odmak

nedjelja, 18.09.2016.

Jedan stari post, još aktualan

Fizika Anđela

Knjigu 'Fizika Anđela' dvojice autora Matthewu Foxa i Ruperta Shedrakea pročitala sam kroz ovaj vikend. Osamljena uvala, malo zvjezdica, malo i više na noćnom na nebu, čisto more Lara i ja i još poneko.
Znanost i duh.
Fox je episkopalni svećenik- neću nabrajati što sve jest, ako vas zanima čitat će te. A drugi autor je biolog koji je napisao: 'Nova znanost o životu' i 'Sedam pokusa koji mogu promijeniti svijet'- piše u pogovoru da je tim dvjema knjigama postigao revolucionarni uspjeh, no dobro, to su te vrste knjiga koje mogu slagati i uspoređivati ovo i ono, čak sa malo predznanja čini se i logično. Dobre usporedbe i određene činjenice koje poznajem i sama. Nije sve samo mašta.
Uglavnom pokušavaju dovesti u vezu anđele i određene fizičke pojave. Anđeli i fotoni na pr. Čestice svijetla koje se jednako kreću kao i anđeli.

Ali što su anđeli i što oni rade?

Toma Akvinski kaže: Bog upravlja cijelim nebom kroz anđele.
Uglavnom, gdje god se u svetom pismu pojave anđeli prva rečenica im je : Ne boj se. (Nije li to rekao i papa)

Čitala sam dijelove Kurana i Muhamedov život. Tamo anđeo doslovno drži Muhameda koji se opire ustrašen i govori mu Božju poruku.

Znači li to da nam donose poruke kojih se uistinu trebamo bojati?

O anđelima se puno pisalo. Nebo je sve do prosvjetiteljstva bilo napučeno božicama, bogovima, anđelima i raznim drugim bićima, a onda je svemir postao VELIKI STROJ u kojem se šeću matematičke formule i druga rješenja sa puno vanzemaljaca i raznih projektila, svemirskih letjelica. Od tamo su istjerani anđeli- to je teza autora, s kojom se i sama slažem.

Istjerali smo i Boga. Ali tko je Bog i čemu on služi?

Tišina oko mene, osim Larinog lajanja na sve što se miće. Uvala je njena i nema majci mrdanja nikome bez njene dozvole.
Uranjam u plavu prozirnost. Proradile su mi škrge. Odoh ja u blaženstvo. Apsolutno.

Ali jedno mi pitanje neda mira: Može li sve ovo biti samo slučaj?
Nije važno kako se zove Bog. Koje je boje i kakvih uvjerenja. Pitanje je samo postoji li vrhovnik, sveum (to je iz knjiga o Dini, ali to se odnosi na stroj, bez ono malo duše) neki konzilij ili Sila, Jehova, Buda, Alah, Manitu - kako god nazvali to vrhovno Dobro u koje uporno hoću vjerovati. Obavezno Dobro. Nema tu lijevog ni desnog predznaka, ni narodnosti ni boje. U toj'veseloj knjizi' obojica autora dolaze do zaključka da su i planeti živi, svaki kamen, cvijet, životinja, živi i neživi što nas približava svjetonazoru istoka. Svim religijama, šamanima i drugim duhovnim ljudima.

Čujem poviku: To je new age. Ali, ja ne mislim na new age način. Ne uzimam iz svake religije ono što mi sviđa i nije moja vlastita savjest ono zadnje po čemu se ravnam.
Zašto je meni potreban Vrhovnik?
Ali, zar u svijetu nije sve postavljeno kao kastinsko društvo koliko god mi šutjeli o tome? Ili zanemarivali. Pravili se slobodni, izmišljali liberalizam i vjerovali da u najnaprednijim društvima čovjek ima najviše slobode.
Sloboda od ili sloboda za.
Ta žuđena sloboda bez nekoga moćnog i jakog tko upravlja s nama ili nas je stvorio. Kao da smo sakati i nemoćni živjeti sami. Tako sam do nedavno mislila koprcajući se kao najsitnija muhica ( vinska-ha, ha) u paukovoj mreži.

Sad ronim. Utopljena u ljubavi. U plodnoj vodi nečeg nedokučivog i prepuštam se do slijedeće odluke. U tome je stvar, kažu autori, mi ljudi moramo odlučivati svakodnevno. Do smrti. Dobro ili zlo!? Danas sutra, preksutra do smrtnog kraja.
Anđeli ne moraju, zapravo, odlučuju samo jedanput. Slijedit će Lucifera, nekad najdražeg i najpametnijeg, jednog od prvih. Lučonoša dao mu je ime i pristat će na tamnu stranu ili će slijediti Mihaela i njegove čete i vjerovat će Istini. I Dobru!

Devet je anđeoskih zborova- razina, a mi imamo posla sa našim anđelima čuvarima koji nam baš ne sjede na ramenu, ali tu su negdje, kao i oni drugi mali zli upravo kao u onoj glupavoj reklami gdje smo nagovarani: jesti ne jesti, ili tako nekako.
Na jednom ramenu dobri anđeo, na drugom onaj zli. Povremeno.
Posvuda su. Ima ih beskrajno puno. Svaki narod ima svog anđela čuvara. Na pr. Britanija ima anđela čuvara Britaniju koji se još nalazi na papirnatim novčanicama.
Baš me zanima tko čuva Hrvatsku. Sjedi li joj na ramenu ili je dao petama vjetra.
Ili da joj , njoj mojoj ljubljenoj, poklonim baš ja moja tri čuvara na čiji sam dan rođena: Mihaela, Gabrijela, Rafaela.

Ako je hoće!?
A onda naletim na podatak od kojeg pucam od sreće i ponosa. Puno me je more Jadransko. Rugala se ne rugala 29. rujna je njihov dan, moj rođendan i ujedno dan kad se moli svim anđelima da nam pomognu i oni to uistinu rade.

Ja ne vidim drugog načina da preživimo zimu do slijedećeg ljeta i kupanja. Pračakanja sa našim vrlim vrhovnicima s kojima djelimo svemir i ovu zemlju.

Kažu autori da su Einsteina, pred kraj života pitali koje mu je najvažnije, životno pitanje, a on je odgovorio: 'Je li svemir prijateljsko mjesto ili nije?'

U prvom stoljeću pitanje broj jedan bilo je: Jesu li anđeli naši prijetelji ili neprijatelji?

U dvadeset i prvom stoljeću pitanje broj jedan bi bilo: Jesu li oni koji vode ovu zemlju naši prijatelji ili neprijatelji?

A na kraju baš me briga. Imam škrge i Laru i tko mi što može.

18.09.2016. u 21:29 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se