ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

petak, 29.05.2009.

Kratki opis čestih psihičkih poremećaja


1. Kronični psihoorganski sindromi i demencije (početne)
Starija osoba koja povremeno nesuvislo govori, gubi se, rijetko izlazi iz stana, pretežno je u krevetu, ima nesanicu ili zamjenjuje dan za noć, ne pamti, tužna je, mrzovoljna i/ili neosnovano optužuje okolinu.

2. Alkoholizam
Često i prekomjerno pije zbog čega propada zdravstveno, materijalno i radno, zlostavlja obitelj, ponavljano obećava prestanak pijenja, odbija liječenje.

3. Psihoze (različite vrste)
Povlači se u sebe, sve lošije funkcionira, osjećajno se udaljuje, čudno se ponaša, može postojati agresivnost i/ili suicidalnost, nepovezan govor, optuživanje drugih bez razloga, često odbija liječenje.

4. Depresije (različite vrste)
Postoji osjećaj praznine, tuga, bezvoljnost, povlačenje, strah, umor, pesimističnost, poremećeno spavanje i/ili apetit, rijetko izlazi iz kuće, teže obavlja svakodnevne poslove, u teškim slučajevima postoji opasnost samoubojstva (nagovještava ga).

5. Manije i hipomanije
Pretjerano veselo raspoloženje, uzbuđenost, ubrzan govor, precjenjivanje svojih sposobnosti, ima mnogo planova, prekomjerno troši novac, odlično se osjeća i odbija liječenje.

6. Agorafobija
Postoji strah od napuštanja stana, odlaska u trgovinu, banku i sl., od otvorenih prostora, putovanja javnim prijevozom (zbog toga obično stoji pri izlazu). Stanje je često udruženo s paničnim poremećajem.

7. Socijalna fobija
Strah od javnog nastupa, promatranja od drugih ljudi, osramoćenja pred drugima, crvenjenja, podrhtavanja glasa, znojenja ruku itd.

8. Specifične fobije
Jaki strah od specifičnih situacija ili objekata i njihovo izbjegavanje, npr. visine, zatvorenog prostora, kukaca, psa, injekcije itd.

9. Panični poremećaj
Ponavljani iznenadni napadi panike (straha) uz različite tjelesne smetnje poput lupanja srca, pritiska u prsima, nedostatka zraka, vrtoglavice, te psihičkih smetnji, npr. straha da će poludjeti, umrijeti, izgubiti kontrolu nad sobom itd. Postoji strah od ponovnog napada.

10. Anksiozno-depresivni poremećaj
Istovremeno postoje simptomi anksioznosti (strepnje) i depresije, pri čemu niti jedan od ta dva elementa ne prevladava i nije težak (da bi opravdavao zasebnu dijagnozu).

11. Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Postoje vlastite ponavljane prisilne (opsesivne) misli i/ili prisilne (kompulzivne) radnje. Misli mogu biti vrlo neugodne, npr. da mora ozlijediti nekoga, a ponavljane radnje su npr. višekratno provjeravanje zaključanosti vrata, što sve pacijenta uznemiruje i čemu se on opire.

12. Reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe
Psihički simptomi su nastali nakon izuzetno stresnog životnog događaja ili nakon značajne promjene u životu, koja je dovela do trajnih neugodnih okolnosti i poremećene prilagodbe na takve nove okolnosti.

13. Disocijativni (konverzivni) poremećaj
Iznenada nastao poremećaj sjećanja, svijesti o sebi, osjeta ili kontrole pokreta (npr. ruke ili noge) koji su pod voljnom kontrolom. Nalazi pretraga su uredni.

14. Somatoformni poremećaji
Osoba ustrajno iznosi simptome tjelesnih organa, npr. rada srca (uključujući bol), smetnje gutanja ili strah od teške bolesti i traži medicinske pretrage unatoč urednim nalazima i liječnikovim uvjeravanjima da su simptomi uzrokovani psihičkim, a ne fizičkim uzrocima.

15. Anoreksija nervoza
Strah od debljine i namjeran gubitak tjelesne težine, npr. odbijanjem nekih jela, povraćanjem ili pretjeranim vježbanjem, sve do po život opasnog stanja uz poremećaj brojnih tjelesnih funkcija.

16. Bulimija nervoza
Ponavljani napadi prekomjernog jedenja (npr. slatke hrane) i naknadno namjerno povraćanje ili čišćenje, te zaokupljenost tjelesnom težinom.

17. Nesanica
Dugotrajno nezadovoljavajuća količina ili kvaliteta spavanja. Može postojati kao zasebno stanje ili u okviru drugog poremećaja.

18. Noćni strahovi
Epizode noćne panike s vriskom, ali bez jasnog sjećanja sadržaja sna.

19. Noćne more
Snovi ispunjeni jakim strahom s naknadnim jasnim sjećanjem sadržaja sna.

20. Seksualne disfunkcije
Frigidnost - gubitak spolne želje, psihogena impotencija - psihički uzrokovan poremećaj erekcije, psihogena disfunkcija orgazma - orgazma nema ili znatno kasni.

21. Poslijeporođajna depresija
Depresija povezana s babinjama, koja je započela do 6 tjedana poslije porođaja.

22. Hiperkinetski (hiperaktivni) poremećaj
Od ranog djetinjstva jak nemir, nepažnja, smetnje ponašanja i nemogućnost da se stanje riješi strožim odgojem.

23. Poremećaj ponašanja i osjećaja u djetinjstvu
Kombinacija agresivnosti ili drugih oblika poremećaja ponašanja s depresivnošću ili strahom u djetinjstvu.

24. Školski neuspjeh
Nedovoljan uspjeh u školi (na fakultetu) unatoč dobrim intelektualnim sposobnostima i bez drugih poremećaja.

25. Mucanje
Učestalo, nehotično prekidanje govora s privremenom nemogućnošću izgovora pojedinih riječi.

26. Tikovi
Povremeni, nehotični, neritmični, brzi pokreti (i/ili glasovi).

27. Problem u obitelji
Loša komunikacija roditelj - dijete, između supružnika (partnera), ljubomora, nesuglasice u zajedničkom kućanstvu s roditeljima itd.

28. Problem na poslu
Nezadovoljstvo poslom, osjećaj pritiska i preopterećenja poslom, proganjanje na poslu, strah od neuspjeha, od degradiranja, gubitka posla ili odlaženja u mirovinu.

29. Problem u vrhunskom sportu
Nedovoljna ili nikakva psihička pripremljenost, strah od ozljede, strah od nastupa, neuspjesi u nizu, loši rezultati u gostima i/ili na pojedinim terenima, psihički zamor, nedovoljno samopouzdanje itd.

30. Sumnja na duševni poremećaj
Različita stanja ili ponašanje koje pacijent ili njegova okolina doživljavaju kao mogući psihički poremećaj.

Izvor: zdravstveni-vodic.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:32 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Strahovi povezani s razvojem u pubertetu mogu dovesti do paničnog poremećaja


Što adolescent drastičnije reagira na fizičke promjene u pubertetu, to je veći rizik da tijekom sazrijevanja razvije panični poremećaj, otkriva nova američka studija.

Istraživači na Univerzitetu u Arkansasu i Univerzitetu u Vermontu, promatrali su 123 adolescenta koji su bili podvrgnuti pažljivo kontroliranom testu disanja u laboratoriju. Adolescenti koji su bili u kasnijem pubertetu i koji su dobili visoku ocjenu po pitanju tjeskobne osjetljivosti, više su se i bojali tjelesnih senzacija koje su inicirane trominutnim testom disanja, otkrili su istraživači.

Adolescenti koji s tjeskobom odgovaraju na tjelesne senzacije mogu “smatrati tjelesne promjene koje se dešavaju tijekom puberteta osobno ugrožavajućim” i “naučiti strahovati od tjelesnih senzacija, te tako stvoriti predispoziciju za razvoj paničnog poremećaja”, istakli su istraživači.

Oni su dodali da postoji veća opasnost da će adolescenti proći kroz ovaj proces strahovanja od tjelesnih senzacija, ako se tjelesne promjene vezane za pubertet dogode neočekivano.

Rezultati studije objavljeni su u Žurnalu abnormalne dječje psihologije (Journal of Abnormal Child Psychology).

HealthDay (www.healthday.com)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:52 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 28.05.2009.

Paranoidni poremećaj ličnosti


Prema DSM-IV klasifikaciji ovaj je poremećaj osobnosti obilježen trajnim nepovjerenjem i sumnjičavošću prema drugima u smislu da su njihovi motivi nedobronamjerni. Počinje u ranoj odrasloj dobi i očituje se u raznim situacijama.

Prema ovoj klasifikaciji koja se koristi za dijagnosticiranje psihičkih poremećaja u psihijatriji, ukoliko su kod neke osobe zadovoljena 4 od 7, dolje navedenih kriterija, govorimo o paranoidnom poremećaju osobnosti:

a) Sumnje bez adekvatne podloge da ih drugi iskorištavaju, žele im nauditi ili obmanuti;
b) Preokupiranost neopravdanim sumnjama u lojalnost i povjerljivost svojih prijatelja i suradnika;
c) Nesklonost povjeravanju drugima zbog straha da se ta informacija ne iskoristi protiv njega/nje;
d) U dobronamjernim primjedbama ili događajima traže ponižavajuća ili prijeteća skrivena značenja;
e) Stalno nekome nešto zamjeraju, tj. ne žele oprostiti uvrede, prezir ili štete za koje smatraju da su im nanesene;
f) Primijećuju napade na svoju ličnost ili ugled koji drugima nisu uočljivi i brzo i bijesno reagiraju ili prelaze u protunapad;
g) Često sumnjaju, bezrazložno, u vjernost bračnog ili seksualnog partnera.

Jedno od osnovnih obilježja paranoidnog poremećaja osobnosti jest promjena u načinu razmišljanja koje je obilježeno neumoljivim traženjem skrivenog značenja i tragova kako bi se razotkrila „istina“ iza situacije koja je predočena. Njihova beskrajna potraga uključuje intenzivnu pobuđenost pažnje i neprestano pozorno monitoriranje okoline i svega što nije uobičajeno, a takav način razmišljanja uzima visoku cijenu u smislu psihičke i emocionalne tenzije. Oni se jednostavno ne mogu opustiti.

Paranoidno razmišljanje je obilježeno i nedostatkom fleksibilnosti. Ni najuvjerljiviji argumenti nemaju utjecaja na rigidnost njihova vjerovanja, a osoba koja se upusti u raspravu s njima postat će meta njihove sumnjičavosti.

Osobe s ovim poremećajem imaju izraženu potrebu kontrolirati druge što odražava nisko samopoštovanje a to je srž paranoje. Duboko u sebi osjećaju se slabi, inferiorni i bezuspješni. Stoga se grandioznost i osjećaj posebnosti koji često prezentiraju može razumijeti kao kompenzatorni mehanizam osjećaja inferiornosti. U odnos s drugima ulaze s uvjerenjem da će ta osoba sve uprskati, izlanuti se i na taj način pokazati njegova/njena vjerovanja ( i sumnjičavosti) utemeljenim.

Osobe s ovim poremećajem rijetko kada traže psihijatrijsku pomoć. Kod psihijatra ih dovodi netko iz njihove okoline koji su zasićeni bolesnikovim optužbama, ili dolaze pod pritiskom poslodavca odnosno bračenog druga. Kada i dragovoljno pristanu na proces liječenja uvjereni su da nisu oni ti koji imaju psihičke poteškoće, već da su krivo tretirani i iznevjereni od drugih.

Zbog bolesnikove sumnjičavosti grupna terapija ne bi bila metoda izbora. Liječenje bi se moralo bazirati na individualnom pristupu unatoč golemom izazovu koji se time nameće psihoterapeutu. Kako je glavna početna prepreka izrazito nepovjerenje, prvi korak u liječenju bilo bi uspostavljanje terapijskog saveza s bolesnikom.

Terapeut mora zauzeti stav koji je drugačiji od dotadašnjeg bolesnikoog okruženja, odnosno mora izbjegavati obrambeni stav. Kada se bolesnik malo više otvori terapeut može početi imenovati bolesnikove osjećaje i na taj način mu pomoći napraviti razliku između osjećaja i stvarnosti. Može mu pomoći premostiti pukotine u svom znanju.

U najboljem slučaju ti bolesnici mogu otkriti svoju žudnju da budu prihvaćeni, voljeni i bliski što je povezano s njihovim frustracijama i razočarenjima s ranim figurama iz njihova života.

Autor Davor Bodor, dr.med. specijalizant psihijatrije
(mojdoktor.hr)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:11 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Kako prebroditi panični napad?


Relaksacijom i tehnikama disanja olakšajte iznenadne napade

Što je napadaj panike?
Napadaj panike je iznenadan nastup pojačanog osjećaja straha, praćenog tjelesnim simptomima koji uključuju:
- Bol / pritisak u prsištu
- Lupanje srca (palpitacije)
- Osjećaj gušenja, ubrzano disanje (hiperventilacija)
- Osjećaj davljenja u grlu i teškoće gutanja
- Vrtoglavicu, nesvjesticu, osjećaj nestajanja
- Osjećaj odvajanja od vlastitog tijela ili od okoline
- Drhtavicu, tresavicu, znojenje
- Mravinjanje, trnce,
- Mučninu, bol u trbuhu

Napadaji panike mogu sadržavati samo neke od tih simptoma. Uz njih je karakterističan intenzivan osjećaj straha od smrti, straha od ludila i gubitka kontrole, pa čak i užasa. Mnogi stručnjaci vjeruju da se radi o reakciji tijela kojom ono inače reagira na opasne i zastrašujuće podražaje (primjerice oružani napad, izravna životna ugroženost i sl.), samo što u slučaju napadaja panike ne postoji realna prijetnja nego je ta reakcija pokrenuta za sada nedovoljno poznatim mehanizmima aktivacije živčanih prijenosnika.

U tipičnim se slučajevima simptomi u početku pojačavaju te dosežu vrhunac nakon desetak minuta. Napadaj obično traje oko pola sata (može trajati i dulje) i prolazi sam od sebe nakon čega nerijetko ostane osjećaj iscrpljenosti i umora.

Sam po sebi, napadaj panike nije ozbiljna zdravstvena prijetnja, no ako se ponovi nekoliko puta bolesnik razvije strah prema mjestima/situacijama pri susretu s kojima se pojavio napadaj, te ih počne izbjegavati.

Tako se razvija stanje nazvano panični poremećaj, a može uključivati i razvijanje straha od boravka u zatvorenim prostorima, vožnje u autobusu, odlaska u školu, na posao itd.

Takvi strahovi mogu biti vrlo onesposobljavajući i znatno remete normalno svakodnevno funkcioniranje oboljelog pojedinca u društvu, obitelji itd. Radi se zapravo o «začaranom krugu» pojavljivanjnja napadaja , stvaranja straha od napadaja.

Ako se Vaši napadaji ponavljaju, ako se bojite novog napadaja i taj strah traje duže od mjesec dana, te ako počnete mijenjati svoje svakodnevne navike i ponašanja zbog napadaja panike, obvezno se obratite svojemu liječniku opće medicine- prikladno liječenje u velikoj većini slučajeva dovodi do znatnog poboljšanja i smanjenja tegoba.

Navedeni simptomi mogu sličiti na neke teže i ozbiljne bolesti, kao što su povećana aktivnost štitnjače (hipertireoza), poseban oblik epilepsije, apstinencijska kriza, pa i srčani udar i srčane aritmije u napadajima, te su nerijetko razlog traženja liječničke pomoći u hitnim ambulantama.

U nekim je slučajevima već nakon razgovora s pacijentom i tjelesnog pregleda jasno da se radi o paničnom napadaju, no često liječnici učine širu kliničku obradu da bi isključili gore navedene ozbiljnije uzroke takvih simptoma. Tek kada pretrage i liječnici potvrde da se ne radi o ozbiljnoj bolesti, postavlja se dijagnoza napadaja panike.

Liječenje

Liječenje napadaja panike i paničnog poremećaja u pravilu je vrlo uspješno. Najbolji se rezultati postižu kombiniranim liječenjem lijekovima i psihoterapijom.

Od lijekova se propisuju oni iz skupine antidepresiva, točnije inhibitora ponovne pohrane serotonina (npr. sertralin, paroxetin, fluoxetin...). Budući da je za početak djelovanja potrebno nekoliko tjedana redovitog uzimanja, obično se terapija dopunjuje s nekom od lijekova iz skupine benzodiazepina (alprazolam, klonazepam, diazepam...) u početku liječenja, ali se njihova dugotrajnija primjena, zbog navikavanja na te lijekove, izbjegava.

Od psihoterapijskih se pristupa primjenjuje kognitivno-bihevioralni pristup kojemu je svrha prepoznati i smanjiti iracionalne misli i ponašanja koji potiču simptome panike i stvraraju začarani krug paničnog poremećaja.

Pacijent tijekom terapije dobiva uvid u prirodu bolesti, u to na koji način nastaju njegovi napadaji, uči se suočiti i nositi sa svojim napadajima panike i situacijama koje ih pojačavaju te se osloboditi izbjegavajućeg ponašanja koje ograničava njegovo svakodnevno funkcioniranje.

Samopomoć

Postoji nekoliko načina na koje oboljela osoba svojim postupcima može pridonijeti uspjehu liječenja paničnog poremećaja i kontrole paničnih napadaja.
- izbjegavati piti kavu i druge stimulanse koji pridonose izazivanju napadaja panike
- izbjegavati uzimati alkoholna pića i pušenje
- svakodnevna lagana rekreativna tjelovježba, optimalno oko 30 minuta na dan lakših aerobnih aktivnosti (hodanje, jogging...)
- učenje i primjenjivanje tehnika nošenja sa stresom, meditacije, joge
- učenje i primjenjivanje tehnika relaksacije i tehnika disanja.

Tehnike relaksacije pomažu pri opuštanju mišića a cilj je koncentrirati se na pojedine skupine mišića i voljno ih opustiti. Tehnike disanja su, osim pri opuštanju, korisne i za vježbanje kontrole normalnog disanja u slučaju napadaja panike, kada je osoba sklona hiperventiliranju (ubrzanom disanju).

Ana Petrović, dr. med.
(vecernji.hr)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 16:37 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Panične atake i panični poremećaj


Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju kad će nastupiti napadaj i brinu se zbog sljedećeg napadaja.

Simptomi paničnog napada su: snažan strah ili užas, često su praćeni osjećajem nadolazeće propasti, lupanjem srca i ubrzanim pulsom, znojenjem, drhtavicom ili tresavicom, može se javiti osjećaj nedostatka zraka i gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, osjećaj vrtoglavice, ošamućenost ili nesvjestica, osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe samog, strah od gubitka kontrole ili od ludila, strah od bolesti i smrti, mravci i trnci u tijelu, navale vrućine ili hladnoće. Kod svakog bolesnika ne moraju se javiti svi navedeni simptomi.
Panični napadi mogu se javljati u raznim anksioznim poremećajima: u paničnom poremećaju, raznim fobijama, posttraumatskom stresnom poremećaju, akutnom stresnom poremećaju.
Prisutnost ponavljanih, neočekivanih paničnih napada koji se javljaju barem jednom mjesečno, mogu se javljati i noću, zabrinutost oko mogućih posljedica napada – tipični su za panični poremećaj.
Napad panike definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji moraju doseći vrhunac unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma. Panični napadaji mogu se pojaviti i za vrijeme spavanja, te se iznenada budite u užasnom strahu.
Važno je zapamtiti da je panični poremećaj čest u populaciji, otprilike jedna od deset osoba doživjet će panični napadaj u određenom razdoblju svoga života.

U liječenju je važna psihoterapija – individualna, grupna ili obiteljska, te terapija lijekovima. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i druge vrste lijekova protiv anksioznosti. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju kada se prestane s terapijom.
Panični poremećaj očituje se napadajima panike, tj. spontanim, naglim, neočekivanim napadajima intenzivnog straha ili užasa uz doživljavanje životne ugroženosti. Napadaji panike mogu se pojaviti svaki puta kada se nađete u određenoj situaciji, ili bez jasnog razloga neovisno o situaciji ili spletu okolnosti. Stoga su potpuno nepredvidivi. Mogu znatno smanjiti kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji. Za vrijeme napadaja panike možete povjerovati da ste neizlječivo bolesni, da ćete umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad sobom. Napadaji panike obično traju nekoliko minuta, ali se još neko vrijeme nakon njihova prestanka možete osjećati napetima i uznemirenima. Neki ljudi koji boluju od paničnog premećaja mogu bolovati i od nekih drugih anksioznih poremećaja, kao što su agorafobija, obuzeto – prisilni poremećaj i depresija.
Tako otprilike trećina ljudi s paničnim premećajem također pati od depresije, iako toga nisu svjesni. Depresija može znatno pogoršati panični poremećaj i učiniti ga težim i dugotrajnijim. Zato je vrlo važno liječiti stanje koje je prisutno uz panični poremećaj. Uzrok paničnih napadaja je nepoznat. Ponekad se mogu pojaviti nakon važnih životnih događaja kao što je gubitak bliske osobe, razvoda braka ili gubitak zaposlenja. Međutim, ponekad je potpuno nejasno što ih je potaknulo. Vjeruje se da su panični napadaji posljedica neke neravnoteže u organizmu, odnosno promjena u kemijskoj ravnoteži tvari u mozgu zvanih neurotransmitori. Poznata je uloga serotonina – kemijskog spoja koji je zaslužan za dobro raspoloženje – u depresiji. Danas se vjeruje da je poremećaj serotoninskog sustava također važan činitelj i u nastanku paničnog poremećaja.
Panični poremećaj može se vrlo djelotvorno liječiti. Ponekad su dovoljni samo objašnjenje o razlozima nastanka simpotma i savjet liječnika, pa da se bolesnik osjeća bolje i da se simptomi ublaže. Dva su načina liječenja, lijekovima i psihoterapijom, koji se mogu primjenjivati zasebno ili u kombinaciji. Lijekovi su djelotvorni u 7 od 10 bolesnika. Lijek koji će vam liječnik propisati vjerojatno će biti jedan antidepresiv ili neka druga vrsta lijeka protiv anksioznosti. Često se kombiniraju dvije vrste lijekova u kombinaciji koja uspješnije pomaže u kontroli paničnih napadaja. Također se tim lijekovima ublažava i depresija koja često prati panični poremećaj. Kao pri uzimanju svih ostalih lijekova, možda ćete i pri uzimanju ovih lijekova imati neke neugodne simptome, ali oni su obično kratkotrajni i prolazni. U te neugodne posljedice uzimanja lijekova ubrajaju se pospanost, umor i pogoršanje simptoma nakon prestanka uzimanja lijeka. Postoji više različitih antidepresiva, a vaš liječnik će vam propisati jedan za koji smatra da će biti najpogodniji za vas. Da bi antidepresivi djelovali treba ih neprekidno uzimati najmanje 3 do 6 tjedana, a nakon toga ih treba nastaviti uzimati kako bi povoljno djelovanje lijeka potrajalo i kako se bolest opet ne bi vratila. Stoga ih uzimajte upravo onako kako vam je to liječnik preporučio. O liječenju treba odlučiiti stručnjak. Primjerice, vaš liječnik može odlučiti da je za vas najprikladnije kombinirano liječenje lijekovima i psihoterapija. Psihoterapija vam može pomoći da promijenite način mišljenja uslijed kojega dolazi do pojave simptoma paničnih napadaja i/ili ponašanje, te tako spriječiti pogoršanje iz blažeg stupnja poremećaja u teži.
Nekima će ljudima biti dovoljno samo kraće liječenje lijekovima ili psihoterapijom nekoliko tjedana. Nekima će pak trebati dugotrajnije liječenje tijekom godine dana i dulje. Osim spomenutih metoda liječenja korisne su i vježbe relaksacije te vježbe pravilnog disanja. Preporučuje se izbjegavati veće količine crne kave jer kofein može provocirati panični napad. Bez obzira na to koji lijek uzimate, važno je da ga uzimate sve dok liječnik ne odredi drugačije.
Najvažnije je da se uz pravilno liječenje panični poremećaj može uspješno svladati.

Slično paničnom poremećaju, mnogi uzroci mogu izazvati drugačije ozbiljnije promjene u ponašanju, koje se tada očituju kao gubitak nadzora nad dotadašnjim ponašanjem u uobičajenim okolnostima. Može se pojaviti uznemirenost, vikanje, čuđenje, depresija, razdražljivost, čak i napadačko ponašanje prema drugim osobama.
Liječnik može pomoći na puno načina: utvrditi uzrok poremećaja ponašanja od kojega patite vi, odnosno član vaše obitelji, te započeti adekvatnu terapiju. Mnogi od tih problema mogu biti samo privremeni ako su uzrokovani kakvim stresom. Liječnik će vam objasniti kako nije riječ o ozbiljnijem poremećaju i savjetovati kako ćete se ponašati u neizbježnim stresnim situacijama koje su dio života. Možda će vas uputiti na psihoterapiju ili povremena obiteljska savjetovanja.
Ako je bit problema psihička bolest, liječnik će vas izliječiti uz pomoć jednog ili više lijekova kojima se danas raspolaže. Ti lijekovi omogućuju popravljanje kemijske neravnoteže u mozgu koja je uzrokovala poremećaj ponašanja. Takvim se bolesnicima može pomoći i vratiti ih u normalan život, slično kako se dijabetičari oporavljaju pomoću antidijabetičkih lijekova.

Kad čovjek dugotrajno ima nekoliko simptoma ili promjena u ponašanju koji remete normalan život, to je znak da mu je potrebna liječnička pomoć. Ako na ovom popisu pronađete 5-6 promjena koje vam se događaju u posljednjih godinu dana, ispričajte to svom liječniku:

- nesanica
- iznenadni gubitak apetita ili tjelesne težine
- nemir, nemogućnost sjedenja ili stajanja na miru
- povlačenje iz društva
- gubitak snage i motivacije
- osjećaj vlastite bezvrijednosti ili razmišljanja o samouništenju, kao i agresivno ponašanje
- osjećaj odbačenosti
- zanemarivanje vlastitog izgleda ili vlastitog doma
- sumanutosti, tj. lažna uvjerenja u nešto unatoč (za okolinu) jasnim dokazima kako to nije točno: npr. osoba vjeruje kako ljudi rade protiv nje i progone je i sl.
- halucinacije: npr. osoba čuje (nepostojeće) glasove

Vezani članci:
Panični poremećaj
Panične atake i panični poremećaj
Panični napad

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:42 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 22.05.2009.

Kontrola bolovanja - po kućama


Inspektori HZZO-a dosad su kopali po liječničkim ordinacijama, a uskoro će moći kopati po kućama bolesnika u potrazi za simuliranim bolesnicima. Tko u kuću ne pusti inspektora bit će gledan kao sumnjivac koji nešto skriva.

U potrazi za lažnim bolovanjima, kontrolori Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje upravo su dobili pravo ulaska u kuće osiguranika koji se nalaze na bolovanju. Pravilnik o ovlastima i načinu rada kontrolora HZZO-a koji će stupiti na snagu do kraja svibnja, propisao je da »u postupku provođenja nadzora nad ostvarivanjem prava na bolovanje, kontrolori Zavoda, osim provođenja nadzora u ordinaciji izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, imaju pravo obaviti i neposrednu kontrolu u kući osiguranika«.

Igra skrivača

Inspektori, kažu u Ministarstvu zdravstva, neće ulaziti u kuće na silu, već samo uz privolu osiguranika, no ako netko ne pusti kontrolora da uđe i provjeri je li bolesnik doista bolestan, smatrat će se da nešto skriva. Iako uvođenje ovakvih ovlasti kontrolora HZZO-a upućuje na ozbiljno narušavanje prava hrvatskih građana, u resornom ministarstvu tvrde kako nikakve prisile prema pacijentima neće biti. Ipak, zatvaranje vrata pred nosom kontrolora tumačit će se kao znak da je pacijent u »prekršaju«.

– Ako pacijent nije voljan pustiti kontrolora u stan ili kuću, on neće ući, i neće biti sankcija prema pacijentu. Međutim, tko je objektivno bolestan nema razloga da ne pusti kontrolora i to je signal da postoji razlog za takvo ponašanje, protumačio nam je novo pravilo državni tajnik Dražen Jurković.

Dodati čašu vode

Pravo kontrolora na kontrolu bolovanja »po kućama«, tvrdi Jurković, uvedeno je kako bi se osiguranicima bilo na dispoziciji.

– Nekad su pacijenti u takvom stanju da moraju ležati u krevetu pa kontrolor može vidjeti da li mu što treba, kaže Jurković. Dodaje kako su kontrolori bolovanja uvijek liječnici, koji mogu i pregledati pacijenta da se uvjere u njegovo zdravstveno stanje, »a liječnici ionako ulaze u kuće pacijenata uz njihovu privolu«. No pravi je razlog, priznaje Jurković, smanjenje stope bolovanja.

– U cilju nam je smanjiti stopu bolovanja, ne samo zbog zdravstvene potrošnje nego i zato da oni kojima nije potrebna zdravstvena kuna ne uzimaju od onih kojima ona doista treba, kaže Jurković te zaključuje kako se stopa bolovanja neće smanjivati na opravdanim bolovanjima, nego isključivo na račun lažnih bolesnika.

Mlinarić: Zastrašivanje

Po mišljenju pravnika, širenjem ovlasti kontrolora bolovanja zdravstvene vlasti ulaze na skliski teren građanskih prava.

– Sve je u redu ako se kontrola događa na dobrovoljnoj osnovi. Ali ako vas netko pozove u dom zdravlja i želi vas pregledati bez vašeg pristanka, ili to isto pokuša u vašem domu, nema načina da vas na to prisili, niti vaše odbijanje može imati bilo kakve posljedice. Pacijent ima puno pravo ne pustiti kontrolora u kuću, a to ne može biti argument da mu se zaključi bolovanje, niti da se zaključi da čovjek nije bolestan, tumači odvjetnik Rajko Mlinarić.

Izvor: Novi list

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:09 - Komentiraj/Vidi komentare (6) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 17.05.2009.

Depresija - općenito


Kako prepoznati depresivnu epizodu?

Na samom početku druženja s depresijom, navest ćemo simptome koje koristi struka odnosno psihijatri za dijagnosticiranje depresivnog poremećaja, zatim ćemo detaljnije opisati kako izgleda i o čemu razmišlja jedan depresivni bolesnik.

Simptomi depresije bili bi sljedeći:

1. Depresivno raspoloženje koje je definitivno abnormalno za određenu osobu, prisutno veći dio dana, gotovo svaki dan, kroz najmanje 2 tjedna i bez većeg utjecaja životnih okolnosti kao uzroka;
2. Gubitak interesa i užitka u uobičajenim aktivnostima koje pružaju zadovoljstvo;
3. Smanjenje energije ili povišena zamorljivost;
4. Gubitak pouzdanja i samopoštovanja;
5. Bezrazložan osjećaj samoprijekora ili intenzivne i neprimjerene krivnje;
6. Ponavljajuće misli o smrti ili samoubojstvu ili bilo koje suicidalno ponašanje;
7. Otežano mišljenje i koncentracija (kao što su neodlučnost ili kolebljivost);
8. Promjena u psihomotornoj aktivnosti u vidu agitacija ili retardacije;
9. Poremećaj spavanja (nesanica, ili stalna pospanost);
10. Poremećaj apetita (smanjen ili pojačan) povezan s promjenom tjelesne težine;

Opisane simptome koristi takozvana MKB-10 klasifikacija bolesti, koja predstavlja službenu klasifikaciju koju koristimo u našoj zemlji. Razlikujemo simptome skupine A (redni brojevi 1-3) i skupine B (redni brojevi 4-10). Dijagnozu depresivnog poremećaj postavljamo na temelju prisustva najmanje dva simptoma iz skupine A i dva simptoma iz skupine B (tada govorimo o blagoj depresivnoj epizodi). Razlikujemo još i srednje tešku i tešku depresivnu epizodu, ovisno o broju izraženih simptoma u određenog bolesnika.

Dakle, kako to izgleda, što radi i o čemu razmišlja osoba s depresivnim poremećajem?

Depresivno raspoloženje, gubitak energije, interesa, ili zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima koje su prethodno predstavljale zadovoljstvo za osobu ključni su simptomi za depresiju. Okolina je ta koja zamijeti socijalno povlačenje ili zanemarivanje aktivnosti kojima se osoba ranije veselila (npr. strastveni glazbenik se prestane zanimati za sviranje ili slušanje glazbe, strastveni sportaš prestane igrati nogomet ili košarku i sl.).

U težim oblicima depresije osobe u potpunosti zanemaruju vlastiti izgled, gubeći volju za osobnom higijenom, ne mogu se sami obući, očešljati ili umiti, najčešće samo nepomično sjede, povremeno uzdišući. U mnogih osoba javlja se smanjenje interesa za seksualne aktivnosti, ili on potpuno izostaje (posebice u težim depresijama), a neprepoznavanje depresivnog poremećaj u pozadini takvog problema može takve osobe krivo usmjeriti na bračnu terapiju s ciljem rješavanja seksualnih problema.

Na upit kako se osjećaju depresivne osobe svoje raspoloženja opisuju kao loše, tužno, jadno, bijedno, utučeno, beznadežno, bespomoćno, obeshrabreno, izgubljeno, nesretno i sl. Takvo raspoloženje nastaje najčešće kao odraz unutarnjih razloga, i obično nije vezano ni za kakav doživljaj ili pojavu iz bolesnikove okoline. Izuzetak čine takozvane reaktivne depresije koje su uvijek uvjetovane jakim emocionalnim doživljajem. Specifičnost depresije u muškaraca jest u tomu što su u prvom planu razdražljivost i bijes, tako da se može previdjeti prava priroda poremećaja. Slično njima, u djece i adolescenata češće je prisutna razdražljivost ili hirovitost nego depresivnost ili snuždenost.

Depresivne osobe imaju i mogli bismo reći karakterističan izraz lica, tužan i zabrinut (mogu biti uplakani – „mokre depresije“ za razliku od „suhih depresija“), u starijim udžbenicima se navodi i karakterističan nabor na čelu u obliku znaka omege, te na sredini gornjeg očnog kapka dvostruki nabor (Veragouthov nabor). Vrlo često se bolesnici koji tuže na izražen osjećaj tuge, tuže i na nemogućnost da se isplaču ili da uopće zaplaču. U fazi oporavka, što je paradoksalno, oporavlja se sposobnost plakanja, što je dobar znak!


Česti i znakoviti simptomi koje susrećemo u depresivnih osoba su smanjenje životne energije i brzo zamaranje. I najmanji i najjednostavniji zadaci za njih predstavljaju veliki napor i za obavljanje istih treba im puno vremena. Pokreti postaju usporeni, beživotni i tromi, oboljeli se žale na osjećaj umora čak i kada nisu bili izloženi tjelesnom naporu.

Simptom o kojem se danas dosta često govori i koji se sam po sebi spominje u različitim kontekstima je poremećaj apetita, koji u depresivnih osoba može varirati od smanjenje želje za hranom (što je češće) do pojačanog apetita.
U svakom slučaju, kao što sam naveo, apetit je najčešće smanjen, osobe se moraju prisiljavati na jelo. U blažim slučajevima depresivne osobe unose nešto hrane u organizam, ali je ona neukusna i ne uživaju u njoj kao ranije, dok u težim slučajevima nastaju i značajni gubici na tjelesnoj težini (najmanje 5 % od normalne težine u mjesec dna smatramo značajnim gubitkom).

U nekih osoba apetit može biti povećan, posebice želja za određenim vrstama hrane poput slatkiša ili čokolade. Hrana u takvih osoba pruža ugodu, omogućuje da se ispuni praznina i osjeća nešto. Sve ovo može pak rezultirati porastom tjelesne težine (često u sezonskim depresivnim epizodama).

Oko 80 % depresivnih bolesnika žali se na smetnje spavanja, osobito na teškoće pri usnivanju i na ranojutarnja buđenja odnosno najmanje dva sata prije uobičajenog jutarnjeg buđenja. Često im se događa da se više puta bude noći i da tada ne mogu lagano zaspati, leže u krevetu čekajući jutro okupirani pesimističnim mislima.

Zanimljivo bi bilo spomenuti psihoanalitičko tumačenje nesanice u depresivnih bolesnika. San je simbol smrti („zaspao vječitim snom“), a depresivni bolesnik se u biti boji smrti i zato ne spava čak niti onda kada su suicidne ideje manifestne. U nekih oblika depresije može biti prisutna i pretjerana potreba ili želja za spavanjem bilo da takve osobe imaju produženo noćno spavanje ili pak imaju osjećaj da moraju spavati i po danu.

Neki autori opisanu pojavu tumače kao mehanizam obrane ličnosti (Život je nepovoljan, nije lijepo živjeti, bolje je spavati!).
Poremećaj pamćenja i koncentracije često su nazočni, oboljeli navode da ne mogu misliti kao prije, da se teško mogu koncentrirati, da im je teško donijeti bilo kakvu odluku, da su zaboravni i sl.

Opisane promjene mogu biti izražene u tolikoj mjeri, da se na primjer u starijih osoba može pogrješno posumnjati na razvoj demencije. No opisani problemi s pamćenjem nestaju u potpunosti ako se depresivna epizoda uspješno liječi, za razliku od depresivne epizode koja je uvod u razvoj demencije pa smetnje pamćenja vremenom postaju sve izraženije.

Promjene u pokretljivosti (psihomotorici) bolesnika mogu se očitovati kao nemir (agitacija-agitirana depresija) ili smanjena aktivnost (retardacija – inhibirana depresija). Simptomi agitacije očituju se u nemirnom premještanju na stolici, kršenju prstiju, čupkanju ili trganju dijelova tijela ili odjeće i sl. I takvo ponašanje vidimo najčešće u starijih bolesnika s depresijom.

No klasična je slika depresivnog bolesnika koji sjedi vrlo oskudnih pokreta, klonule glave i pogleda usmjerenog u pod, usporenog govora, odgovori na postavljena pitanja su oskudni, rečenice su kratke i s malo riječi, velika je stanka između odgovora, govor gubi intonaciju i djeluje monotono, sužava se sadržaj. U težim slučajevima može se razviti deresivni stupor, odnosno potpuna odsutnost reakcija na podražaje iz okoline.

Otprilike polovica bolesnika pokazuje takozvane diurnalne varijacije njihovih tegoba, odnosno karakteristično opisuje pojačane tegobe izjutra i smanjenje tegoba kako dan prolazi, da bi se navečer osjećali gotovo normalno. Iznimka su bolesnici kojima je uz depresivni pridružen i anksiozni poremećaj, koji se obično lošije osjećaju u večernjim satima.

Važno je istaknuti da se depresija može očitovati ne samo gore navedenim psihičkim, nego i tjelesnim simptomima.
Oko polovice depresivnih osoba žali se na smetnje i simptome kao što su bolni sindromi (glavobolja, bolovi u leđima, u trbuhu i sl...), napadaji vrtoglavice, mučnina, osjećaj preskakanja i lupanja srca, pojačano znojenje, nedostatak zraka i sl.
Oko 25 % depresivnih osoba zaokupljeno je svojim tjelesnim simptomima tako da nisu ni svjesni depresije u kojoj se nalaze. Jednako tako i depresija sama po sebi ima prateće tjelesne simptome kao što su: usporen puls, oslabljena sekrecija pljuvačke i suza, usporena pokretljivost probavnih organa s posljedičnom opstipacijom (zatvorom), krvožilni poremećaju u vidu pomodrelolosti i hladnoće ekstremiteta te gubitak menstruacije ili poremećaj menstruacijskog ciklusa.

Kroz navedene simptome i pojave u depresivnih bolesnika nastojao sam što zornije približiti vanjski izgled depresivne osobe i njezino ponašanje, no svakako da se pravi pakao kako smo naveli krije negdje unutra, te ću u narednoj kolumni nastojati približiti kakve to misli, osjećaje i ideje nosi u sebi depresivna osoba.

Reći ćemo nešto o neosnovanim osjećajima krivnje, bezvrijednosti i samooptuživanja koje mogu u određenih bolesnika dostizati razinu sumanutog. Posebno ćemo se osvrnuti na samoubojstvo o kojem razmišljaju mnogi oboljeli kao jedinom izlazu iz vlastite patnje i boli.


Misli jedne depresivne osobe

Kroz dosadašnje razmatranje vidjeli smo što je to depresija, kako ona nastaje, te kako možemo prepoznati jednu depresivnu osobe prema njenom vanjskom držanju, govoru i sl. U ovoj ću kolumni nastojati otići jedan korak dalje, i proniknuti u, za depresivnu osobu doslovno, pakao koji ona nosi u sebi.

Pesimističnost i gubitak projekcije u budućnost gotovo su redovita sastavnica depresije. U sadržaju mišljenja depresivnog bolesnika stalno se javljaju ideje gubitka, krivnje, patnje suicida i smrti.

Ideje samooptuživanja i krivnje u nekih bolesnka mogu dosegnuti sumanutu razinu i tada govorimo o psihotičnoj depresiji (kada je nešto sumanuto onda ono nema uporišta u realitetu, niti po svom sadržaju niti po svom intenzitetu). Bolesnici su u stanju falsificirati čitavu svoju prošlost te ne vide ništa lijepo u njoj. Cijeli život im je bio „naporan“, „mučan“, „cijelog života su griješili, činili razne prestupe, nepoštene radnje“, mada se u biti radi o marljivim, savjesnim, pedantnim i moralnim osobama. Ovakvi bolesnici analiziraju u sebi cijelu svoju prošlost, uveličavaju svaki iole nedostojan postupak i na sebe preuzimaju krivicu za sve što se u njihovome ili u životu njihove obitelji događalo. Oni su „krivi“ za mnoge događaje, za bolest i smrt svoje ili čak tuđe djece, za mnoge povijesne događaje (rat na primjer ). Sumanute ideje mogu se javiti i u obliku ekonomske propasti: bolesnicima je sve propalo, ništa više nemaju, predstoji im smrt od gladi i sl. Vrlo često se javljaju sumanute ideje iz oblasti zdravlja: oni boluju od neizlječivih bolesti, zarazni su i kao takvi prijetnja za svoju obitelj i cijeli svijet i sl. Isto tako mogu se javiti i nihilističke ideje pri čemu bolesnici negiraju objektivnu stvarnost, govore da su im svi članovi obitelji pomrli i da više nikoga nemaju (iako su oni pored njih), negiraju postojanje svoje osobnosti, tvrde da im organi više ne funkcioniraju kako treba, odbijaju hranu jer oni to nisu zaslužili, ili pak navode da nemaju čime jesti jer nemaju želudac itd.

Sumanute ideje grešnosti obično se nadograđuju na sjećanje o nekim ranijim stvarima ili ranijim greškama bolesnika, npr. što je katkad slagao ili uzimao stvari bez znanja roditelja u djetinjstvu, što je masturbirao, što je dopustio sebi da se zagrli s ženom nekog svog prijatelja na nekom eventu u i sl. Opisane sumanutosti koje odgovoaraju raspoloženju nazivaju se raspoloženju kongruentne ili skladne. Sumanutosti koje ne odgovaraju raspoloženju nazivaju se raspoloženju nekongruentne ili neskladne a one uključuje različite ideje proganjanja, odnosa, prisluškivanja, ugroženosti i sl.


Samoubojstvo u depresivnih bolesnika

Najtragičnija posljedica depresije u svakom slučaju je suicid. U depresiji su često prisutna razmišljanja o smrti, bezvrijednosti života, samoubilačke misli i pokušaji samoubosjtva. Prema nekim istraživanjima oko 2/3 depresivnih osoba razmišlja o suicidu, a 10-15% ga i učini! Razmišljanja o suicidu mogu ići od najčešćih „bolje da me nema“, do razmišljanja koja u sebi sadrže detaljno razrađene planove izvršenja i na kraju imamo ozbiljne pokušaje samoubojstva ili izvršenje istog. U osoba sa slabije izraženom suicidnošću, suicidna razmišljanja obično traju po koju minutu, ali mogu biti ponavljajuća, više puta tjedno, no bitno je ponoviti da su kratkotrajna i prolazna. Osobe s izraženijom suicidnošću obično nabave sredstvo za izvršenje samoubojstva (kanap, pištolj, tablete), odrede mjesto i vrijeme za koje vjeruju da će biti pogodno, te pojedini napišu i oproštajno pismo. Nije moguće točno predvidjeti hoće li i kada neka depresivna osoba pokušati izvršti samoubojstvo, ali je zato veoma važno prepoznati čimbenike koji povećavaju rizik suicida:
  • Bolesnik koji je već ranije pokušao suicid (opasnost je to veća što je način na koji je pokušao suicid bio brutalniji i nasilniji)
  • U obitelji registrirani suicid (moguća povećana genetska osjetljivost)
  • Prisutnost beznađa i jake anksioznosti i nemira u kliničkoj slici
  • Kombinacija depresije i alkoholizma
  • Razrađen plan suicida i govorenje o takvim namjerama predstavlja ozbiljno upozorenje
  • Agitiranost


U liječenju depresivnog bolesnika veoma je rizičan period kada se počinje vraćati snaga i energija a još su uvijek prisutni suicidni porivi, obično nakon 2-3 tjedna od početka liječenja.
U nastavku ćemo detaljno opisati o načinima liječenja depresije, uzimajući u obzir najnovije lijekove te ponešto o promjenama životnog stila i razmišljanja koja su karakteristična za depresivne bolesnike.


Liječenje depresije – svjetlo na kraju tunela

Iako i danas postoje mnoge nepoznanice o nastanku depresivnog poremećaja, suvremena psihijatrija raspolaže brojnim, djelotvornim i raznovrsnim biološkim (psihofarmakoterapija, terapija svijetlom, deprivacija spavanja i kronoterapija te elektrokonvulzivna terapija), psihoterapijskim (kognitivno-emocionalna-bihevioralna terapija) i socioterapijskim metodama liječenja (interpersonalna terapija). Upravo takav kombinirani pristup u liječenju spomenutih bolesnika daje najbolje rezultate. No, koliko je važno učinkovito liječenje depresivne epizode, jednako toliko je važno i što osoba čini nakon depresivne epizode.

PSIHOFARMAKOTERAPIJA DEPRESIJE

Zahvaljujući dostupnosti relativno velikog broja djelotvornih, sigurnih i dobro podnošljivih antidepresiva, ali i drugih psihofarmaka s antidepresivnim učinkom, možemo reći da je psihofarmakoterapija temelj uspješnog liječenje depresivnih poremećaja. Ovdje je, odmah na početku, važno istaknuti da svaki depresivni bolesnik treba dobiti određeni i njemu prilagođeni oblik liječenja, pri čemu valja voditi računa o popratnim pojavama kako bi prihvatljivost lijeka bila dobra. Osim u liječenju depresivnih simptoma, uloga je psihofarmakoterapije i u smanjivanju opasnosti od ponovne bolesti.

Antidepresivi
Antidepresivi su skupina lijekova različite kemijske strukture, različitog načina djelovanja i kliničkog učinka, koji uklanjaju simptome depresije. Da bi neki lijek svrstali u tu skupinu potrebno je da djeluje barem na depresivnu epizodu umjerenog stupnja izraženosti, a prema mišljenju nekih i na teške depresivne epizode. Oni predstavljaju temelje uspješnog liječenja depresivnog poremećaja.
Antidepresivni učinak tih lijekova sastoji se u poboljšanju raspoloženja, motivacije, psihomotornih i voljnih funkcija, te u povećanju životne energije i regulaciji životnih funkcija kao što su uzimanje hrane, spavanje i budnost te seksualne funkcije.
Način djelovanja antidepresiva nije još posve razjašnjen, no postoji više teorija, mi ćemo ovdje navesti samo onu najvažniju. Prema toj teoriji najvažnijih učinak antidepresiva sastoji se u povećanju koncentracije molekula, to jest neurotransmitera zadovoljstva u mozgu koje zajedničkim imenom zovemo monoamini a u njih ubrajamo serotonin, noradrenalin, dopamin. Antidepresivi bi njihovu koncentraciju povećavali blokadom enzima koji sudjeluje u razgradnji monoamina, takozvani MAO (monoaminooksidaza) ili blokadom ponovne pohrane monoamina u presinaptičke završetke. Prema opisanoj teoriji, razlikujemo i sljedeće skupine antidepresiva:

neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina:

- klomipramin - Anafranil
- amitriptilin - Amyzol
- maprotilin - Ladiomil

neselektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (tzv. SIPPS):
- fluoksetin - Prozac, Portal, Fluval
- fluvoksamin - Fevarin
- paroksetin - Deprozel, Seroxat
- sertralin - Zoloft, Luxeta, Halea, Asentra
- escitalopram - Cipralex
- citalopram - Starcitin, Citalon

inhibitori monoaminooksidaze tipa A:

- moklobemid - Aurorix

Ostali antidepresivi:

- tianeptin - Coaxil
- reboksetin - Edronax
- venlafaksin - Efectin, Efectin ER, Velafax
- mirtazapin - Calixta, Mirzaten, Remeron
- hipericin - Aktivin H, Hyperici Aktiv

Od spomenutih lijekova valja posebno istaknuti tzv. SIPPS-e s obzirom na njihovu manju toksičnost i bolju podnošljivost te sigurniji profil nuspojava u odnosu na ostale lijekove. Zovemo ih još i antidepresivima prve linije ili prvog izbora, tako da ih mogu propisivati i liječnici primarne zdravstvene zaštite. Budući da imaju slabo izraženu antikolinergičku aktivnost mogu se primjenjivati i kod bolesnika s glaukomom i hipertrofijom prostate, a budući da imaju neznatne kardiovaskularne nuspojave mogu ih koristiti i srčani bolesnici.

KOGNITIVNO-EMOCIONALNO-BIHEVIORALNA TERAPIJA (KEBT)
KEBT predstavlja strukturirane, konkretne i na problem usmjerene psihološke postupke radi određivanja problema, ispitivanja alternativa, stvaranja terapijskog odnosa, prepoznavanja povezanosti raspoloženja (emocija), mišljenja i djelovanja, poticanja aktiviteta i poboljšanja socijalne kompetentnosti, te promjene kognitivnih i ponašajnih obrazaca. Bolesniku se pristupa kao pogrešivu ljudskom biću koje može shvatiti pogrešnost svojega ponašanja i promijeniti ga. Bolesnici često imaju izraženu potrebu za ljubavlju, prihvaćanjem i odobravanjem i kada su prihvaćeni njihovo se stanje popravlja. No napredak je moguć samo ako se promijeni njihova iracionalna filozofija. Ona je važna u osposobljavanju bolesnika da se samostalno nosi s mogućim budućim depresivnim teškoćama, krizama i mogućim recidivima, to jest da ih spriječi.

INTERPERSONALNA PSIHOTERAPIJA (IPT)
Interpersonalna psihoterapija polazi od pretpostavke da se prijašnja iskustva ogledaju u sadašnjem socijalnom ponašanju i usmjerava bolesnika na ovdje i sada, na odnose prisutne u sadašnjosti. Cilj je terapije postići uspješno ispunjavanje socijalnih uloga i prilagodba bolesnika na problematične interakcije među ljudima.
I za kraj nabrojmo nekoliko, na prvi pogled jednostavnih savjeta, za bolje danas ali i za bolje sutra:
1. Izaberite zdrav život, jer zbilja je «u zdravom tijelu zdrav duh» a to znači dobar san, zdrava prehrana i umjerena fizička aktivnost;
2. Budite ono što jeste, ne igrajte uloge, to iscrpljuje i prazni čovjeka;
3. Učite biti sretni;
4. Duhovno jačajte;
5. Budite proaktivno usmjereni na svoje ciljeve i ostvarenje želja, vizualizirajte cilj i time povećajte izglede za uspjeh;
6. Gledajte na problem kao na mogućnost da naučite nešto novo;
7. Ne budite žrtva i mučenik;
8. Uvijek imajte nekoliko igrača na klupi za rezerve, ako ne ide na jednom polju u životu, možda ćete biti bolji u nečem drugom;
9. Vježbajte pozitivno mišljenje;
10. Umjesto da kritizirate druge pohvalite ih;
11. Naučite oprostiti;
12. Slobodno izrazite svoje osjećaje, oni zato i služe, bit će Vam lakše nakon toga;
13. Ispunite si dan ljubavlju;
14. Činite dobra djela;
15. Pjevajte dok radite;
16. Izrazite svoju zahvalnost;
17. Veselite se tuđem uspjehu;
18. Budite radije ljubazni nego u pravu;
19. Volite ono što radite;
20. NIKAKO ne propuštajte prigodu za smijeh!!!
21. Otvorite se životu i ljudima;


Većina tih savjeta zvuči dosta jednostavno, ali ponekad ih je tako teško primijeniti, zar ne?

Izvor: MojDoktor.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:34 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Strah kao izgovor


Ima strahova koje sami proizvodimo da bi nam poslužili kao opravdanje i izgovor. Tada sebe uspijevamo uvjeriti kako se bojimo onoga što zapravo ne želimo.

Ovo se ne zbiva svjesno. Mi zaista osjećamo strah. Strah može biti čak veoma intenzivno doživljen a ipak ostati nestvaran. I osjećaji znaju lagati, kao i sve ostalo. Postoje pravi i postoje prividni osjećaji. Oni koja su zaista to što izgledaju i oni koji prikrivaju nešto drugo. Najteže ih je međusobno razlikovati.

Zašto se pred sobom izgovaramo strahom?

Da bismo izbjegli osjećaj krivice jer ne činimo ono što nam izgleda da bi trebalo, da bi se štoviše moralo činiti.

Zato što smo sebi zabranili da se upravljamo prema hoću i neću. Zato što smo naučili da ih zanemarujemo, previđamo.

Zato što smo izvorno hoću i neću zamijenili sistemom prinuda. Strah nam omogućava da te prinude izbjegnemo a da ih ne osporimo. Da se odupremo a da istovremeno ne dovedemo u pitanje ono čemu se opiremo. Nije da nešto nećemo ili ne želimo, nije da nam se nešto ne sviđa, nije da u nešto ne vjerujemo, samo se bojimo. Inače bismo krenuli svim srcem za time.

Strah, koji smo stvorili kao opravdanje, omogućava nam da, ne narušavajući privid u kome živimo, ipak ispoljimo nešto od svojih stvarnih osjećaja, iako prerušenih do neprepoznatljivosti. I istovremeno nas sprječava da ih otvoreno priznamo i bez prikrivanja prihvatimo.

Tako ostajemo zaglavljeni u jednom nemogućem kompromisu između trebalo bi i ne želim, izbjegavajući da to uopće uočimo a kamoli da razriješimo suprotnosti između kojih smo ukliješteni.

Izvor: iza-ogledala.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 06:09 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Anksioznost ili uznemirenost utječe na milijune ljudi širom svijeta


Donosim jedan članak na koji sam naišla a za koji sam sigurna da će se mnogi od vas u njemu, baš poput mene, barem djelomično pronaći:

Anksioznost ili uznemirenost utječe na milijune ljudi širom svijeta

To je psihološki poremećaj koji može prouzrokovati različite smetnje u ljudskom životu a pogađa ljude svih socijalnoekonomskih statusa.

Carol Brown je jedna od 19 milijuna Amerikanaca koji pate od anksioznosti.

"Mogu otići u trgovinu i osjetiti vrućinu i vlagu. Moje ruke su mokre i dobijem osjećaj zatvorenosti, i u stanju sam ostaviti kolica za kupovinu i jednostavno izletjeti iz trgovine".

Anksioznost je osjećaj koji ljudi često dobiju kada su pod stresom, fizičkim, socijalnim, ekonomskim ili psihološkim.
"Anksioznost je zaštitna emocija koju imamo da bi zaštitili sebe. To je neka vrsta našeg signala. Možete opisati anksioznost kao strah da bi se nešto loše moglo dogoditi".

Doktor Stefan Peterson je načelnik u Washingtonskom bolničkom centru. On viđa više od 20 pacijenata dnevno, većina od njih pati od anksioznosti. Dok ljudi širom svijeta imaju iskustvo anksioznosti, u Americi, to je najčešći mentalni poremećaj koji pogađa oko 13 posto odrasle populacije.

Dok umjerena anksioznost može biti efikasno motivacijsko sredstvo, potpuna anksioznost može biti ozbiljan problem.

"Kod izražene anksioznosti ljudi postaju simptomatični i proizvode neku vrstu fizičkih i kognitivnih simptoma koji su problematični. Počinju se daviti, osjećaju bol u grudima, ubrzano im radi srce. Psihološki, osoba se počinje da osjećati nestvarno ili van kontrole ili se boji da će umrijeti».

Ljudi s općom anksioznošću mogu doživjeti i napad panike. Napadi panike mogu doslovno paralizirati osobu, sprječavajući je da izađe iz kuće, vozi ili uđe u lift. Uzroci anksioznosti su različiti. Kod nekih ljudi ona se javila dok su još bili djeca. Kod drugih to može biti jednostavno kao previše kofeina. U slučaju Carol Brown propisani lijekovi pomažu joj kontrolirati anksioznost.
"Prvi lijek koji sam uzela je djelovao odmah. I počela sam spavati noću, što me činilo više kao osobom, zato što kao dio anksioznosti možete dobiti napade panike u snu, i ja nikada nisam spavala. Tako sam praktički 32 godine stalno bila budna".

Većina liječnika propisuje lijekove pacijentima sa anksioznošću zajedno sa psihoterapijom, ali postoje i neki alternativni tretmani za ljude koji ne žele uzimati lijekove ili nemaju pristup liječnicima.
"Mislim da ljudima najviše pomaže da počnu izdvajati stvari koje ih opterećuju ili brinu, i da pokušaju razgovaraju s nekim drugim, svećenikom ili nekim poverljivim u obitelji".

Doktor Peterson također navodi da, kao dio kućnog okruženja, neki pacijenti nose hladne ili tople bombone sa sobom, koje stavljaju u usta kada osjete da anksioznost raste. Oni kažu da reguliranje temperature u njihovim ustima pomaže u suzbijanju anksioznosti. I u slučaju da ovo zvuči kao nešto zbog čega samo bogate zajednice imaju luksuz da brinu, Svetska zdravstvena organizacija navodi da je anksioznost mnogo češća među siromašnim, nego bogatim ljudima.

Izvor: voanews.com

Iskustvo "s prodavaonicom" smo, vjerujem, svi probali, pa tako i ja. Zadnji put jutros. Nije pravilo i u posljednje vrijeme je puno slabijeg intenziteta i rjeđe, ali se pod utjecajem vremena, PMS-a ili nekog trećeg vanjskog faktora ipak pojavi tu i tamo.

Lijekovi - većina nas ima iskustva s Xanaxom, Misarom, Helexom... dakle uglavnom anksioliticima. Problem je jedino taj što izazivaju ovisnost... Lijekove sam zapravo oduvijek smatrala nekim "štakama", pomagalom koje će mi poslužiti dok se opet u potpunosti ne budem mogla osloniti na vlastite snage, ali evo, malo se taj period "na štakama" odužio...

Na psihoterapiju odlazim redovito, svaka 3 tjedna, i mogu reći da mi je pomogla da neke stvari shvatim, neke prihvatim a neke naučim. Dakle - apsolutna preporuka!

Bomboni! Ne mrdam bez njih, uz izrazitu sklonost prema nečem s okusom mentola (Tic-Tac, Mentol, Bronhi, Negro... što god, samo da je ljuto odnosno "hladno" kako je autor u članku napisao).

I nezaobilazna bočica vode! - Nju nije spomenuo, ali je vrlo važan faktor, naročito ako je malo hladnija pa njome postižemo sličan efekt kao i s ljutim bombonima.

Također - lepeza (ili što god slično) jer mi u takvim trenucima uvijek ponestaje zraka i oblijeva me vrućina i znoj.

A sad ste vi na potezu! Ima li još kakav "trik" za koji drugi ne znaju?

O čemu dalje želite čitati?

...

- 05:46 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 10.05.2009.

Mentalno zdravlje - zablude i činjenice



Zabluda: Mentalni poremećaji nisu istinski zdravstveni problemi kao srčane bolesti i šećerna bolest – oni su poremećaji ličnosti.

Činjenica:
Mentalni poremećaji ne predstavljaju manji zdravstveni problem nego bolesti srca ili bubrega. Istraživanja pokazuju da postoje genetski i biološki uzroci mentalnih poremećaja te da se mogu učinkovito liječiti.


Zabluda: Ljudi s teškim mentalnim bolestima kao što je shizofrenija su često nasilni i opasni.

Činjenica:
Statistički podaci pokazuju da ljudi s mentalnim poremećajima nisu ništa više nasilni od opće populacije. Ljudi s mentalnom bolešću, poput shizofrenije, su u većoj mjeri preplašeni, zbunjeni i očajni nego što su nasilni.


Zabluda: Shizofrenija je višestruki poremećaj ličnosti.

Činjenica:
Shizofrenija je teška mentalna bolest koja se često zamjenjuje s višestrukim poremećajem ličnosti. U stvari, to je stanje koje dovodi do brisanja granice između stvarnog i nestvarnog. Simptomi shizofrenije variraju od socijalnog povlačenja do deluzija i halucinacija no često se uspješno liječe suvremenim lijekovima.


Zabluda: Ljudi s manično-depresivnim poremećajem opasno su nepredvidivi i obično su izolirani od društva.

Činjenica:
Manično-depresivni poremećaj ili bipolarni poremećaj jedan je od najozbiljnijih mentalnih poremećaja koji uzrokuje duševnu patnju i razara osobne veze. Štoviše mnoge osobe oboljele od bipolarnog poremećaja imaju smislen i ispunjen život. Neki od najvećih umova patili su od bipolarnog poremećaja uključujući i pisce Ernest-a Hemingway-a, Graham-a Greene-a i Virginia-u Woolf; državnika Winston-a Churchill-a; glumicu Vivienne Leigh i komičara Spike Milligan-a.


Zabluda: Mentalna bolest se meni ne može dogoditi.

Činjenica:
Mentalne bolesti su začuđujuće česte, od njih nitko nije izuzet – može oboljeti bilo tko. Svjetska zdravstvena organizacija je 2004. godine provela istraživanje na preko 60.000 odraslih osoba u 14 zemalja svijeta. Rezultati istraživanja pokazali su da je 9-17% ispitanika imalo neku epizodu mentalnog poremećaja u protekloj godini.

"Rene Descartes, filozof 17. stoljeća, smatrao je um potpuno odvojenim od tijela ističući razliku među njima. Gotovo dva stoljeća zagovaratelji mentalnog zdravlja pokušavali su ih iznova povezati. Znanost 21. stoljeća ne priznaje odvojenost mentalnog i tjelesnog zdravlja; um i tijelo su nerazdvojivi, zdravlje je stanje sveukupnog blagostanja, nema zdravlja bez mentalnog zdravlja."

(Gđa. Shona Sturgeon, Predsjednica Svjetske federacije za mentalno zdravlje)

Izvor: Svjetska federacija za mentalno zdravlje (www.wfmh.org)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:51 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 08.05.2009.

Anksioznost i strahovi


Jasna, određena i neposredna prijetnja prirodno budi čisti strah. Anksioznost je, međutim, mutan, raspršen, sveprožimajući strah, prividno bezrazložan, nepovezan s određenom i neposrednom opasnošću. Čisti strah je trenutan i prolazan, anksioznost je trajno i mučno stanje.

Anskioznost se može javiti kao stalna a prigušena strepnja, različitog intenziteta. Kao tjeskoba koja nas nikada ne napušta. Kao neodređena uznemirenost.

Stalna uznemirenost može provaliti kroz napade prividno ničim izazvane panike, uz mučninu, gušenje, lupanje srca, znojenje, dijareju.

Anksioznost nas čini napetim jer smo neprekidno na oprezu, spremni da se branimo od neke nepoznate opasnosti. Jedan je od važnih uzroka nesanice. Anksiozne osobe se ne usuđuju da zaspu iz straha da ih u snu, kada su bez odbrane, nešto ne zaskoči.

Anksioznost je to mučnija i to ju je teže podnijeti što joj je uzrok nejasniji. Nejasno i nepoznato najteže pada i najviše plaši.

Čega se to anksiozna osoba zbilja boji i zašto su skrivene veze između straha i njegovog pravog uzroka?

Ovako duboko potisnut strah najvjerojatnije se odnosi na nešto što je za osobu od veoma velikog značaja, što se mora sačuvati po svaku cijenu, a što na svakom koraku može biti ugroženo. Nešto bez čega živjeti izgleda nezamislivo a čemu je skoro sve prijetnja.

Šta je to toliko važno a veoma lako može biti ne samo teško povrijeđeno već i uništeno?

To je nerealna predstava koju smo stvorili o sebi i koje se grčevito držimo, u uzaludnoj nadi da ćemo njome nekako nadomjestiti nedostajuće samopouzdanje.

Stvarnost je zaista, doslovce na svakom koraku, prijetnja ovoj predstavi.

Prikrivanje veze između straha i njegovog uzroka je dio nesvjesnog zaštitnog sistema kojim čuvamo iluziju da smo nešto više nego što uistinu jesmo.

Anksiozna osoba strepi s razlogom. Ono što pokušava očuvati je, u svojoj nestvarnosti, toliko krhko da se zaista i pod najblažim udarom može raspasti.

Anksioznost nije sudbina, nismo na nju osuđeni. Anksioznost se može pobijediti ukoliko se odreknemo onoga što nismo, niti možemo biti, i prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo.


Strah i unutrašnja prijetnja

U osnovi, postoje dve vrste straha. Strah koji izaziva neka spoljna opasnost i onaj čiji je izvor u nama samima. Prvi se čini po sebi razumljivim, mada ne mora to uvek biti. Ponekad spoljnom opasnošću prikrivamo unutrašnju pretnju. Na primer, osoba koja se boji groma u osnovi strahuje od svoje potrebe da zgromi samu sebe. Strah koji sami stvaramo je zagonetniji, mučniji, suroviji.

Spoljašnji strah ima jasan, određen povod i doživljava se neposredno. Iznutra proizveden strah kao da dolazi niotkuda. Često se javlja bez jasnog povoda. Doživljava se prigušeno, kao neka mučna, tinjajuća uznemirenost, koja ponekad narasta do panike a da se za to ne vidi pravi razlog.

Mnogi ljudi pokušavaju da, naporom volje, iskorene unutrašnje strahove koje smatraju ponižavajućom slabošću. Oni, jednostavno, sebi zabranjuju da se plaše jer je strah dokaz da nisu božanski nedodirljiva i nepovrediva bića, kakvim sebe vole da zamišljaju, već obična i ranjiva ljudska stvorenja.

Drugi, pak, pokušavaju da se oslobode unutrašnjih strahova kljukajući se sredstvima za smirenje.

Treći bi da se reše uznemirenosti kroz aktivnosti koje bi trebalo da ih otupe ili omame.

Ni jedan od ovih načina ne daje prave rezultate jer se svi bave posledicama, zaobilazeći uzrok.

Šta proizvodi strah čiji je izvor u nama samima?

Tu je na delu snažna unutrašnja pretnja čiji je najvažniji uzrok - prezir prema sebi.

Ljudi stvaraju složen sistem unutrašnjih zapovesti i zabrana, često međusobno protivrečnih i neoistvarivih. Sistem onoga što moraju i onoga što ni u kom slučaju ne smeju činiti, a koga su u najboljem slučaju tek delimično i na krajnje maglovit način svesni. Kada prekrše svoje unutrašnje zapovesti ili zabrane, obrušavaju se na sebe silovitim samoprezirom, praćenim potrebom da sebe kazne ili čak unište.

Unutrašnji strah je u osnovi strah od samoprezira i siline samouništvajuće pretnje koju samoprezir sobom nosi.

Povod unutrašnjih strahova najčešće ostaje zamagljen jer je zamagljen čitav sistem unutrašnjih zapovesti i zabrana pa je, bez dodatnog raščlanjivanja, nejasno koja je od zapovesti ili zabrana povređena i na koji način.

Što su zapovesti brojnije i neumoljvije, zabrane kruće i sveobuhvatnije, strahovi su snažniji i stalniji. Događa se da sistem zabrana i zapovesti postane do te mere zahtevan da je prosto nesprovodiv u stvarnom životu. Tada povremene strahove zamenjuje jedna stalno prisutna i, naizgled, zagonetna, ničim izazvana zebnja koja zatim svoje opravdanje pokušava da nađe u spoljašnjim okolnostima.

Šta činiti sa unutrašnjim strahovima?

Besmisleno ih je i uzaludno prigušivati ili pokušavati da se na silu iskorene.

Naprotiv, korisno ih je doživeti u svoj njihovoj snazi a zatim potražiti koja ih je to neispunjena zapovest ili prekršena zabrana izazvala.

Ma koliko mučni bili, unutrašnji strahovi su jedan od važnih putokaza u spoznaji vlastitog bića. Prateći ih, spuštamo se u sopstvene dubine. I tako ih se postepeno oslobađamo. Što smo bliže sebi, to se manje plašimo jer sebe manje preziremo.

Izvor: www.iza-ogledala.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:32 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se