Vapaj uspaljenog diletanta
01.01.2008., utorak
TUGA S JUGA: "Sani! It's expensive!!!" ili "Ivo! To je skupo!!!" (www.drugifilm.com , 31.prosinac 2007.)
Dileru soft erotike bilo je najvažnije izdržati do kraja izbora, umjetno održati iluziju dobrog standarda u državi i što uspješnije prikriti loš odabir suradnika u vlasti koji ionako služe samo zato da u danom trenutku izgore za najdražeg vođu. Godina još nije ni završila, a sve se najednom počelo raspadati na užas ogromnog broja građana ove zemlje koji su prije mjesec dana glasali za promjene i popušili za dlaku. Cijena litre benzina prešla je osam kuna što znači da je lagao kad je obećao da se to neće dogoditi. Samo blagdanski optimizam prikriva očaj nacije. Kratkoročno. Jer taj balon od sapunice prsnut će uskoro, do zla boga uskoro. Prije nego što se otrijeznimo od novogodišnjeg pijanstva svima će biti jasno da smo najebali. Pobjednik će se, sukladno dobrom običaju i demokratskoj praksi, na samom početku mandata ponovno riješiti sve prljavštine. Nad Hrvatskom će se nadviti gusti oblak tog smrada, ljudi će razbijati kasice prasice svoje djece i veselit će se svakom mrkom medvjedu kao milijunskom dobitku na lotu… Jer vrijeme je za triježnjenje, za realno sagledavanje trenutka u kojem se nalazimo, za prihvaćanje aktualnog hrvatskog sranja.U Hollywoodskim komedijama često veliki šefovi, negativci, imaju u ekipi po jednog mamlaza, imbecila koji svaki put zajebe, ništa ne može napraviti kako treba i obično je to nekakav simpatični bucko, neka glupava faca koja se sviđa publici u toj svojoj idiotskoj ulozi. Šablona preuzeta iz života. Poput lika iz serijala TELE 2 reklama, mafijaša koji izluđuju bossa Sonnya krivim odabirom GSM mreže i uređaja. Život je najbolja reklama, najbolji skeč, život piše romane, pa tako i mi u Hrvatskoj imamo smiješnog lika koji nikako da napravi pravu stvar, nikako da odradi posao kako treba nego svaki put zajebe. I ne bi to ni bio bauk da on nije već četiri godine na čelu policije. Baš kao u vicu, ime mu je Ivica, a uvjeren sam da bi ga gazda ovih dana najradije poslao u kartonskoj kutiji na sjeverni pol, baš kao u onoj reklami… Laganje, muljanje, pravljenje ludim... Ministar Ivica Kirin obilježio je ovu godinu svojim, sada već povijesnim biserima, zahvaljujući kojima je – ako ništa drugo – popularizirao Internet u Hrvata kao nitko prije njega. Već kao pojava Kirin je bio velika greška Ive Sanadera koji se do kraja dosljedno držao politike umjetnog održavanja svoje Vlade na okupu neovisno o glupostima kojima su njegovi ministri obilovali protekle četiri godine. Ne bez rezona, jer Sanader je svoje ministre prihvatio kao nužno zlo, ali i topovsko meso koje u svakom trenutku može stradati za njega. Da je na vlasti bila neka druga politička opcija, Kirin ne bi ni konkurirao za vladu, ili bi odletio nakon prvog bisera. Ovako, kod moćnog i bahatog Sanadera, bilo je dovoljno nakon prve gluposti smanjiti ministru radijus kretanja i slobodu govora i po tipično hadezeovskom sistemu "neka sve ostane iza naša četiri zida" ostaviti ga da figurira dok ionako Benko radi sve policijske poslove, a ovaj pojma nema što se zbiva. U Sanaderovoj Vladi, to znaju i ptice na grani, ministri su samo ukras, sjede tu kako bi zadovoljili formu dok jedan čovjek kreira svu politiku, odlučuje o svemu i sam vuče sve važnije poteze. Neki su ministri bili pijuni više, neki manje, neki su poput Vesne Škare Ožbolt htjeli prestati biti pijuni pa su nestali sa šahovske ploče. Kirin je definitivno bio samo ukras, mada to "ukras" nekako baš ne ide uz njegov groteskni lik, pa bi zlobnici rekli da je više bio "čvilja" na vladinom obrazu. Ići u lov s tipom koji je u kućnom pritvoru, a istovremenu biti na poziciji čelnika sile koja se mora pobrinuti da ovaj uistinu bude pritvoren, definitivno je vrhunac svih Kirinovih gluposti. Barem do trenutka kad je spremno stao pozirati pred ustrijeljenom divljači za fotografiju, rame uz rame s likom za kojeg se trebao pobrinuti da ni nosom ne promoli kroz dvorište svog uzničkog doma, jer time je zaradio vječno mjesto u antologiji hrvatske gluposti za sva vremena. Ali Ivica je nadmašio i te gluposti. Lagao je, muljao, pravio se lud, i na kraju se ostavkom zahvalio na suradnji, gotovo kao heroj. Dok su policajci istodobno prebili jednog mladića na smrt. Ivica je imao važnijeg posla, smuljati da je slika s Markačem i mrtvom divljači snimljena godinama ranije. Katastrofa. Umjesto vica – bolesna parodija A plan je bio nešto sasvim drugo. Sanader je postavio Kirina na vrh policije želeći nastaviti uspješnu transformaciju koju je započeo pokojni Račan, jer je u Lučinovo vrijeme policija dobila jedan do tada neviđeni demokratskih štih, čak i liberalan, umnogome zahvaljujući tadašnjoj glasnogovornici MUP-a Zinki Bardić koja je u svom uredu držala na zidu fotku sebe s đoksom. Nakon desetljeća represije, što crvene što Tuđmanovske, Sanader je shvaćao koliko je važno prikazati policiju ne samo represivnim organom, nego i humanim, socijalnim, ljudskim. Pa je za šefa MUP-a postavio mladog čovjeka koji će se znati našaliti kad treba, ali i pokazati zube u odgovarajućem trenutku. Na žalost, takvih u HDZ-u nema. Mlad čovjek koji se ima potrebu upisati u HDZ ne može biti opušten, mora imati dršku od metle… hm, tamo gdje već ona stoji. Ukratko, taj miks ambicioznog provincijalca, konzervativca u duši, s mozgom sportaša, sasvim logično se na hrvatskoj političkoj pozornici morao pretvoriti u kiks zvani Kirin. Usprkos i unatoč nesumnjivo dobrim namjerama Ive Sanadera, jer i put prema paklu popločen je dobrim namjerama. Rezultate eksperimenta zvanoga Kirin sada Sanader mora kusati. Na žalost, moramo i mi s njim. Na žalost, i ona većina, onih više od pola u Hrvatskoj koji su na izborima bili protiv politike držanja smiješnih likova, pijuna u Vladi kojom vlada jedan jedini lik, veliki gazda, patrijah. Konačno, nakon tko zna koliko trpanja pod tepih, hrvatska vlast je pokazala Europi svoje pravo lice, neozbiljnost, nedosljednost… kao rezultat Sanaderovog načina vladanja. Da se umjesto pijuna okružio stručnjacima, onima koji misle svojom glavom i znaju raditi svoj posao, skandal Markačeva lova na divlje svinje nikad se ne bi dogodio. Ovako je Sanader pokazao da se uopće nije promijenio, da iza maske kojom je varao naciju zadnje četiri godine i dalje stoji isti onaj Sanader sa splitske rive, onakav kakvim se na kraju krajeva otvoreno i prikazivao u ovoj predizbornoj kampanji. I na žalost svih nas, osvojio izbore. Na žalost, jer tek ćemo početi ispaštati. Ne politički, ne režimski, ne nametanjem svjetonazora koji nam je kroz sve pore života u Hrvatskoj već nametnut, nego onako kako najviše boli, kroz rupu u džepu, prazne novčanike, kroz nikakvu platežnu moć i sve skuplje proizvode na policama trgovina. Sve ide gore, sve poskupljuje, a mi hipnotizirani blagdanskim optimizmom još ništa ne vidimo, nego još gore, trošimo rekordno. Teška vremena dolaze, Goti su pred vratima, Kirin je otišao posut laticama cvijeća, ali mi na žalost ostajemo. Još četiri godine laži, nesposobnih pijuna, i tobožnjeg domoljublja protkanog licemjernom pobožnosti konzervativaca na vlasti koji taj svoj lažni štih stavljaju stalno ispred naroda. A to boli sve one koji shvaćaju, i mada su okruženi guskama vide kroz maglu. Boli, a boljet će još više. |
