..godina nova, svi nesto zele...ja molim Boga da mi tebe samo za mene cuva..
"Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Svake se godine u svijetu priređuje slavlje u čast moga rođendana. Vjerujem da će se isto ponoviti i ove godine.
Ovih dana ljudi puno kupuju... Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do tog časa.
Ugodno je znati, da neke osobe barem jedan dan u godini misle na me.
Kao što znaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, DANAS je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona... ali znaš jednu stvar?
Mene nisu niti pozvali. Meni u čast su slavili, ali me ne pozvaše.
Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata za me su bila zatvorena... makar sam žarko želio s njima slaviti...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti...
I znadeš što? Nitko me ne zagrli.
Zatim su započeli jedni drugima davati poklone. Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, ne bi ništa za me.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođendana, jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa? Shvatih da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svaka godina koja prolazi je gora. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja, a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije više od 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
I S U S "
..Dragi blogeri...
Nadam se da Vas Bozic nije bio slavlje upriliceno ovome pismu.. Nadam se da ste Vi za svoj Bozic dozvolili Isusu da uđe u Vasa srca i ispuni Vas svojom ljubavlju, svjetloscu i radoscu.
S malim zakasnjenjem, zelim svima SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOZIC, te sve najbolje u Novoj godini...
Neka Vas zaobiđe sve slabo i zlo koje postoji na ovome svijetu, a dobro neka bude uvijek na vasim vratima. Dopustite svakom gostu da uđe u vasu kucu. Poklonite mu onaj najmanji dio sebe, ono najvise sto mozete. Poklonite mu svoje srce. Mozda za nekog to ne znaci nista, a za nekog ce biti citav zivot.
Zracite pozitivnoscu, sjajite osmijehom. Jedan mali osmijeh moze nekome uljepsati cijeli dan. Barem je osmijeh besplatan, a djeluje cudesno.
Neka Vam Nova godina bude nova prilika, nova nada, nova vjera, novi kljuc do istinske srece i ljubavi. Neka Vam se u toj godini ostvare svi sanjani snovi koji su korak do vaseg beskraja.!
Od srca to Vam zeli Vasa,
..tired story..
..otkrit cu ti tajnu sta se klanja, kad se covjek umori od bjezanja...
..jos jedna godina je pri kraju... povodom toga ..tired story.. je odlucila preispitati se sto je naucila u narednoj godini, te napokon reci "Priznajem"... paa.. krecem!
. . .
NAUČILA SAM:
-da se najbolje stvari desavaju kada se najmanje nadas.
-da je osmijeh djeteta najljepsi poklon koji ti ovaj okrutan svijet moze pokloniti.
-da kad netko nekoga hvali-malo njih povjeruje u to, a kada netko nekog ogovara-svi u to povjeruju.
-da ljubav daje smisao nesavrsenom svijetu.
-da prijateljstvo ostaje i kad nema niceg.
-da vjera lijeci sve bolesti.
-da je osmijeh jedina ispravna linija u nasem zivotu.
-da se u sitnicama krije istinska sreca.
-da se i snovi mogu ostvariti.
-da je nada samo san o boljoj (nemogucoj) buducnosti.
-da je Bog uvijek uz mene i pomaze mi na svakom mojem koraku.
-da je povjerenje najljepsi poklon drugome kada zivot bujicu problema donese.
-da kad je netko u blizini nas ugrozen, svi smo u opasnosti.
-da moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.
-da svi imamo krila, samo se bojimo previse daleko odletjeti jer smo navikli zivjeti za jucer.
-da je ponekad sve sto je nekome potrebno, necija ruka za drzanje i srce za razumijevanje.
-da je ispod svakog "kamenog srca" netko tko zeli biti voljen i cijenjen.
-da istinu ako ignoriram, ne znaci da sam je promijenila.
-da ako se namjeravas nekome osvetiti, time samo dopustas da ta osoba bude uvijek korak ispred tebe.
-da prava ljubav zaborava nema.
-da svatko koga sretnes na ulici zasluzuje da ga pozdravis sa smjeskom.
-da nitko nije savrsen, sve sto mozemo uciniti je zavoljeti ga.
-da je zivot okrutan i nemilosrdan, ali da sam ja izdrzljiva i optimisticna.
-da ne mogu birati kako cu se osjecati, ali mogu birati kako cu taj osjecaj prozivjeti.
-da sto imam manje vremena, vise toga mogu uciniti.
-da sreca u zivotu ovisi manje o onome sto nam se događa, a vise o nacinu na koji to prihvacamo.
-da ako osjecas da te tvoja zivotna borba napusta, unatoc tome pokusaj ustrajati i izgraditi bolji svijet.
-da ako te zivot obori na zemlju i pokusa zarobiti, ipak ne zaboravi pogledati u nebo.
-da ako nekome zelis reci "Volim te", ne treba gubiti nepotrebno vrijeme, reci to danas.
-da je svako cekanje sutra nova prilika da izgubis zivot.
-da koliko vremena posvetis drugima, toliko ih volis.
-da sve stvari u nasem zivotu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. trajni su samo nasi odnosi s ljudima.
-da ako nekome das svoju svoju ljubav, ne znaci da ce i on tebe voljeti.
-da bez obzira koliko izgubila u zivotu, uvijek iznova pokusavam nesto novo dobiti.
-da nije vazno u kojem trenutku zivota ste se umorili, vazno je da je uvijek moguce i potrebno ponovno krenuti.
-da sam bila usamljena zato jer sam zatvorila vrata.
. . .
PRIZNAJEM:
-da sam tvrdoglava, nagla, uporna, lijena, iskrena, postena.
-da obozavam milku s jagodom.
-da ne volim rana buđenja.
-da obozavam pjesme Dina Merlina, Tony-a Cetinskog i Gibonni-a.
-da sam sklona kasnjenju.
-da volim svoju mamu, svojeg tatu i brata najvise na svijetu.
-da volim Njega.
-da imam najbolje prijatelje.
-da imam najbolju mamu na cijelom svijetu.
-da sam tatina maza.
-da sam upoznala na blogu predivnu osobu koju danas nazivam svojom Sekom.
-da sam ovisna o parfemima.
-da obozavam rukomet.
-da kad se zaljubim zaboravim na svijet oko sebe.
-da bi voljela kada bi vrijeme ponekad malo usporilo.
-da se volim vracati u proslost pokusavajuci je obnoviti.
-da sam izgubila igracku koja me pratila kroz moje djetinjstvo, ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.
-da sam izgubila mnoge ljude koje sam voljela i koje jos uvijek volim, ali sam dobila ljubav i primjer kako treba zivjeti.
-da su suze najgore kada padaju na grobove ljudi kojima nismo rekli sve sto smo htjeli.
-da bi voljela da imam moc da promijenim svijet.
-da je mnogo hrabrosti potrebno da svoj san ispricamo nekome drugome.
-da ne gubi onaj koji pada, vec onaj koji ostaje lezati.
-da postoji milijun nacina da vrijeme prođe, a nijedan da se zaustavi.
-da u ljudskim zivotima uvijek postoji potreba da za svoju nesrecu i gubitke krive nekog drugog.
-da je ova godina bila jedna od najboljih, ali i jedna od onih gorih.
-da sam vise plakala nego se smijala u ovoj godini, ali da ne zalim zbog niceg.
-da je istina da ne znamo sto imamo dok to ne izgubimo.
-da volim njegove oci i prelijep osmijeh.
-da mi je puno vremena potrebno da steknem povjerenje u nekog.
-da lako oprastam, ali tesko zaboravljam.
-da ne mrzim nikoga.
-da mi jedan osmijeh moze uljepsati cijeli dan.
-da volim kisu, snijeg i duge nocne setnje.
-da me se moze kupiti zagrljajem.
-da mi sada toliko jako nedostaje da bi ga voljela izvaditi iz misli i preseliti u stvarnost.
-da sam propustila mnogo prilika u zivotu.
-da obozavam malu djecu.
-da sam dosta osjecajna.
-da me pjesma moze natjerati da zaplacem.
-da uvijek se stavljam na tuđe mjesto, ako se ja ne osjecam dobro onda se vjerojatno ni ta osoba nece.
-da je samo smrt rana koju ne moze nitko zacijeliti.
-da bi voljela da mi nebo vrati mojeg prijatelja da mu posljednji put kazem koliko sam ga voljela.
-da se svaka buducnost gradi na proslosti-ne mozes zapoceti nesto novo, ako si ne oprostis pogreske.
-da mnoge ne podnosimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo trazimo cvrste razloge.
-da zivot treba biti roman koji smo sami stvorili.
-da je zabranjeno voce najslađe.
-da sam se plakala kada sam se narodila.
-da vjerujem u anđele.
-da znam slusati.
-da sam zavoljela ovaj blog i sve blogere koji dijele samnom svoj svijet.
-da sve sto sam ispisala jest istina.
..tired story..
"..kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju, sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku.. nije za tebe, nije ovaj svijet, moj anđele.."
*posveceno prijatelju*
. . .
..sve je blize na vratima vrijeme bozicnih i novogodisnjih blagdana… ostat ce jos jedna godina iza nas..
..godina puna uspona i padova, godina koja za sobom nosi svoje rezultate…
..u te dane uvijek jace zaboli s one lijeve strane…
..u te dane uvijek jace zaboli s druge strane mjeseca…
..dolaze dani kada razmisljas u tisini i vrtis svoj film unatrag… ponosis se sobom, ponosis se svojim nekim dijelima, a ponekad se i sramis… zalis.. kajes se..
..ostaje samo jedno – sjecas se… bilo ruzno ili lijepo – ispraviti nista ne mozes…
..film je zavrsen.. a kraj je svaki na svoj nacin razlicit…
..vracam se onome da u ove blagdanske dane uvijek jace zaboli s lijeve strane…
„..Ponekad je toliko malo potrebno za srecu, a onda nam upravo to malo i nedostaje…“
..i ja vracam film u prosle dane… tiho u sebi sapucem ime..
..zatvaram oci kao nekada davno, kad mi je bilo sve do mora ravno…
..danas mi nedostaje… tako mi nedostaje.. za sve sto proslo je, za sve sto dolazi nedostaje…
..salji anđele cuvare svoje, jer je dusa duse moje... brani ga od zla, kad ne mogu ja.. Boze, brani Ga od zla..
..vratiti Ga ne mogu niti duge jesenje kise, niti snjezne radosti, ne vracaju ga ni one ptice selice koje odlaze na jug trazeci svoj drugi dom…
..ne moze ga vratiti ni vjetar, koji se vezat ne moze…
..ulaze nemiri u moju dusu… ulazi bolno sjecanje na protekle dane.. na Dan…
..tamo negdje daleko ceka me On… tamo daleko ostao je da mi bude zauvijek blizu…
..ponekad bi mu voljela poci u susret, svom dragom Prijatelju, ali znam da on to tako nebi zelio…
..ali tamo daleko gori jedna svijeca… pruzaju se cetiri strane svijeta..
..sjever, jug, istok, zapad…
..pripada li i Ona tamo gore ili ovdje dolje?
..ovdje gdje ljudi vecinom postaju figure sahovskog polja koje tuđe ruke micu s bijelog polja na crno??
..da, vjerojatno je tu jos njezin svijet… tu – gdje si samo lutka kojom se drugi igraju..
..nazalost, ne djeca…
..poneki to rade iz ciste dosade, neki iz neke ceznje, a neki mozda i iz neke neizrecive ljubavi… sve u svemu, nitko nista ne pita..a boli..
..pruzaju se cetiri strane svijeta…
..kojim putem da krenem, a da bude ispravno, i da dođem k Njemu u zagrljaj?
..negdje jos cuvam nesto za tebe, kad dođu jutra puna nevolje i kad nam nista ne ide...
..nedostaje mi moj prijatelj… posebno u ovo vrijeme Bozica..
..svi se raduju, srecu jedni drugima daruju… a Mi?? Gdje smo mi?
..ja na jednoj, on na drugoj strani svijeta… daleko od ociju..
..voljela bi krenuti na sjever… vuce me.. osjecam da me tamo ceka nesto novo.. vrijedno pokusaja, ali nedovoljno upoznato…
no, hoce li tamo biti Moj Prijatelj??
..krenem li putem juga, vracam se starom jatu ptica selica… tamo je ostao moj stari dom..
..tamo stoje uspomene… tamo sam bila sretna, ali tamo sam i pogrijesila..
..no, zasto se nebi vratila svom drugom proljecu?
..ti zivis gdje zvijezde tkaju put od srebra.. nevinoscu sjaj tvoje lice, dok nedostizan kao sjena nastavljaš svoj let... negdje sakriven tvoj je svijet..
..teska odluka nalazi se ispred mene…
..je li to jug, put kojim je prosao moj anđeo ostavljajuci iza sebe vidljive tragove za mene??
..s lijeve strane pruza se istok, s desne zapad…
..krenem li putem istoka postoji mogucnost da cu biti samo djevojcica naivna vođena rukom jacega, no krenem li na zapad, mozda cu tamo biti naizgled prekrasna porculanska lutkica, a duboko u sebi skrivati najtamnije konce svojeg mladog zivota…
..cetiri strane svijeta svaka nosi svoj uspon i pad… a kojim putem krenuti?
..hocu li ispravno odluciti ili pogrijesiti?
..da krenem ravno kao u buducnost, ili da se ipak osvrnem i pogledam u proslost?
..a sto je sa sporednim stranama? jesu li one samo sporedne ili ispod sebe skrivaju pravu dubinu mog postojanja??
..sto postat ce od mene?
..hocu li biti sudac ili zrtva svog vlastitog zivota?
..vjerojatno zrtva… jer suci i kovaci nase srece oduvijek su bili drugi..
..a sto je s mojim anđelom??
..gdje ce On ostat na kraju svega?
..gdje si sad moj anđele, sto te nema kraj mene??
..postoje neke rijeci ljubavi koje nismo rekli ljudima… kad smo htjeli vec je bilo prekasno..
..ima nekih dragih osoba koje nikada nisu dobile njezne rijeci koje zasluzuju…
..godine kroz maglu prolaze, najdraze nam ljude odnose..
..i nikad im ne kazes rijeci te:
„Voljela bi da si tu, da ti mogu reci sve, da ti priznam da ne mogu bez tebe.“
..ovaj Bozic nece biti isti bez tebe… falit ces na svakom koraku, na svakom osmijehu..
..anđele…cuvaj me s neba.. jedno ti obecajem:
U tihoj noci, kada se svjetla pogase i bit ce samo svjetlost Bozica, tiho i njezno pogledat cu u nebo.. trazit cu tvoj pogled, da se s mojim spoji..
..tada ces opet bit uz mene…
tada cemo opet biti dvije duse jednog prijateljstva..
..ni vrijeme, ni daljina, ni smrt, ne mogu te izbrisati iz mog srca…
..ti si moje najmilije…moj dobri anđele..
..ja sam dijete samo kraj tebe…
..sto ces s bijelim krilima, kad krila su za let? sjaj u tvojim ocima za ovaj nije svijet..
..tired story..
