Znaš me

Mogao bih se
opet voljeti.
Ne mislim to
na ciničan način,
pa da uživam u nevremenu,
i nevoljom hranim
mračnu ćud.
Nego baš iz srca.

Mogao bih se naviknuti
baviti ljubavlju.
Hraniti je zorom,
I grijati je
ispred crvene pećice noću.

Ti dođeš i tamo
gdje ni ja nisam nikad bio,
u meni.
Snalaziš se
u labirintu mojih slutnji,
prepoznaješ svaka vrata
i lako obiješ svaku bravu.

Prvi put
ne ostavljam zamke.
I prvi put,
ostavljam upaljeno svjetlo.