Ante Pancirov Poezija




subota, 31.12.2011.

Mrak

pred očima projekcija raskoši
u HD rezoluciji,
mjesec je lažne sigurnosti,
i darivanja.
tko je ugasio svjetlo?
kao da male bube ruju,
milijarde kukaca
preživaju…
i mirisi opori,
žuč…
nema melodije oštre,
precizne eksplozije,
nadahnuća,
što liječi kad poremeti se tik tak.
čujem li jedini ja to?
nepodnošljivu buku ticala,
tiskanje krila kukaca lešinara…
priželjkujem eksploziju
biblijskih razmjera.
u destrukciji je spas.

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Balkanski Maje

bezbroj kilometara,
i još toliko.
bezbroj mjera
nečega.
hladna i daleka,
nepristupačna,
euforična od kemije,
grč u želucu se širi,
u čir će stasati.
rituali rulje
i miris baruta,
prezirem običaje
i stišćem zube,
radi koristoljublja.
neću sjebati,
do kraja dosljedan,
neću im dati
izgovor za prokletstvo.
u godini Majanskoga kraja.

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




četvrtak, 29.12.2011.

Mogu jedino urlati na mjesec

apsolutno prepijan
za stihove u dva ujutro.
previše očit da bi muljao.

nema sumnje,
previše je očigledna
u meni sjeta.
i previše sam razblažen,
emotivno spičkan,
da bi birao riječi.

previše zbunjen
da bi shvatio da je mjesec,
da to može mjesec.

treba mi to,
jebeno mi sad treba;
kao cigareta
osuđeniku na smrt.

treba mi,
treba svaka scena,
iz tajne predstave;
trebam svaki detalj iz te bajke,
da me održava,
fiksa mi dušu,
rajca srce.

jebeno je na kauču.
stol je leden,
nema gledanja…
a ja isto leden
kao pijana krepalina,
bazdim po vinu
i mrzim bespomoćnost.

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Sve, odmah, sada!

patetika
poput čira ružnoga
nasred face,
razorit ću ga do gnoja,
pa neka štrica, grezo i ljigavo!
neka ide
sve u pičku materinu,
nek se druži s partizanima
psovka u šumi.
želim sve,
sada, odmah.
želim sve.
skromnost
me danas ne jebe.

- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Prazno, jebeno prazno

izjebani blagdani
bez kurca,
prazna pička
i lažna menstruacija.
napaljeno sljepilo
čežnja, žudnja,
glad životinjska…
hoću dublje nego ikad,
očima ti vaditi mast.
misionarski…
transformirati se
u nježnog pervertita.

- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Jebo sklad

dođi, ubrzaj…
ili nemoj.
svrati,
povrati po stolu,
porazbijaj namještaj.
uzurpiraj,
uguši se od moje slobode.
ogladni od lijenosti
dug je put do frižidera.
gasi se,
pali se,
pala je u ekstazi.
raznesena polovica šake
jedva drži pimpek.
zgnječena glava
cirkulira,
ne otpada.
dođi
ili nemoj,
sklad mi je u kurcu.

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




ponedjeljak, 26.12.2011.

Skužajte mi


( patetičan sam za popizditi …. kome nije do ljige, nek skrola, arhiva je krcata crnilom… nemoš lipo živit i pisat, dobro isti i piti i bit stihovit ... za poeziju valja crkavat, bit zombi…. a opet, ko vas jebe. dobro mi je)

- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Fališ

Fališ brutalno.
Neću ni zamišljati
što bi bilo da nedostaješ trajno.
Da ne znam da si tu
ne bi me više bilo.
Prestao bi,
ugasio se.
Samo bi stao,
otkucao bi svoje.

Fališ.
Ti me upotpunjavaš.
Ti si motiv
mojih ljubavnih žudnji,
mojih luđačkih nasrtaja
i mojih ludiranja.
Ti si mi inspiracija
za traženje novih načina
da te volim,
iznad svih razumnih zaljubljivanja,
i iromantičnih gesta.

Fališ mi.
Nedostaje mi da te nasmijavam
i rušim granice,
svih tvojih zadovoljstava.

- 02:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Respect

Nisu ti dali da si zagrliš dušu,
i poljubiš vlastito srce.
Nisu ti dali priliku
da budeš ti.

Od površnosti
nisu vidjeli dijamant.

Upoznajem drevnu tebe,
dosad potpuno skrivenu
od ovoga života.

Nalazim
neizmjernu ljepotu,
netaknutu esenciju ljubavi.

Ne bih pogriješio,
da te nazovem
eliksirom moga života.
.


- 02:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Baš voliš

Kad smo goli i razmaženi,
naša je spontanost igra.
Nema tu pravila,
ni velike mudrosti.

Nema tu,
nikakvih misterija.
Osim fascinantne činjenice
da je nevjerojatno,
što uopće postojimo,
I da smo opet skupa.

Prostruji ta misao
kroz mene,
čim te taknem.

Pa te diram stalno,
a ti mi uzvraćaš.

I voliš me,
iznad svih mojih poimanja
veličine ljubavi.

- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Znaš me

Mogao bih se
opet voljeti.
Ne mislim to
na ciničan način,
pa da uživam u nevremenu,
i nevoljom hranim
mračnu ćud.
Nego baš iz srca.

Mogao bih se naviknuti
baviti ljubavlju.
Hraniti je zorom,
I grijati je
ispred crvene pećice noću.

Ti dođeš i tamo
gdje ni ja nisam nikad bio,
u meni.
Snalaziš se
u labirintu mojih slutnji,
prepoznaješ svaka vrata
i lako obiješ svaku bravu.

Prvi put
ne ostavljam zamke.
I prvi put,
ostavljam upaljeno svjetlo.


- 01:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Moje sunce

Množiš se i zahvaćaš
najudaljeniji svemir moga razuma.
Napreduješ progresivno.

To crno,
prekrasno sunce
koje grije čitavu galaksiju,
rodni je planet moga spokoja,
i izvor
moje nježne perverzije.

Na svim mojim svjetovima
nitko više nije gladan.
I sva bića mojih pogleda
simfonija su sklada,
otkad svira tvoja muzika.

- 01:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Deset

Sve sjeda na mjesto,
posebno nepopravljiva,
komplicirana geometrijska tijela.

U ovom nepoetičnom prizoru,
čak i stožac ulazi u kocku.

Nikad nisam razumio matematiku.
Nisam se ni trudio.
Moje su strasti previše životne,
i apstraktno opipljive,
da bi se gubio u brojevima.

Meni je danas sasvim dovoljno
brojiti do deset.

- 01:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Miriše siječanj

Povratak korijenima
na dan kad je rođen njihov kralj.
Očekivao sam manje.

Previše alkohola
i loše glazbe,
sarkazam je lijek za glupost.

Smijem se.
Previše se smijem ovih dana.

Kako i ne bi,
kad blizu su,
prvi dani siječnja.

- 01:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




srijeda, 21.12.2011.

Muka mi je šta te nema

totalno ispunjenje.
neću se ni truditi
naći bolje riči.
ono kad se sve uklopi,
u ovo malo stana
naštela se i namisti,
da boli glava.
svaki minut je dragocjen,
tilo postane mirno,
sve pizdarije smišne postanu,
a sranja ko da nema.
namistimo svoj đir
i zajebajemo se,
pa se jebajemo.
pa red spize
čokoladnog mlika
red glupiranja
pa opet tvoja pička.
i onda sve ispočetka.
praznik je kad smo skupa,
i zato mi je sad pun kurac muka,
jer te nema.

- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Ta noć u prosincu

zimski solsticij
prilika za izravnavanje računa.
tko će prvi,
vampiri ili vještice?
Dioniz je mrtav
žene već glođu mu meso
svađaju se i reže.
hladno je,
prosinac ne oprašta nikome.
moj pogled nije večeras blag,
životinjski
želim glodati to meso.
polako micati vratom
iživljavati se.
potpuno usporen,
razjaren,
igram se truplom
odugovlačim,
oblizujem se.
diši duboko…
odgađaj vrhunac,
do ludila.
prodiri puninom u grotlo,
sruči se
u vruću, mokru nutrinu.
noć je stvarna,
ova noć
destruira.

- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 20.12.2011.

Ogledalo

žućkasti decilitri
i jesenski duhan,
grlo uživa.
na pola smo života, druže,
tko bi rekao, tako dugo.
bio sam i vidio,
previše puta gubio,
a svaki put pobijedio.
(narav poganu)
hedonizam
konstantni palež!
najbolji znaju,
ubijati se sa stilom…
sjedim na tronu
sadašnjosti
na vrhu dugačke hale,
odmoran…
prokleto siguran.
gledam,
lijeno promatram,
nepoznate ljude
i njihove dosadne žene.
dobro mi je.
tu sam gdje jesam,
u ogledalu.

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




nedjelja, 18.12.2011.

All mine

gledam omamljeno
kako mi ruješ po prsima.
nonšalantno
mi kopaš po duši
kao da je tvoja.
sjedim i pušim,
udobno mi je.
slušam spori ritam
i psihodeličnu Beth Gibbons.
vidim otvorenu rupu
na prsima,
i svoje nezaštićeno srce
kako kuca…
ne brinem.
uvlačim dim
i samo te gledam,
povremeno poljubim ti leđa,
i kažem da mi dodaš pepeljaru.
šterika se gasi,
tonemo u san.
a ona još pjeva:
all mine ….

- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Minijatura

čujem
u glavi je.
stalno je.
svira…
sad se smije.
izluđuje me
koliko se smije,
blesava.
nije normalna.
hvala nebesima,
što nije.
ne bulji me,
plesnit ću te…
to bi baš htjela?
znam.
blesiram se,
pa se ispričavam,
duboko u tebi.
ljubim ti desnu,
pa obrvu
pa iza uha.
….
znam..
i ja tebe.
puno.

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Glad

konstanta je ubojica
kažu,
treba uzimati kontrolirano,
po malo.
meni to ne igra.
ja bi sad
i odmah.
sve.
gladan sam te.
svaki put sve više.
izluđuje me čekanje,
kao da gubim vrijeme.
bez tebe
dišem u prosječnosti,
nepotpun.
jedino sam praznine sit …
a biti prazan tebe,
draga,
to boli brutalno.

- 19:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




subota, 17.12.2011.

U njenoj kosi

strateški je raspoređena,
a razbarušena,
između dva jastuka
u rupi između dva štramca.
mrzi se češljati,
i mrzi se buditi.
teški joj je horor u glavi
jer nije ni blizu 12 sati sna,
odvalila u komadu.

opet me izgurala
na rub moje strane,
i opet mumlja u snu.
brojala je sinoć
opet ure na prste,
odlučila je otkinuti od sna
jedan slatki zornjak.

vodili smo prvo ljubav,
a onda se poševili.
u njenoj kosi
mirisalo je jutro.

- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Miran

malo kad u životu se živi.
previše
ugađamo tuđim poimanjima.
prepuštamo se glupljoj većini,
da nam kažu
kako i zašto.
ja nisam.
gotovo nikad nisam,
niti mi je trebalo.
sve što nude je konsenzus
oko lažnih vrijednosti,
upakirano u tradiciju
i puno licemjerja.
ja nisam.
niti ću pristati,
makar i dalje boljelo.
moj je želudac
osjetljivi stroj.
moje srce traži najviše.
sve ili ništa,
tu nema kompromisa.
a jutros uistinu
ja imam sve.

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Špica

Mogu li ti srce uzeti šakom?
Gledaš me…
Držiš u ruci cigaretu,
sa zvučnika čuje se aplauz.
- Sviđaju mi se moji crveni nokti
na tvojoj bijeloj koži – kažeš mi.
Pjevaš
pričaš nešto o mome pupku.
Tko si ti ženo?
Što radiš večeras gola
na mom crvenom kauču?
Pogledaj me još jednom
da ne zaboravim.
Želim da me voliš.
Reci mi
jesi li to zaista ti,
moja bezuvjetna ljubavi…

- 05:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Djevojčica, maca i balon ( Ti(i)jA )

Popela se na stolicu,
pa još jednom na prste.
Pogledala je djevojčica,
kroz šareni prozorčić raja.

Viri,
pa se nevino smije.
Baš kao ona koju volim.

Mahala je djetinje,
dok se s anđelima i klaunima
igrala na žmire.

Trčala je cijelo jutro,
lovila jedan veliki crveni balon.
Sva se bila zapuhala,
ta mala miljenica Bogova.
Smijala se,zadovoljno.
Čula je da je lijepa žena
izgovorila njezino ime.

Djevojčica je namigivala suncu,
i naopako se smijala.
Zube je stiskala,
i žmirkala zbog neugode,
dok je onaj smiješni tip
ljubio lijepu ženu.

Virila je još par minuta
iz dvorca za male princeze,
djevojčica zamazana od čokolade.
Razdragana i zaigrana,
za rep je zločesto
ulovila neku crnu macu.

Kiša je i dalje padala,
dolje u svijetu nesvjesnom nevinih virenja
i čarobnog pogleda,
malene popišanke odozgo.

Jedino je lijepa žena znala.
Ona je oduvijek znala.
Ponekad,
u djeliću sekunde
kao da ju je mogla vidjeti.
Zaklela bi se,
da je krajičkom oka
ubrala posve nevjerojatno
kako joj maše curica,
iz tog bajkovitog,
ishodišta života.
I rekla mu je,
rekla mu je tad za nju.

U jednom magičnom trenutku,
svi paralelni svemiri
opet su se sastali,
na jednome mjestu.
I sve je najednom postalo
tako jednostavno, prekrasno i moguće.
U jednom neznatnom trenutku vremena,
bajka, život i čista ljubav,
susreli su se
u pogledu lijepe žene
i smiješnog muškarca.
Klauna,
koji je te noći uskrsnuo,
na njezinim grudima.

…jednom, nekad, negdje,
tamo gdje vrijeme miruje,
crnooka djevojčica kupa se
u zjenici oka moje ljubavi….

- 05:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




3,14 čka

Svirao sam sinoć klavir
po njezinoj vagini.
Ona ju, doduše,
hladno zove - pička.
Ne šljivi malograđanska
preseravanja macice, picice tipa.
Jednostavno ne troši
svoju vrhunsku ženstvenost na gluposti.
Ima više stila i ukusa,
od jedanaest tisuća umišljenih fufica.
Sofisticirana je,
puna je duše.
Graciozna, jebeno seksi,
ona je djevojčica i kurva.
Može biti što god poželi.
(…)
Uzbuđuje me njezin mozak,
njeno srce pumpa moju krv.
U jednom tijelu i umu stopljena
muza bezbroj filmova, romana,
ta božanska muza
sad spava u mome krevetu.
I dalje neodlučan
između njezine pičke i srca,
na sreću, ne moram birati
jer i dušu mi je svoju dala.

- 05:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Utorak

Kako se to odjednom dogodi
spontano i nestvarno,
da te trnci prolaze intenzivno
kad se sjetiš.

Mogao je biti bilo koji dan,
a poklopio se utorak.
Dopustio je ipak petku,
da pobere svu slavu.

Objektivno i iskreno,
tko bi se usudio vjerovati da može.
Netko je pokopao vjeru,
Netko raskrstio s happy end žanrom.

Previše prijeđenih kilometara,
puno vjere i nade za ništa.
Pomiriš se sa sudbinom,
živiš dan po dan.

Muškarci bulje u TV,
žene strahuju od strašnog scenarija,
u najgorem slučaju završit će
u penziji solo i s gomilom mačaka.

Roman na polovici,
priče koja nema kraja,
uvodi nove likove,
detaljno opisuje njihov background.

Djeluju nestvarno,
baš poput likova iz mašte.
Gomila je kostura u ormarima,
iritiraju ih prgavi duhovi prošlosti.

Tko bi ti vjerovao,
da život piše romane,
tko bi ti vjerovao,
da to nije fikcija?

U tri dana,
pa onda u sedam,
prođe i desetak dana,
pa odjednom gotovo 18…

Mozak u dealu sa djevicom
rezerviran kao i obično,
sugerira da nije logično
ni po Bibliji niti po Cosmopolitanu.

Duše rasplesane, tijela željna,
na tsunamiju surfa kemija.
Srca otekla pumpaju kao luda,
oči se cakle, pogledi šibaju, bičuju.

(…. Ponekad dok piša priča s onima gore, tražila je da je pregazi nešto razorno i moćno…. U svojim pregovorima, on je potajno licitirao dušom, ali nije mu na pamet palo da je proda, radije bi je poklonio tamo gdje pripada….)

Kako se to tako dogodi?
Bonaci beznađa
ljubav bahato opali pljusku,
a dobrota isplati svaku suzu i muku.

Neovisno o jučer, unatoč sutra,
danas ima smisao više nego ikad.
Svakim dahom, svakim otkucajem srca,
sve smo sigurniji da putujemo pravim vlakom.

I mi smo valjda samo obični ljudi,
al izgleda da vibriramo drukčije.
Kad smo sami vibriramo isto,
jer isti smo, ego jebemo mi, a ne ego nas.

- 04:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




srijeda, 14.12.2011.

Dok dolaziš

možda postoje neka viša bića
možda čak i bogovi.
možda svijet nije treptaj
pokvarenog demona.
u ovom trenutku
svejedno je.
posežem za zrakom
rukom glumim,
ništavilo diram,
od zraka stvaram poznatu sliku,
tražim te u odrazu monitora…
jesu li ovi dani jednako nepodnošljivi i tebi?
je li ti noć preduga,
sati mučni i neprobavljivi
dok bliži se trenutak velikih dodira?
jesi li uvijek tako lijepa,
duša ti boje jutra ljeti
kad sve se vidi i sve miriše?
jesi li moja da te imam dok dišem,
do kraja ove opsjene lišene ljubavi
svijeta gdje vole samo
one iskonske, stare duše,
jesi li moja, ti, koju oduvijek sanjam,
da te učinim Venerom, ljubavi moja…

- 01:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 13.12.2011.

Kad bude svijet

hoće li biti dosta,
kad budemo na mostu
vagali kompromise…
hoće li te grijati
ova gorko slatka bol u želucu,
hoćeš li se sjećati
sinoćnjih munja i gromova…
uzgajamo krhku biljku
mi nespretni,
divlji i svadljivi.
igramo se opasnim osjećajima.
zagrebali smo
tamo gdje ljudi rijetko idu.
hoće li izdržati ljubavni trzaji,
kad nastupi prosječnost,
običnog, pokvarenog svijeta…

- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 06.12.2011.

Ožujak i na ...

Sjebano je, draga.
Rodili smo se u krivo vrijeme.
(baš kao i onda)
I uopće nije bitno, ženo,
je li to bila Španjolska
ili istočnjačka karavana.
Svijet je uvijek protiv nas.
(i svaki život)
Ne znam što smo napravili,
kakva karma nas jebe.
Do jučer nisam znao ni da postojiš.
Moji su koraci bili nespretni
tri desetljeća purgatorija.
(nisam ni htio da se rodim)
Ovaj svijet prezire ljubav
ne razumije naše igre,
naše bolesne promjene sistema.
Kao onda kad te ljubim,
pa te naglo uhvatim za kosu
i divljački puknem.
Tradicija će reći da si kurva,
raspuštenica.
Licemjerni šminkeri ti tepati
mila djevojčice.
Ne mogu ti oprostiti.
Posebno ti mene neće oprostiti.

- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Tko si ti?

Lako mi je
sklapati stihove,
na jednostavni karakter.
Prepustiti se
kanalizaciji s viših sfera postojanja,
dati drugima da tipkaju za mene.
Kad dođe u knap
da napišem pjesmu o tebi
sve pjesničke fore su istrošene….
Nema slova,
nema muljanja.
Nema starih trikova.
Spoznaja
da stvarno moram
nadmašiti sebe barem upola
koliko ti nadmašuješ život i svemir
nepojmljivo je
gotovo iracionalno…
Tko si ti?
Kad me tako izbacuješ iz takta,
mene
neizbacivoga,
neprobavljivoga,
mene foliranta
ustrtarenoga bez maski.

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Čim te uzmem

Ja sam najveća ljudska ruina,
sve mane na jednom
nimalo popunjenom mjestu.
Avet
i strah svih punica.
Ja sam ono čime plaše malu djecu.
Čujem šaputanja na leđima
licemjere kako upiru prstom,
kukavičji osmijeh…
Ja ti nemam ništa od ostalih ljudi.
Nemam ništa od onoga
što je ovom sjebanom svijetu ostalo.
Samo sebe išibanoga…
I svejedno,
morbidno i ludo,
čim te uzmem
nastupa metamorfoza.
Spontano hvatam uzde
i držim planet među nogama,
pa ga šutam bezobrazno.
Jer s tobom je sve lako.

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Jer te volim

Mogao bi tipkati danima.
Mogao bi ti pričati.
Mogao bi te samo gledati.
Mogao bi
noćas napraviti sranje biblijskih razmjera.
Mogao bi urlati
jutro dočekati u sobi sa zidovima od strunjače.
Mogao bi se sad preseravati do preksutra…
Boli me živo kurac je li to prema njihovim šugavim pravilima
kad te volim.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Povratak

Spuštam se niz cestu
i jedino o čemu mislim je
koliko mrzim taj mali grad.
Čak i smetlara
koji me mrko gleda,
dok hodam sporo, bezvoljno.
Ne zna se kome je gore,
njemu u govnima fine gospode,
ili meni
dok prilazim kući u kojoj sam rođen.

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Jack the Kostur

Kako je odvratna
ova tekućina.
Svaki strani,
najbolji whiskey
jednako je otrovan
kao domaća rakija
prozorača.
Boca,
odabrana još u Tennesseeju,
pa u Konzumu,
u crnoj ženskoj torbi
mućkala se,
za sve ili ništa.
Nije ju razblažio moj led,
narajcali su je moji pogledi…
Zašto, dovraga
sad pijem sam?

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




četvrtak, 01.12.2011.

Psihička penetracija

Koji me kurac vučeš za pimpek,
ti kurvin sine?
Obilje mi nudiš
Sad kad sam na koljenima…
Gdje si bila, kurvo sudbino,
Gdje si sve ovo vrijeme bila,
ti droljo!?

Psihička penetracija,
(s Olimpa)
Dobro si to rekla.

Bogovi pišaju po meni
u snažnim mlazovima …
Pitam se samo
Zašto svoju ljubomoru
i po tebi prosipaju?

Imam 14 kuna.
Dva deca pića
i 30 grama duhana.
U stanu mi je rusvaj,
u ustima groblje.
Jebe me
samopouzdanje,
u tijelu mi fali force,
duša mi smrdi poput krepaline.

Jedino što želim je
raspakovati vražji poklon
i zabiti se u nju snažno, luđački.
Odjebati loše dane
i spržiti zimu slatkim sokovima.
Sada, odmah,
kad bi mogao…

- 14:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.











Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ante pancirov: virtualna zbirka stihova

  • ... moja internet zbirka poezije... škrabotine... sve su to laži, obmane, samoobmane....

-WEB-WEB-WEB-

TRANSLATE IT!

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Image Hosted by ImageShack.us

    Image Hosted by ImageShack.us

    REKLAMA ZA CIGARETE

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se