Vapaj uspaljenog diletanta
18.01.2008., petak
CRNA, CRNA KRONIKA
U zadnjih deset i bakšiš godina novinarskog rada masu sam se vremena bavio crnom kronikom ali nikad nisam dao šefovima da me prisile na gadosti kakvima su mediji u nas danas nakrcani. Kužim potrebe medija, nevjerojatnu glad za informacijama, ali zivkati oca brutalno ubijene cure iz sinjske krajine da komentira svaki detalj u najmanju je ruku bilo degutantno. Danas je u Vodicama umro desetogodišnji dječak, nesretnik je bio alergičan na čokoladu ali je uzeo komad na školskom odmoru skupa s djecom koja su slavila rođendan jednoga od njih. Događaj je sam po sebi toliko strašan i nesretan da se pitam kakvog smisla ima odlaženje kod tih jadnih roditelja i mučenje ožalošćenih detaljima. No, urednička glad je nevjerojatna. Njih zanima kako se dečko grčio, koliko je pjene bilo na ustima, je li što rekao dok je umirao… jer to gladnu javnost zanima, jebiga.Treba uspostaviti granice, a granice su tu da se probijaju. Jebeno je raditi ovaj posao, ispitivati ljude u najgorim trenucima u njihovim životima, kucati na vrata ljudima koji su na tabletama i jedva da su svjesni ičega od silne tuge koja ih razara. A plaću treba zaraditi. Ako nećeš ti, napravit će konkurencija, a onda si najebo jer će se šefovi istresti po tebi. Uvijek moraš biti korak ispred svih, imati činjenicu više, neštp što nitko drugi nema. To je pritisak koji sjebe i najbolje, pa mnogi pokleknu i među činjenice počnu krijumčariti laži, iskrivljenu istinu, misteriozne detalje koje je nemoguće ili teško moguće provjeriti. A toga ima jako puno u našim medijima. Nekidan mi se kolega žali da je urednik iskonstruirao iz teksta naslov koji nema nikakve veze, ne sa tekstom nego sa zdravim razumom. Jer novinu treba prodati. Prije nekoliko mjeseci dva su me murjaka zaustavili nasred ulice, zaustavili automobil kraj mene i uručili mi poziv za informativni razgovor. Jedna je ženska podigla protiv mene kaznenu prijavu. Zbog naslova. S kojim nisam imao nikakve veze, dakako. Ali sam svejedno najebo. Jebiga, na kraju su odbacili prijavu, ali bilo je i gorih situacija s negativnim ishodom. U sendviču između urednika i zdravog razuma postaješ usmrđena salama koja se može pokriti samo s listom salate. I smrdiš po majonezi. |
