< | veljača, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
22.02.2006., srijeda
|
Sigurno ste primjetili ovu reklamu koja se zadnjih dana vrti na HTV-u. Mladenci pred popom, trebaju se vjenčat. Pop pita "dali itko ima išta protiv?", pri čemu se na licu od mlade vidi želja da netko nešto dobaci i da ju time odriješi bračnih voda i obaveza koje time dolaze. Nema veza što mladenka baš i nije više u cvijetu mladosti. I u trenutku napetosti, spasonosno na kraju, ipak potrubi nova ford fiesta pred ulazom crkve, na što mlada spremno otrči u svoj novi ford i ostavi mladoženju samog ispred oltara... Eto bez puno okolišanja je u reklami poručeno ono što u drugim reklamama pokušavaju ipak kolko-tolko zamotat u neki celofan: tvoj život nije bitan, bitno je samo da ti kupiš naš proizvod, onda si netko i nešto, onda si nešto postigao. popizdio.. :( (july morning 22.02.2006. 10:30) |
Amerika je produžila rok za izdavanje viza stranim studentima na 120 dana. Naravno nije to neka velikodušna gesta od njih, kojom žele pridonijeti podizanju razine znanja u svijetu ili smanjenju razlika između bogatih i siromašnih. Radi se tek o jednom elementu njihovih sustavnih mjera u svrhu održanja i daljnjeg razvoja njihovog načina života. U situaciji kada kod njih skoro polovica odraslih ljudi žive kao samci, jasno je da imaju problema sa natalitetom i održanjem stanovništva. Ali za razliku od Europljana koji također imaju ozbiljnih problema sa natalitetom, Amerikanci se svojim mjerama useljavanja uspješno bore protiv toga, dapače čak postižu i godišnji prirast stanovništva. Tako ovog mjeseca računaju da će se začeti 300 milijunti Amerikanac. Vrlo uspješno privlače najnadarenije studente i buduće stručnjake, koji poslije studija redovito ostaju u Americi i svojim radom i znanjem daljnje unaprjeđuju njihove tvrtke. Kako uspijevaju u tome da baš kod njih odu najnadareniji studenti, a onda da i ostanu tamo? Kako to da onaj relativno mali postotak mladih ljudi koji uopće razmišlja o studiju u inozemstvu, redovito izabere baš Ameriku. Što fali Njemačkoj, što fali Francuskoj? E pa pogledajte TV. Ne morate ići daleko, Hrvatska radio televizija koju mi građani republike Hrvatske subvencioniramo kroz pristojbu, redovito izgleda više kao neki Američki TV kanal. Pun njihovih filmova, serija, talkshow-ova. Pogledajte Slovensku televiziju, još gora situacija. Poslušajte radio. Dali smo u Americi ili u Hrvatskoj često se zapitam. A da tragedija bude veća, upravo nam ti njihovi filmovi, serije, emisije, pjesme cijelo vrijeme serviraju ideju o američkom stilu života, u kojem je sve savršeno, podređeno karijeri, poslu, kupovanju i posjedovanju stvari. Kada se takav stil života sustavno promovira, bilo to promoviranje namjerno ili ne, to ostavlja utjecaja na naše podnevlje i naše stavove. Životni ciljevi se usmjeruju prema onome što vidimo na TV-u. Javljaju se razne anomalije u društvu kao npr. već spomenuta averzija prema obiteljskim obavezama. Ironija je u tome što Amerikanci tu istu anomaliju koja se naravno i kod njih javlja, uspješno kompenziraju sa uzročnikom te iste anomalije. I što se njih tiče, krug im je time zatvoren. |
Australski sociolozi (među kojima i Liz Eckerman sa Deakin University-a) napravili su istraživanje o stupnju zadovoljstva među ljudima, sa pitanjima o njihovom standardu života, zdravlju, vezama, životnim ciljevima, sigurnosti, vezama sa zajednicom. Poslije intervjuiranja 23000 ljudi, očekivano su rezultati pokazali da su stanovnici najzabačenijih i najsiromašnijih područja Australije bili najzadovoljniji sa svojim životom, dok su stanovnici iz elitnog djela Sydney-a bili najnesretniji. Dalje, Robert Cummins profesor psihologije, uzroke vidi u većoj gustoći stanovništva i skupljem stanovanju. Što se odlično poklapa sa tvrdnjom Liz Eckerman-a da novac tek na vrlo, vrlo visokim razinama ima utjecaja na osobno zadovoljstvo. Da malo to prokomentiram, iz ovoga se jasno nazire veza između sreće i želje za materijalnim bogatstvima. Na jednoj strani su ljudi, koji su odlučili ostati u rodnoj grudi, živjeti kako znaju i umiju, tzv. "snalaziti se". Na drugoj strani su pojedinci koji bježe u velike gradove, u "svijet mogućnosti", tamo bivaju izrabljivani i izmanipulirani na svakakve načine, od poslodavca pa sve do društvenog pritiska "moraš posjedovati barem takav auto", "moraš imati za skupo ljetovanje", "moraš imati stan takav i takav", "moraš biti obučen/a tako i tako",… |
Na još jednom primjeru se možemo uvjeriti koliko se volja naroda stavlja u drugi plan pred ambicijama centara kapitala. Europskoj uniji čak ni uz velesilu kao što je Njemačka, ne uspijeva zabrana uvoza genetski modificirane hrane GMO. Ne treba nas onda čuditi što to ni maloj Hrvatskoj nije pošlo za rukom. Volja naroda čini se postaje demagogija, parlamentarni izbori postaju farsa. Prosječnom Nijemcu sigurno nije u interesu selidba tvornice u Kinu, prosječni poljoprivrednik se ne može borit protiv jeftine GMO hrane, da ne spominjemo sve potencijalne rizike koje takva hrana nosi. Čini se da centri kapitala žele stvoriti ovisnost ljudi o proizvodima multinacionalnih kompanija. Vlade i parlamenti, uglavnom su kupljeni i sustavno educirani da djeluju u tom smjeru. Stvaraju se klase, oni koji proizvode, robovi, radnici sa minimalnim uvjetima rada, a na drugoj strani manjina, koja si to može priuštit zbog svog školovanja, svoje prirodne nadarenosti zbog rođačke ili neke druge veze. Razlika između ovih dviju skupine postaje sve veća i veća, bankari (premetači tuđeg novca) imaju sve veće plače, a tvornički radnici sve manje. Iako vam ovo možda djeluje kao teorija urote, zapitajte se dali zaista volja birača ima ikakve veze s onim što se odluči, dali se volja prosječnog Njemačkog birača i djelovanje njihovog Kancelara igdje poklapaju? |
Eto ga, i podaci Hrvatskog statističkog ljetopisa 2005, pokazuju da se Hrvatska punom parom uključila u ropstvo 21. stoljeća, odnosno kulturniji naziv za to je globalizacija. Radnici u industriji su sve manje plaćeni, i sve više ima radnika koji rade na minimalcu, dok istovremeno broj onih koji zaruđuju dvostruko više od prosjeka ima sve više. Društvo se sve više raslojava na bogate i siromašne. I ako kažemo da nije u novcima sve, onda neka tako bude, pa kažimo u tom smislu da nas nije briga za njihovo bogatstvo i kažimo da nas nije briga za njihovo siromaštvo. Pogledajmo kako ljudi žive. Bogataši su opterećeni time da na račun nečijeg siromaštva postanu još bogatiji, da si kupe još više "finih" stvari, da si kupe auto sa još više gumbiju i funkcija u kabini. Siromasi sa druge strane razmišljaju kako postati bogat, kako otvorit svoju firmu pa iskorištavat svoje radnike i doći na TV. Jer na TV-u su samo bogati. Život i prvima i drugima prolazi u čekanju i isčekivanju za profitom i u isčekivanju da postanu vlasnici stvari. Naravno nije sve tako crno. Neki "manje", a neki "više". Ali u globalu, kako nam se to cijelo vrijeme servira na Hrvatskoj nacionalnoj televiziji, sve se podređuje profitu (zaradi), pa čak i njihov televizijski program, dakle krupnim korakom smo krenuli u smjeru "više" - još većeg raslojavanja. |
Sve na svijetu ja bi dao, Tek da sjednem na verandu, Pa uz karte, i bevandu brojim valove I tako izašao ja van u subotu navečer, još uvijek sam u tim godinama :) Ovaj klub u koji dolazim uvijek ima odličan izbor domaće muzike. Da budem jasan, nema niti "n" od narodnjaka, samo domaća Hrvatska pisma. I tako mi jedna pisma sinoć posebno ostala u uhu, ona stara od Stavrosa "Dao bi stoo amerika"... |
nema svetinje, sve je dozvoljeno, sve je dostupno, samo treba imati novac. Dakle, novac je jedina svetinja. To je liberalizam. Kao što zbog globalne liberalizacije tržišta, dobivamo sivilo, sve se svodi na isto, ništa se više ni ističe kao izvorno i vrijedno nekog posebnog truda (izuzev novca). Svejedno je danas koji automobil posjedujete (ako), svi su oni uglavnom od istih djelova, vjerojatno sastavljenih u Indoneziji. Svejedno je na kakvom računalu radite, razlike se svode samo na naljepnicu na kučištu. Vidite, kao što liberalizam i globalizacija potiču sivilo na tržištu, tako i liberalno odgajanje djece potiče sivilo u djetetovim glavama, tj, budući odrasli ljudi postaju depresivci. Tako barem tvrde psihologi, a ja kao laik nemogu a da se ne složim s njima, prenosi današnji Vijesnik: Mali tirani, budući depresivci Psiholozi predviđaju da će današnja djeca za 15 godina biti odrasli depresivci, i to najviše zbog popustljivosti i lažne liberalnosti u odgoju koji provode njihovi roditelji Da su današnja djeca razmažena - priznaje većina roditelja. »Kad će biti razmažena, ako ne u djetinjstvu«, opravdava se jedna majka. »Zašto ne bih svom vlastitom djetetu omogućila sve što mogu«, kaže druga. »Ionako će je život kasnije lupiti po glavi«, smatra jedan otac. Međutim, upozoravaju stručnjaci, pokazuje se da popustljivi odgoj nije bezazlen! »Prema predviđanjima, 2020. depresija će postati najčešći razlog javljanja liječniku u svijetu. Bit će to upravo zbog generacije današnje djece kojoj je sve dopušteno«, upozorava doc. dr. Nataša Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Odgoj bez granica stvara djecu bez oslonca. Dijete koje može sve gubi motivaciju, nema se čemu veseliti. Također, nesposobno je uživjeti se u tuđu poziciju i niske je emotivne inteligencije, bez čega nema sretnog suživota s partnerom, kolegama, ljudima općenito... »Današnji roditelji uče djecu da je najvažnije da oni zadovolje svoja mala načela, uče ih da se ne trebaju ni za što žrtvovati. Ali tako ih izdvajaju od drugih ljudi i osamljuju«, tvrdi psihologinja Jokić-Begić. Žrtvovanje je potrebno u braku, roditeljstvu, na poslu. Ono nije znak slabosti nego snage. Ipak, moderni roditelji uče djecu da moraju biti probojna i neosjetljiva na potrebe drugih ljudi.... |