"specija" Turbo Folka

srijeda, 31.01.2007.

Da bi se dobila jasna slika o turbo folk fenomenu neophodno je uzeti u obzir i vremensku odrednicu u kojoj postaje vodeći glazbeni pravac. Prisjećajući se tog vremena sve sam skloniji zaključku da je u to vrijeeme predstavljao background ratno-huškačkim kvazi patriotama u pohodu na totalno materijalno i duhovno uništenje svojeg naroda(čitaj - slijepaca).

Valjda nije potrebno naglašavati kako se razvijao te svoj vrhunac dostigao zahvaljujući nesebičnoj pomoći tadašnjih kriminalaca iz samog državnog vrha i njihovih poltrona. Neki od njih i danas funkcioniraju na približno isti način, s tim što su odjenuli druge skute i svoj rad na promoviranju istog temelje na čisto ekonomskom motivu.
Podsjetio bih još da u vrijeme totalne izolacije od svih civilazacijskih tokova i kontroliranog dotoka informacija, čitava jedna generacija svoj ukus formira bombardiraana šundom.

Mislim da nije neophodno posjedovati iznadprosječne sposobnosti kako bi se poetika ovog pravca okarakterizirala kao ditiramb mentalno zakržjaloj speciji. I upravo podilaženje malograđanštini u vrijeme potpunog kolapsa ili bolje rečeno - nepostojanja sustava vrijednosti kroz formu turbo folka nedopušta glazbi (i umjetnosti općenito) da vrši svoju društvenu funkciju. Ako netko u ovo sumnja molio bih da to ospori poetskim dijelom naj TF hitova.

I nemam ja ništo protiv onih čija psiha i način života podrazumijevaju ovakvu vrstu glazbe u pozadini, ali u autobusima, tramvajima, prodavaonicama, bolnicama, taxi prijevozu i gdje sve ne bivam prinuđen na slušanje iste. Pa gospodo, ja bih vas samo zamolio da svoje mozgove ispirete kod kuće ili na mjestima gdje se skupljaju vaši istomišljenici.

Turbo Folk je mnogo više od glazbe - idejna matrica koja je u stanju nepostojanja društvenih vrijednosti asimilirala kriminal i njihove pratilje, negirala civilizacijske vrijednosti, a sve to opravdavala masovnošću. (pogledati one izjave "glazbenika" kako tvrde da ako narod nešto masovno sluša, da to mora biti dobro... ) i danas je tamo gde je nekad bila - zapravo ne toliko agresivna - ali se njoj dijametralno suprotan način življenja ( i mišljenja uopće) pojavio na sceni prošle decenije i po obitavanja na margini. Da li će Balkanski duh uspjeti da se oporavi-pokazati će vrijeme, a do tada……… Cece, Karleuše, Dragane i ostale silikonske kreature biti će obrazac ponašanja....

31.01.2007. u 12:49 • 11 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Logika Uma TurboFolkeraša

nedjelja, 21.01.2007.

TurboFolk kao glazba je loš zbog primitivnog psihološkog mehanizma kojeg potiče kod slušača i bez kojeg se niti ne može slušati.

Radi se naime o tome da su slušači oni koji doživljavaju život na vrlo primitivnoj elementarnoj razini, oni kojima više vrijednosti i viši kompleksniji odnosi života predstavljaju pritisak i nepoznanicu, čak i besmisao, tako da se prepuštaju onom, "ma baš me briga, pusti sve..." dižu ruke, i imaju dojam da na taj primitivan način nekako kontroliraju život, da su se izdigli i da nekako "žive" na taj način.
Oni u sličnima traže potvrdu života, potvrdu da su živi, da je taj psihološki stav "život".
Zato oni često spominju "dušu" jer se prepuštaju praznećoj entropiji u kojoj imaju dojam da afirmiraju svoj život, nasupror svime što ih tišti, kao da su to savladali, ali nisu - spustili su se na nulu - na razinu istočnjačkog očaja.

Ta glazba je glazba očaja, i valjanja u tom očaju uvjeravajući se da smo iznad njega samim time što "postojimo" u njemu.
Zapravo radi se o vrlo samoperverznom mehanizmu, koji daje dojam otpuštanja svega što nas tišti, ali ne vodi ničemu, ne vodi prema izgradnji, prema smislu.

Vjerujem da je porast popularnosti takve entropijske glazbe vezan i za sve veće obesmišljavanje života u društvu i opadanju tradicionalnih vrijednosti, što još više potencira tu glazbu distanciranja od svega, i uvjeravanja da na neki način postojiš kroz sav taj besmisao.

Glazba očaja i lažnog uzdizanja iznad svega, vlastitim pražnjenjem i inatom.

Razlikuje se od svih gvrsta glazbe koja oslikava upravo ulazak u dinamiku nekih odnosa, i koja eventualno može obogaćivati doživljaj životnih odnosa svih vrsta, poticati nas u njima.

U narodnjacima imamo obrnut efekt "jebeš sve" i perverzan osjećaj da ipak postojiš ako se nekako hotimično valjaš u onome što te muči, da postojiš kroz to.

Moram reći da mi je bilo vrlo mučno ubaciti se u logiku umova tih ljudi, da bih ovo analizirao....

21.01.2007. u 19:23 • 23 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Dokoličarenje uz Turbo Folk do daske....

srijeda, 17.01.2007.

Ne znam da li ste gledali one priloge u Latinici, čiji se link nalazi na ovom Blogu. Kada se osvrnem malo na one izjave cura i dečkića iz Osijeka kako moraju izlaziti na Tfolk koncerte čisto radi činjenice jer - "nema se više u tome gradu gdje", čisto mi padne na um ideja da je i dokoličarenje jedna od glavnih stavki širenja Turbo Folka kao Fenomena na našim prostorima...

Najnegativnija posljedica nezaposlenosti je dokoličarenje, odnosno - pasivno provodjenje slobodnog vremena, u kojem se gubi osobnost, kreativnost i kritičnost kod mladih ljudi.

Dramatična spoznaja da se mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj odriču vlastitih vrijednosti, roditeljskog odgoja i autoriteta ne nailazi na adekvatan društveni odgovor.

Trenutno im državna vlast umjesto prava na posao predlaže pravo na istospolne brakove i pobačaj. Umjesto vlastitih sadržaja - folkoteke i zatvaranje u perverzni “Big Brother” kavez u kojem se prostituira ideja zdravog i moralnog života.

Papa Ivan Pavao II stalno je upozoravao mlade ljude da se štite od takvih prevara današnjeg svijeta punog uzbudljivih privlačnosti. Privlačnosti koje nudi lažni svijet fantazija pun alkohola, droga i kratkotrajnih seksualnih odnosa bez obveze braka i obitelji.

Za razliku od svojih roditelja današnja hrvatska mladež živi u potpunoj slobodi. Slobodi da radi što god želi, kad god želi i kako želi. No takva sloboda je laž i ako joj se ne odrede granice i mjera, pretvara mlade ljude u robove i tudje sluge. Zbunjenost, siromaštvo, letargija i otudjenost je ono osnovno što se u Hrvatskoj mora početi liječiti odmah.

Roditelji i škola trebali bi više ohrabrivati i podsjećati mlade ljude da znaju tko su i što su i da ne prihvaćaju laži antikršćanske kulture i ideologiju potrošačkog društva koje ih okružuje. Jedan od važnih razloga za postojanje hrvatske države je da mladi naraštaji nastave slobodno održavati i razvijati svoju nacionalnu prepoznatljivost i najdublje vrijednosti svojih predaka i roditelja.

Oni kao prvensteno - ljudi imaju svoju vrijednost, kulturu i ponos i svatko bi to trebao znati i poštovati. Prije svih drugih oni sami. Mladi ljudi morali bi vidjeti kako život ima veću svrhu od one koju im nudi današnja potrošačka i "zapadnobalkanska" "kultura", a Turbo Folk je uistinu jedan Konzumeristčki Fenomen, koji nije ništa različitog karaktera od nekog Keruma, Peveca, King Crosa i slične im konzumerističke sile.

Trebali bi biti struja promjena na bolje u današnjem hrvatskom društvu i bez straha živjeti život različit od onoga koji im se natura i nudi. Biti kontra "kulturni". Upotrebljavajući svu svoju snagu da podrže ono što je istinski lijepo, dobro i ljudsko u Hrvatskoj i u svijetu.

Nada postoji sve dotle dok vjerujemo u ono sto radimo...

17.01.2007. u 18:05 • 8 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Antologija Turbofolka

petak, 12.01.2007.

Turbofolk možda jest krajem 80-ih bio samo blesavija, sintetička podvrsta narodnjaka, no danas je to nakazna glazba koja kroz tekstove pjesama, milje u kojem se «događa» i porno-imidž svojih zvijezda odražava dio društvene zbilja, ali i glorificira brzo bogaćenje po svaku cijenu, primarnost umjetnih sisa nad umom, glamour «sponzora i sponzoruša», primitivno razmetanje bogatstvom, teško opijanje, lako oružje, terence, (lažnog) Guccija, zlatne pipe, bunde od nerca i emocije iz sapunica.

Gotovo svaka vrsta popularne glazbe ima svoj etički, a ne samo estetski sklop, jer tekstovi pjesama, pojavnost izvođača, njihov svjetonazor, statusni simboli, mjesta na koja izlaze i moralni kodeks često su jednako bitni koliko i sama glazba. U turbofolku sve je to bitnije od balkanskih estradno-mutiranog melosa, zavijajućih vokala i napabirčenih R&B/disco/house ritmova.

Pogotovo, često debilni tekstovi u kojima se mnogi lako pronalaze. Turbofolk možda jest samo odraz anomalija balkanskih tranzicijskih, poratnih, ružnih, nasilničkih i korumpiranih društava s obrnutim sistemom društvenih vrijednosti po kojima je «normalno» da kao ministar prosvjete odlaziš na Thompsonove koncerte (kao i njegovi učenici, nema tu bunta protiv establišmenta i roditeljske kulture).

No, njegovi protagonisti putem potpuno požutjelih medija besramno propagiraju mnogima nedostižan lifestyle kojeg srednjoškolci, zakačeni za hrvatsko estradno smeće još od vrtića, danas upijaju poput spužve. Prema našoj anketi, visokih 43 posto učenika završnih razreda srednje škole u najvećim hrvatskim gradovima sluša turbo-folk i, za pretpostaviti je, premda to nismo istraživali, smatra image i lifestyle turbofolk zvijezda i njihovih tajkunskih, političkih, nogometnih i gangsterskih fanova pozitivnim, kao neki novi «cool» trend. A, zapravo, turbofolk je u glazbi isto što i Vir u urbanizmu. Kulturocid.

Anketa je potvrdila da se turbofolk publika o novim hitovima najviše informira putem radija i TV Pinka kao turbofolk MTV-a, a da se najviše "konzumira" na "sprženim" diskovima. Turbofolk se najčešće sluša u klubovima i kafićima (58%), no izgleda da više nije samo vikend-rekreacija nego je penetrirao «do jaja», pa ne iznenađuje što sedamnaestogodišnjaci turbofolk najčešće slušaju kod kuće (42%) i već duže od dvije godine (67%). Ponajviše zato što je Huljić kao estradno-diskografski kralj 90-ih, koji svoj i uspjeh svojih pulena može zahvaliti povlaštenom položaju na HTV-u, odlično pripremio teren za «jači podražaj» turbofolka s istoka.

Generacija koja zbog pranja mozga od strane HTV-a kao ključnog medija 90-ih nije mogla sa šest ili sedam godina izbjeći Mineu, Magazin, Danijelu, Doris ili Jolu (kao latentne turbofolkere hrvatske estrade) morala je završiti na Mili Kitiću, Seki Aleksić, Ceci i Indiri jer sve je to, manje-više, isti muzički drek i svjetonazor. Bilo je samo pitanje vremena kad će doći "originali" s istoka i pomesti Huljićeve pulene koji više nemaju adekvatan «podražaj» i povlašteni tretman na danas glazbeno manje utjecajnom HTV-u. Huljić je to na vrijeme shvatio i posvetio se proizvodnji sapunica i Mrvica.

Također, ne čudi što najviše turbofolk fanova istodobno najradije sluša Škoru, Thompsona i Coloniju. Već godinama tvrdim da ta dva turbo-Hrvata s turbofolkom dijele istu publiku, a da je Colonia dance-narodnjak. Sve je to jedna ogavna, mračna balkanska krčma, a kad čovjek vidi shizofreniju publike koja jednako diže ruke na Thompsonove, Škorine i refrene bivše Arkanove žene dođe mu samo da se zapita tko je ovdje lud i "tko nas to, bre, zavadi".


Nije čudno što 60% poklonika turbofolka najradije još izabire techno/house i R&B/hip hop. Turbofolk već nekoliko sezona koketira s R&B produkcijom i ritmovima, a imidž ženskih turbofolk zvijezda, te isticanje statusnih simbola preslikani su iz R&B-a i hip hopa. Domaći rap ubrzano se estradizirao, a američki gangsta-rap također u prvi plan stavlja oružje, sise i brzo bogaćenje, odnosno filozofiju 50 Centa «get rich or die tryin'»(«il' se obogati ili umri»). Izbor techna/housea lako je objašnjiv s postmodernističkog načela o stapanju svakojakih elemenata u često nakazne tvorevine, ali i simbolom krda koje ide tamo gdje su, po njegovom ukusu, bolje ženke, mužjaci, a možda i nove droge.

Jučer je to bilo na techno partijima, danas u turbofolk klubovima koji osvajaju Hrvatsku od vrha do dna društvene i generacijske piramide. Zahvale šaljite HDZ-u i HTV-u 90-ih, Huljiću i svima onima koji su štitili najgroznije hrvatske estradnjake, samo zato jer su hrvatski. Rezultat takve «strategije» je Hrvatska u kandžama narodnjaka, "kumova" i "štikli".

Hvala: Aleksandar Dragaš

12.01.2007. u 14:28 • 14 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Kada postane sve Turbo....

četvrtak, 04.01.2007.

Prođoh Splitom prije nepuna 3 dana. Treća urbana metropola Rvata stenje pod turbo-folk opsadom. Iz 90 posto birtija trešti cajka. Stenje i svršava na sve strane. Poslovično "urbani grad" Split djeluje ko najveće selo u zaleđu Hercegovine.

Sisate turbo pichke prkosno nose turbo sise i turbo tašne. Drmaju gradom svojim kičastim bluzama koje turbo lepršaju iznad turbo golog struka. Izlaze iz turbo makinja. Furaju turbo dobre i istaknute guzice. I pale se na turbo tipove. Turbo oči su im turbo prazne. U njihovim turbo društvima na tapeti su turbo teme. Đe si majke ti, ša ima , oklen tebe, jes čula itd.... (danas je u sred Splita tako tešku čuti Splitski naglasak)

Grad doseljenika (iz dalmatinske, bosanske i hercegovačke zagore) Split počinje svoj turbo malograđanski put izgradnje zagrebačkog kompleksa. Preziru turbo "seljake" sa strane. Nazivaju ih turbo pogrdnim imenima iako sami doseljenici uglavnom u turbo truležnim društvima.

Ovo navodim samo kao primjer što je u stanju turbo kultura učiniti od grada koji je nekada imao dušu. Ono što nije učinio rat dokrajčit će turbo pokret.

Što je turbo i je li toliko bezopasan? Onaj Rambov citat u par crtica sve objašnjava. Turbo folk je svako sagorjevanje naroda. Ne samo u folku. I rave party je turbo.

Turbo generacija simptomatična je skupina za istraživanje. Zavladali su odavno prostorima ex Juge i šire se ko kuga. Hrvati opsjednuti ovom kulturom u kultorološkom i civilizacijskom smislu odavno su postali Srbi. Međutim turbo folk pokretu uspijeva poći za rukom ono što ni jednom do sada nije.

Oni naime opstaju. Nameću se kao jedini ispravni. Ne toleriraju ništa drugačije. Ništa što nije turbo. Njihov stil života je općeprihvaćen jer je usko vezan uz turbo potrošačko društvo i turbo kapitalizam koji je postao turbo svakodnevnica. Iako su pravi trubo folkeri po prirodi i uživatelji droga, kriminalci i u pravilu veći psovači od drugih društvenih skupina zanimljivo je da njihv stil življenja biva toleriran (prati li tko Sabor RH?!)

Crkva se naime češće obrušava na rokere i metalce. Duga kosa znak je policiji za rutinski pretres. Policija rjeđe radi raciju u narodnjačkim kafićima od onih drugih.

Tko bi rekao da su ti turbo glupani tako mudri. Turbo folkeri u startu su se slizali s onim što je nesavladivo. Crkvom i vlastima. Oni se uljuđeno šišaju. Nose fine košulje i veliki križ oko vrata, pardon među sisama. Sa policijom su na "di si rođo". Sa fratrima su isto OK iako im Isus izlazi iz usta bez ikakva povoda i misli. Čisto k'o poštapalica.

I ovi, crkva i vlasti, su ih popušili. Koliko ste puta od vladajućih profitera čuli pamflet: "Očuvanje naše kulture i jezika naš je glavni cilj" i koliko puta nakon toga ste otišli i disko istog tog političara na turbo zabavu? Jozo Marić primjerice ove godine nije dao marke za WH Fest , za naš festival koji njeguje našu kreativnost. Njemu je to strano. On financira i voli samo srpsko. Tapše Fabus i pušta glazbenu uniju na čijem je čelu također nekakav poltron Marić da bez ikakvih poreza kolonizira cajkama ove prostore. Razumljivo, velika lova sliva se u džep i Marićima...

Malo je to jadno. Jer ako išta u sebi nosi i propagira svih sedam smrtnih grijeha i kriminal kao način življenja onda je to turbo folk kultura, pokret koji je u manje od jednog desetljeća tisućama Hrvata isprao mozak, duhovno ih doslovce uništio a od budućih pokoljena načinio isprazne turbo potrošačke lutke koje će ostatak života provesti u pukom vgegetiranju i saniranju posljedica iz turbo mladosti. I sve će to opet netko morati platiti. Marić, vjerujte neće.

Turbo je nešto opako kao Borg - "Svaki otpor je uzaludan" :


Turbo kultura ne priznaje prirodnu ljepotu. O nutarnjoj da i ne govorim. Što je to uopće rekla bi glupača Karleuša na koju otkida naša mladost. Njoj je ionako najbitniji adut kod žene "polni organ". (Pogledajte ovu izjavu - Karleuša i Mozak). Na cijeni je turbo degradacija žene i ljudskog tijela, turbo sise koje ako nemaš moraš kupiti u turbo kirurga. Za lovu se pobrini kod turbo kamatara. Sise ćeš onda turbo skupo platiti. Turbo podavanjem kamataru u najgorem slučaju, ili najboljem? I tako stvari idu sa svim ostalim. Turbo guza. Turbo noge. Turbo usne. Turbo nakit. Turbo odjeća. Turbo izlazišta. Turbo makinje. Turbo fukodromi. Turbo jebači.

Prakticira se isključivo turbo sex. U njemu se do u tančine kopiraju porno scene iz turbo core pornića. Čak je i snošaj postao turbo snošaj. Potpuna depersonalizacija. Sve mora biti kao na TV-u. Krajni stadij hedonizma. Tako nastaje i nov fenomen - mega turbo brakovi turbo djece koji se turbo brzo raspadaju. Turbo udar na instituciju obitelji. Sve postaje turbo isprazno. Na cijeni više nije niti jedan jedini ideal. Sve postaje bezvrijedno. Cijeni se samo ono što je Turbo. A tu ideala nema. I Crkva opet to sve mirno gleda a turbo svakim danom rovari po svim temeljima Crkve. Šire se fame o masonima , bjelosvjetskim ovima i onim a turbo mirno piči svojim zacrtanim putom.

Kada ste zadnji put čuli nekog rokera , pankera ili metalca kako govori : "Prchio te Is***", "Jeb* ti B** ma*** ...", "Naprchim ti se ovog i onog". Aj budite iskreni pa recite iskreno kojem miljeu obično pripadaju ti turbo psovači? A opet udari redovno idu po "dugokosim i bradatim anarhistima" koji pazi ih mamicu im prksonu pružaju čak i neki otpor??! Koliki dio ljudi za koje znate da su u komuni imaju dugu kosu i pripada ne-turbo društvima a koliki su samo fino podšišani turbo ovisnici? Još jedan sveprisutni brutalni turbo stereotip.

U turbo pokretu ne troše se droge koje su jeftine i koje nisu turbo. Turberi ne kupuju travu, ecstazy je jeftin, to je za pedere. Elita turbo generacije na skupim je koktelima i bijelim turbo linijama. Jer jedino je "bijelo" turbo .

I tako biva već godinama, vrtimo se u krug koji je u cjelini turbo krug i čija vrtnja postaje turbo nepodnošljiva. Turbo više nije samo glazba. Oni koji tako misle brzo se razočaraju. Turbo način življenja za sobom ostavlja turbo duboke ožiljke. Duboke i nekoliko metara pod zemljom. Sa turbo mramornim spomenikom iznad, na kojem stoji neka turbo srcedrapajuća posveta mladom turbo nesretniku. Cijela Hrvatska je to osjetila i osjećati će još godinama. Sve dok jednog dana nešto ne pukne. Što točno, ne znam, al nešto pući mora.... Možda Turbo?

Do tada sretan vam još jedan turbo dan u ovoj ispraznoj i turbostereotipnoj kraljevini turbo idiota....

04.01.2007. u 19:44 • 15 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

© 2006 nETsOLDIER. Validacija CSS & XHTML. design by nETsOLDIER

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se