27.02.2008., srijeda
Osobna mantra
Jutros dok sam se vozio na posao doživio sam jedno sitno osvješćenje koje želim podijeliti sa svima vama. Stajao sam u redu na semaforu ne razmišljajući ni o čemu, totalno prazne glave, odjednom unutarnjim glasom izgovorim svoju mantru, koju sam prije 4 godine dobio do svog gurua, Paramahamse Niranjananande Saraswati. U istom trenutku primijetio sam kako se nakon izgovaranja mantre popustile sve napetosti u mom tijelu za koje nisam bio ni svjestan. To su bile sitne napetosti i to mišića prepona i oko kuka. I tada sam shvatio potrebu i princip mantre. Svaku jutro i večer ponavljam ju u meditacijskom položaju, fiksirajući umu samo na jednu točku i trudeći se ostati svjestan svih svojih misli koje pokušavaju doći , svog tijela u kojem je stanju da li postoji negdje napetost koju treba opustiti. Ako misli dođu pustim ih da prođu i vratim pažnju na tu jednu točku. Proces dovodi do opuštanja tijela, uma, a i duha. No ima još jedna stvar. Kako um voli davati ime ili formu svakoj misli ideji, pojmu, jer bez imena ili forme ne može se vezati za taj pojam, ne može ga prizvati, tako je stanje opuštenosti tijela, uma i duha dobilo svoje ime, ime je mantra koju ponavljam. Shvatio sam zašto je potrebno svaki dan ujutro i navečer sjesti u ugodan meditacijski položaj, a ne neki koji izaziva bolove u koljenima ili kukovima, i onda ponavljati mantru. Svakim ponavljanjem dok sve dublje upadamo u stanje opuštenosti i budnosti dajemo tom stanju ime, i opet svakim ponavljanjem tog imena idemo sve dublje u to stanje, začarani krug, no ovaj put začarani krug ima pozitivan utjecaj, krajnji cilj samadhi. PS bit će nastavka putopisa. ;) |
09.02.2008., subota
Paramahamsa Niranjanananda Saraswati dolazi u posjet Hrvatskoj
|
Paramahamsa Niranjanananda Saraswati, vođa Biharske škole joge, posjetit će Hrvatsku u svibnju 2008. Swamiji započinje sa Satyananda Yoga Symposiumom u Sloveniji, te nastavlja u Hrvatskoj, na otočju Brijuni. Seminar traje od 20. do 22. svibnja , a tema je "Upravljanje stresom i Yoga". Svi ste pozvani. Upravljanje stresom, tj. upravljanjem naših misli i reakcija na pojedine situacije jedan je od najvažnijih preduvjeta za održavanje zdravog i uspješnog života. Stoga je zadaća čovjeka naučiti kako stvoriti otpornost na buduće stresne situacije, pojačati rad imunološkog sustava i osloboditi se nagomilanog stresa, poboljšati svoje fizičke sposobnosti i najvažnije: djelovati na uzročnike stresa, negativne misli, koje izazivaju akumuliranje stresa u organizmu. Jezikom yoge stres je neravnoteža na fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini. Stres nije uzrok našim bolestima već naša nesposobnost uhvatiti se u koštac s određenim životnim situacijama. Yoga metode u upravljanju stresom uključuju obranu fizičkog tijela kroz vježbe (asane), buđenje životne energije kroz tehnike disanja(pranayama) te opuštanje kroz tehnike relaksacije (yoga nidra) i meditacije.  |
05.02.2008., utorak
Put u Indiju, odredište Rikhia ashram, 3. dio
|
Evo trećeg i nadam se zadnjeg posta o Indiji. Ostala mi obaveza da završim priču. U ovom postu priča će biti u drugačijem tonu, stvari su se totalno preokrenule. Oni koji nisu doživjeli nekakva spiritualna iskustva teško će me shvatiti i najvjerojatnije će me mnogi proglasiti ludim. Ivan, Vimala, Gangotri, Doriano, Olga i Vajra (Brbela) ulaze u Rikhia Peeth Ulaskom u Rikhia ashram sve frustracije koje sam proživio prebrisane su iz moje emotivne ljušture, pretvorene su u mentalno sjećanje i vrlo brzo je nastupilo jedno prekrasno stanje blaženstva. Transformacija do tog stanja trajala je pola sata a odvijala se na suptilnom nivou dok sam sjedio na travi pored Yajnashale, zgrade za koju sam kasnije saznao da je tamo Swami Satyananda Saraswati prakticirao svoju sadhanu, te da se u njoj inače mantra i pjevaju kirtani i u kojoj sam kasnije sudjelovao na tečaju Kriya joge. Svaki put kad sam sjedio na tom mjestu pored Yajnashale obuzeo me taj divan osjećaj blaženstva, osjećao sam kao da svaka stanica mog bića vibrira nježnom frekvencijom i ta vibracija je uzrokovala predivan osjećaj ugode i smirenosti. Pokušavam naći metaforu i usporediti osjećaj s nečim ali ne ide, ništa slično u životu još nisam osjetio, da sam mačka preo bi. Nije bilo puno prilika da sjedim na tom mjestu jer je disciplina unutra ashrama identična kao u vojsci. Radila se karma joga, joga koja služi za razvijanje nesebičnosti kroz nesebičnu akciju za koju ne očekujemo nikakvu nagradu, pa ni hvala. Konkretno to je bio rad u kuhinji, čišćenje okoliša, pranje toaleta, nošenje prasada (poklona), rad u vrtu (neki su dobili žuljeve jer ne znaju koristiti alatku, pozdrav Ivanu glavnom akteru na većini klipova i majstoru za okopavanje vrtova i guljenje krumpira ... ako nekom treba okopat vrt neka se javi) i slično. Karma joga je bila na početku 2 sata dnevno ali tu je bila i seva, rad za gurua. Bilo je par sannyasina koji su šetali naokolo i gledali tko zabušava i onda zaposlili ekipu, Athmabhav je bio najjači. Sjećam se scene kad smo taman poslije ručka Ivan i ja se uputili u Tapowan (prostor gdje se kasnije održavao ritual) u cilju da se malo odmorimo i da nam se malo slegne. Tek što smo došli snimili smo Athmabhava kako cima ljude, nas je već dobro zapamtio jer nas je pokupio već nebrojeno puta na teške fizičke poslove. No ljudi su već otupili na te fore i počeli ga otkantavati. Dalje radnja teče u usporenom filmu. Athmabhav polako okreće glavu od ekipe koja ga je bez grča na licu upravo otkantala, na sunčanim naočalama mu zabljesne sunce, no njegova sreća i osmjeh kad je ugledao nas dvojicu bila je pravo zasljepljujuće svijetlo. Kroz Tapowan se protego njegov urlik oduševljenja a kažiprst i prstenjak složeni u slovo V usmjereni na moju malenkost i Ivana, cara neokopanih vrtova. Svi pogledi bili su upereni u njega i malo tko osim Ivana i mene je razumio njegovu sreću. Šok u promatrača je bio toliko očit da je morao objašnjavati kako smo nas dvojica dobri karma jogini. Završili smo okopavajući tvrdu zemlju u guruovom vrtu, no bio je užitak biti u njegovoj blizini. Sumnjam da itko shvaća taj užitak. Čak ni tamo nisu svi shvaćali karma jogu, a bilo je trenutaka kad se i meni zamaglio um pa sam se osjećao kao da me iskorištavaju, zašto sam dao tolike pare da bi ovdje radio, mogao sam uplatiti negdje aranžman i uživati u koktelima na plaži. No sve moje sumnje u koncept života u ashramu otklonjene su kad sam zadnji dan u uredu išao dići novce iz sefa. Morao sam čekati neko vrijeme i tamo sam naišao na zadnji Joga magazin i počeo čitati prvi članak, članak od Swami Sivanandajija Saraswati «Tko je to sannysin». Sannyasin je pripadnik reda i koji je u stara vremena živio i radio za gurua 12 godina kako bi stekao praktična i spiritualna znanja. Nakon 12 godina otišao bi od gurua i lutao bi svijetom nesebično služeći čovječanstvu, nije imao ništa od svoje imovine osim par krpa koje je nosio i deku na kojoj je spavao. Išao bi tako od sela do sela i podučavao ljude jogu, liječio bolesne, pomagao siromašnima ... ne tražeći ništa za uzvrat. U današnjem egoističnom svijetu kojem živimo, pogotovo naš zapadnjački, sannyasini su prijeko potrebni kako bi se stvari dovele u harmoniju. I onda dođe ekipa u ashram, i ja skupa s njima, i umšljaju si da su sannyasini za to jer nose žute i geru dotije a onda se buni i grize zašto se moraju mučiti. Baš je potrebna takva disciplina kako bi se u našim nečistim bićima razbio ego i lijenost. Nisam prava osoba da pričam o karma jogi jer sam nakon rituala bio na tečaju kirya joge dok su moji sunarodnjaci muku mučili po cijele dane i patili se sa karma jogom i sevom (Brbelabi to mogla bolje opisati, Brbela očekujemo post) ali imam osjećaj da na kraju krajeva sve to ima efekta, ego i lijenost su se donekle slomile i postali smo otvoreniji prema konceptu ideala sannyase, nesebičnom služenju. Ipak ovo neće biti zadnji post, nastavak drugi put do tada film o Ivanu, caru guljenja krumpira koji nije zadovoljan s uslugom lokalnih starosjedioca. |
04.02.2008., ponedjeljak
Mišolovka
|
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!". Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati." Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!". Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.". Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!" Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža." Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom. Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i nemoj misliti da te se to ne tiče. Svi smo umiješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas. |