D. K. Keba vs R'N'R

utorak, 14.11.2006.

Kada pričamo o tekstovima, dominantna orijentacija kod turbofolka, u slučaju s najpopularnijim komercijalnim galzbenim oblicima, bila je okrenuta k pjesmama o vezama, romantici i ljubavi. Vizualno, postoji čvrsta orijentacija prema slikama glamura, bogatstva i "dobrog života" kako ga zamišlja seljačko-urbana populacija - svijet naseljen mladim ženama u minjacima koje voze skupe automobile, žive u velebnim, prostranim kućama i provode vrijeme u modernim hotelskim barovima, a navečer se prepuštaju seksualnim delicijama, te zadovoljavaju svoje muškarce, poput robinja...

Suprotno starijoj 'novokomponovanoj' glazbi, koja je kao stalno ponavljanu temu ima tugu gradskih migranata i sliku seoske idile iz prošlosti, turbofolk predstavlja dobar život kao karakteristiku srpske sadašnjice - nešto što je, s obzirom na stanje općeg siromaštva i međunarodne izolacije, dostupno samo maloj grupi za koju se generalno drži kako konstituira novu elitu kriminalaca. Povremeno je ovaj imidž nalazio svoje mjesto u tekstovima turbofolk pjesama:

Koka-Kola, Malboro, Suzuki /Diskoteke, gitare, buzuki /To je život, to nije reklama/ Nikom nije lepše nego nama (…) /Lepo mi je sve /Samo tako neka ostane.


Drugo, predstavljanjem životnog stila, te kvalitete življenja nove elite kriminalaca u glamuroznom i romantičnom svjetlu, postiglo se da uspon ove grupe djeluje normalno i prihvatljivo. Savršeno za eksploataciju kod širokih narodnih masa, onih neprilagođenih urbanih seljaka (seljačina). Prethodno razmatranje ističe nekoliko distinkcija između turbofolka i ranije 'novokomponovane' narodne glazbe, od kojih su mnoge glazbenog tipa. S obzirom na malobrojnost folklornih elemenata u glazbi, trebalo bi postaviti sljedeće pitanje: što je uopće folk u turbofolku? Odgovor koji bi bio utemeljen na muzikološkim distinkcijama ne može se dati.

Činjenica da je galzba plasirana kao narodna i da najznačajniji dio njene publike dijeli demografske karakteristike sa slušateljima ranije 'novokomponovane' narodne glazbe- definiraju je kao - 'narodnu'. Kategorija narodnog može se promatrati ne kao deskriptivna estetička kategorija, već kao konstrukcija koja se izvodi iz drugih bazičnih društvenih suprotnosti: urbana protiv ruralne i poluurbane javnosti, i kao paralela, rock&roll protiv narodne glazbe.


Još jedna važna potvrda preuzimanja moći od strane nove urbano-seljačke klase pojavila se u pjesmi 'U crno obojeno', Dragana Kojića Kebe.
S gitarskom pratnjom turbofolk majstora Zorana Starčevića Starog, pjevajući vlastiti prevod/obradu/transformaciju legendarne pjesme Rolling Stonesa 'Paint It Black', Keba se šepuri svojim brkovima u stilu Clarka Gablea.
Međutim, stilske razlike između Kebe, s jedne, te Jaggera i Richardsa, s druge strane, ne mogu biti jasnije. Gitarsko izvođenje Starog ne postiže prepoznatljivi treperavi zvuk Richardsa, već predstavlja njegovu agresivnu, ritmičku redukciju. Originalne riječi pjesme Micka Jaggera predstavljaju već klasičnu sliku mračnog i beznadežnog svjetonazora rafiniranog u muzici Stonesa kasnih 60-ih i ranih 70-ih, a Kebin se, pak, doprinos Jaggerovom metru sastoji u razradi poda (patosa u originalu)zbog odbijene ljubavi.

Uporedite beznadnog Jaggera: I see the girls walk by dressed in their summer clothes. I have to hold my head until the darkness goes, sa Kebinim varijacijama:

Bog mi je dao sve, dao i uzeo. Kao tebe nikoga nisam voleo.
Svaki komentar je suvišan, ne?

Keba je uživao u tvrdnjama kako je inspiracija za obradu došla iz želje da se izrazi štovanje prema glazbi u kojoj su on i Stari uživali u svojoj mladosti, onih davnih dana kada je rock&roll bio suvremena muzika: "Da budem jasan, pesme Stonesa pevane su na rumunskom, nemačkom, italijanskom, pa što ne bi Srbin kao ja bio sposoban da ih peva? Zoran Starčević i ja smo došli na ideju da obradimo tu pesmu, jer smo slušali tu vrstu muzike kao klinci. Ta pesma ima mnogo elemenata našeg folklora, mada to možda zvuči čudno. Njene harmoničke rezolucije su veoma bliske našima. Tako da bi se moglo reći da su Stonesi nas opljačkali. Zašto da ne? Niko ne kaže da ja pevam pesmu loše, ali se dosta njih pita otkud mi pravo da je pevam. Prosto im smeta da narodnjak uradi obradu."

Mnogim Beograđanima koji su čuli pjesmu ona je predstavljala povijesni dokument i paradigmu nove dominacije turbofolka. Turbofolk je držao televiziju, velika koncertna dešavanja, kafane i radio. Sada, očigledno, turbofolk raspolaže i pravom na obradu Rolling Stonesa, čime je svojim proglasio najsvetiji dio rock&roll kulture.

Izvor: Eric Gordy

14.11.2006. u 19:49 • 5 Komentara • • • Podijeli na Facebooku