aparatczykovi zapisi

30.06.2011., četvrtak

Neke poznate i manje poznate stvari o ovogodišnjem Big Brotheru

Zanimljivo mi je kako je ove sezone Big Brother na RTL opet privukao znatnu pažnju publike. I to čak i one publike od koje ne bih očekivao da prate reality showove, posebno ne ovaj. Nekako se činilo da je ekipa izgubila interes za to u onim zadnjim sezonama koje su prethodile ovoj. Vjerujem da su i urednici RTL-a skužili da nije baš zanimljivo gledati mediokritete željne novca kako džabalebare pred kamerama čekajući da im vrijeme prođe i da dignu pare. Ove sezone odlučili su krenuti drugim putem i hrabro su (iako ne i originalno) krenuli sa drugačijom strukturom kandidata. Prvenstveno, natjecatelji su bili iz regije, odnosno iz zemalja bivše Jugoslavije, što i nije neka novost. Još je MTV Adria otvoreno krenuo prema programu za zemlje regije, ipak je to veliko tržište koje govori jezicima koji se međusobno razumiju. I RTL je pametno krenuo prema tom velikom tržištu, i rezultat nije izostao. I nitko od konzervativnih ekstremista sa svih strana nije baljezgao da se radi o nekakvom obnavljanju Jugoslavije.
Ono što je puno važnije jest struktura kandidata. Kako su se mediokriteti pokazali neatraktivnima, a neke posebno zanimljive ljude ipak ne možeš privoliti da sudjeluju u takvom reality showu, urednici Big Brothera su ovoga puta doveli ljude sa margine društva, pravi društveni šljam. Istina, i to je hrabro, i opet, nije posebno originalno. Željko Malnar i njegov "Nightmare stage" skupljaju ljude sa margine pred kamerama već dvadesetak godina. Istina, Malnarovi marginalci su uglavnom lokalni cugeri, ali je obrazac društvene pozicije otprilike isti. Nekako mi se ono što sam vidio na početku Big Brothera doimalo kao Barnumov cirkus, mislim, imali su čak i patuljke. Kao i Nightmare stage, i ovaj program balansira na rubu dobrog ukusa sa eksploatacijom ljudi upitnog rasuđivanja, međutim ovdje su svi natjecatelji ipak svojom voljom i željom za pokazivanjem i zaradom. Upravo ih ta potreba za slavom i želja za novce dovodi u situaciju da će napraviti sve i progutati sva moguća govna samo da dođu do pobjede. Vjerujem da bi urednici Big Brothera rado u igru uveli i najopasnije kriminalce koji služe zatvorske kazne, i rado uveli i nasilje i oružje u igru, ali ipak postoje granice i u slobodama televizijske kreativnosti (ipak nismo u filmovima Kinjija Fukasakua, koji su bili puni nasilja i mučni čak i za Japance), pa nasilje zasada ipak još ostaje zabranjeno. Unatoč svemu tome, ono malo što sam vidio odavalo je prilično mučnu atmosferu u Big Brother kući.
Moram priznati nešto. Iako pišem ovaj tekst o Big Brotheru, ove sezone nisam pogledao niti 5 minuta toga showa. Meni je to jednostavno predosadno za gledati, a i inače jako rijetko gledam televiziju. S druge strane, od zbivanja u Big Brotheru nije se moglo pobjeći pa se o njima čitalo na različitim portalima. Iako ne bih mogao prepoznati Marijanu i Nemeša čak i da stoje pokraj mene, ipak sam toliko pročitao o njima da mi je jasno da se tu odvijala nekakva drama među njima koja je drmala zasade hrvatskog konzervativnog morala. Udana Hrvatica majka iz konzervativne sredine (barem neki vole Šibenik karakterizirati kao konzervativnu sredinu, makar to nije skroz točno), se javno pred cijelom nacijom upušta u vanbračnu vezu (čitaj: jebačinu) i to sa Srbinom. Kakva provokacija! Vjerujem da su na RTL-u trljali ruke, jer je to postala nacionalna sapunica. Ne znam točno što su drugi likovi radili, ali mi se ova situacija činila nekako najdramatičnijom. Ne znam točno kako se to rasplelo, ali vidim da je ta ženska pobijedila i uzela novce, pa po tome zaključujem da ju je nacija podržala u bijegu iz disfunkcionalnog braka u naručje nekoga tko joj je valjda ukazao pažnju. To je vjerojatno ipak nekakav napredak od konzervativnog društva koje očekuje od žene da "zna svoje mjesto" i da trpi sranja radi društvenog položaja jer će ju u protivnom kamenovati. Pa još što je muža varala sa Srbinom, mogla je proći kao Francuskinje koje su se ševile sa Njemcima za vrijeme okupacije. Srećom pa nije, naše društvo ipak napreduje.
Vjerujem da je RTL dobro zaradio na Big Brotheru. Pokazalo se da ovaj koncept realitya još uvijek ima prođu pred publikom, ako se obave neke modifikacije. Sad kad je svo to sranje završeno, ekipa koja je sudjelovala će lagano padati u zaborav. Ipak, to nisu ljudi koje bi zbog nečega netko pamtio.
S obzirom na broj gledatelja koji prate tu emisiju, često se pitam ima li Big Brother barem nekakav pozitivan utjecaj na razvoj nacije? Čak mi se ponekad čini da ima. Podsjećam da je u Big Brotheru prije mnogo godina pobijedio pripadnik u Hrvatskoj omražene nacionalne manjine. To je pokazatelj razvoja društva, a smanjenja šovinističkih tendencija u društvu. Ja ga i dalje neću gledati, jer mi je to jednostavno dosadno i bezveze, i jer mi se to ne da pratiti. Ali to me neće sprječavati da ponekad napišem koji post o tome.
- 23:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.06.2011., subota

Keep the faith

Možda zvuči čudno, možda zvuči malo blesavo, ali mene je zaista oraspoložila vijest o završetku pretpristupnih pregovora sa EU. Mogu reči da sam i osobno ugradio poneku ciglu u tu građevinu hrvatskih pregovora sa EU. Moj doprinos nije bio osobito velik i značajan, ali je ipak bio zapamćen i cijenjen.
A ušao sam u te poslove sa EU kako iz uvjerenja tako i iz osobne ambicije. Istina je da će političari svojatati uspješno zavranje svih poglavlja pregovora, ali one prave zasluge i čestitke zapravo zaslužujemo mi šljakeri koji smo prije sad već dosta godina krenuli u cijeli taj posao s pregovorima. Nismo znali skoro ništa, ali smo imali volje učiti, gonila nas je ambicija. Bio je to naporan, istina nepretežak, ali ipak zahtjevan rad koji je tražio da uneseš dio sebe. Kad si na državnoj plaći u sustavu koji ne funkcionira onda je teško naći motivaciju, ali se motivacije ipak našlo. Radiš nešto prvi put, pionir si na nekom području, susrečeš se sa novim sustavima i novim idejama, imaš osjećaj da sudjeluješ u stvaranju neke nove povijesti. Tako nije teško pronaći motivaciju. Svi ti bezbrojni prekovremeni sati, sve te silne tablice bezbroj puta prevrćene, svi ti draftovi i mišljenja, mailovi koji masovno kolaju, hrpe dokumenata, sve je to bio dio te priče. Meni je posebno bilateralni screening u davna vremena početka pregovora u svibnju 2006. ostao odlično i jedinstveno iskustvo. Do tada stručni suradnik sa vrlo bijednom plaćom, ali toga jutra ti predstavljaš Hrvatsku pred moćnom Europskom komisijom, i držiš prezentaciju nasuprot svoga peera iz EK i cijele njihove delegacije. Kakav trip.
Mnogo nas je s više ili manje uspjeha stvaralo svoje profesionalne karijere u državnoj administraciji kroz europske integracije, zato mi se čini da su ti pregovori bili na neki način "naša stvar". Jer, štogod političari i dužnosnici tvrdili, mi smo odradili sve te tehničke stvari, pročitali i napisali sve te silne dokumente, uložili svoje stručno znanje. Mi smo odradili onaj neglamurozni i šljakerski dio posla. Zato sve nas koji smo marljivo radili u radnim skupinama, i sve one nesretnike koji nisu bili u radnim skupinama ali su morali raditi na istim stvarima, smatram pravim herojima pregovora. Napravili smo posao, on je sada i formalno dovršen, i makar nam to nije donijelo neku posebnu materijalnu dobit, možemo biti ponosni s onime što smo napravili. Zato ovaj kraj pregovora osjećam i kao neku vlastitu pobjedu.
A zašto ovaj bonjovievski naslov. U davna vremena još kasne 2005. kad se cijeli pregovarački proces tek zahuktavao i pripremao se screening hrvatskog zakonodavstva, Delegacija Europske komisije u Zagrebu održala je seminar u kojem se ekipu iz državne službe upoznalo sa sadržajem i tijekom pregovora sa EU. Nakon ponešto nezanimljivih birkorata iz Komisije nastupio je ugledni mađarski diplomat Peter Györkös, koji je bio zamjenik glavnog mađarskog pregovarača tijekom pristupa EU. Nakon dosadnih birokrata Györkös je održao nadahnut govor u kojem nam je uz dozu istočnoeuropskog cinizma koji je logična posljedica života u nedemokratskim režimima, jasno rekao što nas čeka i što moramo raditi. Prvenstveno urediti svoju zemlju iznutra prije nego se bacimo u europski žrvanj. Jesmo li ga poslušali, to je pitanje.... Strastveno i nadahnuto predavanje završio je s uzdignutom pesnicom i uz pozdrav "Keep the faith", što je izazvalo buran pljesak u auditoriju. Baš su me nekako činjenica da je Bon Jovi ovaj tjedan bio u Zagrebu (čiju glazbu, usput rečeno, ne podnosim) i jučerašnja objava završetka pregovora podsjetili na taj davni seminar i nadahnuti Györkosöv govor. Imali smo vjere da će i taj posao jednom doći svom kraju, i došao je.
- 01:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi