antun kauzljar

četvrtak, 15.11.2007.

Jastvo

Budistički učenjak D.T.Suzuki opisao ga je kao stanje „Apsolutne praznine.“:
Ne postoji vrijeme, ni prostor, ni postojanje, ni tvarnost. Čisto je iskustvo um koji sebe vidi odraženog u sebi...To je moguće samo ako je um sam praznina; drugim riječima, kada u njemu nema drugih sadržaja osim njega samoga.

Peter Russell:
Bitno jastvo je vječno; ono se nikada ne mijenja. Ono je čista svijest, a svijest je bezvremena.
Budući da (jastvo) nadilazi sve osobine i osobite značajke, vaše poimanje jastva ne razlikuje se od mojega. Svjetlost svijesti koja blista u vama, i koju vi nazivate „ja“, ista je ona svjetlost koju ja nazivam „ja“. U tome smo potpuno jednaki.
Ja sam svjetlost. Kao i vi.

„Naše opažajno jastvo nije moguće pronaći
u predodžbi svijeta jer je ono samo predodžba svijeta.“
(Erwin Schrodinger)

Peter Russell:
Sve što doživljavamo tvorevine su u svijesti. Osjećaj jedinstvenog jastva jedna je od tvorevina uma. Prirodno je da tu predodžbu jastva postavljamo u središte opaženoga svijeta i to nam daje osjećaj da jesmo u svijetu. No, istina je upravo suprotna: sve je to u nama.
Vi niste smješteni u prostoru. Prostor je u vama.
Ne želim reći da svjetlost jest Bog, već da bi svjetlost mogla biti prvo očitovanje temelja svega postojanja, najsuptilnija razina svijeta, najbliže što se možemo približiti onome što je iznad svih oblika. U području svjesnog iskustva čisto je jastvo (unutarnja svjetlost u pozadini bezbrojnih oblika koji se pojavljuju u umu) ono u čemu dodirujemo božansko.
Izjava 'Ja jesam Bog' mnogima zvuči kao bogohuljnje. Kako ijedno nisko ljudsko biće može sebe proglasiti Bogom?
Pa ipak, kada mistici kažu: „Ja jesam Bog“, ili nešto slično, oni ne govore o pojedinačnoj osobi . Istražujući unutarnji svijet, oni su otkrili istinsku prirodu jastva i to je ono što poistovjećuju s Bogom.

Suvremeni učenjak i mistik Thomas Merton izrazio je to vrlo jasno:
„Proniknem li u dubine vlastitoga postojanja i vlastite trenutne stvarnosti, neodredivoga jesam koje čini moje jastvo u njegovim najdubljim korijenima, kroz to duboko središte prelazim u beskonačno ja jesam, koje je ime Svemogućega.“

„Ja jesam“ ime je Boga....Bog nije ništa drugo doli Jastvo.
(mudrac Sri Ramana Maharishi)

Spoznaš li vlastito jastvo, spoznao si Boga.
(Ibn-al-Arabi)

Peter Russell:
Time se Bog ne poima kao zasebno biće koje je iznad nas, u nekom drugom svijetu, i nadgleda ljudske živote te nas, u skladu s našim postupcima, ljubi ili nam sudi. Bog je u svakom od nas kao najdublji i neporecivi dio našeg jastva, svijest koja sja u svakom umu.
Svojstvo svijesti je jedina apsolutna istina. Što god se događalo u mojem umu, što god mislio, vjerovao, osjećao ili opažao, svijest je jedino u što ne mogu posumnjati. Jednako tako, često se govori da je Bog jedina apsolutna istina.
Bog je sveopći kao i svijest. To je temeljna značajka svemira, bitni vid svega postojanja.
Bog se često određuje kao stvaratelj i izvor svega stvorenog. Jednako je i sa sviješću. Naš osobni svijet – sve što vidimo, čujemo, okusimo, omirišemo i dodirnemo, svaka misao, osjaćaj, mašta slutnja, nada i strah – oblik je koji je ta svijest preuzela. Svijest je izvor i stvaratelj svega što poznajemo.
Materijalistički misaoni sustav stanje našeg uma podređuje vanjskom svijetu. Stoga je sličan materijalističkoj metaparadigmi suvremene znanosti.. Svijest se u oba slučaja smatra ovisnom o materijalnom svijetu.
Razmotrimo li život sa stajališta pretpostavke da spoznajemo samo tvorevine svoje svijesti, sve se mijenja.
Uz takvu promjenu naš unutarnji mir više ne ovisi o onome što posjedujemo ili činimo u materijalnom svijetu. Stvorili smo svoje poimanje svijeta. Pridali smo mu sve značenje i svu vrijednost.

„Ljude ne uznemiruju okolnosti, već njihovo stajalište o njima.“
(Epiktet)

Peter Russell:
Opraštanje nije nešto što činimo za drugu osobu koliko nešto što činimo za sebe. Kada prestanemo osuđivati druge, oslobađamo se izvora gnjeva i zamjerki.

„Ništa nije bolnije od življenja s gorčinom u srcu.“
(Hugh Prather)

Peter Russell:
Pomoć valja potražiti u sebi, na razini svijesti koja nadilazi materijalistički misaoni sustav – u Bogu kojega nosimo u sebi. Kada molim na taj način, ne tražim božansko posredovanje vanjskoga Boga. Molim se božanskoj prisutnosti u sebi, svojemu istinskom jastvu.
Ljubav o kojoj govore mistici potpuno je drugačiji oblik ljubavi. Posrijedi je bezuvjetna ljubav, ljubav koja ne ovisi o značajkama ili postupcima druge osobe. Takva se ljubav ne temelji na našim željama, potrebama, nadanjima, strahovima ili bilo kojem drugom vidu materijalističkog misaonog sustava.
Važno je izražavati misli i osjećaje, ali to moramo činiti tako da pri tom ne stvaramo začarani krug. Plemenitu šutnju valja održavati onoliko dugo koliko je potrebno – sve dok ne pronađemo način da ono što želimo reći izrazimo obazrivo i s ljubavlju.
Duhovna učenja to načelo nazivaju zlatnim pravilom.
„Dobitak svojega bližnjega promatraj kao vlastiti dobitak, a njegov gubitak kao vlastiti gubitak.“: kaže taoizam.
„Kuran tvrdi: „Nitko od vas nije vjernik sve dok svojem bratu ne poželi ono što želi sebi.“
A Krist je rekao:“Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.“
Ključ je dobrota, želja da se ne naudi drugima. Dobrota proizlazi iz spoznaje da u svima nama blista božanska svjetlost svijesti.

- 20:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se