Blog jednog joga praktikanta

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hari Om svim duhovnim tragačima, moje spiritualno ime je Anubhuti. Dobio sam ga prilikom inicijacije u jignasu sannyasu, 28. svibnja 2006. godine u Ankaranu od strane svog Gurua, Paramahamsajija Niranjananande Saraswati. Ovaj blog će biti neka vrsta spiritualnog dnevnika, putopis kroz moje misli i osjećaje u potrazi za atmanom (sanskrt: individualni duh).

Linkovi
Bihar Yoga
Mandala Yoga Centar, Pula
Tara Yoga Centar, Ljubljana
Satyananda Yoga, Australia
Yoga Magazin

Blogovi
Brbela
Mirisi, zlato i začini
Yogiyatra blog
Babakin blog

Multimedija kutak
Deva Premal - Om Mani Padme Hum

Deva Premal - Gayatri Mantra

Deva Premal - Vasudeva mantra


kismanasz Radio Blog

18.01.2008., petak

Put u Indiju, odredište Rikhia ashram, 1. dio

U prosincu 2007, dakle netom, posjetio sam Indiju, kolijevku spiritualizma usmjerenog transcendaciji uma i potrazi za čistim duhom, esencijom našeg bića. Bio sam u grupi od nas desetak, cura, ja i jogini iz Pule. Pozdrav joginima. Letjeli smo preko Frankfurta i let od Frankfurta do Kalkute je trajao 10 sati. Putovali smo po noći, a cura i ja smo imali sreće i sjedili pored izlaza u slučaju nužde i zato imali dosta mjesta za noge. Sjedišta su bila opremljena s malim monitorima te je svatko od putnika mogao izabrati film ili seriju za pogledati ili slušati jedan od 30tak kanala radio stanica. Sve u svemu nije i tako naporno bilo kao što sam očekivao. Malo spavanja, malo filmova, malo muzike, malo klope. Asian vegeterian je bio moj izbor. Jezik, želudac a i sve stanice u organizmu uživale su u carstvu okusa i harmoniji tattwi (po ayurvedi tattwe su suptilni elementi od koji je cijela priroda izgrađena).

U Kalkutu smo došli oko 2 ujutro i onda džipovima se vozili do hotela. Dio ekipe je bilo malo šokiran nečistoćom i ljudima koji spavaju na ulici. Osobno sam čuo dosta priče o Indiji pa me to nije pogodilo. Uvalili su nas u Hotel VIP Continental koji je dosta niže po kvaliteti od inicijalno rezerviranog, House3z. Na kraju smo još imali problema oko plaćanja jer to što smo platili unaprijed VIP Continental hotel nije priznavao, a House3z je računao cijenu za 3 dana toliko skuplje koliko smo mi platili avansa, koja koincidencija. No to je Indija, ako si bijelac pretpostavljaju da si multimilijarder i pokušat će smislili sve načine da te oslobode okova materijalizma :) Par dana smo dangubili po Kalkuti. Razlog putovanja je bio posjet Rikhia ashramu i Sat Chandi Mahayajni ritualu tako da mi je sve ostalo izgledalo kao dangubljenje. No obišli smo malo ulice a čak smo posjetili famozni Kali hram. Čisto malo upozorenje prije nego uđete u Kali hram od vodiča saznajte koliko je donacija se očekuje Kali a koliko za Shivu i koliko za njega. Ustvari to je osnovno u Indiji uvijek cijenu dogovorite prije usluge, i to mora biti opako cjenkanje u kojem morate biti čvrsti i ne pokazivati ni zrnce milosti. Cjenjkanjem smo spuštali cijenu na pola od inicijalne a čak i ta cijena je bila tri do pet puta veća koju bi Indijac platio. Jedna stvar koja me uspjela izbaciti iz takta su prosjaci. Agresivno se guraju ispred tebe i potežu za rukav doslovce pola sata kako bi isprosili nešto. A ako mu daš nešto onda 20 drugih skoči na tebe, daj i meni. Ipak nemam toliko novaca da nahranim cijelu Indiju.

Pred ulazom u Kali hramu, gdje smo dobili svaki šaku punu latica ruže, vladala je totalna gužva. Inače Kalkuta je dobila ime po božici Kali.
Mala digresija o Kali. Božice su se sukobile sa demonom Raktabija kojeg nikako nisu mogle ubiti. Svaki put kad bi kap krvi tog demona pala na zemlju stvorila bi se dodatna replika demona, bojište je bilo puno njegovih replika. Kako se Shiva bio u dubokoj meditaciji otišle su božici Shakti koja uzela oblik Kali, žene crne poput ugljena divljačkog pogleda, sa dugačkim crvenim jezikom, sa sjekirom u jednoj ruci s koje je curila krv, odrubljenom glavom u drugoj ruci i sa vijencem od lubanja oko vrata. Demon je prvi put u svom životu osjetio strah kad ju je vidio. Kali je isplazila svoj jezik i prekrila cijelo područje na kojem se odvijala borba i kad su božice ponovo napadale demona krv nije padala na zemlju nego na Kalin jezik. Demon je ubijen ali je Kali podivljala od demonske i počela juriti univerzumom ubijajući sve pred sobom. Shiva, simbol vrhunske svjesnosti, je zamoljen da je zaustavi. Zaustavio je tako da je legao na zemlju na putu kojim će proći. Kad ga je Kali zagazila pogledala ga je i u tom trenutku shvatila da je pregazila svoju svjesnost i to ju je probudilo iz ubilačke histerije.
Unutar hrama bila je polu histerična atmosfera, što je to za jogina koji na sve gleda sa stajališta mirnog svjedoka, i svakom na par sekundi pokazali kip božice Kali koji je bio iza zastora. Sjećam se jedne izjave lika koji nam je pokazivao kip, „Ovdje dajte novac nemojte ništa davati vani!“. Tek mi je kasnije, kad je već bilo kasno, postalo jasno što mi to govori. Nakon kipa su nas doveli do žrtvenika, nisam baš siguran da li se stvarno tu žrtvuju neke životinje ili se samo kokos razbija. Bilo je crvene boje na podu, e sad pitanje je da li je to od krvi ili od latica crvene ruže pomiješanih sa kokosovim mlijekom. Ekipa, slobodno komentirajte i prosvijetlite me ;) Nakon žrtvenika odveli nas do posebne ograđenog mjesta gdje se nalazio bazen prljave vode za koju su tvrdili da je iz rijeke Ganges. Par Hindusa se došlo okupati u tome. Da je itko od nas umočio mali prst u to doživio bi mahasamadhi istog trena, tj. napustio bi svoje tijelo zauvijek. Sljedeća scena je da su svakog od nas pojedinačno vodili do kipa Shive koji je stajao pored bazena. Oko kipa tri muškarca i prvo su odvodili žene iz grupe. Pred kipom smo vršili kvazi ritual, stavljali latice ruže na čelo zaželjeli dobro za svoju obitelj i sebi i na kraju zaželiš si želju, baš kao u spam mailovima, nakon čega zatraže donaciju i to ne malu. Nakon te scene svi smo se osjećali opljačkano. Napravili smo osnovnu pogrešku u koracima, nismo prije usluge dogovorili cijenu.

Nastavak slijedi u slijedećem postu a do tada evo malo slikica iz Kalkute...



- 13:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>