Važno je zvati se Ante

četvrtak, 12.02.2009.

drmeš

Danas je jedan običan dan, ne da mi se radit, pa čekam da prođe vrijeme. Gledala sam onaj film di lik prizna šefu da u prosjeku prosjedi dva sata na poslu „isključen“ jer je nemotiviran. Jer mu je posao glup i zatupljujući.

Nažifcirala sam se sažimajući u mejlu “poslovniu situaciju“ jednom suradniku koji kao nešto može učinit, a može drek i ja to znam. Prema tome žali bože tipka(ka)nja i vremena.
Korisnije mi je ovo tipka(ka)ti. Ja nisam od onih koje posao zanosi koji po cesti razmišljaju o rješenju poslovnih problema i žačkuljica-al imam brate mozak.
Jedna je stvar što isti stoji potpuno neiskorišten, a druga je što me sabotira… paralizira. Jer mi govori da niš nema veze i smisla i sve će bit ionako po starom i da se ne treba previše opterećivati s tim, jer danas te ima sutra nema, *ebeš poso kakav god. To mi mozgić govori i ja vidim da je u pravu. Jer čemu trud, čemu vrpoljenje, izlaganje, zalaganje, kad svejedno tancaš u vrzinu kolu i ak ne tancaš kao svi, kvariš jel. To svi znaju.

Nema goreg neg kad naiđe drmeš i onako srčano se vas četvero uhvatite , a ne znaš koji igra bolje i svima se oči sjaje kak će bit mrak..kadli se u kolo ubaci pijani stric ili sestrična iz grada i sve pokvari…i onda te boli duša i živac jer ih ne moš potjerat sa „ajde džada, vidla žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu“, nego moraš otrpiti to.
E to.
Ak ne tancam ko svi ja sam ta.
Pokvariteljica. Sestrična iz grada s nula ritma, al koja rado đika.
A ja to nisam.
Jer ovi kaj tancaju ne znaju, neg đipaju mimo muzike i sluha. Al đipaju skupa i đipaju složno.
Pa bi odsjedila ovaj red ako nije bed, da ne kvarim.
Al je bed.
Moraš.
Nema neću.
Jer moraš zaradit svoje pecivo svagdašnje.
Posebno me boli kad vidim kako je sranje i u sektorima kao što je znanost za koju sam niz godina mislila da je sranje-free.
Svud je isto. I boli me noga od stola za to inače, al evo nek i ja jedanput napišem post koji je samo plačipičkanje na opću VANJSKU situaciju, na korupciju, na nepravdu, na posvemašnju glupost i laganje u oči, na besmisao posla kojeg radim(o).

Evo. To je to, i to sam obavila..
A sad o situaciji U MENI. Jer ja sam ipak INTROVERTIRANA mačka.
Situacija U MENI je sunčana i vedra, i takvom je mislim i održat.
A situacija VANI…

„nađite drugog, ko vas jebe, ja sam budala samo za sebe….“

- 15:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.