petak, 30.10.2009.
MIR BOŽJI
Biblija nam govori o miru. To je mir Božji. Svatko tko poznaje Isusa Krista može prolaziti kroz razne probleme, suočiti se sa smrću, a ipak imati Božji mir u svome srcu. Kad vam umre roditelj, bračni drug ili vam se razboli dijete, izgubite posao ili doživite neku nesreću, možete u sebi imati mir kojeg ni ne razumijete. Plakat ćete na grobu, ali u sebi ćete imati mir i spokoj.
Sv. Pavao je rekao: Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. (Filipljanima 4;6,7). Ne brinite se tjeskobno ni za što! Koliko se često uzrujavamo i bojimo, tražeći bar malo mira? Božji mir može biti u našem srcu i to odmah sada.
"Neka u vašim srcima vlada mir Kristov2, kaže nam apostol pavao u Kološanima 3;15. Neki smatrate da poznajete Isusa Krista kao svog Spasitelja, ali ga niste postavili Gospodarom svoga života. Tada vam nedostaje mir Božji u borbama i burama, kušnjama i pritiscima života. Da li se u vašem srcu nalazi Božji mir?
Postoje i tjelesne blagodati koje izrastaju iz kršćanskog načina življenja. Grijeh i unutarnji osjećaj bezvrijednosti pogađa tjelesnu i duševnu dobrobit svakog čovjeka. Osjećaj tjelesne nečistoće i tjelesne nemoralnosti, osjećaj mržnje uperene protiv bližnjega, svjesnost naše nesposobnosti da postignemo ciljeve za kojima čeznemo, to su pravi uzroci tjelesnih i duševnih bolesti. Osjećaj krivnje i grijeh kojeg čovjek prirodno nosi u sebi, čini ga nesposobnim za obavljanje svojih dužnosti, čini ga bolesnim u umu i tijelu. Nije slučajno da je Isus, dok je boravio na zemlji, povezivao svoje propovijedanje i učenje s iscjeljivanjem. Postoji stvaran odnos između duhovnog života i zdravlja uma i tijela.
Mir s Bogom i Božji mir u čovjekovu srcu te radost u zajedništvu s Isusom Kristom blagotvorno djeluju na tijelo i um što vodi do razvoja i očuvanja tjelesne i umne snage.
Postoje posebne prednosti koje može uživati samo istinski kršćanin. Tu je, prednost posjedovanja božanske mudrosti i trajnog vodstva, osjećaj pravog optimizma, sigurnost da će prema božjoj objavi, sve na kraju ispasti dobro.
Ne možemo ne spomenuti i prednost koju će kršćanin imati u vječnosti.
Znamo odakle smo došli, znamo zašto smo došli i znamo kuda idemo, a imamo mir u srcu. Božji mir preplavljuje naše biće i ispunjava našu dušu.
U Kristu smo opušteni i imamo mir usred zbrke, zbunjenosti i životnih tjeskoba. Naše srce je smireno. Konačno smo našli mir!
Billy Graham
- 15:51 -
petak, 23.10.2009.
MARIJA JE ZAGOVORNICA DUŠA U
ČISTILIŠTU
Ljubav naše zemaljske majke ne završava se smrću njezine ljubljene djece. Ta se ljubav ne zadovoljava kratkoćom vremena na zemlji, već ruši svaku zapreku i ide preko groba te se veže vječnom ljubavlju sa svojim pokojnima. Ako kruta smrt grabi tijelo sina tužnoj mati, ne grabi joj srce. Ona ga po smrti jače ljubi čistom nadzemaljkom ljubavlju.
Ako se to ostvaruje u zemaljskih majki, još i bolje se opetuje kod nebeske majke Marije. Ona nas ljubi ne samo dok živimo na zemlji nego i nakon smrti. Ona nije samo zagovornica čovjeka dok putuje ovom zemaljskom dolinom nego je i zagovornica njegove duše u datom životu.
Vjera nas uči da po smrti idemo u nebo samo onda ako su nam oprošteni svi grijesi i sve kazne: vjećne i vremenite. U skrušenoj ispovijedi ili savršenom pokajanju opraštaju nam se kazne za koje imamo nadoknađivati ovdje ili u čistilštu. Stoga se čistilište zove i trpeća crkva.
Marija je majka sveopće Crkve: ove na zemlji putujuće, one na nebu slavne ali i one trpeće u čistištu. Ona moli da im se skrate vremenite kazne. Posebno se zauzima za one koji su joj se za ovozemljskog života utjecali.
Marija je majka milosrđa i blaženog ufanja. Gdje bi mogla bolje pokazati svoje milosrđe nego kod bijednih duša u čistištu? Ne samo da ona svojim moćnim zagovorom kod Boga pomaže trpeće u čistilištu nego moli za njih da im se skrate vremenite kazne. Posebno se zauzima za one koji su joj se za ovozemljakog života utjecali. Ona djeluje na njih da mole za preminule i da ih pomažu svim djelima kršćanskog milosrđa.
Ona tada opet Bogu prikazuje sve molitve, sv. mise, post i dr. dobra djela što se uzdižu sa zemlje ka nebu, svome sinu za pomoć trpećim dušama u čistilištu.
Iste će milosti i nama Marija isprositi ako ju budemo pobožno častili na ovoj zemlji i ako joj se budemo postojano preporučivali. Jednom ćemo i mi umrijeti i stati pred vječnog Suca. Ako želimo skratiti čistilišne muke, valja nam već ovdje na tome poraditi. Trebamo sprovesti život u ljubavi i milosti Božjoj, činiti djela milosrđa i pravde i utjecati se Mariji. Tada će ona zasigurno priteći nama u pomoć i u čistilišnim mukama.
- 19:05 -
ponedjeljak, 19.10.2009.
MARIJA JE UZROK NAŠE RADOSTI
Bol i tuga značajne su crte čovječjeg života na zemlji. Na svom zemaljskom putovanju doživljavamo mnoge nevolje.
Premda je i Marija imala mnogo žalosti u životu, obilovala je ipak i radostima pa je Crkva štuje kao zagovor naših radosti, da ne očajavamo pod pritiskom svih mogućih nevolja koje nas snalaze.
Marija je u pohodu Elizabeti nosila radost u sebi. Od radosti zaigra čedo u utrobi Elizabetinoj. Marija je vjerovala anđeoskim riječima i pristala je na volju Božju. Stoga ju je Bog ispunio svetom radošću i blaženstvom. Ushićeno je zapjevala: "Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu mome spasitelju".
Eto kako iz vjere nastaje radost i milina za Mariju.
Tako isto je i za sve kršćane koji vjeruju i kršćanski djeluju. Što je bio sav život Marijin nego jedna čvrsta i stalna vjera u Boga. Bio je radosna žrtva kojom je ona sve prikazala Bogu. Dobro je razumjela da se Isus žrtvuje za spas ljudskog roda. I to je pružalo radost njezinu srcu.
Sv. Terezija je preporučivala nekoj ožalošćenoj redovnici da svaki dan ponavlja: "Veliča duša moja Gospodina", te će joj ta pjesma povratiti radost.
Vjera donosi svakom čovjeku svjetlost, a svjetlost daje radost, jer Bog je jedino vrelo utjehe i veselja.
Crkva obično slavi 7 Marijih radosti na zemlji: radost pri anđelovu navještenju, pri pozdravu Elizabetinom, kod Isusova poroda, kod poklona triju kraljeva, kod prikazanja u hramu, kod Isusova uskrsnuća i napokod pri njegovom uzašašću na nebo.
No, Mariju su tek čekale velike radosti na nebu: tu joj je pripravljena velika slava, nebeski ju dvorani štuju kao majku Krista Kralja, Njezina se volja usklađuje s Božjom, nagrađuje svoje štovatelje, uzdignuta je nad sve anđele, Njezina će slava trajati vječno.
Ostanimo u toj majčinoj radosti uvijek, te nemojmo grešnim življenjem uvesti žalost i smrt u našu dušu.
Zavapimo Mariji: "Ti si majko naša radost, jer po Tebi lakše dolazimo do Tvoga Isusa, do spasenja naših duša".
- 16:12 -
subota, 10.10.2009.
ŽEDAN SAM
U mom duhovnom hodu Blažena Djevica Marija mi puno znači. Ona je Majka našega Spasitelja. Često joj se obraćam u molitvi. Doživljavam je kao Majku koja se uvijek brine za mene i koja mi je blizu. Kada se molimo Mariji, kada smo s njom povezani osobno, mi tada ljubimo Isusa, bliži smo Isusu Kristu. Marija nas uvijek upućuje: "Što god vam moj sin kaže, učinite". Ona nas vodi Isusu. Marija ne nesebična. Ona nikada nije mislila na sebe, uvijek se daruje drugome, Isusu, svetom Josipu.
Isto je i s nama. Kad zaboravimo sebe, tada će nas Bog moći upotrebiti. Kad častimo Mariju, častimo Presveto Trojstvo, otvoreni smo Duhu Svetom. Mi imamo sve u Mariji. Neka mi bude po tvojoj riječi, to možemo uzeti od Marije. Zato je bitno da ostanemo osobno povezani s njom i da u molitvi s njom razgovaramo; ne moliti nabrajajući, nego promatrati Mariju, njezin život, kako je ona postala i bila službenica Božja, promatrati njezinu poniznost, djevičanstvo, sktrušenost, njezinu skromnost...
Gospa me naučila kako čisto ljubiti Boga i čovjeka. Danas je upravo u poniznosti veličina ljudi, žena, djevojaka. A ta poniznost znači potpunu ovisnost o Bogu. Poniznost ne znači dopustiti da nas netko gazi i prezire, nego su ponizni oni ljudi koji su potpuno ovisni o Gospodinu, koji žive u isitni, a to je Marija.
Kad je došao anđeo, ona nije zahvalila Bogu što je baš nju izabrao i što je ona prava. Naprotiv, rekla je neka mi bude. Dakle, neka bude što god Bog hoće, što je Božja volja za mene u mom životu. Izručiti se Božjoj volji, to se može lijepo naučiti od Marije. Što Bog želi od mene da napravim u svome životu, to moram prepoznati, a mogu prepoznati po Mariji. Ona nam treba biti uzor.
fra Ivo Pavić
- 10:23 -
petak, 02.10.2009.
SVETI FRANJO OVAKO JE SLAVIO
BOGA SVEVIŠNJEGA
Ti si Svet
Jedini Gospodin Bog,
Koji činiš divne stvari.
Ti si Jak.
Ti si Velik.
Ti si Svevišnji.
Ti si Kralj svemogući,
Ti, Oče saveti,
Kralju neba i zemlje
Ti si Trojstven i Jedan
Gospodin Bog bogova.
Ti si Dobro,
Svako Dobro,
Vrhovno Dobro,
Gospodn Bog, živi i istinski.
Ti si Ljubav, djelotvorna ljubav.
Ti si Mudrost.
Ti si Poniznost.
Ti si Strpljivost.
Ti si Ljepota.
Ti si Sigurnost.
Ti si Smirrenost.
Ti si Radost i Veselje.
Ti si Nada naša.
Ti si Pravda.
Sveti Franjo Asiški je potvrdno povjerio istinu da „izvan katoličke Crkve nema spasenja.“ On nije bio apostol dijaloga u duhu pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. On je bio apostol Kristov koji je propovijedao Evanđelje:
1. za spasenje onih duša koje su bile katoličke, ali su otpale od evanđeoskog ideala, i
2. za spasenje nekršćana i nevjernika koji će biti izgubljeni ako ne uzljube Krista i Njegovu pravu Katoličku Crkvu.
Njegov životopisac, fra Cuthbert, OSFC, je napisao 1916. godine da je Sveti Franjo bio „veoma netrpljiv prema spletkarima i krivovjernicima“
U stvari, Sveti Franjo je govorio opore riječi o onima koji nisu prihvaćali katoličku Istinu. On nije govorio u neodređenim terminima o „sjemenu istine koja se nalazi u svim religijama.“ Niti je najavljivao svoje slavno putovanje da bi propovijedao muslimanima kao „poziv na dijalog između velikih jednobožačkih religija u službi velike ljudske obitelji.“
Ne. On je propovijedao potrebu obraćenja nekatolika i povratak u jedinu pravu Kristovu Crkvu u kojoj je jedino spasenje.
U jednoj od najstarijih Admonitiones (Opomene Svetoga Franje) sveti Franjo svojoj redovničkoj braći u svezi onih koji ne prihvaćaju Katoličku Istinu govori sljedeće:
„Zato su osuđeni svi, koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista po čovječnosti, ali Ga nisu vidjeli ni vjerovali po Duhu i Božanstvu, da je On pravi Sin Božji. Slično su i sada osuđeni svi, koji vide sveto Otajstvo Tijela Kristova, koje svećenik riječima Gospodinovim na oltaru posvećuje u obliku kruha i vina, i ne vide i ne vjeruju po Duhu i Božanstvu, da je to uistinu Tijelo i Krv Gospodina Našega Isusa Krista.“
Tako, oni koji nastoje prikazati Svetoga Franju Asiškoga kao apostola II. vatikanskog sabora i kao novi „brend“ dijaloga i ekumenizma jednostavno rečeno ne govore istinu. Posebno današnji ekumenizam čiji je najradikalniji element „Duh Asiza“, ne traži obraćenje nekatolika u jedinu pravu vjeru, već traži samo zajednički rad sa svim vjerujućim ljudima na „pomirenju raznolikosti“ a na dobrobit velike ljudske obitelji.“ Nema jasnije, oštrije suprotnosti novome, mlitavome ekumenizmu od onoga što je Sveti Franjo učinio pred sultanom, a njegova braća misionari doživjeli, postigli među muslimanima.
"Sveti Franjo nije znao niti je htio znati drugo do Isusa Raspetoga. Križ ga je sve podučavao, te je u njem bolje nego u ikakvoj knjizi čitao otkupljenje, ufanje i slavu ljudsku. U Križu je čitao, i to ognjenim slovima, preuzevši dar, ljubav neprispodobivu, ljubav Božanske žrtve.
Sveti Franjo govoraše:
"Ah, ja vidim da se Mudrost skriva u tom otajstvu,
a ljubav se sama opaža;
no moć se ni najmanje ne pokazuje.
Ljubav je sama poput potoka tekla:
nakana, volja, sve bijaše ljubav,
koja je zauvijek prigrlila čovjeka na drvetu Križa".
- 20:51 -
