Ovo nije blog, ovo je ANTERNET

srijeda, 30.08.2006.

(kad umreš
pričat ću priče o tebi)

kad umreš prije mene
dugo ću gledati u ogledalo.
odrezane nokte ostavljat ću
svuda po sobi.
šišat ću se sama i brzo.
neću jesti danima.
kad umreš prije mene
bojat ću se paukova i mraka
skakati sa stupića na stupić
i nositi kapu.

kad umreš prije mene
pustit ću bradu
i da me fasciniraju
svi preljevi svjetla

kad umreš prije mene
i ja ću se zaljubiti
u neku djevojku dječjega glasa
koja u hodu zanosi u stranu
katkad ću je voljeti

(kasnije će reći: nikad!
i promijeniti zbog mene
broj mobitela i boju kose)

~ ~ ~

kad umreš poslije mene
pričat ću priče o tebi
svemu što bude slušalo

pričat ću prašini
praznih predavaonica
praznini lopti za plažu

neopipljivim mjestima
gdje šuma postaje voda
nebo postaje voda u jezeru

govorit ću glasno
žrtvama prometnih nesreća
(blijedima mramornog čela)
ljubavnici u mračnom hotelu

tjednima zavučena
u čahuru dudovog svilca
raspredat ću priče o tebi--- -
-------------- - ----------------
--------- ------------------ ----
- --- ----- ---- ------ -


kad umrem pomislit ćeš
par prigodnih i manje prigodnih stvari
prošetati sobom, otvoriti prozor
neko vrijeme stajati u hladu


(a ja kad umreš
svima ću pričati priče o tebi)



ANTERNET pišu dva ćoveka i jedna žena. Ćovek 1, Ćovek 2 i Žena