U novoj knjizi autor Marjan Bošnjak analizira Europsku uniju, njezine promotore i njezine dokumente. Kroz 300tinjak stranica sagledava različite aspekte Europske unije i koje bi negativne posljedice Hrvatska, tj. njezini stanovnici pretrpjeli u slučaju pristupanja istoj.
Posebnu pažnju autor pridaje Lisabonskom ugovoru koji ima sve značajke ustava; njime Europska unija de-facto postaje federalna država sa centralnom vlašću u Bruxellesu.
| | Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska bi izgubila gotovo sve atribute samostalne države i, s obzirom na svoje pučanstvo od svega 4,3 milijuna građana postala bi jedna od manjih provincija unutar te goleme multinacionalne države. |
Lisabonskim ugovorom Hrvatskoj i njenim stanovnicima bi se oduzela suverenost u odlučivanju unutar teritorija Republike hrvatske:
| |
Dakle, prema članku 17b(2) europski kolonisti imat će ne samo pravo kolonizirati Hrvatsku, nego će automatski dobiti i ustavom zajamčena politička prava među kojima je i pravo glasovati i biti kandidat na lokalnim izborima pod istim uvjetima kao i domicilno hrvatsko pučanstvo.
Stranci koji se dosele u Hrvatsku imat će i gospodarsku moć i politička prava koja će im omogućiti da s vremenom preuzmu lokalnu vlast u onim sredinama u kojima budu koncentrirani. To će u prvom redu biti atraktivni, ali slabo naseljeni jadranski otoci te manje općine u Istri i Dalmaciji, a s vremenom i drugi, pogotovo pogranični dijelovi sadašnje Hrvatske.
Žalosna je činjenica, ali je ipak činjenica, da većina Europljana, a pogotovo pripadnika velikih i gospodarski snažnih naroda, ima više novaca od nas Hrvata i veću kupovnu moć. Ta veća kupovna moć omogućava im da po Hrvatskoj kupuju ono što je najatraktivnije i najpoželjnije. To već sada vidimo u pojedinim dijelovima Hrvatske, poput Dubrovnika, Hvara i Opatije, gdje su strani kupci toliko digli cijene da su domaći Hrvati, sa svojim skromnim primanjima i skromnom kupovnom moći, gotovo isključeni s tržišta.
|
ali i u pitanjima vanjske politke Hrvatska nebi imala nikakav utjecaj:
| |
Na području vanjskih poslova Hrvatska će u Uniji biti posve marginalizirana. U Europskom parlamentu od 751 zastupnika imat će, bude li sretna, 10 ili 12 zastupnika, koji će biti bez gotovo ikakva utjecaja pri imenovanju članova Europske komisije, dakle, izvršne vlasti koja zajedno s Vijećem ministara imenuje ministra vanjskih poslova.(...)
|
Autor donosi još jedan aspekt gledanja na Lisabonski ugovor, o vladavini velikih naroda nad malima:
| |
No to je samo prijelazna faza jer, prema Deklaraciji o članku 9c, prihvaćenoj kao dodatak Lisabonskom ugovoru, od 1. travnja 2017. za kvalificiranu većinu bit će dovoljni glasovi koji predstavljaju (a) 55 posto pučanstva Unije, ili, (b) 55 posto članica.
Ovdje treba naglasiti da samo šest članica, Njemačka, Francuska, Engleska, Italija, Španjolska i Poljska, čine 70 posto ukupnog pučanstva Unije, dok ostalih 21, manjih članica, obuhvaćaju preostalih 30 posto.
Vrlo je jasno da se gotovo ni jedna odluka ne će moći donijeti mimo volje vladajuće šestorke.
Mali narodi, iako brojniji, u praksi ne će imati gotovo nikakvu političku moć, pa čak i kad bi bili savršeno ujedinjeni u svojim željama i ciljevima, jer ipak predstavljaju samo 30 posto ukupnog pučanstva. Ovdje se vrlo jasno radi o političkom modelu u kojem će veliki narodi vladati nad malima.
|
U europskom parlamentu situacija nebi bila ništa bolja:
| |
U Europskom parlamentu, koji sada ima 751 člana i koji bi se nakon ulaska Hrvatske malo proširio, Hrvatska može po najboljim prognozama očekivati 12 mjesta od eventualnih 763 mjesta.
Hrvati bi u političkom smislu, s obzirom na svoju marginalnu zastupljenost od manje od jedan posto, postali obična "statistička pogreška". Veliki igrači, koji predstavljaju 70 posto ukupnog pučanstva, dogovarali bi se međusobno, a budući da Hrvati predstavljaju manje od jedan posto političke moći, vjerojatno ne bi gubili svoje vrijeme tražiti čak ni naše mišljenje.
|
Tvrdnju europskih propagandnih promotora da bi hrvatska djelila suverenitet ravnopravno sa ostalim narodima unije autor ocjenjuje sa:
| |
Ta je tvrdnja daleko od istine.(...)U Europskoj megadržavi od pola milijarde stanovnika Hrvata će biti manje od jedan posto(...)i s obzirom na to da će se od 2014. odluke donositi većinom od samo 55 posto, to znači da će se i najštetnije odluke moći donositi bez nas. U takvoj megadržavi hrvatski bi narod postao politički marginaliziran i obespravljen.
|
Više informacija o ovoj odličnoj knjizi potražite ovdje.
Kao svoj zaključak mogu dodati da se prije pojave Lisabonskog ugovora još moglo govoriti o ovom ili onom pozitivnom aspektu Europske unije, no sa pojavom Lisabonskog ugovora sve te priče padaju u vodu, jer sada je jasno u kojem smjeru ta Europa želi ići: u smjeru centraliziranja svoje moći i svojeg birokratskog imperijalizima, da odlučuju o nama, malim narodima i običnim ljudima kako im se svidi. Srećom po nas, mi nismo bili članica europske unije kada su europski birokrati bez pitanja naroda (referenduma) odlučili uvući sve članice u tu svoju tvorevinu; Zahvaljujući toj okolnosti imamo još uvijek priliku oduprijeti se ulasku u europsku uniju u cjelosti, nemojmo prespavati tu priliku!
|
