S unutarnje strane...

četvrtak, 11.10.2007.

Koliko vrijedi žena ili priča o rasplodnim kravama


Ova priča posvećena je izjavi Ivane Sučec Trakoštanec, saborske zastupnice, koja je danas javno iznjela svoje mišljenje da “žena vrijedi toliko koliko je djece rodila”. Gospođu Ivanu uopće ne poznajem, pa stoga ne mogu ocijeniti kolika je NJENA vrijednost – možda je divna, sposobna i nadasve poštovanja vrijedna kao osoba, ali njena današnja izjava zaslužuje oštru reakciju. Dakle, da ne bi bilo zabune, priča je posvećena njenoj izjavi, a ne njoj (eto, čak sam i iz pristojnosti glavnu junakinju priče narodski nazvao kravom Rozom, iako bi, da sam želio biti zločest, neko drugo ime bio logičniji izbor). Osim toga, moram priznati da je ovo izvrstan primjer iz prakse prethodnim postovima, pa joj za to zapravo dugujem zahvalnost.
Uzgred, nisam mogao a da se ne zapitam da li, po njenom mišljenju, isto vrijedi i za muškarce? Da li su i oni vrijedni toliko koliko su djece začeli? Hm…
Nu, evo priče…

Priča o rasplodnim kravama

Načule rasplodne krave da će sutradan u njihovu staju doći gazda i odvojiti one vrijedne od nevrijednih. Vrijedne ostaju, a nevrijedne, zna se, na klanje.
Pa se dale u raspravu o tome koliko vrijedi rasplodna krava i po čemu će to sutradan gazda odlučivati o nijihovom životu.
“Ja mislim da je vrijednost krave u njenom glasu”, rekla je jedna. “Evo, ja lijepo mučem, mogu vam otpjevati uspavanku ili budnicu. Mene će gazda sigurno ostaviti na životu.” Ostale krave su kimale glavama misleći kako je glas doista važan za svaku kravu. Sve, osim krave Roze koja se nasmijala toj izjavi.
“A ja mislim da je vriijednost krave u njenoj ljepoti”, reče druga. “Imam vitak stas, krupno vime i istaknute usne – ja sigurno ostajem u staji.” Druge su joj krave dale za pravo – ljepota je doista važna za njihovu vrijednost. Ali, krava Roza se i na to nasmijala.
“I glas i ljepota su važni”, reče treća krava, “ali ja mislim da i pamet igra neku ulogu. Ja, na primjer, znam računati i gazda će me zbog toga sigurno ostaviti na životu!” To je zamislilo i zabrinulo druge krave, jer malo koja je bila tako pametna kao ova. Ako je vrijednost u pameti, mnogim prijeti smrtna opasnost!
No, krava Roza se sada još glasnije nasmijala, privlačeći svačiju pozornost. Prije nego što je stigla bilo što reći, javila se četvrta krava. “Vrijednost je u vještini! Ja znam štirkati veste, a moja prijateljica je vješta u popravljanju raznih alatki – mi ćemo sigurno ostati žive!”
Na ovo je krava Roza gotovo eksplodirala. Počela je udarati prednjim nogama o pod, jedva dolazeći do daha.
“Pa što ti je? Zašto se smiješ?”, sve su krave sada gledale Rozu kako hropće od smijeha.
“Glupače jedne”, rekla im je Roza kad se malo sabrala, “pa vi ste rasplodne krave! Krava vrijedi toliko koliko je teladi otelila! Zar to niste znale?”
Ostavši bez riječi, druge su se krave zamislile. Nakon nekoliko minuta jedna od njih je izrazila zajedničku misao. “Ali, to je strašno!” tiho je rekla.
“Strašno ili ne”, odgovorila je krava Roza nadmeno, “to je vaša svrha i životni smisao. Pomirite se s tim.”

Drugoga jutra, kako je i najavljeno, dolazi gazda i radi selekciju krava po vrijednosti. I doista, kako reče krava Roza, na klaonici otprve završe sve one koje se nisu nikada otelile. Za njima su sljedile sve one koje su imale samo jedno tele. “Treba nam mesa”, rekao je gazda, “a ove baš i nisu plodne.”
Još je odabrao i polovicu onih koje su imale samo dva teleta. Odabrao je prosudivši širinu bokova i veličinu vimena – takve je krave ostavio u staji, a one koje, po njegovoim sudu nisu odgovarale, također su završile na klaonici.
Dok su ih odvodili, krava Roza se smijulija: “Glupače, nisu znale što je prava vrijednost, pa ih je snašlo što zaslužuju.”
Uto gazda prođe pored nje, a ona se ponosno isprsi. Sad će je gazda pohvaliti, pomislila je. Ta ona je otelila čak deset telića!
Ali, na njen užas, gazda reče: “I ovu vodite na klanje.”
“Ali, kako?”, pobunila se krava Roza. “Ali, zašto? Pa ja sam otleila mnogo njih, zar nije u tome vrijednost svake krave?”
Gazda joj se nasmijao u lice. “Jesi, Rozo, jesi. Ali sada si već prestara i ne možeš više biti rasplodna krava. Vodite ju.”
Od šoka i užasa krava Roza nije mogla ništa reći osim: “Ali, to je strašno!”
“Strašno ili ne”, odvratio je gazda, “to je tvoja svrha života i životni smisao. Pomiri se s tim.”

11.10.2007. u 22:02 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Stvarnost ima mnogo slojeva, a ono što um ne zna, oči ne vide.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se