ne pitajte me kako sam jer ne znam ni tko sam...
zalosno je da se moj zivot sastoji od brojanja kalorija,povracanja i vjezbanja...
zalosno je i to da meni taj nacin zivota i odgovara..jer za drugo ja i ne znam...
otkad znam za sebe brojim kalorije..to se onda razvilo u izgladnjivanje a u posljednjih godinu dana i u povracanje...
iako povracam 5,10,15 ili 20 puta tjedno nisam bulimicarka...
ako ne jedem danima ne znaci da sam anoreksicarka...
ili mozda jesam,ne znam...mozda si ne zelim priznati,zbunjena sam...
znam samo da nisam kao i drugi,da nisam bezbrizna i znam da ne uzivam u zivotu..mozda bi trebala ali meni je zivot upravo ono sta sam prije navela...
sanjala sam da sam zavrsila u bolnici zbog anoreksije i bulimije...ali kako kad ja to nisam
povremeno sanjam da sam se prenajela pa sam u depresiji ili cak znam i sanjati da sam bila danima na vodi pa sam sretna...
pitam se do kad ce to tako trajati a onda shvatim da ce mi takav biti cijeli zivot...a ja se uopce ne protivim...
gubim se..al uopce nisam zainteresirana za svoju buducnost..nije me briga i ako dotaknem samo dno...
trebala bi se brinuti ali...sve mi je tako ravno i tupo...
toliko o meni..
nadam se da cu uskoro napisati pozitivniji post...
volim vas
|