antun kauzljar

nedjelja, 11.11.2007.

Obrat u filozofiji

Peter Russell:
Immanuel Kant vjerovao je da će njegovi uvidi u prirodu opažanja te razlike između fizičke stvarnosti i stvarnosti koju opaža pojedinac biti temelj za „kopernikanski obrat u filozofiji.“
Vjerojatno najjasniji i najrazgovjetniji opis tog alternativnog stanja svijesti iznio je suvremeni indijski učitelj Sri Nisargadatta Maharaj, koji je rekao:

„Bez tračka sumnje uviđaš da nisi u svijetu, već da je svijet u tebi.“

Swami Muktananda, drugi suvremeni mudrac, rekao je:

„Ti si cijeli univerzum. Ti si u svemu i sve je u tebi.
Sunce, Mjesec i zvijezde kruže u tebi.“

U Asthavakra Giti, vrlo cijenjenom indijskom spisu, stoji:

„Univerzum koji je stvoren i koji se očituje u meni,
prožet je mnome...Svijet rođen iz mene,
u meni postoji, u meni nestaje.“

Peter Russell:
Jednako kao što je Kopernikovo otkriće izokrenulo naše shvaćanje svemira, tako i razlika između materijalnog svijeta i našeg doživljaja izokreće odnos svijesti i materijalnog svijeta. U skladu s trenutnom metaparadigmom smatra se da svijest proizlazi iz svijeta prostora, vremena i tvari. U novoj metaparadigmi sve što poznajemo proizlazi iz svijesti.

„Um nije izveden iz tvari, već je tvar izvedena iz uma.“
(Tibetantska knjiga velikog osolobođenja)

Peter Russell:
Teoretska me je fizika približila temeljnim istinama materijalnog svijeta dok je proučavanje eksperimentalne psihologije bio prvi korak prema otkrivanju istine o unutarnjem svijetu svijesti. Što sam dublje ponirao u ta područja, to sam bio bliže istinama o unutarnjem i vanjskom svijetu.
Most koji ih je povezao bila je svjetlost.
I teorija relativnosti i kvantna fizika, dvije velike promjene paradigme u suvremenoj fizici, začete su iz anomalija u ponašanju svjetlosti. Svjetlost je, na određene načine, bila temeljnija od prostora, vremena i tvari.
Dovoljno je čudno to što je brzina svjetlosti jednaka za sve promatrače bez obzira na to koliko se brzo kreću, no naše poimanje prostora i vremena naići će na još čudnije pojave.
Pokusima je dokazano da se usporavanje vremena doista događa s povećanjem brzine.
Čini se da i to prkosi zdravom razumu: prostor se, jednako kao i vrijeme, doima temeljnim i nepromjenjivim, a ne kao nešto što se mijenja s brzinom vašeg gibanja. No, usprkos tome, pokusi sa subatomskim česticama koje su se kretale brzinom približnoj brzini svjetlosti potvrdili su tu pretpostavku. Što se brže krećete, to je prostor manji.
Dakle, prostor sam po sebi i vrijeme samo po sebi osuđeni su isčeznuti u tami, a samo će njihovo jedinstvo sačuvati neovisnu stvarnost.
Znanstvenici tvrde da ništa nikada ne može postići brzinu svjetlosti. Točnije, ništa osim same svjetlosti. Svjetlost se kreće brzinom svjetlosti. A ona to može zbog toga što nije materijlano tijelo: njezina je masa uvijek točno nula.
Budući da se svjetlost kreće brzinom svjetlosti, zamislimo bestjelesnog promatrača (čisti um bez mase) koji se kreće brzinom svjetlosti. Einsteinove jednadžbe bi predvidjele da promatrač ne prevaljuje nikakvu udaljenost i da mu je za to potrebno nula vremena.
To upućuje na doista čudan zaključak o svjetlosti. Što god svjetlost jest, čini se da postoji u području u kojemu nema ni prije ni poslije. Samo sada.
Kvant (paketić energije) svjetlosti je možda najmanja količina energije koja može biti prenesena.
Svaki pojedini kvant posjeduje određenu količinu rada.
Matematičari rad definiraju kao umnožak sile tijela i prevaljene udaljenosti ili umnožak energije tijela i vremenskog trajanja puta (posrijedi su istoznačnice). Svjetlost uvijek dolazi u potpuno jednakim jedinicama rada.
Kao i teorija relativnosti, kvantna teorija također podrazumijeva da svjetlost nadilazi prostor i vrijeme. Smatramo da se foton emitira iz jedne točke u prostoru i da prelazi određeni put do druge točke u kojoj je apsorbiran. No, kvantna teorija govori da ne znamo što se događa na tom putu. Ne može se čak ni reći da foton postoji između te dvije točke. Možemo samo reći da postoji točka emisije, odgovarajuća točka apsorpcije i prijenos jedinice rada između njih dvije.
Kant je tvrdio da fizička stvarnost koju poimaju osjetila i koju um tumači, ali je nikada izravno ne spoznaje – nadilazi prostor i vrijeme. Sto dvadeset godina poslije Einstein tvrdi da prostor i vrijeme nisu apsolutni. To su tek dva različita obličja dublje stvarnosti, kontinuuma prostor-vrijeme, koji nadilazi prostor i vrijeme, ali se može očitovati i kao prostor i kao vrijeme. No, sam kontinuum prostor-vrijeme nikada izravno ne spoznajemo.
Svjetlost također posjeduje nespoznatljive značajke. Istinsku prirodu svjetlosti nikada izravno ne spoznajemo. Svjetlost možda predstavlja granicu spoznatljivoga!
Proučavajući prastare spise Istoka i djela nekih suvremenih pisaca, otkrio sam da je svjetlost tema koja se neprestano ponavlja jednako kao i u suvremenoj fizici. Sama je svijest često određivana u kontekstu svjetlosti.
Istočnjačka filozofija i mistični spisi jasno otkrivaju da dublje razine svijesti nije moguće spoznati čitanjem ili proučavanjem iskustava drugih, već putem vlastitog, izravnog iskustva. Stoga sam se okrenuo meditaciji i drugim duhovnim praksama.
Kada je um potpuno prazan, ne nalazimo samo potpuni spokoj i mir, već i otkrivamo istinsku prirodu jastva.

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se