Odlučila sam. Po prvi puta u odraslom životu imam jasnu viziju što želim raditi. Je li vam se ikada dogodilo da vam je u glavi sinula misao toliko jasna i opipljiva da biste je mogli dodirnuti? Da "vidite" prostoriju, ljude sa kojima ćete raditi, da znate u koracima, prema kalendaru kako ćete organizirati posao? Da, osmislila sam projekt, pokrenut ću za godinu-dvije kad se kriza smiri vlastiti (točnije, partnerski) business. Naravno, neću o tome pisati iako vjerujem da se nitko ne bi tako jednostavno prihvatio ovakvog posla, čak ako i ima istu ideju. Mora dobro poznavati medije, proces proizvodnje, imati prave kontakte, a mora imati i debelu motivaciju te dobru dozu entuzijazma. A imam baš sve. Po prvi sam puta realna, znam sa čime raspolažem, znam da je izvedivo i kako. Samo treba pričekati bolje vrijeme jer u ovom će razdoblju mnoge dobre ideje biti bačene u vjetar jer nema novaca čak i kada ih zapravo ima...




Bilo kako bilo, na jesen ću vjerojatno sa kolegicom pokrenuti novinarske vikend-radionice za klince osnovnoškolske dobi (viši razredi, možda bismo za malene imale posebne grupe). Program već osmišljavamo, kreativan, praktičan i drugačiji u odnosu na druge - u potrazi smo za prostorijama i onda krećemo. Kaže se da starog psa ne možeš naučiti novim trikovima. Ako želimo mijenjati to žutilo, sezacionalizam i crnokronikaštvo koji su preplavili današnje medije, moramo početi od djece. Pa makar jednog budućeg novinara nešto naučile, već smo napravile puno. Bar ću imati osjećaj da sam pokušala, da sam dala svoj doprinos struci koju toliko volim i kojoj puno toga dugujem po pitanju osobnog mira i zadovoljstva. A meni nema veće sreće nego raditi sa djecom koja još imaju snove.

Nisam spomenula da onu pjesmicu vile iz pretprošlog posta kanim izdati kao slikovnicu za predškolsku dob. Našla sam ilustratoricu, tisak bi bio na tvrdim stranicama, njih 10 (po četiri stiha na svaku). Ilustratorica koja već ima iskustva i koja je oslikala nekoliko dječjih knjiga, bila je oduševljena vilom i napravila mi je probnu slikicu. Bilo mi je neobično vidjeti "utjelovljenje" mojih stihova, kako me netko drugi doživljava... Ona i ja funkcioniramo na istoj valnoj duljini, imamo iste stavove prema suvremenim slikovnicama koje nam se ne sviđaju, obje smo u "vilinskom", dječjem svijetu. Možda ćemo zato teže doći do izdavača, no sve što se želi i na čemu se intenzivno radi, na kraju se i ostvaruje. Prvi izdavač već me odbio - mala, "friška" nakladnička kuća. Kažu da im se pjesma sviđa, ali sad nemaju novaca. Nisam razočarana, a i prvi se mačići bacaju u vodu. A o ilustraciji prosudite sami i da vam nije palo na pamet da je ukradete! Nedam!





A spominjala sam i naše blogerice koje su imale projektić? E taj projektić je propao, ali smo osmislile još bolji, humanitarni. Čim završim sa tekstovima za aktualni broj, primam se posla na organizaciji.

Eto, zato rijetko pišem - glavom mi se roji sto ideja, uopće ne znam od kuda dolaze. Kao da sam godinama bila začepljena i sada napokon sve izlazi van. Samo se bojim da me skroz ne preplavi jer ću skroz nestati s bloga. Ne brinite, ništa gore od toga se neće dogoditi jer su ovo napokon one pozitivne količine stresa koje su poželjne i motivirajuće, koje otvaraju pogled u budućnost čupajući nas iz našeg malog, privatnog pakla izgubljenosti, nedostatka vizije i nesigurnosti. A u ovo vrijeme previše ljudi tako živi, od danas do sutra, prestrašeni zbog prijetnji otkazom (ili su već na cesti) i obiteljskog bankrota. Baš je prijateljica rekla da joj već sama pomisao na naš projekt daje snagu da nastavi dalje jer je u njezinoj sadašnjoj, a mojoj bivšoj firmi totalni kaos. Ovako barem ima osjećaj da ne stoji na mjestu, a pritom se veseli radu s djecom. Ona su čista, puna životne energije i snova, pune naše baterije pozitivnim vibracijama.

Osim što pišem za časopis, smišljam ideje, pišem i dalje kolumnu na Edusexu i dajem svoj doprinos seksualnoj edukaciji. Pa eto, novi "proizvod" možete potražiti na ovom LINKU.

Sanjajte ljudi moji i budite pozitivni. Znanstvenici ipak tvrde da duže žive oni koji su usmjereni na budućnost iako treba biti svjestan onog trenutka "ovdje" i "sada". A za optimiste se već dugo zna da po broju godina šišaju realiste, a posebno pesimiste.