Ovo nije blog, ovo je ANTERNET

četvrtak, 21.09.2006.

SECIRANJE REČENICE (ß)

te večeri, ti si mi bila takmac

bio sam napet po
put luka
i strijele
> seciranje rečenice
> vivisekcija sebe
> značenje sam slagao kao puzzle
kasnila si kao i obič
no, čekao sam te
gljač dana
> sad i ti možeš rezuckati
> krojiti i šivati
> puzzlama se igrati

sjeli smo, ja sam ti gle
dao zube, uzeo pogled
avanje sa strane
> mračan je bio ulaz u tebe
> oštro kamenje i sjećanje
> na niktofobičnog sebe
sjeli smo, ti si upijala sve
strano, sve pozna
te večeri
> možda si i ti pokušala ući u mene:
> dva stražara su te pred ulazom zaustavila
> pokrenula si rat; pokvarena vila

pri rastanku, rekla si mi:
ti imaš kartaški
> što? brod ili pogled?
> secirao sam i unutra našao - dvogled

te večeri,
moj je korijen bio izlomljen
istrošen od udaraca u kamenje
istrošen od tame i hladnoće
te večeri,
jedna ga je djevojčica probala isčupati
primio se za zemlju i povukao dublje
dublje, gdje je još mračnije i hladnije

tvoja ambalaža: pandorina kutija
te večeri,
nada je izletjela

(...)


(...)


(...)

par dana kao par godina:
zapetljaj prstiju i crijeva
(već i na spomen riječi koja sadrži a
sjetio bih se djevojčice koja mi je čupala korijen,
te večeri)
nakon slanih poplava i kolibrićevih potresa
(kad sam se silovito grčio
i primao za samoga sebe)
amputirala si sebe

trebao sam pošećeriti zemlju
trebao sam biti sekvoja
između sebe i sebe
između tebe i njega
(mravi bi me škakljali dok bi se penjali po kori,
ali ja ih ne bih osjetio, ne kao te večeri,
kad si mi bila takmac)



ANTERNET pišu dva ćoveka i jedna žena. Ćovek 1, Ćovek 2 i Žena