U posljednje vrijeme zamaram se isključivo sitnicama koje su vezane uz Mihovila - hoću li jesti i piti dovoljno kako bih proizvela dovoljno mlijeka, jesam li obučena praktično kako bih u svakom trenu mogla dojiti, koristim li deodorant bez mirisa kako ne bih dražila njegov osjetljiv nosić... Više se ne sjećam kada sam posljednji puta pogledala kakav dobar film, pročitala knjigu, preslušala cd na kojem nisu veseli pjesmuljci ili laganice, uzela u ruke svoju najdražu zbirku ljubavne poezije 20. stoljeća "Gorki med"... Priznajem, ponekad poželim zavaliti se na kauč, ugasiti lampu koja neprestano gori u našoj sobi te se u blaženom mraku i tišini opustiti i zaspati čvrstim snom bez snova...