odmak

petak, 18.04.2014.

Život je more

Milion malih odluka. Ovamo ću tamo ću. Zagreb, Komiža, M... Brod mi je bio svijetla točka. Tišina i mir u nekoj uvali. Još nema turista, ali u mom slučaju... u mom slučaju dok krave ručaju... ostajem doma iz isto tako milion razloga. A kad je već tako...skinimo prašinu i težinu sa živih i neživih predmeta. Krajnje je vrijeme.
Već se neko vrijeme pitam ima li smisla više raditi. Toliki su troškovi da radim punom parom, ali nikako uhvatiti svoj vlastiti rep.
Kako god ne mogu reći da sam nezadovoljna. Možda se ovo stanje može nazvati labuđi pjev. Na kraju života uz znatiželju i zadovoljstvo na mnogim frontovima... uvijek i nezadovoljstvo kako se čovječici i spada. Sve me manje zanima vanjska i unutarnja politika. Nemam utjecaja, a nekako mi je i jasno. To je ustinu konstelacija snaga i mogućnosti. Po ljudsku. Čuvajmo naše male konformističke živote, ne izlažimo se previše. Smrt je stalna, a i samoća u njoj. Daj da živim dok živim.
E, da!
Davno u neko drugo vrijeme ljetovali su kod mojih prijatelja nekolicina članova sastava „Leb i sol“ – dobra glazba itd. Muziciralo se i pjevalo. Malo dalmatinsko mjesto, otac mojih prijatelja umoran od tih zvuka upita ih: Jeste li vi ikad ćuli za Tijardovića? Pogledali su se. Vrte glavama. - Ne, ne znamo tko je to. A otac mojih prijatelja rezignirano reče: Al troke kruha i masla.
Sjevernjaci nikad nisu razumijeli poantu kad bi im pričala tu zgodu,umirući od smjeha.
E, još jedanput da.

Jučer na satu pričamo kako bi se trebali ponašati kršćani. A pazite tone i tone papira i misli potrešeno je na događaje oko „onog kojeg će na veliki petak razapeti“, a čije ime nebi trebalo spominjati uzalud.

Jer, što je kršćanstvo? Pripada li samo jednom, izabranom narodu. Bira li po boji, obliku ušiju. Je li ograničeno na samo 200 obitelji?

Što nam govori onaj koji ništa nije zapisao. Što nam svojim životom govori o vlastitoj naravi. Naravi čovjeka i Boga u jednoj osobi. Što nam govori njegovo djelovanje i tragični kraj. Bezbroj pitanja i odgovora. Primjera. Kad bi ovo ili ono. Zašto i kako. Što se time htjelo reći? Zašto se nije spasio, a mogao je. Mogao je kao čovjek reći židovskim svećenicima: Vi ste u pravu. Ja sam pogrješio i ishod bi bio drugačiji. Mogao se spasiti jer je bio i Bog. Zašto nije?

Nešto nam je porućeno njegovom osudom, patnjom i smrću.
O uskrsnuću ne treba govoriti. To je srž i bitna, najbitnija točka, misao kršćanstva. Bez uskrsnuća mi bismo bili samo jedna od bezbroj religija i vjerovanja. Ali, iako ne želim širiti temu puno je još vjerovanja koja su važna. Ljudima ih ne treba oduzimati ako njima i drugima čine dobro.
Riječi su ograničene. Nedostatne za sve.

Pavle, a to je onaj omraženi carinik i progonitelj koji, susrevši se s Kristom, mijenja stranu i postaje njegov slijedbenik. Osniva crkve. Putuje, propovijeda, uči. Prvi teolog kažu. Pametniji od Petra koji je postao stjena. Zašto je izabrao Petra? Jer je bio više čovjek? S manama i ljudskim postupcima!?
Pavao piše poslanice.

BILO MU JE STALO DA SE ZNA DA JE KRŠĆANSTVO IZBOR.

Nije RAZUM; MUDROST. To pokušava pokazati teologijom KRIŽA. Križ nije mudrost.
Križ u ovom životu ne bi trebalo tražiti. To je uistinu ludost. Život je sam po sebi dovoljan križ. Križurina, dapače.

U zajednicama prvih kršćana odmah su se pokazali problemi u vjerovanju koje imamo i danas.

Propovjednici i lažni proroci i mistici (pravi neka oproste) koji su hodali unaokolo tumačeći i govoreći. Sami sebi važni. Nije li isto i danas.
Isus nije imao zadrške. Dao je svoj vlastiti život za ideje, za čovjeka, čovječanstvo. Nije igrao igre. Nije bježao ni šutio.
Zašto Crkva često šuti. Neću spominjati njenu političku moć u prošlosti. Ali i progone. I silne greške. I sam Crkva govori o njima. Ali sad, danas u ovom vremenu!?

Zašto šuti o Ukrajini napr.? Kakve su igre u pitanju. Odnosi sa ruskom pravosloavnom crkvom koji se teško izgrađuju i krpe. Možda su to šume, a Ukrajina je samo stablo. Stablo kao svatko od nas malih naroda i malih ljudi, pa gledamo samo stabla i ne vidimo šume i veće interese. Vrag mi neda mira pa se pitam: Nije li Krist došao zbog nas. Stao na našu stranu. Na stranu nevine dječice i malog čovjeka.
Rastužuje me crkvena šutnja. I govor na krivom mjestu također.
Ispada da je progonjena Crkva najviše govorila. To znamo mi ljudi iz prošlosti.

E, da po treći put.

Odluka je pala, bar što se mene tiće. Ispovijedit ću svoje grijehe, iako sam u svojoj bezumnoj ljudskoj samouvjerenosti bila čvrsto uvjerena da se oni samo moji ili uopće nisu greške. Ali, nemirno srce govori nešto drugo.
Nemirno, tužno srce koje voli život i cijeli svijet.

E, da po tko zna koji put, ali pogledajte ovu fotografiju. Te očice i osmjehe. Mali bidermajrski Zagreb. Tko pjeva zlo ne misli. Naslučuje li se gospodin Fulir i male djevojke čista i nevina srca.





A ipak dala bih naslov: Prva ljubav zaborava nema.

Oznake: promišljanja

18.04.2014. u 16:30 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra