ponedjeljak, 16.11.2009.

VRIJEME OTKRIVA ISTINU ....

Kada sam kretala u nepoznat svijet nakon što mi se zemlja otvorila pod nogama,mislila sam da neću preživjeti,neću imat dovoljno snage da pričekam da me netko spasi.Sama nisam imala snage da se popnem van,bila sam slomljena, kao krila u ptice.Ta rupa bila je duboka,tamna i puna štetnih kukaca koji su se penjali po meni u nadi da će spasiti svoj život a moj oduzet. Nisu uspjeli...
Osijetila sam već laganu vrućinu,topila sam se kao snijeg na suncu,mislila sam da se moram pomirit sa situacijom da možda nitko neće doći da mi pruži ruku,i izvuće me van.
Začula sam glasove koji su se približavali,bila sam iscrpljena,gotovo da nisam gledala..osijetila sam samo friški zrak i ugledala plavo nebo ...oko mene bila je gomila ljudi koji su zbunjeno i gotovo preplašeno pratili moj izgubljeni pogled.
Nakon nekog vremena oporavila sam se,neke rane su i dalje bile pristune ali nevidljive za neke ljude. Osijetio se strah od ponovnog pada u rupu,ali od tada sam bezbrižno i sigurno koračala prateći svačiji pokret, ne željeći da se to ikome dogodi....

Onaj mali dio svemira čuvam za sebe, i apsolutno nikome ne dam u njega,to je moje i samo moje ... možda jednom poklonim nekome jednu zvijezdu ali mislim da je trenutno za svih preteška ...

Image Hosted by ImageShack.us


... VRIJEME OTKRIVA ISTINU ...


14:23 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se