Antiglobalizamby Vinko K.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Lipanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (5)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (7)
Siječanj 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Antiglobalistička misao za 21. stoljeće

pišite mi na e-mail pglobalist@gmail.com

Sadržaj / Contents:
Možemo li pobjeći od problema naše države, prijeteći demografski, sociološi i gospodarski problemi mnoge nas navode na želju za bijegom u okrilje Europske unije ili nekom drugom svjetskom savezu. Nade polažemo u njihov sustav upravljanja, da će nas njihovi pametni ljudi izvući iz mulja. Ali što više prolazi vrijeme to više mulja izlazi na vidjelo i iz njihovih redova. Ljudi su naprosto svugdje slični, u Bruxullesu ili u Zagrebu, poslije osvajanja vlasti zaborave na opće dobro i marketinška obećanja koja su izrekli, te tada počnu provoditi svoje sitne političke igre. Dva bitna čimbenika koja mogu izroditi dobru vlast su kućni odgoj i konkurencija. Kućni odgoj, jer se pouke o poštenju i objektivnosti koje roditelji malom djetetu usadi u srce prve prihvate i ostaju u pravilu do kraja života. Što više dobro odgojene djece imamo to imamo više dobro ogdojenih lidera, političara i biraća. Druga stvar, konkurencija među ljudima, među roditeljima, među političarima, među državama daje nam način da se mjerimo i tako uvijek pomalo korigiramo i napredujemo. Ono što doista zabrinjava je da Europska unija obje ove stvari sustavno, namjerno ili nenamjerno zatire. Odgoj djece žele iz kuće prebaciti na sustav, razni obiteljski zakoni Europske unije sustavno žele umanjiti utjecaj roditelja na svoju djecu. Drugu stvar, konkurenciju u politici, Europska unija po svojoj definiciji poništava - jer što je manje samostalnih država koje samostalno razmišljaju i donose samostalno svoje zakone to je manje konkurencije među državama i među političarima; a što je manje konkurencije to je potencijalna samovolja Europskih birokrata iz Bruxullesa veća, a to zabrinjava. Naši djedovi koji su uspjeli ovaj narod sačuvati kroz stoljeća pod okriljem raznih tuđinskih vlada sigruno taj trud nisu radili zato da bi mi danas sve to nabrzinu predali nekoj novoj tuđinskoj vlasti na upravljanje ali ovaj put i u vlasništvo. To je samo maleni djelić razloga zašto sam protiv Hrvatskog ulaska u EU.
Ovdje ćete naći i drugih tekstova o promašajima globalizacije, bilo ekonomske, kulturološke i političke.

Paradoks našeg vremena
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, no imamo manje, kupujemo više, no uživamo manje.

Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, televiziju gledamo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.

Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu.

Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.(...)
--George Carlin


The good society is the society in which a principal goal is the well-being of those worst off.
--John Rawls


---ponešto antiglobalizma na ovim blogovima---
Nova Politika - inicijativa euroskeptičnih blogera
jura sve zna
ramona
rockroll
don blog
francisca
tragicna misao


----zamjećeni blogeri----

angažirani:
don blog
radical element
monsoon
pulicer
zvone radikalni - provokator :)
freedomfighter
Cpt. Insane-o


osobni sa dozom socijalne tematike:
mala sanja
honorina
njofra
pucanj na mjesec
znam da nista ne znam
lost man


sa probranom temom:
ličanka lelana opisuje stare običaje
borgman's cube, sf dnevnik
okeco, slike iz prirode
folklorni blog


nesvrstani:
aaa digresije
run riot
stefica
indian women
nikolina29
manga
majaa
proširene vene
littleone.blog.hr
madeinholland.blog.hr
jocker
atlantida
irida
dvs
(...)

Linkovi

Hrsvijet - portal sa vijestima i euroskeptičnim komentarima

Civitas: razlozi protiv EU

Blog "ekonomskog kolapsa" - fokusiran je na zbivanja u SAD-u


Lisabonskim ugovorom k europskoj diktaturi

--o globalizaciji--
Kratke izjave o globalizacijskim procesima

Sweatshop FAQ

Fashion crimes

demography-matters - utjecaj demografskih kretanja na ekonomiju i gospodarstvo



Neka roditelji biraju!


kupujmo hrvatsko

fora!


kineski biznis

--moji značajniji tekstovi--

Čemu žurba u EU?, pričekajmo!

Europska Unija poništava demokraciju

Medijska manipulacija zbog EU

Kvazi-sloboda u EU

Nekoliko razloga protiv EU

Agresivno nametanje GMO hrane

Protekcionizam na pravi način?

Trajna kriza?

Zašto ekonomisti ne misle zdravim razumom

Standard života je u opadanju unatoč svim "naporima"

Previsoke cijene stanova

Jedna korisna varijanta protekcionizma u EU

Zašto bi bilo bolje da je država vlasnik infrastrukture mobilne komunikacije

Prirodni gospodarski rast ostvaren pomoću prirasta stanovništva

Negativna strana studiranja

Minus na tekućem računu kao instrument orobljavanja

Demografija: u Europi nema života




---HR web--
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Za&Protiv
--Za--
-Za moralni kapitalizam, socijalno osjetljiv
-Za radnička prava, (radno vrijeme, minimalna plaća, godišnji odmori, trudnice)
-Za carine na proizvode iz država u kojima nema radničkih prava
-Za carine proizvodima iz tvornica sa ropskim uvjetima rada
-Za očuvanje nacionalnog identiteta
-Za nacionalnu televiziju kojoj nije imperativ profit

--Protiv--
-Protiv raslojavanja društva na bogate i siromašne
-Protiv ropskih uvjeta rada
-Protiv rada Nedjeljom
-Protiv raskalašenog reklamiranja
-Protiv raskalašenih filmova, serija, časopisa

10.03.2009., utorak
Sada je svima jasno da nešto treba mijenjati. Vrijeme je za protekcionizam, ali na pravi način!

Od početka ovog bloga, koji je u međuvremenu napunio pune 3 godine pisanja i skoro 70 postova, pisali smo o raznim problemima i posljedicama slobodnog izrabljivačkog kapitalizma kakav nam je donijela moderna globalizacija. Teze su u principu jednostavne: Ako se mi moramo natjecati sa radnicima iz Azije koji ne uživaju radnička prava: minimalne plaće, ograničeno radno vrijeme, godišnje odmore: tada ćemo i mi, da bi ostali konkurentni, morati kad tad srezati i naša radnička prava te postati jednako efikasne „radne jedinke“ kao i „oni“. To je jedan problem. Drugi problem je da kada se svim radnicima u razvijenom svijetu počnu rezati radnička prava i time padnu i plaće: tada ukupna kupovna moć u svijetu pada te brojne ekonomije dolaze u silaznu putanju, a to se upravo događa.

Bojim se da će se taj silazni trend zadržati još dugo vremena, o čemu smo već pisali, iz jednostavnog razloga jer ekonomska elita koja nas je dovela do ovdje i dalje ne shvaća, i ne želi shvatiti gdje je stvarni problem i kako ga riješiti. Stvarni problem nije u krizi kredita, nego u krizi rada i proizvodnje, no to „veliki” ekonomisti još ne shvaćaju, treba im dati još vremena.

Da bi se zaštitio rad i proizvodnja, potrebne su anitglobalističke mjere, tj. potreban je protekcionizam. Ali ne onakav kakav su nedavno imali na umu američki ili francuski predsjednik: zaštitu domaće proizvodnje čelika, odn. zaštitu domaće autoindustrije. Ne takvom protekcionizmu. To je selektivni protecionizam na određenu vrstu proizvoda, koji bi zaista doveo do ozbiljnog trgovačkog rata, kao što kritičari upozoravaju.

Zar ne viditie u čemu je problem!? Gospodine predsjeniče Sarkozy, pa vi ste već nekoliko puta pokazali da znate razmišljati, kao npr. ovdje, ili ovdje.

Potreban je protekcionizam koji bi nas štitio od nelojalne radne snage. Tj. od onih radnika koji ne uživaju radnička prava. Naše zapadne vlade trebale bi postaviti trgovinske barijere i carine svim državama koje ne provode, ponavljem, ne provode, radnička prava: Minimalne plaće, ograničeno radno vrijeme, godišnji odmori. To troje. Ništa više, ništa manje. Pri tome, minimalna plaća, naravno nebi bila apsolutna vrijednost, nego izražena kao određeni postotak obzirom na prosjećnu plaću promtrane države.

Pa ako koja država želi bezcarsinski trgovati sa nama, tada nas prvo trebaju uvjeriti da njihovi radnici uživaju radnička prava. Točka. O takvom protekcionizmu govorim ovdje. Mogli bi ga nazvati „protekcionizmom radničkih prava“.

Naravno, nipošto, ni pod koju cijenu nebih htio da to dovede do ikakve vrste socijalizma. Jer koliko god ovaj izrabljivački kapitalizam bio okrutan ipak u njemu vidim i pravedničku crtu. Naime, u ove tri godine bloganja, naučio sam još malo više o ovome svijetu. Naučio sam da dobre ideje često mogu imati lošu provedbu. Naučio sam da neki od tih istih obespravljenih radnika, kad bi dobili priliku ili „5 minuta vlasti“, jednako bi obespravljivali svoje tada podređene radnike, dojučerašnje kolege. Naučio sam da nema pravde na ovome svijetu. I zato sam u posljednjih godinu i pol počeo cijeniti kapitalizam više nego ikad – jer on nam pokazuje pravo lice svijeta, bez uljepšavanja. U kapitalizmu svatko može vidjeti koliko tko vrijedi: vrijedi jako malo.

Kako onda pomiriti ta dva moja stajališta. S jedne strane bi uvodio „protekcionizmom radničkih prava“, a sa druge strane vidim tu pravedničku ljepotu tvrdog kapitalizma. Dvije stvari mi padaju na pamet:

Prvo: Zaštita ekonomske suverenosti: mislim da svaka država, kraljevina, republika ima pravo i dužnost da zaštiti svoju ekonomsku suverenost – a globalizacija je ta koja tu suverenost agresivno potkopava: pa u tom smislu možemo ovdje predloženi protekcionizam smatrati njenom zaštitom.
Drugo: Zaštita tržišnog natjecanja. Globalizacija ovakva kakvu imamo danas, bez sumnje teži k monopolu i duopolu u mnogim gospodarskim granama. Podizanjem protekcionističkih barijera kao što je ova, primjetno se sužavaju mogućnosti širenja i globalnog utjecaja velikih kompanija. Npr. za konkurentost start-up kompanije nebi više bilo potrebno pokretati pogon u Kini, već bi se konkurentnost mogla ostvariti i sa tvorničkim pogonom u našem dijelu svijeta.
Eto, to su dakle razlozi zašto bi valjalo ozbiljno razmisliti o uvođenju „protekcionizma radničkih prava“.

I dok sam ovo već napisao, vidim da ću danas još i treći put morati citirati predsjednika Sarkozy-a, još jednom dokazuje da zna razmišljati: "Treba mijenjati kapitalizam kako bi bio sustav poduzetnika, a ne špekulanata"-to je doduše jedna druga bliska tema, ali dobro čovjek govori.

- 13:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se