< | lipanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
27.06.2006., utorak
|
Ništa što već nismo čuli i vidjeli, jedna mala vijest prenesena na monitor.hr-u samo nas još jednom podsjeća na to koliko su se gospoda iz vlasničke elite pobrinula da što bolje iskoriste bijedu zemalja trećega svijeta za daljnje bogaćenje bogatih. Indijska djeca šivaju lopte za aktualno nogometno prvenstvo za 6 centi po komadu. Dok lopta u konačnici postiže cijenu od 100 keka. Zar je moguće da ljudska pohlepa može biti toliko neobzirna da za svoju veliku nogmetnu smotru spremno izrabljujemo zdravlje i dostojanstvo djece. Nesumnjivo da pohlepa igra veliku ulogu u tome, a cijeli naš ekonomsko-trgovinski sustav ju izvrsno potiče i pojačava. Taj sustav su ekonomisti tako osmislili i nazvali ga «zakon slobodnog tržište, slobodne trgovine» da se svi koji izrabljuju radnu snagu, dakle gotovi svi iz ovoga djela svijeta, vrlo dobro mogu pokriti sa raznim demagogijama iz ekonomije kao što su «zakon ponude i potražnje, komparativne prednosti», «jeftinije / skuplje», «isplati se / ne isplati se», «stopama rasta»,… Možemo se mi pravit pametni i pošteni koliko hoćemo i tvrditi da ta djeca nebi to radila da im se ne isplati. Ipak kada nam netko baci i slike te djece pod nos, vjerujem da tu i tamo ipak nekoga stegne u grlu. I to sa pravom, jer ako maknemo sve demagogije sa strane, ako sve te puste ekonomske priče ogolimo, dolazimo do gole činjenice da djeca sa istoka u bijedi štancaju lopte za fudbalsku smotru punu kiča i snobizma na zapadu. Vrlo je bitno da prvo prestanemo slijepo vjerovati tim pustim ekonomskim pričama o «slobodnoj trgovini», a onda trebamo i konkretne mjere provodit. Što jedan antiglobalist dakle predlaže? Vrlo je jednostavno, treba obeshrabrit izrabljivanje jeftine radne snage tako da se dignu visoke carine na proizvode iz zemalja u kojima ne postoje radnička prava. Treba stati na kraj slobodnoj trgovini. Kažem vam, tako je jednostavno, a opet tako nedostižno. Pogledajmo koje bi posljedice takve carine imale: Standard donjeg sloja stanovništva bi porastao jer opet bi i onaj needucirani radnik mogao naći pristojan posao u tvornici neopterećenoj od jeftine konkurencije iz inozemstva, i to je dobro. Srednjem i gornjem sloju stanovništva, jasno je, standard bi pao jer oni bi sada bili prisiljeni kupovati proizvode koji su rađeni od skupljih ruku, proizvode koji su se proizvodili u humanim uvjetima sa zajamčenim radničkim pravima. U prosjeku bi dakle živjeli siromašnije, ali zato i sporije, zadovoljnije i izjednačenije. A smanjenje standarda je ono što svakog bode u oči, osobito one najbogatije i najutjecajnije. Još ćemo dugo čekati dok se svijest u ljudi ne promjeni tako da budu spremni odreći se malo svoje materijalne komocije u korist veće pravde. Još mnogo, mnogo puta ćemo morati slušati laži o tome da je slobodna trgovina za dobrobit čitavog čovječanstva i da su tokovi globalizacije neizbježni. Monitor.hr: Svjetsko prvenstvo u izrabljivanju Indijska djeca lopte za prvenstvo proizvode za 6 centa po lopti Više od tisuću djece iz ruralnih naselja nedaleko od glavnog indijskog grada New Delhija angažirano je za potrebe nogometne industrije, među ostalim, za izradu dragocjenih FIFA-inih lopti s kojima se igra na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Udruge za zaštitu djece upozoravaju da je riječ o djeci robovima, koja rade po osam sati na dan za smiješnu plaću od 6 centi po lopti. Jedno dijete uspije na dan napraviti tek dvije nogometne lopte. S obzirom na to da je riječ o vrlo siromašnoj djeci, čije obitelji jedva preživljavaju, nitko se ne buni. New Delhi News |
Hehe, ovo ne bih nikome preporučio, ali zanimljivo je za vidjet koliko se može otići u krajnost ako se čovjek baš zainati protiv današnjeg konzumerističkog stila života. Pokret Freegana dolazi nam iz najkonzumerističkije zemlje na planeti SAD-a, a sada se djelomično širi i po Londonu. Oni su mladi, sposobni, zaposleni ljudi, jednostavno izrevoltirani zbog toga što im nije ponuđen "ispravan" način za preživljavanje. Koji god proizvod odluče kupiti u dućanu, uvijek ispadne da su tom kupovinom na ovaj ili onaj način podržali zloupotrebljavanje moralnih i etičkih načela. Shvatili su da nije problem samo u zločestim korporacijama već u cijelom sistemu. I stoga su odlučili jednostavno prestati kupovati. Što manje mogu. Hrana se u tolikoj mjeri baca, da se zapravo sasvim dobro može preživjeti kopajući po smeću (dokazuju i penzioneri u HR),... upotrebljivih polovnih proizvoda također se može naći u izobilju u krupnom otpadu,... preradikalno za moje pojmove, ali poruka je tu... vidite sami: http://freegan.info/ |
U današnjem sveopćem trendu sivila, gdje je svačije mišljenje jednako vrijedno, gdje svatko mora biti saslušan i svačiji hir postaje "legitimna politička opcija". gdje se za prevagu, ako je potrebna između dva "legitimna mišljenja" uzima profit kao jedina preostala svetinja, koja se izdiže iznad sivila, dolazimo do neslućene dekadencije. Tako nas ne treba ništa čudit najnoviji apsurd nizozemskih pedofila, koji javno iznose svoje "sasvim legitimno" mišljenje da se dobna granice za spolni odnos sa djetetom treba spustit na 12 godina. I tko im to može zamjerit? Pa živimo u demokraciji, i uživamo slobodu govora, pa onda i njihovo mišljenje postaje sasvim legitimno zar ne? Izjednačavanje prava homoseksualca i općenito promoviranje potpune tolerancije prema njima već nam na uši izlazi. Maltene već smo otupili na to. Pa zašto onda ne bismo otupili kad tad i na zahtjeve pedofila. Kako bi jedno dijete trebalo shvatit što je vrijedno na ovome svijetu a što nije, kad mu je sve dozvoljeno. Već u vrtiću uče (nedavno bio članak o Australiji) da je biti homoseksualac okej, da su maskirane kreature koje pjevaju hevi metal jedna sasvim okej pobjednička pjesma na Eurosongu, da je sasvim okej svoju zemlju predstavljati polu gol izvođenjem striptiza, da je okej poslije nogometne utakmice otići kupiti ljubav u bordelu, okej je za teenagerice da idu polugole u školu, okej je biti mafijaš kao obitelj Soprano u udarnom terminu na HTV-u, okej je iskorištavati radnike na minimalcu dok ti ubireš miljunske profite, okej je da mali Kinezi proizvode robovski za nas bogate ljude sa zapada. Te granice i zabrane koje gubimo, osim što su nam potrebne da znamo što je ispravno a što nije, mogu nam biti one iskrice koje nam nedostaju i vratit nam onu potrebnu romantiku koja se gubi u svijetu opsjednutim profitom. Npr. zašto je žena izazovnija kad je obučena nego kad je skinuta. Zašto su noćni izlasci poslije 2 sata u noći u mojem malom mjestu postali zabavniji od kad je stupila na snagu odredba o zabrani rada noćnih klubova poslije 2. Zašto je u vremenu socijalizma kad je bilo zabranjeno govorit o Kršćanstvu, bilo više vjere među narodom nego danas. I zašto je čedna zona na Krku baš onaj mali začin koji će pridonijeti razbijanju sivila u jednom turističkom mjestu. |