Apsurd, Praznina i Tmina
srijeda, 19.09.2007.
Vjetar, Kesten, Bilježnice...
Nosila si košulju moju, napokon....
Sinoć si, o daaa, obukla tu košulju
koju sam nosio samo za tebe...
Ja sam u sakou smrzavao se, al je
tebi toplo bilo...
Kiša i ti, držiš me pod ruku, nosiš kišobran,
desni rukav sakoa mi je mokar...
Razgovor pod krovom koji smo pronašli...
Šetnja prugom; saginješ se i
nalaziš mi jedan kamen, ja tebi dajem drugi,
pogled tvoj, sjaj u očima i osmjeh...
rekla si da će ti on od sada nositi sreću...
- U tvoju bilježnicu pišem pjesme.
- Stvarno??? Baš diiivno - rekla si - Hihihi...
Ni okrenuo se nisam, a jebeni taxi
već je stigao po tebe...
- Kad se opet vidimo?
Nebo te gleda svaki dan...jebeno nebo!!!
Vinograd ćemo jednom imati svoj,
nas dvoje, saditi masline...
Živjeti u drvenoj kolibi na Tibetu,
s onim trijemom ispred, kakav zamišljamo već...
Mašem ti...mašeš mi...
Već mi nedostaješ...
