Nasilje na estradi...

utorak, 28.11.2006.

Ovih dana pišu se neke teme, kako čitam na mnogim blogovima, forumima i inim stranicama, a koje su vezane s nasiljem u obitelji.
S obzirom na veliku, Srpsku, bre, Tfolk elitu (obitelj), kao da ni tamo ne 'cvetaju ruže'...
Ovih dana sam pratio tako neke napise po novinama, njihovim nekim portalima, što na ćirilici, što na latinici.

Mogu vam reći samo jedno: Oni, kojima se tamo ismijavaju u gotovo svim medijima, a koje nisu pod pokroviteljstvom nekih džepova trenutno popularnih estradnih zvezda i zvezdica, ovdje klinci, klinceze, a i koji 'matori' štuju poput bogova, odlaze na njihove koncerte u smrdljive narodnjačke klubove i klanjaju se samo njima znanim načinima plesanja po stolovima...

Šerif Konjević protiv Mile Kitića
Početkom rata između granica bivše Juge, dogodila se velika podjela među 'pevačima' i 'pevaljkama', a sve na nacionalnoj osnovi.
Prve žrtve ovakve vrste 'rata', te ujedno i akteri velikog sukoba 1991. na koncertu u Tuzli bili su Šerif Konjević i Mile Kitić.
Pošto je Kitić bio prozvan Velikim Srbinom od strane Konjevića, te ga iskonski sablaznuo svojim izjavama o njegovom porijeklu, počela je žestoka tuča tijekom koje su i pištolji proradili.
kauboj Džo je bio Šerif, naravno, koji je svojim svekoliko preciznim hicem uspio okrznuti Miletovo uho.
Pristuni na konecertu su uspjeli spriječiti eskalaciju i posljedice sa smrtnim ishodom...


Maja Nikolić protiv Tonija Cetisnkog
Nikolićka ima dobrano debelu povijest u kojoj se može naći zanimljiva i sočna, reprezentativna količina promiskuteta. A pogotovo na glazbenim festivalima, diljem Srbije, Hrvatske, a i u nekim dijelovima Zemlje gdje obitavaju horde iseljenika i dijaspore...
Ne znam da li će se netko sjetiti onih naslova u novinama kada se Nikolićka fizički obračunala s Natašom Bekvalac, koju je optužila kako joj je tadašnji dečko Miodrag Kostić kupio pobjedu, ali čim su se strasti smirili oko ovog obračuna, u Herceg Novom, u Crnoj Gori, mirnom, prelijepom mjestašcu, njea žrtva je bio Toni Cetisnki :)
Njega je Nikolićka toliko izvrijeđala, da je Cetisnki skočio sa svoje sotlice prijeteći je poput bijesnog bullterijera, spreman da joj skoči za vrat i prekolje tu droljastu seljanku. Sva sreća da je Ivana Nobilo bila prisebna, te mu je objasnila kako je ispod časti muškarcu obračunati se sa ženom...
Šteta... Jedna manje ne bi škodila ovoj hrpetini neobrazovanih, primitivnih kokoši...

Haris Džinović protiv Milana Gurovića
Iako sam pisao par stvari protiv Džinovića, nakon što sam pročitao o sukobu, odlučio sam ga riješiti bremena Srpske Estrade, te ga izdovjiti iz popisa onih primitivnih.
kada je Džinović bio pozvan na svadbu kapitena Srbijanske košarkaške organizacije- Dejana Bodiroge, na Kalemegdanskoj terasi u Beogradu, verbalni sukob između ova dva stara jarca je prerastao u okršaj šaketanja. Razlog- Džinović nije htio pjevati četničke pjesme, a koje su bila želja Gurovića. Kako ni nakon inzistiranja od strane Gurovića njegove želje nisu bile uslišene, te dobivenog Džinovićevog odgovora kako će mu on "pjevati samo - Sve po spisku", usljedilo je 'objašnjavanje' višom silom- šaketanja i cipelarenja... Tipično za tipove poput ovakve srpske (kriminalne) elite. Daleko od sporta... Sportski je postupio Valde Divac, koji je prekinuo tučnjavu ove dvojice uzjogunjenih muškarčina...


Glede ovog ekscesa, povodom odbijanja Džinovića da pjeve četničke pjesme, palo mi je napamet da mu mnogi ne bi smjeli reći ne.
Sad, kada malo bolje razmislim, pa kod nas dolaze zvezde njihove estrade, koje NJIMA na svadbama 'pevaju' Četničke Pesme, a kod nas gostuju kao velike zvijezde, koje pjevaju o ljubavi...
Koje licemjerje...

28.11.2006. u 15:49 • 11 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Novi dizajn....

srijeda, 22.11.2006.

Kao što vidite, blog je osvježen novim izgledom. Dodao sam još par featura, da olakšaju snalaženje.
Radi se o novom Google pretraživaču
Kada upišete neki dio teksta koji vas zanima u pretraživač, otvorit će se novi prozor sa temama u kojima se pojavljuje.

Ideju, koja je još odavno bila pristuna, je konačno ostvarila jedna mala neugodna greška, naime, u zadnjem postu sam naveo izvor. Fontovi kojima sam napisao izvor bili su iste boje kao i pozadina content dijela bloga, što je rezultiralo da se cijeli paragraf "stopi" s pozadinom.

nadam se da će vam se svidjeti.
Svaki prijedlog je dobrodošao.

Pozdrav i do čitanja!

22.11.2006. u 10:49 • 17 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

D. K. Keba vs R'N'R

utorak, 14.11.2006.

Kada pričamo o tekstovima, dominantna orijentacija kod turbofolka, u slučaju s najpopularnijim komercijalnim galzbenim oblicima, bila je okrenuta k pjesmama o vezama, romantici i ljubavi. Vizualno, postoji čvrsta orijentacija prema slikama glamura, bogatstva i "dobrog života" kako ga zamišlja seljačko-urbana populacija - svijet naseljen mladim ženama u minjacima koje voze skupe automobile, žive u velebnim, prostranim kućama i provode vrijeme u modernim hotelskim barovima, a navečer se prepuštaju seksualnim delicijama, te zadovoljavaju svoje muškarce, poput robinja...

Suprotno starijoj 'novokomponovanoj' glazbi, koja je kao stalno ponavljanu temu ima tugu gradskih migranata i sliku seoske idile iz prošlosti, turbofolk predstavlja dobar život kao karakteristiku srpske sadašnjice - nešto što je, s obzirom na stanje općeg siromaštva i međunarodne izolacije, dostupno samo maloj grupi za koju se generalno drži kako konstituira novu elitu kriminalaca. Povremeno je ovaj imidž nalazio svoje mjesto u tekstovima turbofolk pjesama:

Koka-Kola, Malboro, Suzuki /Diskoteke, gitare, buzuki /To je život, to nije reklama/ Nikom nije lepše nego nama (…) /Lepo mi je sve /Samo tako neka ostane.


Drugo, predstavljanjem životnog stila, te kvalitete življenja nove elite kriminalaca u glamuroznom i romantičnom svjetlu, postiglo se da uspon ove grupe djeluje normalno i prihvatljivo. Savršeno za eksploataciju kod širokih narodnih masa, onih neprilagođenih urbanih seljaka (seljačina). Prethodno razmatranje ističe nekoliko distinkcija između turbofolka i ranije 'novokomponovane' narodne glazbe, od kojih su mnoge glazbenog tipa. S obzirom na malobrojnost folklornih elemenata u glazbi, trebalo bi postaviti sljedeće pitanje: što je uopće folk u turbofolku? Odgovor koji bi bio utemeljen na muzikološkim distinkcijama ne može se dati.

Činjenica da je galzba plasirana kao narodna i da najznačajniji dio njene publike dijeli demografske karakteristike sa slušateljima ranije 'novokomponovane' narodne glazbe- definiraju je kao - 'narodnu'. Kategorija narodnog može se promatrati ne kao deskriptivna estetička kategorija, već kao konstrukcija koja se izvodi iz drugih bazičnih društvenih suprotnosti: urbana protiv ruralne i poluurbane javnosti, i kao paralela, rock&roll protiv narodne glazbe.


Još jedna važna potvrda preuzimanja moći od strane nove urbano-seljačke klase pojavila se u pjesmi 'U crno obojeno', Dragana Kojića Kebe.
S gitarskom pratnjom turbofolk majstora Zorana Starčevića Starog, pjevajući vlastiti prevod/obradu/transformaciju legendarne pjesme Rolling Stonesa 'Paint It Black', Keba se šepuri svojim brkovima u stilu Clarka Gablea.
Međutim, stilske razlike između Kebe, s jedne, te Jaggera i Richardsa, s druge strane, ne mogu biti jasnije. Gitarsko izvođenje Starog ne postiže prepoznatljivi treperavi zvuk Richardsa, već predstavlja njegovu agresivnu, ritmičku redukciju. Originalne riječi pjesme Micka Jaggera predstavljaju već klasičnu sliku mračnog i beznadežnog svjetonazora rafiniranog u muzici Stonesa kasnih 60-ih i ranih 70-ih, a Kebin se, pak, doprinos Jaggerovom metru sastoji u razradi poda (patosa u originalu)zbog odbijene ljubavi.

Uporedite beznadnog Jaggera: I see the girls walk by dressed in their summer clothes. I have to hold my head until the darkness goes, sa Kebinim varijacijama:

Bog mi je dao sve, dao i uzeo. Kao tebe nikoga nisam voleo.
Svaki komentar je suvišan, ne?

Keba je uživao u tvrdnjama kako je inspiracija za obradu došla iz želje da se izrazi štovanje prema glazbi u kojoj su on i Stari uživali u svojoj mladosti, onih davnih dana kada je rock&roll bio suvremena muzika: "Da budem jasan, pesme Stonesa pevane su na rumunskom, nemačkom, italijanskom, pa što ne bi Srbin kao ja bio sposoban da ih peva? Zoran Starčević i ja smo došli na ideju da obradimo tu pesmu, jer smo slušali tu vrstu muzike kao klinci. Ta pesma ima mnogo elemenata našeg folklora, mada to možda zvuči čudno. Njene harmoničke rezolucije su veoma bliske našima. Tako da bi se moglo reći da su Stonesi nas opljačkali. Zašto da ne? Niko ne kaže da ja pevam pesmu loše, ali se dosta njih pita otkud mi pravo da je pevam. Prosto im smeta da narodnjak uradi obradu."

Mnogim Beograđanima koji su čuli pjesmu ona je predstavljala povijesni dokument i paradigmu nove dominacije turbofolka. Turbofolk je držao televiziju, velika koncertna dešavanja, kafane i radio. Sada, očigledno, turbofolk raspolaže i pravom na obradu Rolling Stonesa, čime je svojim proglasio najsvetiji dio rock&roll kulture.

Izvor: Eric Gordy

14.11.2006. u 19:49 • 5 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Silovanje logike....

petak, 10.11.2006.

Pri samom pomenu TurboFolka i njegove produkcije, pade mi napamet ona genijalna izjava iz romana Kvaka22: "gdje počinje TurboFolk, tu završava logika"... Dobro, u Kvaka22 se radilo o vojsci: " gdje počinje vojska, tu prestaje logika"..
Toliko je besmislenih ideja, čemernih rima i zbilja, ali zbilja bezvrjedne 'poezije' u ovoj hrpi balkanskog otpada...

Tako naprimjer - u pjesmi Skitnica kaže se: Ovo je moja kuća živio sam tu / ovo je moja draga volio sam nju / ono je čovjek neki što mi uze sve / skitnice čekajte me, ja nemam gdje.

Ako zanemarimo gnjecavo samosažaljenje od kojeg žive ne samo ovi stihovi nego i golem dio ljubavnih cmizdrenja u ovim tekstovima, i, uz to, ako zanemarimo čemerne rime "tu" – "nju", "sve" – "gdje", te neizbježno alkoholizirano stanje i kafane koje nisu izuzetak nego jedno od glavnih obilježja svekolikog stihotvoraštva u turbo – folku, ostaje nam da se pitamo: gdje smo? U Americi ili u BiH/Srbiji/Hrvatskoj?
Jer nije nemoguće da jednom Amerikancu, kad se sjetimo njihovog zakona o razvodu braka, "čovjek neki" uzme i kuću i ženu, ali nije mogućno da se isto dogodi razvedenom Bosancu/Srbinu/Hrvatu, točnije, takvo nešto je mogućno jedino u ovakvim stihovima koji siluju i stvarnost i jezik i osnovna pravila logike: A kad me budu drugovi iz kafane vodili / pred tom kućom opet staću / iz sveg' glasa zapjevat' ću / nek vode me na sud / i kažu da sam lud.

Kako se vidi, mjesto gdje se, u nas, utvrđuje je li neko lud, nije duševna klinika već sudnica: noćnim uličnim pjevačima sudija za prekršaje ne izriče kazne zbog narušavanja reda i mira, već daje mišljenja o njihovom duševnom zdravlju...

cijela pjesma ide ovako:

Armin Sakovic - Skitnica

Sinoc kad sam prosao
mojom starom ulicom
pred jednu sam kucu stao
skrio se pa zaplakao
neka ne vide, da mi ne ide

A kad me budu drugovi pijanoga vodili
pred tom kucom opet stacu
iz sveg' glasa zapjevat' cu
nek vode me na sud
i kazu da sam lud

Ovo je moja kuca zivio sam tu
ovo je moja draga volio sam nju
ono je covjek neki sto mi uze sve
skitnice cekajte me, ja nemam gdje

A kad me budu drugovi iz kafane vodili
pred tom kucom opet stacu
iz sveg' glasa zapjevat' cu
nek vode me na sud
i kazu da sam lud


U pjesmi Kakvo tijelo Selma ima ima stanovitih protivurječnosti.

Prvo se kaže: Te noći me uhvatila kriza / te noći bio si moj / ni ime ti upamtila nisam / samo te pamtim kao broj.
Ženska se, dakle, poslužila muškarcem kao objektom suzbijanja ili ublaženja "krize", stoga muškarca "pamti kao broj": udarila je još jednu recku, u skladu s rekorderskim duhom današnjeg vremena, i to je sve.

Zapravo nije sve: kriv je i muškarac: jer da si ostavio traga / ne bih te zaboravila, veli, kao zahtjevna ženska koja očekuje da muškarac, iako je s njim bila svega jednu noć, ipak "ostavi traga", što znači da se nije pokazao kao krevetski as. Na kraju pjesme, međutim, kaže se: Ja znam da si želio me dugo / i ja sam željela to / a sada bi htjela nešto drugo / a ti ćeš pravo na dno, što, uprkos nedostatku "h" u glagolu "bi", znači da nije bilo "krize", već da su oboje željeli snošaj, pa se pitamo: mogu li se uskladiti izjave sa početka i s kraja pjesme? Mislim, da li je moguće da na početku kaže kako te noći me uhvatila kriza/ni ime ti upamtila nisam, da bi na kraju poručila da ona dobro zna o kome se radi, a zna točno i što osjeća prema njoj?!
Ne treba ni pokušavati: autori ovakvih pjesama bacaju na papir prvo što im prdne na pamet, ali ne treba previdjeti da je žena ovdje prikazana kao podmornica koja potapa muškarce kao brodove, da prisustvujemo nesvakidašnjem prizoru: još jedan torpedirani muškarac ide "pravo na dno". Što biva potom? A ti i dalje pričaj svima / kakvo tijelo Selma ima / hajde hvali se još malo / ti nezrela budalo....

I primjer ove nesvakidašnje gluposti:

Selma Bajrami
Kakvo tijelo Selma ima

Te noci me uhvatila kriza
te noci bio si moj
ni ime ti upamtila nisam
samo te pamtim kao broj

Otrovna je ljubav moja
varljivo je tijelo moje
pomislis li da sam tvoja
nestanem i gotovo je

Ref.
A ti i dalje pricas svima
kakvo tijelo Selma ima
hajde hvali se jos malo
ti nezrela budalo

Ti i dalje pricas svima
kakvo tijelo Selma ima
da si traga ostavio
ne bi te zaboravila

Ja znam da si zelio me dugo
i ja sam zeljela to
a sada bi htjela nesto drugo
a ti ces pravo na dno


Umjesto da se pitam kako to izgledaju Zrele Budale, sjetit ću se jednog dječaka, iz mjestašca Krapine, grohotom se smijajući kako upada u ralje primitivizma i samoga sebe naziva augmentativima jedne Balkanske subkulture....

10.11.2006. u 19:10 • 2 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

Par odgovora....

utorak, 07.11.2006.

@fathers, nikad ti ne bih dao 15 s obzirom kako genijalan vokabular imaš!! Za svoje godine rasturaš... Moram priznati da ni ja sa svojih 15 nisam nešto puno bolji bio...

@Koji VOli Sise (a tko ih ne voli :) ),
Hvala na pohvalama, također se zahvaljujem na kritikama...
Ali ću morati obraniti svoj dignitet nekim činjenicama koje smatram pravovaljanim, s obzirom na razlog kritike...

Dakle, jedina pozitivna stvar koju je Turbo Folk unio u društvo je određena kvantiteta spoznaje koliko je naše društvo, zapravo- primitivno... Dok je TF bio UnderGround, slušao se u zatvorenim krugovima ljudi, na nekim mračnim tulumima, društvo nije bilo toliko eksponirane primitivističke nastrojenosti... Svi smo znali za one ćelavce kockastih glava i zlatnih lanaca, teških 2-3 Kg... I tu se naša spoznaja o primitivizmu gasila... Turbo Folk nam je efektno eksplicirao koliko je, zapravo, uistinu rasprostranjen primitivizam na našim prostorima i u našem društvu, te kulturi... Turbo Folk nikada neće biti direktno i eksplicitno odgovoran za nastanak primitivizma, ali je umnogome respondibilan za njegovu ekspanziju i indoktrinaciju društva njegovim lažnim, kičastim sjajem... Upravo si potvrdio ono što sam prije pisao- on je lagan za konzumiranje (kada kažeš da se lako opustiti) i svojim konzumentima je vrlo dostupan, poticajan, te odvodi u slijepu ulicu, u jednu sferu gdje, na kraju, može manipulirati svojim vlastitim konzumentom...

Mate Bulić i ekipa... Sjećam se prije par godina, nisi mogao proći ni jednom ulicom u gradu, a da ne naletiš na neki plakat, gostujućeg Mate Bulića, Thompsona, Minee, Magazina... Danas te salijeću plakati s imenima Srpske estrade, sve neke Karleuše, DareBubamare, Dragane... A kada bih se nadovezao na par činjenica koje sam napisao gore, zanimljivo je primjetiti kako se tada manje primitivizma osjećalo u zraku, nego danas... Samo primjećujem, no, ne tvrdim ništa....
Želim reći samo da si krivo konstantirao da je po mojem mišljenju TF uzrok primitivizma... Ne. Nikada i nikako! Trebao bi pročitati sve stvari od početka koje sam pisao, da bi shvatio onu nit koja me drži sve ove godine... i koju provlačim kroz sve tekstove.. Neke nekad manje, nekad više kvalitetne... Uglavnom, TF je posljedica. Ali istovremeno i svojstveni 'magnet' primitivizma i kiča.
Kada pričamo o POSLJEDICAMA, Turbo Folk će defintivno ostaviti posljedice po kulturu i društvo, a pogotovo onih mlađe generacije.... I ne.. to nije moderno... To je primitivno... A primitivizam je očito u modi ovih dana kod nas.. Samim njime i Turbo Folk...

Glede moje nacionalne pripadnosti i orijentacije.. Morat ću te ponovo demantirati- možda se učinilo, malo zbog brzine, nerazmišljanja i brzopletosti da imam nekih sklonosti k nacionalizmu, ali na mojem blogu su također linkovi od bandova koje slušam i svi su iz Srbije... Tako da napad na nacionalnost glazbe nema veze sa mojom nacionalnom pripadnošću... jasno ti je da i 'tamo' imaju problema sa Turbo Folkom i da njihovu kulturu također taj prvoklasni šund upropaštava... Volim i poštujem kulturu, bilo da je ona iz Srbije, Čačka, Makedonije, Slovenije, Bosne, anyway, ali ako ta kultura svojim 'dogmama' ponižava moje obrazovanje, ponižava moju opću kulturu i ophođenje prema drugima, kada čujem klince ispred osnovne kako na mobitelima slušaju Cece, Dragane, Karleuše... Oprosti, ali čak iako ispadam nacionalist na osnovi toga- reći ću samo da se gone tamo odkud su došli....

Pozdrav

07.11.2006. u 23:40 • 0 KomentaraPrintabilna verzijaID postaPodijeli na Facebooku

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

© 2006 nETsOLDIER. Validacija CSS & XHTML. design by nETsOLDIER

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se