Svakodnevna mala čuda
01.07.2005.
Dugo sam razmišljala hoću li ovo napisati ili ne... Vrlo je intimno i pomalo zalazi u sferu o kojoj ovdje izbjegavam pisati. Riječ je o vjeri u svakodnevnom životu. Ni sada ne želim ništa analizirati, iznositi detalje, naprosto želim ispričati kratku priču o jednom malom čudu, a koje mi je dalo veliku snagu i nadu.
Ne znam jeste li ikada koristili Bibliju (ili neko drugo sveto pismo) u traženju odgovora na vaša životna pitanja... Davno sam negdje čitala o tome kako je ponekad dobro zatvoriti oči, otvoriti Bibliju i staviti prst na neko mjesto te da će nam citat sam po sebi pružiti odgovor. Doista sam često dobivala odgovore, ali ovako izravne nikada. Moram priznati da sam se pomalo i prestrašila kada se to dogodilo.
Moju priču uglavnom znate - dva spontana pobačaja, nakon kojih se iz dana u dan ponavlja pitanje "zašto?". I tako je, prije otprilike dva tjedna prst stao na sljedećem citatu kod proroka Hagaja:
Hagaj 2:18-19 Stoga dobro pripazite od današnjeg
dana unapredak -
od dvadeset i četvertoga dana
devetoga mjeseca,
kad se stao graditi Hram Jahvin,
pripazite dobro,
ima li još žita u žitnici?
Ni vinova loza ni smokva,
ni morganj ni maslina nisu rađali!
Al' od ovog dana ja ću blagosloviti.
Ako vam je promaklo u mojim prijašnjim postovima, dragi i ja ćemo se vjenčati 24.09., odnosno dvadeset i četvertoga dana devetoga mjeseca... Možete li zamisliti kako me je stresao citat? Tko može zatvoriti oči pred takvom podudarnošću? Od 368. stranica Biblije ja sam baš slučajno otvorila knjigu na toj strani? Pročitala sam cijelog Hagaja i naravno, dobila sam svoj odgovor:
Razmotrite svoje putove!
Sijete mnogo, malo dovozite;
jedete, a niste siti;
pijete, a napojit se ne možete;
odijevate se, a nije vam toplo.
Poslenik zarađuje plaću,
a stavlja je u podrt tobolac!
Ovako govori Jahve nad Vojskama:
Razmotrite svoje putove!
Idite na goru, dovezite drva
i podignite opet Dom;
bit će mi to milo, i proslavit ću se -
govori Jahve.
Nadaste se obilju, a gle, malo je;
što dovezete kući, ja otpuhujem.
A zašto? - riječ je Jahve nad
Vojskama.
Zato što je Dom moj razvaljen,
dok svaki od vas brine za dom
svoj.
Stog je nebo uskratilo rosu,
a zemlja uskratila usjeve.
Ja dozvah sušu
na zemlju i gore na žito i vino,
na ulje i na sve što zemlja rađa,
na ljude i stoku,
i na svaki trudno stečen plod.
Ne mogu opisati koliko je moje osobne istine u ovom citatu, jer ne mogu svoj život u potpunosti staviti u ovaj blog. Naravno da Hagaj nije napisan zbog mene, ali poslužio je da mi se izravno objasni ono što sam i sama slutila... Stanje moga duha (Doma)...
Možda bi netko rekao da je to hvatanje za slamku očajnika, pa ipak sam to doživjela kao pravo čudo. Pa da i nije riječ o Njegovom obečanju, već samo o neobičnoj slučajnosti, vraćena mi je nada u bolje sutra - a to znači jako puno...
Inače, dobila sam prve nalaze i za sada je sve dobro. Još očekujem hormonalne nalaze... Ispada da sam zdrava kao dren i da nema konkretnog objašnjenja. Naprosto sam pogodila dva ćorka na životnoj lutriji.
komentiraj (23) * ispiši * #
