Gdje je nestala pismena kultura? ili 'kultura pismenog izražavanja'....

četvrtak, 26.10.2006.

U prošloj temi pisao sam o imbecilnosti TurboFolk tekstova..
Danas ću natuknuti par stvari o pismenom izražavanju autora/ica ovih basnoslovno bogatih Laži koje naša slušalačka rulja već decenijama pije s velikim guštom, bez obzira na spol, vjeru i naciju. No to je i razlog i za optimizam: narodi koji uživaju u ovakvim stihovima sigurno ne pate od viška kulture već od viška nekultivirane biološke snage, stoga se ne treba bojati njihove brze degeneracije, ni pomišljati da su kazali svoju posljednju riječ u bližoj povijesti ili budućnosti...

Ako zanemarim po koju, i to vrlo rijetku iskru nečeg što sliči poeziji (Dok ti u kafani piješ, druže / iznad tvoje muke vrane kruže), ti tekstovi ne pružaju ni jedan dokaz da se u njima mislilo bilo šta osim najtupljih ili najovještalijih polumisli ili primisli, ni da se bilo što osjećalo, osim najplićih ili najbanalnijih poluemocija, a i prvo i potonje saopćeno je jezikom preuzetim sa smetljišta. No možda je moja reakcija neprimjerena: moguće je da samo meni ti tekstovi djeluju skandalozno, a da u njima nema ništa ni neuobičajeno ni neredovno kad ih se gleda očima onih koji ih pjevuše na ulici, u kupatilu, u kafani, na izletu. Očima onih koji žive s njima.

Upitao sam se: u toj hrpi nevjerovatnih drljotina u kojima se bezobzirno ponižava kako jezik tako i ljudski srce i um, koji su stihovi najjadniji i najnepismeniji?
-refren iz pjesme Plavokosa (Kemal Malovčić): Vjerovala ne bih / da ti se zakunem / lagati bih htjeo / lagati ne umem. Zašto?
Zbog genijalne deklinacije: ja bih, ti bih... i zbog još genijalnije kombinacije htjeo i umem....

U pjesmi Dokaz (Cana) kaže se: Imam dokaz da si bio sa mnom / imam dokaz na ljubavni čin, / imam dokaz nosim ga u sebi / on se zove nerođeni sin.
Ni ovom tekstopiscu pismenost nije jača strana, bar ako je suditi po jeziku drugog stiha ("dokaz na čin"), mada jezik ne bi bio manje jadan da je rečeno: "imam dokaz za ljubavni čin", ali, ako odustanem od jezičkog cjepidlačenja, ostaje mi da pohvalim upotrebu riječi "dokaz" čije ponavljanje signalizira da draga dragom priređuje, pred općinstvom, sudski proces, pretvarajući slušaoce u porotu, ali i da ukažem na skriveni smisao sintagme "nerođeni sin": uz ginekološku potvrdu o trudnoći, stavljen nam je na uvid i rezultat pretraga na ultrazvuku, gdje je ustanovljeno da se radi o muškom djetetu....
Nadalje, zanimljivo kako autor/ica zna prve noći nakon "ljubavnog čina" (Ako zaboravis ovu noc / ako zaboravis i mene i grad / poslacu ti nekog da te seti / sve sto si mi ucinio tad) da će:
1. zanijeti
2. dijete će biti muško
3. kako će se to dijete zvati
4. čije je :))

Zapravo, i to je jedna velika obmana, jer je stih jednostavno napisan kako bi se rimovali "grad" i "tad"...

I nakon svega, ostaje nam gorka primisao - koliko će ionako nepismenih ljudi biti pismeno, ako ovo smeće i tekstovi koji su skupljeni sa smetljišta postanu "mainstream" i ovladaju našom kulturom?!

26.10.2006. u 18:31 • 3 Komentara • • • Podijeli na Facebooku