Vapaj uspaljenog diletanta
11.07.2009., subota
Tuga s Juga: Homoseksualizam postaje tema predizborne kampanje?
|
Pon, 17/09/2007 - 10:19 — Drugi film Big brother (ili bad boy) Hrvoje iz Rijeke nije nikakav gay aktivist, niti glasni homo-liberal koji je dolaskom na popularni TV show odlučio podmetnuti leđa za hrvatsku homo zajednicu / za razliku od nekih ne baš tako davnih vremena, u Hrvatskoj je tolerancija prema manjinama OK, u modi je, to se nosi ove sezone / Prosječan, i po nekakvim medijski raširenim kriterijima, da ne kažem predrasudama tipičan ruralni Hrvat, tako primjerice obožava domovinu, obitelj, vjeru, a mrzi Srbe, pedere i komuniste / SDP-u, HNS-u i njima sličnima, to ide na ruku jer su apsorbirali tu temu još u vrijeme mračnih devedesetih kada je javno nesablažnjivanje s pederima kao pojavom izazivalo javnu sablazan, a davanje javne podrške gay populaciji bilo ravno političkom suicidu. Teško je ovih dana ne naletjeti na Big Brother i «kome je ispala cica» tipa vijesti o zgodama, još prije nezgodama stanara iz 24 sata dnevno kamerama nadgledane kuće u zagrebačkoj Dubravi. I četvrta sezona tog masovno gledanog TV showa nudi svako jutro na uređivačkim kolegijima dosta materijala koji se bore za šlager u revijalnim dijelovima bilo kojeg hrvatskoj medija, pa malo tko od bombardiranih građana ne zna da je unutra i jedan homoseksualac koji je čim se pojavio, mrtvo – hladno naciji obznanio svoju sklonost prema muškima. I to onako hladno, bez velikih riječi, kao da je priznao da voli tenis ili ribičiju. Hrvoje iz Rijeke nije nikakav gay aktivist, niti glasni homo-liberal koji je dolaskom na popularni TV show odlučio podmetnuti leđa za hrvatsku homo zajednicu. Upravo suprotno, rekao bih. Jer lik je obični privatni bankar, jedan od onih kod kojih rješavate kredit i uz ogromnu kamatu dobijete na odlasku kemijsku s logom banke i brošuru, samo što prilično feminizirani Hrvoje napravi usput par mota, što glavom, što rukama, što ne možete ne primijetiti, i «pederski» razvuče svaku drugu rečenicu što će vas uveseliti ili razljutiti, ovisno o tome iz kojeg filma dolazite. Malo će tko ostati ravnodušan u izrazito religioznoj zemlji gdje većina smatra da je biti gay grešno, možda čak retardirano, ili barem nenormalno. Tolerancija je IN i nosi se ove zime - i u BB kući I onda taj gay bez ambicija da u svojoj branši postane nekakvim Martin Luther Kingom, postigne svojim hirom više nego sve šarene parade zajedno. Barem kako zasad stvari stoje, barem kako zasad izgleda. Kad je ušao u kuću izazvao je šok, kako kod muških sustanara, tako i kod cura jer nitko od njih nije navikao na homoseksualce. A s jednim će morati dijeliti najmanje idućih mjesec dana u potpuno zatvorenom okruženju. Gledatelji BB showa mogli su praćenjem zbivanja u kući zaključiti kako moderni mladi ljudi, a recimo da je ekipa u kući nekakav HR prosjek, tolerantno gledaju na pripadnike homoseksualnih manjina. Većinu nije sablaznila (barem to nisu ničim pokazali, ili su minimalno negodovali) činjenica da će živjeti s homo sustanarom i u internim raspravama trudili su se pokazati da su osviješteni, da su IN, jer za razliku od nekih ne baš tako davnih vremena, u Hrvatskoj je tolerancija prema manjinama OK, u modi je, to se nosi ove sezone... Iako su neki jasno dali do znanja da nisu pretjerano sretni zbog toga što će spavati u sobi s gayom, ali zaključili su – meni se ne sviđa, ali mi i ne smeta dok moja guzica nije u opasnosti. Kako su dani prolazili, sve je više do izražaja dolazila Hrvojeva osobnost, a sve manje to na što se i zašto pali, pa su uskoro jedne večeri svi muški navukli na sebe žensku odjeću, našminkali se i uz mjuzu i alkohol ogrezli u pravi pravcati transvestitski tulum. Do kraja. Kako su alkohol i atmosfera radili svoje, macho frajeri su se počeli međusobno pipati, što s Hrvojem, što međusobno, plesati, i kao fol, u zajebanciji, potpuno se na kraju prepustili tranvestiji i iskonskim nagonima koji možda nemaju nikakve dodirne točke s onim što je od njih napravila kultura i civilizacija. Nije važno jesi li gej, već jesi li pederčina ili ljudina Napravio sam ovih dana đir po tematskim web forumima koji se bave fenomenom Big Brothera i naišao na pregršt zanimljivih postova. Kaže neka cura: - moja stara je veliki homofob, i strašno mrzi pedere pa je riknula mozgom kad ga je vidjela onako feminiziranog i užasnog prve večeri kad su stanari ulazili u kuću. Sav joj je bio gadljiv i odvratan. No, primijetila sam kako ga s vremenom sve više počinje simpatizirati, do te mjere da joj je danas on glavni favorit i najsimpatičniji stanar što ne sada više i ne krije, mada je priznala da joj nije bilo lako priznati da joj je peško drag – piše neka surferica na jednom forumu, nakon čega još njih nekoliko pričaju slične primjere iz svoga okružja pa zaključuju da su pederi ljudima horor dok ih ne upoznaju, dok se jedan takav ne pojavi u njihovom životu nakon čega mijenjaju ploču i nerijetko u potpunosti mijenjaju mišljenje. Što više upoznaju lika, počinje dolaziti do izražaja njegova osobnost i više nije bitno je li gay, nego je li neka tamo pederčina ili ljudina, je li drag i pošten tip ili škrti kurvin sin, dvolični gad i stoka, je li dosadan i naporan ili šarmantan, osjećajan i drag… a to što je usput i gay, dođe na jednako bitno kao i to što je slikar ili medicinski brat na traumatologiji… ne znam, dimnjačar ili vojnik. Jasno, isto tako ti su forumi i dalje prepuni i onih drukčijih komentara surfera koji se natječu tko će više izvrijeđati BB Hrvoja i sve njemu slične pa pišu kako sve pederi treba zatući čekićem, pobiti ih, odsjeći im jaja i tomu slična fašistička i ksenofobična sranja. Zanimljivo kako su na forumima najčešće agresivni ovi koji ne odobravaju homoseksualnost jer malo je onih koji će reći – ja sam protiv, meni se to ne sviđa – i ostati na tome bez neke originalne upadice s liste «TOP 10 – Kako najbolje zgaziti pedera?». A ispada da bi mnogi među njima vrlo brzo promijenili mišljenje samo da se liše predrasuda kojima su zadojeni iako, ne bi me nimalo začudilo, možda nikad u životu nisu ni promislili zašto su kontra pedera i zašto uopće tako razmišljaju. Često nismo ni svjesni koliko su zapravo robovi predrasuda u svakodnevnom životu i nešto mrze ili vole čisto zato što je to tako, bez da uopće razmišljaju o tome. A mi ljudi, pa tako i Hrvati, volimo pretjerano voljeti ili pretjerano ne voljeti, mrziti, o čemu god se radilo. Prosječan, i po nekakvim medijski raširenim kriterijima, da ne kažem predrasudama tipičan ruralni Hrvat, tako primjerice obožava domovinu, obitelj, vjeru, a mrzi Srbe, pedere i komuniste. Bez da je valjda ikad sjeo negdje na kamenjar uz livadu gdje njegove ovce brste zelenje, i u hladu uz hercegovački duhan i rakiju dobro promislio zašto? Pa nije čovjek lud razmišljati! Valjda tako mora biti ako su se ta «volim – ne volim» spomenarska uvjerenja zadržala toliko kroz povijest i postala dio tradicije. Osim toga, tako je razmišljao i otac domovine, ovaj posljednji, a tako misle i sve nacionalno osviještene političke stranke, ove jedine prave, hrvatske, ne one komunjarske, jugoslavenske, šta vole pedere, zalažu se za homoseksualne brakove, pravo na abortus i ostale gadosti koje pokapaju sve što je hrvatsko. Jerbo ako oni kažu da je tako, onda je tako i o tome ne treba više razmišljati - smatra tipičan hrvatski muž. Peder popularniji od HSS-a, DC-a, HSLS-a, HSU-a i - Đapića Iako bi i takav vjerojatno promijenio mišljenje, baš kao u onom filmu Ognjena Sviličića gdje na kraju jedan baš takav dominantni mužjak gena kamenih prizna «žuto» unuče i zbog ljubavi pokopa svu tradiciju i svetinje jer ljubav je zajebani argument koji je jači i od HDZ-a. A najgore je to što ljudi postaju pederi zbog ljubavi, jer je strast prema muškoj guzici samo fizička posljedica kemijske ljubavi, mehanička aktivnost koja se događa kao produkt zaljubljenosti, ljubavi prema osobi istoga spola, koliko god to nama heteroseksualnima zvučalo ovako ili onako. Zapravo, glupo je uopće opterećivati se s tim jer svatko ima pravo raditi ono što želi dok god ne ugrožava drugoga, u ovom slučaju tuđu guzicu, a to što je netko peder sigurno ne znači da šeće gradom i čim vidi prvu mušku guzicu izvrši agresiju, zaleti se poput ovna prema njoj i penetrira, onako s nogu. Mada homofobi, oni najagresivniji, baš tako to doživljavaju, i to zato, barem po Freudu, što se boje da bi im se jedna takva intervencija u njihovo straga – mogla svidjeti, što ne bi podnijeli jer niti jedan macho ne može podnijeti da je gay. A di ćeš većeg macho tipa u Hrvatskoj od tipičnog hrvatskog muža s genima kamenim, dijete kamenjara, čvrsto, moćno, Bogu i obitelji vjerno i jasno, domoljubno. A takva dva ne mogu leći skupa. Ko je još vidio dva alkarska viteza kako se drže za ruke? Iako svaki od njih ima svoga momka koji mu drži konja i glanca oruđe, koliko god to nekima s prljavom maštom među nama zvučalo gay. Hm, momčina mu glanca alatku… strašno. U svakom slučaju i što god mi mislili o svemu tome, jedan neprilagođeni, jedan od onih koji to radi naopako, onaj koji sebe naziva jedinom istinskom hrvatskom divom, postaje u medijima pravom nacionalnom zvijezdom. I prijeti opasno da će do izbora, ako opstane, zadobiti više simpatizera među biračima od… ne znam, recimo HSS-a!? Ili DC-a? Ma sigurno DC-a. Mogao bi peder koji će do studenoga davno pokopati i HSLS, HSU i slične, biti popularniji i od Đapića osobno, a to je onda već situacija kada treba razmišljati kako iskoristiti tu nimalo ugodnu situaciju za svakog imalo svjesnog političara s nacionalnim nabojem. Zbog novonastale situacije moglo bi se na ovim izborima ozbiljno početi raspravljati, a o čemu drugome nego li o pederima, uz sve one uobičajene rasprave, podmetanja i minimum razgovora o konkretnim programima s čim se političari tradicionalno najmanje zamaraju. SDP-u, HNS-u i njima sličnima, to ide na ruku jer su apsorbirali tu temu još u vrijeme mračnih devedesetih kada je javno nesablažnjivanje s pederima kao pojavom izazivalo javnu sablazan, a davanje javne podrške gay populaciji bilo ravno političkom suicidu. Hrvatska je izišla iz mraka jednoumlja, narod se odavno otrijeznio i odmakao od partijskih floskula i one bolesne nacionalističke retorike kojom su održavali stalni strah od vanjskih i unutarnjih neprijatelja, pa je BB (može i bad boy) Hrvoje dobrodošla tema na izborima, samo da se netko i uhvati na tu ljepljivu baketinu. Istina, nisu ni «crni» više što su bili, naučili su i oni da ne prolaze više neargumentirani odgovori po sistemu – to je tako jer smo mi stvorili Hrvatsku – pa sad moraju biti oprezni čak i pri crnjenju pedera jer dok ih pljuju moraju zadovoljiti barem elementarnu dozu građanske tolerancije koju im je, Bogu hvala, nametnuo Sanader, a istovremeno moraju biti dovoljno zadrti da bi se i dalje sviđali svojim zadrtim biračima bez kojih su za tren opozicija. Gadna tema, a sve zbog dečka koji je htio malo slave i usput pokušava zaraditi milijun i pol kuna. Znam, znam, neće se na pederima odlučivati izborni pobjednici, neće ni blizu, ali dobro je da i jedna takva tema sve više okupira hrvatsku javnost i političare, pa makar malo, tek toliko da ne bude sve sivo, tipično CRO-WAY politički. |
