Najimbecilniji tekst svih vremena....

četvrtak, 19.10.2006.

koji je tekst TurboFolka najimbecilniji? Nema dvoumljenja- to je svakako pjesma o mobilnom telefonu(!). U njoj vlasnik pomenutog uređaja daje na znanje čovječanstvu: „ja ga imam, ljudi“. Ima ga zato da mu „širi grudi“, jer tako hoće (i 'vuče') rima: čim kažete „ljudi“, odmah pomislite na „grudi“, i obratno. Čime mu „širi grudi“ – radošću, nadom, nečim trećim, ne kaže, a nije ni važno, glavno je da mobitel čini vlasnika širokogrudim, i da bez njega čak „više ne može da se smeje“. Aristotel veli da je čovjek jedina životinja koja se smije... Ukratko: ako mu oduzmete mobitel, postaće uskogrud, i lišićete ga najljudskije od svih osobina: smijeha.

Potom dođe ljubavna izjava: Ja ga više volim / od Ramba i rata / hoću da ga uzmem / za rođenog brata, i, mada drugi stih sadrži hiperbolu lišenu pokrića, jer je teško vjerovati da bi današnji pravilno orijentirani Srbin mogao bilo što voljeti više od rata, četvrti stih sadrži iznenađenje: mobitel je unaprijeđen u nešto što mu je rodila majka, zapravo ne u nešto, to je zamjenica za stvari, već u nekog, jer mobitel „mazi lice moje“, a takvu sposobnost predmeti ne posjeduju. Potom se kaže: po njemu me znaju / zbog njega me se boje. Prvo je jasno: mobitel je neotuđiv sastojak vlasnikovog identiteta, i lijepo možemo zamisliti da ga njegovi bližnji zovu Onaj Sa Mobitelom, čak je možda taj aparat unesen u njegovu osobnu iskaznicu kao osobeni znak, ali teško je reći: što ga se okolina boji? Vide li u osobi s mobitelom mafijaša? Suradnika policije? Ili je mobitel dokaz moći kao takve, a treba se bojati moćnih? Ili ga se „boje“ da bi bilo rime sa „moje“?

Sljedeća strofa izaziva nedoumicu: Mobilni telefon / s njim sam k'o u braku / mobilni telefon / mi daje curu svaku. Ne zna se je li vlasniku mobitela isto ko da je u braku, a poznato je da jedino kad si u braku možeš imati curu svaku, suvremeni brak vam je takva institucija, ili je autor doslovno sklopio brak s mobitelom? Ako jeste, tko je muško a tko žensko, ili, ako se radi o homoseksualnom braku, gdje ga mobitel stavlja vlasniku, a gdje vlasnik mobitelu? Uz to, ako se sjetimo tekstopiščeve izjave da mu je mobitel „rođeni brat“, nije li riječ o incestu? Ili se sve ovo treba shvatiti kao napad rimovanog blejanja na nivou učenika škole za ometene u razvoju?

Na kraju, moram upozoriti na jedan paradoks: mobitel je oličenje najsuvremenije tehnike, a pjesma o njemu izašla je iz pera, ili kompjutera, osobe koja se nalazi na prijelazu iz divljaštva u varvarstvo....

također, ima smisla, pogotovo kada vidimo iz kojih sve prevoznih sredstava (osobnih) dopiru ovi 'mili šumovi', buka i dreka, da sličnosti sa mobitelom iz teksta usporedimo sa automobilom, naravno... Samo sa jednom malom iznimkom- automobilu možeš čak i metati-- u auspuh... A ako se radi o nazivu automobila s imenicom ženskog roda, onda je pola dileme riješeno...
Možda će dragi autor ove jedinstvene gluposti, jednog od najimbecilnijih tekstova današnjice na drugom albumu napisati pjesmu o svojem automobilu...

Do tada...
Čitamo se :)

Btw, evo pjesme :)

Laser Topalovic Brka
Mobilni telefon

Mobilni telefon
kad zora zarudi
mobilni telefon
on me pesmom budi

Mobilni telefon
siri moje grudi
mobilni telefon
ja ga imam ljudi

Ja ga volim vise
nego 'leba da jedem
ja bez njega vise ne mogu
da se smejem

Ja ga vise volim
od Ramba i rata
hocu da ga uzmem
za rdjenog brata

Ja sa njime pricam
ja sa njim se setam
u bioskopu zvonim
u pozoristu smetam

Ja ga vise volim
od najlepsih serija
Kasandra, Marisol
i Esmeralda su igra decija

Mobilni telefon
u mraku mi sija
mobilni telefon
on mi mnogo prija

Mobilni telefon
mazi lice moje
po njemu me znaju
zbog njega me se boje

Mobilni telefon
s njim sam k'o u braku
mobilni telefon
mi daje curu svaku

Mobilni telefon
sa njime se dicim
pusticu antenu
da na njega licim

19.10.2006. u 16:16 • 24 Komentara • • • Podijeli na Facebooku