ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

ponedjeljak, 30.11.2009.

Roditeljsko programiranje i podsvijest


Čisteći sada već poveću količinu smeća usput pokupljenog pri pretraživanju interneta za korisnim informacijama koje bi mi pomogle spoznati i upoznati sebe, naišla sam na jedan zanimljiv članak koji sam prije nekoliko godina našla na Manahovom blogu. Budući da mi se tada učinio interesantnim a i danas ga smatram takvim, ovdje ga prenosim u cijelosti.

RODITELJSKO PROGRAMIRANJE: MOĆ PODSVJESNOG UMA

Autor teksta je išao održati predavanje i na putu je imao prometnu nesreću, pao je s motocikla velikom brzinom i naletio na rubnik.

"Motor se preokrenuo naglavce. Srećom sam nosio kacigu, jer sam pretrpio jak udarac u glavu kada je motor pao na tlo. Bio sam u nesvijesti pola sata i neko vrijeme su moji studenti i kolege mislili da sam mrtav." - totalno se skršio, par dana nakon toga jedva je mogao hodati...

Kada sam jednog posljepodneva u takvom izdanju izašao iz učionice, jedan od mojih studenata predložio mi je da bi moglo biti od koristi kada bih posjetio njegovog cimera, studenta koji je također bio i kiropraktičar. Kao što sam objasnio u šestom poglavlju moje knjige, ja ne samo što nikada ranije nisam bio kod kiropraktičara, nego sam od svoje alopatske zajednice naučio da kiropraktičare izbjegavam i smatram šarlatanima. Ali kada trpite takve bolove i nalazite se u stranom okruženju, na kraju isprobate stvari koje vam ne bi pale na pamet u ugodnijim trenutcima .

U improviziranoj ordinaciji u njegovoj studentskoj sobi kiropraktičar me je prvi put upoznao s kineziologijom, popularno poznatom kao "testiranje mišića". Kiropraktičar mi je rekao da ispružim ruku i oduprem se pritisku prema dolje koji je on vršio na nju. Bez problema sam se odupirao laganoj sili kojom je on gurao moju ruku. Tada je zatražio od mene da ponovno ispružim ruku i oduprem mu se govoreći: "Ja se zovem Bruce". Opet sam mu se suprotstavio bez problema, ali sam tada već počeo misliti da su upozorenja mojih akademskih kolega bila potpuno na mjestu: "Ovo je bedasto!" Tada mi je kiropraktičar rekao da držim ruku ispruženom i odupirem se njegovom pritisku dok iskreno govorim "Ja se zovem Marry". Na moje čuđenje, ruka mi je potonula, usprkos mom jakom otporu. "Čekajte malo", rekao sam. "Mora da se nisam dovoljno odupirao; probajmo još jednom." Tako smo i učinili a ovaj put sam se još snažnije koncentrirao na odupiranje. Uprkos tome, kad sam ponovio "Ja se zovem Marry" ruka mi je potonula poput kamena.

Taj student, koji je sada bio moj učitelj, objasnio mi je da kada vaš svjesni um vjeruje u nešto što je u sukobu s ranije naučenom "istinom" pohranjenom u podsvjesnom umu, intektulani konflikt izražava se kao slabljenje mišića tijela.

Sa zaprepaštenjem sam shvatio da moj svjesni um, kojeg sam s tolikim samopouzdanjem koristio u akademskom okruženju, nije imao kontrolu kada sam izrekao mišljenje koje se razlikovalo od istine pohranjene u nesvjesnom umu. Moj nesvjesni um podrivao je najbolje napore mog svjesnog uma da drži ravno moju ruku dok sam tvrdio da se zovem Marry. Zadivilo me otkriće da postoji još jedan "um", još jedna sila, koja kopilotira mojim životom. Još je šokantnija bila činjenica da je taj skriveni um, um kojeg gotovo nisam poznavao (osim teoretski iz psihologije), zapravo moćniji od mog svjesnog uma, baš kako je tvrdio Freud.

Sve u svemu, ispalo je da je moj prvi posjet kiropraktičaru bio jedno od onih iskustava koja mijenjaju život. Naučio sam da kiropraktičari pomoću kineziologije mogu iskoristiti urođenu iscjeljujuću moć tijela za djelovanje na iskrivljenje kralježnice. Bio sam u stanju išetati iz te studentske sobe osjećajući se kao nov čovijek nakon par jednostavnih namještanja kralježaka na "šarlatanovom" stolu – sve bez korištenja lijekova. I što je najvažnije, upoznao sam se sa "čovjekom iza zavjese", svojim podsvjesnim umom!

Dok sam napuštao kampus, moj svjesni um bio je uskovitlan zbog implikacija superiorne snage mog do tada skrivenog podsvjesnog uma. Također sam povezao ta razmišljanja sa svojim proučavanjem kvantne fizike, koje me naučilo da misli mogu pokretati ponašanje djelotvornije od fizičkih molekula. Moja podsvijest znala je da se ne zovem Marry i suprostavila se je mom inzistiranju da se tako zovem. Što je moj podsvjesni um još "znao" i kako je to naučio?

Da bih bolje razumio što se dogodilo u ordinaciji tog kiropraktičara prvo sam se posvetio komparativnoj neuroanatomiji - koja otkriva da što je neko organizam niže na na evolucijskom stablu, njegov je živčani sustav slabije razvijen i zato se mora više oslanjati na unaprijed programirano ponašanje (narav). Moljci lete prema svjetlosti, morske kornjače vraćaju se na određene otoke i tamo odlažu svoja jaja na plaži u određeno vrijeme, a lastavice se vraćaju u Capistrano određenog datuma, pa ipak, koliko nam je poznato, ni jedan od tih organizama nema nikakvo znanje o tome zašto se upušta u takva ponašanja. Ta su ponašanja urođena; ona su genetski ugrađena u organizam i klasificiraju se kao "instinkti".
Organizmi koji se nalaze više na stablu imaju kompleksnije integrirane živčane sustave na čelu sa sve većim i većim mozgom koji im omogućava da usvajaju složene obrasce ponašanja učenjem kroz iskustvo (odgoj). Složenost ovog mehanizma učenja od okoline navodno kulminira ljudima, koji se nalaze na vrhu, ili barem blizu vrha stabla. Da citiram antropologe Emily A. Schulttz i Roberta H. Lavendu: "U borbi za opstanak ljudska bića ovisna su o učenju od drugih vrsta. Mi nemamo instinkte koji bi nas, na primjer, automatski štitili od drugih vrsta i za nas pronalazili hranu i sklonište."

Mi naravno imamo bihevioralne instinkte koji su urođeni: razmislite o urođenom instinktu bebe da siše, da brzo odmakne ruku od vatre, i da automatski pliva kada ju se stavi u vodu. Instinkti su ugrađena ponašanja koja su od temeljne važnosti za preživljavanje svih ljudskih bića, neovisno kojoj kulturi pripadaju ili u koje su vrijeme u ljudskoj povijesti rođena. Rađamo se sa sposobnošću da plivamo. Bebe mogu plivati poput gracioznih dupina nekoliko trenutaka po rođenju ali djeca brzo usvoje strah od vode od svojih roditelja.
Promatrajte reakcije roditelja kada njihovo dijete izmakne nadzoru i odluta do obližnjeg bazena ili druge vodene površine. Djeca od svojih roditelja uče da je voda opasna. Roditelji se kasnije moraju pomučiti da bi Ivicu naučili plivati. Njihov prvi veliki napor je usmjeren je na svladavanje straha od vode koji su djetetu usadili u ranijim godinama. Ali koroz evoluciju, naša naučena opažanja postala su snažnija, posebno zato što mogu zaobići genetski programirane instinkte. Fiziološki mehanizmi tijela (npr. srčani puls, krvni tlak, obrasci optoka krvi/krvarenja, tjelesna temperatura) po svojoj su prirodi programirani instinkti. Međutim, jogiji, kao i obični ljudi uz pomoć bio feedbacka, mogu naučiti svjesno regulirati te "urođene" funkcije.

Znanstvenici su se fokusirali na naše velike mozgove kao razlog naše sposobnosti da naučimo tako kompleksna ponašanja. No, trebali bi ublažiti svoj entuzijazam prema teoriji o velikim mozgovima razmatranjem činjenice da pripadnici reda Cetacea (kitovi i dupini) u svojim lubanjama imaju veću cerebralnu površinu od nas. Otkrića britanskog neurologa dr. Johna Lorbera, istaknuta u članku u časopisu Sience iz 1980. pod naslovom "Je li vaš mozak zaista nužan?", također dovodi u pitanje shvaćanje da je veličina mozga najvažniji faktor za ljudsku inteligenciju. (Lewin, 1980) Lorber je proučavao mnoge slučajeve hidrocefalusa (vodene glave) i zaključio da čak i kada nedostaje veći dio cerebralnog korteksa mozga (vanjskog sloja mozga), pacijenti mogu voditi normalan život. Autor Roger Lewin citira Lorbera u svom članku: "U ovom sveučilištu (Sveučilište Sheffield) imamo mladog studenta s kvocijentom inteligencije 126, koji je s počastima diplomirao matematiku i socijalno je potpuno normalan. Pa ipak, momak doslovno nema mozga... Kada smo mu skenirali mozak, vidjeli smo da umjesto normalnog moždanog tkiva debelog 4,5 cm između komora i površine korteksa, ima samo tanak plašt širok oko jednog milimetra. Njegova lubanja uglavnom je ispunjena cerebrospinalnom tekućinom (likvor)".
Loberovo provokativno otkriće sugerira da moramo ponovno razmotriti naša stara vjerovanja o načinu na koji mozak funkcionira i o fizičkim temeljima ljudske inteligencije. U epilogu ove knjige iznosim mišljenje da se ljudska inteligencija može u potpunosti razumjeti samo ako uljučimo duh ("energiju"), ili ono što psiholozi upućeni u kvantnu fiziku zovu "supersvijesni um" (podsvijest - veliki ja) (svijest je - mali ja). Ali za sada bih se želio zadržati na svjesnom i podsvjesnom umu - konceptima s kojima se psiholozi i psihijatri odavno bore. Istraživači Instituta za istraživanja primata pri Sveučilištu u Kyotu otkrili su da bebe čimpanza također uče jednostavno promatrajući svoje majke. U nizu pokusa majke su učili prepoznavati japanske znakove (ideograme) za razne boje. Čimpanza je naučila izabrati odgovarajući uzorak boje kad bi se japanski znak za određenu boju pojavio na monitoru kompjutera. Nakon što bi izabrala pravu boju, čimpanza je dobivala novčić koji je mogla ubaciti u automat s voćem. Za vrijeme procesa treninga uvijek je uza sebe držala svoju bebu. Na izneneđenje istraživača, jednog je dana, dok je majka uzimala svoju poslasticu iz automata, čimpanzina beba aktivirala je kompjuter. Kad se znak pojavio na ekranu, beba je izabrala pravu boju, uzela novčić i otišla za svojom majkom do automata za voće. Zapanjeni istraživači morali su zaključiti da bebe mogu usvojiti složene vještine samo promatranjem i da ih njihovi roditelji ne moraju aktivno poučavati. (Science, 2001)

Isto tako i kod ljudi, temeljna ponašanja, vjerovanja i stavovi koje opažamo kod svojih roditelja postaju "snimljeni" kao sinaptički putevi u našem podsvjesnom umu. Kad se jednom programiraju u našoj podsvijesti, oni kontroliraju našu biologiju do kraja života - osim ako ne smislimo način da ih reprogramiramo. Svatko tko sumnja u sofisticifiranost ovog snimanja trebao bi razmisliti o prvom putu kada je vaše dijete izbrbljalo nepristojnu riječ koju je čulo od vas. Siguran sam da ste primijetili njenu profinjenost, ispravan izgovor, nijanse u stilu i kontekstu koje nose vaš potpis.

Uzimajući u obzir preciznost ovog sustava snimanja ponašanja, zamislite kakve su posljedice kada slušate svoje roditelje koji govore da ste "glupo dijete", da "ne zaslužujete stvari", da "nikada ništa nećete postići", da se "niste trebali ni roditi", ili da ste "boležljiva, slaba" osoba. Kada nepromišljeni ili neobzirni roditelji prenose te poruke svojoj djeci oni su bez sumnje nesvjesni činjenice da se takvi komentari snimaju u podsvjesnu memoriju kao apsolutne činjenice, jednako sigurno kao što se bitovi i bajtovi snimaju na tvrdi disk vašeg stolnog kompjutera. Tijekom ranog razvoja, svijest djeteta se još nije dovoljno razvila da može kritički procijeniti da su te izjave roditelja bile samo prigovaranje, a ne nužno i stvarne karakterizacije "jastva". Međutim, nakon što se programiraju u podsvjesni um, ta verbalna zlostavljanja postanu definirana kao "istine" koje nesvjesno oblikuju ponašanje i potencijale djeteta kroz život.

Do vremena kada djeca postanu adolescenti, njihova podsvijest krcata je informacijama u rasponu od znanja kako se hoda do "znanja" da nikada ništa neće postići, ili znanja koje su im usadili brižni roditelji da mogu uspjeti u svemu što odluče učiniti.
Zbroj naših genetski programiranih instinkata i vjerovanja koje smo naučili od naših roditelja zajedno tvore podsvjesni um, koji može poništiti i našu sposobnost da držimo podignutu ruku u ordinaciji kiropraktičara i naše najčvršće novogodišnje odluke da se prestanemo uništavati drogama ili hranom.

Svjesni um: unutarnji stvaratelj

Evolucija viših sisavaca, uključujući i čimpanze, kitove i ljude, donijela je novu razinu svijesti koja se zove "svijest o sebi" ili, jednostavnije, svjesni um. Podsvjesni um naš je "autopilot"; svjesni um je naše ručno upravljanje.

Na primjer, ako se lopta približi vašem oku, sporiji svjesni um možda neće imati vremena postati svjestan prijetećeg projektila; ali podsvjesnu um, koji obrađuje oko 20.000.000 podražaja iz okoliša u sekundi nasuprot 40 podražaja iz okoliša koje u istoj sekundi interpretira svjesni um, natjerat će oko da trepne. (Noretrandes 1998)

Podsvjesni um, jedan od najmoćnijih procesora informacija za koje znamo, promatra i svijet oko nas i unutarnju svijest tijela, čita znakove iz okoline i odmah pokreće prethodno usvojena (naučena) ponašanja - sve to bez pomoći, nadzora ili čak znanja svjesnog uma.

Ova dva uma čine dinamični duo. Svijesni um može koristiti svoje sposobnosti za fokusiranje na neku određenu točku, kao što je zabava na koju ćete otići u petak navečer. Istovremeno, vaš podsvjesni um može bez opasnosti gurati kosilicu naokolo i uspješno paziti da si ne odrežete stopalo ili pregazite mačku, iako svjesno ne poklanjate pažnju upravljanju kosilicom. Pored toga šta olakšava podsvjesne habitualne programe, svjesni um također ima moć biti spontano kreativan u svojim odgovorima na podražaje iz okoline. U svojoj sposobnosti samopromatranja, svjesni um može promatrati ponašanja dok se ne izvode. Dok se odvija unaprijed programirano ponašanje, promatrački svjesni um može se umiješati, zaustaviti ponašanje i stvoriti nov odgovor. Tako nam svjesni um daje slobodnu volju - što znači da nismo samo žrtve našeg programiranja. Međutim, da bismo to izveli, moramo biti potpuno svjesni kako programiranje ne bi preuzelo nadzor - a to je težak zadatak, što zna svatko tko je iskušavao snagu volje. Podsvjesno programiranje preuzima kontrolu istog trenutka kada svjesni um prestane paziti. Svjesni um također je u stanju misliti unaprijed i unatrag u vremenu, dok podsvjesni um uvijek djeluje u sadašnjem trenutku. Kada je svjesni um zauzet sanjarenjem, stvaranjem planova za budućnost ili analiziranjem prošlih životnih iskustava iz života, podsvjesni um uvijek je na radnom mjestu, djelotvorno upravljajući ponašanjima koja su u tom trenutku prikladna, bez potrebe za svjesnim nadzorom...

Dva uma uma zaista su fenomelan mehanizam, ali evo kako stvari mogu poći naopako. Svjesni um je "ja", glas naših vlastitih misli. Može imati velike vizije i planove za budućnost ispunjenu ljubavlju, zdravljem, srećom, skladom i prosperitetom. Dok svoju svijest usmjeravamo na sretne misli, tko vodi šou? Podsvijest! Kako će podsvijest voditi naše poslove? Upravo onako kako je programirana. Ponašanje podsvjesnog uma dok ne poklanjamo pažnju možda neće biti naša vlastita kreacija, jer je većina naših osnovnih ponašanja bila bez postavljanja pitanja snimljena promatranjem drugih ljudi. Kako svjesni um općenito ne primjećuje ponašanja koja stvara naš podsvjesni um, mnogi ljudi ostanu šokirani kada čuju da su "isti kao" njihova mama ili tata – ljudi koji su programirali njihove podsvjesne umove.

Naučena ponašanja i vjerovanja usvojena od drugih ljudi, kao što su roditelji, vršnjaci i učitelji, možda neće biti u skladu s ciljevima našeg svjesnog uma. Najveća prepreka ostvarenju uspjeha o kojem sanjamo su ograničenja programirana u podsvijesti. Ta ograničenja ne samo da utječu na naše ponašanje, nego mogu odigrati i veliku ulogu u određivanju naše fiziologije i zdravlja. Kao što smo vidjeli ranije, um igra snažnu ulogu u kontroliranju bioloških sustava koji nas odražavaju na životu.

Namjera prirode nije bila da prisutnost dvojnog uma bude naša Ahilova peta. Zapravo, ova odvojenost pruža predivnu prednost u našim životima. Gledajte to na ovaj način: što bi bilo da smo imali svjesne roditelje i učitelje koji su služili kao predivni životni modeli, uvijek se upuštajući u humane odnose sa svima u zajednici i na opću korist? Da je naš um bio programiran tako zdravim ponašanjima, mogli bismo biti potpuno uspješni u životu a da nikada ne budemo svijesni!

Podsvjesni um: Zovem a nitko se ne javlja

Dok razmišljajuća priroda svjesnog uma evocira slike "duha u stroju", u podsvjesnom umu ne djeluje nikakva svijest o sebi. Ovaj drugi organizam sličniji je džuboksu napunjenom programima ponašanja, od kojih je svaki spreman zasvirati čim se pojavi odgovarajući signal iz okoline i pritisne dugme za izbor pjesme...

Podsvijest se lako programira, za to su potrebne mentalne preobrazbe, mijenjanje sustava vjerovanja.

Afirmacijama, vizualizacijom i kontrolom vlastitog razmišljanja, ne dozvolite destruktivnim emocijama da vladaju vama, kontrolirajte vlastite misli, jedino vi sami možete kontrolirati svoje misli, ako kažete da ne možete, ponavljajte: "prekrasno je kontrolirati vlastite misli".
Od danas počnite govoriti malom, ranjenom djetetu u vama lijepe stvari, pozitivne afirmacije: ja sam dobar, odličan, zaslužujem dobre, odlične stvari, zaslužujem novac, obilje, blagostanje i sve što je za moje dobro, voljen sam, zdrav, snažan, siguran, uspješan, mudar, inteligentan, uživam u životu, jer je svaki moj dan ispunjen radošću, uspjehom...

Kako će vaše malo dijete naučiti govoriti ako mu ne govorite lijepe i nježne riječi?

Ponavljajte: "iz dana u dan moji interesi prosperiraju", "svima iskreno želim obilje svih vrsta", jer ono što želite drugome kao da želite sebi!

Strah je najveći neprijatelj čovjekov. On proizlazi iz neuspjeha, bolesti i loših međuljudskih odnosa. Ljubav raspršuje strah. Ljubav je emocionalna privrženost dobrim stvarima života. Prihvatite poštenje, pravdu, dobronamjernost, i uspjeh. Živite u sretnom iščekivanju boljeg i to će sigurno doći.
Neutralizirajte sugestije straha prihvativši suprotne misli kao što su "Ja predivno pjevam, ja sam oslobođena, sigurna i mirna" - primiti ćete obilje blagoslova!


Magazin NEXUS

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:12 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 26.11.2009.

Dnevnik - vic s trunkom istine


Njezin dnevnik:
"U subotu je bio čudan. Bila sam cijeli dan s prijateljicama u kupovini i malo sam zakasnila. Možda je zbog toga bio ljut. Na putu doma sam mu rekla da ga volim. On je samo šutio. Zašto jednostavno i on nije mogao reći da me voli?
Kad smo stigli doma osjetila sam da sam ga izgubila i da ne želi imati posla sa mnom. Cijelu večer je sjedio pred TV-om i nije progovorio ni riječ. Otišla sam spavati. Nakon 10 minuta i on je legao i iznenada je počeo reagirati na moje nježnosti i vodili smo ljubav. Ali sam i dalje imala osjećaj da je odsutan. Mislila sam o tom s njim razgovarati ali on je već bio zaspao. Ne znam što dalje, moj život više nema smisla.

Njegov dnevnik:
"Danas je Dinamo izgubio, ali smo imali dobar sex".

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:09 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 25.11.2009.

Uloge žene u predstavi zvanoj 'Život'


Rano je jutro, nije još ni 8 sati a ja sam već više-manje uspješno odigrala ulogu:

1. kućnog autotaxija
2. mamine kćerke
3. tatine kćerke
4. tampon zone među njima (jer je novi obračun na staru temu opet u tijeku)
5. majke koja je spremila dijete u školu

a još me danas očekuju uloge:

6. radnice / poslovne partnerice
7. tješiteljice slomljenog srca i partnerice istodobno

uz napomenu da sam i u PMS-u.

Stoga ljubazno molim ostatak svijeta (koji ovo ionako neće vidjeti) da mi se shebe s qrca za danas jerbo mi je dosta. Ne znam koje mi je s*anje od gore navedenih bilo teže i za danas mi zaista ne treba više. A dan još nije ni počeo...

O čemu dalje želite čitati?

...

- 07:55 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 18.11.2009.

Normalna ljubomora vs. patološka ljubomora


Ljubomora je jedan od osjećaja koji osjeti gotovo svatko. Ljubomora se u Psihologijskom rječniku (Naklada Slap, 1992) definira kao "Neugodno čuvstvo strepnje prouzrokovano sumnjom u postojanje neke treće osoba, koja nam oduzima sklonost voljene osobe ili zavist prema nekoj osobi, za koju smatramo da privlači veću sklonost okoline nego što je imamo mi". Ljubomora može biti uobičajena, normalna; može biti pojačana, te stvarati probleme u vezi i može biti patološka, bolesna.

"Normalna" ili uobičajena ljubomora bila bi ona koju je doživio gotovo svatko. Svaki roditelj koji ima djecu mogao je primijetiti da su braća i sestre često ljubomorni, ako primijete (ili im se tako čini) da onaj drugi dobije više, da ga više puta zagrlimo ili da ga manje kudimo. Jednako tako, u vezi, osoba može biti ljubomorna ne samo na druge potencijalne partnere, već i na prijatelje. Tako djevojka može prigovarati svome momku da provodi previše vremena sa svojim društvom, da umjesto da s njome ide van, odluči otići s prijateljima na nogomet. Ovakve "male" doze ljubomore mogu biti simpatične, zgodne, pa čak i znak da je našem partneru/partnerici stalo do nas, da nas voli i da želi biti s nama i da mu/joj je teško dijeliti s bilo kime.

S druge strane, postoje ljudi koji su "pojačano" ljubomorni, koji uvijek sumnjaju u svog partnera, koji mu "ne daju živjeti" svojim sumnjama i provjeravanjima. Tako djevojka iz gornjeg primjera, ne samo da prigovara svome partneru da provodi puno vremena sa svojim društvom i da bi ona voljela da to vrijeme provede s njom, već ne može prestati razmišljati o tome da njezin dečko pri tome gleda druge djevojke, da će naći neku koja će se njemu više svidjeti, te da će je zbog toga i ostaviti. Ako je ljubomora ovakvog intenziteta tada će uzrokovati svađe i napetosti u vezi, a često i prekid veze. Valja naglasiti da je ovakva, "pojačana" ljubomora nezdrava i loša, jer ne daje nimalo slobode partneru/partnerici.

Premda kad smo zaljubljeni, želimo biti stalno s osobom koju volimo i premda nam je svaki trenutak s voljenom osobom dragocjen, prava ljubav dopušta mogućnost da imamo i različite interese i da dio vremena možemo provoditi samostalno, bez partnera. Naravno, tu je potrebna i sigurnost u partnera i sebe, tj. sigurnost da to što naš partner ode s društvom ili prijateljicom na piće, ne znači odmah da ne misli na nas ili da će nas ostaviti ili prevariti. Iz ovog primjera vidimo da se iza ljubomore može kriti posesivna ljubav koja ne dopušta mogućnost partneru/partnerici da bude i svoj (osim što je naš); ili se može kriti naša nesigurnost i nedovoljno samopoštovanje (pa smo u stalnom strahu da će nas partner ostaviti, da mu nećemo biti dovoljno dobri i da su svi drugi bolji od nas, pa zato i ugrožavajući).

Naravno, postoje okolnosti u kojima je partner zaista sklon pretjeranom flertu ili prevari i tada je ljubomora jasna, racionalna i razumna. Ako dečko nađe svoju djevojku kako se miluje ili ljubi s drugim muškarcem, onda on nije "preljubomoran", i u slučaju da pri tome osjeća snažnu ljubomoru, pa čak reagira i nekontrolirano, to ne bismo smatrali nenormalnim ili pretjeranim.

Konačno, postoji i bolesna ili patološka ljubomora. To je ona ljubomora u kojoj osoba vjeruje da je partner vara i da joj je nevjeran, a do tog zaključka nije došla na temelju racionalnih razloga. Ova vrsta ljubomore češća je kod muškaraca i smatra se pravom duševnom bolešću. Tako muškarac može biti uvjeren da ga supruga vara i neprestano je promatrati, uhoditi, postavljati zamke da bi je uhvatio u nevjeri. Pri tome (jer je to bolest) zaključuje na temelju neracionalnih argumenata, pa tako ako supruga kupi čipkaste gaćice, odmah zaključuje da je to siguran i pouzdan znak da ima ljubavnika. Čak može u ljubomori ići tako daleko da je optužuje za nevjeru u gotovo nevjerojatnim okolnostima. Tako nije neobično da stariji muškarci s patološkom ljubomorom optuže svoje 70-godišnje supruge da imaju više 20-godišnjih ljubavnika koji dolaze k njima čim suprug izađe iz kuće.
Patološka je ljubomora opasno stanje jer postoji veliki rizik od nasilja, budući da ljubomorna osoba može fizički nasrnuti, pa čak i ubiti, svog partnera; a sve u uvjerenju da to čini iz ljubavi i nemogućnosti daljnjeg toleriranja takvog ponašanja svog partnera.

Koliko ćemo intenzivno i često doživljavati ljubomoru, u kojim situacijama te kako ćemo se ponašati određeno je mnogim i individualnim i kulturalnim faktorima: prethodnim iskustvima, ličnosti, samopoštovanju, stavovima o odnosu, spolu pa i kulturalnim normama. Tako su npr. muškarci ljubomorniji na znakove seksualne nevjernosti, a žene na znakove da su im partneri emocionalno uključeni s drugom osobom. U nekim su društvima ljudi manje skloni ljubomori – jer manje vrednuju ekskluzivno pravo na partnera.

Ljubomoru češće osjećaju...

- osobe nižeg samopoštovanja i nesigurniji u sebe - brže se osjete ugroženi, jer sami sebe doživljavaju manje poželjnima, neadekvatnijima te se boje suparnika
- osobe koje inače imaju probleme s impulzivnošću i agresivnošću, te češće percipiraju neprijateljske namjere, burnije reagiraju i srljaju s zaključcima
- oni kojima je veza ključni aspekt života i na nju su orijentirani, te su povećano osjetljivi na svaku naznaku prijetnje
- osobe koje od prije imaju iskustvo s nevjernim partnerom – sumnjičavi i pod povećalom prate svaki znak novog partnera i očekuju da se ponovi loše iskustvo
- osobe koje se boje biti same (strahuju da nikad neće imati drugi odnos, a da je neizdrživo biti sam)
- narcistične osobe, koje partnera doživljavaju kao objekt, svoj „nastavak“, nešto što posjeduju i pokazuju, a ne drugu osobu; pa se razbjesne što će nešto što „pripada njima“ (osoba ili divljenje, pažnja, nepodijeljeni interes) može preoteti drugi
- naučeno – u obitelji, kroz model npr ljubomornog oca koji je na taj način „pokazivao“ ljubav, manipulirao ili kontrolirao majku (da se drži u kući, izbjegava društvo ili karijeru, izolira je…)
- kultura – koja potiče ideje o ljubomori i posesivnosti i muškoj dominaciji kao prihvatljive skriptove ponašanja (i žene usvoje model pasivnosti i prepuštanja)
- ličnost pojedinca – neki doživljavaju intenzivnije, labilnije ili impulzivnije razne emocije, tako i ljubomoru – i strastveniji su i burnije emocionalno reagiraju
- tip privrženosti – ako osoba u ranijim, bazičnim odnosima nije imala sigurnu privrženost – sklona vidjeti znakove da je odnos ugrožen jer zapravo nema povjerenja u druge nego ih pokušava kontrolirati (jer drugačije ne može na njih računati)
- u početku veze – dok se odnos ne stabilizira i ne učvrsti međusobno povjerenje

Jeste li (pretjerano) ljubomorni?

Razmislite o svojoj ljubomori. Određena doza ljubomore je prirodna jer nas motivira da se borimo za odnos i zaštitimo od gubitka (nevjernosti ili napuštanja od strane partnera). No, upitajte se jeste li preljubomorni. Bi li vaš partner/partnerica rekli da ste ljubomorniji od većine ljudi? Jeste li više ljubomorni nego vaš partner/partnerica? Znaju li i vaši prijatelji za vašu ljubomoru? Ako ste na većinu pitanja odgovorili potvrdno onda se upitajte da li zbog vaše ljubomore trpi vaš parntner/parnterica, da li ga svojom ljubomorom više mučite nego što mu pokazujete ljubav? Upitajte se i koja je pozadina vaše ljubomore! Jeste li ljubomorni zbog toga što ste nesigurni u sebe? Ako je tako, onda shvatite da za to nije "kriv" vaš partner.
Ipak, od ljubomore ne treba bježati, jer ukoliko imate normalnu dozu samopouzdanja i relativno povjerenje u partnera, a odjednom osjetite nalet ljubomore, intuicija vam je proradila na temelju nekog znaka koji niste odmah uočili.
Ako imalo sumnjate da ste preljubomorni, onda se trudite obuzdati svoju ljubomoru. Pokušajte se našaliti sa svojom ljubomorom. Recite svom partneru da ste jako ljubomorni i da si ne možete pomoći. Razgovarajte o tome što osjećate i zbog čega. Pokušajte zajednički pronaći rješenje za ljubomoru, kako ona ne bi narušila vaš odnos. Sagledajte situaciju prisebno, pronađite uzrok ljubomore i otklonite ga, zajedno s partnerom.
Na vezi treba konstantno raditi, a ljubomora može biti samo mali začin ili veliki problem, ovisi samo o vama i partneru.

Izliječite se!

Iako su ljubomorne osobe zapravo "tlačitelji" i oni pate zbog svog stanja. Osjećaju se potišteno, ljuto, tjeskobno, preokupirano strahovima da će biti odbačeni, napušteni, te se mogu osjećati da ne kontroliraju svoju ljubomoru.
Ipak patološka ljubomora, ako se na vrijeme prepozna, može se liječiti.

- Važno je na vrijeme prepoznati i reagirati na te probleme, potraživši stručnu pomoć! Takve osobe daju od početka veze signale da imaju problema s ljubomorom, no problem je što to partnerice često shvaćaju kao dokaz strastvene, posebne ljubavi, govori prof. psih. Jadranka Orehovec.

Naime, ako ne sanirate ekstremne ljubomorne osjećaje, upravo svojim ljubomornim ponašanjem možete izazvati kontraefekt , te ostvariti ono čega se bojite - izgubiti odnos!

Također je potrebno shvatiti kako ljubomora nije dokaz ljubavi, ona je samo pokazatelj očajničke potrebe osobe da zadrži ono što trenutno želi te njenih nerealnih strahova da joj je to ugroženo.

Potrebno je ovdje spomenuti i stanje koje je suprotnost ljubomori. Kao što postoji patološka ljubomora (za koju smo rekli da je bolest), tako postoji i erotomanska sumanutost (to je stanje kod kojeg osoba vjeruje da je neka poznata ličnost u njega/nju zaljubljena i da mu/joj na različite načine to pokušava poručiti). Upravo ova suprotnost govori koliko ljubomora proizlazi iz nas samih, iz naše ličnosti i koliko ovisi o tome kako sami gledamo na sebe i na svijet oko sebe. Dakle, ako ste preljubomorni, nije to (najčešće) zbog vašeg partnera, nego zbog vas. Naravno, ako je vaš partner preslobodan i ako je vaša ljubomora rezultat jasne nevjere, onda sve ovo gore rečeno ne vrijedi, jer tada se radi o razumljivoj i očekivanoj reakciji.

Izvor: ordinacija.hr - dr.med. Goran Arbanas | tesa.hr - Jadranka Orehovec, prof. psih. | she.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:22 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

utorak, 17.11.2009.

Molitva Sioux Indijanaca


Dozvoli da moje ruke pune poštovanja,
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
Učini me mudrom kako bih spoznala nauk, koji si Ti,
tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
Tražim snage, ali ne da bih nadjačala svoju braću,
nego da bih nadvladala svog najvećeg neprijatelja
samu sebe!

Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari
koje ne mogu promijeniti.

Bože, daj mi hrabrost da promijenim stvari
koje mogu promijeniti.

Bože, daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugog.


Neka ne molim da budem zaštićena od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.

Neka ne molim za smirenje mog bola,
već za jako srce da ga savladam.

Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.

Nek ne preklinjem za spas od straha,
već za vjeru da osvojim svoju slobodu.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:01 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ponedjeljak, 09.11.2009.

Sol je prirodni antidepresiv


Ne morate osjećati grižnju savjesti kad sljedeći put posegnete za vrećicom čipsa ili slanih grickalica, pogotovo kad ste u banani, jer znanstvena su istraživanja pokazala da sol ima učinak kao i antidepresivi. Sol bi se mogla nazvati i prirodnim antidepresivom, no poznato je da veće količine soli imaju neželjene posljedice poput visokog krvnog tlaka i bolesti srca. Ipak, premale količine soli u organizmu vode u depresiju, pokazalo je najnovije istraživanje koje je provelo Sveučilište u Iowi.

Preporučena dnevna doza soli za odrasle osobe iznosi četiri grama, iako stručnjaci tvrde da su dva grama više nego dovoljna. Većina odraslih u razvijenom svijetu dnevno konzumira i do 10 grama, najviše zato što im se prehrana bazira na previše prerađene hrane koja ima visok udio soli. Stručnjaci sa Sveučilišta u Iowi vjeruju da danas ljudi reagiraju na sol jednako kao što ovisnici reagiraju na teške droge.

Psihologinja Johnson kaže da je ljudsko tijelo opremljeno 'istim sistemom okusa stvorenim da detektira sol, a mozak pamti lokaciju izvora soli' i zato naše tijelo često žudi za okusom slane hrane. 'To sugerira da se žudnja i potreba za solju se može povezati s istim reakcijama u mozgu koje se javljaju kod ovisnika o drogama', kaže Johnson.

Vjeruje se da je ljudsko tijelo stoljećima razvilo osjećaj zadovoljstava povezan sa solju, vjerojatno dijelom i zbog toga što je njezina upotreba bila mala jer soli nije bilo dovoljno. Rimski legionari bili su plaćeni solju zato što je bila strahovito vrijedna u to vrijeme, a latinska riječ salarium korijen je engleske riječi salary, što znači plaća. Sol se do izuma hladnjaka koristila za konzerviranje hrane.

Izvor: 13.3.2009 | DobreVijesti.info/Tportal.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:31 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 05.11.2009.

Ugljikohidratima protiv depresije i ljutnje


Nemasna prehrana bogata ugljikohidratima pomaže u gubitku tjelesne mase, te ljude čini sretnijima od onih koji se hrane s manje ugljikohidrata, ali s više mesa i mliječnih proizvoda, objavljeno je u utorak u studiji australskih znanstvenika.


U istraživanju je sudjelovalo 106 pretilih ljudi, između 24 i 64 godine, koji su godinu dana bili podvrgnuti dvama dijetnim načinima prehrane:
1. prvim bez masnoća, ali bogatim ugljikohidratima, s kruhom, tjesteninom i rižom, i
2. drugim s malo ugljikohidrata i više mesa i mliječnih proizvoda.

Ustanovljeno je da su ispitanici prosječno izgubili 13,7 kilograma svaki, ali bez značajnije razlike između skupina.

Međutim, kod onih s prehranom bogatom ugljikohidratima zabilježeno je značajno manje ljutnje, agresivnosti, depresije i anksioznosti, objavljeno je u časopisu Archives of Internal Medicine.

Izvor: PlivaZdravlje.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:27 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se