Est operae pretium!
utorak, 25.04.2006.
... još kako je "vrijedno truda".
Pošto mi je trebalo par argumenata da bih opisao primitivizam jednog Primitivus TurboFolkusa (Permalink dotičnog posta), isprovocirao sam jednog primjerka ove vrste, koji savršeno odgovara svim onim činjenicama koje sam iznio u ranijim postovima ovoga bloga. Poznavajući psihologiju takvih primitivnih organizama, otprilike sam znao kako će se ponašati i kakve će mi riječi uputiti. I naravno, ni ovoga puta se nisam razočarao u svoje intuitivne osjećaje - psovke su frcale na sve strane, optuživalo me sa da sam, zamislite - ljubomoran(!) na TFolk kulturu, da sam nepismen i baš me čudi što nije spomenuo dlakavog četveronožnog kućnog ljubimca u seksualnom odnosu sa mojom milom majkom... Ali mu i nije to trebalo da se pokaže kako jedan nezreli, primitivni mozak jednog još manje zrelijeg i primitivnog dječaka, rasnog primjerka Primitivus Turbofolkusa ralaže i zaključuje činjenice i donosi sud o racionalnoj stvarnosti.
Nažalost, to je samo jedan primjer od gro takvih, samo ovoga možete proučiti jer, na sreću, ima svoj blog, posvećen TFolk stilu - TFolk blog Primjerak jednog dječaka, toliko upletenim u pipke "Hobotnice s Istoka" do te mjere da mi ga je bilo žao vrijeđati, kada sam vidio koliko grca od silnog "Balkanskog Dreka" koji mu je do grla došao.
To je samo jedan primjerak mladog života u usponu obrazovanja koji je na svojem putu do uspjeha upao u krivo društvo i ostao 'ispranog mozga' od strane istočne, primitivne kulture. I žao mi je što 90% današnje mladeži je kao on. A negdje su rekli da na mladima svijet ostaje. E jadan takav svijet koji će ostati u rukama primitivaca, onih koji slušaju harmonike, loše usklađene akorde, beznačajne stihove i rime toliko jadne, da se jedno dijete iz vrtića svojom pjesmicom o mami može hvaliti kako ima bolju rimu, što ne bi bilo daleko od istine, ako uzmemo jednu strofu - Šampanjca od Mile Kitića:
To sto je moje sigurno je
sto nije moje jos bolje je
a ti pitas me, pitas sta mi je
I 90% nacije je ludo za ovom pjesmom... nevjerojatno...
A kada bih još refren ovog Hita Smrdljivog Istočnog Melosa napisao, dobio bih argumentiranu, defakto stvar, koja doakazuje primitivnost i smatranja Žene Kao Objekta, kao komad mesa, o kojem sam pisao u ranijem postu:
Udara u glavu k`o sampanjac
njeno malo, glatko, crno koleno
pusti sreco, samo sam muskarac
vuce me, prokleto
udara u glavu k`o sampanjac
ja bih s njom do jutra ovde ostao
oprosti sreco, samo sam muskarac
vuce me, prokleto
I još sve to ukomponirano s tako jadnim (dis)harmoničnim tonovima jedne poluraštimane harmonike. Par akorda i napravili su hit za kojima 90% Hrvata luduje, hit koji se sluša na tulumima, u autima, u narodnjačkim stajama - sjemeništima nekulture, seksizma, šovinizma i većinom lošeg ukusa, do te mjere da se zbilja zapitam - što se događa sa društvom?!
I odgovor je uvijek isti... TurboFolk je zasjenio mladež, ušao je u društvo poput virusa i zarazio mnoge.
Odraz nekulture....
ponedjeljak, 24.04.2006.
Joj kako volim ovakve komentare :)
Zapravo, što više takvih komentara od osoba koje su obuzete TFolk stilom- to bolje, jer je to dokaz da ne pišem ovo uzalud i zapravo mi nesvjesno pomažu prilikom pisanja.
Očito je kako primitivus turbofolkus ljudi preciziraju svoje mišljenje: jedini argumenti su im psovke i CapsLock. Naravno, sve je to odraz jednog neobrazovanja, nemara, nemorala , licemjerja i nadasve - primitivizma. Dakle, popunjeni su osnovni uvjeti da bismo te jedinke svrstali u onu najugroženiju grupu - grupu zahvaćenu nemoralom, nekulturom i primitivizmom TurboFolk kulture (nikako muzike.).
Kada sam počeo pisati blog, negdje početkom siječnja ove godine, nisam očekivao da ću naići na više istomišljenika, već sam mislio da će većina komentara biti tipa ovih dolje. Hvala vam na podršci, svima vama koji ste me linkali na svojim blogovima. Bitno je stvari pokrenuti iz neke mrtve točke i jednog dana, tko zna... možda zbilja napravimo nešto veliko, osnujemo neku udrugu za promicanje kulture mladih. Vlastima je očito puna kapa pucanja i divljanja ispred smrdljivih Balkanskih staja, nazvanih "klubovima"; onih najgore vrste- narodnjačkim.
Svakim vikendom i sa svakom "narodnjačkom zvezdom" se TFolk poput gliste zavlači u društvo. Prvo su stradali oni manje obrazovani, pismeni, intelektualni. Žitelji sela, naselja i periferija malih i velikih gradova. Na tim mjestima su počeli nicati kao gljive nakon kiše te Balkanske Smrdljice Staje. Vremenom, sve više i više se taj obruč počeo stezati i danas, usred Ilice čujem frajera kako iz širom otvorenog prozora svojeg limenog produžetka penisa sluša neke smrdljive istočnjačke akorde na harmonici i ponosno gleda prema vani, ne bi li mu se (kako 85% njih misli) neka mačka uvalila, neka pohotnica koja će ga seksualno zadovoljavati dok udvoje slušaju TFolk, ali jadničak, nije primjetio ostale, normalne, ljude koji su mu se podsmijavali i urlali od smijeha tome prizoru primitivnog, neobrazovanog, polupismenog tipa....
Taj primjerak primitivus turbofolkusa savršeno prikazuje buduću situaciju koja nas čeka ako se društvo bude 'opismenjavalo' na ovaj nezavidan način primitivnog odgoja. Odgoja Narodnjačkih Staja i Istočnjačkih akorda na harmonikama....
I tebe sam sit kafano....
srijeda, 19.04.2006.
Draga njihova narodnjačka cesta opet donosi novosti :) plakati su gotovo prekrili sve moguće potporne stupove, staroga oronuloga mosta, a svojim velikim, neukusnim slovima pozivali TFolk obožavatelje niskointelektualne spike u jedan od mračnih, na znoj i jefitne parfeme iz Refana smrdljivi narodnjački klub....
Haris Džinović, u glavnoj ulozi :)... Zabava će biti vrhunska, a ekipa će da poludi...hehe..
Sjećam se.. Bila je negdje, '89., '90. godina. Bili smo malo odrasliji klinci i sjećam se i dan-danas kako smo se još tada ismijavali tim tekstovima....
I tebe sam sit kafano,
dabogda se zapalila
ona me je ostavila,
zbog vina me napustila,
šta mi radiš, dano, dano....
Savršena inspiracija za lom čaša i kolegijalno grljenje na podiju (od strane muških, pijanih svinja), deranje na sav glas, promukao, jedva kontroliran; totalno bez sluha i promatranje ženki iz prikrajka... Koje će nadasve biti omamljene euforijom pijanih mužjaka spremnih za parenje (uz ljubavni disharmonični ton), uzdajući se u svoje jeftine parfeme (koji, iskreno rečeno, užasno mirišu i točno znam kada prođem pokraj neke 'takve' da je iz Refana i apsolutno sve 'takve' isto mirišu...), hrpetinu nestručno razmazane šminke po licu, debelog sloja pudera koji se presijava poput svinjske masti pod svjetlom... gadi mi se i pomisliti na takve ženske spodobe, ali eto, to su glavne uloge u cijeloj toj seriji primitivizma i glazbenog neukusa... Toliko su se nisko srozale, da više imaš osjećaj da je to komad mesa ili neka živa svinja, koja je došla na stočni sajam prodati se za neku jeftinu spiku, nego cura... Baš me interesira kada onako kolektivno odu to toaleta, da li tamo krišom vježbaju svinjsko 'njištanje', jer je muzika savršen paravan, koja se, budi rečeno, ni ne razlikuje baš previše od nekog svinjca. Bilo da se radi o mirisu, izgledu ili zvuku koji dopire iznutra, tako da one vrlo lako mogu njištati i vježbati svoje glasiće, bilo kolektivno ili grupno s mužjacima spremnim za parenje ili u duetu za vrijeme parenja, sa istim tim smrdljivim mužjacima... no, da ne odem predaleko.. već me svrbe prsti.. na granici sam vulgarnosti...
Nego... Dragi naš Haris Džinović. Bosna. Istočna Bosna, da budem precizniji.. U nekim kultnim filmovima, Beogradske produkcije, kao i u nekim sa koprodukcijiom našeg Jadran Filma, te 'kafanske' pjesme su se koristile kao podloga da bi se naglasila primitivna atmosfera u nekim zaseocima diljem Bosne, odnosno, korišten je kao audio materijal za prikazivanje onoga najnepismenijeg dijela društva ... Eto, tko bi rekao da će jednoga dana u jednom narodnjačkom klubu, uz Savu, preko puta mosta na kojem je legendarno ime HENDRIX svirati tip čije su jefitne stvari korištene u filmovima za prikazivanje i naglašavanje primitivizma u scenama i kadrovima ?! Uz neizbježno krvave ruke i lom stakla, kao popratne efekte... Da ovo sada kažem nekome tko sluša TFolk, odgovor bi bio tipa:
" ma jašta, mislijo si da je Đinović seljačina, ali on je faca, ipak se njegove pjesme u filmovima koriste, viš da nisi u pravu! Đinović je legenda, a ti si seljak jer tako misliš. "
Zapravo, nisam mislio da je 'Đinović' seljačina... To je samo još jedan od onih starih tipova, zaslužnih za razvoj TFolk stila diljem raspale države, koji je okrenuo pravo bogatstvo pjevajući na koncertima mladim primitivnim obožavateljima ove glazbene (ne)kulture. I svoju slavu stekao je zahvaljujući naglašavanjem kafanskih scena i primitivnog ponašanja u filmovima...
Set ortodoksne gluposti....
utorak, 18.04.2006.
Mislim da bi bilo ovih dana dobro naučiti ćirilicu.. Vidim, sve više je rasprostranjena po ovim našim prostorima...
Mogli bi još i zaraditi - već vidim natpise: Tečaj ćirilice, naučite ćirilicu u 2 tjedna. Izleti u Čačak i Istočne gradove radi lakšeg sporazumevanja na ćirilici... Počnite razmišljati ćirilicom, ona je naša i vaša budućnost..
Pa da, svi najnoviji hitovi koji se slušaju na ovdašnjim prostorima su pisani na ćirilici, stoga, zašto je nebi naučili? Zgodno je to, još malo pa će se njihovi plakati, neukusno fluorescentno žutih, zelenih i narančastih boja pisati na ćirilici..
Odvratno..
Već vidim potencijalna mjesta za ovakve plakate.. Na staroj karlovačkoj cesti, na putu prema narodnjačkim vukojebinama. Mislim da putnici koji se u avionu laganu spremaju za sletanje na Plesu vide te plakate natpisa: Duško Kuliš, Dragana Mirković, Neda Ukraden, Vesna Zmijanac, Mile Kitić i ostala smrdljiva imena srpskog muzičkog govneta...
Sve me više taj dio Zagreba podsjeća na one ljigave mahale bosanskih vukojebina, sa prosjekom pismenosti stanovništva manjim od srednje godišnje temperature na vrhu Bjelašnice (oko 19°C)... Samo što je u ovom slučaju znak "°" zamijenjen s "%", ali nema veze, ionako to tamo ništa ne znači, jedan znak - više-manje, svejedno je. Bitno da se dobro zabavlja i pije uz harmonike i kuknjavu alkoholiziranih mužjaka i ženki u pjesmama u kojima mužjaci i/ili ženke kukaju za mužjacima i/ili ženkama... uglavnom... Ima sad, tu nekih varijacija, permutacija i kombinacija, ali tematika je uvijek slična. Stoga, kada bismo svu mladež koja sluša uglavnom ovu vrstu muzike, naučili još i ćirilici, podigli bismo čak i pismenost Hrvata (svaki 5. je nepismen), te uvođenjem novog pisma, dobili bi smo možda čak i još poklonika ove tradicionalne etno sramote...
DaraBubamara je bila u Splitu. Savršeno. Bijedna šund zvezdica sa TV Pink-a koja je došla na srpsku estradu povalivši se valjda sa pola produkcijske ekipe Južnog Vetra. 1994. tamo je zabavljala uglavnom djecu dobi osnovne škole. Kod nas je Turbo Folk zvezda, koja će još malo pa dostići broj prodanih karata Gibonnia... Pitam se čime je to zaslužila?
... glupo mi je pitanje.. pa općepoznata stvar je: TurboFolk je IN. Naši mediji ga promovišu. Severina i ekipa ga promoviše... I što bi mi onda očekivali od svega toga? Pa - estradu tipa: DaraBubamara i ostala mnogobrojna rodbina.
Ništa više ne sme da nas iznenadi. Još samo da naučimo ćirilicu i skupimo njihove fora- Bre, bre brate, veoma mnogo bre brate itd. tipa fore.. i da se još u škole uvede ćirilica, eto savršenstva. Opremljeni smo za dolazak nove mode, koja se ekspanzivno po kvadratu ubrzanja širi i unosi balkanski smrad u društvo.
Pukao mi film neki dan. Plakat- Duško Kuliš svira za Uskrs... Savršeno... ovo je dio jednog njegovog hita, za kojeg sam čuo da je u nas jako popularan:
Kazu da je srecu nasla
zivot takav je
sad za mene i ne pita
a ja volim je, a ja volim je
Svirajte mi pesme stare
sutra odlazim
da potrazim novu ljubav
da zaboravim, o, o, da zaboravim.
Dakle....
Kao prvo, ovakve pjesme više ne pišu ni klinci iz drugog osnovne.. Kod nas je to veliki hit?! ma da...
Drugo.. On je voli. Super. Ali mu je zao sto je nasla srecu?! kako to, ako je voli? glupost vrhunska. I zbilja, ako je voli, zar mu trebaju drugi da mu kažu kako je ona našla sreću? ma dajte, ljudi...
Treće: Želi stare pesme, da ode naći novu ljubav? I sada tko tu koga jebe? On je voli, ali nema veze, naći će on sutra drugu? Toliko o toj velikoj ljubavi. kako to lijepo zvuči... Prekineš sa curom i nadjes sutra drugu i svi sretni i zadovoljni, žive do kraja života... ma jao..
I sada, kada imamo ispred sebe jedan tekst, običnu kuknjavu mužjaka, u alkoholiziranom stanju koji sluša pjesme (vjerojatno drugog nekog mužjaka u alkoholiziranom stanju kako kuka za svojom ženkom) za svojom ženkom, koja će mu pomoći da zaboravi i ode dalje tražiti ženke... Odvratno... Meni se od ovoga povraća i fizički mi je muka, a kamoli da to još čujem negdje... a taj isti tip je svirao za Uskršnju noć u jednom smrdljivom narodnjačkom klubu... klubu? hmmm.. nije baš prikladna riječ 'klub'. Prije bi napisao - Smrdljiva Narodnjačka Staja.... koja je bila popunjena do zadnjeg mjesta... pa sada...
Komparacije radi, čisto da imam neku ravnotežu u tekstu, napisat ću jedan stih od Balaševića. Slične teme. Osim što ne kaže kako će sutra naći drugu...
Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvisna pitanja izbegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proleća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen...
Samo njegaova prva rečenica stiha je dostatna da pokrije celi svet narodnjackog i turbofolkaskog vokabulara, kojeg, usput budi rečeno, 99% onih koji slušaju TFolk ili narodnjake ne bi 'razumeli'....
a da ne govorim za ostale riječi, stihove, strofe, pjesme....
TFolk.... Stil života ili samo 'muzika'?!
petak, 14.04.2006.
U naslovu teme namjerno nisam napisao glazba.
Prije par mjeseci, kada sam i počeo pisati ovaj blog, sam na početku prve teme rekao- 80% stvari i činjenica iznijetih u ovim tekstovima nemaju veze sa muzikom, niti glazbom, već stilu života i jazu (ne)kulture društva, poklonika ove primitivne pošasti.
Vidim da se i dalje javljaju neki koji 'misle' kako je ovo blog o muzici. Dobro, ruku na srce, pomenem tu i tamo neke stvari koje me žaloste, a to je da je nestalo dobrog alternativnog rocka na ovim prostorima, zahvaljujući prvenstveno interesima vlasnika raznih prostora, klubova, osnivača raznih festivala i tome slično, te pomenem pri tome da je TFolk kao 'muzika' izazvao upravo to - padanje u ponor balkanskog primitivnog pristupa kulturi i odnosima izmedju jediniki društva.
Naslov teme je, zapravo, jedan tabu, koji ovaj pravac prati od samih početaka. Brene Bacionale i Lepa Lukić, ova druga sa onom njenom famoznom- 'Od izvora dva putića', negdje krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih, ako se ne varam. Teško je bilo i pomisliti da će taj način tekstualizacije i rimovanja gluposti dosegnuti nivoe društvenog standarda, ne samo u matičnoj zemlji, nego i u 'Lijepim Susjednim Državama'. Sjetimo se samo Brene Nacionale i onih njenih pokušaja snimanja velikih filmskih hitova - ' Hajde da se volimo' i sl. Neopisivo me podsjeća na Seve Nacionale i njene pokušaje estradizacije kazališta i urbane kulture. To nije ništa novo ni nepokušano, jednostavno se vraćamo u ta doba, kada su amateri promoviranjem vrhunskog neukusa pokušavali svladati bilo kakvo pomicanje prema razmišljanju zapadnog dijela Europe. Srećom, tada je postojalo više struja, društvo nije bilo homogeno, ako su i postojala područja homogeniziranog društva, u svakom od njih postojao je i pravac - Alternativni rock. Alt rock, rock i neki oblici punk-rocka, koji su se zadržali prvenstveno u dalmtansikim i istarskim dijelovima, gdje je tranzicija i protok razmišljanja mnogo veća nego u sjevernijim dijelovim kako Hrvatske, tako i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije(KUD Idijoti, Atomsko Sklonište, itd...). Izumiranjem ovih pravaca, te drastičnim smanjivanjem istomišljenika, gubi se ravnoteža među raznim načinima razmišljanja, što umnogome pripomaže i loša socijalna situacija stanovništva, što implicira na činjenicu da će se postići vrlo brza homogenizacija društva ponovo i doći će do ekspanzivnog rasta TFolk stila.
Kako je estrada u Hrvatskoj ostala bez ideja, kako su se plagirale sve moguće pjesme, jedina svježa nota je vraćanje na Istok i razvijanje istočnjačkih melosa i 'Turbo upuhivanje' takvih harmonija u naše, ionako glazbeno siromašno društvo. Vidio sam jedan zgodan komentar - Dečko je morao preći na TFolk jer su njegovi prijatelji počeli to slušati. Nažalost, to je samo još jedan od primjera kako se društvo gubi u primitivnim idejama, načinima razmišljanjima i kako se pojedinac ne može oduprijeti toj 'Hobotnici s Istoka'.
Osvrt na Hrvatsku TFolk scenu
utorak, 04.04.2006.
Ako su do sada to činili prikriveno ili samo unutar za to rezerviranih svratišta, Hrvati su napokon sami sebima javno priznali da doista vole turbo-folk, te da po tome nisu ništa drukčiji od Srba, od kojih bi se, jel'te, tako voljeli razlikovati. Ako se do sada turbo-folk šuljao kradom i pored hrvatskih medija (mada je i to upitno, jer što su bili Huljićevi puleni nego malo drukčije zapakiran turbo-folk?), Severinina pobjeda je konačno dala do znanja da hrvatski mediji sada spremno ulaze u propagiranje turbo-folka. Da je bilo uredničke pameti i kuraže, kojih u zabavnom programu HTV-a odavno nema, «Moja štikla» se, kao i niz drugih pjesama za Doru nije smjela naći u konkurenciji, pa makar ne bilo Dore.
Pobjedi Severine uvelike su kumovali glasovi gledatelja Dore (druga po glasovima publike), no još je više za ispovraćati se što je «stručni žiri» HTV-a Severininoj po svemu šund-pjesmi također dao velik broj glasova, a u finalnoj večeri čak i veći negoli Kraljevima ulice u polufinalnoj večeri. HTV će, stoga, biti najzaslužniji za prodor turbo-folka u hrvatski medijski prostor i za kulturološku kataklizmu u koju smo, nepovratno, ušli, a na što neki upozoravaju od početka 90-ih. Nadalje, ovime je nepobitno dokazano da na HTV-u nema nikakve, a kamoli jake i profilirane kultrunjačke i glazbene politike koja bi se usudila ovakvom muzičkom smeću reći «non passaran».
Severininom pobjedom postalo je bolno jasno da su svi oni koji su u toj «cajki» vidjeli «Umetnicu» bili potpuno u krivu, jer Severina je ovime pala čak i koju stepenicu niže od davno proskribirane Brene Nacionale. Tu ne pomažu ni Severinine uloge po HNK-u, ni monodrame. Cajka ostaje cajka. Bregović je, pak, suradnjom na Sevinoj pjesmi još jednom dokazao da su on i Bijelo dugme daleko zaslužniji za nastanak turbo-folka nego rocka na ovim prostorima, te da se novovjeko petljanje s bilo kojim etno nasljeđem na ovim prostorima često pokazalo pogubnim za glazbu i kulturu. Lado je samo poslužio da se ovaj dernek pokuša podvaliti kao hrvatska stvar.
Nadalje, «Moja štikla» izvrsno ukazuje da se hrvatski glazbeni drek ni po čemu, pa čak ni po mirisu, a kamoli po sastavu, ne razlikuje od srpskog muzičkog govna. Sukladno tome, estrada je, to je sada posve razvidno, spremna potpisati pakt s bilo kojim vragom, pa i turbo-folkom, samo da ne propadne. Očekujte, stoga, već ovog proljeća i ljeta, pravu navalu sličnih pjesama i potpunu negaciju ionako odavno zatrtih svjetlih tradicija hrvatske zabavne glazbe kakvima se ista mogla pohvaliti u 50-ima, 60-ima i dijelu 70-ih godina. Koliko dugo će to trajati, pitate se. Godinama, rekla bi još jedna hrvatska turbo-folkuša, Ivana Banfić.
Pobjedom Severine postalo je evidentno da Hrvati ne razlikuju termine zabavno i smiješno od glupog, primitivnog i zadrtog, a kamoli kvalitetnu od nekvalitetne glazbe. Do tog obrnutog sistema vrijednosti došlo je baš zbog godinama forsirane autarkičnosti Hrvatske u najgore provedenoj tranziciji društva u istočnoj Europi, a time i hrvatske pop glazbe, dok smo u «crnom mraku komunizma» 50-ih i 60-ih ili u vrijeme novog vala imali potpuno obrnutu situaciju – upućenost hrvatske glazbe na Zapad i na europski kulturni krug.
Ako Severina uspije proizvesti revolt u zdravim hrvatskim glazbenima snagama to će biti dobro, no bojim se da je za takav boj sada već prekasno. Hrvatska je odlučila snažno prikloniti se turbo-folku, premda se na papiru zaklinje u suprotno i, kao, bježi od bilo kakvkih balkanskih integracija. Severinina pobjeda dokaz je da je onaj najgori Balkan najviše ostao baš u najvećim Hrvatinama koji, zapravo, ni pod koju cijenu ne žele pobjeći od njega, kao povampirenog kulturološkog i društvenog prostora u kojem se cajke, uz usputnu pucnjavu, lom čaša i krvave ruke, dižu na pijedestal umjetnica, a kriminalci jedino snalaze.
Severinina štikla samo je odraz poptuno primitivizacije ovog duboko nemoralnog društva sklonog kiču i masovnom neukusu koje sve više gubi nit s bilo kakvim građanskim društvom i koje je, htjeli mi to priznati ili ne, bilo mnogo bliže Europi početkom 80-ih nego danas. U svim segmentima ovo društvo je dotaklo samo dno. Štikla je tek simbol tog poniranja. Onima kojima se sve to gadi ostaje tek povući se u tihi pokret otpora manjine kojoj turbo-folk štikla još uvijek nije probila uho i prosula mozak, jer nastupila su vremena u kojima je sramota reći da ne slušaš narodnjake. Prije 20 godina, čak i vrijeme najvećih uspjeha Lepe Brene, bilo je potpuno obrnuto. I to ne samo u Zagrebu koji se pretvorio u najcrnje dinarsko selo.
Eventualna i lakomoguća pobjeda Severine na Eurosongu (zbroj glasova Srbije, Bosne, Makedonije, Slovenije, dijaspora iz tih zemalja razasutih po Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, te glasovi iz još poneke istočnoeuropske zemlje, Grčke i Turske u kojima dišu sličnim glazbenim ritmom) neće ništa promijeniti na stvari. Bit će to samo pirova pobjeda jedne ružne, «kumovske» Hrvatske na ionako upitnom natjecanju lakih nota u režiji javnih TV kuća koje bi se, umjesto estradnih grozota, trebale baviti pametnijim poslovima kojima bi izvlačenje iz kulturne kataklizme u koju smo zapali počelo što je prije moguće.
thx to: Aleksandar Dragaš
Povratak u velikom stilu... stilu TFolka ;)
nedjelja, 02.04.2006.
Eto, znam da pdavno nisam napisao ništo vezano za ovu nesvakidašnju pojavu, TFolk stila u Hrvata... Prvo da se ispričam svima vama koji ste me redovito čitali, ali eto.. jednostavno nisam imao vremena za napisati nešto suvislo i sad... možemo početi ponovo druženje ;)
Dakle, nakon svih prijetećih sms-ova, pokušaja kidnapiranja, pa čak i prijetnjama smrću.. evo mene nazad... Rekao sam već u sms-u jednome- ja imam novca za odvjetnike... pa sad.. ako ćemo se vući po sudovima, samo izvolite... drugovi moji..
Toliko je toga što sam htio napisati za ovu temu i ovu priliku, da jednostavno ne znam otkud krenuti...
Možda od ćirilice? ili par pucnjava koje su se dogodile ispred naših 'omiljenih' klubova :)...
Možda od par pucnjava?
ili zabrane rada ?
Hvala ti, Bandiću, glasat ću za tebe na izborima :P
Neki dan čitam Jutarnji i ne vjerujem :) donosi se na izglasavanje novi zakon o radu noćnih klubova.. ali KAKVIH noćnih klubova? hehe... Narodnjačkih klubova ;)
E, narodnjački klubovi, dani su vam skraćeni... veoma mnogo, bre ;)
Komentari da/ne?
Naslovnica Bloga
Latinica- TurboFolk
