklete nek su sve
zvijezde noćnog neba,
sva vatra koja je ikada
u mraku gorjela,
svi ljudi koji su zemljom hodali,
sve gitare koje su nježno svirale,
svaka kap kiše, dašak vjetra svaki,
svi oblaci koji mi se klanjaju, i
sve trbušne plesačice svijeta!
Proklet da sam i ja
s njima - prokleto bilo
uzaludno zaljubljivanje
prokleta ljubav isto bila
i prokleta bila ti,
draga moja, jedina,
voljena!!!
Tvojim biti...
Ne želim da me nađu
u Tami neke druge oči,
napaćenog, izmučenog, ostavljenog...
Ne želim tražiti neku Drugu
osobu kojoj ću sve iznova o
svojem životu pričati, jer jedino
će u toj priči nov biti
onaj dio o patnji nakon Tebe...
Ne želim da Njoj pričam o
kestenju, kockicama, parku,
očima, rukama, osmjesima...
rastanku...
Želim uvijek tu našu priču
Imati u srcu
Želim ju čuvati...ne želim da
Budeš moja, želim biti Tvoj...
