petak, 24.01.2014.
četrdeset i peti dan
Poput zvijeri izgubljene u ljepoti življenja nigdje ne nalazim spokoj.
I oduvijek sam znala što ću biti kad odraste – tvoja ljubav.
Ponor se otvorio između duše i tijela izjednačio je sudbinu i kaznu. Svaka žudnja muči. Potpuno ništa oči bi pretvarale u zelene livade, uho u zvukove, nos u mirise, dodir u užitke – jer žudnja kuje svijet što um osporava. Duša veli ništa kada tjelesna osjetila slute zov ljubavi. Voljela bih da sam te upoznala u nekom drugom nestvarnom samo našem životu u kom ne postoje drugi ljudi.
To i jest razlog što ne postoji ni vječno ni zauvijek i sve se ipak promijeni. Zapamti to voljeni moj i raduj se.
Ja ne tugujem što sam osuđena živjeti pored života.
Raduj se što jednog dana nećeš više nositi breme ni vlastitog stradanja ni patnje.
Naše je bivstvovanje samo jedan stari križ koju nosimo u smrt.
Nepotrebno i besmisleno je ponovno opjevati jad i patnju.
Za uvelim cvijetom što si ubrao u polju i donio mi na prvi spoj ne treba zauvijek žaliti.
Sjeti ga se voljeni moj i raduj se.
Kad umjesto 'voli' napišem 'boli' pa shvatim da nisam jako pogriješila to je razlog za osmijeh na našim usnama.
Zar treba umrijeti da bi se doseglo savršenstvo?
Kada sunce života uroni na zapadu još nam samo zlaćena sjenka večeri i noć preostaju.
Ljubav se mora odreći svoje igre, a ukus patnje i suza tinja žeravicom koja grije srce.
Nemoj zaboraviti to voljeni moj i raduj se.
Nisam te birala ja, izabralo te je moje srce.
Ne ostavljaj za sutra to što možeš uraditi odmah i nemoj oklijevati ubrati cvijet na livadi što ćeš darovati voljenoj jer polja će opustošiti hladni vjetrovi zime. Ne tuguj za onim nekad dok je ključala naša krv, to nekad u kom su naše usne grabile poljupce koji bi se izgubili da smo tratili vrijeme. Ne žali zbog tog što je bilo voljeni moj i raduj se.
Kad ne možeš živjeti kako hoćeš, živiš kako moraš.
Čovjek ne može zaustaviti ni unatrag vratiti vrijeme. Trenuci prolaze brzo i skrivaju svoja sanjarenja u nepovrat. Život je kratak i samo u nekoliko časaka doživimo ljubavnu sreću. Beskonačno dugo traje jedino bol i tuga. shvati to voljeni moj i raduj se. I neka vrijeme slobodno otkucava i broji svoje godine jer samo ja ću zauvijek biti jedino tvoja ljubav.
Slatke nas laži naših sanjarenja obmanjuju, a istina pogađa grubom stvarnošću i nikad nećemo imati dovoljno vremena da odaberemo čemu od toga dugujemo svoju ljubav.
Sve je odlučeno i predodređeno, a obmane kojim nas iskušava život, odrazi su smrti koja nas očekuje na vječnom nebu. Vjeruj u to voljeni moj i raduj se.
I nemoj nikada od mene odustati.
- 14:28 -
