antun kauzljar

Svijest

„Znanstvenici su u vrlo neobičnom položaju
jer su svaki dan suočeni s neosporivom činjenicom
postojanja vlastite svijesti,
ali je ne mogu nikako objasniti.“
(Christian de Quencey)

Peter Rusell:
Svijest se ne sastoji od tvari. A tvar, kako pretpostavljamo, ne posjeduje svijest.
Iako nismo sposobni objasniti svijest, činjenica da smo svjesni jedino je u što smo sigurni.
Rene Descartes tragao je za apsolutnom istinom. Zbog toga je osmislio svoju metodu sumnje. Tvrdio je da sve ono u što je moguće posumnjati ne može biti apsolutna istina.
Descartes je ustanovio da se može posumnjati u svaku teoriju ili filozofiju. Mogao je posumnjati u bilo čije riječi. Mogao je posumnjati u ono što su mu njegove oči otkrivale o svijetu. Mogao je posumnjati u vlastite misli i osjećaje. Mogao je posumnjati čak i u to da posjeduje tijelo. Ali, jedino u što nije mogao posumnjati bila je sama sumnja. Tako je došao do jedne izvjesnosti: razmišljao je. Ako je razmišljao, morao je biti doživljajno biće.... To je izrazio riječima: „Mislim, dakle postojim.“
Kao prvo, svijest nije moguće promatrati onako kako se promatraju fizički predmeti: nije ju moguće izvagati, izmjeriti ili odrediti na neki drugi način. Kao drugo, znanstvenici su nastojali otkriti univerzalne objektivne istine neovisne o stajalištu ili raspoloženju promatrača. Zbog toga su namjerno izbjegavali subjektivna razmatranja. I treće, smatrali su da nema potrebe; ustrojstvo univerzuma moguće je objasniti i bez istraživanja tako teškog pitanja kao što je svijest. No, razvoj na nekoliko područja dokazao je da pitanje svijesti nije moguće tako lako zanemariti. Primjerice, kvantna fizika tvrdi da, na razini atoma, čin promatranja utječe na stvarnost promatranog. Na području medicine stanje čovjekova uma može znatno utjecati na sposobnost tijela da iscjeli samo sebe.
Zbog tih i drugih napredaka, sve veći broj znanstvenika i filozofa nastoji objasniti postojanje svijesti.
Pa ipak, koja god se zamisao izdvoji, jedno teško pitanje ostaje neodgovoreno: kako je moguće da je nešto tako nematerijalno kao svijest proizašlo iz nečega tako nesvjesnog kao što je materija?
Budući da takvi pristupi nisu donijeli značajnije pomake, mogli bismo zaključiti da su svi na pogrešnom putu. Svi se oni temelje na pretpostavci da svijest proizlazi iz materijalnog svijeta prostora, vremena i tvari ili da je o njemu ovisna.
Umjesto da svijest pokušavamo objasniti u kontekstu materijalnog svijeta, vjerujem da bismo trebali razviti nov svjetonazor u kojemu će svijest biti temeljna značajka stvarnosti.
Svojstvo svjesnosti nije ograničeno na ljudska bića. Pas (ili bilo koje drugo živo biće) možda nije svjestan svega onoga čega je svjestan čovjek. Pas ne razmišlja i ne zaključuje kao čovjek i vjerojatno ne posjeduje isti stupanj samosvijesti, ali to ne znači da ne posjeduje unutarnji iskustveni svijet.
Gdje povući granicu?
Nemoguće je povući granicu između svjesnih i nesvjesnih entiteta; koliko god neznatan, trag iskustva opažen je u virusima, molekulama, atomima i čak u elementarnim česticama.
Svijest nam je svima zajednička, ali se znatno razlikuje ono što se događa u našoj svijesti, oblici koje svijest poprima. To je naša osobna stvarnost, stvarnost koju svatko od nas spoznaje i doživljava. Osobnu stvarnost neizostavno poistovjećujemo s fizičkom stvarnošću vjerujući da smo u izravnom dodiru s „vanjskim svijetom“. No, boje i zvukovi koje doživljavamo zapravo nisu u „vanjskom svijetu“: sve su to predodžbe u umu, slike stvarnosti koje smo sami stvorili. Ta činjenica dovodi do radikalne promjene stajališta o odnosu svijesti i stvarnosti.
Zamisao da materijalan svijet ne doživljavamo izravno, zaokupila je mnoge filozofe.
Immanuel Kant iznio je zamisao da je um aktivan sudionik u tom procesu te da neprestano oblikuje naše doživljavanje svijeta. Smatrao je da svatko oblikuje svoju stvarnost.
Kant nije tvrdio da je ta stvarnost jedina stvarnost. Kant je tvrdio da temeljna stvarnost postoji, ali je nikada izravno ne spoznajemo. Spoznati možemo samo njezin odraz u svojem umu. Danas znamo mnogo više o tome kako mozak stvara svoju predodžbu stvarnosti.
Sve što opažam – sve što vidim, čujem, okusim, dodirnem i pomirišem – rekonstruirano je iz podataka primljenih putem osjetila. Uvjeren sam da opažam svijet oko sebe, ali sam izravno svjestan samo boja, oblika, zvukova i mirisa koji se pojavljuju u umu.

Stvarnost

„Svi opisi stvarnosti samo su privremene pretpostavke.“
(Buddha)

„Svaka istina prolazi kroz tri faze prije no što postane priznata.
Najprije je ismijavaju, potom je opovrgavaju i naposljetku je smatraju očitom.“
(Arthur Schopenhauer)

Peter Russell:
Galileo je bio prisiljen“odbaciti, prokleti i obezvrijediti“ pretpostavku da Zamlja kruži oko Sunca te je bio osuđen na kućni pritvor do kraja života.
Prilikom suđenja Galileu Kardinal Bellarmine je rekao: „Izjaviti da Zemlja kruži oko Sunca jednako je pogrešno kao i tvrditi da Isus nije rođen od djevice.“
Sve naše paradigme temelje se na pretpostavci da je materijalni svijet stvaran te da su prostor, vrijeme, tvar i energija osnovni elementi stvarnosti.
(Riječ paradigma odnosi se na općeprihvaćene teorije, vrijednosti i znanstvene postupke koji čine „normalnu znanost“ unutar pojedine discipline.)
Na tom se vjerovanju temelje sve naše paradigme. Ono (to vjerovanje) stoga nije samo još jedna paradigma, već metaparadigma – paradigma u pozadini svih paradigmi.
Ta metaparadigma toliko uspješno objašnjava gotovo svaku pojavu na koju naiđemo u materijalnom svijetu da je rijetko dovodimo u pitanje. Takav svjetonazor počinje iskazivati nedostatke tek kad se okrenemo nematerijalnom svijetu uma.
Zapadnjačka znanost uopće ne govori o tome da bi svako živo biće trebalo biti svjesno. Lakše je objasniti kako se vodik razvio u druge elemente, kako su se nastali elementi sjedinili u
molekule, a potom u jednostavne žive stanice te kako su se te stanice razvile u složeno biće kao što je čovjek. Ali, nije nimalo lako objasniti pojavu ijednog doživljaja.

Uvodno promišljanje
„Budućnost civilizacije ponajviše ovisi o tome
kakav će odnos uspostaviti dvije najmoćnije
sile u povijesti: znanost i religija.“
(Alfred North Whitehead)
„Tvar je dosegla točku u kojoj započinje spoznavati samu sebe...
Čovjek je posrednik pomoću kojega zvijezde spoznaju zvijezde.“
(George Wald)
Peter Russell:
Nebrojene sate proveo sam raspravljajući s prijateljima o tome može li um postojati neovisno o mozgu. Ako može, kakav je odnos mozga i uma? Ili je um tvorevina mozga?
Uspustili bismo se i u srodno pitanje slobodne volje nasuprot determinizmu. Ako je sve, uključujući i stanje našeg mozga, predodređeno zakonima fizike, je li naš doživljaj slobodne volje istinski ili samo privid?
„Naš cilj nije svesti um na razinu tvari,
već svojstva tvari uzdignuti na viši stupanj
kako bismo rastumačili um te ustanovili
kako su prirodne sile od zemlje i vode stvorile
mentalni sustav sposoban promišljati vlastito postojanje.“
(Nigel Calder)
Peter Russell:
Nakon trideset godina proučavanja prirode svijesti shvatio sam koliko je svijest za suvremenu znanost zamršena zagonetka. Znanost je ostvarila iznimne uspjehe u tumačenju strukture i funkcioniranja materijalnog svijeta, ali po pitanju unutarnjeg svijeta uma – naših misli, osjećaja, osjeta, intuicije i snova – znanost ne može reći mnogo. Po pitanju same svijesti znanost, čudom, šuti.....Na neki čudan način, znanstvenici bi bili mnogo sretniji kada svijest ne bi postojala.

Knjiga sedam pečata:
1. pečat: konj bjelac i konjanik s lukom (pobjednik)
2. pečat: konj riđan, konjanik s velikim mačem podiže mir sa zemlje (rat)
3. pečat: konj vranac i konjanik s vagom u ruci (trgovina i gospodarstvo)
4. pečat: konj sivac i konjanik smrt i podzemlje (vlast nad četvrtinom zemlje, ubijaju: mačem, glađu, smrću i zvijerima zemaljskim)
5. pečat: duše zaklanih koji čekaju Božju pravdu
6. pečat: veliki potres; Sunce pocrnilo a mjesec kao krv; zvijezde pale s neba; nebo iščeznu a planine i otoci pokrenuše se s mjesta; ljudi se skrili u pećine i spilje iz straha.
7. pečat: pojava sedam anđela sa sedam trubalja:
(ovo su sitematizirani oblici nevolja za zemlju i ljude:
u početku život s prirodom – luk i strijela,
ratovi među ljudima,
razvitak trgovine – mjerilo vrijednosti,
četvrtinu zemlje uništava smrt (neizlječive bolesti), mač (ratovi), glad i zvijeri (ekološka katastrofa)
nedostatak pravde prema ljudima
prirodne katastrofe – snažni potres
(sljedeća otkrivenja opisana su kroz sedam novih detaljnijih najava)

Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje. (tuča i požari, trećina zemlje izgorje)

Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade. (pad asteroida ili komete u more, uništavanje trećine živih bića u moru)

Treći anđeo zatrubi. I pade s neba velika zvijezda – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. Zvijezdi je ime Pelin. I trećina voda se pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. (pad komete prati štetno radioaktivno zračenje ili nešto tome slično i trećinu ljudi uništava svojim štetnim djelovanjem)

Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. (zamračenje izazvano ogromnim oblacima prašine nastalim od udara komete o Zemlju)

Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. I zapovijeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjeg na čelu. I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.
Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, kose kao u žena, a zubi kao u lavova. Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grči Apalion – Upropastitelj. Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. (zračenje iz rupe u Zemlji koje šteti samo ljudima – rupa nastala vulkanskom erupcijom ili više njih, a erupciju je izazvao pad meteorita ili asteroida)

Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: „Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj Eufratu.“ I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. Od ovih triju zala poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.
Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnim, ni srebrnim, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji niti vide niti čuju niti hodaju – i ne obratiše se od svojih ubojstava i od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. ( veliki rat između istoka i zapada s najmodernijim i do sada neviđenim vrstama oružja, vojnog oruđa i vrsta oklopljenih vojnika; ratuje se novim oružjima na bazi ognja, dima i sumpora; oružja djeluju na psihu ljudi)

Sedma trublja: Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo!
I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:
„Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!“
(sedma trublja je najava još preciznijih opasnosti po Zemlju i ljude u obliku sedam čaša Božjeg gnjeva)


Sedam čaša gnjeva Božjega

Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. (opasnost po ljude od „žiga Zvijeri“ – kodizacije svakog čovjeka, apsolutna kontrola nad ljudima)

Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. (potpuno uništavanje života u moru zagađivanjem)

Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. (uništavanje pitke vode)

Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. (uništavanje ozonskog omotača i Sunce pali UV zračenjem)

Peti izli čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. (ljudi ne uviđaju i ne žele se odreći lagodnog života u materijalnom blagostanju – radije se klanjaju „Zvijeri“ (Sotoni) , bogatstvu koje donosi zlo)

Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnog proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zobe Harmagedon. (izbija rat između istoka i zapada – između siromaštva na istoku i bogatstva na zapadu)

I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: „Svršeno je!“ I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres veliki, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše jak potres taj.
I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje.
I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, a iz neba se spusti na ljude velika tuča, poput talenata. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. (nakon rata uslijediše strašne prirodne katastrofe, osobito potresi)

Bludnica velika (crkva)

I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: „Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim (nad mnogim narodima), s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se napiše vinom bluda njezina.“ I odnese me u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imana, sa sedam glava i deset rogova. Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečistih bluda njezina. Na čelo joj napisano ime - tajna: „Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih.“ I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim načudih. Nato će mi anđeo: „Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.“


Zvijer i Bludnica

„Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari – oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života – kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu.
Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava je sedam bregova na kojima žena sjedi (sedam rimskih brežuljaka). A i sedam kraljeva: pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iza broja sedmero je, i ide u propast. Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će samo za jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.“ I reče mi anđeo: „Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer – oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednostavno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim (Vatikan - crkva).


Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice

Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: „Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastamba svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.“

„Zvijer“ i „crkva“ su pobijeđeni.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.

(novi početak – život u prirodi i s prirodom)

2. verzija: Povratak prirodi

Godina:
2050.
1. Široka je epidemija odnijela 95% čovječanstva. Najteže su pogođeni veliki gradovi pa dolazi do sloma civilizacije.

2100.
1. Preživjeli su napustili gradove te se uglavnom bave poljodjelstvom, onako kako je to bilo uobičajeno prije industrijske revolucije u 18. stoljeću.
2. Gradovi se polako raspadaju.

2200.
1. Svijet sve više podsjeća na onaj prije industrijske revolucije. U gradovima je tek šačica preživjelih. Oni se trude sačuvati znanja raspoloživa na vrhuncu tehnološke faze, no ta je zamisao s daljnim raspadanjem gradova sve teže ostvarljiva.

3000.
1. O našem dobu nema više ni knjiga, ni slika, ni filmova – ostale su samo priče.
2. Djeca ne mogu vjerovati da su nekad postojali strojevi koji su mogli letjeti, aparati koji su kroza zrak slali slike i kola koja su vozila bez konja.

10.000.
Nastupa sljedeće ledeno doba. Pogoršanje klime i širenje ledenjaka tjera stanovnike sjevera da se okane poljodjelstva i prijeđe u nomade.

100.000.
Ekstremno hladno razdoblje pri kraju ledenoga doba iskorjenjuje velike životinjske vrste i homo sapiensa.


3. verzija: Ekološka katastrofa

Godina:
2050.
1. Nije učinjen nikakav iskren pokušaj obuzdavanja demografske eksplozije ni prihvaćanja ekološki primjerenog ponašanja.
2. U mnogim zemljama izbija katastrofalna glad, a u razvijenim zemljama ljudi ne mijenjaju životni stil.
3. One se umjesto toga spremaju na oružanu obranu, a svjetsku sirotinju prepuštaju samu sebi.

2100.
1. Efekt staklenika pokazao se štetnijim no što su se bojali i najveći pesimisti među znanstvenicima.
2. Orkani, suše i dizanje razine mora uništavaju po čitavom svijetu gospodarski važne površine.
3. Čak i u najbogatijim zemljama dolazi do nestašice hrane.
4. Ljudima se zabranjuje imati više od jednog djeteta, hrana se dijeli na kartice, a zabranjuje se i vožnja automobilom.
5. Usprkos svemu, stanovništvo i dalje nezadrživo raste. Čovječanstvo koje broji dvadeset milijarda ljudi najvažnija su hrana postali bioproteini, alge i plankton.

2200.
1. Nijedna od poduzetih mjera nije urodila plodom. Većina ljudi pogiba od gladi i u prirodnim kataklizmama izazavanim stakleničkim efektom.
2. Moderno se društvo potpuno raspada.
3. U tom je trenutku izumrlo već 75% svih biljnih i životinjskih vrsta – što je najveće izumiranje sve od pomora dinosaura.

2300.
1. Nakon što je stanovništvo spalo na manje od milijardu ljudi, pokušavaju se ponovo stvoriti civilizirani oblici društva.
2. Pokušaj se izjalovljuje zbog nedostatka izvora energije, metala i minerala, čiste vode i plodnog tla.
3. Ljudi moraju pokušati preživjeti oslonjeni na jednostavno tradicijsko poljodjelstvo.

2500.
1. Štete koje su klimi nanesene ispuštanjem štetnih tvari u 20. i 21. stoljeću nastavljaju se i dalje.
2. Među preostalim pučanstvom bjesne bolesti s razornim posljedicama.

3000.
1. Stanovništvo je spalo na najniži broj u posljednjih tri tisuće godina. Preživio je tek milijun ljudi.
2. Priroda se još nije oporavila od silnih šteta nanesenih prije tisuću godina.
3. Izgubile su se skoro sve uspomene na prošla vremena, zato što ne postoji civilizacija koja se brine za čuvanje knjiga.

10.000.
1. Vrsta homo sapiens napokon izumire. Bude li više ikad na Zemlji inteligentnih bića, to svakako neće biti ljudi.

Moglo bi se složiti bezbroj ovakvih tablica i nijedna ne bi bila točna. Ni u jednoj od njih nisam predvidio otkriće izvanzemljske inteligencije. Ipak nije teško stvoriti sliku u kolikoj bi mjeri takvo otkriće moglo promijeniti našu budućnost.“

1. verzija: Razvoj tehnike se nastavlja
Godina:
2020.
1. Široko je rasprostranjena manipulacija genima biljaka i životinja te se ona primjenjuje za osiguranje potreba za hranom zastrašujuće poraslog stanovništva.
2. Na svijet dolaze prva klonirana djeca.
3. Planira se slanje prvog broda s ljudskom posadom na Mars.
4. Proglašene Sjedinjene Europske Države kao savez preko dvadeset zemalja.

2050.
1. Na tržištu se pojavljuju lijekovi protiv starenja i stoga prestaje starenje stanovništva.
2. U mnogim zemljama vlasti donose zakone radi smanjivanja stope rađanja.
3. U pogon puštena prva komercijalna fuzijska elektrana. Poslije dramatičnog rasta Zemljine temperature u mnogim je državama zabranjeno spaljivanje fosilnoga goriva.
4. „Populacija“ robota premašuje broj od deset milijuna. U razvijenim zemljama oni preuzimaju mnoge poslove.
5. Pušten u pogon prvi misleći kompjutor.
6. Na Marsu izgrađeno prvo ljudsko naselje.
7. Kod mnogih ljudi virtualni svijet zamjenjuje televiziju.
8. U siromašnim zemljama, napose u Africi, dolazi do umjerenog gospodarskog rasta.

2100.
1. Zemljino stanovništvo doseže broj od 14 milijarda. Uvode se mjere za njegovo smanjivanje.
2. Opće uvođenje komunikacijskih instrumenata (KI) i ukidanje zastarjelog školskog sustava.
3. Od mislećih strojeva zatraženo da naprave plan održivog razvoja. Oni pak iznose zapanjujuće prijedloge, zato što ne razmišljaju kao ljudi.
4. Uvode se zakoni za zaštitu od misaonih strojeva. Oni se odnose na robote i umjetna živa bića.
5. Mnoge političare uznemiruje činjenica što ljudi previše vremena provode u virtualnom svijetu, pa to žele zabraniti. Prijedlog se, međutim, odbija.
6. Manipuliranje ljudskim genima od iznimke postaje pravilo.
7. Podnesen prvi plan teraformiranja i koloniziranja Marsa.

2200.
1. Nanotehnologija mijenja čitavu tehnologiju proizvodnje.
2. Na Marsu već žive tisuće ljudi te počinje teraformiranje.
3. Najstariji stanovnik Zemlje slavi dvjestoti rođendan. Slavi ga trčanjem maratona i već se unaprijed veseli tristotom.
4. Rađaju se prvi genetski obogaćeni ljudi, sposobni, između ostalog, poživjeti više stotina godina.
5. Na svijetu je više robota nego ljudi. Ljudima omogućeno bitno skraćivanje radnog vijeka.

2300.
1. Zbog razvoja univerzalnog stroja postaje izlišan svaki uzgoj jestivog bilja i životinja te se poljoprivreda polako ukida zbog ekoloških nevolja što ih stvara.
2. Na Marsu postavljeni replikatori u cilju njegova teraformiranja.
3. Velik dio Zemlje odvojen za nacionalne parkove.
4. Postupno se povećavaju razlike između genski obogaćenih i prirodnih ljudi, što jako uznemiruje znanstvenike.

2400.
1. U međuvremenu postaju pristupačni izleti u svemir. Poplava turista kreće prema Mjesecu i Marsu.
2. Kompjutori inteligencijom već odavno prestigli ljude te preuzeli vlast na nama prekompliciranim područjima.

2500.
1. Odašiljanje interstelarnog laserskog jedra prema bliskoj zvijezdi. Ona ima naseljive planete te stoga počinje rad na interstelarnom brodu s ljudskom posadom.
2. Svjetsko komjutorsko vijeće zaključuje da je čovjek ugrožena vrsta te se ubuduće stavlja pod zaštitu. To kod mnogih izaziva ogorčenje pa bježe u virtualni svijet bez komjutora.

2800.
1. Na svijetu postoji pet velikih državnih zajednica u koje su se stopile manje zemlje i sad se pregovara o njihovu udruživanju u svjetsku državu.
2. Prema susjednim se zvijezdama šalje više generacijskih brodova.
3. Istovremeno na put prema dalekim zvijezdama kreću sjemenski brodovi.

3000.
1. Dovršeno teraformiranje Marsa pa se na nj doseljuju ljudi.
2. Ljudi su već na svim planetima Sunčeva sustava.
3. Prvi sjemenski brodovi i svemirske arke stižu na svoj cilj.
4. Razlike su se između genski obogaćenih i prirodnih ljudi u međuvremenu toliko povećale da više ne mogu zajedno stvarati djecu. Iz ljudske se vrste razvilo nekoliko njih .

5000.
1. Zemlja je izgubila vezu sa sjemenskim svemirskim brodovima, ali se nekim svemirskim brodovima nasmješila sreća. Stižu poruke sa šačice planeta da su na njih stigli svemirski brodovi i da se ljudi po njima polako šire.

10.000.
1. Nastupa sljedeće ledeno doba. Pogoršanje klime i širenje ledenjaka tjera stanovnike sjevera da se okane poljodjelstva i prijeđe u nomade.

100.000.
1. Homo sapiens nestaje te ga, nakon tisućljećima duge genske manipulacije, zamjenjuju druge vrste.
2. Na planetima drugih zvijezda nastaju druge ljudske vrste.
3. Mnogi od njih odlučuju napustiti tijelo i useliti se u kompjutorski program. Zahvaljujući tome sada se mogu zaputiti u sve zakutke galaskije.

„.... Pisci iz 19. stoljeća nisu ni slutili koliku će ulogu u 20. stoljeću odigrati televizija ni koliko će svjetski ratovi promijeniti tok povijesti. Knjige iz šezdesetih godina 20. stoljeća ne predviđaju koliko će u dvadesetim godinama osobno računalo, mobitel i kreditne kartice promijeniti svakodnevni život.
Knjiga „Kratka povijest budućnosti“je zacijelo kriva za iste pogreške. Ja sam, naime, opisao sve moguće izume i pronalaske koji bi nam mogli izmijeniti svakodnevnicu – nanostrojeve, misleće kompjutere i eliksire dugovječnosti – ali sam najvažniji izum vjerojatno prešutio. A to je zato što se on još nije ni pojavio. No možda ga, dok pišem ove retke, neki znanstvenik već stvara. A možda se izumitelj još nije ni rodio. To je podjednako teško predvidjeti kao i tko će 2050. godine biti šef države i koja će pjesma biti proglašena pjesmom godine.
No očito je, poslije svega, sasvim jasno da me u budućnosti koješta plaši. A najviše se bojim da bi ti mi mogao zavidjeti. Jer ako je 20. stoljeće i bilo dosad najzanimljivije, bilo je ujedno i najmračnije i nakrvavije. A u budućnosti bi moralo biti stvarno gadno ako bi moje doba postalo doba za kojim netko čezne.
Najveća mi je nada da će ljudi i u tvom vremenu ostati okrenuti budućnosti kao i u mojemu i razmijeti da se budućnost ne da unaprijed odrediti.
U budućnosti je bezbroj putova. I svi ljudi sudjeluju u odlučivanju kojim da se krene. Pa i ti.“

„(....) Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.
Knjiga Postanka 3.5
Iako je citat biblijski, dobro je znati da to ne govori Bog, nego Sotona.“