Ekspertize,kojekakve
13.01.2007., subota
Realnost?Imamo li je?!
Uh,stvarno sam ovaj put pretjerao u nejavljanju ali gledajući razne komentare po blogovima(i one koji to nisu) zapitao sam se koliko bi i ja dugo razmišljao o ostanku u svijetu bajtova i ima li to smisla. No,nije to toliko ni bitno jer sam zadovoljan riješivši neke svoje obveze(napokon sam završio akademiju i postao "ponosni" vlasnik A-uefa trenerske licence) koje su mi doista bile opterećenje i zbog čega je i okolina oko mene na neki način trpila.Da sad neduljim dalje o svojoj privatnosti,krečemo u ono zbog čega smo i tu.Nakon napornog dočekivanja svetih i inih događaja koji krase ovo doba godine,hodam obalom moje lijepe rijeke,nedjelja,sunčan dan  ,popodne,a mjesto da spavam i zaje..... TV daljinskim,ja pošo razmišljati.Gledam ljude kako lijeno sjede na klupama,uvaljeni kao kod kuće u fotelju,izvaljenih trbuha koji su pretrpili šok zvan dvotjedna prasetina +francuska salata na sto načina, ,misleći da rješavaju enigmu prekomjernog prežderavanja i prepijanja na najbolji način,sjedenjem!!!! Prolazeći tako tom alejom pretilih stječem dojam i pitam se kuda ode realizam.Koga mi to zavaravamo?Je.. te,kuka se na sve strane,nema se,a kad vidiš odrede trbušnjaka postrojenih u sjedećem položaju na klupama,spremnih svakog trena na poklič :Friška prasetina,startaju iz niskog skipa ne mareći za kolesterol samo da dođu do cilja koji znači samozadovoljavanje,usporedio bi sa masturbacijom,ali ovo je samo masturbacija vlastita organizma koji nema veze sa pameću ,da bi dobili to zadovoljstvo da mogu sjediti na klupi i čačkati zube šibicom gledajući u rijeku koja mirno svojim tokom odnosi sva naša g.... koja smo porazbacali posvuda.A i beskučnici su sretni.I njima je bio blagdan.Eno jedan ,majku mu vire mu samo noge iz kontajnera,kopa,to je samo njegov teritorij,to je samo njegova realnost,ma u k.... to je j..... i naša realnost. Odlazeći polako bentom iz tog svijeta salenjaka i inih nezdravih svera,gledajući da se ne "oškliznem" na neki zaostal svinjski podbradak koji je bačen psima pokraj restorana uz obalu,gledam u daljini legendarni most preko Drave i predivan pogled na katedralu tog popodneva i sjetim se da je neki dan kod nas gostovala legendarna Goge Bjondina sa svojom predstavom,neznam ime ali je kanda puna savjeta za žene kako da se ponašaju u odnosima sa muškima.E,sad ovo se možda nebude sviđalo nježnijem spolu,moram se odmah ograditi,ali i to spada u ovo o čemu govorim.Sjetim se odmah jednog ženskog lika iz moje bliže okoline koji je na tu temu na našem,hvala Bogu dječjem derneku pošto su imale rođendan,počeo u širokim aspektima osvrtati se oko te teme nedajući drugima ni da pisnu kontra ili nedaj Bože iskažu svoje mišljenje.No drage moje,lijepo je iz ženskog kuta čuti kako "ne triba muškima povlađivati,neka si sami kuhaju,peru,gačaju,najbolje se osječamo kad se manje vidimo" i da ne nabrajam još neke fraze iz te predstave jer bi stvarno otišao široko i ko zna kao bi se odvijao moj monolog o tome,a neželim ulaziti u dublje analize jer to zna biti ponekad i bolno.Nisam želio kritizirati ženski rod,ne naprotiv ,cjenim to što rade,nije lako prati suđe(što i sam radim),međutim,realnost,zapitajmo se,da li je svatko sebi dovoljan?Žena ili muškarac,svejedno.Da li izjave tipa :rodila sam si dijete da ga sama odgojim,imaju smisla.Gdje je nestalo ono što nas humanoide dijeli od životinja?A ima takvih koje se poistovjećuju sa tavim sranjima ne gledajući razumno stvari podpadajući kojekavim instant savjetima plasiranih u korist onoga što oni tamo neki koji kroje naše živote zovu opće prihvaćeno globalno ponašanje.A i izjava same protagonistice koja kasnije izjavljuje da je to samo predtava i da čak i ona je posve drugačija i nema veze sa likom,bojim se ne donosi puno koristi jer jednom kad baciš sjeme zla na zemlju barem će jedno izniknuti,a to je dovoljno.Fali nam ljubavi,obostrane i je... ja te teorije koje razaraju ono što nas ljude krasi samo da bi se netko na tome obogatio i mirno iz svog legla zla gledao kako se naivni,klonirani mozgovi uništavaju gubeći se u svojoj nerealnosti frustrirani nečim što im realno nestoji.Umorio sam mozak tim imaginarnim prepucavanjima i uputio misli u moju budućnost.Što dalje?Necvjetaju mi ruže ni u mom drugom poslu onom sportskom,razočarenja,nerealna očekivanja pojedinaca,šokantne spoznaje o nekim postupcima svojih igrača koji još nisu ni punoljetni,a po zloći se puno ne razlikuju od već starih vukova premazanih svim mastima.Pokušam sve načine da dođem do nečega što će me učiniti realnim,a naiđem na crnu rupu beznađa i površnosti iz koje moraš iskočiti hodajući po oštrici ruba ponora.To je životno iskustvo,a iskustvo je ono što dobijemo kad nedobijemo ono što želimo  .Tako bi ja i dalje besjedio sam sa sobom da se nisam spotaknuo o staru zaostalu šinu od željezničke pruge i skoro završio niz bent u vodu.Bar bi mi se ohladila glava od ovih nezdravih halucigenih misli inspiriranih sveukupnim procvatom nerealnosti gladnih umova željnih uspjeha građenih na neuspjehu drugih koji da bi uspjeli sve čine da bi postali ko oni.Neznam ključ uspjeha,ali put do neuspjeha je dodvoravanje drugima.Ali to ne pali kod ljubavi,s time čete se složiti svi.All you need is love!!  Valjda se tako piše. |
- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vic tjedna
1) Bili tata i sin zec u šetnji.Vrate se,tata usran,sin popišan. -Šta je bilo? - upita mama. -Da si vidila kako medo briše guzicu s tatom,i ti bi se popišala od smijeha. 2) Pita učiteljica Ivicu: -Zašto opet kasniš u školu? -Pa,morao sam voditi kravu pod bika! -Zar to nije mogao tata?! -Ne,to mora baš bik! 3) Što kaže Crnogorac kad se probudi nakon petgodina iz kome? -Bože,da mi se je naspavat pa umrit. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||