ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

petak, 27.02.2009.

Diskriminacija ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti


Simpatični i antipatični pacijenti

Osobe s kronično sniženim raspoloženjem često ne mogu računati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih

Riječ "simpatija" dolazi od grčkog korijena "pathos", što označava osjećaje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji označava zajedništvo ili bliskost.
Dakle, simpatija znači afinitet, privrženost, pozitivan osjećaj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.
Simpatičnost je moć izazivanja pozitivnih emocija kod druge osobe, ali bez buđenja seksualne želje. Iako simpatična osoba može biti i seksualno poželjna, to je druga, nepovezana značajka. Simpatična osoba ima brojne prednosti u društvu, jer je sposobna navoditi druge da joj budu pri ruci, da se s njome druže, da joj izađu u susret i pruže neki ustupak ili pogodnost.
A tko je antipatičan? Svakako onaj koji namjerno maltretira druge uvredama, ismijavanjem, ponižavanjem ili nekim drugim načinom nanošenja bola. Antipatičan je i onaj tko se razmeće svojom imovinom ili moći, pa i onaj tko je vrlo uspješan i zavidimo mu. No, jeste li ikad pomislili da antipatičnima doživljavamo i ljude koji nikome ne čine ništa nažao, ali su nam odbojni jer nas svojom prisutnošću opterećuju, umjesto da nas zabavljaju?

Tužan si? Zdravo, žurim.

Nisu zločesti moćnici ili razmetljivi bogataši ti koje okolina najčešće odbija i zanemaruje, jer pred takvima imamo interesa glumiti da nam se sviđaju. Obrnuto, najčešće odbijamo ljude koji su tužni, tjeskobni, zabrinuti ili uzrujani. Tko je često u takvom stanju, ima izvrsnih izgleda redovito biti odbijan te stoga izoliran i usamljen. S takvim ljudima malo tko se želi družiti, osim nakratko iz pristojnosti, do prve prilike da im kažemo: "Oprosti, žurim".
Ovo je priča o diskriminaciji ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti. Dok čak i psihotični (sumanuti) bolesnici uživaju neko razumijevanje od prosječna čovjeka, osobe s kronično sniženim raspoloženjem često ne mogu računati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih. Naime, osobe koje su namrštene, zabrinute, uzrujane i stidljive prosječnom su čovjeku odbojne i on će njihovo društvo izbjegavati, bez obzira na to kakvu će im bol takvim ophođenjem nanijeti.

"Ne volim se družiti s M., jer je iskompleksirana i frustrirana. Ne smiješ joj spominjati seksualne teme, jer se ona nema čime pohvaliti. Lako se vrijeđa i katkad se rasplače. Draža mi je V., jer je vesela, priča viceve, brije, ide na plesnjake i općenito je jako pozitivna."

"Jučer sam sreo J. u gradu i jedva ga se riješio. Pričao mi je o bolesnoj ženi, o svojoj artrozi i o otkazu koji mu prijeti. Što ću mu ja? Sva sreća, poslije je naišao Z., pa smo otišli na cugu i brijali o curama, nogometu i autima. Z. je fakat cool, s njim je uvijek zabavno i ne baca me u bed kao D"

tipični su načini na koje pred sobom opravdavamo diskriminaciju osoba koje nam nisu zabavne.

Bi li se išta promijenilo u vašem stavu prema "napornima" kad bismo vam rekli da su te osobe takve zbog toga što su bolesno nesretne? Kako biste s njima postupali kad biste znali da njihova tužna ili zabrinuta lica potječu upravo od tuge ili briga koje ih more? Da se mršte, jadikuju ili plaču zato što su pojačano osjetljive na stres i da im bezobzirnim ponašanjem nanosimo dodatnu bol?

Budimo obzirni

Osoba koja je trajno loše raspoložena takva je zato što boluje od depresije ili anksioznosti, stanja na koji ne može utjecati snagom volje. Ljudi koji izbjegavaju ili na drugi način šikaniraju depresivne ili anksiozne čine jednak grijeh kao kad bi u autobusu odbili ustupiti mjesto invalidu te ga prepustili nekom zgodnom i zdravom. Najlakše je osjetljive, tužne i pesimistične ljude kvalificirati kao teške i naporne te ih izbjegavati da nas ne opterećuju. No, riječ je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobično važno da ih drugi prihvaćaju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.
Simpatičnost, pak, proizlazi iz dobrog raspoloženja, pozitivnih emocija i visoke otpornosti na stres. Simpatičnima doživljavamo ljude koji nas razonode, zabavljaju i rasterećuju, a to su redovito oni koje su i sami veseli i neopterećeni. Ne govore o patnjama izgladnjelih u Darfuru, o zatočenicima u Guantanamu, o silovanim, ucviljenim i osamljenim. Oni pričaju o vedrim detaljima iz svakodnevice. Zašto baš o tome? Zato što ih upravo to i zanima. Kad bi im na umu bili mučniji aspekti života, tada bi o tome i razgovarali, a na licu im ne bi bio bezbrižan smiješak, nego zabrinutost i gorčina. Dakako, tada ne bi bili dobro raspoloženi, "pozitivni" i neopterećeni. I ne bi bili simpatični.

Nužne društvene vještine

Nesretni ljudi mogu biti previše šutljivi ili previše pričati o svojim problemima. To je razumljivo, kao što je razumljivo zašto oboljeli od šećerne bolesti izbjegava šećer. Nažalost, ni šutljivost ni jadanje nisu privlačni prosječnom čovjeku. Nesigurnošću, osjetljivošću, pesimizmom, jadikovanjem i bespomoćnošću nesretni ljudi okolini idu na živce te ih se nastoji što prije riješiti. Nema dvojbe, to je vrlo nehumano i nepošteno, ali je i realnost koju valja prepoznati. S druge strane, mnoge depresivno-anksiozne osobe zapravo žude za društvom. Proturječje je upravo strašno: ljudi kojima jako treba društvo najčešće bivaju odbijani i zapostavljani!
Istraživanje je pokazalo da je podrška drugih ljudi ljekovita za depresivne i anksiozne te da smanjuje izglede za nastanak tih bolesti u budućnosti (Bennett i Bates, 1995.). No, kako doći do bolje društvene podrške, to jest do brojnijih i prisnijih prijateljskih odnosa? Osim što je nužno podvrgnuti se liječenju depresije i anksioznosti, potrebno je usvojiti nekoliko korisnih spoznaja i vještina radi uspješnijeg snalaženja u društvu.
1.
Kad se s nekim upoznajete, pokušajte se pokazati u zabavnom i neopterećenom svjetlu. To nije lako ako ste u depresiji, ali ćete tako lakše uspostaviti trajniji i dublji odnos, koji će, pak, imati blagotvorna utjecaja na vaše zdravstveno stanje.
2.
Naučite ležerno i neobvezno razgovarati o površnim temama. Tako se razbija led i otvara put mogućem prisnijem odnosu.
3.
Nemojte prebrzo otkrivati podatke o sebi, osobito ne svoje slabosti.
4.
Ne navodite razgovor na teške i turobne teme iz svijeta i društvene nepravde. Mnogi su ljudi površni, bešćutni i nezainteresirani za tuđe patnje.
5.
Nemojte u razgovoru biti nametljivi. Ne ulazite u svađe radi dokazivanja svoje točke gledišta. Depresivni ljudi mogu biti vrlo realni i izrazito u pravu u pogledu životnih istina, ali im to ne donosi mnogo simpatija.

Tražimo li od vas da glumite? Da, ali ta je gluma na vašu korist jer vam pomaže da se umrežite s ljudima, makar oni ne bili idealni za vas. Možda nećete brzo naći nekog tko vas u potpunosti razumije i kome nije nimalo teško slušati o vašim problemima, ali je bolje imati i relativno površnog prijatelja i sugovornika nego nikoga.

Tko je depresivan, ne budi mu prijatelj?

Depresija i anksioznost biološke su bolesti koje se odvijaju u središnjem živčanom sustavu, ponajprije mozgu, a posredno negativno utječu na funkcioniranje drugih organa, uključujući srce, krvne žile i probavne organe.
Od depresije (potištenost, tuga, očaj, beznađe) boluje oko 200.000 ljudi u Hrvatskoj, a od nekog oblika anksioznosti (tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost) dodatnih 200.000 ljudi. Te su bolesti u zamaskiranom obliku prisutne i kod mnogih oblika ovisnosti, uključujući ovisnost o alkoholu i duhanu. Oko dvije trećine svih samoubojstava uzrokovano je depresijom.
Te bolesti mogu se liječiti psihofarmacima, psihoterapijom ili kombinacijom tih metoda, no većini oboljelih nikad se ne postavi ispravna dijagnoza, a kamoli da se ispravno i dovoljno dugo liječe.
Osobe koje boluju od depresije i anksioznosti karakterizira povećana osjetljivost, duševne boli, umanjena životna radost, oslabljena koncentracija i tjelesna izdržljivost, no okolina pred njih postavlja jednake obveze i očekivanja kao da su zdravi. Kad se takve osobe pokažu nesposobne udovoljiti kriterijima i očekivanjima okoline, ona ih odbacuje, ismijava, omalovažava, vrijeđa, ignorira ili na drugi način šikanira. Takvim okrutnim postupcima izvrgava ih dodatnim stresnim podražajima, koji redovito pogoršavaju njihovo zdravstveno stanje i tjeraju ih na dublje povlačenje iz društva.
Dok postoji izvjestan senzibilitet prema ljudima s uočljivim hendikepom poput sljepoće, gluhoće, oduzetosti, depresivni i anksiozni bolesnici najčešće ne mogu računati ni na minimum humanog odnosa. Mogu biti tretirani kao simulanti ili optuživani da su sami krivi za svoje stanje, tobože zato što se "dovoljno ne trude" ili zato što nisu donijeli "ispravne životne odluke."
Oni, međutim, zaslužuju tretman minimalno ekvivalentan tretmanu uobičajenom za ljude s drugim teškim i kroničnim bolestima koje uzrokuju patnju i ograničenja u normalnom obavljanju svakodnevnih poslova i dužnosti, socijalizaciji i ljubavnom životu.

Kad su uloge izvrnute

Kao što se nitko ne smije ružno ponašati prema nekome tko je depresivan ili anksiozan, tako nitko tko boluje od ovih bolesti ne smije maltretirati druge da bi mu bilo lakše. Onima koji druge zlostavljaju vlastita depresija ne može biti opravdanje te zaslužuju da im se uskrati društvo.

Autor: Ozren Podnar, prof.
Izvor: www.oktal-pharma.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:29 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 26.02.2009.

FORUM JE AKTIVAN!


INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!


Dragi posjetitelji,

S velikim uzbuđenjem obavještavam Vas o pokretanju FORUMA na temu psihijatrije, mentalnog zdravlja, ovisnosti, bolesti i poremećaja, njihovog liječenja i vezane problematike. U ovom trenutku na forumu je objavljeno preko 500 postova/članaka, a teme će se i dalje otvarati i dopunjavati, ovisno već prema potrebama i interesima.
Stoga Vas pozivam da se REGISTRIRATE kako biste mogli postavljati pitanja, dati pokoji savjet i, općenito, sudjelovati u razmjeni informacija i podjeli svojih iskustava s drugima.

Forumu možete pristupiti klikom na donju sliku:


Postupak REGISTRACIJE je vrlo jednostavan:

1. kliknete na gumb Register
2. kliknete na opciju "Slažem se" (s Općim uvjetima)
3. unesete željeno korisničko ime, lozinku i valjanu e-mail adresu
4. provjerite svoj Inbox i u pristigloj poruci kliknete na link za aktivaciju
5. vratite se na stranicu http://psihijatrija.forumhr.com i logirate sa svojim podacima
6. DOBRODOŠLI!
S obzirom na veliki broj upita na ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o poteškoćama koje možda nećete moći doznati od liječnika, a također i SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

Unaprijed HVALA na odazivu i suradnji i vidimo se na Forumu!

Vaša Renči

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:10 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 25.02.2009.

Savjeti za obitelj: Živjeti s psihijatrijskim bolesnikom


ŠTO NAM JE ČINITI KADA SAZNAMO DA JE ČLAN NAŠE OBITELJI BOLESTAN

Teško je živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom jer mnogi ljudi ne shvaćaju da je doista posrijedi bolest.
Zapamtite, bolesniku ne možete pomoći ako krivite njega ili sebe za njegovu bolest. Umjesto toga pokušajte što više saznati o bolesti i kako se ona liječi, i tada ćete moći pomoći bolesniku i cijeloj obitelji da se osjeća bolje i da vam život bude kvalitetniji.
Dobar početak za to jest i čitanje ovih savjeta.

ŠTO UZROKUJE DUŠEVNU BOLEST

Brojni su čimbenici, uključujući biokemijske procese u mozgu, genetske faktore i okolinske utjecaje, koji mogu doprinijeti razvoju duševne bolesti. Narušava se ravnoteža između pojedinih kemijskih spojeva u mozgu (neurotransmitori) i to je odgovorno za promjenu ponašanja koju ste opazili.

Jedno je uvijek sigurno - problem je velik i zahtijeva medicinsku pomoć. Mogućnosti za liječenje uvelike su se poboljšale tijekom prethodnih nekoliko desetljeća. Otkriće novih lijekova i načina liječenja mnogima su omogućili povratak u normalan život.

Uz vašu pomoć mnogo toga postaje moguće.

ŠTO TREBAM UČINITI KAKO BIH POMOGAO DUŠEVNOM BOLESNIKU?

Prirodno je da se u početku osjećate zbunjeno i nespretno, no pokušajte zamisliti da ste na bolesnikovu mjestu. Kako biste vi željeli da se drugi odnose prema vama? Ponašajte se i razgovarajte onako kako biste to i inače činili, i nemojte se bojati da ćete pogriješiti.

Ako ste s bolesnikom bili jako bliski prije pojave bolesti, nemojte se bojati i dalje biti s njim takvi. Ako je obitelj ranije bila suzdržana, nemojte ga odjednom opteretiti s njemu nepoznatom navalom osjećaja i brige. To bi ga moglo zbuniti i moglo bi mu biti neugodno. Budite samo ono što jeste i tako ćete bolesniku najbolje pomoći da ponovno osjeti sebe.

KAKO RIJEŠITI NESPORAZUME

Nesporazumi se događaju u svim obiteljima. Suočenje s nesuglasicama, ali strpljivo i s razumijevanjem, pomoći će u pronalaženju rješenja prije negoli problemi izmaknu kontroli. Duševna bolest u obitelji dodatni je stres, pa je potreban i dodatni napor da se napetost umanji.

Jedanput tjedno svi se zajedno sastanite i neka svatko kaže što ga muči. Pokušajte uvidjeti gdje nastaju problemi i načinite popis mogućih rješenja. Radeći zajedno, nećete samo lakše rješavati svoje probleme, već ćete se i zbližiti.

KAKO MOGU POMOĆI U LIJEČENJU

Provedba terapije bitan je činitelj za dobre rezultate liječenja. Na žalost, većina se bolesnika ne pridržava preporuka za uzimanje lijeka. Zbog bolesti njihovo je mišljenje promijenjeno i oni problem shvaćaju ovako (naopako): "Kad uzimam lijek, znači da sam bolestan, pa ga stoga neću uzimati." Uz pomoć liječnika i obitelji to se razmišljanje treba promijeniti u sljedeće: "Uzimam lijek da bih bio zdrav."

Cijela obitelj ima izrazito važnu ulogu u tome da bolesnik točno uzima propisanu terapiju. Prijateljsko podsjećanje i ohrabrenje pomoći će mu da uzme lijek u točno određeno vrijeme i u točnoj dozi, zatim pri pravilnoj prehrani, redovitoj tjelovježbi, redovitom spavanju i odlasku na liječničke kontrole. Zapamtite: nikakav se učinak ne postiže prisilom i prijetnjama, zato dobro razmislite što ćete reći prije nego li progovorite.

NA ŠTO MORATE PRIPAZITI

1. Izolacija
Nakon što se ustanovi da su bolesni, "novi" bolesnici, a i njihove obitelji, osjećaju potrebu za osamljivanjem. Neugodno im je zbog bolesti i strah ih je što će reći prijatelji i rođaci.
Činjenica je, međutim, kako se stigma duševnih bolesti brzo smanjuje u odgovarajućem okružju. Živimo u mnogo svjetlijem vremenu i ljudi o toj temi govore više no ikad prije. To je za bolesnika presudno, jer ostati u dodiru s vanjskim svijetom najdjelotvorniji je način da bolesnik vrati ono što je izgubio. Ohrabrite stoga cijelu obitelj za nastavak svih društvenih aktivnosti.

2. Nuspojave lijekova
Kao i svi lijekovi, tako i oni koji se upotrebljavaju u liječenju duševnih bolesti izazivaju neka nepoželjna djelovanja ili nuspojave. Veliki ih dio prolazi sam od sebe. Katkada će liječnik morati promijeniti dozu, ili čak i lijek da bi umanjio ili sasvim ukonio neželjenu reakciju. Svakako, pobrinite se da bolesnik uzima lijek točno onako kako ga je liječnik propisao. Samo liječnik može promijeniti način uzimanja lijeka.
Nazovite liječnika ako bolesnik pokazuje ili se žali na bilo koji od ovih znakova:
- nemir, nemogućnost mirnog sjedenja
- stalne pokrete kao da žvače ili mljacka
- pospanost
- tresavicu
- ukočenost vrata, ili stalno neželjeno okretanje nekog dijela tijela na jednu stranu
- opstipaciju
- suhoću usta
- osjetljivost na svjetlo ili zamućen vid

3. Ponovno pojavljivanje znakova bolesti
Povremeno možete opaziti ponovno pojavljivanje simptoma koji su bili prisutni kada se bolest pojavila. Ponekad ih bolesnik opazi prije vas, ali ih skriva. Oboje morate znati kako vraćanje nekih simptoma NIJE uvijek znak vraćanja bolesti.
Promatrajte kako se bolesnik ponaša i razgovarajte s njim o tome. Ako bilo tko od vas misli kako se nešto loše događa, javite se liječniku i ispričajte mu sve što ste primijetili. On će tada odlučiti što je najbolje učiniti.

4. Poboljšanje
To je nešto najljepše što treba očekivati. Kao što već znate, daleko se dospjelo u razumijevanju duševne bolesti, stoga ima razloga za optimizam glede ishoda liječenja. Budite optimistični, pomozite bolesniku da i on bude optimist, pa će, ako tako razmišljate, i rezultati liječenja biti bolji.

5. Kako se suočiti s bolešću
Teret duševne bolesti težak je svakome, ne samo bolesniku. Osjećaj krivnje, odbijanje, bijes, potresenost mogu vas spopasti bilo kada. Bitno je uhvatiti se u koštac s osjećajima odmah, a ne pokušati ih skriti. To je posve normalna pojava pri napetosti koju proživljavate. Nemojte oklijevati, ako treba javite se liječniku za pomoć. Vaš obiteljski liječnik može vam u tim trenucima biti od velike pomoći. Postoje i grupe za pružanje podrške bolesniku i njegovoj obitelji na koje će vas uputiti liječnik. Ne morate kroz sve to prolaziti sami.

I naposljetku, kada vam bude teško, podsjetite se na dvije činjenice:

1. Ja kako pojedinac ne mogu upravljati bolesnikom i njegovom bolešću. Mogu samo dati najbolje od sebe, biti spreman pomoći, dati podršku i iskazati strpljenje.

2. Ja sam samo pojedinac i samo čovjek. Nitko, čak ni bolesnik ne može očekivati više od mojih mogućnosti.

Budite pametni, budite realni. Ne možete se brinuti o bolesniku, ako se ne brinete o sebi.

Izvor: http://www.psihijatrija.hr/edu/savjeti.htm

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:00 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

utorak, 24.02.2009.

VELAFAX (venlafaksin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA
Velafax® tablete 37.5 mg
Velafax® tablete 75 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna Velafax® tableta sadržava 37.5 mg, odnosno 75 mg venlafaksina u obliku venlafaksin hidroklorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tablete.
Velafax® tablete 37.5 mg su žute, ovalne tablete s razdjelnom crtom s obje strane.
Velafax® tablete 75 mg su žute, okrugle tablete s otisnutim "PLIVA" na jednoj strani i razdjelnom crtom na drugoj.

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

Velafax tablete indicirane su za liječenje depresije uključujući i depresiju praćenu anksioznošću.
Velafax tablete nakon početnog zadovoljavajućeg učinka indicirane su i za prevenciju relapsa prve epizode depresije kao i za prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja.

4.2 Doziranje i način uporabe
Liječenje Velafax tabletama smije započeti najranije 14 dana nakon prekida terapije s inhibitorima monoaminookisdaze.

Odrasli
Uobičajena preporučena doza je 75 mg na dan, podijeljeno u dvije doze (37,5 mg dva puta dnevno). Ako je nakon nekoliko tjedana potreban dodatni klinički učinak, doza se može povećati do 150 mg na dan podijeljeno u dvije doze (75 mg dva puta dnevno).
Ako je prema procijeni liječnika potrebna veća doza, na primjer u teškim oblicima depresija ili u hospitaliziranih bolesnika početna doza od 150 mg može se dati u dvije podijeljene doze (75 mg dva puta dnevno). Dnevna doza se zatim može povećavati za 75 mg svaka dva ili tri dana dok se ne postigne zadovoljavajući terapijski odgovor bolesnika. Maksimalna preporučena doza je 375 mg na dan. Dozu zatim valja postepeno smanjivati do uobičajene doze u skladu s terapijskim učinkom.
Uobičajeno je da je doza za prevenciju relapsa i prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja približno ista dozi primijenjenoj tijekom liječenja početne epizode bolesti. Stanje bolesnika potrebno je redovito pratiti i ocjenjivati kako bi se procijenila dobrobit dugotrajnog liječenja venlafaksinom.
Preporuča se venlafaksin tablete uzimati s hranom.

Bolesnici s oštećenjem bubrega i jetre
Kod bolesnika s blagim oštećenjem bubrega (GF>30ml/min) ili jetre nije potrebno mijenjati dozu.
Kod bolesnika s umjereno teškim oštećenjem bubrega (GF 10-30 ml/min) ili jetre dozu valja smanjiti za 50%. Ta doza se može dati jednom dnevno obzirom na dugi t1/2 venlafaksina i ODV u tih bolesnika.
Nedostatni su podaci o primjeni Velafax tableta u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (GF < 10 ml/min) ili jetre.

Starije osobe
U starijih bolesnika preporučuju se uobičajene doze, iako je potreban oprez kao i sa svakom terapijom u liječenju starijih osoba (npr. postoji mogućnost oštećenja bubrega; vidi preporučene doze kod oštećenja bubrega). Uvijek valja primijeniti najnižu učinkovitu dozu te pažljivo pratiti bolesnika u slučaju povećavanja doze.

Djeca/Adolescenti
Ne preporuča se davati djeci i adolescentima ispod 18 godina zbog nedostatnih podataka o učinkovitosti i neškodljivosti venlafaksina u liječenju depresije u toj populaciji (vidi 4.3. Kontraindikacije i 4.8. Nuspojave).

Terapija održavanja
Liječnik treba za svakog bolesnika periodički ocijeniti korisnost dugotrajnog liječenja s Velafax tabletama.
Općenito je prihvaćeno da akutna epizoda teške depresije zahtjeva nekoliko mjeseci ili duže neprekidne terapije. Venlafaksin se u kliničkim ispitivanjima pokazao učinkovit tijekom dugotrajne terapije u trajanju do 12 mjeseci.
U kliničkim ispitivanjima venlafaksin se pokazao učinkovit u prevenciji relapsa i prevenciji ponavljajućeg depresivnog poremećaja u bolesnika koji su pokazali povoljan terapijski odgovor na venlafaksin u akutnoj fazi prve epizode depresije.

Prekid terapije
Pojava reakcije ustezanja nakon naglog prekida liječenja poznata je u terapiji antidepresivima. Kod prekida terapije venlafaksinom u dozi većoj od 75 mg dnevno u trajanju više od tjedan dana, preporuča se postepeno smanjenje doze kroz najmanje tjedan dana. Ako su primjenjivane veće doze u trajanju više od 6 tjedana preporuča se postupno smanjivanje doze u trajanju od najmanje 2 tjedna.

4.3. Kontraindikacije- poznata preosjetljivost na venlafaksin ili bilo koji drugi sastojak lijeka,
- istovremena primjena venlafaksina i inhibitora monoamino oksidaze (vidi Interakcije),
- djeca i adolescenti s depresijom mlađi od 18 godina.

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

Kod svih bolesnika s depresijom postoji rizik od suicidalnih namjera koje mogu trajati do vremena postizanja značajne remisije bolesti. Obzirom da se klinički učinak antidepresiva očituje tek nakon prvih par tjedana terapije, bolesnike treba u tom periodu pomno nadzirati.
U bolesnika koji su uzimali antidepresive uključujući i venlafaksin, rijetko je zabilježena pojava manije ili hipomanije. Kao i kod svih antidepresiva, venlafaksin valja s oprezom koristiti u bolesnika koji su u prošlosti bolovali od manije.
Venlafaksin se ne preporuča u bolesnika s nedavnim infarktom miokarda ili nestabilnom srčanom bolešću jer ne postoje podaci njegovoj primjeni u takvih bolesnika. Klinički značajne promjene elektrokardiograma zabilježene su u 1% bolesnika liječenih venlafaksinom u usporedbi s 0.2% bolesnika koji su primali placebo. Tijekom kliničkih ispitivanja rijetko su zabilježene klinički značajne promjene u PR, QRS ili QTc intervalima kod bolesnika liječenih venlafaksinom.
Venlafaksin (kao i sve antidepresive) valja uvoditi s oprezom u bolesnika s epilepsijom u anamnezi, a terapiju valja prekinuti kod svakog bolesnika kod kojeg se pojave konvulzije.
Porast krvnog tlaka ovisan o dozi prijavljen je tijekom primjene venlafaksina osobito u bolesnika koji su dobivali doze veće od 200 mg dnevno. Prema tome preporuča se mjerenje krvnog tlaka bolesnicima koji se liječe venlafaksinom. Smatra se da pacijenti s liječenom hipertenzijom kao i oni koji imaju povišene vrijednosti krvnog tlaka prije početka liječenja nemaju posebnu predispoziciju za daljnje povećanje tlaka tijekom liječenja venlafaksinom.
Zbog mogućnosti zlouporabe lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav (SŽS), liječnik treba pažljivo pratiti bolesnike koji u anamnezi imaju ovisnost o lijekovima. Klinička ispitivanja nisu pokazala psihičku ovisnost o lijeku, povećanje tolerancije ili potrebu za povišenjem doze tijekom vremena u bolesnika liječenim venlafaksinom.
Može se pojaviti pojačano lupanje srca, osobito kod primjene visokih doza. U kliničkim istraživanjima umjereno lupanje srca pojačavalo se za približno 4 otkucaja po minuti kod bolesnika liječenih venlafaksinom. Valja biti oprezan kod bolesnika čije zdravstveno stanje može biti ugroženo pojačanim lupanjem srca.
Dozu venlafaksina treba smanjiti u bolesnika s umjereno teškim do teškim oštećenjem bubrega, te u bolesnika s cirozom jetre (Vidi 4.2. Doziranje i način primjene).
Tijekom liječenja venlafaksinom povremeno se može javiti ortostatska hipotenzija. Bolesnike, osobito starije valja upozoriti na moguću pojavu vrtoglavice ili nestabilnosti.
Tijekom terapije venlafaksinom kao i s ostalim antidepresivima mogu se pojaviti slučajevi hiponatrijemije i/ili sindroma pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH). Takva stanja se obično javljaju u hipovolemičnih bolesnika ili dehidriranih bolesnika te bolesnika na terapiji s diureticima i starijih osoba. Na to treba posumnjati u bolesnika u kojih se javi vrtoglavica, konfuzija ili čak konvulzije tijekom primjene venlafaksina.
Zabilježena je pojava midrijaze pri primjeni venlafaksina, zato bolesnike s povišenim intraokularnim tlakom ili sa rizikom od glaukoma uskog kuta treba pažljivo pratiti.
U bolesnika koji uzimaju venlafaksin kao i kod primjene svih inhibitora ponovne pohrane serotonina postoji rizik od krvarenja na koži i sluznicama. Venlafaksin valja koristiti s oprezom u bolesnika sa hemoragičkom dijatezom.
U placebo kontroliranoj kliničkoj studiji prijavljen je značajan porast serumskog kolesterola u 5.3% bolesnika liječenih venlafaksinom u odnosu na 0% bolesnika koji su primali placebo tijekom najmanje 3 mjeseca.. Mjerenja kolesterola u serumu treba redovito provoditi u slučajevima dugotrajne terapije venlafaksinom.
Kao i ostali inhibitori ponovne pohrane serotonina, venlafaksin treba oprezno primjenjivati u bolesnika koji su na terapiji neurolepticima zbog mogućeg razvoja neuroleptičkog malignog sindroma.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima ili ostali oblici interakcija
Inhibitori MAO
Ozbiljne nuspojave opisane su u slučajevima uvođenja terapije venlafaksinom ubrzo nakon prestanka uzimanja inhibitora monoaminooksidaze (MAO) ili obrnuto. Opisane nuspojave uključivale su tremor, mioklonus, dijaforezu, mučninu, povraćanje, crvenilo, vrtoglavicu, hipertermiju u obliku sličnom neuroleptičkom malignom sindromu, konvulzije i smrt. Iste nuspojave opisane su i kod primjene MAO inhibitora i drugih antidepresiva farmakološki sličnih venlafaksinu. Venlafaksin se stoga ne smije davati u kombinaciji s inhibitorima MAO, a interval između prekida terapije s inhibitorima MAO i početka terapije s venlafaksinom treba biti najmanje 14 dana. Terapija inhibitorima MAO može započeti najranije 7 dana nakon prekida terapije venlafaksinom.
Serotoninski lijekovi:
Na temelju mehanizma djelovanja venlafaksina i mogućnosti izazivanja serotoninskog sindroma, preporuča se oprez kod istovremen primjene s lijekovima koji djeluju na serotoninski sustav (kao što su triptan, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili litij).
Litij: Venlafaksin nema utjecaja na farmakokinetiku litija.
Imipramin/desipramin:
Venlafaksin nije utjecao na metabolizam imipramina i njegova metabolita 2-OH-imipramin, iako je ukupna bubrežna eliminacija 2-OH-desipramina bila smanjena, a porast AUC i Cmax desipramina bio približno 35%.
Haloperidol:
U farmakokinetskoj studiji istovremena primjena venlafaksina sa pojedinačnom oralnom dozom 2 mg haloperidola rezultirala je sa 42% manjim renalnim klirensom, porastom vrijednosti AUC od 75% i 88% porast Cmax haloperidola. Poluvrijeme eliminacija ostalo je nepromijenjeno.
Diazepam:
Farmakokinetski profil venlafaksina i O-desmetil venlafaksina nisu značajno promijenjeni pri primjeni diazepama. Venlafaksin nema učinka na farmakokinetski profil diazepama te na psihomotorni ili psihometrijski učinak diazepama.
Klozapin:
Pri zajedničkoj primjeni sa venlafaksinom, zabilježene su povišene vrijednosti klozapina koje su izazvale nuspojave koje uključuju konvulzije.
Alkohol:
Venlafaksin ne pojačava psihomotorne poremećaje uzrokovane etanolom. Međutim kao i kod drugih lijekova s djelovanjem na SŽS bolesnike valja savjetovati da izbjegavaju konzumaciju alkohola dok uzimaju venlafaksin.
Elektrokonvulzina terapija, EKT:
Nedostatna su klinička iskustva u zajedničkoj primjeni venlafaksina i EKT-a. Kako je zabilježena produžena konvulzivna aktivnost nakon zajedničke primjene EKT-a sa inhibitorima ponovne pohrane serotonina, potreban je oprez.
Lijekovi koji se metaboliziraju sa sustavom enzima citokrom P 450:
Venlafaksin se primarno metabolizira u aktivni metabolit O-desmetil venlafaksin (ODV) putem CYP2D6. Za razliku od većine drugih antidepresiva nije potrebno podešavati dozu kod istovremene primjene s lijekovima koji inhibiraju CYP2D6 ili kad se primjenjuje u bolesnika koji slabo metaboliziraju putem citokrom CYP2D6 jer ukupna koncentracija aktivne tvari ostaje ista (venlafaksin i ODV).
Glavni put eliminacije venlafaksina je putem CYP2D6 i CYP3A4. Oprez je stoga potreban kad se istovremeno primjenjuju lijekovi koji inhibiraju oba enzima. Takve interakcije do sada nisu bile predmetom istraživanja.
Venlafaksin je relativno slab inhibitor CYP2D6 i ne inhibira CYP1A2, CYP2C9 i CYP3A4. Stoga se kod primjene venlafaksina ne očekuju interakcije sa drugim lijekovima koji se metaboliziraju sa tim jetrenim enzimima. In vivo studije dokazale su navedeno za alprazolam, kafein, karbamazepin i diazepam.
Cimetidin:
Cimetidin inhibira učinak prvog prolaza kroz jetru venlafaksina ali nema značajni učinak na formaciju ili eliminaciju ODVa, koji je prisutan u puno većoj količini u sistemskom krvotoku. Smatra se da nije potrebna prilagodba doze tijekom istovremene primjene s cimetidinom. Za starije bolesnike ili bolesnike s poremećenom funkcijom jetre, interakcije mogu potencijalno biti više izražene. Za takve bolesnike indicirano je kliničko praćenje pri istovremenoj primjeni venlafaksina i cimetidina.
Varfarin:
U bolesnika koji uzimaju varfarin zajedno s venlafaksinom zabilježen je pojačani antikoagluantni učinak.
Pripravci za liječenje pretilosti:
Učinkovitost i neškodljivost venlafaksina u kombinaciji s pripravcima za liječenje pretilosti, uključujući i fentermin, nije poznata. Istovremena primjena takvih pripravaka i venlafaksina se ne preporučuje. Venlafaksin nije indiciran za liječenje pretilosti ni kao monoterapija niti u kombinaciji s takvim pripravcima.
Indinavir:
Farmakokinetska studija indinavira i venlafaksina pokazala je 28% smanjenje AUC i 36% smanjenje Cmax indinavira. Indinavir nije utjecao na farmakokinetiku venlafaksina i ODV. Kliničko značenje navedene interakcije nije poznato.

4.6. Trudnoća i dojenje
Ne postoje podaci o primjeni venlafaksina tijekom trudnoće. Studije na životinjama nedostatne su u pogledu ocjene učinka venlafaksina na trudnoću, te je stoga mogući rizik u ljudi nepoznat. Velafax ne treba uzimati tijekom trudnoće osim ako je neophodan. Ukoliko se venlafaksin uzima do poroda ili kratko prije poroda treba imati na umu pojavu reakcije ustezanja u novorođenčeta.
Postoje dokazi koji ukazuju da se venlafaksin i njegovi metaboliti izlučuju u majčino mlijeko te se stoga primjena venlafaksina u dojilja ne preporuča.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Pokazalo se da venlafaksin ne utječe na psihomotorne, kognitivne i složene oblike ponašanja u zdravih dobrovoljaca. Međutim, kao i prilikom terapije ostalim s psihoaktivnim lijekovima, bolesnike treba upozoriti na moguće smanjenje sposobnosti upravljanja vozilima i strojevima.

4.8. Nuspojave
Najčešće zamijećene nuspojave venlafaksina bile su: mučnina, nesanica, suha usta, pospanost, vrtoglavica, opstipacija, znojenje, nervoza, astenija i poremećaj ejakulacije /orgazma. Pojava većine ovih nuspojava ovisila je o dozi i većini se smanjuje intenzitet i učestalost tijekom trajanja terapije, te uglavnom nisu dovodile do prekida terapije.

Niže navedene nuspojave venlafaksina klasificirane su po tjelesnim sustavima i podijeljene na vrlo učestale (> 1/10), učestale (<1/10 i >1/100), neučestale (<1/100 i >1/1000), rijetke (<1/1000) i vrlo rijetke (>1/10000).
Hematološki
Neučestale: ekhimoze, krvarenje u sluznicama.
Rijetke: produženo vrijeme krvarenja, hemoragija, trombocitopenija.
Vrlo rijetke: krvne diskrazije (uključujući agranulocitozu, aplastičnu anemiju, neutropeniju i pancitopeniju).
Kardiovaskularni sustav
Učestale: hipertenzija, palpitacije, vazodilatacija.
Neučestale: ortostatska hipotenzija, sinkopa, aritmija (uključujući tahikardiju).
Vrlo rijetke: Torsade de Point, produljenje QT intervala, ventrikularna tahikardija i ventrikularna fibrilacija.
Gastrointestinalni sustav
Vrlo učestale: opstipacija, mučnina (vidi ispod).
Učestale: anoreksija, proljev, dispepsija, povraćanje.
Neučestale: škripanje zubima.
Rijetke: gastrointestinalno krvarenje.
Vrlo rijetke: pankreatitis.

Opći poremećaji
Vrlo učestale: astenija, glavobolja.
Učestale: abdominalna bol, zimica, vrućica.
Rijetke: anafilaksija.
Metabolički i nutritivni poremećaji
Učestale: povećanje ili smanjenje težine, promjene u razini serumskog kolesterola.
Neučestale: hiponatrijemia uključujući sindrom pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona, porast vrijednosti jetrenih enzima.
Rijetke: hepatitis.
Vrlo rijetke: porast vrijednosti prolaktina.
Mišićno koštani sustav
Učestale: artralgija, mialgija.
Neučestale: spazam mišića
Vrlo rijetke: rabdomioliza.
Neurološki sustav
Vrlo učestale: vrtoglavica, suha usta, nesanica, nervoza, somnolencija.
Učestale: abnormalni snovi, uznemirenost, anksioznost, konfuzija, povećan tonus muskulature, parestezije, tremor.
Neučestale: halucinacije, mioklonus.
Rijetke: ataksija, poremećaj u ravnoteži i koordinaciji, ekstrapiramidni poremećaji uključujući diskineziju, smetnje govora uključujući disartriju, distonija, manija ili hipomanija, simptomi slični neuroleptičkom malignom sindromu, konvulzije, serotoninski sindrom.
Vrlo rijetke: delirij.
Renalni i urinarni sustav
Učestale: učestalo mokrenje.
Neučestale: urinarna retencija.
Reproduktivni sustav i dojke
Vrlo učestale: abnormalna ejakulacija/orgazam.
Učestale: smanjen libido, impotencija, poremećaji menstrualnog ciklusa.
Rijetke: galaktoreja.
Respiratorni sustav
Učestale: dispneja, zijevanje.
Vrlo rijetke: plućna eozinofilija.
Koža i potkožje
Vrlo učestale: znojenje (uključujući noćno znojenje).
Učestale: svrbež, osip.
Neučestale: angioedem, makulopapularni osip, urtikarija, fotosenzitivne reakcije, alopecija.
Rijetke: eritema multiforme, Stevens-Johnsonov sindrom.
Osjetni sustav
Učestale: abnormalni vid/akomodacija, midrijaza, tinitus.
Neučestale: promijenjen osjećaj okusa.
Nuspojave zabilježene u pedijatrijskim kliničkim studijama
U pedijatrijskim kliničkim studijama koje su ispitivale učinkovitost i neškodljivost venlafaksina za liječenje depresije u djece zabilježene su sljedeće nuspojave s učestalošću u najmanje 2% bolesnika: abdominalna bol, bol u prsima, tahikardija, anoreksija, gubitak težine, opstipacija, dispepsija, mučnina, ekhimoze, epistaksa, midrijaza, mijalgija, vrtoglavica, emocionalna osjetljivost, tremor, neprijateljsko raspoloženje i suicidalne ideje.

Posebne napomene
Mučnina je najučestalija u početku liječenja, a incidencija se smanjuje tijekom prvih par tjedana. Mučnina nakon primjene venlafaksina je obično blaga ili umjerena te rijetko dovodi od povraćanja i prekida terapije. Pojava mučnine ovisna je o dozi, pogotovo kad se doza povećava ubrzano.
Reverzibilni porast jetrenih enzima zabilježen je u malom broju pacijenata liječenih venlafaksinom. Vrijednosti se normaliziraju nakon prekida terapije.
Reakcije ustezanja opisane su pri naglom prekidu terapije, smanjenju doze ili prestanku uzimanja venlafaksina, a uključivale su umor, pospanost, glavobolju, mučninu ili povraćanje, gubitak apetita, suha usta, vrtoglavicu, nesvjesticu, proljev, nesanicu, noćne more, uznemirenost, anksioznost, nervozu, konfuziju, hipomaniju, parestezije, znojenje, slabost, smanjenu koordinaciju, tinutus, tremor i konvulzije. Većina simptoma koji se javljanju pri prekidu terapije s venlafaksinom nije ozbiljnog karaktera i povlače se sami od sebe.

4.9. Predoziranje
Simptomi: promjene elektrokardiograma (npr. produženi QT interval, blok grane, produženi QRS kompleks), sinusna i ventrikularna tahikardija, bradikardija i konvulzije, hipotenzija i promjene razine svijesti. Simptomi predoziranja obično se pojavljuju pri uzimanju venlafaksina s alkoholom i/ili drugim lijekovima koji djeluju na SŽS. Prijavljeno je i nekoliko slučajeva smrti nakon predoziranja venlafaksinom najčešće primijenjenog istodobno s alkoholom i/ili drugim lijekovima koji djeluju na SŽS.
Liječenje: Potrebno je osigurati i održavati prohodnost dišnih putova, te osigurati odgovarajuću oksigenaciju i normalno disanje. Pratiti srčanu funkciju i vitalne znakove, te primijeniti opće simptomatske i suportivne mjere. U obzir dolazi primjena aktivnog ugljena te ispiranje želuca. Ne preporuča se poticati povraćanje. Za venlafaksin nema specifičnog antidota.
Hemodijalizom se mogu ukloniti tek male količine venlafaksina i ODVa stoga se hemodijaliza ne preporuča.

5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine

Venlafaxin je strukturno novi antidepresiv, koji kemijski nije srodan tricikličkim, tetracikličkim ili drugim postojećim antidepresivima. To je racemat s dva aktivna enantiomera. Smatra se da je mehanizam antidepresivnog djelovanja venlafaksina u ljudi povezan s njegovom mogućnošću da potencira neurotransmitersku aktivnost SŽS-a. Venlafaxin i njegov glavni metabolit O-demetil venlafaksin (ODV) su potentni inhibitori ponovne pohrane serotonina (5-hidroksitriptofan, 5-HT), nešto manje potentni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i slabi inhibitori ponovne pohrane dopamina. Venlafaksin kao ni O-desmetil venlafaksin nisu pokazali specifični afinitet za alfa1-adrenergičke receptore, muskarinske receptore ili H1-histaminske receptore. Farmakološko djelovanje na tim receptorima može biti povezano s različitim nuspojavama kod drugih antidepresiva, kao što su antikolinergični, sedativni i kardiovaskularni učinci.

5.2. Farmakokinetske osobine
Venlafaksin se dobro apsorbira nakon oralne primjene i ima znatni učinak prvog prolaza kroz jetru.
Maksimalna koncentracija venlafaksina u plazmi, u rasponu 33-172 ng/ml, postiže se za oko 2.4 sata nakon primjene jednokratne doze 25-150 mg. Venlafaksin se znatno metabolizira u jetri.
O-desmetil venlafaksin (ODV) je glavni aktivni metabolit venlafaksina. Poluvrijeme eliminacije venlafaksina je približno 5 sati, a O-desmetil venlafaksina 11 sati. Maksimalna koncentracija ODV u plazmi postiže se za približno 4.3 sata, u rasponu 61-325 ng/ml. Koncentracije u plazmi, venlafaksina i ODV-a općenito dobro koreliraju s primijenjenom dozom.
Vezanje venlafaksina na bjelančevine plazme iznosi 27%, a O-desmetil venlafaksina 30%. ODV, te drugi metaboliti venlafaksina kao i nepromijenjeni venlafaksin izlučuju se primarno putem bubrega.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti
Venlafaksin nije pokazao kancerogeni potencijal na štakorima i miševima, te nije se pokazao mutagen u testovima in-vitro i in-vivo.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari
Mikrokristalna celuloza, kukuruzni škrob, željezo oksid, žuti (E172), natrij-škrob glikolat, talk, silicij-dioksid, koloidni (bezvodni), magnezij stearat.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok valjanosti
3 godine
6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaČuvati pri temperaturi do 30°C.
6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
PVC /Al blister; 28 ili 30 tableta u pakiranju.
6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.
6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA HRVATSKA d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10000 Zagreb, Hrvatska
6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).
6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
Velafax® tablete 37.5 mg (28 tableta): UP/I-530-09/03-01/74 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 37.5 mg (30 tableta): UP/I-530-09/03-01/75 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 75 mg (28 tableta): UP/I-530-09/03-01/122 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 75 mg (30 tableta): UP/I-530-09/03-01/121 od 4. kolovoza 2004.

Studeni, 2004.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:38 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

subota, 21.02.2009.

Jeste li se ikada susreli s mobingom?


Tamo negdje 1997. godine kao "zadnje zaposleni" prošla sam pakao na svom prvom radnom mjestu. Tadašnja šefica me omalovažavala kad god je stigla, vrijeđala moje intelektualne sposobnosti na razne načine, izmišljala i širila tračeve o mojoj navodnoj vezi s jednim od nadređenih itd.
U strahu od nje ali i ostalih u tom poduzeću godinu dana sam krila da imam dijete i da sam uopće bila u braku (u međuvremenu sam se i razvela).
Tada sam po prvi put osjetila simptome anksioznosti, panični napad i upala u depresiju. Počela sam uzimati lijekove za smirenje i nakon relativno kratkog perioda došla do dijagnoze tabletomanije. Tada je počeo moj križni put.
Na moju sreću, firma se reorganizirala te sam dobila otkaz kao tehnološki višak. To je bilo 1999. godine.

Drugi put, u periodu između 2000. i 2003. godine ponovno sam "upala" u sličnu kombinaciju, s dvoje nadređenih - direktno mi nadređenom šeficom i direktorom. Osim što sam osjetila tjeskobu radi same sličnosti situacije, u vrlo kratkom vremenu ispostavilo se da sam imala dobar razlog za to. Čim je šefica primijetila moju predanost i maksimalnu angažiranost, počela mi je trpati sve više i više posla, tako da sam pred kraj "pokrivala" čak tri radna mjesta u firmi, nakon što su izvršitelji na tim radnim mjestima dali otkaze ili bili otpušteni.
Potaknuta jučerašnjim slučajnim susretom s njom (prošla sam ispred nje, no nisam joj se niti javila niti je pozdravila, a ne znam ni je li ona mene primijetila), prisjetila sam se jedne od niza neugodnih epizoda. U to vrijeme sam oko vrata nosila privjesak - drveni križ Sv. Franje Asiškog. Unatoč tome što sam se prikladno odijevala (košulja ili majica ispod sakoa i hlače, obično klasični kostimić), rekla mi je: "Daj skini to, izgledaš k'o hašomanka!".
Treća situacija: nakon što je direktor (s kojim je ona bila u nekakvim čudnim odnosima) zatražio da me se premjesti u njegov ured jer je bio izuzetno zadovoljan mojim radom, uporno mi je odbijala (nakon više od dvije godine rada) dati ugovor na neodređeno vrijeme. Nakon što je istekao zakonski rok od 3 godine, uspjela sam se ipak zaposliti u toj firmi i na neodređeno, no tada je iznenada uslijedio moj premještaj na treće, zahtjevnije radno mjesto za koje su svi znali da nemam dovoljno iskustva - klasična namještaljka. Naravno, nisam dugo izdržala, ponovno su započeli moji panični napadi i konstantna anksioznost te sam završila na bolovanju i tromjesečnom liječenju u dnevnoj bolnici, tijekom kojega je gore spomenuta, zajedno s direktorom, na mene vršila pritisak da se vratim na posao. Kako nisam za to bila sposobna, produžavala sam bolovanje koliko god sam mogla, a u međuvremenu mi je bio pripremljen i otkaz, koji je mi je na kraju dostavljen poštom.

Iz današnje perspektive, možda je i bolje tako jer, tko zna što bi se samnom i mojim zdravljem dogodilo da sam nastavila raditi na tom radnom mjestu. Ovako sam "samo" pretjerano anksiozna i ponekad depresivna, uz povremene napade panike! Eh, da, i nezaposlena.

Više o mobbingu možete pročitati na FORUMU. Registrirajte se i podijelite svoja iskustva.

Možda se i ja jednog dana dovoljno ohrabrim i imenujem spomenute spodobe iz renomiranih hrvatskih firmi... Još uvijek se ne usuđujem - prvi se bave i visokom politikom, a drugi već imaju kriminalni dosje radi ubojstva...

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:30 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 20.02.2009.

LAMEPTIL (lamotrigin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com


Prije uporabe pažljivo pročitajte ovu uputu.
- Spremite uputu. Možda ćete je željeti ponovno pročitati.
- Ako imate dodatna pitanja, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom.
- Ovaj je lijek propisan vama i zato ga ne smijete davati drugima. Njima može škoditi, čak i ako imaju znakove bolesti koji su slični vašima.
----------------------------------------------------------------------------------
Lameptil 25 mg disperzibilne tablete
Lameptil 50 mg disperzibilne tablete
Lameptil 100 mg disperzibilne tablete
Lameptil 200 mg disperzibilne tablete

LAMOTRIGINUM (lamotrigin)

SASTAV
1 tableta Lameptil 25 mg sadržava 25 mg lamotrigina.
1 tableta Lameptil 50 mg sadržava 50 mg lamotrigina.
1 tableta Lameptil 100 mg sadržava 100 mg lamotrigina.
1 tableta Lameptil 200 mg sadržava 200 mg lamotrigina.
Pomoćne tvari:
mikrokristalična celuloza, povidon, hidroksipropilceluloza, natrij- skrob-glikolat, saharin- natrij, aroma crnog ribiza

FARMACEUTSKI OBLIK I SADRŽAJ PAKIRANJA
raspadljive tablete

30 (3x10) raspadljivih tableta od 25 mg u blisteru, u kutiji
60 (6x10) raspadljivih tableta od 25 mg u blisteru, u kutiji

30 (3x10) raspadljivih tableta od 50 mg u blisteru, u kutiji
60 (6x10) raspadljivih tableta od 50 mg u blisteru, u kutiji

30 (3x10) raspadljivih tableta od 100 mg u blisteru, u kutiji
60 (6x10) raspadljivih tableta od 100 mg u blisteru, u kutiji

30 (3x10) raspadljivih tableta od 200 mg u blisteru, u kutiji
60 (6x10) raspadljivih tableta od 200 mg u blisteru, u kutiji

FARMAKOTERAPIJSKA GRUPA
antiepileptik

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Lek Zagreb d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb, Hrvatska
IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Lek farmacevtska družba d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija
Način i mjesto izdavanja lijeka
Lijek se izdaje na recept u ljekarni.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Lameptil (lamotrigin) pripada skupini lijekova koji se nazivaju epileptici - lijekovi za liječenje epilepsije (padavice). Koristi se i za liječenje bipolarnog poremećaja.
Lameptil se koristi:
- samostalno u liječenju i sprječavanju različitih vrsta epilepsije u odraslih i djece starije od 12 godina
- zajedno s drugim antiepilepticima u liječenju i sprječavanju različitih vrsta epilepsije u odraslih i djece starije od 2 godina
- u sprječavanju izrazitih promjena raspoloženja, prvenstveno u sprječavanju depresije u odraslih osoba starijih od 18 godina s bipolarnim poremećajem.

Lameptil nije namijenjen za liječenje epilepsije u djece mlađe od 2 godine.
Lameptil nije namijenjen za liječenje bipolarnog poremećaja u osoba mlađih od 18 godina.
Lameptil se može primjenjivati samo po preporuci i pod nadzorom neurologa (epileptologa).

KONTRAINDIKACIJE
Lameptil ne smiju uzimati osobe preosjetljive (alergični) na lamotrigin ili na pomoćne tvari u lijeku.
Ako niste sigurni možete li početi liječenje Lameptilom, posavjetujte se s liječnikom.

ODGOVARAJUĆE MJERE OPREZA PRI UPORABI
Zbog moguće križne preosjetljivosti na lamotrigin, poseban oprez je potreban u osoba koje znaju da su preosjetljive na druge lijekove za liječenje epilepsije (npr. karbamazepin ili fenitoin).

Kožne reakcije (osip)
Obavijestite liječnika ako primijetite kožni osip, koji se može pojaviti u prvih 8 tjedana liječenja. Osip je obično blag i ograničen, ali može biti ozbiljan i po život opasan.
Rizik od pojave osipa u djece mlađe od 12 godina veći je nego u odraslih.
U djece se prvi znakovi osipa mogu pogrešno protumačiti kao infekcija. Ako se u prvih 8 tjedana liječenja pojave vrućica i osip, treba pomisliti na moguću nuspojavu lijeka.
Osip se često pojavljuje kao jedan od simptoma preosjetljivosti na lijek. Simptomi preosjetljivosti mogu još biti brućica, limfadenopatija (povećanje limfnih čvorova), edem lica (oteklina lica) te poremećaji krvi i jetre.
Rani znakovi reakcij preosjetljivosti (npr. vrućica, povećanje limfnih čvorova) mogu se pojaviti i prije pojave osipa. Recite liječniku ako se pojave takvi simptomi, jer vas treba odmah pregledati i prekinuti liječenje, osim ako se ne utvrdi da nabrojani simptomi nisu povezani s primjenom lijeka.
Smanjena funkcija bubrega
Recite liječniku ako imate neku bolest bubrega, jer početnu dozu i dozu održavanja Lameptila treba pažljivo odrediti, naročito ako uzimate i druge lijekove.
Smanjena funkcija jetre
Obavijestite liječnika ako imate neku bolest jetre, jer će liječnik ovisno o težini oštećenja jetre propisati manju dozu Lameptila nego što se obično preporučuje.
Primjena drugih lijekova koji sadrže lamotrigin
Recite liječniku ako koristite neke druge lijekove koji sadržavaju lamotrigin, jer se u tom slučaju ne smije primjenjivati Lameptil.
Hormonska kontraceptivna sredstva
Bolesnicama, koje koriste Lameptil, u dobi kada mogu zatrudnjeti, preporučuju se nehormonska sredstva za zaštitu od trudnoće. Hormonske tablete za zaštitu od trudnoće mogu se koristiti samo onda kada nema drugog izbora, pri čemu treba liječnika odmah obavijestiti o svakoj promjeni mjesečnog ciklusa, npr. o iznenadnom krvarenju.
Istodobna primjena hormonskih tableta za zaštitu od trudnoće smanjuju razinu lamotrigina u krvi, zbog čega treba prilagoditi dozu Lameptila. Moguće je smanjenje učinkovitosti tableta za zaštitu od trudnoće.
Preparati za hormonsko nadomjesno liječenje nisu ispitivani, iako i oni mogu na sličan način utjecati na lamotrigin.
Žene koje uzimaju Lameptil moraju obavijestiti svoga liječnika ako planiraju započeti ili prekinuti primjenu tableta za zaštitu od trudnoće ili drugih hormonskih preparata.

Parkinsonova bolest
Oprez je potreban u bolesnika s Parkinsonovom bolešću, jer lamotrigin može pogoršati simptome parkinsonizma.

Epilepsija
Prekid liječenja
Kao i kod drugih lijekova za liječenje epilepsije, nagli prekid primjene lijeka može povećati učestalost napadaja bolesti. Zbog toga će vam liječnik dozu lijeka postupno smanjivati tijekom 2 tjedna.
Ponovno uvođenje liječenja
Najvjerojatnije, liječnik neće ponovo početi liječenje lamotriginom, ako vam je prethodno liječenje bilo prekinuto zbog pojave osipa, osim u slučaju kada ocijeni da je očekivana korist takvog liječenja veća od moguće opasnosti.

Bipolarni poremećaj
Pokušaj samoubojstva
Mogućnost pokušaja samoubojstva jedan je od simptoma bipolarnog poremećaja pa ugrožene bolesnike treba pozorno pratiti za vrijeme liječenja.

Djeca i adolescenti (osobe mlađe od 18 godina)
Liječenje antidepresivima (lijekovi za liječenje depresije) povezano je s povećanim razmišljanjem o samoubojstvu i pokušaja samoubojstva u djece i adolescenata s teškom depresijom i drugim psihičkim poremećajima.

Pogoršanje kliničkog stanja i rizik od samoubojstva povezan s bipolarnim poremećajem
U bolesnika bipolarnim poremećajem može nastupiti pogoršanje simptoma depresije i/ili pokušaja samoubojstva ili razmišljanja o samoubojstvu, bez obzira uzimaju li lijekove za liječenje bipolarnog poremećaja ili ne. Bolesnike treba pažljivo promatrati kako bi se uočili znaci pogoršanja kliničke slike (uključujući i nove simptome) i pokušaja samoubojstva, osobito na početku liječenja i u razdobljima promjene doze.
Čini se da bolesnici kod kojih je već prije primijećena promjena ponašanja ili razmišljanja o samoubojstvu, mlade odrasle osobe i bolesnici koji su pokazivali značajan stupanj razmišljanja o samoubojstvu prije započinjanja liječenja, imaju povećan rizik od pokušaja samoubojstva te ih tijekom liječenja treba pažljivo nadzirati.
Stanje bolesti treba pratiti kako bi se uočilo moguće pogoršanje (uključujući i nove simptome) i/ili pokušaj ili razmišljanje o samoubojstvu ili razmišljanje o namjernom samoozljeđivanju. Tada je potrebno bez odlaganja potražiti liječničku pomoć.

Treba razmotriti promjenu načina doziranja, uključujući i mogućnost ukidanja lijeka bolesnicima kojima se bolest pogoršala (uključujući i pojavu novih simptoma) i/ili nastupe ponašanja ili razmišljanja o samoubojstvu, osobito ako su simptomi ozbiljni, ako nastupe naglo a prethodno nisu bili prisutni.
Molimo vas da se posavjetujete s liječnikom i onda ako ste neku od opisanih tegoba imali u prošlosti.
Lijek je namijenjen samo vama. Nikad ga nemojte davati nikome drugome.

INTERAKCIJE
Obavijestite svoga liječnika ili ljekarnika ako uzimate ili ste nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, pa i ako ste ga kupili bez recepta, jer neki ljekovi mogu utjecati na djelovanje drugih lijekova.
Da bi vam liječnik mogao propisati odgovarajuću dozu lijeka, osobito je važno da ga obavijestite ako uzimate:
- druge lijekove za liječenje epilepsije (valproat, karbamaepin, fenitoin, fenobarbiton, primidon, okskarbazepin) ili za liječenje bipolarnog poremećaja
- hormonske tablete protiv začeća
- lijekove koji djeluju na živčani sustav (litij, bupropion, olanzapin, sertralin)
- lijek za liječenje tuberkuloze (rifampicin).

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća

Prije nego što uzmete bilo koji lijek posavjetujte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
Malo je podataka o sigurnosti primjene lamotrigina u trudnoći, zbog čega se njegova primjena u trudnica ne preporučuje.
Lamotrigin se u trudnoći može primjenjivati samo u slučaju kada liječnik ocijeni da je očekivana korist za majku veća od mogućeg rizika za plod.
Ako za vrijeme liječenja lamotriginom zatrudnite, o tome odmah obavijestite svoga liječnika.

Dojenje
Prije nego što uzmete bilo koji lijek posavjetujte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
Malo je podataka o sigurnosti primjene lamotrigina tijekom dojenja. Dokazano je da se lamotrigin izlučuje u majčino mlijeko.
Lamotrigin se u dojilja može primjenjvati samo u slučaju kada liječnik ocijeni da je očekivana korist od dojenja veća od moguće opasnosti pojave nuspojava u dojenčadi.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
U nekih bolesnika liječenje lamotriginom može smanjiti sposobnost reagiranja, što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.
Budući da postoje razlike u reakciji na lijekove, nemojte voziti ili upravljati strojevima dok vaš liječnik ne procijeni vašu osjetljivost na djelovanje lijeka.

DOZIRANJE I NAČIN UPORABE
Lameptil morate uzimati točno onako kako vam je rekao liječnik.
Doza koju vam je propisao liječnik ovisi o tome uzimate li druge lijekove protiv epilepsije i koje. To je osobito važn ako uzimate neki lijek koji sadržava valproat.
Na samom početku liječenja liječnik će vam propisati najmanju dozu koju će zatim postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Važno je da se pridržavate doze i uputa koje vam je dao liječnik. Dozu ne smijete mijenjati ili liječenje prekidati, dok se prethodno ne posavjetujete s liječnikom.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Zbog opasnosti od pojave kožnih reakcija (osipa), preporučenu početnu dozu i postupno povećanje doze lamotrigina ne smijete prekoračiti.

Ako niste sigurni kako treba uzimati lijek, uvijek se posavjetujte s liječnikom.
Tablete Lameptil treba progutati cijele s tekućinom ili ih otopiti u malo vode.

EPILEPSIJA

Lameptil - samostalno liječenje
Odrasli i djeca starija od 12 godina
Na početku liječenja liječnik će vam propisati najmanju dozu Lameptila koju će zatim postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana.
Uobičajena početna doza Lameptila u liječenju epilepsije je od 25 mg do 200 mg u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Uobičajena doza održavanja optimalnog terapijskog učinka iznosi od 100 do 200 mg na dan, u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Nekim su bolesicima za postizanje optimalnog terapijskog učinka potrebne doze od 500 mg na dan.

Lameptil u kombinaciji s drugim antiepilepticima
Odrasli i djeca starija od 12 godina
Na početku liječenja liječnik će vam propisati najmanju dozu Lameptila koju će zatim postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana.
U liječenju epilepsije, uobičajena je početna doza Lameptila, ovisno o kombinaciji s drugim antiepilepticima, od 25 mg svaki drugi dan do 400 mg na dan u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Uobičajena doza održavanja optimalnog terapijskog učinka iznosi od 100 do 400 mg na dan, u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Nekim su bolesicima za postizanje optimalnog terapijskog učinka potrebne doze od 500 do 700 mg na dan.

Djeca od 2 do 12 godina
Na početku liječenja liječnik će vam propisati najmanju dozu Lameptila koju će zatim postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana.
U liječenju epilepsije, uobičajena je doza Lameptila, ovisno o kombinaciji s drugim antiepilepticima, od 0,15 do 15 mg/kg tjelesne mase na dan podijeljena u dvije jednake doze. Uobičajena doza održavanja optimalnog terapijskog učinka iznosi od 1 do 15 mg/kg tjelesne mase na dan, u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Najveća dopuštena doza je od 200 do 400 mg na dan ovisno o kombinaciji s drugim antiepileptikom.

Kako bi se održala terapijska doza, potrebno je pratiti tjelesnu masu djeteta. Liječnik će prilagoditi dozu Lameptila ako se promijeni tjelesna masa djeteta.
Primjena Lameptila za liječenje epilepsije ne preporučuje se u djece mlađe od 2 godine.
Ako smatrate da je doza lijeka prejaka ili preslaba, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom.

Prestanak uzimanja tableta Lameptila u liječenju epilepsije
Nemojte naglo prestati uzimati tablete Lameptil dok se prethodno ne posavjetujete s liječnikom, jer se bolest može pogoršati.

BIPOLARNI POREMEĆAJ

Odrasli (stariji od 18 godina)
Na početku liječenja liječnik će vam propisati najmanju dozu Lameptila koju će zatim postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana.
U liječenju bipolarnog poremećaja ovisno o dodatnom liječenju, uobičajena je početna doza Lameptila od 25 mg svaki drugi dan do 400 mg na dan u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Uobičajena doza održavanja optimalnog terapijskog učinka iznosi od 100 do 400 mg na dan, u jednoj dozi ili podijeljena u dvije jednake doze.
Primjena Lameptila ne preporučuje se za liječenje bipolarnog poremećaja u osoba mlađih od 18 godina.
Kada se postigne doza održavanja optimalnog terapijskog učinka, liječnik može prekinuti primjenu drugih psihotropnih lijekova i/ili antiepileptika.
Isto tako, liječnik može odlučiti dodati još neki lijek uz tablete Lameptila.
Ako smatrate da je doza lijeka prejaka ili preslaba, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom.

Prestanak uzimanja tableta Lameptila u liječenju bipolarnog poremećaja
Iako nisu poznati neželjeni učinci prekida liječenja tabletama Lameptil u liječenju bipolarnog poremećaja, prije prestanka uzimanja lijeka uvijek se posavjetujte s liječnikom.

PREDOZIRANJE
Ako ste uzeli previše tableta odjedanput, odmah se obratite liječniku ili najbližoj bolnici. Liječniku pokažite preostale tablete u pakiranju.
Što učiniti ako ste zaboravili uzeti tabletu
Ako ste tabletu zaboravili uzeti, uzmite je čim se sjetite, a onda nastavite uzimati lijek prema ustaljenom rasporedu. Nikada nemojte uzeti dvostruku dozu da biste nadoknadili propuštenu.
Kakvi se učinci mogu pojaviti ako prestanete uzimati Lameptil
Kao i kod drugih antiepileptika nagli prekid primjene Lameptila može uzrokovati češće epileptičke napadaje. Zbog toga dozu treba postupno smanjivati tijekom 2 tjedna osim u slučajevima kada zbog nuspojava liječenja (npr. osipa) liječenje treba odmah prekinuti.

NUSPOJAVE
Kao i svi lijekovi i tablete Lameptil mogu imati nuspojave. Većina bolesnika koji uzimaju ovaj lijek dobro ga podnosi.
Ako primjetite bilo koji od navedenih simptoma, važno je da o tome odmah obavijestite liječnika jer se u protivnom mogu razviti mnogo ozbiljniji problemi. Neke od opisanih reakcija češće se pojavljuju u djece, pa roditelji moaju obratiti posebnu pozornost na slijedeće:
- neočekivana reakcija na koži, npr. osip i/ili suhoća usta ili očiju
- oticanje lica
- vrućica, simptomi slični gripi, oticanje žlijezda ili pospanost, pogoršanje epilepsije, pogotovo u prvom mjesecu liječenja Lameptilom
- veliki umor, neočekivane modrice ili krvarenja, učestale infekcije (npr. prehlade ili upale grla).
U rijetkim su slučajevima opisane smetnje u radu jetre. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, koji može ali ne mora biti praćen osjećajem mučnine ili općim lošim stanjem, o tome odmah obavijestite liječnika:
- žuta boja kože
- svrbež
- bol i/ili osjetljivost u trbuhu.
Ako primijetite bilo koju od ovih nuspojava, što prije o tome obavijestite liječnika:
- zamagljeni vid, dvostruka slika, crvenilo očiju (konjunktivitis), vrtoglavica, glavobolja, umor, smetnje spavanja, mučnina ili povraćanje, proljev, halucinacije (priviđenja), bol u leđima ili zglobovima praćen vrućicom i općom slabošću (lupus), razdražljivost, agresivnost, uznemirenost ili zbunjenost.
- nestabilnost ili gubitak koordinacije pri hodu
- ako imate Parkinsonovu bolest obratite pozornost na svako pogoršanje simptoma, kao na primjer drhtanje ruku ili nogu, kolutanje očima ili pokreti usta slični žvakanju
- neobični pokreti koji se ne mogu kontrolirati, na primjer nepravilno trzanje ili drhtanje ruku ili nogu ili brzih pokreta oka.
Odmah se obratite liječniku ako primijetite da se povećala učestalost i/ili težina epileptičnih napadaja tijekom liječenja Lameptilom.

Odmah se obratite liječniku ako za vrijeme liječenja bipolarnog poremećaja osjetite potištenost ili sklonost samoozljeđivanju ili samoubojstvu (suicidalne sklonosti). U liječenju bipolarnog poremećaja, puni učinak Lameptila može nastupiti nakon nekoliko tjedana liječenja.

O svakoj nuspojavi obavijestite svoga liječnika ili ljekarnika.

ROK VALJANOSTI
Lijek ne smijete koristiti nakon datuma isteka roka valjanosti, označenog na pakovanju.
UVJETI ČUVANJA
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece.
Nema posebnih uputa za čuvanje lijeka.
Datum pripreme upute
Travanj, 2007.
Izvor: http://www.almp.hr/upl/lijekovi/PIL/UP-I-530-09-05-01-66.pdf

O čemu dalje želite čitati?

...

- 20:42 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SEROQUEL (kvetiapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Naziv: Seroquel tablete 100 mg
Djelatna tvar: quetiapinum (kvetiapin)
Farmaceutski oblik: filmom obložena tableta
Pakovanje: 60 (6x10) tableta u blister (PVC/Al) pakovanju, u kutiji
Proizvođač: AstraZeneca UK Ltd., Macclesfield, Cheshire, Velika Britanija
Nositelj odobrenja: AstraZeneca d.o.o., Branimirova 29, Zagreb
Datum rješenja: 02.04.2008.
Rok rješenja: 02.04.2013.
Klasa UP/I-530-09/06-02/219
Urbroj 381-08-L/9899
Sastav: 1 filmom obložena tableta sadržava 100 mg kvetiapina, što odgovara 115,13 mg kvetiapinfumarata
Naziv i mjesto izdavanja lijeka: na recept, u ljekarni
Način propisivanja: ponovljivi recept
Način oglašavanja prema stanovništvu: zabranjeno
ATK: N05A
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Šifra ATK: N05AH04 161
Zaštićeno ime lijeka: Seroquel
Recept: RSBL
Proizvođač: AstraZeneca
Generičko ime -INN: kvetiapin
Način primjene: oralno
DDD i jed. mj.: 0,4 g
Cijena za DDD / Kn: 25,16
Oblik lijeka tbl.: 60x100 mg
Cijena za jed. oblika / Kn: 6,29
Cijena za orig. pakir. / Kn: 377,63
Glavna skupina lijeka ATK: Lijekovi s djelovanjem na živčani sustav
Podskupina lijeka ATK: Antipsihotoci
NAPOMENA
Indikacija: Samo za duševne bolesnike s refrakternim oblicima bolesti na klasičnu terapiju ili nepodnošenjem klasične terapije po preporuci specijalista psihijatra. Zavod odobrava samo početak liječenja, bez potrebe odobravanja nastavka liječenja.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Link na uputstva: www.zdravila.net/navodilo.php?navodilo...
Napomena: Lijek je 2008. odobren za uporabu u Hrvatskoj

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:19 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

TRAZEM (nitrazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Zaštićeno ime: Trazem - NIJE REGISTRIRAN U RH - vidi: CERSON (nitrazepam)
Proizvođač: Bosnalijek

SASTAV: 1 tableta sadrži: 5,0 mg nitrazepama
DJELOVANJE
Nitrazepam je psihotropni lijek, derivat benzodiazepina. Osnovni učinak lijeka je hipnotički, a posjeduje i anksiolitička, antikonvulzivna i miorelaksantna svojstva. Svi efekti lijeka nastaju kao rezultat potenciranja aktivnosti gama aminobuterne kiseline -GABA-e u centralnom nervnom sistemu.

FARMAKOKINETIKA
Nakon oralne primjene nitrazepam se dobro i brzo apsorbira iz gastrointestinalnog trakta. Maksimalne koncentracije u plazmi lijek dostiže za oko 90 minuta. Većim dijelom (do 88%) lijek se veže za proteine plazme. Kao lipofilna supstanca, nitrazepam vrlo dobro prodire u centralni nervni sistem. Lijek prolazi placentarnu barijeru i izlučuje se u majčino mlijeko. Metabolizira se u jetri, nakon čega se u formi neaktivnih metabolita izlučuje uri-nom, a manjim dijelom fecesom. Nitrazepam karakteriše dug poluživot eliminacije koji se kreće između 24 i 29 sati.

INDIKACIJE:
- Nesanica (otežano uspavljivanje, često buđenje tokom noći i/ ili rano jutarnje buđenje koji su rezultat psihičke prenadraženosti, anksioznosti, briga, problema, konflikata, umora ili stresa)
- Nesanica organski uzrokovana (kao dodatna terapija)
- Epilepsija u djece (mioklonički napadi)

NEŽELJENA DEJSTVA:
Primijenjen u okviru preporučenog doziranja nitrazepam se veoma dobro podnosi. Lijek može izazvati pospanost, dezorijentiranost, smetenost, slabost, glavobolju, vrtoglavicu, ataksiju i smetnje vida. Navedene nuspojave uglavnom su povezane s dozom lijeka i najčešće se javljaju na početku terapije. Otežano gutanje, gubitak apetita, povećan intraokularni pritisak, porfirija, respiratorne smetnje i aspiraciona pneumonija su rijetke neželjene reakcije.

DOZIRANJE:

Nesanica
Odrasli: 5 mg (1 tableta) prije spavanja. Po potrebi se doza može povećati do 10 mg nitrazepama (2 tablete) prije spavanja. U starijih pacijenata, pacijenata s teže oštećenom jetrenom ili renalnom funkcijom ili u oboljelih od hipotireoidizma preporučuje se primjena umanjenih doza nitrazepama, 2,5-5 mg (1/2 do 1 tableta) prije spavanja.
Opšte napomene:
- Terapiju treba započeti s najnižom preporučenom dozom, a trajanje terapije treba biti što kraće (primjena lijeka duža od 4 sedmice zahtijeva ljekarsku procjenu pacijentovog zdravstvenog stanja i eventualne potrebe za produženjem terapije).
- Obavezan je postepeni prekid terapije (smanjivanje doze nitrazepama do potpunog prekida primjene lijeka).

Epilepsija u djece:
90-100%-tna redukcija frekvencije javljanja miokloničkih epilep-tičkih napada potvrđena je u djece koja su primjenjivala nitrazepam. Preporučena inicijalna doza uz ovu indikaciju iznosi 0,5 mg/kg/dan, a efektivna doza održavanja 0,3-3 mg/kg/dan. Evidentiran je pozitivan terapijski učinak nitrazepama i u tretiranju drugih vrsta epileptičkih napada u djece koja ne reaguju na standardnu antiepileptičku terapiju.

Predoziranje
Simptomi: pospanost, smetenost, dizartrija, letargija, ataksija, hipotonija,hipotenzija, depresija respiracije i rijetko koma.
Terapija: indukcija povraćanja ili gastrična lavaža su efikasne samo ako se primjene neposredno nakon predoziranja (u okviru jednog sata). Primjena aktivnog uglja se pokazala korisnom. Pacijenta treba tretirati intenzivnom simptomatskom terapijom u cilju održavanja kardiovaskularne, respiratorne i renalne funkcije kao i balansa elektrolita. Ako postoji respiratorna depresija pacijenta treba mehanički ventilirati. Specifični antidot je flumazenil (izuzev u pacijenata s epilepsijom koji primjenjuju nitrazepam).

Posebna upozorenja
Nitrazepam treba oprezno ordinirati starijim i nemoćnim pacijentima, kao i onim s organskim promjenama CNS-a. Poseban oprez i stalan ljekarski nadzor zahtijeva primjena nitrazepama u osoba u čijoj anamnezi postoji evidencija o zloupotrebi lijekova, alkohola ili droga. Dugotrajni tretman većim dozama nitrazepama može dovesti do sindroma ovisnosti. Terapiju nitrazepamom treba postepeno prekinuti (smanjivanje doze do potpunog prekida primjene lijeka). Nagli prekid terapije može izazvati niz neprijatnih simptoma uključujući i nevoljne pokrete, parestezije, promjene u percepciji, smetenost i perzistentni tinitus.

INTERAKCIJA SA DRUGIM LIJECIMA:.
Lijekovi koji utiču na CNS (neuroleptici, trankvilizeri, antidepresivi, hipnotici, analgetici i anestetici, antiepileptici i sedativni antihistaminici): pojačan depresivni učinak na CNS; po potrebi treba izvršiti adekvatno prilagođavanje doza.
Teofilin: umanjena efikasnost nitrazepama; savjetuje se primjena većih od uobi-čajenih doza nitrazepama. Ekstrakt valerijane: povećana depresija CNS-a ili umanjena efikasnost nitrazepama; istovremena primjena zahtijeva oprez.
Alkohol: ne smije se konzumirati u toku terapije.

KONTRAINDIKACIJE:
- preosjetljivost na aktivnu ili pomoćne komponente lijeka
- miastenija gravis
- depresija disanja
-"Sleep apnea syndrom" (sindrom prestanka disanja pri spavanju)
- akutna porfirija
Trudnoća i dojenje
Nitrazepam prolazi placentarnu barijeru. Ne preporučuje se primjena nitrazepama u trudnoći, posebno u toku prvog i posljednjeg trimestra, osim kod postojanja stroge indikacije (kada ljekar procijeni da korist primjene lijak za majku nadilazi mogući rizik za plod). Nitrazepam se izlučuje u majčino mlijeko. Dojilje u kojih je indicirana primjena nitrazepama trebaju prekinuti dojenje i primijeniti vještačku ishranu dojenčeta.

Uticaj na psihofizičke sposobnosti pacijenta
Lijek utiče na psihofizičke sposobnosti pacijenta. Nitrazepam smanjuje sposobnost izvođenja finih pokreta i radnji koje zahtijevaju mentalnu budnost i dobru koordinaciju, kao što su upravljanje motornim vozilom ili mašinom, te na taj učinak lijeka treba posebno upozoriti pacijenta.

Čuvanje
Čuvati na temperaturi do 25°C. Lijek čuvati van dohvata djece.

Način izdavanja lijeka Lijek se izdaje samo uz ljekarski recept.

Pakovanje: Kutija s 10 tableta.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:09 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Dobra strana negativnih osjećaja


Zavist, ljutnja, strah i ostale loše emocije mogu vam poslužiti da bolje upoznate sebe i otkrijete što vas zapravo muči.

Vjerovali ili ne, i negativne emocije mogu pozitivno djelovati na vaš život. Međutim, treba znati što učiniti s njima kad vas zaskoče. Iako možda zvuči kao savjet iz priručnika za samopomoć, ali doista je potrebno naučiti voljeti i svoje negativne osjećaje. Oni, naime, mogu biti i dobri za vas.

Zavist
Bilo da žudite za nogama kakve ima Elle McPherson ili mužem najbolje prijateljice, želja za nečim što pripada nekom drugome može vas potpuno preplaviti. No, psiholozi kažu da čak i tako strašna emocija ima svoju dobru stranu. Odgajani smo tako da zavist i ljubomoru ne iskazujemo, pa kad se pojavi, nastojimo je potisnuti. Kad je jednom "progutamo", ona postaje gorka i razorna. Međutim, zavist je sasvim prirodna i čak vrlo korisna, jer ukazuje na ono što nam nedostaje u životu. Najprije je potrebno priznati sebi da u nama postoji zavist zbog nečijeg muža, automobila ili plaće. Nakon priznanja, prestanite razmišljati o zavisti i upitajte se za čime zapravo čeznete i pokušajte naći objašnjenje zašto se ta emocija pojavila. Recimo, zavidite li prijateljici kojoj muž redovito masira stopala nakon napornog dana, razmislite nedostaje li nježnosti u vašoj vezi. To svakako može biti početak rasprave o vašim potrebama s partnerom.

Ljutnja
Počnete li dan prepirkom s partnerom, potom razdraženi odete na posao i iskalite se na kolegi, upitat ćete se što uopće pozitivno može postojati u ljutnji. Osjećaj ljutnje može biti rezultat visokog samopouzdanja. Ako je ljutnja usmjerena na voljenu osobu, to govori da se osjećate toliko sigurni da i nju uključujete u svoju ljutitu priču. Ako je ljutnja usmjerena na nekog nepoznatog, učinit će vam se da ste jaki i sigurni u sebe te da tako zahtijevate svoja prava. No, žrtva vašeg izljeva ljutnje neće se složiti s tim. Ta će osoba vjerojatno biti uvrijeđena agresivnim postupkom. Rješenje je u priznavanju vlastita osjećaja ljutnje. Taj osjećaj potom treba usmjeriti u pravcu povoljnijem za vas.

Sramežljivost
U najblažem će vas obliku sramežljivost spriječiti da prigovorite na lošoj usluzi u restoranu. Težak oblik sramežljivosti je onaj koji vas paralizira i zbog kojeg nemate nikakvu mogućnost obrane, pa vas tako slabe, partner i kolege mogu čak i zlostavljati. Sramežljivost, kažu psiholozi, posljedica je manjka osjećaja životnog postignuća. Sramežljivi ljudi često kažu kako bi dali sve na svijetu da mogu postati prirodno otvoreni. U stvari, sramežljivost je krasna osobina i često je vezana uz druge lijepe osobine, poput sposobnosti slušanja drugih i suosjećajnosti. Mnogi ljudi više vole biti u blizini nježnih ljudi negoli u društvu nametljivaca. Mnogo vam može pomoći već i svijest o tome koliko sramežljivost ima lijepih strana.

Strah
Promjene posla, preseljenje u drugi grad ili prekid ljubavne veze - sve su to velike odluke koje nam bude i mnoge strahove. Stručnjaci smatraju da najčešće morate činiti upravo ono što vas najviše plaši. Kažu, također, da su najzadovoljniji ljudi koji pred sebe stalno postavljaju nove izazove. To, naravno, znači da morate izići iz svoje sigurnosne zone i pritom se usredotočiti na ono što dobivate svladavanjem nekog izazova. Ako vas neki potez vodi do ostvarenja sna iz djetinjstva, dobitka od milijun kuna ili pronalaska istinske ljubavi, onda se svaki naporan posao čini manjim i lakšim.


Izvor: "Vita Zdravlje"

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:30 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

utorak, 17.02.2009.

Anksiozni poremećaji


Anksiozni poremećaji (AP) predstavljaju skupinu različitih medicinskih stanja u kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir. Psihofarmakoterapija predstavlja temelj uspješnog liječenja anksioznih poremećaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivno-emocionalno-bihejvioralne terapije i promjene životnog stila i bazičnih uvjerenja pacijenta često je nemoguće postići izlječenje. U aktualnom članku pročitajte više o klasifikaciji, epidemiologiji, patofiziologiji, dijagnozi i liječenju anksioznih poremećaja.

Definicija i klasifikacija

Anksiozni poremećaji (AP) predstavljaju skupinu različitih medicinskih stanja u kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir. Ovdje se ubrajaju tzv. primarni anksiozni poremećaji kao što su: fobični anksiozni poremećaji (agorafobija - F40.0, socijalna fobija - F40.1, specifične fobije - F40.2), zatim panični poremećaj (F41.0), opći anksiozni poremećaj (F41.1), obuzeto-prisilni poremećaj (F42), akutna reakcija na stres (F43.0), posttraumatski stresni poremećaj (F43.1), poremećaj prilagodbe (F43.2), te sekundarni anksiozni poremećaji kao što su anksiozni poremećaj zbog općeg zdravstvenog stanja (F06.4) i anksiozni poremećaji prouzročeni psihoaktivnim tvarima. Katkada je nemoguće odrediti pravu prirodu poremećaja pa govorimo o nespecificiranom anksioznom poremećaju (F41.9).

AP imaju veliko medicinsko, socijalno i ekonomsko značenje zbog svoje velike učestalosti, negativnog utjecaja na kvalitetu života, radno i socijalno funkcioniranje, te velikih indirektnih i direktnih troškova.

Epidemiologija

Prevalencija AP varira u različitim sredinama. Za agorafobiju (AF) navodi se životna prevalencija oko 1-2%, za specifične ili jednostavne fobije (JF) oko 10%, za socijalne fobije (SF) oko 13%, za panični poremećaj (PP) oko 3.5%, za generalizirani ili opći anksiozni poremećaj (GAP) oko 5%, obuzeto-prisilni poremećaj (OBP) oko 2.5%, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) od 1-14%.

Patofiziologija

Dokazana je uloga genetskih čimbenika u nastanku primarnih anksioznih poremećaja. Velika važnost pridaje se predispoziciji ili sklonosti neke osobe ka anksioznom reagiranju u stresogenim životnim situacijama. Psihoanalitičke teorije pretpostavljaju nesvjesni intrapsihički konflikt koji je u svezi s neprihvatljivim seksualnim ili agresivnim impulsima.

Najpoznatije psihoanalitičke teorije su:

1. teorija o transformaciji libida u anksioznost (neiskorištena seksualna energija),
2. signalna teorija anksioznosti (upozorenje na nesvjesne impulse i opasnost),
3. teorija o porođajnoj traumi kao prototipu anksioznosti,
4. separaciona teorija anksioznosti (strah od odvajanja).

Bihejvioralne teorije pridaju važnost hipersenzibilizaciji i kondicioniranju kada dolazi do vezivanja reakcije straha i anksioznosti tijekom nekog neugodnog i traumatskog iskustva na prethodno neutralne stimuluse. Prema kognitivnim teorijama anksiozni poremećaji uzročno su povezani s negativnim mislima ili bazičnim uvjerenjima pacijenta o sebi i/ili svijetu. Biologijske teorije anksiozne poremećaje dovode u svezu s poremećajem u neuronalnoj komunikaciji i disbalansom ekscitacijskih i inhibicijskih neurotransmitorskih sustava. Zanimljiva je hipoteza o pomaku senzitivnosti benzodiazepinskih receptora, te pretjeranom stvaranju anksiogenih tvari, odnosno smanjenju endogenih anksiolitičkih tvari u mozgu. Važna uloga se pripisuje i disfunkciji lokus ceruleusa i noradrenergičnih struktura (tzv. teorija lažnog alarma), ali i nukleus rafe i serotoninergičnih struktura (terapijski učinak selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina - SSRIs).

Klinička slika

Anksiozni poremećaji mogu se očitovati u vidu kontinuirane anksioznosti (GAP, PTSP, ASP), ili epizodične (paroksizmalne) anksioznosti u bilo kojoj situaciji (PP, PTSP), ili samo u određenim situacijama (JF, SF, AF,) kao i miješanim slikama (PP s AF, GAP s PP). Razlikujemo akutne od kroničnih anksioznih poremećaja.

Raznovrsni su simptomi psihičke (osjećaj strepnje, unutarnjeg nemira, tjeskobe, zabrinutosti, napetosti, nervoze, neugodnog iščekivanja) i somatske anksioznosti i straha što se javljaju u anksioznim poremećajima u vrlo različitim kombinacijama

vegetativnih ili autonomnih:
01. palpitacije, lupanje srca ili tahikardija,
02. znojenje,
03. drhtanje ili osjećaj treperenja,
04. suha usta kad nisu posljedica uzimanja lijekova ili dehidracije;
abdominalnih i torakalnih:
05. teškoće u disanju,
06. osjećaj nedostatka zraka ili otežanog disanja;
07. bol u prsima ili nelagoda,
08. mučnina ili abdominalni distres (npr. kruljenje crijeva),

mentalnih:
09. osjećaj vrtoglavice, nestabilnosti, omaglice ili gubitka kontrole,
10. osjećaj derealizacije ili depersonalizacije,
11. strah od gubitka kontrole, ludila ili nestanka,
12. strah od smrti;

općih:
13. napadaji topline ili hladnoće,
14. osjećaj obamrlosti ili bockanja po tijelu,

mišićno-tenzionih:
15. napetost ili bol u mišićima,
16. nemir ili nemogućnost opuštanja,
17. osjećaj kao da je na rubu,
18. osjećaj knedle u grlu ili otežanog gutanja;

i drugih nespecifičnih simptoma:
19. pretjerane reakcije ili prepasti na mala iznenađenja,
20. poteškoće koncentracije ili osjećaj praznine u glavi zbog briga i anksioznosti,
21. perzistentna razdražljivost,
22. otežano usnivanje zbog briga.

Anksioznost može biti povezana i s neugodnim, neželjenim i samonametajućim mislima i prisilnim radnjama i ritualima kao što je to slučaj u obuzeto-prisilnom poremećaju. Prisilna zamišljanja zastrašujućih scena (ubojstva, samoubojstva, bizarni seksualni odnosi i druge radnje) mogu izluđivati oboljele. Najčešće prisilne radnje koje su usmjerene na smanjenje ili neutraliziranje tjeskobe koje izazivaju prisilne misli su čišćenje i pranje, provjeravanje nečega, brojanje, skupljanje i gomilanje različitih predmeta, dodirivanje, itd.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju dogovorenih kriterija prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ili DSM-IV Američkog psihijatrijskog udruženja (APA).

Prema MKB-10 dijagnostički kriteriji za agorafobiju su strah ili izbjegavanje najmanje 2 od situacija kao što su mnoštvo ljudi, javna mjesta, putovanja i odlazak od doma pri čemu moraju biti prisutna i najmanje 2 od anksioznih simptoma navedenih u kliničkoj slici barem u jednoj od fobičnih situacija.

Dijagnoza socijalne fobije postavlja se na temelju straha ili izbjegavanja različitih socijalnih situacija jer pacijent vjeruje da će biti u centru pažnje ili da će se obrukati, posramiti ili ispasti glup (jedenje u restoranima, nastup na javnim mjestima, zabave, sastanci, itd.) pri čemu moraju biti prisutna još najmanje 2 od sljedeća 3 simptoma: crvenjenje ili tresenje, strah od povraćanja i nagon na mokrenje ili defekaciju ili pak strah od njih.

Dijagnoza jednostavne fobije postavlja se na temelju straha ili izbjegavanja nekih specifičnih situacija ili objekata pri čemu su prisutni simptomi anksioznosti navedeni u kliničkoj slici.

Dijagnoza paničnog poremećaja postavlja se na temelju postojanja paničnih ataka (napadaja) ili epizoda jake anksioznosti ili straha koje počinju naglo i bez povoda, svoj maksimum dostižu za nekoliko minuta i spontano prolaze za nekoliko desetaka minuta pri čemu moraju biti prisutna najmanje 4 od prvih 14 u kliničkoj slici navedenih anksioznih simptoma, a od toga barem 1 vegetativni.

Dijagnoza generaliziranog anksioznog poremećaja postavlja se na temelju postojanja izražene napetosti, strepnje i zabrinutosti oko svakodnevnih životnih situacija i problema u trajanju od najmanje 6 mjeseci i uz prisustvo najmanje 4 od navedena 22 simptoma.

Dijagnoza obuzeto-prisilnog poremećaja postavlja se na temelju prisustva opsesivnih misli i kompulzivnih radnji tijekom većine dana u razdoblju od najmanje 2 tjedna. Prisilne misli izazivaju tjeskobu, kao i ne izvršavanje prisilnih radnji i rituala.

O akutnom stresnom poremećaju radi se kada se simptomi anksioznosti pojave odmah nakon traume, traju najmanje 2 dana i povlače se unutar 4 tjedna. Kada simptomi traju dulje od 4 tjedna postavlja se dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja ako su prisutni simptomi ponovnog proživljavanja psihotraume u snovima ili na javi, izbjegavanje svega što podsjeća na traumatsku situaciju i stanje pojačane pobuđenosti.

Diferencijalna dijagnoza

Anksioznost može biti prisutna kao simptom ili sindrom u cijelom nizu različitih primarno tjelesnih i neuroloških bolesti i značajno utjecati kako na stupanj patnje bolesnika tako i na ishod liječenja. S druge strane primarno anksiozni poremećaji mogu imitirati različite primarno tjelesne ili neurološke bolesti i potaknuti na obavljanje brojnih skupih pretraga.
Panični poremećaj može imitirati srčani infarkt, tranzitorne ishemične atake mozga, pulmonalnu emboliju, paroksizmalnu supraventrikularnu tahikardiju, tzv. parcijalnu epilepsiju, hipoglikemične epizode, feokromocitom, mastocitozu, karcinoidni sindrom, hipertireozu. Panične atake mogu biti posljedica zlouporabe različitih droga, npr. kokaina, amfetamina, itd., ali i marihuane i alkohola. Isto tako pretjerano uzimanje kofeina može dovesti do paničnih ataka. Mogu biti i simptom sustezanja od alkohola.
Neprepoznati i neliječeni anksiozni poremećaji često dovode do alkoholizma i tabletomanije.

Liječenje

Psihofarmakoterapija predstavlja temelj uspješnog liječenja anksioznih poremećaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivno-emocionalno-bihejvioralne terapije i promjene životnog stila i bazičnih uvjerenja pacijenta često je nemoguće postići izlječenje. Nekada se držalo kako je depresija primarna indikacija za primjenu antidepresiva, a anksiozni poremećaji za primjenu anksiolitika. Danas je taj stav posve promijenjen tako da antidepresivi, prije svega SSRIs predstavljaju temeljnu psihofarmakoterapiju anksioznih poremećaja, posebice u fazi stabilizacijske faze liječenja i prevencije novih epizoda bolesti.

Benzodiazepini imaju važnu ulogu ako se racionalno primjenjuju u liječenju akutne faze bolesti zbog svojega brzog i djelotvornog učinka na otklanjanje akutnih simptoma anksioznosti. Kada se nakon akutne faze kombiniranog liječenja antidepresivima i benzodiazepinima eliminiraju simptomi bolesti benzodiazepine treba postupnim smanjivanjem doze isključiti, a terapija održavanja i profilaktična primjena provode se antidepresivima. Niskopotentni benzodiazepini kao što je primjerice oksazepam djelotvorni su prije svega u stanjima kontinuirane anksioznosti, npr. generalizirani anksiozni poremećaj, akutni stresni poremećaj, itd., dok su u stanjima epizodične anksioznosti, prije svega za liječenje paničnog poremećaja djelotvorniji visokopotentni benzodiazepini (alprazolam, klonazepam, lorazepam). Oksazepam je zbog svoje specifične farmakokinetike anksiolitik jako dobre podnošljivosti, a posebice je prikladan za liječenje kontinuirane anksioznosti u osoba starije životne dobi, te u bolesnika s oštećenom jetrom.

U liječenju miješanih anksiozno-depresivnih poremećaja dobri rezultati postižu se i s primjenom maprotilina. Maprotilin se kao tzv. noćni antidepresiv zbog dobrog učinka na san može vrlo dobro kombinirati s dnevnim antidepresivima iz skupine SSRIs. Primjena maprotilina može omogućiti pacijentima s generaliziranim anksioznim poremećajem lakše skidanje s benzodiazepina.

Veoma važna zadaća liječnika primarne zdravstvene zaštite i obiteljske medicine jest u prepoznavanju i liječenju svih blago do umjereno izraženih anksioznih poremećaja, prije svega općeg anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja, miješanog anksiozno depresivnog poremećaja i akutnog stresnog poremećaja.

Izvor: plivamed.net

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:44 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

GAP - generalizirani anksiozni poremećaj


Tjeskoba i strepnja

Ubraja se medu najčešće pshičke poremećaje. Oboljeli žive u napetom iščekivanju da će se nešto strašno dogoditi. Crne slutnje i zebnja guše radost življenja. Ipak, djelotvorna pomoć postoji!

Generalizirani ili opći anksiozni poremećaj očituje se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, strašljivim iščekivanjem, tjeskobom i strepnjom, unutrašnjim nemirom, psihomotornom napetošću, hiperaktivnošću, autonomnog živčanog sustava i specifičnim oblicima ponašanja. Opći anksiozni poremećaj (OAP) je najčešći oblik straha koji spada i medu najčešće psihijatrijske poremećaje.

Tko oboljeva?

Prevalencija se procjenjuje na 2,3 - 6,4 %. Češće je zastupljen u žena u općoj populaciji. Početak bolesti obično je postupan. Najčešće se javlja u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama odnosno kasnim tinejdžerskim godinama.

Koji su uzroci?

Kako i zašto nastaje generalizirani anksiozni poremećaj nije još u potpunosti jasno. Velika važnost pridaje se predispoziciji ili sklonosti neke ososbe ka anksioznom reagiranju i stresogenim životnim događajima. Stresogeni životni događaji podudaraju se s pojavom generaliziranog anksioznog poremećaja u 50% pacijenata i igraju važnu ulogu održavanju ovog poremećaja. Dogadaji koji imaju značenje buduće opasnosti u velikoj mjeri izazivaju anksioznost.

Najpoznatije psihoanalitičke teorije koje objašanjavaju strah su:
- teorija o transformaciji libida u anksioznost (neiskorištena seksualna energija).
- signalna teorija anksioznosti (upozorenje na nesvjesne impulse i opasnost).
- teorija o porođajnoj traumi kao prototipu anksioznosti.
- separaciona teorija anksioznosti (strah od odvajanja)
Bihejvioralne teorije nastanak OAP objašnjavaju vezivanjem odgovora straha za prethodno neutralne stimuluse procesom kondicioniranja (traumatsko kondicioniranje straha). Prema kognitivnim teorijama OAP perzistira zbog načina na koji oboljeli razmišljaju o simptomima.
Biologijska istraživanja ukazuju na poremećaj u sustavu benzodiazeinski receptor – GABA – kloridni kanal (anksiogene tvari), zatim poremećaj u noradrenergičkom sustavu, itd. Dokazana je i uloga genetskih čimbenika.

Kako se poremećaj očituje ?

Očituje se doživljavanjem neodredenog straha koji preplavljuje oboljelog kao da ga potpuno obuzima i oboljeli kao da lebdi u njemu slobodno lebdeći ne znajući podrijetlo ni razloge straha. Strašljivo iščekivanje oboljeli opisuje kao neku strepnju da će se nešto strašno dogoditi. Opet sveprožimajući strah cini da su oboljeli potpuno paralizirani, osjećaju bespomoćnost i nesigurnost. Prisutni su još i razdražljivost, poteškoće u koncetraciji, smetnje u komuniciranju s okolinom, smetnje spavanja, košmarni snovi i sl. Simptomi psihomotorne napetosti očituju se osjećajem unutarnjeg pritiska, kao da će puknuti, kao da im nešto iznutra pritiska grudi, zatim podrhtavanjem pojedinih dijelova ili cijelog tijela, agitacijom, nemogućnošću da budu mirni, na jednom mjestu, bolovima u mišićima, brzim zamaranjem. Hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava prepoznaje se po prisustvu simptoma kao što su površno disanje, osjećaj nedostatka zraka, palpitacije i tahikardija, znojenje, vlažni dlanovi, suha usta, vrtoglavica i osjećaj mutnoće, u glavi, mučnina, proljev, valovi vrućine i topline u tijelu, učestalo mokrenje, teškoće gutanja, osjećaj knedle u grlu. Oboljeli razviju i specifično ponašanje koje karakterizira pojačan oprez, nestabilnost, sumnjičavost, što sve upućuje na to da je osoba prožeta anksioznošću.

Dijagnostički kriteriji za generalizirani anksiozni poremećaj

A. Pretjerana anksioznost (zabrinutost, napetost, strahovanje ili bojažljivo iščekivanje) u vezi sa svakodnevnim aktivnostima i događajima prisutna većinu dana u posljednjih šest mjeseci.

B. Najmanje četiri od slijedećih dolje pobrojanih simptoma:

- plapitacije ili lupanje srca, ubrzan rad srca
- znojenje
- tresavica ili drhtanje
- suhoća usta koja nije poslijedica dehidratacije (manjka vode) ili uzimanja lijekova
- poteškoće u disanju
- osjećaj nedostatka zraka
- bol ili nelagoda u prsištu
- mučnina ili nelagoda u trbuhu
- osjećaj vrtoglavice, nestabilnosti, nesvjestice ili ošamućenosti
- osjećaj nestvarnosti okoline ( derealizacija ) ili vlastite ličnosti kao da nije tu ( depersonalizacija )
- strah od gubitka kontrole ili svijesti, strah od ludila
- strah od smrti
- osjećaj vrućine ili zimice
- osjećaj umrtvljenosti ili mravinjanja u tijelu
- napetost mišića ili bol
- uznemirenost i nesposobnost opuštanja
- osjećaj napetosti, na rubu živaca
- osjećaj grudve (knedle) u grlu ili poteškoće gutanja
- pretjerana reakcija na mala iznenađenja i reakcije prepasti
- poteškoće koncentracije ili mentalna odsutnost zbog zabrinutosti ili tjeskobe
- perzistentna razdražljivost
- poteškoće usnivanja zbog zabrinutosti

Izvor: zdravljeizivot.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:37 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Poremećaj ličnosti


Odakle početi? Znamo i sami koliko je čovjek zamršena pojava. I sama definicija ličnosti jako je složena. Neki stručnjaci smatraju npr. da je besmisleno davati šture definicije nečeg tako kompliciranog i dinamičnog kao što je ljudska ličnost. Osim toga, psiholozi i psihijatri iz te skupine predlažu cijele svoje teorije, dakle cijeli svoj opus djela, kao definiciju ličnosti. Ipak, neki su pokušali dati krate definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama.

"Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegove specifične prilagodbe okolini" - Allport.

"Ličnost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doživljavaju, razlikuju ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, uključujući i njega samog" - Bronfenbrenner.

"Ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečeg što će neka osoba učiniti u danoj situaciji (...) Ličnost se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože" - Cattel.

"Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" - Eysencek.

"... ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini" - Hilgard.

"... relativno trajan obrazac ponovljivih međupersonalnih situacija koje obilježavaju ljudski život" - Sullivan.

I da ne duljimo. Nadam se da ste stekli uvid u zamršena tumačenja nečeg svakodnevnog i opće prisutnog; ljudske ličnosti. Nećemo se zamarati problemima znanstvene nomenklature, problemima s kojima se susreću psiholozi u proučavanju prirode ličnosti i sl.

Dalje ćemo spomenuti poremećaje ličnosti i njihovu osnovnu podjelu. No, prije toga pokušat ćemo ukratko sažeti sve gore citirane definicije ličnosti. Prema tome, ličnost bi bila skupina karakteristika koje određuju ponašanja, misli i emocije svake osobe.

Kad smo otprilike definirali ličnost, sada možemo nešto reći i o poremećajima ličnosti.

Poremećaji ličnosti
Poremećaj ličnosti prisutan je kad su crte ličnosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne, uzrokujući tako ozbiljne poteškoće na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne poteškoće.

Kako prepoznati poremećaj ličnosti?
Osobe s poremećajem ličnosti imaju poteškoća na poslu, što se očituje viškom aktivnosti, "ubijanjem" od rada ili upravo suprotno, kada osoba radi daleko ispod svojih mogućnosti. Osim na poslovnom planu poteškoće kod ovakvih osoba javljaju se i na društvenom planu. One teško sklapaju nova poznanstva, a teško zadržavaju stare odnose. Osobe koje se druže s njima teško ih podnose i često im "idu na živce" svojim nerazumljivim postupcima. Općenito, bolesnici s poremećajima u ličnosti teško podnose stres bilo kakve prirode.

Podjelu poremećaja ličnosti koju ćemo navesti izvedena je iz "Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje", 4. izdanje (DSM-IV) (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition).

U DSM-IV opisano je 10 različitih oblika poremećaja ličnosti. Zbog međusobnih sličnosti u crtama ličnosti, njih 10 podijeljeno je u 3 veće skupine. Skupinu A sačinjava čudna ili ekscentrična grupa; skupinu B čini dramatična, emocionalna i nepostojana grupa; skupinu C čini tjeskobna i ustrašena grupa.

Skupina A. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. osjećaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije).

Skupina B. Dramatična, emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.
Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja.

Skupina C. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće, ovisne i opsesivno-kompulzivne ličnosti.
Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti, posebno kod ovisnih, pasivno-agresivnih bolesnika.




Poremećaji ličnosti - skupina A poremećaja

U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti, paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti.


Shizoidni poremećaj ličnosti

Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Učestalost ovog problema teško je utvrditi, prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć.

Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima, izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja, manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama, nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti, manjak bliskih prijatelja, očita nezainteresiranost, emocionalna hladnoća i otuđenost. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma.

Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Bolničko okruženje i liječnički, psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova.

Kao početno liječenje preporuča se individualna psihoterapija. Najbolja metoda liječenja bila bi grupna terapija ako je oboljela osoba može podnijeti.


Paranoidni poremećaj ličnosti

Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude, preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti, niti shizofrenije. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline, oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama, pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama, što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima.

Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama, riječima ili događajima. Uz to su prisutni stalno gunđanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili protunapada. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom, bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 spomenuta simptoma.

Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. Ipak, ako zatraže liječenje, individualna psihoterapija je jedini način da se počne. Povremeno mogu podnositi i grupne terapije. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika.


Shizotipalni poremećaj osobnosti

Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja, razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju, a ne javljaju se ni psihotične epizode.
Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja.

Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa, čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost, telepatiju, razna praznovjerja, postojanje "šestog čula"). Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična, preopširan, stereotipan). Osim toga, javlja se i podozrivost, neprimjereni i suspregnuti afekti. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja, uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova.

Grupna terapija je metoda liječenje za ove bolesnike, i prema rezultatima provedenih istraživanja, daje bolje rezultate od individualne psihoterapije. Ipak, neki bolesnici ne mogu tolerirati grupnu terapiju.




Poremećaj ličnosti - skupina B poremećaja

Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B, tzv. dramatične, emocionalne i eratične skupine. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja, a to su histrionski, narcisoidni, antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti.

Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije, negiranja, ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. somatizacijski poremećaj.


Histrionski poremećaj ličnosti

Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama, s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled.

Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje, interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni, točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Osim toga, kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva.

Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba, odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam.

U liječenju se koristi psihoterapija, individualna i grupna, ali i lijekovi, posebno antidepresivi.


Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti

Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u svezi s osobnom važnošću, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem.

Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu.

Takove osobe, kao što je već rečeno, iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti, što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Također, oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Nedostaje im mogućnost suosjećanja, dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije redak ni arogantni nastup.

Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine, pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Osim toga javlja se i problem somatizacije.

U liječenju se koristi individualna i grupna psihoterapija.


Antisocijalni poremećaj ličnosti

Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih.
Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.
Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje.
Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.
Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Međutim, ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.
Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja.
Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja.
Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis).

Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima, a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija.
Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima.


˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti

Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, među-osobnih odnosa i raspoloženja.
Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću međuljudskih odnosa, poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi.
Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prežderavanje). Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Osjećaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju.

Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu.

U terapiji se koristi psihodinamski pristup, ali i lijekovi.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:21 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Manično - depresivna psihoza (bipolarni afektivni poremećaj)


Definicija manije
Manija je endogena psihoza, rjeđe se javlja samostalno, češće je udružena s depresijom u jedan krug, kao manično-depresivna psihoza, pa se tada naziva cirkulatorna (bipolarna psihoza). Manija počinje u mlađoj dobi, a za nju su karakteristični poremećaji mišljenja, afekta i motorike. Misli naviru bujicom, a raspoloženje je bez razloga podignuto pa bolesnik zrači vedrinom, srećom ili samopouzdanjem. Vremenom se takav bolesnik iscrpljuje.

Definicija manično-depresivne psihoze (bipolarnog poremećaja)
Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije. Spada u teške endogene psihoze. Smjenjivanje faza je neodređeno pa dolazi do kraćih maničnih i dugih depresivnih razdoblja, ili obrnuto. Ne oštećuje bolesnikovu ličnost, a između napada bolesnik izgleda zdrav. Nešto je češća kod debljih osoba. Klinička slika ovisi o fazi u kojoj se bolest nalazi, maničnoj ili depresivnoj.
Svijet bi bio jako dosadno mjesto kad bi svačije raspoloženje bilo uvijek isto, ni veselo ni tužno. Naše je raspoloženje rijetko potpuno stabilno - male stvari mogu nas uveseliti, ili iznervirati i rastužiti. Neke su osobe svjesne pravilnih uzoraka kod promjena svog raspoloženja. Za neke, proljeće je razdoblje poboljšanog raspoloženja kako se vrijeme počinje popravljati, a zima je razdoblje slabijeg raspoloženja kako noći postaju sve duže, a dani sve kraći. Neke žene mogu primijetiti promjene u svom raspoloženju ovisno o različitim fazama menstrualnog ciklusa. Kod ovih raspoloženja, nije problem u ponavljajući obrascima raspoloženja, već je problem u stupnju povišenog ili sniženog osnovnog raspoloženja i kasnije posljedice odluka ili postupaka koji mogu biti učinjeni u vrlo viskom raspoloženu (manija) ili pogoršanom raspoloženju (depresija).

Koji su simptomi?
Važno je razlučiti tri elementa ovog poremećaja:
- depresivni simptomi
- manični simptomi
- ciklusi ova dva raspoloženja.

Simptomi depresije su opisani u dijelu o depresiji.
Simptomi manije mogu uključivati:
- ushićenost
- razdražljivost
- izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i nazad i to vrlo brzo
- hiperaktivnost
- slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
- slabije i nikakvo spavanje
- prejedanje
- povećanje seksualne želje
- brzo preskakanje s teme na temu tijekom konverzacije - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati
- brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara
- grandiozne ideje

Osim toga postoje i ciklusi u kojima se mogu ponavljati. To se može prezentirati u nekoliko različitih oblika:

- miješani obrazac. Moguće je da osoba pati od brojnih maničnih simptoma, a da u isto vrijeme pati i od teških depresivnih misli. Ovo je pogotovo često ako osoba osjeća i zna što joj se događa i kroz što prolazi.
- ciklički obrazac. Simptomi manije mogu biti praćeni simptomima depresije prema gotovo pravilnom uzorku. Ove izmjene raspoloženja mogu se događati u periodu od jednog dana pa do jednog mjeseca. Rjeđi slučaj je da neki ljudi iskuse samo razdoblja depresije ili manije, ali unutar pravilnih ponavljajućih uzoraka.

Kako je čest ovaj poremećaj?
Oko 1% opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako imate krvne srodnike koji boluju od bipolarnih poremećaja, tada je prilika za razvijanje bolesti veća - oko 12% ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razviti će istu bolest.

Što mogu napraviti za samo-pomoć?

Pratite svoje raspoloženje
S bilo kojim poremećajem koji se ponavlja u ciklusima, pola bitke u svladavanju bolesti predstavlja praćenje gdje ste u ciklusu u bilo koje vrijeme. Da bi uhvatilo u koštac s bipolarnim poremećajem, ponekad je potrebno misliti o tom poremećaju kao što bi mislili astmatičar o astmi ili dijabetičar o dijabetesu. Oni trebaju poduzimati dnevna praćenja dišnog kapaciteta ili razine šećera, i onda planirati što će te dalje raditi i kako se ponašati tog dana.
Slično, s bipolarnim poremećajem, možete prati vaše raspoloženje i misli. To vam pomaže da uočite promjene u raspoloženju koje se mogu javiti prije relapsa bolesti. Još je moguće da dođe do relapsa bolesti, ali sada to možete planirati.

Imati nekoga kome vjerujete tko će pratiti vaše raspoloženje
Važno je imati povjerljivog prijatelja ili njegovatelja. Možete utvrditi mali dogovor; svaki put kad oni uoče relaps (vraćanje bolesti), oni će vas na to i upozoriti, nakon čega oboje možete poduzeti prave korake prema nastupajućem recidivu. To bi moglo značiti uzimanje nekoliko slobodnih dana za odmor, preispitivanje da li ste u zadnje vrijeme previše toga preuzeli na sebe i odteretiti se, ili posjetiti psihijatra.

Kakva profesionalna pomoć postoji?
Za osobe kod kojih promjene raspoloženja jako variraju i ne mogu se uspješno regulirati tehnikama praćenja raspoloženja i misli, stručnjak, psihijatar će propisati lijek - litij. On ima svojstva stabiliziranja promjena raspoloženja, ali je vrlo važno održavanje pravilne razine lijeka u krvi. Previše lijeka može biti otrovno, dok preniske doze neće imati nikakvog utjecaja na promjene raspoloženja. Iz tih razloga, osobe liječene litijem, moraju redovito posjećivati zdravstvene institucije i provjeravati razine lijeka u krvi.

Izvor: medicina.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:05 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Tamna čokolada za bolje raspoloženje


Koja će vas namirnica učiniti sretnijima – čokolada ili jabuka? Ukoliko odovorite sa čokolada, vaš odgovor je točan, ali (naravno, uvijek postoji ali) samo ukoliko istinski uživate u njoj. Ako vas nakon zadnjeg zalogaja počne moriti grižnja savjest zbog kalorija i masnoća, time ćete poništiti sve povoljne učinke koje čokolada ima na vaše raspoloženje.

No, ima lijeka i za to – uvijek kupujte čokoladu koja ima najmanje 70 posto kakaa, jer ima intenzivan okus pa će vam i kockica biti dovoljna da zadovoljite želju za slatkim.

Kakaovac je glavni sastojak svake dobre čokolade, a bogat je flavonoidima i antioksidansima koji poboljšavaju zdravlje krvnih žila i smanjuju razinu lošeg kolesterola u krvi.

Tamnu čokoladu sa 70 posto i više kakaa konzumirajte svaki put kada osjetite potrebu za ovim "slatkim grijehom", a također je upotrebljavajte i pri pripremi kolača i drugih slastica.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:34 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ponedjeljak, 16.02.2009.

Religija i depresija


Ljubav i zajednica liječe i preveniraju depresiju

U društvu se sve češće susrećemo s neopravdanom nervozom, tugom, povučenošću, izoliranošću. Crna kronika preplavila je medije, a nerijetki su i suicidi. U svagdanjoj žurbi sve je manje vremena za susjeda, prijatelja, dijete, a mnogi se udaljavaju jedni od drugih. Tako svaki čas netko na poslu, u tramvaju ili čak u krugu obitelji izjavi da je u »depri« i da ga se pusti u miru. Često se čuje kako netko nema volje ni za što, u nekom je beznađu, u strahu. Prema pojedinim istraživanjima, depresija se smatra četvrtim najvećim zdravstvenim problemom u svijetu. S nedavnog skupa psihijatara u Mostaru istaknuto je da svaki četvrti stanovnik na ovim područjima ima anksiozni ili depresivni poremećaj. O depresiji i drugim poremećajima te kako ih nadići govori psihijatar dr. Igor Filipčić koji je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu završio poslijediplomski studij iz psihoterapije, znanstveni poslijediplomski studij u području biomedicine i zdravstva te doktorski studij o temi »Učestalost depresije i utjecaj liječenja depresije na kvalitetu života bolesnika koji boluju od kroničnih somatskih bolesti«. Specijalistički ispit iz psihijatrije položio je 2002. na Klinici za psihijatriju u KBC-u Zagreb, gdje i danas radi kao psihijatar. Trenutno je na supspecijalizaciji iz biologijske psihijatrije. Autor je većeg broja znanstvenih i stručnih radova iz područja psihijatrije te sudionik i predavač na brojnim domaćim i stranim znanstvenim skupovima. Član je brojnih stručnih udruga te predstavnik mladih psihijatara Republike Hrvatske u Svjetskoj psihijatrijskoj udruzi.

- Depresija se ubraja u najčešće psihičke bolesti suvremenog društva. Kako je definirati i na koji se način očituje, zapravo koji su simptomi?
DR. FILIPČIĆ: Depresija se ubraja u jednu od bolesti koje su najranije opisane u povijesti medicine, a u moderno doba spada u najučestalije psihičke poremećaje. Depresija je u današnje vrijeme, osobito u ženskoj populaciji, postala drugi najčešći zdravstveni problem. Tako u ukupnoj populaciji po učestalosti nalazi se na visokom četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, do 2020. godine depresija bi mogla po učestalosti postati drugi zdravstveni problem u svijetu te vodeći zdravstveni problem ženske populacije. Epidemiološka istraživanja govore da 3 do 4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Prevalencija u svijetu iznosi od 12 do 20% u ženskoj, a od 5 do 12% u muškoj populaciji. Žene obolijevaju dva puta češće od muškaraca, a točan razlog takve pojave nije poznat. Pretpostavlja se da tome pridonose hormonske promjene u žena, trudnoće, porodi, naučena bespomoćnost te predodređenost životnih uloga. Svako neraspoloženje ili opravdana tuga ne treba se klasificirati kao depresija. Depresija nije samo neraspoloženje ili tuga, to je poremećaj koji uzrokuje smetnje u osjećajnoj i u tjelesnoj sferi pojedinca. Izaziva duboke patnje oboljelih i većina stručnjaka se slaže da spada u najbolnija životna iskustava s kojima se današnji čovjek može suočiti. Depresivnom naziva se ona promjena raspoloženja koje je bolesno sniženo, a razlikuju se od normalnog po jačini, po duljini trajanja i nemogućnosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira. Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni, a bolest se dijagnosticira kada se osoba kontinuirano osjeća žalosna svakog dana, veći dio dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti. Simptomi depresije uz sniženo raspoloženje su ravnodušnost, bezidejnost, apatija, pojačana napetost, nemir i razdražljivost. Depresija se iskazuje i poremećajem tjelesnih funkcija. Dominira poremećaj sna, smanjeni ili pojačani apetit, posljedično gubitak ili dobitak tjelesne težine. Uz tromost, opću slabost, iscrpljenost i kognitivnu disfunkciju, najčešće su to slaba koncentracija i zaboravljivost.

Depresija je najčešća u četrdesetim godinama

- U kojoj se životnoj dobi najčešće javlja depresija i kako je prepoznati, odnosno kako pomoći osobi koja je zapala u depresiju? Koliko je danas liječenje depresije moguće i na koji način?
DR. FILIPČIĆ: Depresija se najčešće javlja u četrdesetim godinama života, iako se u 50% slučajeva bolest može pojaviti i ranije, a u dobi iznad 60 godina javlja se u 10% slučajeva. Treba naglasiti da se depresija sve češće javlja u mladih, što povezujemo sa modernim načinom življenja, pritiscima društva i bliže okoline. Zahtjevi svakodnevno rastu a bazične značajke društva kao što su obitelj, zajednica njihovo prihvaćanje, ljubav i potpora postupno blijede i često bivaju zanemarivane. Depresija je često maskirana neprepoznata i neadekvatno liječena jer dolazi u komorbiditetu s raznim kroničnim tjelesnim i drugim psihičkim bolestima. Depresivne se epizode mogu liječiti u gotovo 70 do 80% slučajeva. Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao posljedica međudjelovanja različitih biokemijskih, psiholoških i čimbenika stresa. Treba mu reći da će se u liječenju koristiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Liječenje depresije provodi se psihofarmacima, psihoterapijom i psihoedukacijom oboljelih. Osnovu u liječenju depresivnih poremećaja predstavljaju antidepresivi, a ovisno o stupnju poremećaja koriste se i drugi psihofarmaci, stabilizatori raspoloženja, anksiolitici i antipsihotici. Najbolji rezultati liječenja postižu se kombinacijom farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Kako bi se postigla adekvatna suradljivost bolesnika, treba upozoriti oboljele na mogućnost razvoja nuspojava pri uzimanju propisane terapije, te da djelovanje antidepresiva nastupa sa latencijom od tri, četiri, a ponekad i šest tjedana. Prva faza liječenja traje četiri do šest tjedana. Kod oboljelih koji reagiraju na antidepresivnu terapiju prva dva do tri tjedna može se uočiti početno poboljšanje, a smanjenje simptoma se događa nakon tri do četiri tjedna. Jedan od glavnih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva, a učestalo javljanje novih epizoda je najčešće posljedica prijevremenog prekida terapije. Terapija održavanja ili druga faza liječenja traje minimalno godinu dana, lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi liječenja, a s ciljem održavanja i sprečavanja pojave nove depresivne epizode. Bolesnici kod kojih se depresivne epizode javljaju opetovano, treba nastaviti s profilaktičkom terapijom minimalno pet godina, a nekad i doživotno. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina su antidepresivi koji selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima koji se danas preporučuju kao antidepresivi prvog izbora.

Obitelj i Crkva ne dopuštaju izolaciju

- Koliko u liječenju može sudjelovati obitelj, šira zajednica poput Crkve, društva?
DR. FILIPČIĆ: Svaka zajednica, u prvom redu obitelj, ona prirodna, svojom ljubavlju i podrškom pomaže pojedincu da ne upadne u depresiju. I Crkva tu može jako puno pridonijeti i pridonosi. Dovoljno je poći od toga da oni koji redovito pohađaju vjeronauk imaju podršku u svojoj zajednici, jer su oni dio te zajednice šire obitelji. Dakle, Crkva se bazira na međusobnoj ljubavi i zajedništvu i na taj način pomaže osobi koja se povlači u sebe i koja ima stanovite teškoće. Jer depresija je povlačenje u sebe, izbjegavanje društva, samoizolacija. Crkva je na neki način velika obitelj i tu ljudi, uz svoju obitelj, imaju podršku šire zajednice. Kad se pogledaju mladi koji odlaze u crkvu i koji se druže u okrilju Crkve, zamjetno je da se oni izvuku od stanovitih teškoća koje pogađaju ostale njihove vršnjake u populaciji.
Iz svog primjera navodim: dok smo išli na vjeronauk, uvijek se nešto događalo, postojale su neke aktivnosti koje su nas okupljale i okupirale. Družili smo se, posjećivali, netko je uvijek nešto slavio. Zapravo, zajednica nas je držala. I za vrijeme studija imali smo svoju grupu koja je išla na vjeronauk, družila se, raspravljala o svim problemima. Uz to uvijek je netko nekome bliži pa mu pomogne u njegovim teškoćama, sasluša ga, utješi. Iz tih razloga Crkva ima važnu ulogu u psihičkom zdravlju pojedinca.

Novinarsko neznanje o piromaniji

- Proteklog ljeta, a i prije toga, mediji su puni vijesti o požarima koji su izazvali nepredvidive posljedice. Što se to događa u ljudskoj glavi da postane piroman?
DR. FILIPČIĆ: Svakako treba istaknuti da su informacije i članci vezani uz piromane, koji se gotovo svakodnevno objavljuju u našim glasilima, posljedica neinformiranosti i nepoznavanja same bolesti. Piromanija je iznimno rijedak poremećaj, naziv piromani se zlorabi jer pravi izraz je piromansko ponašanje iza čega se krije velik broj kriminalnih i terorističkih radnja, razni oblici osveta, nesavjesnost i nepažnja te od duševnih poremećaja, razni poremećaji osobnosti i alkoholizam. Takve osobe koje se bave spomenutim radnjama, a ne boluju od piromanije, nije potrebno upućivati psihijatru već za njih postoje druge legalne institucije države, jer se u najvećem broju slučajeva radi o kriminalnim radnjama.

Piromanija je rijedak poremećaj

- Što spada pod piromaniju i kako se ona očituje na osobi, zapravo kako se kvalificira u psihijatriji i može li se liječiti?
DR. FILIPČIĆ: Piromaniju definiramo kao nekontrolirani impuls za opetovano izazivanje požara, bez pravog motiva (politički, teroristički, financijski ili neki drugi razlog zločina). Ime poremećaja dolazi od grčkih riječi pyr (vatra) i mania (gubitak razuma, ludilo), a poremećaj je rijedak. Prema američkoj klasifikaciji duševnih bolesti (DSM-IV-TR), piromaniju uvrštavamo u skupinu poremećaja kontrole impulsa, potrebno je da oboljeli zadovoljava minimalno šest kriterija i da je više puta pokušao ili podmetnuo požar. Osobe koje pate od spomenutog poremećaja često su opsjednute vatrom, vatrogascima i takvom vrstom destrukcije od rane mladosti, oni u vatri i izazivanju požara uživaju. Uspješnim izazivanjem požara oslobađaju se snažne unutarnje tenzije koja se u njima nakuplja prije samog čina, te na taj način postižu zadovoljstvo i gratifikaciju gledanjem ili sudjelovanjem u požaru. Prema finskoj studiji objavljenoj 2005 godine, a u kojoj su praćeni slučajevi tijekom dvadeset godina, nalazimo da je broj pravih piromana iznimno rijedak, a češće se javlja u muškaraca. Najveći broj slučajeva vezan je uz alkoholizam, tj. akutno opita stanja i antisocijalni poremećaj osobnosti, a povremeno ali značajno manje uz podmetanje požara vežu se i bolesnici u akutnoj fazi manije, psihotičnih poremećaja i ADHD-a u djece. Liječenje piromanije provodi psihijatar, i to kombinacijom psihofarmaka (lijekovi izbora su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) i psihoterapijskog tretmana.

Depresivne osobe češće se ubijaju

- Često se govori da depresivno stanje uzrokuje suicid. Koliko je to s psihijatrijskog stajališta utemeljeno i što dovodi do suicida? Raste li broj suicida i zašto?
DR. FILIPČIĆ: Podaci o suicidu govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Tako, prema statistici, poslije bolesti krvnih žila i karcinoma samoubojstvo je najčešći uzrok smrti kod ljudi srednjih godina. U Velikoj Britaniji godišnje se na deset tisuća stanovnika ubije jedan, dok tjedno samoubojstvo izvrše dvije osobe na milijun stanovnika. Hrvatska spada među deset vodećih zemalja u Europi po broju počinjenih samoubojstava. Češće se događa u gradovima nego na selu, u područjima s pokretljivim stanovništvom. Isto tako samoubojstvo je češće kod muškaraca nego kod žena, i više kod starijih nego mlađih osoba. Samci (neoženjeni, razvedeni, udovci) podložniji su samoubojstvu od oženjenih ljudi s obiteljima. Opasnost se povećava ako je netko u obitelji već počinio samoubojstvo. Šezdeset posto samoubojica je prije toga nejasno spominjalo što će učiniti, a četrdeset posto ih je o tome govorilo vrlo otvoreno. Polovica je posjećivala liječnika, naročito psihijatra. Polovica onih koji su se odlučili na samoubojstvo patila je zbog depresivne bolesti, a u drugoj polovici velik je broj alkoholičara, kod kojih su samoubojstva pedeset puta češća nego u općoj populaciji. I tu opet vjera i Crkva mogu imati veliko značenje. Terapeutska teologija polazi od postavke da bolest, dakle i depresija, ima temelje u oštećenom odnosu prema Bogu koji ima za posljedicu gubitak osjećaja vlastite vrijednosti, osjećaj nesigurnosti, bespomoćnosti, pesimizam i beznadnost, nezahvalnost, nezadovoljstvo i zavist, gubitak životnog smisla. Stavovi glede odnosa vjere i depresije vrlo su različiti i nerijetko posve proturječni.

Hrvatska spada među deset vodećih zemalja u Europi, po broju počinjenih samoubojstava. Češće se događa u gradovima nego na selu, u područjima s pokretljivim stanovništvom. Isto tako samoubojstvo je češće kod muškaraca nego kod žena, i više kod starijih nego mlađih osoba. Samci (neoženjeni, razvedeni, udovci) podložniji su samoubojstvu od oženjenih ljudi s obiteljima. Opasnost se povećava ako je netko u obitelji već počinio samoubojstvo. Šezdeset posto samoubojica je prije toga nejasno spominjalo što će učiniti, a četrdeset posto ih je o tome govorilo vrlo otvoreno.

Depresivnim naziva se onu promjenu raspoloženja koje je bolesno sniženo, a razlikuju se od normalnog po jačini, po duljini trajanja i nemogućnosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira. Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni, a bolest se dijagnosticira kada se osoba kontinuirano osjeća žalosna svakog dana, veći dio dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti. Simptomi depresije uz sniženo raspoloženje su ravnodušnost, bezidejnost, apatija, pojačana napetost, nemir i razdražljivost.

Stigmatizirani psihički bolesnici

- Koliko je današnja psihijatrija u svojim znanstvenim dostignućima napredovala i može li se pomoći potrebnoj osobi? Što je sa shizofrenijom, koliko je ona raširena?
DR. FILIPČIĆ: Kao i sve druge grane medicine, i psihijatrija je danas napredovala i može puno pomoći bolesniku, odnosno osobi s psihičkim teškoćama. Tako danas uz kombinaciju medikamenta i psihoterapije psihički bolesnici mogu savršeno funkcionirati, čak da se ne prepozna da imaju stanovite teškoće. Kad su u pitanju shizofreni bolesnici, oni nemaju uvid u realno stanje. Oni znaju napraviti nešto u svom svijetu što nije uobičajeno, ali pogrešno je o njima razmišljati da su agresivni. Problem je današnjeg društva što stigmatiziraju shizofrenog bolesnika. I shizofreni bolesnik, ako redovito uzima terapiju, ne može se prepoznati da je shizofren. Sve druge bolesti, izuzevši depresiju, u postotku su koji je bio i prije. Kao što sam već spomenuo, za sve je važna ljubav među ljudima, među osobama. U prvom redu, ona obiteljska sloga i ljubav gdje osoba ima podršku, a onda cijele zajednice koja štiti osobu. Tada, ako osoba i upadne u krizu, neka istraživanja pokazuju kako se brže oporavljaju u usporedbi s depresivnim bolesnicima koji nemaju ljubavi, nemaju podrške. To se može primijeniti i na vjernike, jer oni su svjesni Božje ljubavi i nade.

Vjera pomaže ljudima osmisliti život

- Koliko sama vjera pomaže u prevenciji, odnosno u liječenju depresije?
DR. FILIPČIĆ: Polazim od toga da struku treba poštivati i da psihijatrija iz dana u dan sve više i više napreduju. Međutim, treba imati na umu da je ljudski život isprepleten, na neki način je mozaičan. U tome kontekstu vjera je velik duhovni izvor koji može značajno utjecati na proces izlječenja, ona otkriva jedan nadnaravni duhovni svijet koji je izvor životne snage. Rekao bih: čovjek je ono u što vjeruje, a vjera je sila pomoću koje živimo. Opće je poznata izreka da liječnik liječi a Bog ozdravlja. U tom svjetlu treba gledati vjeru i kao preventivu depresiji. Psihijatrija, terapeutska teologija i religija imaju zajednički cilj, a to je pomoći ljudima da osmisle i prevladaju svoju patnju, pri čemu depresija predstavlja jednu od najvećih ljudskih patnja. S druge strane treba promatrati da je odnos između vjere i depresije vrlo složen. Pogrešno bi bilo bježati od stvarnosti. Isto tako depresija utječe negativno na vjeru i duhovni život oboljelih. Gdje god se čovjek okreće Božjoj ljubavi i na nju s ljubavlju odgovara, on postaje zdrav. Kada je ljubav prisutna u nama i oko nas, to je sigurna zaštita od depresije. Ljubav nas povezuje s drugim bićima i najbolja je prevencija izolacije. Vjera daje ljudskom životu viši smisao, a gdje postoji smisao življenja, to je brana protiv depresije. Vjera otkriva ljudima nadnaravan duhovni svijet koji je živo vrelo životne snage i ustrajnosti.

Izvor: Glas Koncila

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:33 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 15.02.2009.

Socijalna fobija


Socijalna ili društvena fobija u svom najizraženijem obliku javlja se kod dva ili tri posto ljudi i jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja. Pa ipak, također je i jedan od najčešće neshvaćenih i najslabije proučavanih među njima.

Naziva se još i socijalno anksioznim poremećajem, a definira se kao intenzivan strah od drugih ljudi u uobičajenim socijalnim situacijama ili pak strah od poniženja u istim situacijama. Socijalna fobija može se shvatiti kao strah koji se javlja kod ljudi kada su okruženi nepoznatim osobama, kada trebaju govoriti u javnosti, razgovarati s autoritativnom osobom...

Najčešća socijalna fobija je strah od govorenja u javnosti. Osobe koje pate od ove fobije obično misle da su oni jedini u takvoj situaciji, dok drugima to ne predstavalja problem. Crvenjenje – normalna tjelesna reakcija na neugodnost, ovim osobama postaje bolan i neugodan događaj sam po sebi.

Iako se socijalna fobija često doživljava kao stidljivost, radi se o posve drugačijim stvarima. Dok se stidljive osobe mogu osjećati vrlo neugodno u prisutnosti drugih ljudi, one ne doživljavaju ekstremnu anksioznost tijekom sudjelovanja u društvenim situacijama ili ih svjesno izbjegavaju. S druge strane, osobe koje pate od socijalne fobije nisu nužno i stidljive – oni mogu uspostaviti normalne kontakte s drugim ljudima, ali u određenim situacijama osjećaju intenzivnu anksioznost.

One su svjesne da su njihove misli, osjećaji i strahovi iracionalni, ali i dalje ostaju skloni anksioznosti koja je uzrokovana sudjelovanjem i strahom od društvenih situacija. Strah od sudjelovanja u nekom društvenom događaju kod ovih osoba može početi i tjednima ranije, a rezultat često može biti njegovo izbjegavanje pod svaku cijenu. Čak i kada sudjeluju u događaju, ove osobe mogu još danima poslije imati neugodne misli i osjećaje koje se pojavljuju kao rezultat brige o tome kakav sud i mišljenje imaju drugi o njima.

Iako točan uzrok socijalne fobije još nije poznat, smatra se da u mozgu postoje kemijski procesi koji su možda odgovorni za ovaj poremećaj. Pa ipak, traumatični događaji često su uzročnici mnogih fobija, pa tako zasigurno i ove.

Osobe koje pate od socijalne fobije pokazuju tri osnovne značajke – strah od promatranja ili ispitivanja u posebnim društvenim situacijama, stalan strah od nastupa u javnosti i izbjegavanje "problematičnih" situacija. Socijalna fobija uopćeno se može shvatiti kao stanje gdje strah utječe na sve socijalne kontakte ili kada su strahovi povezani za određene društvene aktivnosti.

Najočitiji simptom socijalne fobije je strah da ćete biti osramoćeni pred drugim ljudima. Osobe koje pate od ovog poremećaja često zanju imati problema s pričanjem, jedenjem ili pisanjem pred drugima. Kada su izložene situacijama kojih se boje, ove osobe će redovito iskusiti somatske (fizičke) simptome anksioznosti – jako lupanje srca, znojenje, napetost mišića i glavobolju. Dodatni simptomi uključuju bolove u trbuhu, hladne ili vruće "valunge" i suho grlo i usta. Simptomi se mogu pojaviti prije, tijekom ili poslije problematičnog događaja, a osoba može doživjetii sekundarne somatske simptome – drhtanje i crvenjenje.

Ukoliko sumnjate da ste i vi među onima koji pate od ovog poremećaja, provjerite osjećate li jaku nelagodu u sljedećim situacijama:
- Rad tijekom kojeg vas netko promatra
- Telefoniranje nekome koga slabo ili uopće ne poznajete
- Mokrenje u javnom toaletu
- Ispunjavanje testova sposobnosti, znanja ili vještina
- Izražavanje neslaganja s osobom koju dobro ne poznajete
- Organiziranje zabave ili tuluma
- Ulazak u prostoriju u kojoj svi već sjede

Izvor: trigon.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:19 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

subota, 14.02.2009.

Pobijedite depresiju za Valentinovo


Dosta vam je čokoladnih srdaca i plišanih igračaka koje vas gledaju iz svakog izloga? Mrzite lažnu i pretjeranu romantiku u zraku, crvene ruže? Sami ste, depresivni i ogorčeni? Niste jedini...

Iako većina ljudi doživljava Valentinovo kao komercijalni trik, većina ga ipak neće moći izbjeći, te će krenuti u kupovinu. Čini se kako je ovaj ''prisilni dan za ljubav'' cijeli grad zavio u crveno i od njega se ne može pobjeći.

Evo nekoliko dobrih razloga zašto smijete mrziti Valentinovo:

1. Komercijalizacija
Društvo nameće ljudima potrebu za pretjeranim kupovanjem poklona. Kakve veze imaju crvene ruže, plišane igračke i ostali proizvodi koje nam trgovci pokušavaju uvaliti s emocijama? Ljubav se ne bi trebala iskazivati poklonima već riječima i djelima...

2. Licemjerje
Čini se kako je cijeli svijet na taj dan zaljubljen, ali što je sa ostalih 364 dana u godini? Ljubav bi se trebala pokazivati svakodnevno, a ne samo na Valentinovo.

3. Pretjerana romantika
Nema ničeg goreg od pretjerane sladunjavosti u javnosti, no čini se da ovaj dan izvlači ono najgore u ljudima.

4. Nametnuti kriteriji
Društvu je nametnuta proslava tzv. ''dana zaljubljenih'', i svi očekuju od vas, ako ste sretno zaljubljeni, da ćete posebno obilježiti taj dan (ili ako ste sami da ćete ga provesti u depresiji upravo zato što nemate nikoga s kime biste podijelili ovaj ''magičan dan''). No nažalost, od Valentinova se ne može pobjeći čak i da probate. Romantične pjesme puštat će se cijeli dan na radiju, u gradu će vas okruživati srca koja skaču iz svakog izloga i ljudi koji jednostavno moraju što vidljivije svijetu pokazati koliko su zaljubljeni i sretni... Strašno!

Što nam je činiti:

1. Izbjegavajte javna mjesta
Neki od nas najviše bi voljeli ovaj dan prespavati, no to baš i nije moguće. Umjesto toga, ograničite svoja lutanja gradom, izbjegavajte kafiće, restorane i slastičarne, gledajte u pod i pravac doma - tamo ste sigurni.

2. Ne palite televiziju i radio
Valentinovo će u medijima sigurno biti obilježeno romantičnom glazbom i filmovima, pa nađite drugu zanimaciju.

3. Družite se s prijateljima
Dogovorite se s prijateljima da odete u kino, na koncert ili napravite doma zabavu za uski krug ljudi.

4. Posudite horor filmove
Ispecite kokice i napravite filmski maraton serijom horor filmova - vrištenje i krv sigurno će vam odvući pažnju od ljubavi i romantike.

Izvor: TotalPortal.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:30 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SUBUTEX (buprenorfin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Subutex zamjena za metadon

Heroinski ovisnici dobili su mogućnost besplatnog liječenja novim lijekom buprenorfinom, poznatijim pod nazivom Subutex, koji se prošli tjedan našao na službenoj listi HZZO-a.

Iako je Subutex i dosad bio u primjeni, njegova visoka cijena predstavljala je problem u dugotrajnom liječenju Prema riječima dr. Slavka Sakomana, primjenom tog novog lijeka mogao bi se smanjiti broj smrtnih slučajeva od predoziranosti, kojih je sada oko stotinu godišnje, piše Jutarnji list.

Iako je Subutex i dosad bio u primjeni, njegova visoka cijena predstavljala je problem u dugotrajnom liječenju pa su se pacijenti najčešće vraćali na metadon.
Buprenorfin je potvrđeno sigurnija opcija jer pokriva žudnju za opijatima i sprečava pojavu apstinencijskih smetnji. Ne stvara ovisnost i nema rizika od predoziranja. Iako se već koristi u 20-ak država EU, bitka za uvođenje tog lijeka na listu HZZO-a trajala je čak tri godine.

'U Francuskoj se koristi osam godina, a Slovenija od uvođenja tog lijeka bilježi tri puta manje "overdosea", rekao je Sakoman, voditelj Odjela za ovisnost o drogama u Klinici za psihijatriju KB-a Sestre milosrdnice.

Tijekom posljednjih pet godina broj ovisnika u Hrvatskoj porastao je 50 posto. U Hrvatskoj je trenutačno približno 14.000 registriranih ovisnika, a njih oko 4000 na metadonskoj je terapiji. Subutex je dosad plaćalo samo 700 ovisnika, a dr. Sakoman očekuje da će ih uskoro biti još barem tisuću.

'Naravno, sam lijek nije dovoljan. Pozitivne promjene nerealno je očekivati ako pacijent od lijeka očekuje stanje u glavi slično stanju koje izaziva heroin. Potrebno je jednostavno željeti dublju promjenu ponašanja. Taj lijek omogućava mirnoću u mozgu i lakše je kontrolirati ovisnost. Pacijentu daje šansu reorganizirati život, a i obitelj se može odmoriti od sulude utrke za drogom, od cijelog tog kaosa', objasnio je Sakoman.

Tijekom sljedećih godinu dana omjer bi trebao biti 30 posto liječenih Subutexom, a 70 posto metadonom, no optimalni je odnos 60 posto Subutex, a 40 posto metadon.

Uvođenje Subutexa na listu HZZO-a pozdravio je i dr. Robert Torre, iako procjenjuje da metadoni nikad neće biti istisnuti s narkoscene te da će uvijek držati prvo mjesto među legalnim drogama.

Izvor: dnevnik.hr (24.01.2007.)

Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blog.hr






Heroinska ovisnost - što pruža "inteligentni" lijek

Buprenorfin blokira učinke heroina, odvraća ovisnika od daljnjeg uzimanja, a ujedno štiti mozak od udara prevelike doze droge

Intervju: prof. dr. sc. Slavko Sakoman
Razgovarala: Dunja Antonović


U Hrvatskoj se od 1991. provodi farmakoterapija heroinskih ovisnika metadonom. Taj se pristup pokazao uspješnim, i to zbog visokog postotka pacijenata koji ostaju u terapiji. Posljednjih se godina lijek Subutex sve više nameće kao prvi izbor u liječenju heroinskih ovisnika, a odnedavno je u kliničkoj upotrebi i njegova unaprijeđena verzija, Suboxon, koji zbog brojnih povoljnih svojstava nazivaju i „inteligentnim” lijekom. Komparativnu analizu triju spomenutih terapija izlaže prof. dr. sc. Slavko Sakoman, voditelj Referentnog centra za ovisnosti o drogama.

Kakav odmak u odnosu na Heptanon predstavlja farmakoterapija heroinskih ovisnika Subutexom i Suboxonom?
Učinkovita tvar u Heptanonu je metadon, a u Subutexu buprenorfin. Suboxon kao varijanta lijeka Subutex uz aktivnu tvar buprenorfin sadrži i dodatnu, koja sprječava intravenozno uzimanje. Zbog toga ga zovemo „inteligentnim” lijekom.

Zašto ovisnik u terapiji i dalje ima potrebu za intravenoznim uzimanjem propisanog sredstva, odnosno „fiksanjem”?
Dio ovisnika nije ovisan samo o drogi, nego su psihološki ovisni i o snažnijem udaru opojnog sredstva na mozak koji doživljavaju kad se ono uzme intravenozno. Tada je put djelovanja droge brži, pa visoka koncentracija opojne tvari naglo stiže do receptora u mozgu na koje djeluju opijati. Kad se droga ušmrče ili proguta, apsorpcija je sporija, a učinak postupan i manjeg intenziteta. Iz istog razloga Metadon i Subutex uzeti intravenozno imaju intenzivniji učinak, pa više djeluju kao opojno sredstvo. Ovisnik u terapiji treba proći dug put do stjecanja snage da se odupre žudnji za intravenoznim uzimanjem opijata.

Kako Suboxon onemogućuje intravenozno uzimanje?
Suboxon u svom kemijskom sastavu uz buprenorfin sadrži i spoj naloxon. Naloxon-hidroklorid je opijatski antagonist - antidot ili jednostavno protuotrov. Drugim riječima, lijek koji spašava život predoziranog pacijenta. Kad se unese u tijelo intravenozno, izbacuje iz mozga prethodno uzeti opijat koji je uzrokovao predoziranje. Naloxon u mozgu čisti pozicije na koje su molekule droge sjele i budi pacijenta iz kome, a kod pacijenta koji je drogiran, ali pri svijesti, naglo uklanja drogu iz mozga i baca ga u apstinencijsku krizu. U standardnom omjeru buprenorfina i naloxona, koji je 4:1, ubrizgavanjem u venu tablete Suboxona, dolazi do brže apsorpcije naloxona nego buprenorfina, pa je ovisnik izložen nelagodi apstinencijske krize. To, pak, nije slučaj ako se Suboxon uzme ispravno, pod jezik, jer se tim putem naloxon uopće ne apsorbira, nego je indiferentna tvar u tableti.

Kakav je mehanizam djelovanja lijekova u farmakoterapiji heroinskih ovisnika?
Heroinska ovisnost jedini je oblik ovisnosti kod koje lijekom možete znatno ublažiti posljedice i u velikom postotku slučajeva uspostaviti kontrolu nad stanjem pacijenta. Lijekovi kao što su Heptanon i Subutex smanjuju biološku potražnju za heroinom i sprječavaju fizičku krizu. Napominjem, oni ne uklanjaju posve žudnju za heroinom, nego je smanjuju. Uz to, ni približno ne uzrokuju euforiju kakvu uzrokuje heroin, ali zato dobro djeluju kao analgetici i znatno ublažavaju reagiranje u situacijama koje izazivaju stresni odgovor. Struka ipak daje prednost buprenorfinu (odnosno Subutexu i Suboxonu) kao prvoj liniji farmakološkog liječenja jer kao takav ima niz prednosti u odnosu na metadon.

Koje su to prednosti?
Buprenorfin je ponajprije sigurnija opcija u odnosu na rizike od predoziranja i smrti. Lijek je višestruko sigurniji jer se njime uz ispravnu upotrebu pacijent ne može predozirati. Nadalje, manje je adiktivan od metadona, što znači da se pri prekidu uzimanja apstinencijska kriza razvija polako, nema visok intenzitet i relativno kratko traje - do sedam dana - za razliku od heptanonske krize koja traje do tri tjedna i na svom vrhuncu ima daleko veći intenzitet. Treće, za razliku od metadona, uz koji se pacijenti često „časte” heroinom, što povećava rizik od smrti predoziranjem, buprenorfin djeluje blokirajuće na učinke heroina, što odvraća ovisnika od daljnjeg uzimanja heroina, a ujedno štiti mozak od udara prevelike doze droge. Buprenorfin ima potvrđeno antidepresivno djelovanje.

Još jedna važna prednost je činjenica da buprenorfin stabilizira rad mozga na 48 i više sati. Za usporedbu, metadon već nakon 24 sata bilježi značajan pad djelovanja. Spomenuta prednost buprenorfina olakšava samodavanje lijeka. Doza potrebna za jedan dan može se bez opasnosti udvostručiti, pa pacijent ne mora ponovno uzeti lijek puna dva dana. Ako, pak, terapeut želi davati Subutex pod nadzorom, to će za pacijenta značiti manji broj odlazaka liječniku nego u slučaju metadona, čime se štedi liječnikovo vrijeme, a ovisniku omogućuje bolja socijalna rehabilitacija, čuvanje radnog mjesta itd. Kad pacijenti dovedu svakodnevni život u ravnotežu, obično sami izraze želju za „skidanjem” s lijekova. Tu su opet u prednosti Subutex i Suboxon jer je postupak odvikavanja mnogo jednostavniji.

Znači li to da se metadon više gotovo ne daje?
Nipošto. Metadon ima komparativne prednosti kod dijela ovisnika. Kod vrlo teških slučajeva ili onih gdje ovisnik kombinira heroin i metadon s crnog tržišta, terapija počinje metadonom. Subutex se zbog svog specifičnog djelovanja ne smije dati pacijentu neposredno nakon metadona jer bi došlo do apstinencijske krize, što bi pacijenta odvratilo od nastavka liječenja. Uz to, etički je ispravno dati metadon ako pacijent inzistira na tome, bez obzira na njegove motive koji mogu biti i neispravni. Ima ovisnika koji preferiraju učinak metadona zbog njegova donekle „štiha” u opojnom djelovanju. Po buprenorfinu mozak djeluje bistrije, pa ta svojevrsna svježina dijelu ovisnika ne odgovara jer daje realniji uvid u stvarnost s kojom se ne mogu nositi. Dio ovisnika jednostavno želi biti lagano otupljen, odsutan. Pacijent ima pravo na sve svoje motive. Terapeuti te zahtjeve moraju uvažavati ako procijene da bi odbijanje zahtjeva pacijenta dovelo do prekida liječenja. U terapiji ovisnosti pacijent mora imati aktivno mjesto, poziciju subjekta s kojim se pregovara o modalitetima liječenja. Stvar je vještine stručnjaka da na neki način privoli pacijenta na ispravniju i perspektivniju koncepciju liječenja. No nekad su ovisnici orijentirani isključivo na kratkoročne učinke koje očekuju od liječnika i terapije. Teško je bolesnu osobu već u početku usmjeriti na dugoročno isplative ciljeve.

Upravo je farmakoterapija preduvjet da se pacijenta učini sposobnim za suradnju s psihoterapeutom.

Farmakoterapija je važan element u liječenju heroinskih ovisnika. Međutim, sam lijek ne može promijeniti poremećeno ponašanje ovisnika - pa je njegova primjena samo jedan element u kompleksnom i dugotrajnom terapijskom postupku. Mozak ovisnika je biokemijski i funkcionalno promijenjen i kao takav abnormalno reagira. Da bi mogli početi s psihoterapijom, morate osobu dovesti u stanje spremnosti na suradnju, što nije moguće ako se prethodno ne smire (lijekom) neuronske strukture preko kojih je djelovala droga.

Kako djeluje suvremena psihoterapija heroinskih ovisnika?
Psihoterapija ima zadaću provesti kognitivnu rekonstrukciju, restrukturirati rad mozga i pokušati pokrenuti proces formiranja krovne kontrolne strukture mozga koja kod većine ovisnika ne funkcionira. Kad u mozgu ovisnika postignete ambivalenciju u smislu „uzeti drogu - ne uzeti drogu”, odnosno kad ovisnik sam sebi počne postavljati to pitanje, možemo govoriti o velikom napretku. Jednom kad je pacijent u psihičkoj ravnoteži, a um mu relativno dobro radi pod utjecajem lijeka koji je uspostavio red u funkciji mozga, terapeut u njegov misaoni prostor ugrađuje nove elemente. Dakle, formira se novi mentalni sklop zbog kojeg će pacijent htjeti mijenjati svoje ponašanje

Izvor: www.vasezdravlje.com

Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blog.hr



SASTAV
Jedna sublingvalna tableta sadrzi kolicinu buprenorfin hidroklorida ekvivalentnu 0,4 mg, 2 mg, odnosno 8 mg buprenorfin baze.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Terapija odrzavanja u lijecenju ovisnosti o opijatima i to u okviru medicinskog, socijalnog i psiholoskog lijecenja.

KONTRAINDIKACIJE
- preosjetljivost na buprenorfin ili bilo koji drugi sastojak tablete
- djeca mlada od 16 godina
- teska respiratorna ili hepaticka insuficijencija
- akutni alkoholizam
- dojenje

MJERE OPREZA
Sublingvalne tbl Subutex preporucuju se iskljucivo za lijecenje ovisnosti o opijatima
Respiratorna depresija: zabiljezeni su neki smrtni slucajevi zbog resp.depresije, osobito kada se buprenorfin koristio u kombinaciji sa benzodiazepinima ili kada se nije koristio u skladu s uputama
Hepatitis, jetrene promjene: hepaticka nekroza i hepatitis sa zuticom koji su uglavnom povoljno rijeseni, zabiljezeni su tokom uporabe buprenorfina. Uzrocnost nije jasno utvrdena.
Lijek moze uzrokovati opioidne simptome apstinencije ako se daje ovisnom bolesniku u roku kracem od 4 sata nakon zadnjeg uzimanja droge.
Lijek moze uzrokovati pospanost koju mogu pojacati drugi agensi s centralnim ucinkom (alkohol, trankvilizatori, sedativi, hipnotici).
Lijek moze uzrokovati ortostatsku hipertenziju.
Istrazivanja na zivotinjama, kao i klinicko iskustvo, pokazala su da buprenorfin moze dovesti do lakse ovisnosti
Paznja kod bolesnika s astmom ili respiratornom insuficijencijom, s renalnom insuficijencijom (20 % primjenjene doze eliminira se putem bubrega), hepatickom insuficijencijom.

INTERAKCIJE S DRUGIM LIJEKOVIMA

Subutex se ne smije uzimati s alkoholnim picima ili lijekovima koji sadrze alkohol.
- benzodiazepini: ova kombinacija moze pojacati respiratornu depresiju centralnog podrijetla s rizikom od smrti;
- drugi depresori SŽS-a, drugi opioidni derivati, neki antidepresivi, sedativni agonisti H1 receptora, barbiturati, anksiolitici, neuroleptici, klonidin i njemu slicni pripravci: ova kombinacija povecava depresiju CNS-a i moze rukovanje strojevima ili voznju uciniti pogibeljnima;
- inhibitori monoaminooksidaze: moguce pojacavanje ucinka opioida.

Do sada nije bilo primjetnih interakcija s kokainom.

Buduci da se ovaj lijek metabolizira pomocu CYP3A4 ocekuje se da gestodeni, troleandomicin, ketokonazoli, norfluoksetine, ritonavir, indinavir i sankvinavir inhibiraju njegov metabolizam dok induktori ovog enzima mogu smanjiti razinu lijeka.

PRIMJENA TOKOM TRUDNOCE I DOJENJA
Nema dovoljnio podataka,ali ne preporucuje se zbog radi vjerovatne apstinencijske krize novorodenceta.

DOZIRANJE I NACIN UPORABE
Kada zapocnete lijecenje Subutexom, lijecnik mora znati za djelomicni agonisticki profil molekule buprenorfina.
Primjenjuje se sublingvalno, lijecnik mora upozoriti bolesnika da je jedino sublingvalno uzimanje ovog lijeka djelotvorno i sigurno.

Pocetna terapija
Inicijalna doza se daje 1 dnevno i iznosi izmedu 0,8 i 4 mg.
Ovisnici koji nisu uspostavili apstinenciju: jedna doza se daje najmanje 4 sata nakon posljednjeg uzimanja opijata.
Bolesnici koji primaju metadon: prije nego se zapocne lijecenje Subutexom, smanjiti dozu metadona na najvise 30 mg dnevno, buprenorfin moze izazvati simptome apstinencijske krize kod bolesnika ovisnih o metadonu.

PRILAGOĐAVANJE DOZE I ODRZAVANJE
Dozu progresivno povecavati prema klinickim ucincima na pojedinog bolesnika s tim da ne bi smjela biti veca od jedne dnevne doze od 32 mg.
Doziranje se titrira prema ponovnoj procjeni statusa.

SMANJIVANJE DOZE I OKONCAVANJE LIJECENJA
Nakon sto je postignuto razdoblje stabilizacije doziranje se moze postupno smanjiti na manju dozu odrzavanja.
Kada se procjeni primjerenim, lijecenje se u nekih bolesnika moze prekinuti.

PREDOZIRANJE
Opce potporne mjere plus pomno pracenje respiratornog i srcanog statusa

NUSPOJAVE
- opstipacija
- glavobolja
- nesanica
- astenija
- pospanost
- mucnina i povracanje
- nesvjestica i vrtoglavica
- ortostatska hipotenzija
- glavobolja

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Heroinska ovisnost - što pruža "inteligentni" lijek

Buprenorfin blokira učinke heroina, odvraća ovisnika od daljnjeg uzimanja, a ujedno štiti mozak od udara prevelike doze droge

Intervju: prof. dr. sc. Slavko Sakoman
Razgovarala: Dunja Antonović

U Hrvatskoj se od 1991. provodi farmakoterapija heroinskih ovisnika metadonom. Taj se pristup pokazao uspješnim, i to zbog visokog postotka pacijenata koji ostaju u terapiji. Posljednjih se godina lijek Subutex sve više nameće kao prvi izbor u liječenju heroinskih ovisnika, a odnedavno je u kliničkoj upotrebi i njegova unaprijeđena verzija, Suboxon, koji zbog brojnih povoljnih svojstava nazivaju i „inteligentnim” lijekom. Komparativnu analizu triju spomenutih terapija izlaže prof. dr. sc. Slavko Sakoman, voditelj Referentnog centra za ovisnosti o drogama.

Kakav odmak u odnosu na Heptanon predstavlja farmakoterapija heroinskih ovisnika Subutexom i Suboxonom?
Učinkovita tvar u Heptanonu je metadon, a u Subutexu buprenorfin. Suboxon kao varijanta lijeka Subutex uz aktivnu tvar buprenorfin sadrži i dodatnu, koja sprječava intravenozno uzimanje. Zbog toga ga zovemo „inteligentnim” lijekom.

Zašto ovisnik u terapiji i dalje ima potrebu za intravenoznim uzimanjem propisanog sredstva, odnosno „fiksanjem”?
Dio ovisnika nije ovisan samo o drogi, nego su psihološki ovisni i o snažnijem udaru opojnog sredstva na mozak koji doživljavaju kad se ono uzme intravenozno. Tada je put djelovanja droge brži, pa visoka koncentracija opojne tvari naglo stiže do receptora u mozgu na koje djeluju opijati. Kad se droga ušmrče ili proguta, apsorpcija je sporija, a učinak postupan i manjeg intenziteta. Iz istog razloga Metadon i Subutex uzeti intravenozno imaju intenzivniji učinak, pa više djeluju kao opojno sredstvo. Ovisnik u terapiji treba proći dug put do stjecanja snage da se odupre žudnji za intravenoznim uzimanjem opijata.

Kako Suboxon onemogućuje intravenozno uzimanje?
Suboxon u svom kemijskom sastavu uz buprenorfin sadrži i spoj naloxon. Naloxon-hidroklorid je opijatski antagonist - antidot ili jednostavno protuotrov. Drugim riječima, lijek koji spašava život predoziranog pacijenta. Kad se unese u tijelo intravenozno, izbacuje iz mozga prethodno uzeti opijat koji je uzrokovao predoziranje. Naloxon u mozgu čisti pozicije na koje su molekule droge sjele i budi pacijenta iz kome, a kod pacijenta koji je drogiran, ali pri svijesti, naglo uklanja drogu iz mozga i baca ga u apstinencijsku krizu. U standardnom omjeru buprenorfina i naloxona, koji je 4:1, ubrizgavanjem u venu tablete Suboxona, dolazi do brže apsorpcije naloxona nego buprenorfina, pa je ovisnik izložen nelagodi apstinencijske krize. To, pak, nije slučaj ako se Suboxon uzme ispravno, pod jezik, jer se tim putem naloxon uopće ne apsorbira, nego je indiferentna tvar u tableti.

Kakav je mehanizam djelovanja lijekova u farmakoterapiji heroinskih ovisnika?
Heroinska ovisnost jedini je oblik ovisnosti kod koje lijekom možete znatno ublažiti posljedice i u velikom postotku slučajeva uspostaviti kontrolu nad stanjem pacijenta. Lijekovi kao što su Heptanon i Subutex smanjuju biološku potražnju za heroinom i sprječavaju fizičku krizu. Napominjem, oni ne uklanjaju posve žudnju za heroinom, nego je smanjuju. Uz to, ni približno ne uzrokuju euforiju kakvu uzrokuje heroin, ali zato dobro djeluju kao analgetici i znatno ublažavaju reagiranje u situacijama koje izazivaju stresni odgovor. Struka ipak daje prednost buprenorfinu (odnosno Subutexu i Suboxonu) kao prvoj liniji farmakološkog liječenja jer kao takav ima niz prednosti u odnosu na metadon.

Koje su to prednosti?
Buprenorfin je ponajprije sigurnija opcija u odnosu na rizike od predoziranja i smrti. Lijek je višestruko sigurniji jer se njime uz ispravnu upotrebu pacijent ne može predozirati. Nadalje, manje je adiktivan od metadona, što znači da se pri prekidu uzimanja apstinencijska kriza razvija polako, nema visok intenzitet i relativno kratko traje - do sedam dana - za razliku od heptanonske krize koja traje do tri tjedna i na svom vrhuncu ima daleko veći intenzitet. Treće, za razliku od metadona, uz koji se pacijenti često „časte” heroinom, što povećava rizik od smrti predoziranjem, buprenorfin djeluje blokirajuće na učinke heroina, što odvraća ovisnika od daljnjeg uzimanja heroina, a ujedno štiti mozak od udara prevelike doze droge. Buprenorfin ima potvrđeno antidepresivno djelovanje.

Još jedna važna prednost je činjenica da buprenorfin stabilizira rad mozga na 48 i više sati. Za usporedbu, metadon već nakon 24 sata bilježi značajan pad djelovanja. Spomenuta prednost buprenorfina olakšava samodavanje lijeka. Doza potrebna za jedan dan može se bez opasnosti udvostručiti, pa pacijent ne mora ponovno uzeti lijek puna dva dana. Ako, pak, terapeut želi davati Subutex pod nadzorom, to će za pacijenta značiti manji broj odlazaka liječniku nego u slučaju metadona, čime se štedi liječnikovo vrijeme, a ovisniku omogućuje bolja socijalna rehabilitacija, čuvanje radnog mjesta itd. Kad pacijenti dovedu svakodnevni život u ravnotežu, obično sami izraze želju za „skidanjem” s lijekova. Tu su opet u prednosti Subutex i Suboxon jer je postupak odvikavanja mnogo jednostavniji.

Znači li to da se metadon više gotovo ne daje?
Nipošto. Metadon ima komparativne prednosti kod dijela ovisnika. Kod vrlo teških slučajeva ili onih gdje ovisnik kombinira heroin i metadon s crnog tržišta, terapija počinje metadonom. Subutex se zbog svog specifičnog djelovanja ne smije dati pacijentu neposredno nakon metadona jer bi došlo do apstinencijske krize, što bi pacijenta odvratilo od nastavka liječenja. Uz to, etički je ispravno dati metadon ako pacijent inzistira na tome, bez obzira na njegove motive koji mogu biti i neispravni. Ima ovisnika koji preferiraju učinak metadona zbog njegova donekle „štiha” u opojnom djelovanju. Po buprenorfinu mozak djeluje bistrije, pa ta svojevrsna svježina dijelu ovisnika ne odgovara jer daje realniji uvid u stvarnost s kojom se ne mogu nositi. Dio ovisnika jednostavno želi biti lagano otupljen, odsutan. Pacijent ima pravo na sve svoje motive. Terapeuti te zahtjeve moraju uvažavati ako procijene da bi odbijanje zahtjeva pacijenta dovelo do prekida liječenja. U terapiji ovisnosti pacijent mora imati aktivno mjesto, poziciju subjekta s kojim se pregovara o modalitetima liječenja. Stvar je vještine stručnjaka da na neki način privoli pacijenta na ispravniju i perspektivniju koncepciju liječenja. No nekad su ovisnici orijentirani isključivo na kratkoročne učinke koje očekuju od liječnika i terapije. Teško je bolesnu osobu već u početku usmjeriti na dugoročno isplative ciljeve.

Upravo je farmakoterapija preduvjet da se pacijenta učini sposobnim za suradnju s psihoterapeutom.

Farmakoterapija je važan element u liječenju heroinskih ovisnika. Međutim, sam lijek ne može promijeniti poremećeno ponašanje ovisnika - pa je njegova primjena samo jedan element u kompleksnom i dugotrajnom terapijskom postupku. Mozak ovisnika je biokemijski i funkcionalno promijenjen i kao takav abnormalno reagira. Da bi mogli početi s psihoterapijom, morate osobu dovesti u stanje spremnosti na suradnju, što nije moguće ako se prethodno ne smire (lijekom) neuronske strukture preko kojih je djelovala droga.

Kako djeluje suvremena psihoterapija heroinskih ovisnika?
Psihoterapija ima zadaću provesti kognitivnu rekonstrukciju, restrukturirati rad mozga i pokušati pokrenuti proces formiranja krovne kontrolne strukture mozga koja kod većine ovisnika ne funkcionira. Kad u mozgu ovisnika postignete ambivalenciju u smislu „uzeti drogu - ne uzeti drogu”, odnosno kad ovisnik sam sebi počne postavljati to pitanje, možemo govoriti o velikom napretku. Jednom kad je pacijent u psihičkoj ravnoteži, a um mu relativno dobro radi pod utjecajem lijeka koji je uspostavio red u funkciji mozga, terapeut u njegov misaoni prostor ugrađuje nove elemente. Dakle, formira se novi mentalni sklop zbog kojeg će pacijent htjeti mijenjati svoje ponašanje

Izvor: www.vasezdravlje.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:11 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

CONCERTA (metilfenidat)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Methylphenidate (Ritalin, Methylin, ili generički methyphenidate)
Oblik:
Tablete sa kratkoročnim djelovanjem, uzimaju se oralno. Methylphenidate hydrochloride 5mg, 10mg, 20mg
Doziranje:
Vrlo individualno. Obično između 2,5-20mg po dozi. Učinkovita doza nije u vezi sa godinama, težinom ili jačinom ADHD simptoma. Obično liječnik propisuje malu početnu dozu, a onda je postepeno povećava dok ne pronađe najučinkovitiju dozu koja neće izazvati jake nuspojave. Često je potrebno nekoliko tjedana da bi se utvrdila ispravna doza i raspored uzimanja lijeka. Kako dijete raste ili kako adolescent dobiva na težini neće se uvijek mijenjati doza lijeka. Mnogi nastavljaju dobro reagirati na istu količinu lijeka, a nekima će trebati veća doza. S druge strane, neka će djeca na početku dobro reagirati na malu količinu lijeka, ali će je naknadno trebati malo povećati. U određivanju doze lijeka potrebna je dobra komunikacija i izmjena podataka između roditelja, učitelja ili odgajatelja.
Trajanje djelovanja:
Počinje djelovati nakon 15-20 minuta, te traje 3,5 do 4 sata. Ne uzima se preko noći.
Moguće nuspojave:
Smanjenje apetita, mali problemi sa spavanjem, neznatan gubitak na težini. Kada učinak lijeka polagano prestaje može se javiti bijes ili frustracija. Kada je doziranje previsoko, javljaju se motorički tikovi, pojavljuje se letargija i depresija. Kada se smanji doza ti problemi nestaju.

Methylphenidate sa produženim djelovanjem/oslobađanjem
Kako bi se izbjeglo uzimanje methylphenidata sa kratkoročnim djelovanjem 3-4 puta dnevno, razvijeno je nekoliko sistema sa produženim djelovanjem. Svaki od šest sistema sadrži isti lijek kao i tablete methyphenidata sa kratkim djelovanjem, ali su napravljeni tako da duže djeluju, tako da dijete može biti u školi cijeli dan, bez da mora uzimati tablete.
Moguće nuspojave su iste kao kod methylphenidata s kratkim djelovanjem.
Jedan od ovih sistema sa produženim djelovanjem zove se Concerta. Concerta je novi osmotički sistem otpuštanja methylphenidata odobren od strane FDA u rujnu 2000. g. Ova kapsula sadrži tri šupljine, od kojih su dvije ispunjene različitim koncentracijama methylphenidata, a jedna sa polimerskom supstancom koja se širi kada dođe u dodir sa tekućinom, te na jednom kraju postoji laserski probušena rupica. Početna doza methylphenidata oslobađa se iz vanjskog sloga ubrzo nakon uzimanja kapsule. Postepeno, iz dviju unutrašnjih šupljina izbacuje se lijek potisnut polimerskom supstancom koja se širi uslijed doticaja sa tekućom iz probavnog trakta. Concerta ima djelovanje otprilike 10-12 sati nakon uzimanja, iako postoje individualne varijacije. Koristi se samo ujutro, traje cijeli dan. Kapsule Concerte ne smiju se otvarati niti žvakati.
Oblik:
kapsule Methylphenidate hydrochlorid od 18 mg, 36 mg, 54 mg (kapsula od 18 mg jednaka je količini od 5 mg methylphenidata s kratkim djelovanjem)

O pojedinostima ovdje spomenutih lijekova potrebno je razgovarati s liječnikom koji je specijaliziran za ovaj poremećaj.
Konačno, uspjeh pojedinca ovisi o zajedničkom naporu pacijenta i ljudi koji se o njemu skrbe. Za većinu djece s ADHD-om lijekovi su sastavni dio multimodalnog programa liječenja. Lijekovi se ne koriste da bi se kontroliralo ponašanje ove djece već se koriste da bi se poboljšali simptomi koje uzrokuje ADHD kako bi uspješnije funkcionirali. Uzimanje lijekova kao jedino liječenje često je nedovoljno.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Uvod
Metilfenidat (MPH) je stimulant korišten u medicini, sličan amfetaminu, najčešće korišten u lečenju sindroma hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD sindrom) kod dece i mladih. Takođe je i jedan od primarnih lekova korišten u lečenju simptoma povreda glave, simptoma uspavanosti kod narkolepsije i sindroma hronične gojaznosti, kao i sekundarni potpomažući lek u tretmanu depresije. Brend imena lekova koji sadrže metilfenidat uključuju Ritalin®, Attenta®, Concerta® (tablete sa sporim otpuštanjem), Metadate®, Methylin® i Rubifen®.
Focalin® je preparacija koja sadrži samo dekstro-metilfenidat, za razliku od uobičajenih rakemik formulacija dekstro- i levo-metilfenidata. Noviji način uzimanja metilfenidata je pomoću flastera (Daytrana®), sličnih onima koji se koriste za kontrolu porođaja i nikotinskog oslobađanja.

Istorija
Metilfenidat je patentiran 1954. Godine od strane farmaceutske kompanije Ciba (jedan od predaka Novartis-a) i inicijalno je bio prepisivan u tretmanu depresije, hronične kojaznosti, narkolepsije i drugih oboljenja. Početkom 1960-ih, korišten je u tretmanu dece sa ADHD sindromom, u to vreme poznat kao hiperaktivnost ili minimalna moždana disfunkcija (MMD). Danas, metilfenidat je medikament najšire prepisivan u tretmanu ADHD sindroma širom sveta.Prema najskorijim istraživanjima, više od 75% recepata za metilfenidat su prepisana za decu, sa činjenicom da dečaci imaju četiri puta veću mogućnost za oboljenje od ADHD od devojčica. Proizvodnja i prepisivanje metilfenidata se značajno uvećalo tokom 90-ih, pogotovo u Americi, jer je ADHD dijagnoza postala bolje shvatana i generalno šire prihvatana unutar medicinskih krugova i društava za mentalno zdravlje. Metilfenidat je ilegalno korišten od strane studenata kojima lek nije prepisan, kako bi im pomogao u spremanju ispita i polaganju istih.
Dok je ADHD medikament usmeren ka deci, dejstvo još nije proučeno na decu mlađu od 6 godina. Ovo izaziva poteškoće kod dijagnostikovanja dece ispod ove starosti i verovatno se ne bi trebalo proučavati.
Najveći brend Ritalin® se proizvodi u Americi, ali se metilfenidat takođe proizvodi u Meksiku i Argentini od strane legalnih farmaceutskih kuća i najčešće se prodaje pod brend nazivom Ritalin® za Novartis. U Americi, razne generičke forme metilfenidata se takođe proizvode od strane nekoliko farmaceutskiuh kompanija (kao što je Methylin®, itd.), a Ritalin se takođe prodaje i u Engleskoj, Nemačkoj i u drugim evropskim zemljama (pak u mnogo manjoj meri nego u Americi).
Medikament sa istim sadržajem je Concerta®, jednodnevna preparacija metilfenidata sa produženim delovanjem, koja je odobrena u Aprilu 2000. godine, a stavljena u redovni spisak lekova Srbije Aprila, 2006. godine. Studije su pokazale da su dugo-delujuće preparacije metilfenidata isto toliko, ako ne i efikasnije od formulacija sa momentalnim otpuštanjem. Medikamente sa vremenskim otpuštanjem je takođe teže zloupotrebiti.
U Aprilu 2006. godine, FDA je odobrila transdermalni flaster za lečenje ADHD, pod nazivom Daytrana®. Jednodnevni flaster otpušta metilfenidat u dozama od 10, 15, 20, ili 30mg. Ipak, flaster mora biti aplikovan nekoliko sati pre no što je efekat poželjan, a efekti leka ostaju na nekoliko sati posle skidanja flastera, čineći ga neophodnim za skidanje do najkasnije popodneva, kako bi se izbegla insomnija.

Efekti
Metilfenidat je stimulans centralnog nervnog sistema. Tvrdi se da ima smirujući efekat na mnoštvo dece sa ADHD sindromom, redukuje impulsivno ponašanje i pomaže im da se skoncentrišu na školski rad i druge delatnosti. Odrasli mladi koji imaju ADHD često tvrde da im metilfenidat pojačava sposobnost da se skoncentrišu na delatnosti i da organizuju svoj život.
Otkriveno je da metilfenidat ima manje šansi da izazove neželjene efekte u poređenju sa dekstroamfetaminom, nešto ređe prepisivanim medikamentom. Prepisan u korektnoj dozi, metilfenidat se obično dobro toleriše od strane pacijenata.
Načini na koji metilfenidat pomaže ljudima sa ADHD sindromom nisu najbolje poznati. Neki istraživači su teoretisali da je ADHD izazvan dopaminskim imbalansom u mozgu obolelih. Metilfenidat je inhibitor preuzimanja dopanima, što znači da povećava nivo dopamin neurotransmitera u mozgu delimično blokirajući transportere koji ga uklanjaju iz sinapsi. Alternativno objašnjenje koje je istraživano je da metilfenidat menja funkcionisanje serotonina u mozgu.
Internacionalno, metilfenidat je klasifikovan pod II rednim brojem Konvencije o Psihotropnim Supstancijama.

Efekti dužeg termina lečenja

Mozak i telo
U studiji 2005. godine, promatrani su samo „minimalni efekti na rast u visinu i težinu“ posle 2 godine tretmana. „Nikakvih klinički značajnih efekata na vitalne znake ili parametre laboratorijskih testova nije primećeno.“
I dalje, neke teoretske studije su podigle pitanja. Na primer, Adriani et al (2005) je otkrio plastične promene u ponašanju vezanom za nagradu kod pacova pošto su bili u stanju bez droge. Metilfenidat može ili ne mora imati slične efekte na ljudsku kogniciju.
Esej iz 2006. godine u kome se izvodi bezbednost metilfenidata na mozak u razvitku otkriva da su se kod životinja sa psihomotornim poremećajima (kao što je ADHD), strukturalni i funkcionalni parametri dopaminskog sistema značajno poboljšali sa tretmanom. Ovo ukazuje da bi kod subjekata sa raznim psihomotornim poremećajima kao što je ADHD, tretman sa metilfenidatom mogao pozitivno potpomoći razvoj mozga.

Rast
Istraživači su takođe nadgledali ulogu metilfenidata u ulozi rasta, sa nekim studijama koje otkrivaju blago smanjenje brzine rasta u visinu. Druge studije ukazuju da se visina normalizuje do adolescencije.

Metilfenidat u lečenju depresije
Augmentacija metilfenidata na selektivne inhibitore preuzimanja serotonina
Pozadina: Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) su efektivni u tretmanu opšte depresije i depresivnih epizoda. Ipak, za podgrupu pacijenata koji ostaju nepromenjeni za vreme terapije, augmentacione strategije mogu poboljšati efikasnost ovih agenata.
Metod: Iznosimo rezultate otvorenog ispitivanja augmentacije metilfenidata na SSRI u tretmanu od 5 slučajeva DSM-III, dijagnosticiranih sa opštom depresijom.
Rezultati: Prijavljeno smanjenje simptoma je rapidno uspostavljeno u svim slučajevima, sa dozama metilfenidata u rasponu od 10 do 40mg/dan. Takođe, beneficijalni efekti kombinacije metilfenidata i SSRI su se pokazali kao jasni i čvrsti. Nijedan pacijent nije zloupotrebio metilfenidat.
Zaključak: Empirijsko korištenje metilfenidata dodato u neefektivnom ili delom efektivnom SSRI tretmanu se pokazalo kao rapidna, bezbedna i efikasna alternativa za već postojeće augmentativne strategije u tretmanu opšte depresije.

Dodavanje Metilfenidata u terapiji sa SSRI kako bi se poboljšao i ubrzao antidepresivni odgovor pacijenta
U prošlosti, amfetamini su se mnogo ekstenzivnije koristili u tretmanu depresije nego danas (nažalost). Psihijatri su počeli manje da ih koriste posle otkrića efektivnijih lekova poput tricikličnih antidepresiva, inhibitora monoamino-oksidaze i SSRI-a.
Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) – novija klasa antidepresiva – su efikasni u lečenju opštih depresivnih epizoda. Ipak, opšta depresija ne da odgovarajući odgovor na SSRI terapiju u 21% do 55% slučajeva.
Među amfetaminskim derivatima, metilfenidat se koristi kao augmentaciona terapija sa standardnim antidepresivima (triciklici, MAO inhibitori). Noviji dokazi ukazuju da je metilfenidat efikasan kada se primeni u terapiji zajedno sa SSRI. Stoga, čini se logičnim dodati metilfenidat nekom SSRI-u kada se desi samo delimičan odgovor na terapiju.
Istraživači predpostavljaju da dodatni efekat nastaje zato što ove dve vrste droga utiču na dva različita sistema – metilfenidat na dopamiski, norepinefrinski i delom serotoninski, a SSRI snažnim dejstvom na serotoninski sistem. Takođe je postulirano da metilfenidat kao psihostimulans smanjuje vreme za koje je potrebno da se dobije prvi odgovor na terapiju, kada se primeni ranije u tretmanu.

Šta nam literatura pokazuje
Iako je teorija obećavajuća, istraživači nisu dali definitivan dokaz da je dodavanje psihostimulansa SSRI terapiji od neke koristi. Načinio sam pretražnju studija publikovanih između 1980. I 2000. godine i našao samo 4 koje se bave ovom temom:
- Cohen je na fluoksetin dodao dekstroamfetamin trojici pacijenata sa anergičkom depresijom i otkrio da je to rešilo njihovu veoma upornu anergiju..On je naglasio da amfetaminski-prouzrokovano poboljšanje dopaminske i noradrenergičke aktivnosti poboljšava raspoloženje, smanjuje iscrpljenost i poboljšava psihomotornu aktivnost.
- Metz i Shader su opisali četiri pacijenata sa teško izlečivom depresijom koji su dali klinički antidepresivni odgovor sa kombinacijom fluoksetina i pemolina.
- Stoll et al je otkrio da je dodavanjem metilfenidata SSRI terapiji rapidno rešio simptome kod 5 pacijenata sa opštom depresijom.

Metilfenidat kod medicinski obolelih pacijenata
Nepoznato je zašto metilfenidat potpomaže antidepresivne efekte kod medicinski obolelih, a zašto ne kod neobolelih pacijenata. Kod medicinski ne obolelih, čak i kada postoji inicijalni odgovor, isti nije održan.
Kada se leče pacijenti sa depresijom, dekstroamfetamin ili metilfenidat se mogu koristiti da pojačaju antidepresivnu terapiju. Dekstrometorfan se počinje sa dozom od 5 do 10mg na dan. Metilfenidat može biti započet sa dozom od 2.5 do 5mg dva puta dnevno. Maksimalna doza metilfenidata je oko 40mg na dan.
Da bi se sprečila insomnija, ovi lekovi se ne bi smeli davati posle 15:00h.

Izvor: forum.narkomanija.ba

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nova upozorenja za sigurniju primjenu lijekova s djelatnom tvari metilfenidat
23.01.2009.

Europska agencija za lijekove (European Medicines Agency, EMEA) je 22. siječnja 2009. objavila priopćenje za javnost u kojem navodi upozorenja i mjere opreza kod primjene metilfenidata. Ovu djelatnu tvar sadrži lijek Concerta, nositelja odobrenja Johnson & Johnson S.E. d.o.o., koji ima odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj.

Europska agencija za lijekove zaključila je kako je metilfenidat prikladan za liječenje djece u dobi od 6 godina ili starijih te adolescenata koji imaju poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD, attention deficit/hyperactivity disorder). Također, preporučeno je usklađivanje podataka u Sažetcima opisa svojstava lijeka i Uputi o lijeku u Europskoj uniji za lijekove s djelatnom tvari metifenidat kako bi se osigurala sigurnija primjena ovog lijeka.

Povjerenstvo za humane lijekove Europske agencije za lijekove (Committee for Medicinal Products for Human Use, CHMP) ponovno je pregledalo metilfenidat zbog mogućeg kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog rizika primjene lijeka. Povjerenstvo je također provjerilo rizik od razvoja psihijatrijskih poremećaja, učinka na rast i spolno sazrijevanje te učinka dugotrajnog liječenja.

Povjerenstvo za humane lijekove odlučilo je da informacije o lijekovima s djelatnom tvari metilfenidat trebaju sadržavati sljedeće podatke:
• prije početka liječenja treba izvršiti probir bolesnika s obzirom na probleme s krvnim tlakom ili srčanom frekvencijom. Potrebno je provjeriti i obiteljsku anamnezu vezano uz kardiovaskularne probleme. Bolesnike s navedenim problemima ne treba liječiti metilfenidatom bez prethodne specijalističke evaluacije;
• tijekom liječenja treba redovito pratiti vrijednosti krvnog tlaka i srčane frekvencije. U slučaju njihova poremećaja, treba odmah provesti potrebne pretrage;
• nedostatni su podaci o dugotrajnoj primjeni metilfenidata. Kod bolesnika koji uzimaju metilfenidat dulje od jedne godine, liječnici trebaju prekinuti liječenje najmanje jednom godišnje kako bi odredili je li neophodno daljnje liječenje;
• primjena metilfenidata može uzrokovati ili pogoršati neke psihijatrijske poremećaje kao što su depresija, suicidalne misli, neprijateljstvo, psihoza i manija. Treba izvršiti probir svih bolesnika prije početka liječenja i redovito pratiti bolesnike tijekom liječenja kako bi se uočili psihijatrijski simptomi;
• tijekom liječenja metilfenidatom potrebno je pratiti težinu i visinu bolesnika.

Agencija za lijekove i medicinske proizvode Republike Hrvatske prihvatit će predmetne izmjene u skladu s Europskom unijom te će i dalje pozorno motriti sigurnost primjene ovog lijeka.

Priopćenje Europske agencije za lijekove možete vidjeti pod sljedećim linkom:
http://www.emea.europa.eu/pdfs/human/referral/methylphenidate/2231509en.pdf

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mentalni doping uzeo maha među učenicima i studentima

Ritalin se na hrvatskom tržištu prvi put pojavio prije mjesec dana pod imenom Concerta i registriran je, a proizvodi ga Jansen Pharma

Neki novi speed? Da bi lakše položili ispite mladi sve učestalije zloupotrebljavaju lijek ritalin
S približavanjem posljednjeg školskog zvona i završetka predavanja na fakultetima počinje ispitna groznica. To je sezonska pojava uz koju se sve češće koristi ‘mentalni doping’ ili ‘mind doping’, ‘brain booster’ kako ga zovu na američkim sveičilištima odakle je cijela stvar i krenula, a riječ je o sredstvima koja povećavaju mentalne sposobnosti, jačaju koncentraciju i pamćenje, daju snagu da se u najmanjoj jedinici vremena popamti najviše podataka, posebno brojki.
Zvijezda među takvim ‘pomagačima’ je lijek ritalin za kojim je prema nekim istraživanjima poseglo barem jednom 16 posto američkih studenata, a onda se stvar poput epidemije proširila Europom što potvrđuje i vrtoglavi porast proizvodnje tih lijekova za 900 posto u samo jednom desetljeću.
Postoji podatak da je ritalin osobito popularan među studentima medicine koji moraju konzumirati gradivo iz najdebljih knjiga i to im s ritalinom ‘ide kao po loju’.
A kako ni Hrvatska nije na kraju svijeta, nego već jednom nogom u Europi ritalin je već dobro poznat i našim đacima u studentima koji ga, iako u Hrvatskoj donedavno nije bio registrian, nabavljaju na crnom tržištu i putem interneta.
Cijena je između 150 do 300 kuna zavisno o broju i jačini tableta u kutijici. Da se učenicima popravilo pamćenje i želja za ispravljanajem ocjena primjećuju i profesori kojima je neobično kako su mnogi ‘nabildali’ mozak znanjem i sada ispravljaju ‘kronične ase’ u jednome danu ili pripreme debeli ispit za tjedan-dva umjesto mjesec dva.
Neki priznaju da nisu trošili na repeticije nego da su posegli za ‘vitaminom R’ kako ga u žargonu nazivaju i da je stvar profunkcionirala. Pojava mentalnog dopinga nije nimalo bezazlena, jer lijek primarno služi za lijećenje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje kod djece i nipošto nije namijenjen zdravoj populaciji jer ima niz nuspojava i kontraindikacija što nam potvrđuju i stručnjaci.

Poseban oprez
- Ritalin se na hrvatskom tržištu prvi put pojavio prije mjesec dana pod imenom Concerta i registriran je, a proizvodi ga Jansen Pharma, kazala nam je dr. sc. Asja Smolčić Bubalo mr. farmacije.
Lijek se proizvodi u obliku tableta od po 30 komada od 18 mg ili 30 tableta od 36 mg, a uskoro će se pojaviti i pakiranje od 54 mg. Služi za liječenje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje kod djece starije od šest godina i kod tinejđera i izdaje se isključivo na recept i to specijalistički tako da ga ne može prepisati liječnik opće prakse. U svijetu ga se nalazi pod imenima ritalin, vitamin R, ili modafilin...i sl.
Razlozi takvih mjera opreza su, kaže farmaceutka, brojne kontraindikacije. Tako se lijek ne smije koristiti u vrijeme izražene tjelesne napetosti, a to je baš vrijeme intenzivnog učenja, u trenucima tjeskobe, kod glaukoma, aritmije, hipertenzije, poremećaja rada štitnjače, angine pektoris...Također je potreban poseban oprez kod osoba ovisnih o alkoholu, a poznato je da se kod naših đaka i studenata vrlo često bilježe trovanja zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.

Moguća ovisnost
Moguće su dakako i zloupotrebe, ističe mr. Smolčić Bubalo. Ako se lijek dulje koristi a to je upravo mjesec ili dva koliko traje ispitna groznica, a ponekad i spremanje jednog ozbiljnijeg ispita može doći do intolerancije i ovisnosti. Nakon toga, kad su se posložile petice ili položili ispiti, slijedi postupak koji mora biti pod strogim nadzorom jer u tom razdoblju može doći do teške depresije. I tako se zatvara krug ovisnosti koja kod dulje upotrebe može dovesti do prestanka rasta i naglog debljanja.

Upotreba lijeka nespojiva je sa vožnjom i trudnoćom a kada se lijek koristi istodobno se mora koristiti i učinkovita kontracepcija. Roditelji trebaju znati da lijek djeluje na centralni živčani sustav pa je i logično da su među nuspojavama vrlo česte glavobolje, gubitak apetita, nesanica, bol u želucu, depresija i emocionalna nestabilnost.

To su stanja koja roditelji mogu lako prepoznati i možda posumnjati da je njihovo dijete pod utjecajem nedopuštenih lijekova koji očito uz sve što smo čuli od stručnjaka predstavlja svojevrsnu novu drogu, nedopušten doping koji može imati ozbiljne posljedice na zdravlje mladih. A što će im onda položeni ispiti i nabildane ocjene, pa neka su i petice.

Izvor: slobodnadalmacija.hr (Javorka Luetić)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 16:27 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

RITALIN (metilfenidat)


Korisnici više informacija mogu potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Methylphenidate (Ritalin, Methylin, ili generički methyphenidate)
Oblik:
Tablete sa kratkoročnim djelovanjem, uzimaju se oralno. Methylphenidate hydrochloride 5mg, 10mg, 20mg
Doziranje:
Vrlo individualno. Obično između 2,5-20mg po dozi. Učinkovita doza nije u vezi sa godinama, težinom ili jačinom ADHD simptoma. Obično liječnik propisuje malu početnu dozu, a onda je postepeno povećava dok ne pronađe najučinkovitiju dozu koja neće izazvati jake nuspojave. Često je potrebno nekoliko tjedana da bi se utvrdila ispravna doza i raspored uzimanja lijeka. Kako dijete raste ili kako adolescent dobiva na težini neće se uvijek mijenjati doza lijeka. Mnogi nastavljaju dobro reagirati na istu količinu lijeka, a nekima će trebati veća doza. S druge strane, neka će djeca na početku dobro reagirati na malu količinu lijeka, ali će je naknadno trebati malo povećati. U određivanju doze lijeka potrebna je dobra komunikacija i izmjena podataka između roditelja, učitelja ili odgajatelja.
Trajanje djelovanja:
Počinje djelovati nakon 15-20 minuta, te traje 3,5 do 4 sata. Ne uzima se preko noći.
Moguće nuspojave:
Smanjenje apetita, mali problemi sa spavanjem, neznatan gubitak na težini. Kada učinak lijeka polagano prestaje može se javiti bijes ili frustracija. Kada je doziranje previsoko, javljaju se motorički tikovi, pojavljuje se letargija i depresija. Kada se smanji doza ti problemi nestaju.

Methylphenidate sa produženim djelovanjem/oslobađanjem
Kako bi se izbjeglo uzimanje methylphenidata sa kratkoročnim djelovanjem 3-4 puta dnevno, razvijeno je nekoliko sistema sa produženim djelovanjem. Svaki od šest sistema sadrži isti lijek kao i tablete methyphenidata sa kratkim djelovanjem, ali su napravljeni tako da duže djeluju, tako da dijete može biti u školi cijeli dan, bez da mora uzimati tablete.
Moguće nuspojave su iste kao kod methylphenidata s kratkim djelovanjem.
Jedan od ovih sistema sa produženim djelovanjem zove se Concerta. Concerta je novi osmotički sistem otpuštanja methylphenidata odobren od strane FDA u rujnu 2000. g. Ova kapsula sadrži tri šupljine, od kojih su dvije ispunjene različitim koncentracijama methylphenidata, a jedna sa polimerskom supstancom koja se širi kada dođe u dodir sa tekućinom, te na jednom kraju postoji laserski probušena rupica. Početna doza methylphenidata oslobađa se iz vanjskog sloga ubrzo nakon uzimanja kapsule. Postepeno, iz dviju unutrašnjih šupljina izbacuje se lijek potisnut polimerskom supstancom koja se širi uslijed doticaja sa tekućom iz probavnog trakta. Concerta ima djelovanje otprilike 10-12 sati nakon uzimanja, iako postoje individualne varijacije. Koristi se samo ujutro, traje cijeli dan. Kapsule Concerte ne smiju se otvarati niti žvakati.
Oblik:
kapsule Methylphenidate hydrochlorid od 18 mg, 36 mg, 54 mg (kapsula od 18 mg jednaka je količini od 5 mg methylphenidata s kratkim djelovanjem)

O pojedinostima ovdje spomenutih lijekova potrebno je razgovarati s liječnikom koji je specijaliziran za ovaj poremećaj.
Konačno, uspjeh pojedinca ovisi o zajedničkom naporu pacijenta i ljudi koji se o njemu skrbe. Za većinu djece s ADHD-om lijekovi su sastavni dio multimodalnog programa liječenja. Lijekovi se ne koriste da bi se kontroliralo ponašanje ove djece već se koriste da bi se poboljšali simptomi koje uzrokuje ADHD kako bi uspješnije funkcionirali. Uzimanje lijekova kao jedino liječenje često je nedovoljno.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Uvod
Metilfenidat (MPH) je stimulant korišten u medicini, sličan amfetaminu, najčešće korišten u lečenju sindroma hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD sindrom) kod dece i mladih. Takođe je i jedan od primarnih lekova korišten u lečenju simptoma povreda glave, simptoma uspavanosti kod narkolepsije i sindroma hronične gojaznosti, kao i sekundarni potpomažući lek u tretmanu depresije. Brend imena lekova koji sadrže metilfenidat uključuju Ritalin®, Attenta®, Concerta® (tablete sa sporim otpuštanjem), Metadate®, Methylin® i Rubifen®.
Focalin® je preparacija koja sadrži samo dekstro-metilfenidat, za razliku od uobičajenih rakemik formulacija dekstro- i levo-metilfenidata. Noviji način uzimanja metilfenidata je pomoću flastera (Daytrana®), sličnih onima koji se koriste za kontrolu porođaja i nikotinskog oslobađanja.

Istorija
Metilfenidat je patentiran 1954. Godine od strane farmaceutske kompanije Ciba (jedan od predaka Novartis-a) i inicijalno je bio prepisivan u tretmanu depresije, hronične kojaznosti, narkolepsije i drugih oboljenja. Početkom 1960-ih, korišten je u tretmanu dece sa ADHD sindromom, u to vreme poznat kao hiperaktivnost ili minimalna moždana disfunkcija (MMD). Danas, metilfenidat je medikament najšire prepisivan u tretmanu ADHD sindroma širom sveta.Prema najskorijim istraživanjima, više od 75% recepata za metilfenidat su prepisana za decu, sa činjenicom da dečaci imaju četiri puta veću mogućnost za oboljenje od ADHD od devojčica. Proizvodnja i prepisivanje metilfenidata se značajno uvećalo tokom 90-ih, pogotovo u Americi, jer je ADHD dijagnoza postala bolje shvatana i generalno šire prihvatana unutar medicinskih krugova i društava za mentalno zdravlje. Metilfenidat je ilegalno korišten od strane studenata kojima lek nije prepisan, kako bi im pomogao u spremanju ispita i polaganju istih.
Dok je ADHD medikament usmeren ka deci, dejstvo još nije proučeno na decu mlađu od 6 godina. Ovo izaziva poteškoće kod dijagnostikovanja dece ispod ove starosti i verovatno se ne bi trebalo proučavati.
Najveći brend Ritalin® se proizvodi u Americi, ali se metilfenidat takođe proizvodi u Meksiku i Argentini od strane legalnih farmaceutskih kuća i najčešće se prodaje pod brend nazivom Ritalin® za Novartis. U Americi, razne generičke forme metilfenidata se takođe proizvode od strane nekoliko farmaceutskiuh kompanija (kao što je Methylin®, itd.), a Ritalin se takođe prodaje i u Engleskoj, Nemačkoj i u drugim evropskim zemljama (pak u mnogo manjoj meri nego u Americi).
Medikament sa istim sadržajem je Concerta®, jednodnevna preparacija metilfenidata sa produženim delovanjem, koja je odobrena u Aprilu 2000. godine, a stavljena u redovni spisak lekova Srbije Aprila, 2006. godine. Studije su pokazale da su dugo-delujuće preparacije metilfenidata isto toliko, ako ne i efikasnije od formulacija sa momentalnim otpuštanjem. Medikamente sa vremenskim otpuštanjem je takođe teže zloupotrebiti.
U Aprilu 2006. godine, FDA je odobrila transdermalni flaster za lečenje ADHD, pod nazivom Daytrana®. Jednodnevni flaster otpušta metilfenidat u dozama od 10, 15, 20, ili 30mg. Ipak, flaster mora biti aplikovan nekoliko sati pre no što je efekat poželjan, a efekti leka ostaju na nekoliko sati posle skidanja flastera, čineći ga neophodnim za skidanje do najkasnije popodneva, kako bi se izbegla insomnija.

Efekti
Metilfenidat je stimulans centralnog nervnog sistema. Tvrdi se da ima smirujući efekat na mnoštvo dece sa ADHD sindromom, redukuje impulsivno ponašanje i pomaže im da se skoncentrišu na školski rad i druge delatnosti. Odrasli mladi koji imaju ADHD često tvrde da im metilfenidat pojačava sposobnost da se skoncentrišu na delatnosti i da organizuju svoj život.
Otkriveno je da metilfenidat ima manje šansi da izazove neželjene efekte u poređenju sa dekstroamfetaminom, nešto ređe prepisivanim medikamentom. Prepisan u korektnoj dozi, metilfenidat se obično dobro toleriše od strane pacijenata.
Načini na koji metilfenidat pomaže ljudima sa ADHD sindromom nisu najbolje poznati. Neki istraživači su teoretisali da je ADHD izazvan dopaminskim imbalansom u mozgu obolelih. Metilfenidat je inhibitor preuzimanja dopanima, što znači da povećava nivo dopamin neurotransmitera u mozgu delimično blokirajući transportere koji ga uklanjaju iz sinapsi. Alternativno objašnjenje koje je istraživano je da metilfenidat menja funkcionisanje serotonina u mozgu.
Internacionalno, metilfenidat je klasifikovan pod II rednim brojem Konvencije o Psihotropnim Supstancijama.

Efekti dužeg termina lečenja

Mozak i telo
U studiji 2005. godine, promatrani su samo „minimalni efekti na rast u visinu i težinu“ posle 2 godine tretmana. „Nikakvih klinički značajnih efekata na vitalne znake ili parametre laboratorijskih testova nije primećeno.“
I dalje, neke teoretske studije su podigle pitanja. Na primer, Adriani et al (2005) je otkrio plastične promene u ponašanju vezanom za nagradu kod pacova pošto su bili u stanju bez droge. Metilfenidat može ili ne mora imati slične efekte na ljudsku kogniciju.
Esej iz 2006. godine u kome se izvodi bezbednost metilfenidata na mozak u razvitku otkriva da su se kod životinja sa psihomotornim poremećajima (kao što je ADHD), strukturalni i funkcionalni parametri dopaminskog sistema značajno poboljšali sa tretmanom. Ovo ukazuje da bi kod subjekata sa raznim psihomotornim poremećajima kao što je ADHD, tretman sa metilfenidatom mogao pozitivno potpomoći razvoj mozga.

Rast
Istraživači su takođe nadgledali ulogu metilfenidata u ulozi rasta, sa nekim studijama koje otkrivaju blago smanjenje brzine rasta u visinu. Druge studije ukazuju da se visina normalizuje do adolescencije.

Metilfenidat u lečenju depresije
Augmentacija metilfenidata na selektivne inhibitore preuzimanja serotonina
Pozadina: Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) su efektivni u tretmanu opšte depresije i depresivnih epizoda. Ipak, za podgrupu pacijenata koji ostaju nepromenjeni za vreme terapije, augmentacione strategije mogu poboljšati efikasnost ovih agenata.
Metod: Iznosimo rezultate otvorenog ispitivanja augmentacije metilfenidata na SSRI u tretmanu od 5 slučajeva DSM-III, dijagnosticiranih sa opštom depresijom.
Rezultati: Prijavljeno smanjenje simptoma je rapidno uspostavljeno u svim slučajevima, sa dozama metilfenidata u rasponu od 10 do 40mg/dan. Takođe, beneficijalni efekti kombinacije metilfenidata i SSRI su se pokazali kao jasni i čvrsti. Nijedan pacijent nije zloupotrebio metilfenidat.
Zaključak: Empirijsko korištenje metilfenidata dodato u neefektivnom ili delom efektivnom SSRI tretmanu se pokazalo kao rapidna, bezbedna i efikasna alternativa za već postojeće augmentativne strategije u tretmanu opšte depresije.

Dodavanje Metilfenidata u terapiji sa SSRI kako bi se poboljšao i ubrzao antidepresivni odgovor pacijenta
U prošlosti, amfetamini su se mnogo ekstenzivnije koristili u tretmanu depresije nego danas (nažalost). Psihijatri su počeli manje da ih koriste posle otkrića efektivnijih lekova poput tricikličnih antidepresiva, inhibitora monoamino-oksidaze i SSRI-a.
Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) – novija klasa antidepresiva – su efikasni u lečenju opštih depresivnih epizoda. Ipak, opšta depresija ne da odgovarajući odgovor na SSRI terapiju u 21% do 55% slučajeva.
Među amfetaminskim derivatima, metilfenidat se koristi kao augmentaciona terapija sa standardnim antidepresivima (triciklici, MAO inhibitori). Noviji dokazi ukazuju da je metilfenidat efikasan kada se primeni u terapiji zajedno sa SSRI. Stoga, čini se logičnim dodati metilfenidat nekom SSRI-u kada se desi samo delimičan odgovor na terapiju.
Istraživači predpostavljaju da dodatni efekat nastaje zato što ove dve vrste droga utiču na dva različita sistema – metilfenidat na dopamiski, norepinefrinski i delom serotoninski, a SSRI snažnim dejstvom na serotoninski sistem. Takođe je postulirano da metilfenidat kao psihostimulans smanjuje vreme za koje je potrebno da se dobije prvi odgovor na terapiju, kada se primeni ranije u tretmanu.

Šta nam literatura pokazuje
Iako je teorija obećavajuća, istraživači nisu dali definitivan dokaz da je dodavanje psihostimulansa SSRI terapiji od neke koristi. Načinio sam pretražnju studija publikovanih između 1980. I 2000. godine i našao samo 4 koje se bave ovom temom:
- Cohen je na fluoksetin dodao dekstroamfetamin trojici pacijenata sa anergičkom depresijom i otkrio da je to rešilo njihovu veoma upornu anergiju..On je naglasio da amfetaminski-prouzrokovano poboljšanje dopaminske i noradrenergičke aktivnosti poboljšava raspoloženje, smanjuje iscrpljenost i poboljšava psihomotornu aktivnost.
- Metz i Shader su opisali četiri pacijenata sa teško izlečivom depresijom koji su dali klinički antidepresivni odgovor sa kombinacijom fluoksetina i pemolina.
- Stoll et al je otkrio da je dodavanjem metilfenidata SSRI terapiji rapidno rešio simptome kod 5 pacijenata sa opštom depresijom.

Metilfenidat kod medicinski obolelih pacijenata
Nepoznato je zašto metilfenidat potpomaže antidepresivne efekte kod medicinski obolelih, a zašto ne kod neobolelih pacijenata. Kod medicinski ne obolelih, čak i kada postoji inicijalni odgovor, isti nije održan.
Kada se leče pacijenti sa depresijom, dekstroamfetamin ili metilfenidat se mogu koristiti da pojačaju antidepresivnu terapiju. Dekstrometorfan se počinje sa dozom od 5 do 10mg na dan. Metilfenidat može biti započet sa dozom od 2.5 do 5mg dva puta dnevno. Maksimalna doza metilfenidata je oko 40mg na dan.
Da bi se sprečila insomnija, ovi lekovi se ne bi smeli davati posle 15:00h.

Izvor: forum.narkomanija.ba

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nova upozorenja za sigurniju primjenu lijekova s djelatnom tvari metilfenidat
23.01.2009.

Europska agencija za lijekove (European Medicines Agency, EMEA) je 22. siječnja 2009. objavila priopćenje za javnost u kojem navodi upozorenja i mjere opreza kod primjene metilfenidata. Ovu djelatnu tvar sadrži lijek Concerta, nositelja odobrenja Johnson & Johnson S.E. d.o.o., koji ima odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj.

Europska agencija za lijekove zaključila je kako je metilfenidat prikladan za liječenje djece u dobi od 6 godina ili starijih te adolescenata koji imaju poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD, attention deficit/hyperactivity disorder). Također, preporučeno je usklađivanje podataka u Sažetcima opisa svojstava lijeka i Uputi o lijeku u Europskoj uniji za lijekove s djelatnom tvari metifenidat kako bi se osigurala sigurnija primjena ovog lijeka.

Povjerenstvo za humane lijekove Europske agencije za lijekove (Committee for Medicinal Products for Human Use, CHMP) ponovno je pregledalo metilfenidat zbog mogućeg kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog rizika primjene lijeka. Povjerenstvo je također provjerilo rizik od razvoja psihijatrijskih poremećaja, učinka na rast i spolno sazrijevanje te učinka dugotrajnog liječenja.

Povjerenstvo za humane lijekove odlučilo je da informacije o lijekovima s djelatnom tvari metilfenidat trebaju sadržavati sljedeće podatke:
• prije početka liječenja treba izvršiti probir bolesnika s obzirom na probleme s krvnim tlakom ili srčanom frekvencijom. Potrebno je provjeriti i obiteljsku anamnezu vezano uz kardiovaskularne probleme. Bolesnike s navedenim problemima ne treba liječiti metilfenidatom bez prethodne specijalističke evaluacije;
• tijekom liječenja treba redovito pratiti vrijednosti krvnog tlaka i srčane frekvencije. U slučaju njihova poremećaja, treba odmah provesti potrebne pretrage;
• nedostatni su podaci o dugotrajnoj primjeni metilfenidata. Kod bolesnika koji uzimaju metilfenidat dulje od jedne godine, liječnici trebaju prekinuti liječenje najmanje jednom godišnje kako bi odredili je li neophodno daljnje liječenje;
• primjena metilfenidata može uzrokovati ili pogoršati neke psihijatrijske poremećaje kao što su depresija, suicidalne misli, neprijateljstvo, psihoza i manija. Treba izvršiti probir svih bolesnika prije početka liječenja i redovito pratiti bolesnike tijekom liječenja kako bi se uočili psihijatrijski simptomi;
• tijekom liječenja metilfenidatom potrebno je pratiti težinu i visinu bolesnika.

Agencija za lijekove i medicinske proizvode Republike Hrvatske prihvatit će predmetne izmjene u skladu s Europskom unijom te će i dalje pozorno motriti sigurnost primjene ovog lijeka.

Priopćenje Europske agencije za lijekove možete vidjeti pod sljedećim linkom:
http://www.emea.europa.eu/pdfs/human/referral/methylphenidate/2231509en.pdf

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mentalni doping uzeo maha među učenicima i studentima

Ritalin se na hrvatskom tržištu prvi put pojavio prije mjesec dana pod imenom Concerta i registriran je, a proizvodi ga Jansen Pharma

Neki novi speed? Da bi lakše položili ispite mladi sve učestalije zloupotrebljavaju lijek ritalin
S približavanjem posljednjeg školskog zvona i završetka predavanja na fakultetima počinje ispitna groznica. To je sezonska pojava uz koju se sve češće koristi ‘mentalni doping’ ili ‘mind doping’, ‘brain booster’ kako ga zovu na američkim sveičilištima odakle je cijela stvar i krenula, a riječ je o sredstvima koja povećavaju mentalne sposobnosti, jačaju koncentraciju i pamćenje, daju snagu da se u najmanjoj jedinici vremena popamti najviše podataka, posebno brojki.
Zvijezda među takvim ‘pomagačima’ je lijek ritalin za kojim je prema nekim istraživanjima poseglo barem jednom 16 posto američkih studenata, a onda se stvar poput epidemije proširila Europom što potvrđuje i vrtoglavi porast proizvodnje tih lijekova za 900 posto u samo jednom desetljeću.
Postoji podatak da je ritalin osobito popularan među studentima medicine koji moraju konzumirati gradivo iz najdebljih knjiga i to im s ritalinom ‘ide kao po loju’.
A kako ni Hrvatska nije na kraju svijeta, nego već jednom nogom u Europi ritalin je već dobro poznat i našim đacima u studentima koji ga, iako u Hrvatskoj donedavno nije bio registrian, nabavljaju na crnom tržištu i putem interneta.
Cijena je između 150 do 300 kuna zavisno o broju i jačini tableta u kutijici. Da se učenicima popravilo pamćenje i želja za ispravljanajem ocjena primjećuju i profesori kojima je neobično kako su mnogi ‘nabildali’ mozak znanjem i sada ispravljaju ‘kronične ase’ u jednome danu ili pripreme debeli ispit za tjedan-dva umjesto mjesec dva.
Neki priznaju da nisu trošili na repeticije nego da su posegli za ‘vitaminom R’ kako ga u žargonu nazivaju i da je stvar profunkcionirala. Pojava mentalnog dopinga nije nimalo bezazlena, jer lijek primarno služi za lijećenje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje kod djece i nipošto nije namijenjen zdravoj populaciji jer ima niz nuspojava i kontraindikacija što nam potvrđuju i stručnjaci.

Poseban oprez
- Ritalin se na hrvatskom tržištu prvi put pojavio prije mjesec dana pod imenom Concerta i registriran je, a proizvodi ga Jansen Pharma, kazala nam je dr. sc. Asja Smolčić Bubalo mr. farmacije.
Lijek se proizvodi u obliku tableta od po 30 komada od 18 mg ili 30 tableta od 36 mg, a uskoro će se pojaviti i pakiranje od 54 mg. Služi za liječenje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje kod djece starije od šest godina i kod tinejđera i izdaje se isključivo na recept i to specijalistički tako da ga ne može prepisati liječnik opće prakse. U svijetu ga se nalazi pod imenima ritalin, vitamin R, ili modafilin...i sl.
Razlozi takvih mjera opreza su, kaže farmaceutka, brojne kontraindikacije. Tako se lijek ne smije koristiti u vrijeme izražene tjelesne napetosti, a to je baš vrijeme intenzivnog učenja, u trenucima tjeskobe, kod glaukoma, aritmije, hipertenzije, poremećaja rada štitnjače, angine pektoris...Također je potreban poseban oprez kod osoba ovisnih o alkoholu, a poznato je da se kod naših đaka i studenata vrlo često bilježe trovanja zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.

Moguća ovisnost
Moguće su dakako i zloupotrebe, ističe mr. Smolčić Bubalo. Ako se lijek dulje koristi a to je upravo mjesec ili dva koliko traje ispitna groznica, a ponekad i spremanje jednog ozbiljnijeg ispita može doći do intolerancije i ovisnosti. Nakon toga, kad su se posložile petice ili položili ispiti, slijedi postupak koji mora biti pod strogim nadzorom jer u tom razdoblju može doći do teške depresije. I tako se zatvara krug ovisnosti koja kod dulje upotrebe može dovesti do prestanka rasta i naglog debljanja.

Upotreba lijeka nespojiva je sa vožnjom i trudnoćom a kada se lijek koristi istodobno se mora koristiti i učinkovita kontracepcija. Roditelji trebaju znati da lijek djeluje na centralni živčani sustav pa je i logično da su među nuspojavama vrlo česte glavobolje, gubitak apetita, nesanica, bol u želucu, depresija i emocionalna nestabilnost.

To su stanja koja roditelji mogu lako prepoznati i možda posumnjati da je njihovo dijete pod utjecajem nedopuštenih lijekova koji očito uz sve što smo čuli od stručnjaka predstavlja svojevrsnu novu drogu, nedopušten doping koji može imati ozbiljne posljedice na zdravlje mladih. A što će im onda položeni ispiti i nabildane ocjene, pa neka su i petice.

Izvor: slobodnadalmacija.hr (Javorka Luetić)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 16:27 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZAKON o zaštiti osoba s duševnim smetnjama


ZAKON O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

(NN 111/97)



I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom propisuju temeljna načela, način organiziranja i provođenja zaštite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama s duševnim smetnjama.

Članak 2.

Zaštita i unaprjeđivanje zdravlja osoba s duševnim smetnjama ostvaruje se:

1. omogućavanjem odgovarajuće dijagnostičke obrade i liječenja osoba s duševnim smetnjama,

2. znanstvenim istraživanjima na području zaštite i unaprjeđivanja zdravlja osoba s duševnim smetnjama i njihovom zaštitom od liječničkih ili znanstvenih istraživanja bez njihova pristanka ili pristanka njihovih zastupnika,

3. uključivanjem osoba s duševnim smetnjama u obrazovne programe koji se provode u psihijatrijskoj ili nekoj drugoj ustanovi u kojoj su one smještene, kao i nastavne programe obrazovnih ustanova, ovisno o zdravstvenom stanju osobe s duševnim smetnjama,

4. oporavkom osoba s duševnim smetnjama njihovim uključivanjem u obiteljsku, radnu i društvenu sredinu, uvažavajući izbor osobe kada je to moguće,

5. izobrazbom osoba koje se bave zaštitom osoba s duševnim smetnjama i unaprjeđivanjem njihova zdravlja,

6. poticanjem udruživanja osoba s duševnim smetnjama u cilju ostvarivanja njihovih prava, samopomoći i pomoći.

Članak 3.

Značenje izraza u ovom Zakonu:

1. Osoba s duševnim smetnjama je duševno bolesna osoba, osoba s duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu ili drogama ili osoba s drugim duševnim smetnjama.

2. Osoba s težim duševnim smetnjama je osoba s duševnim smetnjama koja nije u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja ili ne može vladati svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u tolikoj mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć.

3. Neubrojiva osoba je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela ili prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili druge teže duševne smetnje.

4. Osoba nesposobna za sudjelovanje u kaznenom ili prekršajnom postupku je okrivljenik s utvrđenim duševnim smetnjama zbog kojih nije u mogućnosti sudjelovati u tim postupcima.

5. Psihijatrijska ustanova je zdravstvena ustanova ili njezina jedinica za obavljanje specijalističko-konzilijarnog i bolničkog liječenja iz područja psihijatrije ustrojena prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.

6. Socijalna ustanova je ustanova ili njezina jedinica za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi, ustrojena prema posebnom zakonu.

7. Psihijatar je doktor medicine specijalist iz područja psihijatrije ili neuropsihijatrije.

8. Doktor medicine je osoba sa završenim medicinskim fakultetom i položenim državnim ispitom.

9. Dijete i maloljetna osoba su osobe koje nisu navršile osamnaest godina života i koje nisu stekle poslovnu sposobnost.

10. Liječnički postupak je određen oblik liječenja, dijagnostički postupak, prijam i smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi dijagnostičke obrade i liječenja, uključivanje u obrazovne programe koji se provode u psihijatrijskoj ustanovi, izvođenje istraživanja na području zaštite i unaprjeđivanja zdravlja osoba s duševnim smetnjama.

11. Prijam u psihijatrijsku ustanovu je postupak od dolaska ili dovođenja osobe u tu ustanovu radi pregleda ili liječenja do donošenja odluke o njezinom dobrovoljnom smještaju ili prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi.

12. Pristanak je slobodno dana suglasnost osobe s duševnim smetnjama za provođenje određenoga liječničkog postupka, koja se zasniva na odgovarajućem poznavanju svrhe, prirode, posljedica, koristi i opasnosti toga liječničkog postupka i drugih mogućnosti liječenja.

13. Dobrovoljni smještaj je smještaj osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi uz njezin pristanak. O smještaju punoljetne osobe koja nije sposobna dati pristanak i koja nema zakonskog zastupnika, djeteta ili maloljetne osobe ili osobe lišene poslovne sposobnosti s duševnim smetnjama čiji zakonski zastupnik je dao pristanak za smještaj u psihijatrijsku ustanovu, odlučuje sud po žurnom postupku primjenjujući odgovarajuće odredbe ovoga Zakona o prisilnom zadržavanju i prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi. U svim drugim postupcima, pravima i slobodama ove osobe su izjednačene s dobrovoljno smještenim osobama.

14. Prisilno zadržavanje je smještaj osobe s težim duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu od trenutka donošenja odluke psihijatra o zadržavanju te osobe bez njezina pristanka do odluke suda o prisilnom smještaju bez obzira da li se radi o osobi koja je tek došla ili dovedena u psihijatrijsku ustanovu ili osobi koja se već nalazi na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi pa je opozvala pristanak za dobrovoljni smještaj.

15. Prisilni smještaj je smještaj osobe s težim duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi bez njezina pristanka, a djeteta, maloljetne osobe ili osobe lišene poslovne sposobnosti s težim duševnim smetnjama bez pristanka njezinog zakonskog zastupnika uz uvjete i po postupku iz glave V. ovoga Zakona.

16. Zakonski zastupnik za maloljetnika je roditelj ako nije lišen roditeljskog prava, za maloljetnika koji je bez roditelja ili o kojem se roditelji ne brinu - staratelj, za maloljetnog usvojenika - usvojitelj, za punoljetnu osobu nad kojom je produženo roditeljsko pravo - roditelj, za punoljetnu osobu kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost - staratelj.


II. TEMELJNA NAČELA

Članak 4.

(1) Svaka osoba s duševnim smetnjama ima pravo na zaštitu i unaprjeđivanje svoga zdravlja.

(2) Osoba s duševnim smetnjama ima pravo na jednake uvjete liječenja kao i osobe smještene u druge zdravstvene ustanove.

(3) Slobode i prava osobe s duševnim smetnjama mogu se ograničiti samo zakonom ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili sigurnosti te ili drugih osoba.

Članak 5.

(1) Dostojanstvo osoba s duševnim smetnjama mora se štititi i poštovati u svim okolnostima.

(2) Osobe s duševnim smetnjama imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.

(3) Osobe s duševnim smetnjama ne smiju biti dovedene u neravnopravan položaj zbog svoje duševne smetnje. Posebne mjere koje se poduzimaju da bi se zaštitila prava ili osiguralo unaprjeđivanje zdravlja osoba s duševnim smetnjama ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja.

Članak 6.

Psihijatri i drugi zdravstveni djelatnici dužni su organizirati liječenje osoba s duševnim smetnjama tako da u najmanjoj mogućoj mjeri ograničavaju njihove slobode i prava te prouzrokuju fizičke i psihičke neugodnosti osobama s duševnim smetnjama i vrijeđaju njihovu osobnost i ljudsko dostojanstvo.

Članak 7.

Psihijatri i drugi zdravstveni djelatnici dužni su dobrovoljnom prihvaćanju suradnje u liječenju i uvažavanju želja i potreba osobe s duševnim smetnjama dati prednost pred prisilnim mjerama.

Članak 8.

(1) Osobu s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženoga liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može se pregledati ili podvrgnuti liječničkom postupku samo uz njezin pisani pristanak.

(2) Sposobnost osobe dati pristanak utvrđuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku i u tu svrhu izdaje pisanu potvrdu. Ova se potvrda prilaže u liječničku dokumentaciju. Osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati da postupku davanja pristanka bude nazočna osoba od njenog povjerenja.

(3) Osoba s duševnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, bilo zbog toga što u određenom trenutku ne može razumjeti prirodu, posljedice ili opasnost predloženoga liječničkog postupka ili zbog toga što u tom trenutku ne može donijeti odluku ili izraziti svoju slobodnu volju može se podvrgnuti samo onom liječničkom postupku koji je u njenom najboljem interesu.

(4) Dijete ili maloljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njegovoga zakonskog zastupnika. Mišljenje djeteta se pri tome treba uzimati u obzir sukladno njegovoj dobi i stupnju zrelosti.

(5) Punoljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njenoga zakonskog zastupnika, a ako ga nema onda uz suglasnost etičkog povjerenstva u psihijatrijskoj ustanovi.

(6) Kad pristanak daju osobe iz stavka 4. i 5. ovoga članka psihijatar im je dužan pod istim uvjetima dati obavijesti koje je dužan dati osobi s duševnim smetnjama kad ova daje pristanak.

(7) Pristanak iz stavka 1., 4. i 5. ovoga članka može se povući u bilo kojem trenutku. Osobi koja povlači pristanak moraju se objasniti posljedice prestanka primjenjivanja određenog liječničkog postupka.

(8) Odricanje osobe s duševnim smetnjama od prava na davanje pristanka ne proizvodi pravne učinke.

Članak 9.

(1) Traženje pristanka iz članka 8. stavka 1., 4. i 5. nije obvezno ako bi zbog njegovoga pribavljanja bio neposredno ugrožen život osobe s duševnim smetnjama ili bi prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od težeg narušenja njenog zdravlja. Liječnički postupak može se primjenjivati bez pristanka samo dok traje navedena opasnost.

(2) Predstojnik odjela, ili psihijatar kojeg je predstojnik odjela za to ovlastio treba odlučiti o nužnosti i žurnosti određenoga liječničkog postupka. O tom postupku treba se bez odgađanja obavijestiti zakonskog zastupnika osobe s duševnim smetnjama ako ga ova ima.

(3) Osobu s težim duševnim smetnjama, koja je prisilno smještena u psihijatrijsku ustanovu, može se i bez njenog pristanka podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku koji služi liječenju duševnih smetnji zbog kojih je prisilno smještena u psihijatrijskoj ustanovi samo ako bi bez provođenja tog postupka nastupilo teško oštećenje zdravlja te osobe.

(4) Ako se liječnički postupak provodi bez pristanka osobe s duševnim smetnjama u skladu sa člankom 8. stavkom 4. i 5. i stavkom 2. i 4. ovoga članka treba u mjeri u kojoj je to moguće objasniti toj osobi moguće postupke njenog liječenja i uključiti tu osobu u planiranje njenog liječenja.

Članak 10.

(1) Svako prisilno zadržavanje i prisilni smještaj punoljetnih osoba s duševnim smetnjama bez njihova pristanka, odnosno djece i maloljetnih osoba s duševnim smetnjama i osoba lišenih poslovne sposobnosti bez pristanka njihovih zakonskih zastupnika podliježe sudskom nadzoru prema postupku utvrđenom ovim Zakonom.

(2) Postupci po odredbama ovoga Zakona su žurni.

(3) Sredstva za troškove sudskog postupka te prisilnog zadržavanja i prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osiguravaju se u državnom proračunu.

(4) Psihijatrijska ustanova mora obavijestiti povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama o svakom slučaju oduzimanja slobode iz stavka 1. ovoga članka.


III. PRAVA I DUŽNOSTI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA I OSOBA KOJE PROVODE NJIHOVU ZAŠTITU I LIJEČENJE

Članak 11.

(1) Svaka osoba s duševnim smetnjama dobrovoljno ili prisilno smještena u psihijatrijsku ustanovu ima pravo:

1. biti upoznata u vrijeme prijama, a kasnije na svoj izričit zahtjev, sa svojim pravima i dužnostima te poučena o tome kako može svoja prava ostvariti,

2. biti upoznata s razlozima i ciljevima njenog smještaja te sa svrhom, prirodom, posljedicama, korisnošću i opasnostima provedbe predloženog oblika liječenja kako i s korisnošću i opasnostima provedbe drugih mogućnosti liječenja,

3. djelatno sudjelovati u planiranju i provođenju svojeg liječenja, oporavka i resocijalizacije,

4. obrazovati se i radno osposobiti prema općem programu ili posebnom programu za osobe s poteškoćama u učenju,

5. na odgovarajuću novčanu naknadu za rad u radno-terapijskim poslovima od kojih ustanova u kojoj se nalaze na liječenju ostvaruje prihod,

6. podnositi pritužbe izravno ravnatelju psihijatrijske ustanove ili predstojnik odjela glede oblika liječenja, dijagnosticiranja, otpusta iz ustanove i povrede njezinih prava i sloboda,

7. postavljati zahtjeve i izjavljivati bez nadzora i ograničenja prigovore, žalbe i druge pravne lijekove nadležnim pravosudnim i državnim tijelima,

8. savjetovati se o svom trošku na samo s liječnikom ili odvjetnikom po svom izboru,

9. družiti se sa drugim osobama u psihijatrijskoj ustanovi i primati posjete,

10. o svom trošku slati i primati bez nadzora i ograničenja poštu, pakete i tiskovine te telefonirati,

11. pratiti radio i televizijske programe,

12. posjedovati predmete za osobnu uporabu,

13. sudjelovati po svom izboru u vjerskim aktivnostima u okviru mogućnosti psihijatrijske ustanove,

14. predlagati premještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu,

15. biti otpuštena iz ustanove uz osiguranu podršku za prihvat u zajednici.

(2) Obavijesti iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka unose se u liječničku dokumentaciju osobe s duševnim smetnjama.

(3) Prava iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 5., 6., 7. i 14. ovoga članka mogu u ime osobe s duševnim smetnjama ostvarivati članovi obitelji ili druge osobe koje djeluju u njezinom interesu.

(4) Prava iz stavka 1. točke 9., 10., 11. i 12. ovoga članka mogu se ograničiti kad postoji osnovana sumnja da osoba s duševnim smetnjama nastoji pribaviti oružje ili drogu, dogovara se o bijegu ili počinjenju kaznenog djela ili kad to zahtijeva zdravstveno stanje osobe.

Članak 12.

(1) Kad je liječenje osobe s duševnim smetnjama prijeko potrebno u psihijatrijskoj ustanovi, ono će se omogućiti i provesti u odgovarajućoj ustanovi koja se nalazi u mjestu njezina prebivališta, ako nema prebivališta onda u mjestu njena boravišta, a ako ni njega nema onda u mjestu gdje je osoba zatečena, a ako u tom mjestu nema psihijatrijske ustanove u psihijatrijskoj ustanovi koja je najbliža mjestu njezina prebivališta, boravišta ili mjesta gdje je osoba zatečena.

(2) Uz pisani pristanak osobe s duševnim smetnjama, odnosno zakonskog zastupnika osobe lišene poslovne sposobnosti ili djeteta s duševnim smetnjama dan u skladu sa člankom 8. stavkom 1., 4. i 5. ovoga Zakona ili na pisani zahtjev osoba ovlaštenih dati pristanak liječenje se može provesti i u psihijatrijskoj ustanovi koja ne odgovara uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Psihijatrijsko liječenje djece provodi se na odjelu psihijatrijskih ustanova namijenjenih liječenju djece i mladeži koji su odvojeni od odjela za punoljetne bolesnike.

Članak 13.

Nedovoljno duševno razvijena osoba koja ne raspolaže psihičkim mogućnostima za uključivanje u liječenje u psihijatrijskoj ustanovi kao i svaka druga osoba s duševnim smetnjama, liječit će se u ustanovama ili odjelima koji su prilagođeni posebnim potrebama tih osoba.

Članak 14.

(1) Psihijatrijsko liječenje djece s poremećajima u ponašanju, tjelesno ili mentalno oštećene djece, psihički bolesne djece te tjelesno ili mentalno oštećene ili bolesne osobe organizira i provodi nadležna zdravstvena ustanova.

(2) Prisilni smještaj osoba iz stavka 1. ovoga članka provodi se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 15.

(1) Elektrokonvulzivno ili hormonalno liječenje može se primijeniti samo pod sljedećim pretpostavkama:

(a) na temelju pisanog pristanka osobe s duševnim smetnjama ili ako ga ona nije sposobna dati, na temelju pisanog pristanka osoba iz članka 8. stavka 4. i 5. ovoga Zakona,

(b) uz pozitivno mišljenje drugog psihijatra o potrebi i posljedicama primjene takvoga liječničkog postupka,

(c) ako su prethodno iscrpljene sve ostale metode liječenja,

(d) ako je primjena navedenih metoda nužna za liječenje osobe s duševnim smetnjama i

(e) ako se ne očekuje da bi primjena navedenih metoda mogla imati štetne popratne posljedice.

(2) Prema osobi s težim duševnim smetnjama koja je prisilno zadržana ili prisilno smještena u psihijatrijskoj ustanovi može se primijeniti elektrokonvulzivno liječenje i bez pristanka te osobe ili osoba navedenih u članku 8. stavku 4. i 5. ovoga Zakona samo uz odobrenje etičkog povjerenstva pri psihijatrijskoj ustanovi i uz poštovanje ostalih protpostavki navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(3) Primjena liječenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka mora se uvijek upisati u liječničku dokumentaciju zajedno s pisanim pristankom navedenih osoba i mišljenjem drugog liječnika.

(4) Primjena psihokirurgije i kastracije nije dopuštena.

Članak 16.

(1) Biomedicinska istraživanja nad osobama s duševnim smetnjama mogu se poduzeti samo:

(a) ako nema druge odgovarajuće mogućnosti istraživanja nad ljudima,

(b) ako opasnost od istraživanja za osobu s duševnim smetnjama nije nesrazmjerna koristi od istraživanja,

(c) ako je istraživački projekt odobrilo Državno povjerenstvo nakon nezavisnog preispitivanja znanstvenog značaja, važnosti cilja i etičnosti samog istraživanja,

(d) ako su osobe koje sudjeluju u istraživanju obaviještene o svojim pravima i pravnoj zaštiti koju uživaju,

(e) ako su osobe koje sudjeluju u istraživanju dale svoj pisani pristanak koji mogu povući u svakom trenutku.

(2) Biomedicinska istraživanja nad osobom s duševnim smetnjama koja nije u stanju dati svoj pristanak može se poduzeti samo ukoliko su uz pretpostavke iz stavka 1. točke a -d ovoga članka ispunjene još i ove dodatne pretpostavke:

(a) ako se očekuje da će rezultati istraživanja biti od stvarne ili izravne koristi za zdravlje te osobe i

(b) uz suglasnost etičkog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama pri psihijatrijskoj ustanovi za svaki pojedini slučaj ako istraživanje ima cilj doprinjeti kroz povećanje zdravstvenog razumijevanja određene bolesti ili stanja, stvaranju koristi za samu osobu koja sudjeluje u istraživanju ili osobe iste dobi ili s istom dobi ili s poremećajem ako istraživanje predstavlja najmanju moguću opasnost i opterećenje za tu osobu.

Članak 17.

(1) Osobe koje obavljaju djelatnosti zaštite i liječenja osobe s duševnim smetnjama dužne su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju ili primijete tijekom obavljanja tih djelatnosti.

(2) Osobe navedene u stavku 1. ovoga članka mogu otkriti ono što su saznale ili primijetile glede duševno oboljelih osoba tijekom obavljanja svoje djelatnosti, samo uz pristanak tih osoba ili njihovoga zakonskog zastupnika.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu i bez pristanka osobe s duševnim smetnjama ali uz pristanak zakonskog zastupnika iz stavka 2. ovoga članka, otkriti ono što saznaju tijekom liječenja i zaštite te osobe:

(a) drugom psihijatru ili doktoru medicine ako je to nužno za pružanje liječničke pomoći toj osobi,

(b) službenim osobama u centrima za socijalnu skrb i drugim državnim tijelima kada je to nužno da bi one mogle postupati u svezi s osobom s duševnim smetnjama na temelju i u okviru svojih ovlasti, i to samo onda kad osobe s duševnim smetnjama nisu sposobne dati svoj pristanak, a osobe iz stavka 1. ovoga članka nemaju osnove vjerovati da bi se osoba s duševnim smetnjama protivila otkrivanju takvih podataka,

(c) ako je to nužno učiniti u općem interesu ili interesu druge osobe koji je važniji od interesa čuvanja tajne.

(4) Otkrit će se samo oni podaci koji su nužni za ostvarivanje svrha navedenih u stavku 3. ovoga članka i ti podaci ne smiju se koristiti u druge svrhe osim onih za koje su dani.

(5) Općim interesom ili interesom koji je važniji od interesa čuvanja tajne u smislu stavka 3. ovoga članka smatra se:

(a) otkrivanje saznanja da osoba s duševnim smetnjama priprema počinjenje kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna,

(b) otkrivanje ili suđenje za najteža kaznena djela ako bi ono bilo znatno usporeno ili onemogućeno bez otkrivanja inače zaštićenih podataka,

(c) zaštita javnog zdravlja i sigurnosti,

(d) sprječavanje izlaganja druge osobe neposrednoj i ozbiljnoj opasnosti za njen život ili zdravlje.

(6) Psihijatar i doktor medicine iz stavka 3. ovoga članka dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu, a službene osobe iz stavka 3. ovoga članka kao službenu tajnu, sve što se odnosi na osobu s duševnim smetnjama.

(7) Klinički i drugi materijali koji se koriste u predavanjima ili znanstvenim tiskovinama moraju prikriti identitet osoba s duševnim smetnjama o kojima govore.

Članak 18.

(1) Liječnička dokumentacija o liječenju osobe s duševnim smetnjama dostupna je isključivo sudu za potrebe postupka koji je u tijeku.

(2) Liječnička dokumentacija sadržava samo one podatke koji su prijeko potrebni za ostvarenje svrhe zbog koje se zahtjeva njezina dostava.

(3) Izjave osobe s duševnim smetnjama sadržane u liječničkoj dokumentaciji koje se odnose na počinjenje nekoga kaznenog djela ne mogu se koristiti kao dokaz u sudskom postupku.

(4) Podaci iz liječničke dokumentacije koji su potrebni za ostvarenje zdravstvene, socijalne, obiteljskopravne ili mirovinske zaštite mogu se dati za službene svrhe na zahtjev tijela nadležnih za tu zaštitu samo uz suglasnost osoba s duševnim smetnjama, a ako one nisu sposobne dati suglasnost onda samo ukoliko se osnovano vjeruje da se osoba s duševnim smetnjama ne bi protivila davanju navedenih podataka.

Članak 19.

Svaki liječnički postupak mora se upisati u liječničku dokumentaciju sa naznakom je li bio poduzet sa ili bez pristanka.

Članak 20.

(1) Psihijatar može odobriti razgovor osobe s duševnim smetnjama smještene u psihijatrijsku ustanovu sa službenim osobama Ministarstva unutarnjih poslova i stručnim djelatnicima centra za socijalnu skrb samo kad to dopušta zdravstveno stanje osobe s duševnim smetnjama.

(2) Psihijatar neće odobriti razgovor službenim osobama Ministarstva unutarnjih poslova i stručnim djelatnicima skrbništva s osobom iz stavka 1. ovoga članka koja nije sposobna razumjeti stanje u kojem se nalazi, niti posljedice takvog razgovora.


IV. DOBROVOLJNI SMJEŠTAJ OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

Članak 21.

(1) Osoba s duševnim smetnjama, koja je sposobna razumjeti svrhu i posljedice smještaja u psihijatrijsku ustanovu i koja je na osnovi toga sposobna donijeti slobodnu odluku može se uz njen pisani pristanak, na njen zahtjev, ili zahtjev treće osobe smjestiti, u psihijatrijsku ustanovu. Pristanak se daje pred predstojnikom odjela ili psihijatrom kojeg je za to posebno ovlastio predstojnik odjela i dežurnim psihijatrom koji su dužni u vrijeme davanja pristanka utvrditi sposobnost osobe s duševnim smetnjama za davanje pristanka te u svezi s tim izdati pisanu potvrdu koja se ulaže u liječničku dokumentaciju.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka smjestit će se u psihijatrijsku ustanovu ukoliko predstojnik odjela ili psihijatar kojeg je on posebno za to ovlastio i dežurni psihijatar svaki samostalnim i nezavisnim pregledom utvrdi da se radi o osobi s duševnim smetnjama kod koje se odgovarajući terapijski uspjesi ne mogu postići liječenjem izvan takve ustanove.

(3) Ako ne postoji suglasnost liječnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka glede potrebe smještaja dotične osobe u psihijatrijsku ustanovu ili se radi o punoljetnoj osobi koja nije sposobna dati pristanak i koja nema zakonskog zastupnika ili ako se radi o djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti s duševnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, a čiji je zakonski zastupnik dao pristanak za smještaj te osobe u psihijatrijsku ustanovu, odluku o smještaju te osobe u psihijatrijsku ustanovu donijet će sud nadležan odlučivati u postupku prisilnog smještaja po žurnom postupku primjenjujući odgovarajuće odredbe ovoga Zakona o prisilnom zadržavanju i prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi. Ove su osobe izjednačene s dobrovoljno smještenim osobama u svim drugim postupcima, pravima i slobodama.

(4) U postupku iz stavka 3. ovoga članka sud je prije donošenja odluke o smještaju ili o otpustu osobe s duševnim smetnjama dužan pribaviti pisano mišljenje jednog od psihijatara s liste stalnih sudskih vještaka o tome radi li se o osobi s duševnim smetnjama kod koje se odgovarajući terapijski uspjesi ne mogu postići liječenjem izvan takve ustanove. Kad odlučuje o smještaju djeteta sud je dužan ovo mišljenje pribaviti od psihijatra specijaliziranog za liječenje djece.


V. PRISILNO ZADRŽAVANJE I PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

Članak 22.

(1) Osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom.

(2) Dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti može se iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka smjestiti u psihijatrijsku ustanovu i bez pristanka njenoga zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj predviđen ovim Zakonom.

Članak 23.

(1) Osoba iz članka 22. primit će se u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema članku 12. stavku 1. ovoga Zakona na temelju uputnice doktora medicine koji nije zaposlen u dotičnoj psihijatrijskoj ustanovi i koji je tu osobu osobno pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu.

(2) Obrazac isprave s odgovarajućim sadržajem iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva. U ispravi moraju biti naznačeni i obrazloženi razlozi zbog kojih doktor medicine smatra prisilni smještaj nužnim.

Članak 24.

Osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje odnosno život ili zdravlje drugih u osobito žurnim slučajevima mogu ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutačno zatečena bez prethodnoga liječničkog pregleda iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 25.

(1) Psihijatar koji primi osobu na temelju članka 23. ili 24. ovoga Zakona dužan ju je odmah pregledati kako bi utvrdio postoje li razlozi za prisilno zadržavanje iz članka 22. ovoga Zakona.

(2) Kad psihijatar ocijeni da ne postoje razlozi iz članka 22. ovoga Zakona za prisilno zadržavanje, otpustit će dovedenu osobu i upisati svoju odluku o tome s obrazloženjem u liječničku dokumentaciju.

Članak 26.

(1) Kad psihijatar utvrdi postojanje razloga za prisilno zadržavanje iz članka 22. ovoga Zakona, dužan je donijeti odluku o prisilnom zadržavanju koja se s obrazloženjem upisuje u liječničku dokumentaciju.

(2) Psihijatar će tu odluku priopćiti prisilno zadržanoj osobi na primjeren način i upoznati je s razlozima i ciljevima njenoga prisilnog zadržavanja te s njezinim pravima i dužnostima po ovom Zakonu.

Članak 27.

(1) Psihijatrijska ustanova koja je prisilno zadržala osobu s duševnim smetnjama iz članka 22. ovoga Zakona dužna je o tome bez odgode, a najkasnije u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja dostaviti županijskom sudu na području kojega se nalazi psihijatrijska ustanova obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno sa liječničkom dokumentacijom o pregledu osobe s duševnim smetnjama s obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje.

(2) Psihijatrijska ustanova dužna je obavijest o prisilnom zadržavanju i liječničku dokumentaciju dostaviti u roku iz stavka 1. ovoga članka zakonskom zastupniku prisilno zadržane osobe, nadležnom centru za socijalnu skrb i povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama.

(3) Obrazac s odgovarajućim sadržajem obavijesti o prisilnom zadržavanju propisuje ministar zdravstva.

(4) Centar za socijalnu skrb iz stavka 2. ovoga članka nadležan je prema posljednjem prebivalištu odnosno boravištu prisilno zadržane osobe, a ako je prebivalište odnosno boravište prisilno zadržane osobe nepoznato prema području na kojem se nalazi psihijatrijska ustanova.

Članak 28.

(1) Postupak propisan člankom 26. i 27. ovoga Zakona primjenjuje se i na osobu s duševnim smetnjama koja se prisilno zadržava u slučaju kad je već smještena na liječenje u psihijatrijsku ustanovu uz njezin pristanak pa pristanak opozove, ali su u međuvremenu nastupili uvjeti koji odgovaraju uvjetima za prisilni smještaj iz članka 22. ovoga Zakona te na osobu glede koje su ispunjeni uvjeti iz članka 22. ovoga Zakona koja se na drugi način našla u psihijatrijskoj ustanovi.

(2) Rok od 12 sati za dostavu obavijesti o prisilnom zadržavanju i liječničku dokumentaciju županijskom sudu, centru za socijalnu skrb, povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama i zakonskom zastupniku osobe s duševnim smetnjama, počinje teći od opoziva pristanka smještene osobe.

Članak 29.

(1) U postupku prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu odlučuje sudac pojedinac županijskog suda nadležnog prema sjedištu psihijatrijske ustanove u kojoj je osoba s težim duševnim smetnjama prisilno zadržana ili smještena.

(2) Postupak po kojem sud odlučuje o prisilnom smještaju je izvanparnični postupak.

(3) U postupku za prisilni smještaj javnost je isključena.

(4) Isključenje javnosti ne odnosi se na zakonskog zastupnika i odvjetnika osobe s duševnim smetnjama.

(5) Dopustit će se da raspravi budu nazočne pojedine službene osobe koje se bave liječenjem i zaštitom osoba s duševnim smetnjama, znanstveni i javni radnici, a ukoliko se osoba s duševnim smetnjama tome ne protivi, odnosno ako se ona nije sposobna protiviti ako se tome ne protive njen zakonski zastupnik ili odvjetnik, može se to dopustiti i njenom bračnom drugu i bliskim srodnicima.

(6) Osobe koje su nazočne raspravi upozorit će se da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale te na posljedice otkrivanja tajne.

Članak 30.

(1) Kad županijski sud primi obavijest o prisilnom zadržavanju ili na koji drugi način sazna za prisilno zadržavanje, donijet će rješenje o pokretanju postupka po službenoj dužnosti i postaviti osobi punomoćnika iz redova odvjetnika radi zaštite njezinih prava ako to ona već nije učinila.

(2) Sudac iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od 72 sata od primitka obavijesti o prisilnom zadržavanju, prisilno zadržanu osobu posjetiti u psihijatrijskoj ustanovi i ako je to s obzirom na njezino zdravstveno stanje moguće, obaviti s njom razgovor.

(3) U roku iz stavka 2. ovoga članka sudac će donijeti rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja koje može trajati najduže 8 dana od trenutka prisilnog zadržavanja.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne zadržava izvršenje.

Članak 31.

(1) Prije donošenja odluke o prisilnom smještaju ili o otpustu osobe s duševnim smetnjama, sud je dužan pribaviti pisano mišljenje jednog od psihijatara s liste stalnih sudskih vještaka koji nije zaposlen u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadržana osoba, o tome je li prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi prijeko potreban. Kad odlučuje o prisilnom smještaju djeteta ili maloljetne osobe sud je dužan ovo mišljenje pribaviti od psihijatra specijaliziranog za liječenje djece i maloljetnika.

(2) Iznimno, u slučaju kada zbog mogućnosti neodržavanja roka iz članka 33. ovoga Zakona ili druge objektivne okolnosti nije moguće postupiti na način određen stavkom 1. ovoga članka, pisano mišljenje može dati psihijatar s liste stalnih sudskih vještaka koji je zaposlen u ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadržana osoba.

(3) Psihijatar iz stavka 1. ovoga članka daje sudu pisano mišljenje o potrebi prisilnog smještaja nakon što osobno obavi pregled osobe s duševnim smetnjama.

(4) Prije donošenja odluke o prisilnom smještaju ili o otpustu, sud može zatražiti obavijesti i od centra za socijalnu skrb i od drugih osoba koje mogu dati potrebne podatke.

Članak 32.

Glede izuzeća članova vijeća primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku o izuzeću, a glede psihijatra i djelatnika nadležnog centra za socijalnu skrb odredbe toga zakona o izuzeću vještaka te odredbe Zakona o upravnom postupku o izuzeću službenih osoba.

Članak 33.

(1) Nakon provedenog postupka sud odlučuje rješenjem hoće li prisilno zadržana osoba i dalje ostati u psihijatrijskoj ustanovi ili će se otpustiti.

(2) Rješenje o prisilnom smještaju ili o otpustu sud je dužan izraditi i dostaviti bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od primitka obavijesti i dokumentacije o prisilnom zadržavanju

(3) U rješenju o prisilnom smještaju sud određuje trajanje prisilnog smještaja koje ne smije biti duže od trideset dana računajući od dana kojeg je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju osobe s duševnim smetnjama (članak 26. stavak 1., članak 29.).

Članak 34.

(1) Ako psihijatrijska ustanova utvrdi da prisilno smještena osoba treba ostati smještena i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, dužna je 7 dana prije isteka toga vremena predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja. O prijedlogu psihijatrijske ustanove sud će odlučiti do isteka vremena određenog rješenjem o prisilnom smještaju iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka sud može produžiti prisilni smještaj osobe u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do tri mjeseca od dana isteka vremena određenog rješenjem o prisilnom smještaju iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Svaki daljnji prisilni smještaj može se produžiti rješenjem suda na vrijeme do šest mjeseci.

Članak 35.

(1) Rješenje o produženom prisilnom smještaju sud donosi po istom postupku po kojem donosi i prvo rješenje o prisilnom smještaju.

(2) Sud je dužan rješenje o produženom prisilnom smještaju donijeti najkasnije do isteka prethodno određenog trajanja prisilnog smještaja.

Članak 36.

(1) Rješenje suda iz članka 33. do 35. ovoga Zakona mora biti obrazloženo i sadržavati pouku o pravu na žalbu.

(2) Rješenje se dostavlja prisilno smještenoj osobi, njezinom zakonskom zastupniku, bliskom srodniku sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu, opunomoćniku, nadležnom Centru za socijalnu skrb, povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama i psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je osoba s duševnim smetnjama prisilno smještena.

Članak 37.

(1) Protiv rješenja o prisilnom smještaju dopuštena je žalba županijskom sudu.

(2) Žalbu protiv rješenja mogu podnijeti osobe iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Žalba se podnosi u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 38.

(1) O žalbi iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona odlučuje vijeće županijskog suda od 3 suca na sjednici vijeća.

(2) Drugostupanjski sud dužan je o žalbi odlučiti u roku od 8 dana od dostave žalbe.

(3) Drugostupanjski sud može odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili kao nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu, ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti, ili ukinuti rješenje i prema potrebi uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

(4) Kada drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, prvostupanjski sud provest će postupak i donijeti rješenje u roku od 8 dana od dana primitka rješenja drugostupanjskog suda.

(5) U rješenju kojim ukida prvostupanjsko rješenje, vijeće iz stavka 1. ovoga članka može odrediti da se osoba s duševnim smetnjama prisilno zadrži do donošenja rješenja iz stavka 4. ovoga članka.


VI. OTPUST IZ PSIHIJATRIJSKE USTANOVE

Članak 39.

Postupak otpusta iz psihijatrijske ustanove dobrovoljno smještene osobe s duševnim smetnjama istovjetan je postupku otpusta iz druge zdravstvene ustanove osim u slučaju ako su nastupili uvjeti koji odgovaraju uvjetima iz članka 22. ovoga Zakona. Tada će se osoba prisilno zadržati u skladu sa člankom 28. ovoga Zakona.

Članak 40.

(1) Prisilno smještena osoba otpustit će se iz psihijatrijske ustanove odmah pošto istekne vrijeme prisilnog smještaja određeno u rješenju suda o prisilnom smještaju.

(2) Psihijatrijska ustanova može otpustiti prisilno smještenu osobu prije isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda samo na temelju rješenja suda koji je donio rješenje o prisilnom smještaju.

Članak 41.

(1) Sud iz članka 40. stavka 2. ovoga Zakona donijet će rješenje o otpustu prisilno smještene osobe iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena prisilnog smještaja određenog u rješenju o prisilnom smještaju ako utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz članka 22. ovoga Zakona. Ovo rješenje sud donosi po službenoj dužnosti ili na prijedlog prisilno smještene osobe, njezinoga zakonskog zastupnika, bliskog srodnika, punomoćnika, povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama ili psihijatrijske ustanove u kojoj je osoba smještena.

(2) U postupku radi otpusta sud će na odgovarajući način primijeniti odredbe glave V. ovoga Zakona.

Članak 42.

(1) Kad u slučajevima propisanima ovim Zakonom osobu s duševnim smetnjama treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ona zbog svojega psihofizičkog stanja i uvjeta u kojima živi izvan ustanove nije sposobna brinuti se o sebi niti ima rođake ili druge osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz psihijatrijske ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom Zakonom o socijalnoj skrbi.

(2) O premještaju iz stavka 1. ovoga članka psihijatrijska ustanova izvijestit će odmah sud koji je donio odluku o prisilnom smještaju ili o otpustu.

Članak 43.

Prisilno smještenim osobama psihijatrijska ustanova može odobriti privremeni izlazak iz psihijatrijske ustanove iz razloga oporavka ili medicinske terapije, osim ako se radi o osobi prisilno smještenoj po odredbama iz glave VII. ovoga Zakona.


VII. POSTUPCI PREMA OSOBAMA S DUŠEVNIM SMETNJAMA PROTIV KOJIH SE VODI KAZNENI ILI PREKRŠAJNI POSTUPAK ILI KOJE SU OSUĐENICI

Članak 44.

(1) Kada sud u kaznenom postupku utvrdi da je osoba u vrijeme kada je ostvarila opis kaznenog djela bila neubrojiva te zbog toga donese odgovarajuću odluku po Zakonu o kaznenom postupku, a ta se osoba nalazi u pritvoru ili psihijatrijskoj ustanovi, neće se pustiti na slobodu već će sud donijeti rješenje o njezinu privremenom zadržavanju do najviše deset dana od donošenja tog rješenja.

(2) Sud koji je sudio u kaznenom postupku može po donošenju presude i rješenja iz stavka 1. ovoga članka posebnim rješenjem odrediti prisilno zadržavanje neubrojive osobe prema odredbama ovoga Zakona na vrijeme koje ne može trajati duže od 8 dana od pravomoćnosti presude iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Osoba iz stavka 2. ovoga članka prisilno će se zadržati u psihijatrijskoj ustanovi koja se nalazi u mjestu njezina prebivališta ili boravišta, a ako u tom mjestu nema psihijatrijske ustanove, u psihijatrijskoj ustanovi koja je najbliža mjestu njezina prebivališta ili boravišta, ili mjestu gdje je vođen kazneni postupak.

Članak 45.

Po primitku presude i rješenja iz članka 44. stavka 1.ovoga Zakona županijski sud nadležan po ovom Zakonu donijet će rješenje o pokretanju postupka za prisilni smještaj i provesti ga po odredbama ovoga Zakona.

Članak 46.

O privremenom izlasku neubrojive osobe iz članka 44. ovoga Zakona u svrhu oporavka ili medicinske terapije, na prijedlog psihijatrijske ustanove isključivo odlučuje sud koji je donio rješenje o prisilnom smještaju.

Članak 47.

Za otpust neubrojive osobe iz članka 44. ovoga Zakona isključivo je nadležan sud koji je donio rješenje o prisilnom smještaju. Postupak povodom otpusta provodi se po odredbama glave V. ovoga Zakona.

Članak 48.

(1) Kad se radi o otpustu neubrojive osobe koja je ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, sud će obavijestiti državnog odvjetnika i zatražiti njegovo mišljenje.

(2) Protiv rješenja o otpustu neubrojive osobe iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od 3 dana od dana dostave rješenja.

(3) Žalba državnog odvjetnika odgađa otpust neubrojive osobe do odluke drugostupanjskog suda.

(4) Drugostupanjski sud povodom žalbe koju je dužan riješiti u roku od 8 dana od primitka žalbe može odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili kao nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti rješenje i prema potrebi uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

(5) Nakon proteka vremena koje odgovara najvišoj zapriječenoj kazni za kazneno djelo čija je obilježja neubrojiva osoba ostvarila postupak otpusta provodi se prema odredbama glave VI. ovoga Zakona.

Članak 49.

Odredbe članka 44. do 48. ovoga Zakona kazneni sud će primijeniti i kada se radi o osobi protiv koje se vodi kazneni postupak ako ta osoba zbog duševnih smetnji nije sposobna sudjelovati u tom postupku.

Članak 50.

(1) Odredbe članka 44. do 45. ovoga Zakona primijenit će i prekršajni sud u slučaju kad donese rješenje o obustavi prekršajnog postupka zbog toga što je osoba u vrijeme ostvarenja zakonskog opisa prekršajnog djela za koje se može izreći kazna zatvora bila neubrojiva.

(2) Odredbe članka 44. do 45. ovoga Zakona primijenit će i prekršajni sud u slučaju kada se radi o osobi protiv koje se vodi prekršajni postupak ako ta osoba zbog duševnih smetnji nije sposobna sudjelovati u tom postupku.

(3) Postupak prema osobama iz stavka 1. i 2. ovoga članka i njihova prava i dužnosti u svemu drugom izjednačena su s postupkom i pravima i dužnostima osoba iz članka 22. ovoga Zakona.

Članak 51.

(1) Kad se kod osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora utvrdi postojanje duševnih smetnji, postupit će se prema odredbama zakona kojim se propisuje izvršenje kaznenopravnih i prekršajnih sankcija.

(2) Postupak prema osobama iz stavka 1. ovoga članka osim u pogledu prisilnog smještaja izjednačen je s postupkom prema drugim osobama s duševnim smetnjama.

Članak 52.

Odredba članka 51. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuje se i na osuđenika kojemu je uz kaznu zatvora sud izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja za vrijeme izdržavanja te kazne.

Članak 53.

Mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi, primijenit će se na način određen Kaznenim zakonom i propisima o izvršenju kaznenopravnih i prekršajnih sankcija.


VIII. PRIMJENA FIZIČKE SILE U ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

Članak 54.

(1) Fizička sila ili izdvajanje u zaštiti osobe s duševnim smetnjama primijenit će se u psihijatrijskoj ustanovi samo kad je to jedino sredstvo da se tu osobu spriječi da svojim napadom ne ugrozi život ili zdravlje druge osobe ili svoj život ili zdravlje ili nasilno uništi ili ošteti tuđu imovinu veće vrijednosti.

(2) Fizička sila ili izdvajanje iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se samo u mjeri i na način prijeko potreban radi otklanjanja opasnosti izazvane napadom osobe s duševnim smetnjama.

(3) Primjena fizičke sile ili izdvajanja smije trajati samo dok je nužno da se ostvari svrha iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 55.

Fizička sila je u smislu ovoga Zakona uporaba sredstava za fizičko ograničavanje kretanja i djelovanja osoba s duševnim smetnjama. Zdravstveni djelatnici u tu svrhu koriste sredstva sukladno propisima ministra zdravstva. Kada tijela unutarnjih poslova postupaju prema članku 24. i 59. ovoga Zakona koriste sredstva sukladno propisima o unutarnjim poslovima.

Članak 56.

(1) Odluku o primjeni fizičke sile ili izdvajanja iz članka 54. ovoga Zakona donosi psihijatar te nadzire njezinu primjenu.

(2) Kada zbog iznimne žurnosti nije moguće čekati da odluku donese psihijatar, odluku o primjeni fizičke sile ili izdvajanja može donijeti doktor medicine, medicinska sestra ili tehničar, koji su dužni o tome odmah obavijestiti psihijatra koji će odlučiti o njenoj daljnjoj primjeni.

Članak 57.

Kod izdvajanja osobe s duševnim smetnjama ili pri uporabi stezulje ili drugog oblika fizičkog obuzdavanja osobe s duševnim smetnjama obvezno je osigurati stalno praćenje tjelesnog i duševnog stanja te osobe od strane stručnoga medicinskog osoblja.

Članak 58.

(1) Prije nego što se na nju primijeni fizička sila, osoba će, ako je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće biti na to upozorena.

(2) Razlozi, način i mjera primjene fizičke sile te ime osobe koja je donijela odluku o njezinoj primjeni obvezno se upisuju u liječničku dokumentaciju.

(3) Roditelji maloljetne osobe s duševnim smetnjama ili zakonski zastupnik ili skrbnik osobe s duševnim smetnjama obavijestit će se odmah o primjeni fizičke sile ili izdvajanja.

Članak 59.

(1) Ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dužne su na poziv doktora medicine pružiti pomoć zdravstvenim djelatnicima pri savladavanju tjelesnog otpora osobe iz članka 22. ovoga Zakona, ali samo dok ta osoba pruža tjelesni otpor te dok se ne osigura zbrinjavanje i otklanjanje neposredne opasnosti te osobe.

(2) Kada postoji izravna opasnost da će osoba s duševnim smetnjama svojim ponašanjem u psihijatrijskoj ustanovi napasti na život ili tijelo neke osobe ili otuđiti, uništiti ili teže oštetiti imovinu te ustanove, službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dužne su na poziv ravnatelja ili zdravstvenog djelatnika kojeg je za to ovlastio ravnatelj psihijatrijske ustanove žurno pružiti odgovarajuću pomoć.

(3) Osoba koja je uputila pozive iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužna ga je naknadno u pisanom obliku obrazložiti te to obrazloženje uložiti u liječničku dokumentaciju.


IX. POVJERENSTVA ZA ZAŠTITU OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA I PSIHIJATRIJSKE USTANOVE

Članak 60.

(1) Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osnivaju se pri psihijatrijskim ustanovama, a Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama pri Ministarstvu zdravstva.

(2) Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama nadziru provedbu zaštite osoba s duševnim smetnjama neovisno o tome da li su dobrovoljno smještene, prisilno zadržane ili prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu.

Članak 61.

(1) Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama nadležna su:

a) poduzimati mjere za sprječavanje nastanka duševnih bolesti i drugih duševnih smetnji,

b) unaprjeđivati postupanje prema osobama s duševnim smetnjama,

c) pratiti provođenje postupaka propisanih ovim Zakonom i predlagati psihijatrijskoj ustanovi i nadležnom državnom tijelu mjere za otklanjanje uočenih nezakonitosti,

d) nadzirati poštovanje ljudskih prava i sloboda i dostojanstva osoba s duševnim smetnjama,

e) po vlastitoj prosudbi ili na prijedlog treće osobe ispitivati pojedinačne slučajeve prisilnog zadržavanja ili prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, odnosno smještaja djece, maloljetnih osoba, osoba lišenih poslovne sposobnosti te punoljetnih osoba koje nisu sposobne dati pristanak,

f) primati prigovore i pritužbe osoba s duševnim smetnjama, njihovih zakonskih zastupnika, članova obitelji, opunomoćnika, trećih osoba, ili centra za socijalnu skrb te poduzimati potrebne mjere provjere i nadzora,

g) predlagati nadležnom sudu donošenje odluke o otpustu iz psihijatrijske ustanove.

(2) Državno povjerenstvo posjećuje najmanje jednom u šest mjeseci i to bez najave psihijatrijsku ustanovu radi provjere uvjeta i načina provođenja zaštite i liječenja osoba s duševnim smetnjama.

(3) Stručni nadzor nad radom povjerenstava u psihijatrijskim ustanovama obavlja Državno povjerenstvo. Ono odobrava i nadzire istraživačke projekte koji se provode u psihijatrijskim ustanovama.

(4) Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama najmanje jedanput godišnje podnose ministru zdravstva izvještaj o svom radu i predlažu ministru zdravstva mjere za unapređenje djelatnosti zaštite i liječenja osoba s duševnim smetnjama.

Članak 62.

(1) Ustroj i rad povjerenstva propisuje ministar zdravstva.

(2) Članom povjerenstva ne može biti osoba koja je zdravstveni djelatnik u psihijatrijskoj ustanovi za koju se osniva povjerenstvo ili je u srodstvu sa zdravstvenim djelatnikom zaposlenim u toj ustanovi.

(3) Na sve članove povjerenstva se primjenjuje obveza čuvanja profesionalne odnosno službene tajne u skladu sa člankom 17. ovoga Zakona.

Članak 63.

(1) Zaštitu i liječenje osoba s duševnim smetnjama obavljaju psihijatrijske ustanove.

(2) Smještaj i liječenje neubrojivih osoba obavlja se samo u javnim psihijatrijskim ustanovama koje odredi Ministarstvo zdravstva.


X. KAZNENE ODREDBE

Članak 64.

(1) Psihijatrijska ustanova kazniti će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 300.000,00 kuna za prekršaj ako:

1. pregleda ili podvrgne osobu s duševnim smetnjama liječničkom postupku bez prethodnog valjanog pristanka (članak 8. i 9.),

2. osobi s duševnim smetnjama ometa ili uskraćuje prava iz članka 10. ovoga Zakona,

3. u liječenju osobe s duševnim smetnjama postupi suprotno članku 15. ovoga Zakona,

4. poduzima biomedicinska istraživanja nad osobama s duševnim smetnjama suprotno članku 16. ovoga Zakona,

5. povrijedi obvezu čuvanja profesionalne odnosno službene tajne (članak 17.),

6. vodi i postupa s medicinskom dokumentacijom suprotno članku 18. i 19. ovoga Zakona,

7. dobrovoljno smjesti osobu s duševnim smetnjama suprotno članku 21. ovoga Zakona,

8. o prisilnom zadržavanju osobe ne obavijesti županijski sud u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju (članak 27. stavak 1.),

9. ne otpusti osobu s duševnim smetnjama istekom trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda (članak 40.),

10. u roku od 7 dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja ne zatraži od suda donošenje rješenja o otpustu ili o produženom prisilnom smještaju neubrojive osobe (članak. 34. stavak 1.),

11. dopusti prisilno smještenoj osobi privremeni izlazak iz psihijatrijske ustanove suprotno članku 46. ovoga Zakona,

12. otpusti iz psihijatrijske ustanove prisilno smještenu osobu za čiji je otpust isključivo nadležan sud ili ne otpusti osobu po rješenju suda kojim se određuje prijevremeni otpust (članak 41.)

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna osoba čijom je radnjom ostvaren prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u psihijatrijskoj ustanovi.


XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 65.

Ministar zdravstva dužan je donijeti provedbene propise na koje je ovlašten po odredbama ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 66.

Psihijatrijska će ustanova u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona obavijestiti nadležni županijski sud o svim osobama koje su se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatekle u psihijatrijskoj ustanovi bez pristanka.

Članak 67.

Županijski sud će najkasnije u roku od 30 dana po primitku obavijesti iz članka 66. ovoga Zakona donijeti rješenja sukladno članku 34. ovoga Zakona za sve osobe koje su prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 68.

U sudskom postupku o prisilnom smještaju ako pojedina pitanja nije moguće riješiti prema pravilima izvanparničnog postupka odgovarajuće će se primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91.).

Članak 69.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti članak 29. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 11/94., 75/95., 55/96. i 1/97. - pročišćeni tekst).

Članak 70.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 1998. godine.

Klasa: 500-01/96-01/09
Zagreb, 19. rujna 1997.

ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.






Nakon izvršenog uspoređivanja s izvornim tekstom utvrđene su pogreške u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama objavljenom u "Narodnim novinama" broj 111 od 22. listopada 1997., te se daje

ISPRAVAK ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

(NN 27/98)


U članku 3. točki 11. iza riječi: "zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi" trebaju stajati riječi: "ili njezinom otpuštanju".

U članku 4. stavku 2. iza riječi: "smetnjama" trebaju stajati riječi: "smještena u psihijatrijsku ustanovu".

U članku 32. umjesto riječi: "članova vijeća" treba stajati riječ: "sudaca".

Klasa: 500-01/96-01/09
Zagreb, 17. veljače 1997.

Tajnik Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora
Berislav Živković, v. r.






ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

(NN 128/99)



Članak 1.
U Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97.) u članku 3. točki 11. dodaje se nova rečenica koja glasi:

»Prijam može trajati do 72 sata od trenutka dolaska, odnosno dovođenja osobe u psihijatrijsku ustanovu.«

Točka 13. mijenja se i glasi:

»13. Dobrovoljni smještaj je smještaj osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu uz njezin pristanak. Smještaj bez pristanka je smještaj osobe koja nije sposobna dati pristanak pa pristanak umjesto nje daje zakonski zastupnik ili nadležni Centar za socijalnu skrb. Predstavnik Centra za socijalnu skrb daje ili uskraćuje svoj pristanak najkasnije u roku od tri dana donoseći odluku na temelju svih dostupnih podataka o eventualnoj potrebi poduzimanja daljnjih mjera socijalne zaštite osobe smještene u psihijatrijsku ustanovu bez njezinog pristanka. Odluka kao i svi daljnji na njoj temeljeni postupci obvezno se unosi u dokumentaciju Centra i u liječničku dokumentaciju psihijatrijske ustanove u kojoj je ta osoba smještena.«

Točka 15. mijenja se i glasi:

»15. Prisilni smještaj je smještaj osobe s težim duševnim smetnjama prema mjerilima članka 22. i članka 45e. ovoga Zakona. U rješenju sud će navesti radi li se o prisilnom zadržavanju i prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu po članku 22. ili članku 44. ovoga Zakona.«


Članak 2.
U članku 8. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Osobu s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženoga liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može se pregledati ili podvrgnuti liječničkom postupku samo uz njezin usmeni pristanak ako postoje medicinski razlozi da se takav pregled ili liječnički postupak obavi.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Sposobnost osobe dati pristanak utvrđuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku. Pregled kojim se utvrđuje sposobnost davanja pristanka dopušten je u svim slučajevima u kojima osoba ne pokazuje otvoreno protivljenje obavljanju tog pregleda. U slučaju protivljenja pregledu za ocjenu sposobnosti za davanje pristanka, pregled osobe može se obaviti i protiv njene volje samo ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 22. ovoga Zakona. Usmeni pristanak osobe iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u liječničku dokumentaciju. Osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati da postupku davanja pristanka bude nazočna osoba od njenog povjerenja.«

Stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Punoljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njenog zakonskog zastupnika, a ako ga nema, pregled se može obaviti prema mjerilima stavka 2. i 3. ovoga članka.«


Članak 3.
U članku 9. stavak 2. briše se.


Članak 4.
U članku 10. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Svako prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba s duševnim smetnjama podliježe sudskom nadzoru prema postupku utvrđenom ovim Zakonom.«

Stavak 4. briše se.


Članak 5.
U članku 12. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:

»(4) Osobama s duševnim smetnjama koje su u kaznenom ili prekršajnom postupku oglašene neubrojivim osobama, prisilni smještaj se osigurava pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 45e. ovoga Zakona u ustanovama koje posebnim aktom određuje ministar zdravstva.

(5) Izbor ustanove u koju će osoba iz stavka 4. ovoga članka biti smještena ili premještena obavlja posebno povjerenstvo ministarstva zdravstva na temelju sigurnosnih i stručnih mjerila nužnih za osiguranje odgovarajućih terapijskih i sigurnosnih uvjeta.

(6) Sastav povjerenstva i postupak za izbor ustanove prema stavku 5. ovoga članka propisuje ministar zdravstva uz suglasnost ministra pravosuđa.«


Članak 6.
U članku 15. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Prema osobi s težim duševnim smetnjama koja je prisilno zadržana ili prisilno smještena u psihijatrijskoj ustanovi može se primijeniti elektrokonvulzivno liječenje i bez pristanka te osobe ili osoba navedenih u članku 8. stavku 4. i 5. ovoga Zakona ako su ispunjeni i uvjeti iz članka 9. stavka 3. i uz poštivanje ostalih pretpostavki navedenih u stavku 1. ovoga članka.«


Članak 7.
U članku 16. stavku 2. dodaje se nova točka b. koja glasi:

»(b) ako je zakonski zastupnik osobe koja sudjeluje u istraživanju dao svoj pisani pristanak«.

U dosadašnjoj točki b. koja postaje točka c. brišu se riječi: »za zaštitu osoba s duševnim smetnjama«.


Članak 8.
U članku 17. stavku 3. riječi: »ali uz pristanak« zamjenjuju se riječima: »ili njenog zakonskog zastupnika«.


Članak 9.
U članku 18. stavku 4. riječi: »onda samo ukoliko se osnovano vjeruje da se osoba s duševnim smetnjama ne bi protivila davanju navedenih podataka« zamjenjuju se riječima: »uz suglasnost zakonskog zastupnika«.


Članak 10.
U članku 19. iza riječi: »postupak« dodaju se riječi: »koji se provodi na temelju ovoga Zakona«.


Članak 11.
Članak 21. mijenja se i glasi:

»Osoba s duševnim smetnjama koja je sposobna razumjeti svrhu i posljedice smještaja u psihijatrijsku ustanovu i koja je na osnovi toga sposobna donijeti slobodnu odluku može se uz njen usmeni pristanak na njen zahtjev ili na zahtjev treće osobe smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Usmeni pristanak te osobe na smještaj u psihijatrijsku ustanovu obvezno se upisuje u liječničku dokumentaciju.«


Članak 12.
U članku 25. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Psihijatar koji primi osobu na temelju članka 23. ili 24. ovoga Zakona dužan je odmah započeti dijagnostičke i terapijske postupke i na temelju rezultata tih postupaka najkasnije u roku do 72 sata utvrditi postoje li razlozi za prisilno zadržavanje iz članka 22. ovoga Zakona.«


Članak 13.
U članku 27. stavku 2. riječi: »i povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama« brišu se.


Članak 14.
U članku 28. stavku 2. i članku 36. stavku 2. riječi: »povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama« brišu se.


Članak 15.
U članku 29. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Rasprava se može održati u odgovarajućoj prostoriji psihijatrijske ustanove i po potrebi na raspravi može biti nazočna i osoba s duševnim smetnjama o čijem se prisilnom smještaju vodi rasprava kao i predstavnik terapijskog tima.«


Članak 16.
U članku 33. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) U rješenju o prisilnom smještaju sud određuje trajanje prisilnog smještaja do trideset dana računajući od dana kojeg je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju osobe s duševnim smetnjama.«


Članak 17.
Članak 40. mijenja se i glasi:

»(1) Prisilno smještena osoba otpustit će se iz psihijatrijske ustanove nakon što prestanu razlozi zbog kojih je određen prisilni smještaj. Odluku o otpustu prisilno smještene osobe donosi predstojnik odjela ili psihijatar kojeg je predstojnik za to posebno ovlastio.

(2) Psihijatrijska ustanova dužna je bez odgađanja poslati sudu obavijest o otpustu prisilno smještene osobe iz stavka 1. ovoga članka i obrazloženje odluke o tom otpustu.«


Članak 18.
Članak 41. briše se.


Članak 19.
U članku 42. stavak 2. briše se.


Članak 20.
Članak 45. mijenja se i glasi:

»Po primitku presude i rješenja iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona županijski sud nadležan po ovom Zakonu donijet će rješenje o pokretanju postupka za prisilni smještaj neubrojivih osoba protiv kojih je vođen kazneni ili prekršajni postupak ili koje su kaznenici.«


Članak 21.
Iza članka 45. dodaju se članci 45a., 45b., 45c., 45d. i 45e. koji glase:


»Članak 45a.
(1) Županijski sud nadležan po ovom Zakonu donosi odluku u roku od osam dana prema kojoj se:

1. neubrojiva osoba koja nije opasna za okolinu bez odgađanja pušta na slobodu,

2. neubrojiva osoba kod koje mali stupanj opasnosti za okolinu omogućava kontrolu te opasnosti liječenjem na slobodi, obvezuje na provedbu takvog liječenja u najdužem trajanju do dvije godine,

3. neubrojiva osoba opasna za okolinu upućuje se na prisilni smještaj u posebnu ustanovu koju određuje Ministarstvo zdravstva.


Članak 45b.
Ukoliko kod osobe koja se liječi na slobodi dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja i uslijed toga do porasta stupnja njezine opasnosti na razinu koja više ne omogućava nastavljanje liječenja na slobodi, uputit će se na prisilni smještaj u posebnu ustanovu koju određuje Ministarstvo zdravstva. Daljnje postupanje prema toj osobi identično je postupanju prema osobama kojima je odmah po završetku kaznenog postupka određen prisilni smještaj.


Članak 45c.
(1) Ocjena o opasnosti za okolinu i načinu liječenja primjerenom stupnju opasnosti neubrojive osobe, preuzima se iz odluke u kaznenom postupku ukoliko od donošenja te odluke nije prošlo više od 90 dana. Nakon proteka toga roka, a iznimno i prije, ukoliko je u međuvremenu došlo do većih promjena u zdravstvenom stanju neubrojive osobe, provest će se novo vještačenje radi određivanja stupnja njezine opasnosti za okolinu, po mogućnosti po istom vještaku koji je tu ocjenu dao u kaznenom postupku.

(2) Sud će nakon provedenog vještačenja donijeti odluku o najprimjerenijem obliku liječenja te osobe koju će u roku od 8 dana dostaviti Ministarstvu zdravstva radi određivanja ustanove u kojoj će se provoditi to liječenje.

(3) Sud je dužan dostaviti Ministarstvu zdravstva svu dokumentaciju, pravnu i medicinsku, potrebnu za donošenje odluke o izboru ustanove u kojoj će se provoditi daljnje liječenje neubrojive osobe.

(4) Po donošenju odluke o izboru ustanove Ministarstvo zdravstva će istu dokumentaciju dostaviti toj ustanovi radi planiranja i provođenja forenzičkog tretmana neubrojive osobe.


Članak 45d.
(1) Prisilni smještaj neubrojive osobe određuje se već u prvom, a i u svim kasnijim rješenjima na rok od šest mjeseci.

(2) Izvanredni prekid prisilnog smještaja neubrojive osobe može se odrediti i prije isteka tog roka na prijedlog predstojnika odjela ili psihijatra kojeg je predstojnik za to posebno ovlastio.


Članak 45e.
Temeljno mjerilo za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe predstavlja stupanj vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je oglašena neubrojivom mogla ponovno počiniti neko novo (teže) kazneno djelo.«


Članak 22.
Članak 46. mijenja se i glasi:

»(1) O prvom privremenom izlasku neubrojive osobe i o terapijskim izlascima duljim od 15 dana odlučuje sud dok odluku o svim ostalim izlascima donosi predstojnik odjela i o svakom takvom izlasku obvezno izvješćuje sud.

(2) Odlukama kojima sud odlučuje o izlascima duljim od 15 dana sud može odrediti zabranu napuštanja boravišta, zabranu posjećivanja određenih mjesta, odnosno zabranu bilo kakvog kontakta s određenim osobama.

(3) Predstojnik odjela dužan je poduzeti sve potrebne mjere kojima će se rizici od mogućeg opasnog ponašanja neubrojive osobe za vrijeme terapijskog izlaska smanjiti na najmanju moguću mjeru.«


Članak 23.
U članku 47. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) U rješenju o otpustu neubrojive osobe sud će posebno navesti radi li se o potpunom prekidu forenzičkog tretmana te osobe ili će se njezin daljnji forenzički tretman nastaviti na slobodi.«


Članak 24.
Iza članka 47. dodaje se članak 47a. koji glasi:


»Članak 47a.
(1) Odluku o produženju prisilnog smještaja, o terapijskom izlasku prema članku 46. stavak 1. ovoga Zakona i o otpustu neubrojivih osoba donosi sud na temelju pisanog prijedloga predstojnika odjela.

(2) Vještačenja opravdanosti prijedloga za produženje prisilnog smještaja, prijedloga za odobravanje privremenog izlaska i prijedloga za otpust neubrojive osobe, sud će određivati samo iznimno kada je provođenje takvog vještačenja neophodno zbog posebne složenosti slučaja ili zbog ozbiljnih manjkavosti u obrazloženju prijedloga predstojnika odjela.

(3) Takva vještačenja će se povjeravati isključivo forenzičkim psihijatrima koji se bave liječenjem prisilno smještenih neubrojivih osoba na drugim forenzičkim odjelima u Republici Hrvatskoj ili vještacima forenzičkim psihijatrima koji se nalaze na posebnom popisu vještaka odobrenom po Hrvatskom liječničkom zboru, odnosno Hrvatskoj liječničkoj komori.«


Članak 25.
U naslovu Glave IX riječ: »povjerenstva« zamjenjuje se riječju: »povjerenstvo«.


Članak 26.
Članak 60. mijenja se i glasi:

»(1) Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osniva se pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske.

(2) Sredstva za rad Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osiguravaju se u državnom proračunu.«


Članak 27.
U članku 61. stavku 1. riječ: »Povjerenstva« zamjenjuje se riječima: »Državno povjerenstvo«, a riječi: »nadležna su« riječima: »nadležno je:«

Stavci 3. i 4. brišu se.


Članak 28.
U članku 62. stavku 1. riječ: »povjerenstva«, zamjenjuje se riječima: »Državnog povjerenstva«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.


Članak 29.
U članku 64. stavku 1. točki 9. riječi: »određenog u rješenju suda« zamjenjuju se riječima: »ili o otpustu ne obavijesti sud«.

Točka 12. briše se.


Članak 30.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.


Klasa: 500-01/96-01/09
Zagreb, 12. studenoga 1999.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.






ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

(NN 79/02)



Članak 1.

U Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97. i 128/99.) naziv Glave VII. »Postupci prema osobama s duševnim smetnjama protiv kojih se vodi kazneni ili prekršajni postupak ili koje su osuđenici« mijenja se i glasi: »POSTUPAK PRISILNOG SMJEŠTAJA PREMA NEUBROJIVIM OSOBAMA I OSUĐENICIMA«.

Članak 2.

Ispred članka 44. dodaje se podnaslov koji glasi: »1. Postupak prisilnog smještaja prema neubrojivim osobama«, a članak 44. mijenja se i glasi:

»(1) Sud će donijeti odluku o prisilnom smještaju neubrojive osobe ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da ima teže duševne smetnje i da je opasna za okolinu.

(2) Neubrojiva osoba je opasna za okolinu ako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti kazneno djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine.«

Članak 3.

Iza članka 44. dodaje se članak 44.a koji glasi:

»Članak 44.a

(1) Postupak prisilnog smještaja prema odredbama članka 44. do 50.a ovoga Zakona provodi se prema osobama kojima je prisilni smještaj odredio sud u kaznenom postupku.

(2) U postupku prisilnog smještaja neubrojivih osoba primjenjivat će se odredbe članka 44. do 50.a ovoga Zakona, a ako u tim odredbama nije što posebno propisano primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.

(3) Prisilni smještaj započinje pravomoćnošću rješenja o određivanju prisilnoga smještaja u kaznenom postupku, odnosno rješenja o njegovom izvršenju prije pravomoćnosti (članak 462. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku).

(4) Nakon proteka vremena koje odgovara najvišoj zaprijećenoj kazni za djelo koje je neubrojiva osoba počinila postupak otpusta provodi se prema odredbama glave VI. ovoga Zakona.«

Članak 4.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»(1) Prvostupanjski sud koji je sudio u kaznenom postupku u kojem je određen prisilni smještaj neubrojivoj osobi dostavit će sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja (u daljnjem tekstu: sud) prijepise:

– presude kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti,
– rješenje o prisilnom smještaju s naznakom datuma njihove pravomoćnosti, odnosno pravomoćnosti rješenja iz članka 462. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku,
– nalaza i mišljenja vještaka,
– izvatka iz kaznene evidencije,
– socijalne ankete ako njome raspolaže, a po potrebi i druge podatke.

(2) Sud će neubrojivoj osobi postaviti opunomoćenika iz redova odvjetnika radi zaštite njezinih prava ako to ona sama ne učini.

(3) Sud će dostaviti bez odgode Ministarstvu zdravstva prijepis presude kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i rješenje o prisilnom smještaju, nalaz i mišljenje vještaka, a po potrebi i druge podatke potrebne za donošenje odluke o izboru ustanove u kojoj će se provoditi prisilni smještaj. Ministarstvo zdravstva će u roku od tri dana od primitka rješenja iz stavka 1. ovoga članka donijeti odluku o izboru psihijatrijske ustanove u kojoj će se provoditi prisilni smještaj neubrojive osobe i tu će odluku dostaviti sudu. Ministarstvo zdravstva će toj ustanovi dostaviti prijepise navedenih dokumenata i druge podatke potrebne za planiranje i provođenje forenzičkog tretmana neubrojive osobe.

(4) Nakon primitka odluke Ministarstva zdravstva iz stavka 3. ovoga članka sud će u roku od tri dana donijeti rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu radi provođenja prisilnog smještaja.

(5) Rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu sadrži:

– osobne podatke o neubrojivoj osobi koja se upućuje,
– podatke o presudi i rješenju na temelju kojih se upućuje,
– psihijatrijsku ustanovu u koju se upućuje,
– naznaku da je prisilni smještaj određen na rok od šest mjeseci,
– dan, mjesec i godinu kada je počeo teći taj rok i kada ističe, te
– dan, mjesec i godinu kada se neubrojiva osoba upućuje u psihijatrijsku ustanovu.

(6) Rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu dostavlja se neubrojivoj osobi, njenom zakonskom zastupniku, a ako ga nema, bliskoj osobi, opunomoćeniku, ustanovi u kojoj je neubrojiva osoba pritvorena i psihijatrijskoj ustanovi u kojoj će se provoditi prisilni smještaj.

(7) Žalba protiv rješenja o upućivanju ne zadržava njegovo izvršenje.«

Članak 5.

Članak 45.a mijenja se i glasi:

»Sud može, na obrazloženi prijedlog Ministarstva zdravstva, donijeti rješenje o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu kojim će izmijeniti rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu, odnosno rješenje o produljenju prisilnog smještaja.«

Članak 6.

Članci 45.b, 45.c, 45.d i 45.e brišu se.

Članak 7.

Članak 46. mijenja se i glasi:

(1) Privremeni izlazak neubrojive osobe iz psihijatrijske ustanove radi njezine forenzičke terapije i rehabilitacije te socijalne adaptacije ili iz drugih opravdanih razloga odobrit će se ako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da za vrijeme izlaska neće biti ugroženi njezin ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.

(2) O prvom izlasku neubrojive osobe i o kasnijim izlascima duljima od petnaest dana na temelju pisanoga obrazloženog prijedloga predstojnika odjela odlučuje sud. Odluku o ostalim izlascima donosi predstojnik odjela, o čemu izvješćuje sud.

(3) Rješenjem kojim odlučuje o izlascima duljima od petnaest dana sud može odrediti zabranu napuštanja boravišta, posjećivanja određenih mjesta, susretanja i druženja s određenim osobama.

(4) Predstojnik odjela je dužan poduzeti sve mjere i radnje radi sprječavanja mogućega opasnog ponašanja neubrojive osobe za vrijeme privremenog izlaska.«

Članak 8.

Članak 47. mijenja se i glasi:

»(1) Ako predstojnik odjela smatra da neubrojivoj osobi treba produljiti prisilni smještaj dužan je najmanje petnaest dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja podnijeti sudu pisani obrazloženi prijedlog za produljenje smještaja.

(2) Ako sud utvrdi da i dalje postoje razlozi za prisilni smještaj neubrojive osobe iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona donijet će rješenje o produljenju prisilnog smještaja prije isteka trajanja prisilnog smještaja.

(3) Prisilni smještaj neubrojivoj osobi produljuje se na rok od godinu dana.«

Članak 9.

Članak 47.a briše se.

Članak 10.

Članak 48. mijenja se i glasi:

»(1) Ako predstojnik odjela smatra da neubrojivu osobu treba otpustiti, dužan je odmah, a najkasnije petnaest dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja, podnijeti sudu pisani obrazloženi prijedlog za otpust.

(2) Neubrojiva osoba kojoj je prisilni smještaj produljen, njezin zakonski zastupnik, bliska osoba i opunomoćenik mogu podnijeti zahtjev za otpust jednom u godinu dana.

(3) Sud će donijeti rješenje o otpustu neubrojive osobe iz psihijatrijske ustanove ako utvrdi na temelju mišljenja liječničkog tima liječnika psihijatara koji su liječili neubrojivu osobu da ona više nema teže duševne smetnje ili da nije opasna za okolinu.

(4) Sud će donijeti rješenje o uvjetnom otpustu neubrojive osobe i njezinom liječenju na slobodi ako je na temelju mišljenja liječničkog tima liječnika psihijatara koji su liječili neubrojivu osobu i utvrdio da je za otklanjanje opasnosti za okolinu dostatno njeno liječenje na slobodi.«

Članak 11.

Iza članka 48. dodaje se članak 48.a koji glasi:

»Članak 48.a

(1) Uvjetni otpust može trajati najdulje tri godine.

(2) Za vrijeme uvjetnog otpusta sud će na prijedlog liječnika psihijatra, ako utvrdi da neubrojiva osoba više nema teže duševne smetnje ili da nije opasna za okolinu, rješenjem odrediti prestanak liječenja neubrojive osobe.

(3) Ako kod neubrojive osobe koja je na uvjetnom otpustu dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja i uslijed toga do visokog stupnja vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo, sud će opozvati uvjetni otpust.«

Članak 12.

Članak 49. mijenja se i glasi:

»(1) Sud će postupak za otpust, uvjetni otpust ili produljenje prisilnog smještaja započeti povodom prijedloga predstojnika odjela psihijatrijske ustanove, zahtjeva osoba iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona, ili po službenoj dužnosti ako petnaest dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja ne primi prijedlog za otpust, odnosno za produljenje smještaja neubrojive osobe.

(2) O produljenju prisilnog smještaja, uvjetnom otpustu ili otpustu neubrojive osobe sud odlučuje nakon provedene rasprave. O raspravi će se izvijestiti neubrojiva osoba, njezin zakonski zastupnik, punomoćnik, bračni ili izvanbračni drug, prema potrebi i druge bliske osobe te njezin liječnik psihijatar, centar za socijalnu skrb (članak 27. stavak 4.) i državni odvjetnik. Rasprava se ne može održati bez prisutnosti opunomoćenika i liječnika psihijatra neubrojive osobe.

(3) Ako neubrojiva osoba ne može doći na raspravu, sudac će je posjetiti u psihijatrijskoj ustanovi i, ako je to s obzirom na njezino zdravstveno stanje moguće, obaviti s njom razgovor. Sud će u pravilu raspravu održati u odgovarajućoj prostoriji psihijatrijske ustanove.

(4) Rješenje o produljenju prisilnog smještaja neubrojive osobe sadrži: osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni smještaj određen, psihijatrijsku ustanovu u kojoj je smještena, naznaku da se prisilni smještaj produljuje na rok od jedne godine, dan, mjesec i godinu od kada je prisilni smještaj započeo te dan, mjesec i godinu kada ističe.

(5) Rješenje o otpustu sadrži osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni smještaj bio određen, psihijatrijsku ustanovu u kojoj je smješten, dan, mjesec i godinu kada je započeo prisilni smještaj.

(6) Rješenje o uvjetnom otpustu sadrži, uz podatke iz prethodnog stavka, obveze uvjetno otpuštene osobe u njezinom forenzičkom tretmanu na slobodi.«

Članak 13.

Iza članka 49. dodaje se članak 49.a koji glasi:

»Članak 49.a

(1) U postupku prestanka uvjetnog otpusta i opoziva uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe članka 49. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Rješenje o prestanku uvjetnog otpusta sadrži osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je bila prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni smještaj bio određen, podatke o rješenju o uvjetnom otpustu te odluku o prestanku liječenja.

(3) Rješenje o opozivu uvjetnog otpusta sadrži osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni smještaj bio određen, podatke o rješenju o uvjetnom otpustu koje se opoziva, psihijatrijsku ustanovu u koju će se smjestiti te naznaku da se prisilni smještaj produljuje na rok od jedne godine.

(4) Sud će, na temelju rješenja o opozivu uvjetnog otpusta, izdati dovedbeni nalog koji sadrži: ime i prezime neubrojive osobe i druge potrebne osobne podatke, podatke o rješenju o opozivu uvjetnog otpusta i psihijatrijsku ustanovu u koju će neubrojiva osoba biti dovedena, kao i službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog.

(5) Dovedbeni nalog izvršavaju redarstvene vlasti, u suradnji sa zdravstvenim djelatnicima psihijatrijske ustanove. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog neubrojivoj osobi i poziva ju da pođe s njom. Ako neubrojiva osoba to odbije, dovest će se prisilno.«

Članak 14.

Članak 50. mijenja se i glasi:

»(1) Kada odlučuje o produljenju, otpustu, uvjetnom otpustu, privremenom izlasku te prestanku ili opozivu uvjetnog otpusta neubrojive osobe zbog složenosti slučaja može, a zbog nedostatka u obrazloženju prijedloga predstojnika odjela mora zatražiti nalaz i mišljenje vještaka psihijatra.

(2) Nalaz i mišljenje vještaka iz stavka 1. ovoga članka sud može zatražiti i na prijedlog neubrojive osobe ili njezinog zastupnika.

(3) Vještak daje svoje mišljenje na temelju psihijatrijskog pregleda neubrojive osobe, uvida u raspoloživu medicinsku dokumentaciju i u spis predmeta.

(4) Vještačenje u postupku prisilnog smještaja neubrojivih osoba može se zatražiti isključivo od ferenzičkih psihijatara koji se bave liječenjem prisilno smještenih neubrojivih osoba na drugim forenzičkim odjelima u Republici Hrvatskoj ili od vještaka forenzičkih psihijatara koji se nalaze na posebnom popisu vještaka koji odobrava Hrvatska liječnička komora.«

Članak 15.

Iza članka 50. dodaje se članak 50.a koji glasi:

»Članak 50.a

(1) Rješenja iz članka 49. stavka 4., 5. i 6. te članka 49.a stavka 2. i 3. ovoga Zakona sud će dostaviti osobama iz članka 36. stavak 2. ovoga Zakona i državnom odvjetniku.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka pravo žalbe imaju osobe iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona i državni odvjetnik.

(3) Žalba protiv rješenja o otpustu odgađa njegovo izvršenje.«

Članak 16.

Ispred članka 51. dodaje se podnaslov koji glasi:

»2. Postupak prisilnog smještaja prema osuđenicima«.

Članak 17.

(1) Postupak prisilnog smještaja koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se po odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97. i 128/99.).

(2) Postupak prisilnog smještaja neubrojivih osoba prema kojima je donesena presuda i rješenje u kaznenom postupku provest će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97. i 128/99.) ako sud nadležan za prisilni smještaj nije donio odluku o prisilnom smještaju do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Postupak o otpustu ili produljenju prisilnog smještaja koji je pokrenut nakon stupanja na snagu ovoga Zakona provest će se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 18.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 500-01/02-01/05
Zagreb, 20. lipnja 2002.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 16:27 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Hrana za sreću


Dr. Debbie Mandel, autorica knjige "7 koraka do radosti", tvrdi da postoje namirnice za smanjenje stresa i povećanje osjećaja sreće i zadovoljstva. Jedan od najjednostavnijih načina za postizanje psihičkog i fizičkog zdravlja je mediteranska dijeta nalik našim prehrambenim navikama, a koja podrazumijeva uzimanja malo mesa, nekoliko puta tjedno ribu, mnogo sezonskog voća i povrća, mliječnih proizvoda, te djevičansko maslinovo ulje.

Mediteranska dijeta

Pravila u prehrani uključuju:
• mnogo voća i povrća
• malo crvenog mesa
• riba nekoliko puta tjedno
• zdravih masti kao što je maslinovo ulje
• vino umjereno
• nisko-masni mliječni proizvodi, uglavnom jogurt i sir


Složeni ugljikohidrati

Kada se počnete osjećati depresivno, nivo šećera je vjerojatno nizak. Umjesto kantice sladoleda, preporučeno je koristiti složene ugljikohidrate, poput integralnih žitarica. One stvaraju serotonin, neurotransmiter A koji utječe na kemijsku ravnotežu osobito u žena.

Preporučene namirnice su:
• zobena kaša
• dvopek ili tost
• smeđa riža
• smeđa tjestenina


Bjelančevine

Redosljed hrane također utječe na raspoloženje. Nakon ugljikohidrata slijede proteini, kako to obično i čine Talijani koji obrok započinju s pastom, a nastavljaju s ribom ili mesom.

Zdravi izvori proteina:
- Piletina
- Riba
- Jaja
- Nemasni sir


Omega-3 masne kiseline

Osim što su poznate kao protuupalni faktori, omega-3 masne kiseline pozitivno djeluju na mozak i preporučljivo ih je uzimati nekoliko puta tjedno.

Najpoznatiji izvori omega-3 masnih kiselina:
• losos
• srdela
• lokarda
• pastrva
• orasi


Tamna čokolada

Tamna čokolada s velikim udjelom kakaoa (min 70%) direktno utječe na osjećaj sreće, a jedna kockica (ili redak) neće pogubno djelovati na liniju.

Čokolada sadrže mnogo hranjivih tvari:
- Triptofan, esencijalnu aminokiselinu koja sudjeluje u proizvodnji neuroprijenosnika serotonina, a lagano topljenje čokolade na jeziku potiče lučenje endorfina (prirodnih hormona sreće), koje tijelo prirodno proizvodi i za vrijeme vođenja ljubavi.
- Feniletilamin, tvar koja se nalazi u mozgu, posebno kod zaljubljenih osoba, a pretvara se u dopamin u centrima za zadovoljstvo, dijelu mozga gdje se inače doživljava i orgazam
- Anandamid, prirodni opijat, ali u malim količinama


Korisne namirnice

• namirnice bogate vitaminom B: školjke, leća, žitarica quinoa. Hrana s vitaminom B u ima umirujući učinak na tijelo, pomaže odstranjivanju tjeskobe i poboljšava raspoloženje.
• Papaja: voće i povrće s narančastim i žutim pigmentom sadrže vitamine A i C, kao i folnu kiselinu koja potiče optimizam
• Crvene babura paprike: sadržavaju vitamine A i C, i folna kiselina, koji daju energiju, te popravljaju oštećenja stanica uzrokovanih stresom.
• Suncokretove sjemenke: sadrže vitamin E i folna kiselina kako bi unaprijedili vaše raspoloženje.


Štetne namirnice

• Kofeinizirana pića: kofein može izazvati anksioznost i povisiti razine hormon stresa, uzrokovati lupanje srca i nesanicu
• Slano: grickalice, čips, pretjerano soljenje hrane ozbiljno oštećuje bubrege i onemogućava njihov normalan rad
• Šećer: slatkiši uzrokuje povišenje koncentracije šećera u krvi što umanjuje sposobnost nadbubrežne žlijezde da kontrolira stresa i hormona
• Alkohol: prekomjerna potrošnja alkohola dodaje više šećera u prehranu, i štetna je za nadbubrežnu žlijezdu, koja vas štiti od stresa.

Izvor: Oprah.com

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:48 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PROZAC LIQUID (fluoksetin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



PROZAC LIQUID
20 mg/5 mL, otopina za oralnu primjenu (70 mL)
fluoxetinum

SASTAV
5 mL otopine sadržava 20 mg fluoksetina u obliku fluoksetin-klorina.
Farmaceutski oblik: otopina za oralnu primjenu.

SVOJSTVA
Pretpostavlja se da je antidepresivno i antiopsesivno-kompulzivno djelovanje fluoksetina vezano na inhibiciju ulaska serotonina u neurone središnjeg živčanog sustava (SŽS-a). Nakon jedne oralne doze od 40 mg, najveća koncentracija fluoksetina u plazmi ljudi iznosi 15-55 ng/mL, a zabilježena je nakon 6-8 sati. Kad je koncentracija fluoksetina veća od 200 do 1000 ng/mL, približno 94,5% fluoksetina in vitro veže se na ljudske serumske proteine: Fluoksetin se opsežno metabolilzira u jetri u norfluoksetin (demetiliranjem) i u brojne druge, neidentificirane metabolite. Čini se da je primarni put eliminacije jetreni metabolizam do inaktivnih metabolita, koji se izlučuju bubrezima.
Složenost metabolizma fluoksetina može izazvati posljedice koje potencijalno mogu utjecati na kliničku primjenu.
Akumulacija i spora eliminacija. Relativno sporo izlučivanje fluoksetina (poluživot eliminacije je 1-3 dana nakon akutne primjene i 4-6 dana nakon kronične primjene) i njegova aktivnog metabolita, norfluoksetina (poluživot eliminacije od 4 do 16 dana nakon akutne i kronične primjene) u kroničnoj uporabi dovodi do značajnog akumuliranja ovih aktivnih oblika. Nakon 30-dnevne primjene doze od 40 mg/dan, opaćaju se koncentracije fluoksetina u plazmi od 91 do 302 ng/mL, a norfluoksetina od 72 do 258 ng/mL. Koncentracije fluoksetina u plazmi više su od pretpostavljenih doza nakon jednokratnog doziranja, vjerojatno stoga što metabolizam fluoksetina nije proporcionalan primijenjenoj dozi. To znači da je prosječni terminalni poluživot fluoksetina nakon jednokratne doze 8,6 dana, a nakon višekratne doze 9,3 dana. Stoga, iako se bolesniku daje stalna doza, stabilne koncentracije u plazmi postižu se tek nakon kontinuiranog doziranja tjednima. Dug poluživot eliminacije fluoksetina i norfluoksetina osigurava da, čak i kad se davanje lijeka prekine, aktivna supstancija lijeka ostaje u tijelu tjednima (ovisno u prvom redu o individualnim osobitostima bolesnika, prethodnom području doziranja, dužini prethodne terapije prije prekida). Navedene karakteristike lijeka mogu biti važne u slučaju potrebe za prekidanjem primjene lijeka, ili uvođenjem u terapiju drugog lijeka koji može izazvati interakciju s fluoksetinom ili norfluoksetinom i nakon prekida terapije fluoksetin-kloridom.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Depresija. Fluoksetin-klorid indiciran je za liječenje depresije. Njegova djelotvornost ustanovljena je 5 i 6-tjednim pokusima s ambulantnim depresivnim bolesnicima (>18 godina života), čija je dijagnoza odgovarala najbliže DSM-III kategoriji glavnoga depresivnog poremećaja. Učinkovitost fluoksetin-klorida u dugotrajnoj uporabi, duljoj od 5 do 6 tjedana, nije sistematski evaluirana u kontroliranim pokusima. Stoga, liječnik koji izabere liječenje fluoksetin-kloridom za produljeno razdoblje treba povremeno provjeriti korisnost lijeka za pojedinog bolesnika.
Bulimia nervosa. Fluoksetin-klorid pokazao je značajno smanjenje prekomjernog jedenja i stvaranja stolice u usporedbi s učinkom placeba u kontroliranim kliničkimpokusima s bolesnicima koji su imali bulimiju, a koja je bila najbliža DSM-III-R kriterijima.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj. Fluoksetin-klorid indiciran je i za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Njegova djelotvornost ustanovljena je 13-tjednim pokusima s ambulantnim opsesivno-kompulzivnim bolesnicima (>18 godina života), čija je dijagnoza odgovarala najbliže DSM-III kategoriji opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

KONTRAINDIKACIJE
Fluoksetin-klorid je kontraindiciran u bolesnika u kojih je poznata preosjetljivost na ovaj lijek.
Inhibitori monoaminooksidaze. Postoje izvješća o ozbiljnim, katkad smrtonosnim reakcijama (uključujući hipertermiju, rigiditet, mioklonus, autonomnu nestabilnost s mogućim brzim promjenama vitalnih znakova i mentalnog statusa, koje uključuju izrazitu progresiju agitacije sve do delirija i kome) u bolesnika koji primaju fluoksetin u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO) i u bolesnika u kojih je nedavno prekinut fluoksetin, a tada započeto liječenje inhibitorima MAO. Neki slučajevi pokazali su se sa značajkama sličnim neuroleptičkom malignom sindromu. Stoga se fluoksetin-klorid ne smije rabiti u kombinaciji s inhibitorima MAO niti manje od 14 dana od prekida terapije inhibitorima MAO. Budući da fluoksetin i njegov glavni metabolit imaju vrlo dug poluživot eliminacije, treba proći najmanje 5 tjedana (možda dulje, osobito ako se fluoksetin propisuje kronično i/ili u višim dozama - vidi Akumulacija i spora eliminacija u odjeljku Svojstva) poslije prestanka primjene fluoksetin-klorida, a prije započinjanja liječenja inhibitorima MAO.

MJERE OPREZA
Dugi poluživot eliminacije fluoksetin-klorida i njegovih metabolita
Zbog dugog poluživota eliminacije fluoksetin-klorida i njegova metabolita promjene doze neće se potpuno odraziti u plazmi tijekom nekoliko tjedana, što utječe na prilagođavanje do konačne doze, kao i na prekid liječenja. (Vidi odjeljak Svojstva i Doziranje).
Uporaba u bolesnika s drugim bolestima
Kliničko je iskustvo s fluoksetin-kloridom u bolesnika s istodobnim sistemskim bolestima ograničeno. Savjetuje se oprez pri uporabi fluoksetin-klorida u bolesnika s bolestima ili stanjima koja mogu utjecati na metabolizam ili hemodinamski odgovor.
U osoba s cirozom jetre klirenski fluoksetina i njegova aktivnog metabolita, norfluoksetina, jesu smanjeni, produžen je poluživot eliminacije ovih lijekova, te treba rabiti niže i manje česte doze fluoksetina.
Budući da se fluoksetin opsežno metabolizira u jetri, a manji se dio lijeka izlučuje ekskrecijom nepromijenjenog lijeka u urinu, tijekom kroničnog liječenja fluoksetinom, pri bolestima bubrega fluoksetin treba rabiti s oprezom. U bolesnika s dijabetesom fluoksetin-klorid može promijeniti kontrolu glikemije; tijekom liječenja može se javiti hipoglikemija, a nakon prestanka hiperglikemija. Stoga prilikom uvođenja ili prestanka liječenja fluoksetin-kloridom treba prilagoditi dozu inzulina i/ili oralnih antidijabetika.

Informacije za bolesnika
Savjetuje se da liječnici prilikom propisivanja fluoksetin-klorida s bolesnikom rasprave ovo:
- Budući da fluoksetin-klorid može utjecati na prosuđivanje, razmišljanje ili motoričke vještine, bolesniku treba savjetovati da izbjegava vožnju automobila ili rukovanje opasnim strojevima, sve dok nije sigurno da primjena lijeka ne utječe nepovoljno.
- Savjetuje se bolesnicama da obavijeste svojeg liječnika ako zatrudne ili namjeravaju zatrudnjeti tijekom liječenja.
- Savjetuje se bolesnicama da obavijeste svojeg liječnika ako doje dijete.
- Savjetuje se bolesnicima da obavijeste svojeg liječnika ako se pojavi crvenilo ili osip.

INTERAKCIJE S DRUGIM LIJEKOVIMA
Fluoksetin se metabolizira izoenzimom P450IID6; u slabih metabolizatora (približno 3-10% normalne populacije) mijenjaju se i farmakokinetske osobine i relativni odnos metabollita. Fluoksetin inhibira aktivnost ovog izoenzima, stoga može osobe s normalnim metabolizmom učiniti sličnima slabim metabolizatorima. Terapiju lijekovima koji se najvećim dijelom metaboliziraju s pomoću P450IID6 sustava i koji imaju relativno uzak terapijski indeks (vidi popis dolje) treba započeti donjom najnižom granicom terapijske doze, ako bolesnik istodobno prima fluoksetin ili ako ga je uzimao u prethodnih 5 tjedana. Obrnuto, u bolesnika koji već primaju lijek koji se metabolizira s pomoću P450IID6, pri uključivanju fluoksetina, treba smanjiti dozu prvotnog lijeka. Na lijekove s uskim terapijskim indeksom treba obratiti najveću pozornost (npr. flekainid, enkainid, vinblastin, karbamazepin i triciklički antidepresivi).
Triptofan. U pet bolesnika koji su primali fluoksetin-klorid u kombinaciji s triptofanom razvili su se neželjeni učinci, uključujući agitaciju, nemir i gastrointestinalne poremećaje.
Inhibitori monoaminooksidaze. Vidi Kontraindikacije.
Drugi antidepresivi. Uključivanjem fluoksetina u liječenje u kombinaciji s drugim antidepresivima, dolazi do više nego dvostrukog porasta prije stabilnih koncentracija ovih antidepresiva u plazmi. (Vidi Akumulacija i spora eliminacija pod Svojstva)
Litij. Postoje izvješća o povišenoj i sniženoj razini litija kada se primjenjuje istodobno s fluoksetinom. Primijećeni su slučajevi toksičnog učinka litija. Kad se fluoksetin daje istodobno s litijem, potrebno je pratiti razinu litija.
Klirens diazepama. U nekih bolesnika poluživot istodobno primijenjenog diazepama može biti produljen. (Vidi Akumulacija i spora eliminacija pod Svojstva)
Mogući učinci istodobne primjene lijekova koji se čvrsto vežu na proteine plazme. Budući da se fluoksetin čvrsto veže na proteine plazme, primjena fluoksetina bolesniku koji uzima neki drugi lijek sa snažnim vezanjem na proteine (npr. antikoagulansi, digitoksin) može uzrokovati porast koncentracija u plazmi s potencijalnim razvojem neželjenih učinaka. Obrnuto, do nuspojava može doći zbog istiskivanja fluoksetina vezanog na proteine plazmeod strane drugih lijekova s afinitetom čvrstog vezanja na proteine.
Lijekovi s aktivnošću na SŽS. Rizik od uporabe fluoksetin-klorida u kombinaciji s drugim lijekovima s izraženim učinkom na SŽS do sada nije sustavno proučen. Posljedično, savjetuje se oprez pri istodobnoj primjeni fluoksetin-klorida i takvih lijekova.
Elektrokonvulzivna terapija (EKT). Nema kliničkih studija koje bi potvrdile prednosti kombinirane uporabe EKT i fluoksetina. Postoje rijetka izvješća o produljenim epileptičkim napadima u bolesnika koji su primali fluoksetin zajedno s EKT.

POSEBNA UPOZORENJA
Djeca. Sigurnost i učinkovitost liječenja fluoksetinom u djece nije ustanovljena, pa se treba provesti daljnja istraživanja u toj dobnoj populaciji.
Starija dob. U bolesnika starijih od 60 godina koji su primali 20 mg fluoksetin-klorida na dan nisu uočene nuspojave koje su klinički bile uočene u mlađih bolesnika. Ipak ovi su podaci nedostatni da potvrde moguće razlike zbog dobi tijekom kronične uporabe, osobito u starijih bolesnika koji imaju istodobne sistemske bolesti ili koji primaju istodobno druge lijekove.
Trudnoća i dojenje. Ne postoje dokazi o kancerogenosti, mutagenosti ili oštećenju fetusa pri liječenju fluoksetin-kloridom. budući da se mnogi lijekovi izlučuju u ljudskom mlijeku, potreban je oprez kada se fluoksetin-klorid primjenjuje u žene koja doji.

DOZIRANJE
Depresija. Početno liječenje. Doza od 20 mg/dan, primijenjena ujutro, preporučuje se kao početna doza pri liječenju depresije. Kao što je slučaj i s drugim antidepresivima, potpun antidepresivni učinak fluoksetina može biti odgođen tijekom 4 tjedna liječenja ili dulje. Nakon nekoliko tjedana može se razmotriti povećanje doze ako nije došlo do kliničkog poboljšanja. Doze više od 20 mg/dan treba primijeniti po shemi dva puta na dan (npr. jutro i podne) i ne smiju premašiti maksimalnu dozu od 80 mg/dan.
Održavanje, nastavljanje, produženo liječenje. Za sada se ne raspolaže čvrstim dokazom koji bi dao odgovor kako dugo bolesnik liječen fluoksetinom treba ostati na terapiji. Općenito je prihvaćeno među stručnjacima psihofarmakolozima (oko 1987. godine) da akutna epizoda depresije zahtijeva nekoliko mjeseci ili dulje održavanu farmakološku terapiju.
U bolesnika s bubrežnom ili jetrenom insuficijencijom treba primijeniti niže doze. U starijih bolesnika s istodobnim drugim bolestima ili koji uzimaju više lijekova treba razmisliti o nižim ilil manje čestim dozama.
Bulimia nervosa. Budući da su u kontroliranim kliničkim pokusima u liječenju bulimije dobiveni najbolji rezultati (značajno smanjenje bulimičnih epizoda) u bolesnika koji su dobivali 60 mg fluoksetina u poredbi sbolesnicima koji su dobivali doze od 20 mg fluoksetina ili placebo, pri liječenju bulimiae nervosae preporučuje se doza od 60 mg na dan.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj. Doza od 20 mg/dan do 60 mg/dan preporučuje se kao doza za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

PREDOZIRANJE
Pri predoziranju s višim dozama fluoksetina izraženi su mučnina i povraćanje. Ostali simptomi pri predoziranju obuhvaćaju agitaciju, nemir, hipomaniju i druge znakove ekscitacije SŽS-a. Osim dvije navedene smrti, svi ostali slučajevi oporavili su se bez posljedica.
Postupak pri predoziranju. Treba osigurati i održavati prohodnost dišnih putova, treba osigurati odgovarajuću oksigenaciju i ventilaciju. Aktivni medicinski ugljen, koji se može dati sa sorbitolom, može biti učinkovitiji nego povraćanje ili lavaža, te o njemu treba razmisliti pri liječenju predoziranja.
Preporučuje se pratiti kardijalne i vitalne znakove, zajedno s općim simptomatskim i suportivnim mjerama. Ne postoji specifični antidot za fluoksetin-klorid.
U liječenju predoziranja treba razmisliti o mogućoj upletenosti više lijekova.
Pri liječenju predoziranja liječnik treba razmisliti o konzultaciji s toksikološkim centrom.

NUSPOJAVE
Najčešće primijećene nuspojave povezane s uporabom fluoksetin-klorida u liječenju depresije, a koje nisu imale odgovarajuću incidenciju u skupini bolesnika tretiranim placebom, bile su: smetnje živčanog sustava uključujući nervozu i nesanicu; pospanost i umor ili astenija; tremor, znojenje; gastrointestinalne smetnje, uključujući gubitak apetita i mučninu, proljev; vrtoglavicu i omamljenost. Najčešći razlozi za prestanak liječenja fluoksetin-kloridom bili su: psihijatrijski, među kojima najčešće nervoza, anksioznost i nesanica; probavni, najčešće mučnina; živčani sustav, najčešće vrtoglavica; tijelo u cijelosti, najčešće astenija i glavobolja; i koža, najčešće osip i svrbež.
O svakoj nuspojavi potrebno je izvijestiti liječnika ili ljekarnika.

ROK VALJANOSTI
Označen je na vanjskom pakovanju.

ČUVANJE
Čuvati na sobnoj temperaturi, od 15°C do 30°C, zaštićeno od svjetla i dobro zatvoreno.
Čuvati izvan dohvata djece.

NAČIN IZDAVANJA
Izdaje se samo na liječnički recept.

PAKOVANJE
Staklena bočica sa 70 mL otopine.

IME I ADRESA POSJEDNIKA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Eli Lilly (Suisse) S. A., Predstavništvo u Republici Hrvatskoj
Trg D. Petrovića 3/18, 10 000 Zagreb

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Lilly, S.A., Alcobendas (Madrid), Španjolska

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:50 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

APILEPSIN (natrijev valproat)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
1 dražeja sadržava 150 mg ili 300 mg natrijeva valproata.
1 ml (30 kapi) sadržava 300 mg natrijeva valproata.

Djelovanje
Apilepsin, generičkim imenom natrijev valproat, jest antiepileptik koji je kemijski i po načinu djelovanja različit od drugih antiepileptika. Natrijev valproat enzimskim putem povećava koncentraciju gama-aminomaslačne kiseline (GABA) u središnjem živčanom sustavu tako da inhibira transaminazu koja razgrađuje taj enzim. Time sprečava presinaptičke i postsinaptičke epileptičke napade.
Apsorpcija natrijeva valproata iz probavnoga sustava praktički je 100%-tna. Najvišu serumsku koncentraciju postiže 1 sat poslije uzimanja kapi i 4 sata poslije uzimanja dražeja. Približno 90% lijeka veže se na serumske bjelančevine. Farmakološki je učinkovit samo nevezani dio. Biološko vrijeme polueliminacije različito je, od 6 do 16 sati. Dulje je u djece mlađe od 18 mjeseci, u bolesnika s poremećenom jetrenom funkcijom i u starih osoba. U bolesnika koji istodobno uzimaju antiepileptike, induktore jetrenih enzima, vrijeme polueliminacije je kraće. Raspon terapijski učinkovitih koncentracija u serumu je velik, od 50 do 150 mg/l. Ako serumske koncentracije dosegnu 200 mg/l, treba smanjiti dnevnu dozu lijeka. Natrijev valproat i njegovi metaboliti izlučuju se pretežito mokraćom, a samo u malom dijelu stolicom i izdahnutim zrakom.

Indikacije
Primarno generalizirane epilepsije s konvulzivnim i nekonvulzivnim napadima: apsans, petit mal, grand mal, mioklonički napadi.
Sekundarno generalizirane epilepsije (Westov sindrom, Lennoxov sindrom).
Parcijalne epilepsije s elementarnom ili kompleksnom simptomatologijom.
Miješani oblici.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na lijek. Akutni i kronični hepatitis. Teško oštećenje jetre.

Mjere opreza
Preporučuje se kontrola jetrenih testova prije i tijekom prvih šest mjeseci liječenja, posebno u bolesnika s već oštećenom jetrom.
U pogledu oštećenja jetre najosjetljivija je dojenčad i djeca do 3. godine s teškim oblikom posebno toničko-kloničkih ili miokloničkih napada povezanih s moždanim oštećenjima, urođenim anomalijama te duševnom zaostalošću zbog metaboličkih ili degenerativnih bolesti nasljednoga porijekla ili bez njih. Zato se takvim bolesnicima preporučuje monoterapija ako je to ikako moguće.
U bolesnika s otkazivanjem bubrega može doći do povećane koncentracije valproata u serumu pa katkada treba doze natrijeva valproata smanjiti.

Interakcije
Oprez je potreban pri kombinacijama s tricikličkim antidepresivima, maprotilinom i neurolepticima koji mogu pojačati depresiju središnjega živčanog sustava ili sniziti konvulzivni prag. Pri takvim kombinacijama treba pratiti bolesnikovo stanje i, ako je potrebno, prilagoditi doze natrijeva valproata.
Natrijev valproat može pojačati djelovanje depresora središnjega živčanog sustava i njihove neželjene učinke pa katkada treba smanjiti doze natrijeva valproata. Djeluje sinergistički s drugim antiepilepticima pa treba pratiti bolesnikovo stanje i prilagođavati mu doze, posebno na početku liječenja. Dodatak natrijeva valproata može izazvati povećanje koncentracija fenitoina, fenobarbitona, primidona ili karbamazepina u serumu; ako se ti lijekovi ukinu, može se očekivati za 60 do 100% viša koncentracija valproata u serumu.
Istodobno uzimanje barbiturata i primidona može izazvati povećanu depresiju središnjega živčanog sustava zbog istiskivanja barbiturata sa serumskih bjelančevina i zbog smanjenja njihova metabolizma.
Istodobno uzimanje karbamazepina može smanjiti koncentraciju valproata u serumu i zbog povećanoga metabolizma skratiti njegovo biološko vrijeme polueliminacije, dok valproat sprečava razgradnju aktivnoga metabolita karbamazepina. Preporučuje se mjerenje serumskih koncentracija, posebno kad se dodaje ili ukida jedan od lijekova.
Istodobno uzimanje fenitoina može izazvati ponovne napade i toksične učinke fenitoina. Valproat, naime, istiskuje fenitoin iz njegove veze s bjelančevinama u serumu i tako uzrokuje porast slobodnoga fenitoina u serumu; fenitoin pak indukcijom enzima smanjuje koncentraciju valproata u serumu.
Kombinirano liječenje antikoagulansima i acetilsalicilnom kiselinom se ne savjetuje, posebno ne u djece; kada je ono neophodno, preporučuje se povremena kontrola broja trombocita i vremena krvarenja.

Trudnoća i dojenje
Mladim ženama koje se odluče na trudnoću liječnik mora odrediti smisleno liječenje već prije zanošenja. Treba mjeriti serumske koncentracije lijekova. Preporučuje se brižan nadzor nad trudnoćom kako bi se mogli isključiti poremećaji zatvaranja neuralne cijevi (ultrazvuk, biokemijski pokazatelji). Trudnicama treba davati što manje, ali još uvijek učinkovite doze podijeljene u tri do četiri dijela i, ako je moguće, izbjegavati kombinirano liječenje drugim antiepilepticima. (D)
Natrijev valproat slabo prelazi u mlijeko (do 10% serumske koncentracije). U dojene djece dosad nisu ustanovljena klinička oštećenja u slučajevima kada se majka liječila natrijevim valproatom.

Posebna upozorenja
Lijek može snažno utjecati na psihofizičke sposobnosti, posebno ako ga bolesnik uzima zajedno s alkoholnim pićem ili depresorima središnjega živčanog sustava. Liječnik i ljekarnik moraju na to upozoriti bolesnika ukoliko on tijekom liječenja upravlja motornim vozilima ili strojevima.

Doziranje
Doziranje je inividualno. Bolesnik mora dražeje progutati cijele s malo tekućine, najbolje poslije obroka.
Apilepsin se može upotrijebiti kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antiepilepticima. Mora se uvoditi postupno.
Životna dob
Dnevne doze
dražeje od 150 mg ili 300 mg
kapi od 300 mg/1 ml
odrasli i
djeca starija od 15 godina
900 do 1.800 mg,
najviše 2.400 mg
pri tvrdokornim
napadima u 2 ili 3 doze
dozu povećavamo svaka 2 do 3 dana
do optimalnoga učinka
koji obično nastupa nakon 1 tjedna
djeca
od 1 do 15 godina dojenčad do 1 godine
20 do 30 mg/kg*
u 3 doze
u 2 doze
dozu povećavamo svakih 5 dana za 5 do 10 mg/kg

* pri tvrdokornim napadima do 50 mg/kg

Kada bolesnik već uzima druge antiepileptike, Apilepsin se uvodi postupno tako da se optimalno doziranje postigne tijekom 2 tjedna, a zatim se postupno smanjuju doze drugih antiepileptika.

Neželjeni učinci
Najčešći opći neželjeni učinci ovisni o dozi: ispadanje kose, debljanje, amenoreja, neredovita menstruacija, enureza.
Hematološki: trombocitopenija, produženo vrijeme krvarenja koje obično klinički nije značajno, izoliran pad fibrinogena, leukopenija, anemija.
Probavni poremećaji: mučnina, bol u želucu, pankreatitis.
Promjene u ponašanju: hiperaktivnost, agresivnost, posebno pri istodobnom uzimanju barbiturata.
Akutna encefalopatija izražena sedacijom, smetenošću, povećanjem broja napada, ataksijom, stuporom, komom, eventualno mučninom i povraćanjem.
Ovi su neželjeni učinci reverzibilni. Mogu prestati sami po sebi, a katkada je potrebno smanjiti dozu ili prekinuti liječenje.
Hepatalni neželjeni učinci: lakša oštećenja predstavljaju reverzibilni hepatitis i promjene vrijednosti jetrenih testova. Iznimno se razvija toksični hepatitis koji može biti fatalan.

Predoziranje
Klinički znakovi akutnoga predoziranja su koma s mišićnom hipotonijom, oslabljeni refleksi, mioza i smetnje disanja.
Potrebno je bolničko liječenje. Ispiranje želuca učinkovito je u prvih 10 do 12 sati nakon uzimanja lijeka. Treba osigurati dovoljnu diurezu te pratiti plućnu i srčanu funkciju. U vrlo teškim slučajevima potrebna je dijaliza ili zamjenska transfuzija.

Proizvođač
KRKA, tovarna zdravil, d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Oprema
100 dražeja po 150 mg i 300 mg
60 ml kapi (300 mg/1 ml)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:05 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 13.02.2009.

NAKOM (karbidopa + levodopa)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Tableta sadržava 25 mg karbidope i 250 mg levodope, MSD.
Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza

SVOJSTVA I DJELOVANJE
Nakom je lijek za liječenje parkinsonizma. Karbidopa u kombinaciji s levodopom koči razgradnju levodope u krvi i perifernim organima. Zato se stvara dopamin na periferiji. Tako se povećava razina levodope u mozgu, gdje se ona pretvara u dopamin, stoga ne treba davati velike doze levodope u kratkim vremenskim razmacima. Ublažava većinu simptoma parkin­so­nizma, osobito ukočenost, nekontrolirane tjelesne kretnje i psi­hičko reagiranje.
Smanjuje i tremor, teškoće pri gutanju i salivaciju te nestabilnost pri stajanju. Kombinacija levodope s karbidopom olakšava kon­trolu ukupne dnevne doze. Nakom se može uzimati zajedno s vitaminskim preparatima koji sadržavaju piridoksin.
Levodopa se dobro resorbira iz probavnog sustava, osobito iz tankog crijeva. Najviše koncentracije u krvi postižu se 1-2 sata nakon peroralne primjene lijeka natašte. Levodopa se meta­bolizira u dopamin, noradrenalin i adrenalin, koji se u obliku svojih daljnjih metabolita izlučuje s mokraćom. Nakon peroralne primjene karbidope maksimalne koncentracije u krvi postižu se za 3-5 sati u bolesnika s Parkinsonovom bolešću. Izlučuje se s mokraćom i izmetom, i to 35 % u nepromijenjenom obliku tijekom 7 sati, a nakon tog vremena mogu se naći samo meta­boliti.

INDIKACIJE
Parkinsonova bolest; Parkinsonov sindrom

KONTRAINDIKACIJE
Akutni glaukom i preosjetljivost na Nakom. Levodopa može aktivirati maligni melanom. Zato se ne smije davati pri sumnjivim kožnim lezijama i bolesnicima koji imaju u anamnezi melanom.
Nakom se ne smije primjenjivati istodobno s inhibitorima mono­aminooksidaze A, pa liječenje tim lijekovima treba prekinuti 14 dana prije primjene Nakoma.
Ne smije se davati djeci, trudnicama i dojiljama.

MJERE OPREZA
Ne preporučuje se primjenjivati Nakom za liječenje diskinezije. Oprez je potreban u bolesnika s teškim krvožilnim i endokrinim bolestima, bolestima pluća, jetre, bubrega i pri bronhalnoj astmi.
Bolesnicima nakon preboljelog infarkta miokarda i s aritmijama treba brižljivo prilagoditi početnu dozu lijeka.
Bolesnicima koji uzimaju antihipertenzivne lijekove treba pri liječenju Nakomom ponovo odrediti dozu tih lijekova.
Treba biti oprezan u bolesnika s psihozom i u bolesnika sklonim konvulzijama, depresijama sa samoubilačkim nagonom ili asoci­jalnim ponašanjem.
U bolesnika koji su imali nekontrolirane tjelesne kretnje i psi­hotične epizode prijelaz od levodope na liječenje Nakomom može izazvati recidiv. Bolesnicima s kroničnim glaukomom tre­ba kontrolirati intraokularni tlak.
U općoj anesteziji bolesnik smije dobiti lijek ako je dopušteno uzimanje tekućine i lijekova. Nakon narkoze, čim je moguće, nastavlja se uobičajena terapija.
Tijekom liječenja Nakomom javljaju se prolazno povećane vri­jednosti nekih laboratorijskih testova i pozitivan Coombsov test.

INTERAKCIJE
Fenitoin i papaverin poništavaju antiparkinsonski učinak levo­dope. Oprez je potreban i pri istodobnom davanju fenotijazina ili butirofenona jer se može uništiti antiparkinsonski učinak.

POSEBNA UPOZORENJA
Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, osobito ako se uzima s alkoholom ili depresorima središnjega živčanog sustava. Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnika da o tome vodi računa ako za vrijeme uzimanja Nakoma upravlja motornim vozilom ili strojem.

DOZIRANJE I PRIMJENA
Doziranje je individualno i treba ga prilagoditi potrebama bo­lesnika.
Bolesnik se mora strogo pridržavati propisanog doziranja i ne smije sam mijenjati doze.
Djelotvornost lijeka može se zapaziti već prvi dan liječenja, a katkada i nakon prve doze. Puna djelotvorna doza postiže se obično već u prvom tjednu.
Uobičajena je početna doza pola tablete jedanput do dva puta na dan nakon jela. Ta se doza povećava za pola tablete tri puta na dan svaki ili svaki drugi dan dok se ne postigne optimalan učinak.
Kod većine bolesnika učinak se može održavati dozom 3-6 tableta na dan. Doza ne smije biti veća od 8 tableta na dan.
U bolesnika koji dobivaju druge standardne antiparkinsonike uz Nakom treba prilagoditi njihovu dozu.

PREDOZIRANJE
Kod predoziranja bolesnika se mora pažljivo nadzirati, osobito s obzirom na moguću pojavu aritmije. Ako treba, daju se odgo­varajući antiaritmici, a prema potrebi provode se uobičajene potporne mjere.

NUSPOJAVE
Tijekom primjene Nakoma mogu se javiti nuspojave, koje pro­laze sa smanjenjem doze ili za vrijeme liječenja. Mišićni grčevi i blefarospazam prvo su upozorenje da treba smanjiti dozu. Često se javljaju koreiformni, distonični i drugi nekontrolirani pokreti.
Druge nuspojave
Probavne: mučnina, anoreksija, povraćanje, krvarenja iz pro­bavnog sustava, razvoj duodenalnog ulkusa, opstipacija, pro­ljev, bol u epigastriju i trbuhu, meteorizam, štucanje, preveliko izlučivanje pljuvačke, teškoće pri gutanju, gorak ukus, suha usta, pekući jezik
Krvožilne: ortostatska hipotenzija, palpitacije, rijetko hiper­tenzija
Psihičke: paranoidne ideje, psihotične epizode, depresija sa samoubilačkim mislima, demencija, euforija, letargija, sedacija, stimulacija, zamor, iznemoglost, zbunjenost, nesanica, noćne more, halucinacije, deluzije, agitacije i anksioznost
Neurološke: ataksija, nesvjestica, glavobolja, drhtanje ruku, trizam, okulogirne krize, oslabjelost, ukočenost, škripanje zubi­ma, bradikinetičke epizode (“on-off” fenomen)
Urogenitalne: zastajanje mokraće, inkontinencija, hematurija, tamna mokraća, prijapizam
Dišne: promuklost, nepravilno disanje
Kožne: znojenje, edemi, osip, opadanje kose, taman znoj, neugodan miris
Smetnje vida: zamagljen vid, diplopija, raširene zjenice, akti­vacija latentnog Hornerova sindroma
Druge: oblijevanje vrućinom, crvenilo lica, promjene tjelesne mase, flebitis, leukopenija, agranulocitoza, hemolitična i nehe­molitična anemija

UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva na suhom i tamnom mjestu pri temperaturi do 25 şC.
Lijek se treba čuvati izvan dohvata djece.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

PROIZVOĐAČ
Lek

OPREMA
kutije sa 100 tableta od 25 + 250 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:50 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

HALDOL (haloperidol)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
1 tableta sadržava 2 mg ili 10 mg haloperidola.
1 ml otopine (20 kapi) sadržava 2 mg ili 10 mg haloperidola.
1 ampula (1 ml) sadržava 5 mg haloperidola.
1 ampula (1 ml) sadržava 50 mg haloperidola u obliku dekanoata

DJELOVANJE
HALDOL
Sadržava butirofenonski derivat haloperidol koji spada među najjače neuroleptike. Haloperidol djeluje snažno antipsihotički, dobro regulira djelovanje psihomotoričkoga i neurovegetativnoga sustava, dobro sprječava nekoordinirane pokrete, a djeluje i snažno antiemetički.
Haloperidol se dobro, ali individualno različito apsorbira iz probavnoga sustava. Najviše serumske koncentracije nakon peroralne primjene postiže unutar 3 do 4 sata, a nakon intramuskularne unutar 10 do 20 minuta. Biološka raspoloživost peroralnoga haloperidola iznosi približno 60%.
Biološko vrijeme polueliminacije poslije peroralne primjene iznosi prosječno 24 sata, poslije intramuskularne 21 sat, a poslije intravenske 14 sati. Klinički učinkovite koncentracije u serumu kreću se između 4 i 20 ng/ml. 92% lijeka veže se na serumske bjelančevine. Metabolizira se u jetri i izlučuje mokraćom (40%) te stolicom (60%). Metaboliti nisu aktivni.
HALDOL depo
Sadržava haloperidol-dekanoat koji je ester haloperidola i dekanoične kiseline. Spada u skupinu dugotrajno djelujućih depo-neuroleptika. Njegova glavna značajka jest postupno oslobađanje iz mišićnoga tkiva i hidroliziranje u slobodni haloperidol koji prelazi u sustavni krvotok. Stabilan terapijski učinak postiže se jednom injekcijom svaka četiri tjedna. Serumske koncentracije haloperidola poslije intramuskularne injekcije Haldola depo rastu polagano i postižu vrh tijekom 3 do 9 dana, a zatim postupno padaju. Virtualno biološko vrijeme polueliminacije iznosi približno 3 tjedna. U bolesnika koji primaju Haldol depo svaka 4 tjedna ravnotežno stanje u serumu uspostavlja se unutar 2 do 4 mjeseca.

INDIKACIJE
Haldol
Psihomotorička agitacija pri maniji, demenciji, oligofreniji, akutnoj i kroničnoj shizofreniji te alkoholizmu.
Buncanje i halucinacije pri akutnoj i kroničnoj shizofreniji, paranoji, akutnim konfuznim stanjima.
Koreatični pokreti. Senilna razdražljivost i agresivnost. Poremećaji ponašanja u djece. Tikovi, mucanje i štucanje.
Premedikacija u anesteziji. Postoperativno sprečavanje mučnine i povraćanja.
Haldol depo
Održavajuće liječenje shizofrenije i drugih psihoza.

KONTRAINDIKACIJE
- Trudnoća i dojenje
- Preosjetljivost na haloperidol ili druge sastojke lijeka. Akutna trovanja depresorima središnjega živčanog sustava (alkohol, antidepresivi, neuroleptici, sedativi, anksiolitici, hipnotici i narkotici).
- Parkinsonova bolest
Haldol ne dajemo djeci do 3. godine života.
Haldol depo ne preporučujemo djeci do 12. godine života.

MJERE OPREZA
Ako bolesnici tijekom liječenja Haldolom odnosno Haldolom depo uzimaju i antiparkinsonik, u slučaju iznenadnoga prekida liječenja Haldolom odnosno Haldolom depo propisani antiparkinsonik moraju uzimati još nekoliko dana odnosno tjedana.
Haloperidol oprezno se daje bolesnicima s teškim kardiovaskularnim bolestima kao što su popuštanje srca, ishemična srčana bolest i opasni poremećaji srčanoga ritma jer može izazvati pad arterijskoga tlaka i anginoznu bol.
Pri izrazitom padu arterijskoga tlaka ne smije se dati adrenalin!
Oprezno ga se propisuje bolesnicima s jetrenim i bubrežnim bolestima, poremećenom funkcijom štitnjače i glaukomom.
Haldol
Oprez je potreban u bolesnika s ozljedom glave, encefalitisom ili epileptičkim grčevima u anamnezi jer može sniziti konvulzivni prag. Starijim i teško bolesnim osobama haloperidol se daje u prilagođenoj dozi jer je u njih povećana vjerojatnost pojave neželjenih učinaka.
U bolesnika s depresivnom simptomatikom kombinira se s antidepresivima.
Pri malignom neuroleptičkom sindromu u anamnezi lijek se ne preporučuje ili ga se uvodi uz veliki oprez.
Haldol depo
Haldol depo ne smije se davati intravenski.
Kao i druge antipsihotike, kad prevladava depresivna simptomatika ne primjenjuje ga se samog već se istodobno propisuju antidepresivi.

INTERAKCIJE
- Kombinacija s litijevim solima može, iako rijetko, izazvati pogoršanje ekstrapiramidnoga sindroma ili se pak mogu javiti znakovi trovanja litijem ili malignoga neuroleptičkog sindroma.
- Haloperidol pojačava djelovanje alkohola, analgetika, sedativa, hipnotika i narkotika.
- Lijekovi koji su induktori jetrenih enzima (antiepileptici, rifampicin) snižavaju koncentraciju haloperidola u serumu.
- Zbog blokade dopaminskih receptora haloperidol može pogoršati parkinsonizam u bolesnika liječenih levodopom.
- Ekstrapiramidni neželjeni učinci mogu se pogoršati pri istodobnom davanju dopaminskih blokatora (metoklopramid).

Trudnoća i dojenje
Poznato je da je rizik od nastanka urođenih malformacija povećan pa se u trudnoći ne preporučuje liječenje haloperidolom. Kad je liječenje neophodno, treba odvagnuti njegovu korist za majku s obzirom na mogući rizik za dijete.
Haloperidol prelazi u mlijeko pa ga majka koja doji ne smije uzimati.

Posebno upozorenje
Lijekovi snažno djeluju na psihofizičke sposobnosti pa je upravljanje motornim vozilima i strojevima tijekom liječenja zabranjeno. Liječnik i ljekarnik na to moraju upozoriti bolesnika.


DOZIRANJE

Haldol

Preporučuje se da bolesnici Haldol u kapima i tabletama uzimaju prije jela s malo tekućine.
Iznimno je dozvoljena polagana intravenska primjena injekcija haloperidola.

Okvirne dnevne doze

Haldol depo

Haldol depo daje se bolesnicima koji su prije bili stabilizirani peroralnim liječenjem. Ako je potrebno, može se kombinirati s peroralnim oblikom Haldola.

Dozu Haldola depo izračunava se za svakoga bolesnika posebno na temelju dnevne peroralne doze Haldola. Početna doza obično je 10 do 15 puta veća od prethodne dnevne peroralne doze, a održavajuća doza 20 puta.
Haldol depo injicira se duboko intramuskularno. Uobičajeni razmak između injekcija iznosi 4 tjedna, a on se, ovisno o bolesnikovu odgovoru, može skratiti ili produžiti.


PREDOZIRANJE
Zbog predoziranja ili trovanja javljaju se teži ekstrapiramidni poremećaji, sedacija, poremećaji svijesti, grčevi, hipotenzija ili hipertenzija, respiratorna depresija, poremećaji srčanoga ritma i zastoj mokraće.
Bolesniku je potreban intenzivan nadzor. U prvim satima ispere se želudac, daje se aktivni ugljen i laksative. Liječenje je simptomatsko; adrenalin je kontraindiciran.

NEŽELJENI UČINCI
Kao i tijekom primjene drugih jakih neuroleptika, pri haloperidolu se također mogu javiti ekstrapiramidni poremećaji koje se smiruje antikolinergičkim antiparkinsonicima. Rijetka su pojava kasne diskinezije koje se mogu javiti poslije dugotrajnog uzimanja lijeka i ne reagiraju na liječenje antiparkinsonicima. Njihov nastanak sprečava se propisivanjem što manjih učinkovitih doza.
Rjeđi neželjeni učinci u središnjem živčanom sustavu su omaglica, pospanost, agitacija, glavobolja, nesanica, vrtoglavica, depresija i epileptički napadi u epileptičara liječenih antiepilepticima.
Mogu se javiti mučnina, povraćanje, gubitak apetita, zatvor ili proljev.
Zbog povećanog izlučivanja prolaktina mogu nastati poremećaji u menstruacijskom ciklusu, ginekomastija i galaktoreja.
Rijetko se javljaju poremećaji srčanoga ritma, glaukom, zastoj mokraće, tireotoksikoza i prolazna leukopenija.
Opisane su pojave alergijskih reakcija, seboroičnoga dermatitisa i fotosenzibilnosti. Iznimno se mogu javiti teške rane diskinezije s gušenjem. Također je rijedak neuroleptički maligni sindrom s hiperpireksijom, rigorom, akinezijom, leukocitozom i poremećajima svijesti, stuporom. Liječenje treba odmah prekinuti i bolesnika liječiti simptomatski u bolnici.

PROIZVOĐAČ
Krka

OPREMA
Haldol
25 tableta po 2 mg
30 tableta po 10 mg
10 ml kapi (2 mg/1 ml)
30 ml kapi (10 mg/1 ml)
10 ampula po 1 ml (5 mg/1 ml)
Haldol depo
5 ampula po 1 ml (50 mg/1 ml)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:08 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

NEURONTIN ()


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



IndikacijeDodatno sredstvo za liječenje parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje koji nisu zadovoljavajuće kontrolirani ostalim antiepilepticima.
Lijek je za lijecenje neuropatske boli, iako za tu svrhu nije registriran u Hrvatskoj.
Upozorenje: treba izbjegavati naglo obustavljanje lijeka (preporucuje se postupni prekid kroz tjedan dana), oprez u bolesnika s prethodnom psihozom, starijih bolesnika (manje doze), u bolesnika sa zatajivanjem bubrega, šećernom bolesti. Moze dovesti do lažno pozitivnoga testa urina na bjelančevine. Oprez tijekom trudnoće i dojenja.

Nuspojave
Somnolencija, vrtoglavica, ataksija, umor, nistagmus, tremor, dvoslike, ambliopija, faringitis, dizartrija, povećanje tjelesne mase, dispepsija, amnezija, nervoza, kašalj, astenija, parestezije, artralgija, purpura, leukopenija, rinitis, mialgija, glavobolja, rijetko pankreatitis, promijenjeni testovi jetrene funkcije, rijetko se moze pojaviti Stevens-Johnsonov sindrom, mučnina i povraćanje.

Doza
Kod epilepsije daje se prvi dan 300 mg, drugi dan 2 x po 300 mg, treCi dan 3 x po 300 mg, zatim se doza povećava za po 300 mg na dan, podijeljeno u tri dnevne doze do maksimalno 2,4 g na dan, uobičajena je doza 0,9-1,2 g na dan.
U djece se daje 10 mg/kg na dan i zatim 20 mg/kg na dan, te se povećava za 10 mg/kg na dan podijeljeno u tri dnevne doze i zatim se održava za tjelesnu masu od 26 do 36 kg na 900 mg/dan, odnosno za tjelesnu masu od 37 do 50 kg na 1,2 g/dan, podijeljeno u tri dnevne doze.
Kod neuropatske boli doza se uvodi isto kao kod epilepsije, ali je maksimalna doza 1,8 g/dan podijeljena u tri dnevne doze.

Proizvođač
Pfizer

Oblik
kaps 20 x100 mg 100%
kaps 50 x 300 mg 100%
kaps 50 x 400 mg 100%

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:42 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PHEMITON (metilfenobarbital)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



methylphenobarbitalum
ATK: Antiepileptici (N03AA)

Sastav
Jedna tableta sadržava 30 mg metilfenobarbitala. Pomoćne tvari: laktoza.
Tablete: 30 tableta po 30 mg; 50 tableta po 200 mg

Farmakoterapijska skupina i djelovanje
Metilfenobarbital je antiepileptik iz skupine barbiturata, a po svojoj kemijskoj građi to je metilirani oblik fenobarbitala. Za razliku od fenobarbitala, njegovo je hipnotičko djelovanje slabije izraženo, dok mu je antikonvulzivno djelovanje jednako onom fenobarbitala. Antikonvulzivno djelovanje metilfenobarbitala posljedica je njegova utjecaja na prijenos impulsa središnjim živčanim sustavom, te povišenja praga električne podražljivosti motoričke kore. Sedacijsko-hipnotičko i antikonvulzivno djelovanje barbiturata posljedica je pojačanog inhibicijskog djelovanja gamaaminomaslačne kiseline (GABA).

Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije
Grand mal i psihomotorna epilepsija (osim vrste petit mal - apsans), febrilne konvulzije.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na barbiturate, porfirija, zatajenje bubrega ili jetre, onemoćalost, senilnost, zlouporaba alkohola ili drugih lijekova ili povijest takve zlouporabe. Kontraindiciran je u hiperaktivne djece.

Mjere opreza
Nagli prekid liječenja metilfenobarbitalom može uzrokovati epileptičke napadaje ili pojavu epileptičkog statusa, te se doziranje mora smanjivati postupno.
Pri politerapiji epilepsije bitno je voditi računa o nuspojavama. Preporučuje se pratiti koncentraciju antiepileptika u krvi. Pri dugotrajnom liječenju metilfenobarbitalom, preporučuje se redovito pratiti pokazatelje jetrene i bubrežne funkcije kao i broj krvnih stanica. Pri dugotrajnom liječenju metilfenobarbitalom, preporučuje se uzimanje vitamina D i folne kiseline radi sprječavanja osteomalacije i megaloblastne anemije.
Metilfenobarbital treba oprezno davati bolesnicima s teškom akutnom ili kroničnom boli jer postoji mogućnost prikrivanja simptoma ili paradoksalnih reakcija ekscitiranosti.
Metilfenobarbital treba oprezno propisivati bolesnicima s bolesnom jetrom jer se lijek metabolizira u jetri. Treba ga oprezno davati i bolesnicima s narušenom funkcijom bubrega ili zatajenjem bubrega. Zbog disfunkcije bubrega može se iskazati toksičnost metilfenobarbitala jer se do 50 % lijeka izlučuje urinom. Barbiturati mogu uzrokovati respiracijsku depresiju, te ih stoga valja oprezno davati bolesnicima s bronhopneumonijom ili infekcijiama dišnog sustava.
Produženo uzimanje metilfenobarbitala može izazvati ovisnost!

Interakcije
Barbiturati mogu utjecati na djelovanje širokog raspona ostalih lijekova, uglavnom pospješujući njihovu razgradnju, jer potiču aktivnost mikrosomnih enzima, što obično rezultira smanjenjem, a katkada i pojačanjem njihovih učinaka i toksičnosti. Interakcije mogu biti obostrane, te i drugi lijekovi mogu utjecati na plazmatsku koncentraciju i aktivnost barbiturata. Bez obzira na kinetske i metaboličke interakcije, učinak lijeka se može pojačati, npr. može nastupiti teška depresija kad se barbiturati kombiniraju s alkoholom ili s drugim depresivima središnjeg živčanog sustava, npr. sedativima, hipnoticima, anksioliticima, antihistaminicima i disulfiramom. Poseban je oprez nužan kad se metilfenobarbltal daje u kombinaciji s nekim antiaritmicima (disopiramid, kinidin), antihipertenzivima, uključivši beta-blokatore kao npr. metopropol i propanolol, ali i furosemid i digoksin, s peroralnlm antikoagulansima, antidepresivima, inhibitorima monoamin-oksidaze, s teofilinom, cimetidlnom, tiroksinom, steroidima za sustavnu uporabu, uključivši oralne kontraceptive, s antikonvulzivima poput fenitoina i valproata, antibioticima poput kloramfenikola, rifampicina, metronidazola i doksicilina, ali i griseofulvina te s nekim oralnim hipoglikemijskim lijekovima.

Posebna upozorenja
Metilfenobarbital treba oprezno davati djeci i starijim bolesnicima, bolesnicima s depresijom, bolesnicima s narušenom funkcijom jetre, bubrega ili pluća (status asthmaticus), kao i bolesnicima sa zatajenjem srca.
Metilfenobarbital se mora oprezno davati i bolesnicima s vrućicom, hipertireozom, dijabetesom melitusom, teškom anemijom, šokom i uremijom.
Metilfenobarbital utječe na mentalne i fizičke sposobnosti, pa se za vrijeme liječenja bolesnicima ne preporučuje upravljanje motornim vozilima ni strojevima.

Trudnoća i dojenje
Barbiturati prolaze kroz placentu i mala se količina lijeka izlučuje u majčino mlijeko, te može izazvati pospanost u dojenčadi. Metilfenobarbital treba u trudnoći rabiti samo ako očekivana korist opravdava potencijalni rizik za plod. Uzimanje barbiturata tijekom posljednjeg tromjesečja trudnoće može izazvati fizičku ovisnost s posljedičnim sindromom apstinencije u novorođenčeta. Može izazvati i poremećaj koagulacije u neonatalnom razdoblju, obilježen smanjenom koncentracijom vitamina K.

Doziranje i način uporabe
Lijek treba titrirati oprezno i polako, vodeći računa o individualnim potrebama i odgovoru na liječenje. Preporučuje se jednokratnu dozu uzeti uvečer ako se napadaji javljaju noću i/ili tijekom dana ako se napadaji javljaju danju.
Odrasli
Preporučena srednja doza za odrasle iznosi 200 - 400 mg na dan, a uzima se jednokratno ili podijeljena u više pojedinačnih doza. Maksimalna dnevna doza je 600 mg.
U nemoćnih i starijih bolesnika, kao i onih s narušenom funkcijom bubrega ili jetre, nužne su manje doze (100 - 400 mg)
Djeca
Preporučuje se doza od 5-15 mg/kg tjelesne težine podijeljena u više pojedinačnih doza
Nagli prekid liječenja metilfenobarbitalom ili njegova zamjena drugim antikonvulzivom može uzrokovati epileptičke napadaje ili pojavu epileptičkog statusa, te se doziranje mora smanjivati postupno kroz tri ili četiri dana.

Predoziranje
Simptomi predoziranja su mučnina, povraćanje, glavobolja, vrtoglavica, mentalna konfuzija, poremećaji disanje i koma.
Valja isprati želudac i provesti suportivne mjere za održavanje rada srca, bubrega i dišnih funkcija, te za održanje ravnoteže elektrolita. Radi pojačanja izlučivanja lijeka (ako je funkcija bubrega očuvana) valja pospješiti diurezu i alkalinizirati urin.

Nuspojave
Među najčešće nuspojave ubrajaju se pospanost, vrtoglavica, glavobolja, depresija središnjeg živčanog sustava i mentalna depresija, no mogu se javiti i nistagmus, ataksija, mijalgija, neuralgija i artralgija. Od gastrointestinalnih poremećaja mogući su mučnina, povraćanje, proljev i zatvor. Rijetke su reakcije preosjetljivosti s promjenama na koži, probavnim organima i krvožilnom sustavu. Stevens-Johnsonov sindrom javlja se samo iznimno. Moguća je pojava tolerancije na metilfenobarbital, te fizičke i psihičke ovisnosti, napose pri dugotrajnijem uzimanju većih doza.
O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Proizvođač:
Belupo

Rok valjanosti
Označen je na pakiranju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25°C.
LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:26 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

THIORILL (tioridazin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav1 dražeja sadrži 25,0 mg tioridazin hlorida.
1 dražeja sadrži 100,0 mg tioridazin hlorida.

Djelovanje
Neuroleptici, pa i tioridazin hidrohlorid, djeluju blokiranjem dopaminskih receptora u mozgu i na periferiji, te dijelom blokadom serotoninskih receptora. Kao što je poznato D1 i D5 receptori aktiviraju adenilnu ciklazu, dok je D2, D3 i D4 receptori inhibiraju. Tioridazin inhibira D2 receptore u mezolimbičkom sistemu mozga. Efekti nastale inhibicije klinički se iskazuju kao: antipsihotički, antiemetički, antimuskarinski, ekstrapiramidalni i drugi efekti (blokada a-adrenergičkih receptora izaziva ortostatsku hipotenziju, poikilotermiju, porast prolaktina).

Indikacije

A. Psihoze
· šizofrenija (svi oblici)
· manične, egzogene i endogene psihoze
· teške neuroze
· apstinencijalni sindrom
· manična ili agitirana depresivna stanja
· bolovi rezistentni na analgetsku terapiju
· poremećaji ponašanja u mentalnoj retardiranosti djece
· disociranost djece
· mentalne subnormalnosti

B. Nepsihotični poremećaji
· anksioznost (i udružena s depresijom)
· napetost
· agitiranost u svakom dobu života
· poremećaji sna
· konfuzna stanja u “trećem dobu”
· poremećaji koncentracije u djece
· poremećaji ponašanja u djece
· agresivnost i hiperaktivnost
· psihosomatski poremećaji

Doziranje i način primjene

Psihoze:
· Uobičajena početna doza je 50 do 100 mg, 3 puta na dan, s mogućnošću povećanja do maksimalno 800 mg na dan. Poslije toga, doza se može postepeno smanjivati do doze održavanja.
Ukupna dnevna doza kreće se od 200 do 800 mg, podijeljena u 2 ili 4 pojedinačne doze.
Kratkotrajni tretman umjerenih do izraženih depresija s različitim stupnjem straha i liječenje multiplih simptoma kao što su agitiranost, strah, depresija pamćenja, tenzija, poremećaji sna, fobije:
· Uobičajena doza je 25 mg, 3 puta na dan. Doze se mogu kretati od 10 mg, 2 do 4 puta na dan do 50 mg, 3 do 4 puta na dan.
Ukupna dnevna doza kreće se od 20 do 200 mg.
Djeca:
· THIORILL se ne preporučuje djeci mlađoj od dvije godine. Za djecu od 2 do 12 godina preporučuju se doze od 0,5 mg/kg/dan do maksimalno 3 mg/kg/dan.
· Hospitalizirana, teško poremećena i psihotična djeca zahtijevaju tretman s 25 mg, 2 do 3 puta na dan.

Apstinencijalni sindrom:
· 100-200 mg na dan.
U pothranjenih pacijenata, pacijenata s oboljenjima jetre ili bubrega, kao i u starijih pacijenata preporučuje se primijeniti znatno niže inicijalne doze.

Kontraindikacije
· Izražena depresija CNS-a ili komatozna stanja
· Alergija na tioridazin ili druge fenotijazine
· Krvne diskrazije
· Teška kardiovaskularna oboljenja.
Tioridazin se ne primjenjuje u djece mlađe od 2 godine.

Proizvođač:
Bosnalijek, BiH

Pakiranje
Kutija s 50 dražeja po 25 mg.
Kutija s 25 dražeja po 100 mg.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:17 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PHENOBARBITON (fenobarbital)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
1 tableta sadržava 15 mg ili 100 mg fenobarbitala
1 ampula sadržava 220 mg fenobarbital-natrija

Djelovanje
Phenobarbiton je sedativ, hipnotik i antikonvulziv, a uz to ima i umjereno spazmolitičko i vazodilatatorno djelovanje. Ta ga svojstva čine pogodnim sredstvom u liječenju raznih bolesti i patoloških stanja.

Indikacije
Besanica, hipertireoza, hipertenzija, ateroskleroza, epilepsija, psihomotorički nemir, eklampsija, epileptički status, tetanus, grčevi zbog trovanja ili bilo koje druge etiologije.

Kontraindikacije
Preosjetljivost prema barbituratima, teška insuficijencija srca, jetre ili bubrega. Vozači ne smiju uzeti fenobarbiton 4 sata prije početka vožnje i za vrijeme vožnje.

Doziranje i način primjene
Za smirenje daje se 1 -2 tablete od 15 mg 3 puta na dan.
Kao hipnotik uzima se 1 -2 tablete od 100 mg pola sata prije spavanja.
Kao antiepileptik uzima se 1 tableta od 100 mg 1 -3 puta dnevno
Djeci se daje 6 mg/kg/dan, tj. dozu određuje liječnik.
Intramuskularno
Odraslima se daje duboko intramuskularno 1 ampula, a po potrebi se ista doza ponavlja više puta.
Djeci se daje 6 mg/kg/24 sata.
Otopinu za injiciranje pripremiti neposredno prije upotrebe.

Proizvođač
Pliva, Zagreb

Način izdavanja
R -Samo na liječnički recept.

Rok valjanosti
označen je na pakiranju

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:06 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ASAMID (etosuksimid)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
5 ml sirupa (1 žličica) sadržava 250 mg etosuksimida.
Pomoćne tvari: natrij benzoat, natrij ciklamat, sorbitol, boje: E 123, E 124, E 110.

Farmaceutski oblik i veličina pakiranja
sirup; 200 ml sirupa.
* Izvornom je pakiranju priložena žličica za 5 ml sirupa.

Farmakoterapijska skupina i djelovanje
Asamid je antiepileptik koji povećavajući prag za izbijanje konvulzija i deprimiranjem provođenja impulsa u motornom korteksu smanjuje učestalost epileptičnih napadaja tipa apsansa.

Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije
Asamid je lijek izbora za kontrolu napadaja epilepsije tipa apsansa (petit mal). Kombiniran s ostalim antiepilepticima koristi se u liječenju miješanih oblika epilepsije koji uključuju apsanse.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na etosuksimid i ostale sukcinimide.

Mjere opreza
Tijekom liječenja Asamidom bolesnici trebaju obavljati redovite kontrole krvne slike, bubrežne i jetrene funkcije, te pretrage mokraće.
Doza se etosuksimida pri prekidu liječenja mora postupno smanjivati. Pri zamjeni nekog antikonvulziva etosuksimidom, dozu etosuksimida treba postupno povećavati, a dozu antikonvulziva istodobno postupno smanjivati.

Interakcije

Istodobnom primjenom etosuksimida s depresorima središnjeg živčanog sustava ili s alkoholom mogu se pojačati depresivni učinci. Istodobna primjena etosuksimida s haloperidolom može promijeniti način i učestalost pojavljivanja epileptiformnih napadaja; serumska se koncentracija haloperidola može znatno smanjiti.

Istodobnom primjenom etosuksimida s tricikličkim antidepresivima, loksapinom, maprotilinom, molindonom, MAO inhibitorima, fenotijazinima, pimozidom ili s tioksantenima prag za izbijanje konvulzija i antikonvulzivni učinci mogu se smanjiti, a depresivni učinak na središnji živčani sustav povećati.

Zbog indukcije jetrenih mikrosomnih enzima karbamazepinom, fenobarbitalom, fenitoinom ili primidonom, može se povećati metabolizam i smanjiti serumska koncentracija istodobno primijenjenog etosuksimida; preporučuje se praćenje serumskih koncentracija kao orijentacija za doziranje.

Valproična kiselina, zbog promjena metabolizma, može smanjiti, ali i povećati koncentraciju etosuksimida; kao orijentacija za doziranje preporučuje se praćenje serumskih koncentracija etosuksimida.

Posebna upozorenja
U bolesnika s bubrežnim ili jetrenim oštećenjem Asamid valja primijenjivati s oprezom. U bolesnika s krvnim diskrazijama i u bolesnika s porfirijom primjenu Asamida zbog moguće egzacerbacije treba izbjegavati.
Asamid može smanjiti sposobost upravljanja vozilima i strojevima, na što bolesnike koji se njime liječe treba upozoriti.
Trudnoća i dojenje
Iako tijekom trudnoće nisu zapaženi štetni učinci etosuksimida, valja pažljivo procijeniti korist liječenja u odnosu na moguću opasnost po plod, te davati najmanje doze uz praćenje njegove serumske koncentracije.
Etosuksimid se izlučuje u mlijeku dojilje. Iako nisu zapaženi štetni učinci etosuksimida na dojenče, tijekom dojenja ga valja primjenjivati s oprezom.

Doziranje i način uporabe
Uobičajena početna doza Asamida u djece mlađe od 6 godina iznosi 250 mg na dan (1 žličica), a u djece starije od 6 godina i u odraslih 500 mg na dan (2 žličice). Doza se, ovisno o terapijskom odgovoru, može povećavati za 250 mg (jednu žličicu) svakih 4 do 7 dana, do najveće dnevne doze od 1 g (4 žličice) u djece, odnosno 1,5 g (6 žličica) u odraslih. Optimalna dnevna doza održavanja u djece iznosi oko 20 mg/kg.
Asamid se preporučuje uzimati tijekom obroka ili s mlijekom.

P r e d o z i r a n j e
Znakovi predoziranja etosuksimidom su jaka pospanost (zbog depresije središnjeg živčanog sustava), jaka mučnina i povraćanje, te problemi s disanjem (usporeno i nepravilno disanje, depresija disanja).
Specifičnog antidota nema, pa je liječenje predoziranja simptomatsko i suportivno. Da bi se smanjila apsorpcija valja izazvati povraćanje (u svjesnih bolesnika) ili isprati želudac, te primijeniti aktivni ugljen. Eliminacija se može povećati hemodijalizom.

Nuspojave
Najčešće su nuspojave anoreksija, ataksija, vrtoglavica, pospanost, glavobolja, štucanje, mučnina ili povraćanje, grčevi u trbuhu, a od ozbiljnijih se mogu pojaviti Stevens-Johnsonov sindrom ili sustavni lupus eritematosus. Rijeđe se mogu pojaviti umor ili slabost, agresivnost, poteškoće koncentracije i depresija. Iznimno su rijetke krvne diskrazije (agranulocitoza, aplastična anemija, eozinofilija, leukopenija, pancitopenija), toničko-klonički grčevi, psihoza i pruritični eritematozni osip.
O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Proizvođač
Pliva, Zagreb

Rok valjanosti
Označen je na pakiranju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:58 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

AKINETON (biperiden)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
Djelatna tvar: 1 tableta sadržava 2 mg biperiden-klorida
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalinicna celuloza

Pakiranje
Kutija s 50 tableta (blister pakiranje, 5x10 tbl)

Farmakoterapijska skupina i djelovanje
Akineton je antiparkinsonik iz skupine antikolinergičkih lijekova.
On uspostavlja ponovnu ravnotežu cerebralnih dopaminergičkih i kolinergičkih kojih je oštećenje izraz postojanja Parkinsonove bolesti i drugih ekstrapiramidnih poremećaja.
Blokator je acetilkolinskih receptora s većim afinitetom za one M1 tipa. Kako su ti receptori smješteni pretežito na strukturama u središnjem živčanom sustavu, Akineton uglavnom tamo postiže svoje učinke.

Proizvođač
Abbott GmbH & Co. KG
Ludwigshafen, Njemačka

Indikacije
Liječenje Parkinsonova sindroma, osobito da bi se suzbili rigidnost misnica i podrhtavanje (tremor).
Liječenje ekstrapiramidnih poremećaja uzrokovanih lijekovima (neurolepticima ili sličnim lijekovima), kao što su rane diskinezije (smetnje gutanja, kretnji jezikom i pogleda ustranu), akatizija i simptomi nalik Parkinsonovoj bolesti.
Drugi ekstrapiramidni poremećaji, oni koji zahvaćaju cijelo tijelo (generalizirani), odnosno oni koji zahvaćaju samo pojedine njegove dijelove (segmentalni), kao sto su distonije, osobite smetnje kretnji u području glave (sindrom Meige), grč očnih kapaka (blefarospazam), grč vratnih mišića (spasticki tortikolis).

Kontraindikacije
Akineton se ne smije primijeniti u bolesnika koji imaju neliječeno povišenje očnoga tlaka (glaukom uskoga kuta), u bolesnika s mehaničkim suženjem u probavnom sustavu (stenozom) te kod megakolona.
S oprezom valja primijeniti Akineton u bolesnika s adenomom prostate, a takoder i kod bolesti koje mogu dovesti do opasna ubrzanja rada srca (tahikardije).

Mjere opreza
Ispitivanja na životinjama pokazuju da lijekovi sa središnjim antikolinergičkim djelovanjem, kakav je i Akineton, mogu povećati sklonost konvulzijama. 0 tome valja voditi računa u bolesnika koji pokazuju sklonost konvulzijama. Moguća je zlouporaba Akinetona. To je vjerojatno povezano s njegovim učincima na poboljšanje raspoloženja i stvaranje kratkotrajne euforije, što se katkad zapaža.

Interakcije
Istovremena primjena s drugim lijekovima koji također imaju antikolinergički učinak na središnji živčani sustav, kao što su psihofarmaci, lijekovi za liječenje alergija (antihistaminici), antiparkinsonici i lijekovi protiv mišićnih grčeva (spazmolitici), može dovesti do pojačanja centralnih i perifernih nuspojava.
Uporaba uz kinidin može pojačati njegova antikolinergička djelovanja (posebice na AV-provođenje).
Istovremena uporaba s levodopom može dovesti do pojačanja motoričkih poremećaja (diskinezija).
Biperiden može pogoršati motorički poremećaj (tardivnu diskineziju) izazvan dugotrajnom uporabom neuroleptika.
Ponekad su Parkinsonski simptomi kod tardivne diskinezije tako izraženi da je, unatoč toj činjenici, potrebno antikolinergičko liječenje.
Antikolinergici mogu pojačati nuspojave petidina na središnji živčani sustav.
Za vrijeme uzimanja biperidena može se pojačati učinak alkohola.
Biperiden oslabljuje djelovanje metoklopramida.

Posebna upozorenja
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Nema pokazatelja da bi Akineton mogao imati nepoželjni, teratogeni učinak na nerođeno dijete. Ipak, valja biti suzdržan u propisivanju Akinetona trudnicama, osobito tijekom prvoga tromjesječja, budući da iskustva u uporabi Akinetona tijekom trudnoće nisu dovoljna.
Antikolinergički lijekovi mogu spriječiti stvaranje i izlučivanje mlijeka. Za Akineton o tome nema podataka. Djelatna tvar Akinetona izlučuje se u mlijeku žene i tu moze postići iste koncentracije kao i u njezinoj plazmi. Zbog toga se redovito preporučuje prestanak dojenja.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Nepoželjni periferni učinci i učinci na središnji živčani sustav.(SŽS) mogu smanjiti sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima, osobito ukollko se Akineton uzima u kombinaciji s drugim lijekovima s učinkom na SŽS, drugim antikolinergicima ili s alkoholom.
Stariji bolesnici, osobito oni s ostećenjima mozga vaskularne ili degenerativne naravi, mogu pokazati veću osjetljivost već i na terapijske doze lijeka.

Doziranje i način primjene

Liječenje Akinetonom se u načelu započinje postupno, doza ovisi o željenim učincima i nuspojavama.
Iskustva pri primjeni u djece još su ograničena uglavnom na kratkotrajno liječenje distonije izazvane lijekovima (npr. neurolepticima ili metoklopramidom i sličnim tvarima).
Tablete se uzimaju s vodom za vrijeme ili nakon obroka.
Ukoliko nije drukčije propisano, vrijede sljedeće preporuke za doziranje:

Parkinsonova bolest

Liječenje se u odraslih započinje dnevnom dozom 2 puta 1/2 tablete. Doza se može potom povećavati dnevno za najviše 1 tabletu. U starijih bolesnika, osobito u onih s već postojećim organskim oštećenjem mozga, potrebno je oprezno doziranje, npr. prema sljedećem predlošku:

sveukupno
ujutro
u podne
navečer
1. i 2. dan2 x dnevno 1/2 tablete1/2 tablete1/2 tablete0
3. i 4.3 x dnevno 1/2 tablete1/2 tablete1/2 tablete1/2 tablete
5. i 6.2 tablete dnevno 1 tableta1/2 tablete1/2 tablete
7. do 10.3 x dnevno 1 tableta1 tableta1 tableta1 tableta
11. i 12.4 tablete dnevno1/2 tableta1/2 tableta1 tableta
13. i 14.3 x dnevno 2 tablete2 tablete2 tablete2 tablete

Najviša ukupna dnevna doza iznosi 8 tableta. Dnevnu dozu valja ravnomjerno rasporediti tijekom dana.

Ekstrapiramidni poremećaji izazvani lijekovima i drugi ekstrapiramidni poremećaji
Odrasli uzimaju jednom do četiri puta dnevno 1/2 do 2 tablete, kao popratno liječenje uz neuroleptik, što ovisi o težini simptoma. Djeca u dobi 3-15 godina uzimaju jednom do tri puta dnevno 1/2 do 1 tablete.
Za liječenje drugih ekstrapiramidnih poremećaja Akineton valja uvoditi vrlo postupno, povećavajući dozu za 1 tabletu tjedno, sve do najviše doze koja se podnosi, a može biti i nekoliko puta viša od uobičajene doze Akinetona u drugim indikacijama.

Simptomi predoziranja i liječenje
Simptomi i znaci otrovanja biperidenom u načelu su poput onih kod otrovanja atropinom. Javljaju se znaci periferne blokade parasimpatikusa (npr. široke trome zjenice, suhoća sluznica, crvenilo lica, ubrzanje srčanog rada, atonija crijeva i mokraćnog mjehura, povišenje tjelesne temperature (posebice u djece) te znaci sa strane središnjeg živčanog sustava (uzbuđenje, zbunjenost, zanesenost svijesti i/ili halucinacije).
Pri masivnom otrovanju postoji rizik središnje paralize disanja i zatajenja krvotoka.
Liječenje predoziranja
Otrovanim osobama koje su životno ugrožene daju se blokatori acetilkolinesteraze koji prolaze u likvor, kao npr. fizostigmin. Uz to je važno nadziranje krvotoka i disanja (katkad i njihova mehanička potpora) te nadziranje tjelesne topline. Potrebno je derivirati mokraću urinarnim kateterom.

Nuspojave
Nuspojave se osobito javljaju na početku liječenja ili pri prebrzom povećanju doze. Nagli prestanak liječenja valja izbjeći zbog opasnosti pojave snažnih suprotnih učinaka, osim u slučaju ozbiljnih komplikacija.
Nuspojave sa strane središnjeg živčanog sustava su umor, vrtoglavica i slabost, a kod viših doza nemir, uzbuđenost, strah, zbunjenost i delirij; katkad smetnje upamćivanja te, rijetko, halucinacije.
Periferne nuspojave su suhoća usta, smetnje vida (akomodacije), smanjenje izlučivanja znoja, začepljenost,želučane tegobe i povećanje ili ,vrlo rijetko, smanjenje srčane frekvencije. Katkad moze doći do smetnji pražnjenja mokračnoga mjehura, posebice u bolesnika s povećanjem prostate. Tad valja smanjiti dozu lijeka. Rijetko dolazi do prestanka mokrenja (retencije urina): tada se može primijeniti karbakol kao antidot.
U pojedinim slučajevima zapaženi su alergijski kožni osipi, motoričke smetnje koje su nastale zbog uporabe biperidena (diskinezije), smetnje koordinacije pokreta (ataksija), mišićni trzaji i smetnje govora.
O svakoj nuspojavi, i onoj koja nije navedena u ovoj uputi, bolesnik treba obavijestiti svojega liječnika ili ljekarnika.

Rok valjanosti
Napisan je na kutiji. Lijek se ne smije koristiti nakon isteka roka.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:40 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LEPONEX (klozapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1 tableta sadržava 25,0 mg klozapina.
1 tableta sadržava 100,0 mg klozapina.

Djelovanje
Klozapin je neuroleptik iz grupe tricikličnih derivata dibenzodiazepina. Posjeduje sedativne i hipnotske efekte, te antidepresivnu i antipsihotičku aktivnost. Uspješno suzbija niz psihopatoloških fenomena kao psihomotorni nemir, agresivnost, anksioznost, afektivnu turbulenciju, produktivne psihotične fenomene kao halucinacije i sumanute misli. Efekti klozapina na CNS ispoljavaju se blokadom dopaminskih receptora čime se smanjuju simptomi shizofrenije koji nastaju uslijed povećane osjetljivosti ili povećanja broja dopaminskih receptora u limbičkom sistemu. Klozapin također djeluje antagonistički na holinergičke, histaminske i serotoninske receptore.

Indikacije
Shizofrenija u pacijenata koji ne odgovaraju ili ne podnose terapiju klasičnim neurolepticima.

Doziranje
Prvi dan: 12,5 mg, 1 do 2 puta dnevno.
Drugi dan: 25 mg ili 50 mg, jednom dnevno.
Od trećeg dana doza se postepeno povećava do doze od 300 do 450 mg/dan (eventualno 600 mg/dan) i primjenjuje se podijeljena na nekoliko pojedinačnih doza.
Maksimalna dnevna doza je 900 mg/dan.
Kao doza održavanja primjenjuje se najniža efektivna terapijska doza.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na lijek
Toksična ili idiosinkrazijska granulocitopenija ili agranulocitoza (izuzev onih koje su izazvane hemoterapijom karcinoma)
Oštećena funkcija koštane srži
Neliječena epilepsija
Cirkulatorni kolaps
Depresija CNS-a
Teška renalna ili srčana oboljenja
Akutno oboljenje jetre sa sljedećim simptomima (mučnina, gubitak apetita ili žutica)
Progresivno oboljenje jetre ili jetrena insuficijencija

Proizvođač
Novartis Pharma Services

Pakiranje
Kutija s 50 tableta od 25 mg.
Kutija s 50 tableta od 100 mg.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:30 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

TEGRETOL (karbamazepin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Tegretol, Tegretol CR tablete
carbamazepinum
ATK: Antiepileptici (N03AF)

Sastav
1 tableta Tegretola sadržava 200 mg karbamazepina.
Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, karmeloza natrij.
1 tableta Tegretola CR sadržava 400 mg karbamazepina.
Pomoćne tvari: etilceluloza, mikrokristalna celuloza, kroskarmeloza natrij, hipromeloza, polietoksilirano ricinusovo ulje, boje E171 i 172.

Farmaceutski oblik i veličina pakiranja
Tegretol: 50 tableta
Tegretol CR: 30 tableta s postupnim oslobađanjem

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Tegretol sadržava karbamazepin, antiepileptik iz skupine karboksamida s neurotropnim i psihotropnim učinkom. Smanjeno oslobađanje glutamata i stabiliziranje neuronske membrane osnova je antiepileptičnog djelovanja, a smanjenje dopaminergičnog i noradrenergičnog provođenja impulsa odgovorno je za antimanična obilježja karbamazepina. Karbamazepin također inhibira ponavljana izbijanja neurona i smanjuje sinaptičko širenje ekscitacijskih impulsa. Pretpostavlja se da je mehanizam djelovanja karbamazepina blokiranje natrijskih kanala.

U liječenju epilepsije pogodan je za monoterapiju i za kombiniranje s ostalim antiepilepticima. Psihotropno djelovanje omogućuje bolju kontaktibilnost i resocijalizaciju bolesnika s epilepsijom ili s manično-depresivnom psihozom. Karbamazepin najčešće spriječava paroksizmalnu bol idiopatske neuralgije trigeminusa. U alkoholičara s apstinencijskim sindromom povećava prag za izbijanje konvulzija i umanjuje apstinencijske simptome.

Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije
Epilepsija:
- parcijalni napadaji s jednostavnom ili složenom simptomatologijom (sa ili bez gubitka svijesti) sa ili bez sekundarne generalizacije
- generalizirani toničko-klonički napadaji (grand mal)
- miješani oblici epilepsije
Bol trigeminalne neuralgije (idiopatske ili zbog multiple skleroze), idiopatske glosofaringealne neuralgije te bolne dijabetične neuropatije.
Apstinencijski sindrom u alkoholičara.
Akutna manija i terapija održavanja u bolesnika s bipolarnim afektivnim poremećajima u svrhu prevencije ili ublažavanja rekurencije.

Kontraindikacije
Preosjetljivost na karbamazepin i srodne lijekove (triciklički antidepresivi), AV-blok, depresija koštane srži ili akutna intermitentna porfirija u anamnezi, istodobno liječenje MAO-inhibitorima. Liječenje MAO-inhibitorima treba prekinuti najmanje 2 tjedna prije početka liječenja Tegretolom, a ako je moguće i prije.

Mjere opreza
Tijekom liječenja Tegretolom može se prolazno ili trajno smanjiti broj leukocita. Češće je to prolazni poremećaj koji ne signalizira početak aplastične anemije ili agranulocitoze. Krvna se slika svim bolesnicima mora provjeriti prije početka liječenja te pratiti periodično tijekom liječenja. Ako se broj leukocita ili trombocita trajno smanji ili se nastavi smanjivati tijekom liječenja, bolesnika i kompletnu krvnu sliku valja pozorno pratiti. U slučaju značajne depresije koštane srži liječenje Tegretolom valja prekinuti.
Ako se pojave simptomi ozbiljne kožne reakcije, npr. Stevens-Johnsonov sindrom ili Lyellov sindrom, uzimanje Tegretola treba odmah prekinuti. Blage kožne reakcije su većinom prolazne, nisu opasne i obično nestaju tijekom nekoliko dana ili tjedana liječenja istom ili manjom dozom; bolesnika treba nadzirati.
Bolesnike treba upozoriti na rane znakove hematoloških poremećaja, kao i na kožne i jetrene simptome. Bolesnik treba obavijestiti liječnika ako se pojave reakcije poput vrućice, angine, osipa, ulkusa u ustima, pojavljivanja modrica i petehijalnog krvarenja.
Liječenje se Tegretolom smije provoditi samo uz liječnički nadzor.
Preporučuje se periodično obavljati osnovne i kompletne pretrage mokraće te ureu u krvi.
Nagli prestanak uzimanja Tegretola može izazvati epileptične napadaje. Ako se u bolesnika s epilepsijom uzimanje Tegretola treba hitno prekinuti, treba ga zamijeniti s drugim odgovarajućim antiepileptikom.

Interakcije

Lijekovi koji mogu povećati plazmatsku razinu karbamazepina te zbog kojih treba prilagoditi dozu Tegretola su:
verapamil, diltiazem, dekstropropoksifen, viloksazin, fluoksetin, fluvoksamin, moguće cimetidin, acetazolamid, danazol, moguće desipramin, nikotinamid (u odraslih, samo u velikim dozama), nefazodon, makrolidni antibiotici (eritromicin, troleandomicin, josamicin, klaritromicin), azoli (itrakonazol, ketokonazol, flukonazol), terfenadin, loratadin.

Lijekovi koji mogu smanjiti plazmatsku razinu karbamazepina su:
fenobarbital, fenitoin, primidon, progabid, teofilin, metsuksimid, fensuksimid, rifampicin, cisplatin ili doksorubicin te moguće klonazepam, valproična kiselina ili valpromid. Valproična kiselina, valpromid i primidon mogu povećati plazmatsku razinu farmakološki aktivnog -epoksid metabolita karbamazepina. Dozu Tegretola treba u tom slučaju prilagoditi.

Pri istodobnoj primjeni s felbamatom može se smanjiti plazmatska razina karbamazepina, povećati razina -epoksid metabolita te smanjiti razina felbamata.

Izotreonin može smanjiti bioraspoloživost i/ili klirens karbamazepina i -epoksid metabolita te valja pratiti plazmatsku koncentraciju karbamazepina.

Karbamazepin može smanjiti plazmatsku koncentraciju nekih lijekova dok im se učinci mogu umanjiti ili sasvim nestati. Stoga se pri istodobnoj primjeni s karbamazepinom doziranje mora prilagoditi slijedećim lijekovima:
klobazam, klonazepam, etosuksimid, primidon, valproična kiselina, alprazolam, kortikosteroidi, ciklosporin, digoksin, doksiciklin, felodipin, haloperidol, imipramin, metadon, oralni kontraceptivi, teofilin, oralni antikoagulansi, felbamat, lamotrigin, zonisamid, tiagabin, topiramat, triciklički antidepresivi, klozapin.

Karbamazepin može povećati ili smanjiti plazmatske razine fenitoina, a rijetko povećati razine mefenitoina.

Karbamazepin može smanjiti bioraspoloživost paracetamola, povećati hepatotoksičnost izonijazida, u kombinaciji s litijem ili metoklopramidom ili neurolepticima povećati učestalost neuroloških nuspojava, u kombinaciji s nekim diureticima (hidroklorotiazid, furosemid) uzrokovati simptomatsku hiponatremiju, te antagonizirati učinke nedepolarizirajućih mišićnih relaksansa.

Karbamazepin, poput svih ostalih psihotropnih lijekova može smanjiti toleranciju na alkohol, te se tijekom liječenja preporučuje suzdržavanje od alkohola.

Posebna upozorenja

Bolesnicima s miješanim oblicima epilepsije koji uključuju apsanse, tipične ili atipične, Tegretol valja primjenjivati s oprezom jer može izazvati egzacerbaciju napadaja. Ako se pojave napadaji, uzimanje Tegretola treba odmah prekinuti.

Tijekom liječenja Tegretolom posebice bolesnika s jetrenom bolesti u anamnezi i starijih bolesnika periodično valja obavljati osnovne jetrene pretrage. U slučaju pogoršanja jetrene funkcije ili aktivne jetrene bolesti liječenje Tegretolom odmah treba prekinuti.

U bolesnika s anamnezom srčanih, jetrenih ili bubrežnih bolesti, s hematološkim nuspojavama na ostale lijekove ili s prekidom prethodnog liječenja Tegretolom, Tegretol se propisuje samo nakon kritičke procjene koristi u odnosu na rizike uz pozorno praćenje.

Tegretol ima blago antikolinergično djelovanje, te bolesnike s povećanim intraokularnim tlakom tijekom liječenja Tegretolom valja pomno nadzirati.

Tijekom liječenja Tegretolom treba obratiti pozornost na mogućnost aktivacije latentne psihoze, a u starijih bolesnika na mogućnost konfuzije i agitacije.

Zbog interakcija i različite farmakokinetike u starijih bolesnika dozu Tegretola valja odrediti s oprezom.

U žena reproduktivne dobi koje se liječe Tegretolom, zbog smanjene pouzdanosti oralnih kontraceptiva u kombinaciji s Tegretolom, preporučuje se odabir druge kontracepcijske metode.

U slijedećim se stanjima preporučuje praćenje plazmatskih koncentracija karbamazepina: dramatično povećanje učestalosti napadaja, trudnoća, u djece i adolescenata, kod sumnje na poremećaje apsorpcije, kod sumnje na toksičnost pri primjeni više lijekova.

Utjecaj na sposobnosti upravljanja vozilima i strojevima
Bolesnike valja upozoriti na umanjenu sposobnost reagiranja pri upravljanju vozilima ili strojevima zbog moguće vrtoglavice i pospanosti koje se javljaju osobito u početku liječenja Tegretolom. Vozilima i strojevima bi smjeli upravljati samo bolesnici čija je epilepsija primjereno kontrolirana.

Trudnoća i dojenje
Tegretol bi se tijekom trudnoće, posebice tijekom prvog tromjesečja, smio uzimati samo ako je moguća korist veća od mogućeg rizika za plod.
Preporučuje se monoterapija najmanjim učinkovitim dozama Tegretola, te praćenje koncentracija lijeka u krvi.
S obzirom da tijekom trudnoće nastaje manjak folne kiseline, a antiepileptički lijekovi mogu taj manjak povećati, preporučuje ga se nadomjestiti.
Da bi se spriječila krvarenja u novorođenčeta, preporučuje se davanje vitamina K1 trudnici tijekom posljednjih tjedana trudnoće i novorođenčetu.
S obzirom da karbamazepin prolazi u mlijeko, valja procijeniti prednosti dojenja u odnosu na malu mogućnost nuspojava u dojenčeta. Dojilje koje se liječe Tegretolom, stoga, mogu dojiti ako se dijete nadzire zbog mogućih nuspojava (npr. pretjerana pospanost).

Doziranje i način uporabe

Tegretol tablete se uzimaju s malo tekućine tijekom obroka, nakon ili između obroka. Tegretol CR tablete treba progutati cijele ili prepolovljene prema liječnikovom uputstvu.

Epilepsija
Kad je to moguće Tegretol se primijenjuje kao monoterapija. Liječenje valja započeti s manjim dozama uz postupno povećavanje dok se posigne terapijski učinak.
Određivanju optimalne doze može pomoći određivanje plazmatskih koncentracija lijeka.

Odrasli
Preporučena početna doza iznosi 100 do 200 mg (1/2 do 1 tableta Tegretola ili 1/2 tablete Tegretola CR) jedanput ili dvaput na dan. Dnevna se doza postupno povećava do postizanja optimalnog terapijskog odgovora, obično do 400 mg 2-3 puta na dan. Nekim je bolesnicima potrebno i 1600 do 2000 mg na dan.

Djeca
Liječenje u djece starije od 4 godine može započeti dozom od 100 mg na dan, koja se povećava za 100 mg svakog tjedna. S obzirom da tablete nisu primjerene manjoj djeci navedeno je doziranje za dobne skupine djece starije od 6 godina.
Djeca od 6 do 10 godina: 400 do 600 mg na dan (2 do 3 tablete Tegretola)
Djeca od 11 do 15 godina: 600 do 1000 mg na dan (3 do 5 tableta Tegretola) podijeljeno u 2 do 3 pojedinačne doze.

Bol trigeminalne neuralgije i ostalih bolnih sindroma

Početna se doza od 200 do 400 mg na dan (od 1/2 do 1 tablete Tegretola dvaput na dan) postupno povećava do prestanka boli. Uobičajena je doza 200 mg (1 tableta Tegretola) 3 do 4 puta na dan. Doza se zatim postupno smanjuje do najmanje učinkovite doze održavanja. U starijih se bolesnika liječenje preporučuje započeti dozom od 100 mg dvaput na dan.
U bolesnika s bolnom dijabetičnom neuropatijom prosječna doza iznosi 200 mg (1 tableta Tegretola) 2-4 puta na dan.

Apstinencijski sindrom u alkoholičara

Prosječna doza održavanja iznosi 200 mg (1 tableta Tegretola) triput na dan. U ozbiljnijim se slučajevima doza tijekom prvih dana liječenja može povećati na 400 mg (2 tablete Tegretola ili 1 tableta Tegretola CR) triput na dan. Bolesnicima s težim apstinencijskim simptomima, Tegretol se u početku liječenja kombinira sa sedativima-hipnoticima (npr. oksazepam, klometiazol, klordiazepoksid). Nakon prolaska akutnog stadija liječenje se može nastaviti samo Tegretolom.

Akutna manija i terapija održavanja u bolesnika s bipolarnim afektivnim poremećajima

Dnevna doza obično iznosi 400 do 600 mg podijeljeno u 2-3 doze (1 tableta Tegretola dvaput ili triput na dan odnosno 1 tableta Tegretola CR dvaput na dan); iznimno se daje do 1600 mg na dan. U liječenju akutne manije dozu valja povisivati prilično brzo, dok se u terapiji održavanja u bolesnika s bipolarnim poremećajima preporučuju postupna i mala povećanja doze.

P r e d o z i r a n j e

Prvi se znakovi i simptomi pojavljuju 1 do 3 sata nakon primjene. Obično se pojavljuju simptomi središnjeg živčanog sustava, a najistaknutiji su neuromuskularni poremećaji. Utjecaj na središnji živčani sustav za posljedicu može imati stupor, komu, konvulzije, depresiju disanja i smrt.

Kardiovaskularni poremećaji su općenito blagi, a ozbiljne se srčane komplikacije pojavljuju samo nakon iznimno velikih doza (>60 g).

Znakovi predoziranja se mogu očitovati i kao poremećaji u dišnom i probavnom sustavu, te poremećaji bubrežne funkcije.

Specifični antidot ne postoji. Liječenje u početku ovisi o bolesnikovu kliničkom stanju. Da bi se potvrdilo predoziranje karbamazepinom i ustvrdila veličina predoziranja treba izmjeriti plazmatsku koncentraciju karbamazepina. Preporučuje se ispiranje želuca i primjena aktivnog ugljena. Najvažnije su suportivne mjere kontinuirano nadziranje srčanog rada i pažljivo korigiranje ravnoteže elektrolita u jedinici intenzivne skrbi. Zbog odgođene apsorpcije, drugog i trećeg dana nakon predoziranja treba očekivati relaps i pogoršanje simptoma.

Nuspojave

Vrtoglavica, pospanost i ataksija su uobičajene nuspojave karbamazepina, posebice u početku liječenja, a mogu se ublažiti ako se započne s manjom dozom. Pospanost i poremećaji funkcije malog mozga i okulomotorne funkcije (s ataksijom, nistagmusom i diplopijom) su znakovi prevelike plazmatske koncentracije karbamazepina, a mogu nestati ako se liječenje nastavi manjom dozom.

Probavni su poremećaji, uključujući suhoću usta, bol u trbuhu, mučninu, povraćanje, anoreksiju, proljev ili opstipaciju, rjeđi.

Generalizirani eritematozni osipi ponekad, zbog ozbiljnosti, mogu zahtijevati prekid liječenja. Uočene su i fotosenzitivne reakcije, urtikarija, eksfolijativni dermatitis, multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom i lupus eritematosus.

Karbamazepin povremeno može izazvati krvne poremećaje uključujući leukopeniju, trombocitopeniju, eozinofiliju, a rijeđe agranulocitozu, aplastičnu anemiju, leukocitozu, purpuru, kao i limfadenopatiju, splenomegaliju, pneumonitis, poremećaje jetrene i bubrežne funkcije te žuticu. Neki od ovih simptoma ili svi mogu predstavljati generaliziranu reakciju preosjetljivosti na karbamazepin.

Ostale nuspojave koje se mogu pojaviti su parestezije, glavobolja, aritmije i srčani blok, kongestivna srčana insuficijencija, hiponatremija i trovanje vodom, te distonije i diskinezije s asteriksima.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Proizvođač
Pliva, Zagreb

Rok valjanosti
Označen je na pakiranju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:12 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LEKOTAM (bromazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Tableta sadržava 1,5 mg bromazepama.
   Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, laktoza, E110
Tableta sadržava 3 mg bromazepama.
   Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, laktoza
Tableta sadržava 6 mg bromazepama.
   Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, laktoza

SVOJSTVA I DJELOVANJE

Lekotam je benzodijazepinski anksiolitik i mišićni relaksant. Ot­kla­nja psihosomatske smetnje i uspostavlja ravnotežu u vege­tativnom živčanom sustavu. U manjim dozama oslobađa od psihičke napetosti, otklanja nemir i tjeskobu, ne smanjujući pri tome motoričku aktivnost. U većim dozama djeluje još seda­tivno i miorelaksantno, pa je zato pogodan za liječenje teških neuroznih i psihosomatskih bolesti. Slično drugim benzo­di­ja­zepinima, bromazepam djeluje tako što koči određene strukture limbičkog sustava (središta afektivnosti) dozama koje ne utječu na ostale dijelove mozga. Pri tome ne djeluje na retikularnu formaciju, korteks i talamus, tako da uz smanjenje ili otklanjanje posljedica straha, psihičke napetosti i agresivnosti pažnja bo­lesnika ostaje očuvana.

Bromazepam se nakon peroralne primjene brzo i potpuno re­sorbira. Oko 70 % resorbirane količine bromazepama vezano je za proteine plazme. U organizmu se gotovo potpuno meta­bo­lizira, pri čemu neki metaboliti imaju farmakodinamska svojstva izvornoga bromazepama. Već između prvoga i četvrtoga sata dostiže najvišu koncentraciju u krvi. Vrijeme je polovičnog iz­lučivanja iz plazme od 7,9 do 19,3 sata (prosječno 11,9 sati). Izlučuje se s mokraćom, uglavnom u obliku metabolita.

INDIKACIJE
emocionalni poremećaji, stanje živčane napetosti i anksioznosti, anksiozne disforije, nervoze, uzne­mi­renost, poremećaji sna; psihosomatski poremećaji, psihogena glavobolja, psi­hogene dermatoze, astma, želučani i duodenalni ulkus, ulcerozni kolitis; psihoneuroze, psihogene reakcije koje prate akutni i kronični alkoholizam

KONTRAINDIKACIJE
mijastenija gravis, glaukom, trudnoća, dojenje

MJERE OPREZA
Kod starijih i kahektičnih bolesnika te bolesnika sa sklerozom mozga i srčanom insuficijencijom preporučuje se poseban oprez i odgovarajuće prilagođavanje doze.

INTERAKCIJE
Za vrijeme liječenja Lekotamom, bolesnici ne smiju piti alko­holna pića.
Lekotam se može kombinirati s lijekovima središnjega djelova­nja, npr. neurolepticima, trankvilizantima, antidepresivima, hip­no­ticima, anesteticima i analgeticima, ali pritom treba imati na umu da bromazepam pojačava njihovo centralno sedativno djelo­va­nje, pa se zato preporučuje oprez. Istodobna primjena s ci­me­ti­dinom ili propranololom produljuje i pojačava učinak Lekotama.

POSEBNA UPOZORENJA
Pri dužoj primjeni nije isključena mogućnost navikavanja na lijek i zato se dugotrajno uzimanje ne preporučuje.
Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, pogotovo ako se uzima zajedno s alkoholom ili depresorima središnjega živča­nog sustava. Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnike da četiri sata nakon uzimanja lijeka ne smiju voziti motorna vozila ili raditi strojevima.

DOZIRANJE I PRIMJENA
Najbolji učinak u primjeni Lekotama postiže se prilagođavanjem doze prema osnovnoj bolesti, jačini simptoma i reagiranju bo­lesnika.
Prosječna je doza za odrasle ambulantne bolesnike od 1,5 do 3 mg tri puta na dan. U teškim slučajevima i kod većine hospi­taliziranih bolesnika optimalna je doza od 6 do 12 mg dva do tri puta na dan. Pri dugotrajnom liječenju terapiju ne treba naglo prekidati, već postupno smanjivati dozu.

PREDOZIRANJE
U literaturi je opisano više slučajeva namjernog predoziranja sa smrtonosnim ishodom. Budući da specifični antidot ne postoji, akutno se trovanje liječi poduzimanjem uobičajenih mjera za potporu srčanog i cirkulacijskog sustava, uz osiguranje pro­laz­nosti dišnih putova i odgovarajuću ventilaciju pluća.

NUSPOJAVE
Kod osjetljivih bolesnika, osobito nakon uzimanja većih doza ponekad se javlja blag umor, pospanost ili vrtoglavica, a po­vremeno mišićna slabost i ataksija. Takve nuspojave mogu se izbjeći prilagođavanjem doze. Osjetljiviji bolesnici zbog dugo­trajnog uzimanja Lekotama mogu postati ovisnici.

UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva na tamnom mjestu pri temperaturi do 25 şC.
Lijek se treba čuvati izvan dohvata djece.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

OPREMA
kutije s 30 tableta od 1,5 mg
kutije s 30 tableta od 3 mg
kutije s 20 tableta od 6 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:04 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SANVAL (zolpidem)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Tableta sadržava 5, odnosno 10 mg zolpidemova hemitartarata.

SVOJSTVA I DJELOVANJE
Zolpidem je imidazopiridinski sedativni hipnotik s brzim početkom djelovanja. Benzodiazepini se neselektivno vežu za sve tri receptorske benzodiazepinske podskupine omega, a za razliku od njih zolpidem selektivno aktivira samo podskupinu omega-1 benzodiazepinskih receptora.
Zato zolpidem gotovo ne djeluje miorelaksantno i antikonvulzivno, a zadržava fazu dubokog sna. Zolpidemom se skraćuje vrijeme uspavljivanja, povećava ukupno trajanje spavanja, sprečava rano buđenje te smanjuje broj i trajanje buđenja noću.
Zolpidem ne uzrokuje dnevnu sedaciju.

FARMAKOKINETIKA
Lijek počinje brzo djelovati. Njegova je koncentracija najviša približno 0,8 sata nakon primjene. Vrijeme je polovične eliminacije kratko, i to od 1,4 do 3,8 sati. Metabolizira se u tri neaktivna metabolita, koji se izlučuju pretežno mokraćom.
U starijih bolesnika vrijednosti vremena polueliminacije i najviše koncentracije znatno su promijenjene. Zato u njih, a i u bolesnika s jetrenom insuficijencijom treba prilagoditi dozu.

INDIKACIJE
Zolpidem se upotrebljava za kratkotrajno liječenje nesanice.
Liječenje hipnoticima trebalo bi u pravilu biti ograničeno na dva do tri tjedna. Kad se lijek daje više vremena, treba ponovno ocijeniti bolesnikovo stanje.

KONTRAINDIKACIJE
Lijek ne smiju uzimati bolesnici osjetljivi na zolpidem. U bolesnika s apnejom za vrijeme spavanja može se zbog zolpidema i benzodiazepina pogoršati respiracijska funkcija. Lijek se ne daje djeci mlađoj od 15 godina te trudnicama i dojiljama.

MJERE OPREZA
Zbog depresivnog učinka na SŽS i brzoga djelovanja zolpidem treba uzeti neposredno prije spavanja.
Iako u kliničkim ispitivanjima nije dokazano da zolpidem depresivno djeluje na respiracijsku funkciju, potreban je oprez u bolesnika s poremećenom respiracijskom funkcijom.

INTERAKCIJE
Bolesnika treba upozoriti na mogućnost povećavanja učinaka drugih depresora SŽS (anksiolitika, hipnotika, neuroleptika i tricikličnih antidepresiva) pri istodobnom uzimanju zolpidema. Zato doze lijeka treba odgovarajuće smanjiti.
Lijek se ne smije uzimati istodobno s alkoholom.

POSEBNA UPOZORENJA
Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnika da lijek može utjecati na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili strojem.

DOZIRANJE I PRIMJENA
Dozu lijeka treba prilagoditi pojedinom bolesniku.
Uobičajena je doza 10 mg prije spavanja. Ako je potrebno, može se povećati na 15 mg ili najviše 20 mg.
U starijih bolesnika i onih s jetrenom insuficijencijom početna je doza 5 mg, a poslije se može povećati do 10 mg.
Lijek se uvijek uzima neposredno prije spavanja.

PREDOZIRANJE
Pri otrovanju zolpidemom provode se uobičajene mjere: ispiranje želuca i praćenje srčano-dišnih parametara. Kao protuotrov može se upotrijebiti flumazenil.

NUSPOJAVE
Bolesnici Sanval dobro podnose. Češće su nuspojave zolpidema (u više od 1 posto bolesnika): pospanost, ataksija, konfuzija, euforija, nesanica, vrtoglavica, diplopija i smetnje vida. Rijetko se pojavljuju (u manje od 1 posto bolesnika): znojenje, bljedilo, ortostatska hipotenzija, agitiranost, halucinacije, parestezije, stupor, proljev i padovi.
Učestalost nuspojava ovisi o veličini doze. U žena su nuspojave češće nego u muškaraca.

UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva na temperaturi do 25°C.
Lijek valja čuvati izvan dosega djece.

ROK VALJANOSTI
Označen je na opremi.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

OPREMA
kutije s 20 tableta od 5 mg, reg. br. 530-10/99-01/17.
kutije s 10 tableta od 10 mg, reg. br. 530-10/99-01/18.
kutije s 20 tableta od 10 mg, reg. br. 530-10/99-01/18.

Revizija upute: lipanj 1995
Ime i adresa posjednika odobrenja za stavljanje lijeka u promet:
Lek Zagreb, Maksimirska 120, Zagreb

O čemu dalje želite čitati?

...

- 20:46 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LEXILIUM (bromazepam)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
1 tableta sadržava 1,5 mg, 3 mg ili 6 mg bromazepama

DJELOVANJE

Bromazepam je anksiolitik iz skupine benzodiazepina srednjeg djelovanja. Uz naglašeno anksiolitično, pokazuje i hipnotično, miorelaksantno i antikonvulzivno djelovanje. Mehanizam nastanka ovih djelovanja se povezuje s povećanom aktivnosti gamaaminomaslačne kiseline, glavnog inhibitora neurotransmitera u mozgu.

Anksiolitično djelovanje se manifestira uklanjanjem emocionalnih poremećaja kao što su: psihička napetost, psihomotorni nemir, uznemirenost, razdražljivost, poremećena koncentracija, strah, nesigurnost, rastrojenost. Isto tako, uklanja i somatske reakcije koje prate anksioznost, stabilizirajući neurovegetativni sustav.

Brzo i potpuno se resorbira u gastrointestinalnom traktu. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže za 1-4 sata po aplikaciji. Metabolizira se u jetri putem glukuronske konjugacije. Poluživot eliminacije je 20-28 sati, što ga ubraja u benzodiazepine srednjeg djelovanja.

INDIKACIJE
- Emocionalni poremećaji i stanja psihičke napetosti: anksioznost, nervoza, uznemirenost, nesanica;
- Psihomotorni poremećaji krvožilnog, respiratornog i gastrointestinalnog sustava, koji dovode do pseudoanginoznih bolova, glavobolje, dermatoza, astme, hiperventilacijskog sindroma, gastričnog i duodenalnog ulkusa, osjećaja punog želuca, ulceroznog kolitisa, iritabilnog kolona;
- Psihoneuroze, psihogene reakcije koje se javljaju kod akutnog i kroničnog alkoholizma.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Doziranje je individualno. Srednja doza u ambulantno liječenih pacijenata je 1,5 mg do 3 mg, do 3 puta dnevno.
Kod težih slučajeva, osobito kod hospitaliziranih pacijenata, 6 mg do 12 mg, do 2 puta na dan.
U osoba starije dobne skupine dozu treba smanjiti na pola.
Terapiju u pacijenata koji se liječe ambulantno treba započeti s najnižom preporučenom dozom, koja se može po potrebi povećati do optimalnog djelovanja.
U slučajevima dugotrajnog liječenja Leksiliumom, terapiju ne treba naglo prekinuti, već dozu treba postupno smanjivati.

KONTRAINDIKACIJE
Preosjetljivost na benzodiazepine, miastenija gravis, glaukom, trudnoća, dojenje i teža oštećenja funkcije jetre i bubrega.

Trudnoća, dojenje, fertilitet
Lijek je kontraindiciran u trudnoći, pri dojenju i u fertilitetnoj fazi. U prvom tromjesečju trudnoće povećan je rizik kongenitalnih anomalija ploda, a u kasnijim mjesecima može prouzrokovati pospanost, respiratornu depresiju novorođenčeta, hipotoniju i inaktivitet u prvim satima života.

NEŽELJENI UČINCI
U osjetljivih pacijenata, osobito pri višim dozama, može se pojaviti pospanost, vrtoglavica, ataksija. U nekih pacijenata se javlja glavobolja, mučnina, povraćanje, slabost, razdražljivost. Pri nepodnošljivosti ili predoziranju, može se pojaviti izražena sedacija, dezorjentacija, letargija i koma. Pri dugotrajnoj uporabi, kao i kod drugih benzodiazepina, može se javiti ovisnost o lijeku, koja se manifestira s tolerancijom, psihičkom i fizičkom ovisnosti.

MJERE OPREZA
Dozu treba prilagoditi starosnoj dobi, zato što u starijih osoba i kod debilnih osoba postoji povećana osjetljivost i opasnost od razvijanja prekomjerne sedacije, konfuzije i vrtoglavice.
Pri anksioznim stanjima praćenim depresijom potreban je poseban oprez, zato što benzodiazepini uzrokuju dezinhibiciju, što može dovesti do suicida. Oprez je potreban i u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre i bubrega.

INTERAKCIJE
Između Lexiliuma i drugih lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav (neuroleptici, antidepresivi i drugi, trankvilansi i hipnotici) postoji sinergizam, zato pri takvim kombinacijama valja biti oprezan. Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, osobito ako se uzima istodobno s alkoholom ili depresorima središnjeg živčanog sustava.
Cimetidin i propranolol produžavaju poluživot eliminacije bromazepama.

UPOZORENJE
Tijekom liječenja Lexiliumom potrebno je suzdržavati se od alkoholnih pića. Leksilium, osobito, treba pažljivo i postupno uvoditi u liječenje starijih i oslabljenih bolesnika i bolesnika s organskim promjenama na središnjem živčanom sustavu.
Liječnik i ljekarnik su dužni upozoriti bolesnika da vodi računa ukoliko tijekom uzimanja lijeka upravlja motornim vozilom ili strojem.

PREDOZIRANJE
Simptomi predoziranja su pospanost, konfuzija i koma u najtežim slučajevima. Ako se pojavi ekscitacija, primjena barbiturata nije odgovarajuća. Ako su istodobno uneseni alkohol ili druga depresivna sredstva, ishod može biti smrtonosan.
Indicirano je ispiranje želuca. Specifični benzodiazepinski antidot je flumazenil.

PROIZVOĐAČ
Alkaloid Skopje, Makedonija

OPREMA
Kutija s 30 tableta po 1,5 mg
Kutija s 30 tableta po 3 mg
Kutija s 30 tableta po 6 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 19:58 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PRAZINE (promazin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blospot.com



1. NAZIV LIJEKA

PRAZINE® dražeje 25 mg
PRAZINE® dražeje 100 mg
PRAZINE® injekcije 50 mg
PRAZINE® injekcije 100 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna dražeja sadržava 25 mg promazin klorida.
Jedna dražeja sadržava 100 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 1 ml otopine za injekciju sadržava 50 mg promazin klorida.
Jedna ampula s 2 ml otopine za injekciju sadržava 100 mg promazin klorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Dražeje.
Otopina za injekciju.

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

Akutna psihomotorna ekscitacija kod shizofrenije, delirium tremens, akutna alkoholna halucinoza i apstinencijski sindrom.

Razdraženost, napetost, tjeskoba i bol u bolesnika s kroničnim bolestima i u bolesnika bez nalaza organskih poremećaja, mučnina, povraćanje i štucavica uzrokovana uremijom, antineoplasticima i zračenjem.

Preoperacijska priprava bolesnika i premedikacija za opću i lokalnu anesteziju (pojačava anesteziju i ublažava poslijeoperacijsku štucavicu, mučninu i povraćanje).

4.2. Doziranje i način uporabe

Za kontrolu psihomotoričke ekscitiranosti u hospitaliziranih bolesnika daje se četiri puta na dan po 50 - 100 mg promazina intramuskularno. Po potrebi, doza se može nakon 30 minuta povećati do 300 mg. Doza održavanja je 10 - 200 mg svakih 4 - 6 sati.

U iznimnim slučajevima liječenje može započeti intravenskom primjenom 25 - 50 mg promazina (vrlo sporo, u fiziološkoj otopini).

Za vrijeme davanja injekcije i pola sata nakon toga, bolesnik mora ostati u ležećem položaju da se izbjegne ortostatska hipotenzija. Kad se daje intramuskularno, lijek treba dati dubokom intramuskularnom injekcijom. Intravenski se mora davati vrlo precizno, da se izbjegne periarterijsko ili intraarterijsko injiciranje otopine.

Pri nastavku liječenja i u blagih slučajeva, 10 do 200 mg promazina daje se peroralno svakih 4 do 6 sati. Dozu treba postupno prilagođavati prema potrebi i prema tome kako bolesnik podnosi liječenje.

Kroničnim bolesnicima, bolesnicima koji su prošli radioterapiju, te svim ambulantnim bolesnicima daje se 10 do 100 mg tri do četiri puta na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Starijim se bolesnicima preporučuje polovina uobičajene doze za odrasle.

Bolesnicima s organskim moždanim simptomima i akutnim stanjima konfuzije najprije se daje trećina do polovina uobičajene doze za odrasle, a potom se doza povećava, po mogućnosti u razmacima od sedam do deset dana, no nikako u razmacima manjim od dva do tri dana.

Djeci starijoj od 12 godina daje se 1,5 do 6 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljeno u tri do četiri pojedinačne doze.

Nakon postizanja kliničkog poboljšanja treba pokušati prekinuti liječenje, no to se ne smije učiniti naglo.

4.3. Kontraindikacije

Preosjetljivost na fenotiazine, depresija središnjeg živčanog sustava i komatozna stanja, teška bolest jetre, supresija koštane srži ili teška hematološka bolest, glaukom uskog kuta. Ne davati djeci mlađoj od 12 godina.

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

U gerijatrijskih bolesnika postoji sklonost k povišenju plazmatskih koncentracija fenotiazina, te starijim osobama treba dati manju početnu dozu promazina, a potom je postupno titrirati. Bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima također se daju manje terapijske doze promazima, a nužne su i češće medicinske kontrole. U slučaju pogoršanja krvnih diskrazija, liječenje promazinom treba prekinuti. Promazin može pogoršati simptome u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.

Čini se da u djece postoji sklonost pojavi neuromuskularnih i ekstrapiramidnih reakcija, napose distonija, te ih pri davanju terapijskih doza fenotiazina valja pozornije nadzirati. Posebno su rizična djeca s akutnim bolestima i poremećajima poput vodenih kozica, infekcija središnjeg živčanog sustava, ospica, gastroenteritisa i dehidracije.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija

Istodobno uzimanje fenotiazina s alkoholom ili ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava može prouzročiti pojačanu depresiju središnjeg živčanog i dišnog sustava i imati pojačano hipotenzivno djelovanje.

Uz to, barbiturati pojačavaju metabolizam klorpromazina, pospješujući aktivnost jetrenih mikrosomnih enzima.

Osim što se pojačava depresija središnjeg živčanog i dišnog sustava, istodobnom primjenom fenotiazina s opioidnim (narkotičkim) analgeticima povećava se ortostatska hipotenzija i rizik od teškog zatvora, čiji ishod može biti paralitički ileus i/ili retencija urina.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s amantadinom, antidiskineticima, antihistaminicima, antikolinergicima i ostalim lijekovima s antikolinergičkim djelovanjem, može se pojačati hiperpiretičko djelovanje fenotiazina. Bolesnike također valja upozoriti da obavijeste liječnika o pojavi gastrointestinalnih smetnji, jer je pri istodobnoj uporabi moguća pojava paralitičkog ileusa.

Triheksifenidil može smanjiti plazmatsku koncentraciju fenotiazina smanjivanjem gastrointestinalne pokretljivosti i pojačavanjem metabolizma fenotiazina.

Antacidi, lijekovi koji sadržavaju aluminij ili magnezij, lijekovi protiv proljeva i adsorbensi mogu inhibirati apsorpciju peroralno uzetih fenotiazina. Stoga valja izbjegavati istodobnu uporabu fenotiazina s tim lijekovma.

Istodobnim uzimanjem s cimetidinom može se smanjiti apsorpcija klorpromazina u probavnom sustavu.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s litijem može se smanjiti apsorpcija fenotiazina u probavnom sustavu. Smanjenjem serumske koncentracije fenotiazina za više od 40 % pri istodobnom uzimanju, može se povećati brzina izlučivanja litija putem bubrega. Mogu se pojačati ekstrapiramidni simptomi. Antiemetički učinak nekih fenotiazina može prikriti i rane znakove toksičnosti litija - mučninu i povraćanje.
Pri istodobnom uzimanju fenotiazina s antikonvulzivima, uključivši barbiturate, može se pokazati potrebnim prilagoditi doziranje antikonvulziva. Fenotiazini mogu inhibirati metabolizam fenitoina i tako izazvati toksičnost fenitoina.

Istodobnom uporabom fenotiazina s tricikličkim antidepresivima, inhibitorima MAO i selegilinom može se produžiti i pojačati sedacijsko i antikolinergičko djelovanje.

Istodobnom primjenom fenotiazina s tireostaticima može se povećati rizik pojave agranulocitoze.

Pri istodobnom uzimanju fenotiazina i lijekova s hipotenzijskim djelovanjem, može nastupiti jaka hipotenzija s posturalnom sinkopom.

Istodobnom uporabom fenotiazina s beta-blokatorima, vjerojatno uključivši i oftalmike, mogu se, zbog inhibicije metabolizma, povisiti plazmatske koncentracije oba lijeka. To može imati dodatno hipotenzivno djelovanje, te izazvati nepovratnu retinopatiju, srčanu aritmiju i tardivnu diskineziju.

Istodobnim uzimanjem fenotiazina s diureticima može se pojačati hiponatremija i intoksikacija vodom. Stoga valja razmotriti alternativne metode kontrole hipertenzije.

Istodobnom primjenom fenotiazina i lijekova za koje se zna da utječu na jetrene mikrosomne enzime, može se povećati učestalost hepatotoksičnosti. Bolesnike, napose one na dugotrajnijem liječenju i one s poviješću bolesti jetre, valja pozornije pratiti.

Djelovanje levodopa kod Parkinsonove bolesti može se inhibirati zbog blokade dopaminskih receptora u mozgu, ako se levodopa uzima istodobno s fenotiazinima. Levodopa se nije pokazao djelotvornim u liječenju parkinsonizma izazvanog fenotiazinom.

Pri istodobnom uzimanju s ototoksičnim lijekovima, napose s ototoksičnim antibioticima, fenotiazini mogu prikriti neke simptome ototoksičnosti, npr. tinitus, omaglicu i vrtoglavicu.

Istodobnim uzimanjem s lijekovima koji izazivaju fotoosjetljivost, ona se može pojačati. Uz to, istodobnom sustavnom primjenom metoksalena, troksalena ili tetraciklina s fenotiazinima može se povećati intraokularno fotokemijsko oštećenje žilnice, mrežnice i leće.

Potreban je oprez kod primjene antipsihotika i antiaritmika (koji produžuju QT interval) zbog povećanog rizika od javljanja aritmija.

4.6. Trudnoća i dojenje

Ne preporučuje se uzimanje Prazinea u trudnoći. Budući da se promazin izlučuje u majčino mlijeko, ne preporučuje se njegovo uzimanje ni za vrijeme dojenja.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima

Promazin može (napose na početku liječenja i nakon primjene velikih doza) utjecati na psiho-fizičke sposobnosti, te se za vrijeme uzimanja promazina ne smije upravljati motornim vozilima i strojevima.

4.8. Nuspojave

Češće nuspojave

Antikolinergičko djelovanje, kongestija nosa, kserostomija, zatvor, hipotenzija. Zamućenje vida povezano s antikolinergičkim djelovanjem; odlaganje mutnog materijala u leći, rožnici i mrežnici, akatizija, distonički ili parkinsonski ekstrapiramidni učinci.

Manje česte nuspojave

Otežano mokrenje; povećana osjetljivost kože na sunce, kožni osip - povezan s kontaktnim dermatitisom, s drugim alergijskim reakcijama ili s kolestatskom žuticom.

Rijetke nuspojave

Agranulocitoza se može pojaviti u prva tri mjeseca liječenja, a oporavak uslijedi jedan do dva tjedna po okončanju liječenja; nakon oporavka može se ponovno pojaviti pri nastavku liječenja.

Kolestatska žutica može se javiti dva tjedna nakon teškog pruritusa, te može napredovati do kroničnog aktivnog hepatitisa. U takvim se slučajevima može pokazati nužnim prekinuti liječenje. Jetreni funkcijski testovi mogu biti poremećeni i bez očevidnih znakova žutice.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS) može se pojaviti bilo kada za vrijeme liječenja neurolepticima. Uz jasne znakove poput ukočenosti skeletnih mišića, hipertermije, disfunkcije autonomnog živčanog sustava i poremećaja svijesti, diferencijalno-dijagnostičkim postupcima mogu se otkriti leukocitoza (9500 do 26000 stanica/mm3), povišene vrijednosti jetrenih enzima i povišena vrijednost kreatinin-fosfokinaze (CPK).

Ostale nuspojave: prijapizam, melanoza.

4.9. Predoziranje
Znaci predoziranja su poremećaji svijesti (do kome), konvulzije, hipotenzija, tahikardija, ventrikularna aritmija, hipotermija, usporeno disanje (do paralize).
Treba hitno provesti ispiranje želuca. Liječenje je simptomatsko, uz održavanje vitalnih funkcija.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine
Prazine sadržava promazin, koji je alifatski fenotiazinski antipsihotik. Zajedno s klorpromazinom pripada prvoj skupini neuroleptika kojoj je svojstveno snažno sedacijsko i antikolinergičko djelovanje, te umjereno ekstrapiramidno djelovanje kao nuspojava. Fenotiazini blokiraju postsinaptičke dopaminske receptore u mezolimbičkom sustavu i povećavaju promet dopamina blokiranjem D2 somatodendritičnih autoreceptora. Nakon otprilike 12 tjedana kroničnog liječenja nastupa depolarizacijska blokada dopaminskog sustava. Pokazalo se da smanjenje dopaminske neurotransmisije korelira s antipsihotičkim djelovanjem. Blokada dopamina u zoni podraživanja kemoreceptora doprinosi antiemetičkom djelovanju. Sedacijsko djelovanje promazina na središnji živčani sustav iskazuje se i na psihomotoričkom i na afektivnom području.

5.2. Farmakokinetske osobine
Promazin se opsežno metabolizira u jetri, a izlučuje u urin i žuč u obliku brojnih djelatnih i nedjelatnih metabolita. Nakon parenteralne primjene postižu se znatno veće koncentracije u plazmi negoli nakon peroralne primjene. Oko 95 % do 98 % lijeka veže se na plazmine proteine. Široko se raspoređuje po organizmu, prolazi krvno-moždanu zapreku i u mozgu ga se može naći čak i u višim koncentracijama negoli u plazmi. Promazin i njegovi derivati prolaze i kroz posteljicu i izlučuju se u majčino mlijeko. Promazin se metabolizira hidroksilacijom i konjugiranjem s glukuronskom kiselinom, N-oksidacijom atoma sumpora i dealkilacijom. Vrijeme poluizlučivanja metabolita može biti znatno duže od vremena poluizlučivanja samog promazina.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti
U glodavaca je uočena povećana učestalost novotvorina dojke pri kroničnoj primjeni antipsihotika. Premda se zna da antipsihotici pri dugotrajnoj uporabi povećavaju razinu prolaktina, a pokusi na staničnim kulturama pokazuju da je trećina tumora dojke u žena in vitro ovisna o prolaktinu, ni klinički ni epidemiološki podaci nisu ukazali na vezu između kroničnog uzimanja antipsihotika i karcinogenog učinka na dojku.
Fenotiazini u dozama koje znatno premašuju one koje se rabe u humanoj medicini, smanjuju spermatogenezu u pokusnih životinja.


6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari

Dražeje
Jezgra: laktoza, saharoza, polividon, silicij dioksid, koloidni, talk, škrob kukuruzni, magnezij stearat
Zaštitna ovojnica: celuloza acetat ftalat, dietil ftalat
Šećerna ovojnica: saharoza, talk, titan dioksid, polividon, polietilenglikol, boja purpurno crvena (E-123, E-124, E-110).
Injekcije
Formaldehid sulfoksilat natrij, natrij citrat, limunska kiselina monohidrat, voda za injekcije.

6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.

6.3. Rok valjanosti
Dražeje - 36 mjeseci.
Injekcije - 24 mjeseca.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Dražeje - Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
Injekcije - Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
Dražeje - PVC/Al blister; 5 blistera, svaki s 10 dražeja.
Injekcije - Ampula 2 ml smeđa, samolomljiva; 10 ampula.

6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.

6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
530-09/03-03/264 od 09.12.2003.
530-09/03-03/263 od 09.12.2003.
530-09/03-03/266 od 09.12.2003.
530-09/03-03/265 od 09.12.2003.

Prosinac, 2003.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:46 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

HEPTANON (metadon)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA

HEPTANON® tablete
HEPTANON® otopina
HEPTANON® kapi
HEPTANON® injekcije

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

1 tableta sadržava 5 mg metadon klorida.
1 ml otopine sadržava 10 mg metadon hidroklorida.
1 ml otopine (30 kapi) sadržava 10 mg metadon klorida.
1 ampula sadržava 10 mg metadon klorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tablete.
Oralna otopina.
Kapi, otopina.
Otopina za injekciju.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Liječenje ovisnosti o heroinu i ostalim morfinskim drogama (sprječavanje apstinencijskog sindroma u ovisnika).

Jaka bol različitih uzroka na koju ne djeluju nenarkotički analgetici (bol u terminalnom stadiju malignoma, žučne i bubrežne kolike, postoperacijska i posttraumatska bol, bol zbog infarkta miokarda)

Jak nadražajni kašalj koji se ne može suzbiti nenarkotičkim ili narkotičkim antitusicima.

4.2 Doziranje i način uporabe

Liječenje ovisnosti:
U liječenju ovisnosti o heroinu i ostalim morfinskim drogama rabe se samo oralni oblici.
Počinje se s 10 do 20 mg (1 do 2 ml) metadona na dan i doza se povećava za 10 do 20 mg dnevno sve dok se ne povuku simptomi apstinencije, a uobičajena doza kojom se u detoksikaciji kontroliraju apstinencijski simptomi iznosi 20 do 40 mg (2 do 4 ml) na dan. Ponekad je potrebna i veća doza, a najveća dopuštena doza iznosi 120 mg (12 ml) na dan. Primijenjena se doza postupno smanjuje svakom bolesniku ponaosob, svakog ili svakog drugog dana, te ovisno o bolesnikovu odgovoru. Ako je potrebno prijeći na dozu održavanja, ona se također određuje svakom bolesniku ponaosob.
Sve bolesnike koji se liječe od ovisnosti, a dobivaju više od 100 mg metadona na dan treba tijekom prva tri mjeseca liječenja svakodnevno nadzirati.
Veličina doza i učestalost doziranja se prilagođavaju svakom bolesniku ponaosob, ovisno o jakosti boli, stanju bolesnika, ostalim istodobno primijenjenim lijekovima i bolesnikovu odgovoru.

Analgezija
2,5 do 10 mg metadona svakih 4 do 6 sati, ovisno o jakosti boli.
Uobičajena doza iznosi 5 do 10 mg svakih 6 do 8 sati.
Za suzbijanje veoma jake boli i u slučaju tolerancije dnevna se doza može povećati na 80 mg i više.

Suzbijanje kašlja
1 do 2 mg svakih 4 do 6 sati.
Tijekom duže uporabe navedena se doza primijenjuje najviše dvaput na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Stariji i oslabljeli bolesnici, te oni s dišnim problemima mogu biti osjetljiviji na učinke metadona, te im zbog opasnosti od depresije disanja treba dati niže doze. Oni su osjetljiviji i na analgetički učinak metadona, te će manje doze ili dulji razmaci između pojedinih doza osigurati učinkovitu analgeziju.

4.3 Kontraindikacije

U bolesnika s akutnim napadajem astme, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti ili plućnim srcem, te s ostalim kroničnim dišnim poremećajima, hipoksijom ili hiperkapnijom metadon ne treba primjenjivati ili ga treba primjenjivati s oprezom zbog opasnosti od jače depresije disanja.

Istovremeno s uzimanjem MAO inhibitora i unutar dva tjedna nakon prestanka njihovog uzimanja ne preporuča se primjena metadona.

Uporaba metadona za liječenje ovisnosti kod osoba ovisnih o ne-opioidnim lijekovima je kontraindicirana.

Preosjetljivost na metadon ili na neki od pomoćnih sastojaka lijeka.

Metadon se ne smije primjenjivati tijekom poroda jer njegovo dugotrajno djelovanje povećava opasnost od depresije disanja u novorođenčeta.

Heptanon se ne primjenjuje u djece.

4.4 Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

- U bolesnika s jetrenom ili bubrežnom insuficijencijom dozu metadona treba prilagoditi stupnju oštećenja.
- Stariji i oslabjeli bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke metadona (vidi Doziranje).
- Dugotrajno liječenje metadonom može izazvati ovisnost morfinskog tipa. Da bi se nakon dugotrajnog liječenja izbjegli apstinencijski simptomi, doze treba smanjivati postupno.
- Zbog autoindukcije jetrenih mikrosomnih enzima nakon dugotrajne uporabe povećava se metabolizam metadona, zbog čega nastaje tolerancija. Prvi je znak tolerancije skraćeno trajanje analgezije. Istodobno s tolerancijom na analgetički učinak pojavljuje se i tolerancija na depresivni učinak na disanje. Pri pažljivom povećanju doze do one koja osigurava analgetički učinak, opasnost se od depresije disanja obično ne povećava.
- Heptanon može izazvati ortostatsku hipotenziju, pa iz ležećeg ili sjedećeg položaja valja ustajati polako.
- U bolesnika s proljevom uz pseudomembranozni kolitis uzrokovanim antibioticima ili s proljevom zbog otrovanja, te s teškom upalnom bolesti debelog crijeva primjena metadona se ne preporučuje.
- Primjena se metadona ne preporučuje ni bolesnicima s akutnim abdomenom jer zbog prikrivanja simptoma može onemogućiti dijagnozu i liječenje.
- Oprez pri primjeni je potreban u bolesnika sa slijedećim stanjima: ozljede glave, intrakranijalne lezije, povećani intrakranijalni tlak, hipotireoza, hipertrofija prostate, strikture uretre, preosjetljivost na ostale narkotičke analgetike i Addisonova bolest.

4.5 Interakcije s ostalim lijekovima ili ostali oblici interakcija

Alkohol: može pojačati depresivni učinak na disanje i na središnji živčani sustav općenito, kao i hipotenzivni učinak.
Cimetidin: povećan rizik za toksično djelovanje metadona ihibitornim djelovanjem na metabolizam metadona.
Rifampicin: potiče jetrene mikrosomalne enzime pa može smanjiti koncentraciju metadona u krvi i izazvati apstinencijske simptome u ovisnika koji se liječe metadonom.
Antikonvulzivi (fenitoin, fenobarbiton, karbamazepin i primidon): induciraju metabolizam metadona i mogu izazvati apstinencijske simptome u ovisnika.
Inhibitori monoaminooksidaze (MAO): pojačavaju depresivni učinak na disanje i na srdišnji živčani sustav (SŽS) općenito; moguća i ekscitacija SŽS-a
Lijekovi koji povećavaju kiselost urina: povećavaju izlučivanje metadona urinom smanjujući njegovu koncentraciju u plazmi.
Depresori središnjeg živčanog sustava (sedativi, triciklički antidepresivi) - pojačavaju depresivni učinak na SŽS, depresiju disanja i hipotenzivni učinak.
Opioidni agonisti (analgetici): pojačavaju depresiju disanja i hipotenziju, depresija SŽS-a.
Nalokson i naltrekson: anatogoniziraju učinke metadona (anlageziju, depresiju SŽS-a i hipotenziju).
Nevirapin: smanjuje koncentraciju metadona u plazmi povećavajući metablizam u jetri. Može se pojaviti apstinencijski sindrom.
Buprenorfin: može smanjiti terapijski učinak metadona.
Pentazocin: primijenjen istodobno s metadonom u ovisnika također može izazvat apstinencijske simptome.
Ciprofloksacin: primijenjen istodobno s metadonom može uzrokovati sedaciju, konfuziju i depresiju disanja.

4.6 Trudnoća i dojenje

Nema dovoljno podataka o sigurnosti primjene metadona za vrijeme trudnoće, iako se lijek primjenjuje dugi niz godina bez ikakvih posljedica po zdravlje. Metadon se ne smije primjenjivati tijekom poroda (vidi Kontraindikacije).

Povećan klirens metadona i smanjena koncentracija lijeka u plazmi, su zabilježeni tijekom trudnoće. Ukoliko se pojave znakovi sindroma ustezanja ponekad je tijekom trudnoće potrebno povećati dozu.

Metadon se izlučuje u mlijeko pa se dojenje ne preporuča tijekom liječenja metadonom.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Heptanon može umanjiti bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima, pa ambulantne bolesnike valja na to upozoriti.

4.8 Nuspojave
Metadon može uzrokovati povećanje intrakranijalnog tlaka osobito ako je već povišen. Stoga je potreban oprez pri primjeni u bolesnika s: ozljedom glave i intrakranijalnim lezijma.
Metadon može povremeno uzrokovati nuspojave u probavnom sustavu: mučninu, povraćanje, i opstipaciju. Također može uzrokovati miozu, egazacerbaciju astme, depresiju disanja i hipotenziju osobito pri naglom ustajanju.
Na neke od ovih nuspojava može se javiti tolerancija.
Produljena primjena metadona može izazvati jako znojenje i povećane vrijednosti prolaktina.

4.9 Predoziranje

Znakovi predoziranja su depresija disanja, hladna i vlažna koža, konfuzija, konvulzije, jaka vrtoglavica, izrazita pospanost, hipotenzija, živčanost ili nemir, izrazita mioza, usporena srčana frekvencija, usporeno ili otežano disanje, nesvjesno stanje i jaka slabost. Predoziranje metadonom može završiti prestankom srčanog rada, prestankom disanja, komom i smrću.

Predoziranje metadona liječi se primjenom narkotičkog antagonista naloksona obično intravenski, (može i im. ili sc.) u dozi od 0,4 do 2 mg. Intravenska se doza naloksona, ako je potrebno, može ponavljati svake 2 do 3 minute ili se liječenje nastavlja s infuzijom čija se brzina određuje prema bolesnikovu odgovoru. Nakon davanja naloksona veoma brzo nestaju depresorni učinci metadona.

Ako je osoba fizički ovisnik i nije u neposrednoj životnoj opasnosti, oprezno se primijenjuje manja doza od 0,1 do 0,2 mg, koja se također može ponavljati svake 2 do 3 minute. Novorođenčadi i djeci nalokson se daje u dozi od 10 mikrograma/kg tjelesne težine, a može se ponavljati svake 2 do 3 minute dok se postigne terapijski odgovor.

Zbog depresije disanja i ostalih životno opasnih nuspojava treba poduzeti što hitnije mjere, tj. osigurati prohodnost zračnih putova i održavati disanje, te intravenski nadoknaditi tekućine i/ili vazopresore, uz ostale suportivne mjere.

Kad je predoziranje uzrokovano uzimanjem na usta, nakon primjene naloksona i sprovođenja potrebnih hitnih mjera valja potaknuti povraćanje ili isprati želudac.

Zbog bitno dužeg djelovanja metadona (36-48 sati) od djelovanja naloksona (1 -3 sata) bolesnika valja nadzirati kako bi se na vrijeme uočila moguća ponovna pojava simptoma predoziranja oi ponovne primjene terapije ukoliko je potrebno.

5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1 Farmakodinamske osobine

Metadon je opioidni agonist - lijek za liječenje ovisnosti o opioidima.

Učinak ostvaruje vezanjem i agonističkim učinkom na opioidne Ľ - receptore u središnjem živčanom sustavu, mijenjajući percepciju boli u leđnoj moždini i višim razinama središnjeg živčanog sustava, te emocionalni odgovor na bol. Ľ - receptori su široko rasprostranjeni u središnjem živčanom sustavu, posebice u limbičkom sustavu (frontalni i temporalni korteks, amigdaloidno tijelo, hipokampus), talamusu, striatumu, hipokampusu, srednjem mozgu, kao i u I., II., IV. i V. lamini stražnjeg roga leđne moždine. Analgetički učinak započinje 30 minuta do 1 sat nakon uzimanja na usta, najjači je 1,5 do 2 sata nakon uzimanja, a traje 4 do 6 sati.

Metadon koči refleks kašlja izravnim djelovanjem na centre najvjerojatnije u produženoj moždini ili ponsu.

Metadon nakon oralne primjene zamjenjuje ostale narkotike prevenirajući, odnosno bitno smanjujući apstinencijske simptome tijekom detoksikacije ovisnika. Kontinuiranom uporabom metadon uzrokuje križanu toleranciju na poticajne učinke ostalih narkotika, smanjujući bolesnikovu potrebu za njima.

Lokalno, a vjerojatno i središnje djelujući metadon usporava crijevnu peristaltiku.

5.2 Farmakokinetske osobine

Metadon se nakon oralne primjene nepotpuno, ali brzo apsorbira, te se djelatna plazmatska koncentracija postiže za 30 min, a vršna za 4 sata. Nakon oralnih doza održavanja od 40, odnosno 80 mg na dan, prosječne plazmatske koncentracije metadona su iznosile 182, odnosno 420 ng/ml. Na plazmatske se bjelančevine veže 71 do 90% metadona. Bioraspoloživost mu u prosjeku iznosi oko 80%. Plazmatska se koncentracija sporo smanjuje.

Metadon je veoma lipofilan i volumen raspodjele mu iznosi od 2 do 4 l/kg. Vrlo se visoke koncentracije postižu u plućima, jetri i bubregu. Prolazi kroz posteljicu, a velike koncentracije se postižu i u mlijeku.

Metadon se metabolizira uglavnom demetilacijom u jetri. Izlučuje se mokraćom dijelom nepromijenjen, te u obliku metabolita. U mokraći se, zbog nepotpune apsorpcije izluči samo 52% primijenjene oralne doze. Stolicom se izlučuje samo manji dio. Poluvrijeme eliminacije iznosi otprilike 25 sati, s rasponom od 13 do 47 sati. Zbog dugog poluvremena eliminacije metadon se može nakupljati. pH mokraće je važan čimbenik koji utječe na poluvrijeme eliminacije metadona. Vrijeme izlučivanja mokraćom je duže pri višem pH, tj. iznosi od 24 do 75 sati. Izlučivanje je sporije i u bolesnika s karcinomom i u osoba starijih od 65 godina.

5.3 Pretklinički podaci o neškodljivosti
Kod primjene velikih doza u štakora i miševa primijećena je embriotoksičnost i fetotoksičnost te promjene ponašanja potomaka. Kod primjene značajno većih doza od terapijskih u ljudi, primijećene su malformacije u miševa i zamoraca.
Svakodnevna subkutana primjena metadon klorida (5, 10 ili 20 mg/kg) tijekom 5 ili 10 dana izazvala je značajno smanjenje težine reproduktivnih organa kod zrelih miševa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari
Tablete: Saharoza, laktoza, kukuruzni škrob, želatina, talk, magnezij stearat.
Otopina, kapi: Metil parahidroksibenzoat, propilenglikol, voda pročišćena.
Injekcije: Natrij klorid, voda za injekcije.

6.2 Inkompatibilnosti
Nisu poznate.

6.3 Rok valjanosti
Tablete - 60 mjeseci
Otopina, kapi, injekcije - 48 mjeseci.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Tablete - Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
Otopina, kapi, injekcije - Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

6.5 Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
Tablete - Blister PVC/Al; 2 blistera svaki s 10 tableta.
Otopina - Bočica staklena, smeđa 125 ml; Zavor aluminijski; Brizgalica za oralno doziranje, 5 ml
Kapi - Smeđa staklena bočica od 10 ml; Umetak za kapanje od polietilena niske gustoće; Polipropilenski zavor.
Injekcije - Ampula 1 ml, bezbojna samolomljiva; 50 ampula.

6.6 Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.7 Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u specijaliziranim zdravstvenim ustanovama).

6.8 Broj i datum rješenja u odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
530-09/03-02/135 od 23. 04. 2004.
UP/I-530-09/05-02/309 od 02. svibnja 2005.
530-09/03-02/136 od 23. 04. 2004.
530-09/03-02/137 od 23. 04.2004.

Tablete, kapi, injekcije - Prosinac, 2003.
Otopina - Ožujak, 2005.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:44 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LADIOMIL (maprotilin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA

LADIOMIL® tablete 25 mg
LADIOMIL® tablete 50 mg
LADIOMIL® injekcije

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tableta sadržava 25 mg maprotilin klorida.
Jedna tableta sadržava 50 mg maprotilin klorida.
Jedna ampula sadržava 25 mg maprotilin metansulfonata.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tablete.
Otopina za injekciju.


4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije
Depresija [unipolarna depresija, bipolarni poremećaj (manično-depresivna bolest), distImički poremećaji (depresivne neuroze)] i tjeskoba združena s depresijom.

4.2. Doziranje i način uporabe

Tablete

Ladiomil se dozira individualno; doza ovisi o bolesnikovom stanju i terapijskom odgovoru. Večernja se doza može povećati, a dnevne smanjiti ili se može primijeniti samo jedna dnevna doza.

Terapijski učinak bi trebalo postići najnižom učinkovitom dozom. Stoga, kad se tijekom liječenja simptomi bolesti povuku, može se pokušati smanjenjem doze. Ako se stanje bolesnika pogorša, dozu valja ponovno povećati.

Ladiomil tablete valja popiti s tekućinom.

Blaga do umjerena depresija
25 mg 1 do 3 puta na dan ili 25 do 75 mg jedanput na dan, tijekom najmanje 2 tjedna; doza se po potrebi, i ovisno o podnošljivosti, može postupno povisivati za 25 mg na dan. Najviša dnevna doza iznosi 150 mg.

Teška depresija
25 mg 3 puta na dan ili 75 mg jedanput na dan; doza se po potrebi, i ovisno o podnošljivosti, može postupno povisivati do najviše 150 mg na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Početna doza iznosi 25 mg na dan. Doza se po potrebi, i ovisno o podnošljivosti, može postupno povisivati do najviše 75 mg na dan, jednokratno ili podijeljeno u 3 doze.

Injekcije

Ladiomil se intravenski daje bolesnicima koji ne mogu uzimati lijek na usta, kod kojih nije postignut zadovoljavajući terapijski odgovor nakon oralne primjene ili u refraktornim slučajevima depresije.

Sadržaj 1 do 2 ampule (25 do 50 mg) treba razrijediti s 250 ml fiziološke otopine ili otopine glukoze. Primjenjuje se infuzijom tijekom 1,5 do 2 sata.

Ako je potrebna veća doza 3 do 6 ampula (75 do 150 mg) treba razrijediti s 500 ml fiziološke otopine ili otopine glukoze, te primijeniti infuzijom tijekom 2 do 3 sata.

Čim se postigne terapijski odgovor (obično tijekom 1 do 2 tjedna) nastavlja se oralnim liječenjem.

Doziranje u starijih bolesnika
U starijih se primjenjuju manje doze, ovisno o bolesnikovom stanju i terapijskom odgovoru.

4.3. Kontraindikacije
Ladiomil je kontraindiciran u bolesnika preosjetljivih na maprotilin, u bolesnika s konvulzivnim poremećajima (postojećima ili u anamnezi), akutnim srčanim infarktom, te u bolesnika koji se liječe inhibitorima monoaminooksidaze (vidi Interakcije).

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

Liječenje Ladimilom valja započeti malim dozama, održavati ih tijekom 2 tjedna, a potom postupno s manjim porastima povećavati. Dozu valja održavati na najnižoj učinkovitoj razini. Valja izbjegavati nagli prekid liječenja Ladiomilom zbog mogućih nuspojava. Tijekom liječenja Ladiomilom bolesnika se mora nadzirati.

Tijekom liječenja Ladiomilom preporučuje se periodično praćenje krvne slike, redoviti nadzor jetrene i bubrežne funkcije, te redoviti pregledi zubi, posebice tijekom dugotrajnog liječenja.

Ladiomil valja s oprezom primjenjivati u starijih bolesnika i u bolesnika s kardiovaskularnim bolestima, uključujući preboljeli srčani infarkt, smetnje provođenja, aritmije i/ili ishemijsku srčanu bolest. U takovih je bolesnika potrebno nadzirati srčanu funkciju, uključujući EKG, posebice tijekom dugotranog liječenja. U bolesnika sklonih ortostatskoj hipotenziji potrebno je redovito mjeriti krvni tlak.

Ladiomil s oprezom valja primijenjivati u bolesnika s glaukomom uskog kuta ili povećanim intraokularnim tlakom, kroničnom jačom opstipacijom, poremećajima jetrene i bubrežne funkcije, hipertireozom, te retencijom mokraće (postojećom ili u anamnezi), posebice u bolesnika s hipertrofijom prostate.

U shizofrenih bolesnika koji se liječe Ladiomilom postoji mogućnost pogoršanja psihoze, dok u bolesnika s bipolarnim (cikličnim afektivnim) poremećajima Ladiomil može potaknuti hipomanične i manične epizode, zbog kojih valja smanjiti dozu ili prekinuti liječenje te primijeniti antipsihotik. U rijetkih depresivnih bolesnika antidepresivi mogu potaknuti egzacerbaciju suicidnih skonosti (koje su inače sastavni dio bolesti).

U starijih i u predisponiranih bolesnika triciklički antidepresivi mogu potaknuti farmakogene psihoze, koje nestaju spontano tijekom nekoliko dana nakon prekida liječenja.

Uporaba u starijih bolesnika
U starijih se bolesnika preporučuju manje doze (vidi Doziranje i način uporabe).

Uporaba u djece
Učinkovitost i neškodljivost u djece (mlađe od 18 godina) nije utvrđena.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija

Zbog mogućnosti opasnih nuspojava maprotilin i inhibitori monoaminooksidaze se ne smiju uzimati istodobno. Liječenje Ladiomilom smije započeti nakon najmanje 2 tjedna od prestanka liječenja inhibitorima monoaminooksidaze. Nakon prestanka liječenja Ladiomilom također se tijekom najmanje 2 tjedna ne smije započeti liječenje inhibitorima monoaminooksidaze.

Maprotilin može pojačati kardiovaskularne učinke simpatomimetika čak ako su primijenjeni u obliku kapi za nos ili kao lokalni anestetici (npr. u stomatologiji), te je potreban strogi nadzor (krvnog tlaka i srčane frekvencije) te pažljivo prilagođavanje doze. Maprotilin može pojačati i učinke antikolinergičnih lijekova na očne zjenice, središnji živčani sustav, debelo crijevo i mokraćni mjehur. Zbog sinergizma antikolinergičnih učinaka maprotilin se ne bi smio kombinirati s kinidinom i sličnim antiaritmicima.

Istovremena primjena maprotilina i tricikličkih antidepresiva dovodi do porasta koncentracije maprotilina što može dovesti do pojave konvulzija.

U kombinaciji s alkoholom ili depresorima središnjeg živčanog sustava mogu se pojačati depresivni učinci maprotilina na središnji živčani sustav.

Oprez je potreban pri kombiniranju maprotilina s hormonima štitnjače zbog moguće pojačane kardiotoksičnosti.

Maprotilin može smanjiti ili blokirati antihipertenzivni učinak blokatora adrenergičnih neurona (gvanetidin, betanidin, rezerpin, klonidin, alfa-metildopa), te hipertenzivnim bolesnicima koji se liječe Ladiomilom treba dati antihipertenziv drugog mehanizma djelovanja.

Lijekovi koji aktiviraju jetrene mikrosomne enzime (barbiturati, fenitoin, karbamazepin, oralni kontraceptivii dr.) mogu ubrzati metabolizam maprotilina smanjujući mu plazmatsku koncentraciju i učinkovitost, te dozu ponekad valja prilagoditi.

Plazmatska se koncentracija maprotilina može povećati u kombinaciji s cimetidinom ili s fluoksetinom. I zbog znatne biotransformacije propranolola može se povećati plazmatska koncentracija maprotilina te se moraju kombinirati oprezno, uz nadziranje plazmatskih razina. Maprotilin može pojačati učinke kumarinskih antikoagulansa, oralnih hipoglikemika (tipa sulfonilureje) i inzulina.

4.6. Trudnoća i dojenje

Ladiomil se tijekom trudnoće i dojenja može koristiti samo ako je neophodno.
Studije u životinja nisu pokazale ni teratogenih, ni mutagenih učinaka, a niti učinaka štetnih za reprodukciju ili fetus.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Bolesnike koji se liječe Ladiomilom valja upozoriti na simptome središnjeg živčanog sustava koji se mogu pojaviti i smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Konzumacija alkohola i ostalih lijekova može pojačati ove simptome.

4.8. Nuspojave
Nuspojave Ladiomila su obično blage i prolazne i najčešće nestaju tijekom liječenja ili nakon smanjenja doze. Neke je nuspojave (umor, poremećaji spavanja, agitacija, tjeskoba, opstipacija, suhoća usta) često teško razlučiti od simptoma same depresije.

Središnji živčani sustav - psihički učinci
Tjeskoba, nesanica, agitacija; rjeđe konfuzija, halucinacije, dezorijentacija, nemir, noćne more, hipomanija, manija, egzacerbacija psihoze, poremećaji pamćenja

Neurološki učinci
Pospanost, vrtoglavica, tremor; rjeđe obamrlost, motorna hiperaktivnost, konvulzije, EEG promjene, tinitus, ekstrapiramidni simptomi, ataksija, dizartrija, parestezije.

Učinci u kardiovaskularnom sustavu
Rijetko: ortostatska hipotenzija, hipertenzija, tahikardija, palpitacije, aritmije, srčani blok, sinkopa.

Antikolinergični učinci
Suhoća usta, opstipacija, zamagljen vid; rjeđe: poremećaji akomodacije, midrijaza, retencija mokraće, problemi s mokrenjem, zubni karijes.

Alergijski učinci
Rijetko: kožni osip, petehije, svrbež, urtikarija, fotosenzitizacija, edemi, lijekom uzrokovana vrućica.

Učinci u probavnom sustavu
Mučnina; rjeđe: povraćanje, želučani problemi, proljev, gorak okus, grčevi u trbuhu, disfagija.

Učinci u endokrinom sustavu
Rjeđe: pojačan ili oslabljen libido, impotencija, povećanje ili smanjenje koncentracije glukoze u krvi, izolirani slučaj galaktoreje.

Učinci u hematpoetskom sustavu
Izolirani slučajevi: leukopenija, agranulocitoza, eozinofilija, trombocitopenija.

Ostali učinci
Slabost, umor, glavobolja, promijenjena jetrena funkcija, žutica, smanjenje ili porast tjelesne težine, pretjerano znojenje, crvenilo lica, učestalo mokrenje, povećano stvaranje sline, kongestija nosne sluznice, alopecija.

4.9. Predoziranje

Znakovi se predoziranja općenito pojavljuju tijekom prva 4 sata nakon uzimanja, a najjači su 24 sata nakon uzimanja. Zbog farmakokinetičkih osobina maprotilina bolesnik je u opasnosti i slijedećih 4 do 6 dana.

Znakovi središnjeg živčanog sustava koji se mogu pojaviti su jaka pospanost i vrtoglavica, koma, konvulzije, nemir ili agitiranost, mišićna ukočenost ili slabost. Od kardiovaskularnih komplikacija mogu se pojaviti tahikardija, aritmije, poremećaji provođenja, te srčano zatajenje. Bolesnik može imati vrućicu, povraćati, a može se pojaviti i depresija disanja.

Kako maprotilin nema antidota liječenje je simptomatsko i suportivno. Što prije treba potaknuti povraćanje ili, ako bolesnik nije pri svijesti isprati želudac. Ako je bolesnik u cirkulacijskom kolapsu primijenjuju se plazma ekspanderi intravenski, kisik i kortikosteroidi. Pri kongestivnom zatajenju srca bolesnika valja brzo digitalizirati. Za srčane aritmije primijenjuje se natrij bikarbonat, a ako su refraktorne, fenitoin ili oprezno propranolol. Ako se pojave konvulzije i hiperiritabilnost pažljivo se primijenjuju benzodiazepini. Vrućicu treba kontrolirati svim raspoloživim metodama.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine
Ladiomil sadržava maprotilin, tetraciklički antidepresiv koji osim što djeluje antidepresivno i anksiolitički, ublažava agitaciju i psihomotornu retardaciju. Posjeduje izraženi i selektivni inhibitorni učinak na preuzimanje noradrenalina u presinaptičkim neuronima kortikalnih struktura središnjeg živčanog sustava, čime povećava njegovu sinaptičku koncentraciju. Takav učinak na serotonin ne ispoljava. Posjeduje slab do umjereni afinitet za središnje a1-adrenergične receptore, naglašeni inhibitorni učinak na H1-receptore i umjereni antikolinergični učinak. Smatra se da su promjene funkcionalnog odgovora neuroendokrinog sustava (hormon rasta, melatonin, endorfini) i/ili neurotransmitera (noradrenalin, serotonin, GABA) tijekom dugotrajnog liječenja također uključeni u mehanizam djelovanja maprotilina.

5.2. Farmakokinetske osobine

Nakon oralne primjene maprotilin hidroklorid se apsorbira polako i potpuno. Prosječna apsolutna bioraspoloživost iznosi 66 do 70 %. Vršne se plazmatske koncetracije od 48 do 150 nmol/l (13 do 47 ng/ml) postižu do 8 sati nakon primjene doze od 50 mg.

1 sat nakon intravenske bolus injekcije od 50 mg Ladiomila postižu su se koncentracije od 54 do 182 nmol/l (17 do 57 ng/ml).

Nakon ponavljane (oralne ili intravenske) primjene 150 mg Ladiomila na dan ravnotežne krvne koncentracije od 320 do 1270 nmol/l (100 do 400 ng/ml) postižu se tijekom drugog tjedna liječenja, bilo primijenjena kao pojedinačna dnevna doza ili podijeljena u tri doze.

Ravnotežne koncentracije maprotilina linearno su proporcionalne dozi, iako se bitno razlikuju od osobe do osobe.

Omjer maprotilina u krvi i plazmi iznosi 1,7. Prosječni volumen raspodjele iznosi 23 do 27 l/kg. 88 do 90 % maprotilina je vezano za plazmatske bjelančevine, neovisno o bolesnikovoj dobi ili bolesti. Koncentracija u moždanom likvoru iznosi 2 do 13 % serumske koncentracije maprotilina.

Znatna se količina maprotilina metabolizira, te se samo 2 do 4 % doze izlučuje u mokraći nepromijenjeno. Glavni je metabolit farmakološki aktivni desmetil derivat. Hidroksilirani i/ili metoksilirani metaboliti koji se izlučuju konjugirani putem bubrega su manje bitni.

Prosječno poluvrijeme izlučivanja maprotilina iz krvi iznosi 43 do 45 sati. Prosječni se sustavni klirens kreće od 510 do 570 ml/min.

Tijekom 21 dana u mokraći se izluči otprilike dvije trećine pojedinačne doze, najvećim dijelom u obliku slobodnih i konjugiranih metabolita, a u stolici otprilike trećina.

Farmakokinetika u starijih bolesnika

U starijih su bolesnika (starijih od 60 godina) ravnotežne koncentracije više nego u mlađih bolesnika nakon iste doze. I poluvrijeme izlučivanja je dulje, te bi dnevne doze trebalo prepoloviti. U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom (klirens kreatinina 24 do 37 ml/min) poluvrijeme izlučivanja nije promijenjeno, ako je jetrena funkcija neoštećena. Bubrežno je izlučivanje metabolita smanjeno, ali je ono kompenzirano povećanim izlučivanjem putem žuči.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti

U studijama akutne toksičnosti u štakora intravenska primjena doza približno 8 puta većih od maksimalne preporučene doze u čovjeka izazvala je paralizu bez anestezije, konvulzije i druge poremećaje središnjeg živčanog sustava i respiratornu depresiju. Slične pojave primijećene su nakon intraperitonealne i supkutane primjene.

Praćenjem životinja tijekom godine dana uz primjenu velikih doza maprotilina nije dokazana karcinogenost. Također nije bilo dokaza mutagenosti u potomaka miševa kojima su davana i do 60 puta veće doze od onih koje se primjenjuju u ljudi.


6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari

Tablete
Laktoza, škrob kukuruzni, kalcij fosfat, silicij dioksid koloidni, želatina, talk, magnezij stearat, hipromeloza, polisorbat, titan dioksid (E171), željezo oksid žuti (E172), željezo oksid crveni (E172).

Injekcije
Manitol, metansulfonska kiselina, voda za injekcije.

6.2. Inkompatibilnosti - Nije primjenljivo.

6.3. Rok valjanosti - 60 mjeseci.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Tablete - Čuvati pri temperaturi do 25 °C
Injekcije - Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
PVC/Al blister; 3 blistera, svaki s 10 tableta.
Ampula 2 ml, bezbojna, samolomljiva; 10 ampula.

6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.

6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva

Proizvođači

PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska
i
NOVARTIS, Basel, Švicarska u suradnji
Podnositelj zahtjeva
PLIVA Hrvatska d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
530-09/03-03/190 od 11.12.2003.
530-09/03-03/206 od 11.12.2003.
530-09/03-03/189 od 11.12.2003.

Prosinac, 2003.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:43 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

VELAFAX (venlafaksin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA
Velafax® tablete 37.5 mg
Velafax® tablete 75 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna Velafax® tableta sadržava 37.5 mg, odnosno 75 mg venlafaksina u obliku venlafaksin hidroklorida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tablete.
Velafax® tablete 37.5 mg su žute, ovalne tablete s razdjelnom crtom s obje strane.
Velafax® tablete 75 mg su žute, okrugle tablete s otisnutim "PLIVA" na jednoj strani i razdjelnom crtom na drugoj.


4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije
Velafax tablete indicirane su za liječenje depresije uključujući i depresiju praćenu anksioznošću.
Velafax tablete nakon početnog zadovoljavajućeg učinka indicirane su i za prevenciju relapsa prve epizode depresije kao i za prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja.

4.2 Doziranje i način uporabe
Liječenje Velafax tabletama smije započeti najranije 14 dana nakon prekida terapije s inhibitorima monoaminookisdaze.

Odrasli

Uobičajena preporučena doza je 75 mg na dan, podijeljeno u dvije doze (37,5 mg dva puta dnevno). Ako je nakon nekoliko tjedana potreban dodatni klinički učinak, doza se može povećati do 150 mg na dan podijeljeno u dvije doze (75 mg dva puta dnevno).

Ako je prema procijeni liječnika potrebna veća doza, na primjer u teškim oblicima depresija ili u hospitaliziranih bolesnika početna doza od 150 mg može se dati u dvije podijeljene doze (75 mg dva puta dnevno). Dnevna doza se zatim može povećavati za 75 mg svaka dva ili tri dana dok se ne postigne zadovoljavajući terapijski odgovor bolesnika. Maksimalna preporučena doza je 375 mg na dan. Dozu zatim valja postepeno smanjivati do uobičajene doze u skladu s terapijskim učinkom.

Uobičajeno je da je doza za prevenciju relapsa i prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja približno ista dozi primijenjenoj tijekom liječenja početne epizode bolesti. Stanje bolesnika potrebno je redovito pratiti i ocjenjivati kako bi se procijenila dobrobit dugotrajnog liječenja venlafaksinom.

Preporuča se venlafaksin tablete uzimati s hranom.

Bolesnici s oštećenjem bubrega i jetre
Kod bolesnika s blagim oštećenjem bubrega (GF>30ml/min) ili jetre nije potrebno mijenjati dozu.
Kod bolesnika s umjereno teškim oštećenjem bubrega (GF 10-30 ml/min) ili jetre dozu valja smanjiti za 50%. Ta doza se može dati jednom dnevno obzirom na dugi t1/2 venlafaksina i ODV u tih bolesnika.
Nedostatni su podaci o primjeni Velafax tableta u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (GF < 10 ml/min) ili jetre.

Starije osobe

U starijih bolesnika preporučuju se uobičajene doze, iako je potreban oprez kao i sa svakom terapijom u liječenju starijih osoba (npr. postoji mogućnost oštećenja bubrega; vidi preporučene doze kod oštećenja bubrega). Uvijek valja primijeniti najnižu učinkovitu dozu te pažljivo pratiti bolesnika u slučaju povećavanja doze.

Djeca/Adolescenti

Ne preporuča se davati djeci i adolescentima ispod 18 godina zbog nedostatnih podataka o učinkovitosti i neškodljivosti venlafaksina u liječenju depresije u toj populaciji (vidi 4.3. Kontraindikacije i 4.8. Nuspojave).

Terapija održavanja

Liječnik treba za svakog bolesnika periodički ocijeniti korisnost dugotrajnog liječenja s Velafax tabletama.
Općenito je prihvaćeno da akutna epizoda teške depresije zahtjeva nekoliko mjeseci ili duže neprekidne terapije. Venlafaksin se u kliničkim ispitivanjima pokazao učinkovit tijekom dugotrajne terapije u trajanju do 12 mjeseci.
U kliničkim ispitivanjima venlafaksin se pokazao učinkovit u prevenciji relapsa i prevenciji ponavljajućeg depresivnog poremećaja u bolesnika koji su pokazali povoljan terapijski odgovor na venlafaksin u akutnoj fazi prve epizode depresije.

Prekid terapije

Pojava reakcije ustezanja nakon naglog prekida liječenja poznata je u terapiji antidepresivima. Kod prekida terapije venlafaksinom u dozi većoj od 75 mg dnevno u trajanju više od tjedan dana, preporuča se postepeno smanjenje doze kroz najmanje tjedan dana. Ako su primjenjivane veće doze u trajanju više od 6 tjedana preporuča se postupno smanjivanje doze u trajanju od najmanje 2 tjedna.

4.3. Kontraindikacije
- poznata preosjetljivost na venlafaksin ili bilo koji drugi sastojak lijeka,
- istovremena primjena venlafaksina i inhibitora monoamino oksidaze (vidi Interakcije),
- djeca i adolescenti s depresijom mlađi od 18 godina.

4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

Kod svih bolesnika s depresijom postoji rizik od suicidalnih namjera koje mogu trajati do vremena postizanja značajne remisije bolesti. Obzirom da se klinički učinak antidepresiva očituje tek nakon prvih par tjedana terapije, bolesnike treba u tom periodu pomno nadzirati.

U bolesnika koji su uzimali antidepresive uključujući i venlafaksin, rijetko je zabilježena pojava manije ili hipomanije. Kao i kod svih antidepresiva, venlafaksin valja s oprezom koristiti u bolesnika koji su u prošlosti bolovali od manije.

Venlafaksin se ne preporuča u bolesnika s nedavnim infarktom miokarda ili nestabilnom srčanom bolešću jer ne postoje podaci njegovoj primjeni u takvih bolesnika. Klinički značajne promjene elektrokardiograma zabilježene su u 1% bolesnika liječenih venlafaksinom u usporedbi s 0.2% bolesnika koji su primali placebo. Tijekom kliničkih ispitivanja rijetko su zabilježene klinički značajne promjene u PR, QRS ili QTc intervalima kod bolesnika liječenih venlafaksinom.

Venlafaksin (kao i sve antidepresive) valja uvoditi s oprezom u bolesnika s epilepsijom u anamnezi, a terapiju valja prekinuti kod svakog bolesnika kod kojeg se pojave konvulzije.

Porast krvnog tlaka ovisan o dozi prijavljen je tijekom primjene venlafaksina osobito u bolesnika koji su dobivali doze veće od 200 mg dnevno. Prema tome preporuča se mjerenje krvnog tlaka bolesnicima koji se liječe venlafaksinom. Smatra se da pacijenti s liječenom hipertenzijom kao i oni koji imaju povišene vrijednosti krvnog tlaka prije početka liječenja nemaju posebnu predispoziciju za daljnje povećanje tlaka tijekom liječenja venlafaksinom.

Zbog mogućnosti zlouporabe lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav (SŽS), liječnik treba pažljivo pratiti bolesnike koji u anamnezi imaju ovisnost o lijekovima. Klinička ispitivanja nisu pokazala psihičku ovisnost o lijeku, povećanje tolerancije ili potrebu za povišenjem doze tijekom vremena u bolesnika liječenim venlafaksinom.

Može se pojaviti pojačano lupanje srca, osobito kod primjene visokih doza. U kliničkim istraživanjima umjereno lupanje srca pojačavalo se za približno 4 otkucaja po minuti kod bolesnika liječenih venlafaksinom. Valja biti oprezan kod bolesnika čije zdravstveno stanje može biti ugroženo pojačanim lupanjem srca.

Dozu venlafaksina treba smanjiti u bolesnika s umjereno teškim do teškim oštećenjem bubrega, te u bolesnika s cirozom jetre (Vidi 4.2. Doziranje i način primjene).

Tijekom liječenja venlafaksinom povremeno se može javiti ortostatska hipotenzija. Bolesnike, osobito starije valja upozoriti na moguću pojavu vrtoglavice ili nestabilnosti.

Tijekom terapije venlafaksinom kao i s ostalim antidepresivima mogu se pojaviti slučajevi hiponatrijemije i/ili sindroma pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH). Takva stanja se obično javljaju u hipovolemičnih bolesnika ili dehidriranih bolesnika te bolesnika na terapiji s diureticima i starijih osoba. Na to treba posumnjati u bolesnika u kojih se javi vrtoglavica, konfuzija ili čak konvulzije tijekom primjene venlafaksina.

Zabilježena je pojava midrijaze pri primjeni venlafaksina, zato bolesnike s povišenim intraokularnim tlakom ili sa rizikom od glaukoma uskog kuta treba pažljivo pratiti.

U bolesnika koji uzimaju venlafaksin kao i kod primjene svih inhibitora ponovne pohrane serotonina postoji rizik od krvarenja na koži i sluznicama. Venlafaksin valja koristiti s oprezom u bolesnika sa hemoragičkom dijatezom.

U placebo kontroliranoj kliničkoj studiji prijavljen je značajan porast serumskog kolesterola u 5.3% bolesnika liječenih venlafaksinom u odnosu na 0% bolesnika koji su primali placebo tijekom najmanje 3 mjeseca.. Mjerenja kolesterola u serumu treba redovito provoditi u slučajevima dugotrajne terapije venlafaksinom.

Kao i ostali inhibitori ponovne pohrane serotonina, venlafaksin treba oprezno primjenjivati u bolesnika koji su na terapiji neurolepticima zbog mogućeg razvoja neuroleptičkog malignog sindroma.

4.5. Interakcije s ostalim lijekovima ili ostali oblici interakcija

Inhibitori MAO
Ozbiljne nuspojave opisane su u slučajevima uvođenja terapije venlafaksinom ubrzo nakon prestanka uzimanja inhibitora monoaminooksidaze (MAO) ili obrnuto. Opisane nuspojave uključivale su tremor, mioklonus, dijaforezu, mučninu, povraćanje, crvenilo, vrtoglavicu, hipertermiju u obliku sličnom neuroleptičkom malignom sindromu, konvulzije i smrt. Iste nuspojave opisane su i kod primjene MAO inhibitora i drugih antidepresiva farmakološki sličnih venlafaksinu. Venlafaksin se stoga ne smije davati u kombinaciji s inhibitorima MAO, a interval između prekida terapije s inhibitorima MAO i početka terapije s venlafaksinom treba biti najmanje 14 dana. Terapija inhibitorima MAO može započeti najranije 7 dana nakon prekida terapije venlafaksinom.

Serotoninski lijekovi:
Na temelju mehanizma djelovanja venlafaksina i mogućnosti izazivanja serotoninskog sindroma, preporuča se oprez kod istovremen primjene s lijekovima koji djeluju na serotoninski sustav (kao što su triptan, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili litij).

Litij: Venlafaksin nema utjecaja na farmakokinetiku litija.

Imipramin/desipramin:
Venlafaksin nije utjecao na metabolizam imipramina i njegova metabolita 2-OH-imipramin, iako je ukupna bubrežna eliminacija 2-OH-desipramina bila smanjena, a porast AUC i Cmax desipramina bio približno 35%.

Haloperidol:
U farmakokinetskoj studiji istovremena primjena venlafaksina sa pojedinačnom oralnom dozom 2 mg haloperidola rezultirala je sa 42% manjim renalnim klirensom, porastom vrijednosti AUC od 75% i 88% porast Cmax haloperidola. Poluvrijeme eliminacija ostalo je nepromijenjeno.

Diazepam:
Farmakokinetski profil venlafaksina i O-desmetil venlafaksina nisu značajno promijenjeni pri primjeni diazepama. Venlafaksin nema učinka na farmakokinetski profil diazepama te na psihomotorni ili psihometrijski učinak diazepama.

Klozapin:
Pri zajedničkoj primjeni sa venlafaksinom, zabilježene su povišene vrijednosti klozapina koje su izazvale nuspojave koje uključuju konvulzije.

Alkohol:
Venlafaksin ne pojačava psihomotorne poremećaje uzrokovane etanolom. Međutim kao i kod drugih lijekova s djelovanjem na SŽS bolesnike valja savjetovati da izbjegavaju konzumaciju alkohola dok uzimaju venlafaksin.

Elektrokonvulzina terapija, EKT:
Nedostatna su klinička iskustva u zajedničkoj primjeni venlafaksina i EKT-a. Kako je zabilježena produžena konvulzivna aktivnost nakon zajedničke primjene EKT-a sa inhibitorima ponovne pohrane serotonina, potreban je oprez.

Lijekovi koji se metaboliziraju sa sustavom enzima citokrom P 450:
Venlafaksin se primarno metabolizira u aktivni metabolit O-desmetil venlafaksin (ODV) putem CYP2D6. Za razliku od većine drugih antidepresiva nije potrebno podešavati dozu kod istovremene primjene s lijekovima koji inhibiraju CYP2D6 ili kad se primjenjuje u bolesnika koji slabo metaboliziraju putem citokrom CYP2D6 jer ukupna koncentracija aktivne tvari ostaje ista (venlafaksin i ODV).
Glavni put eliminacije venlafaksina je putem CYP2D6 i CYP3A4. Oprez je stoga potreban kad se istovremeno primjenjuju lijekovi koji inhibiraju oba enzima. Takve interakcije do sada nisu bile predmetom istraživanja.
Venlafaksin je relativno slab inhibitor CYP2D6 i ne inhibira CYP1A2, CYP2C9 i CYP3A4. Stoga se kod primjene venlafaksina ne očekuju interakcije sa drugim lijekovima koji se metaboliziraju sa tim jetrenim enzimima. In vivo studije dokazale su navedeno za alprazolam, kafein, karbamazepin i diazepam.

Cimetidin:
Cimetidin inhibira učinak prvog prolaza kroz jetru venlafaksina ali nema značajni učinak na formaciju ili eliminaciju ODVa, koji je prisutan u puno većoj količini u sistemskom krvotoku. Smatra se da nije potrebna prilagodba doze tijekom istovremene primjene s cimetidinom. Za starije bolesnike ili bolesnike s poremećenom funkcijom jetre, interakcije mogu potencijalno biti više izražene. Za takve bolesnike indicirano je kliničko praćenje pri istovremenoj primjeni venlafaksina i cimetidina.

Varfarin:
U bolesnika koji uzimaju varfarin zajedno s venlafaksinom zabilježen je pojačani antikoagluantni učinak.

Pripravci za liječenje pretilosti:
Učinkovitost i neškodljivost venlafaksina u kombinaciji s pripravcima za liječenje pretilosti, uključujući i fentermin, nije poznata. Istovremena primjena takvih pripravaka i venlafaksina se ne preporučuje. Venlafaksin nije indiciran za liječenje pretilosti ni kao monoterapija niti u kombinaciji s takvim pripravcima.

Indinavir:
Farmakokinetska studija indinavira i venlafaksina pokazala je 28% smanjenje AUC i 36% smanjenje Cmax indinavira. Indinavir nije utjecao na farmakokinetiku venlafaksina i ODV. Kliničko značenje navedene interakcije nije poznato.

4.6. Trudnoća i dojenje
Ne postoje podaci o primjeni venlafaksina tijekom trudnoće. Studije na životinjama nedostatne su u pogledu ocjene učinka venlafaksina na trudnoću, te je stoga mogući rizik u ljudi nepoznat. Velafax ne treba uzimati tijekom trudnoće osim ako je neophodan. Ukoliko se venlafaksin uzima do poroda ili kratko prije poroda treba imati na umu pojavu reakcije ustezanja u novorođenčeta.
Postoje dokazi koji ukazuju da se venlafaksin i njegovi metaboliti izlučuju u majčino mlijeko te se stoga primjena venlafaksina u dojilja ne preporuča.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Pokazalo se da venlafaksin ne utječe na psihomotorne, kognitivne i složene oblike ponašanja u zdravih dobrovoljaca. Međutim, kao i prilikom terapije ostalim s psihoaktivnim lijekovima, bolesnike treba upozoriti na moguće smanjenje sposobnosti upravljanja vozilima i strojevima.

4.8. Nuspojave

Najčešće zamijećene nuspojave venlafaksina bile su: mučnina, nesanica, suha usta, pospanost, vrtoglavica, opstipacija, znojenje, nervoza, astenija i poremećaj ejakulacije /orgazma. Pojava većine ovih nuspojava ovisila je o dozi i većini se smanjuje intenzitet i učestalost tijekom trajanja terapije, te uglavnom nisu dovodile do prekida terapije.

Niže navedene nuspojave venlafaksina klasificirane su po tjelesnim sustavima i podijeljene na vrlo učestale (> 1/10), učestale (<1/10 i >1/100), neučestale (<1/100 i >1/1000), rijetke (<1/1000) i vrlo rijetke (>1/10000).

Hematološki
Neučestale: ekhimoze, krvarenje u sluznicama.
Rijetke: produženo vrijeme krvarenja, hemoragija, trombocitopenija.
Vrlo rijetke: krvne diskrazije (uključujući agranulocitozu, aplastičnu anemiju, neutropeniju i pancitopeniju).

Kardiovaskularni sustav
Učestale: hipertenzija, palpitacije, vazodilatacija.
Neučestale: ortostatska hipotenzija, sinkopa, aritmija (uključujući tahikardiju).
Vrlo rijetke: Torsade de Point, produljenje QT intervala, ventrikularna tahikardija i ventrikularna fibrilacija.

Gastrointestinalni sustav
Vrlo učestale: opstipacija, mučnina (vidi ispod).
Učestale: anoreksija, proljev, dispepsija, povraćanje.
Neučestale: škripanje zubima.
Rijetke: gastrointestinalno krvarenje.
Vrlo rijetke: pankreatitis.

Opći poremećaji
Vrlo učestale: astenija, glavobolja.
Učestale: abdominalna bol, zimica, vrućica.
Rijetke: anafilaksija.

Metabolički i nutritivni poremećaji
Učestale: povećanje ili smanjenje težine, promjene u razini serumskog kolesterola.
Neučestale: hiponatrijemia uključujući sindrom pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona, porast vrijednosti jetrenih enzima.
Rijetke: hepatitis.
Vrlo rijetke: porast vrijednosti prolaktina.

Mišićno koštani sustav
Učestale: artralgija, mialgija.
Neučestale: spazam mišića
Vrlo rijetke: rabdomioliza.

Neurološki sustav
Vrlo učestale: vrtoglavica, suha usta, nesanica, nervoza, somnolencija.
Učestale: abnormalni snovi, uznemirenost, anksioznost, konfuzija, povećan tonus muskulature, parestezije, tremor.
Neučestale: halucinacije, mioklonus.
Rijetke: ataksija, poremećaj u ravnoteži i koordinaciji, ekstrapiramidni poremećaji uključujući diskineziju, smetnje govora uključujući disartriju, distonija, manija ili hipomanija, simptomi slični neuroleptičkom malignom sindromu, konvulzije, serotoninski sindrom.
Vrlo rijetke: delirij.

Renalni i urinarni sustav
Učestale: učestalo mokrenje.
Neučestale: urinarna retencija.

Reproduktivni sustav i dojke
Vrlo učestale: abnormalna ejakulacija/orgazam.
Učestale: smanjen libido, impotencija, poremećaji menstrualnog ciklusa.
Rijetke: galaktoreja.

Respiratorni sustav
Učestale: dispneja, zijevanje.
Vrlo rijetke: plućna eozinofilija.

Koža i potkožje
Vrlo učestale: znojenje (uključujući noćno znojenje).
Učestale: svrbež, osip.
Neučestale: angioedem, makulopapularni osip, urtikarija, fotosenzitivne reakcije, alopecija.
Rijetke: eritema multiforme, Stevens-Johnsonov sindrom.

Osjetni sustav
Učestale: abnormalni vid/akomodacija, midrijaza, tinitus.
Neučestale: promijenjen osjećaj okusa.

Nuspojave zabilježene u pedijatrijskim kliničkim studijama
U pedijatrijskim kliničkim studijama koje su ispitivale učinkovitost i neškodljivost venlafaksina za liječenje depresije u djece zabilježene su sljedeće nuspojave s učestalošću u najmanje 2% bolesnika: abdominalna bol, bol u prsima, tahikardija, anoreksija, gubitak težine, opstipacija, dispepsija, mučnina, ekhimoze, epistaksa, midrijaza, mijalgija, vrtoglavica, emocionalna osjetljivost, tremor, neprijateljsko raspoloženje i suicidalne ideje.

Posebne napomene
Mučnina je najučestalija u početku liječenja, a incidencija se smanjuje tijekom prvih par tjedana. Mučnina nakon primjene venlafaksina je obično blaga ili umjerena te rijetko dovodi od povraćanja i prekida terapije. Pojava mučnine ovisna je o dozi, pogotovo kad se doza povećava ubrzano.

Reverzibilni porast jetrenih enzima zabilježen je u malom broju pacijenata liječenih venlafaksinom. Vrijednosti se normaliziraju nakon prekida terapije.

Reakcije ustezanja opisane su pri naglom prekidu terapije, smanjenju doze ili prestanku uzimanja venlafaksina, a uključivale su umor, pospanost, glavobolju, mučninu ili povraćanje, gubitak apetita, suha usta, vrtoglavicu, nesvjesticu, proljev, nesanicu, noćne more, uznemirenost, anksioznost, nervozu, konfuziju, hipomaniju, parestezije, znojenje, slabost, smanjenu koordinaciju, tinutus, tremor i konvulzije. Većina simptoma koji se javljanju pri prekidu terapije s venlafaksinom nije ozbiljnog karaktera i povlače se sami od sebe.

4.9. Predoziranje
Simptomi: promjene elektrokardiograma (npr. produženi QT interval, blok grane, produženi QRS kompleks), sinusna i ventrikularna tahikardija, bradikardija i konvulzije, hipotenzija i promjene razine svijesti. Simptomi predoziranja obično se pojavljuju pri uzimanju venlafaksina s alkoholom i/ili drugim lijekovima koji djeluju na SŽS. Prijavljeno je i nekoliko slučajeva smrti nakon predoziranja venlafaksinom najčešće primijenjenog istodobno s alkoholom i/ili drugim lijekovima koji djeluju na SŽS.
Liječenje: Potrebno je osigurati i održavati prohodnost dišnih putova, te osigurati odgovarajuću oksigenaciju i normalno disanje. Pratiti srčanu funkciju i vitalne znakove, te primijeniti opće simptomatske i suportivne mjere. U obzir dolazi primjena aktivnog ugljena te ispiranje želuca. Ne preporuča se poticati povraćanje. Za venlafaksin nema specifičnog antidota.
Hemodijalizom se mogu ukloniti tek male količine venlafaksina i ODVa stoga se hemodijaliza ne preporuča.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1. Farmakodinamske osobine
Venlafaxin je strukturno novi antidepresiv, koji kemijski nije srodan tricikličkim, tetracikličkim ili drugim postojećim antidepresivima. To je racemat s dva aktivna enantiomera. Smatra se da je mehanizam antidepresivnog djelovanja venlafaksina u ljudi povezan s njegovom mogućnošću da potencira neurotransmitersku aktivnost SŽS-a. Venlafaxin i njegov glavni metabolit O-demetil venlafaksin (ODV) su potentni inhibitori ponovne pohrane serotonina (5-hidroksitriptofan, 5-HT), nešto manje potentni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i slabi inhibitori ponovne pohrane dopamina. Venlafaksin kao ni O-desmetil venlafaksin nisu pokazali specifični afinitet za alfa1-adrenergičke receptore, muskarinske receptore ili H1-histaminske receptore. Farmakološko djelovanje na tim receptorima može biti povezano s različitim nuspojavama kod drugih antidepresiva, kao što su antikolinergični, sedativni i kardiovaskularni učinci.

5.2. Farmakokinetske osobine
Venlafaksin se dobro apsorbira nakon oralne primjene i ima znatni učinak prvog prolaza kroz jetru.
Maksimalna koncentracija venlafaksina u plazmi, u rasponu 33-172 ng/ml, postiže se za oko 2.4 sata nakon primjene jednokratne doze 25-150 mg. Venlafaksin se znatno metabolizira u jetri.
O-desmetil venlafaksin (ODV) je glavni aktivni metabolit venlafaksina. Poluvrijeme eliminacije venlafaksina je približno 5 sati, a O-desmetil venlafaksina 11 sati. Maksimalna koncentracija ODV u plazmi postiže se za približno 4.3 sata, u rasponu 61-325 ng/ml. Koncentracije u plazmi, venlafaksina i ODV-a općenito dobro koreliraju s primijenjenom dozom.
Vezanje venlafaksina na bjelančevine plazme iznosi 27%, a O-desmetil venlafaksina 30%. ODV, te drugi metaboliti venlafaksina kao i nepromijenjeni venlafaksin izlučuju se primarno putem bubrega.

5.3. Pretklinički podaci o neškodljivosti
Venlafaksin nije pokazao kancerogeni potencijal na štakorima i miševima, te nije se pokazao mutagen u testovima in-vitro i in-vivo.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Popis pomoćnih tvari
Mikrokristalna celuloza, kukuruzni škrob, željezo oksid, žuti (E172), natrij-škrob glikolat, talk, silicij-dioksid, koloidni (bezvodni), magnezij stearat.

6.2. Inkompatibilnosti - Nije primjenljivo.

6.3. Rok valjanosti - 3 godine

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati pri temperaturi do 30°C.

6.5. Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
PVC /Al blister; 28 ili 30 tableta u pakiranju.

6.6. Upute o uporabi/rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi/rukovanju.

6.7. Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA HRVATSKA d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9. Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
Velafax® tablete 37.5 mg (28 tableta): UP/I-530-09/03-01/74 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 37.5 mg (30 tableta): UP/I-530-09/03-01/75 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 75 mg (28 tableta): UP/I-530-09/03-01/122 od 4. kolovoza 2004.
Velafax® tablete 75 mg (30 tableta): UP/I-530-09/03-01/121 od 4. kolovoza 2004.

Studeni, 2004.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:41 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZONADIN (zolpidem)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA
ZONADIN® tablete 5 mg
ZONADIN® tablete 10 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Svaka film tableta sadržava 5 mg, odnosno 10 mg zolpidem tartarata.

3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tablete.
Zonadin tablete 5 mg su okrugle, bijele film tablete s razdjelnom crtom na jednoj strani i utisnutim "ZO 5" na drugoj strani.
Zonadin tablete 10 mg su okrugle, bijele film tablete s razdjelnom crtom na jednoj strani i utisnutim "ZO 10" na drugoj strani.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije
Kratkotrajno liječenje iscrpljujuće nesanice ili nesanice koja uzrokuje velike smetnje.

4.2 Doziranje i način uporabe
Zonadin tablete primjenjuju se oralno.
Obzirom na brzi učinak, Zonadin se uzima neposredno prije odmora ili spavanja.
Preporučena dnevna doza za odrasle je 10 mg. Starije i iscrpljene osobe mogu biti posebno osjetljive na učinak zolpidema. U ovim je slučajevima preporučena doza 5 mg. Ne smiju se prekoračivati preporučene doze.
Budući da su klirens i metabolizam zolpidem tartarata kod jetrenih oštećenja smanjeni, liječenje treba započeti s dozom od 5 mg te osobitim oprezom kod starijih bolesnika. U odraslih (do 65 godina) doza se može povisiti na 10 mg samo ako nije postignut klinički odgovor te ako se lijek dobro podnosi.
Trajanje liječenja obično traje od nekoliko dana do dva tjedna, a najviše četiri tjedna, uz postupno smanjenje doze ukoliko je klinički indicirano.
Kao i kod svih hipnotika, ne preporučuje se dugotrajna primjena, a trajanje liječenja ne smije biti dulje od četiri tjedna.
Zolpidem tartarat se ne smije koristiti u djece.

4.3 Kontraindikacije
Zolpidem tartarat je kontraindiciran u bolesnika preosjetljivih na zolpidem tartarat, kod opstruktivne apneje u mirovanju, mijastenije gravis, teške jetrene insuficijencije, akutne i/ili teške respiratorne depresije. Zbog nedostatka podataka, zolpidem tartarat se ne smije prepisivati djeci niti bolesnicima s psihotičnim poremećajima.

4.4 Posebna upozorenja i posebne mjere opreza
Prije uzimanja pripravka potrebno je, po mogućnosti, utvrditi uzrok nesanice i ukloniti njene primarne uzroke. Nesanica koja je prisutna nakon 7-14-dnevnog liječenja može ukazivati na prisutnost primarnog psihijatrijskog ili psihičkog poremećaja, i bolesnika treba pažljivo ponovno dijagnosticirati u redovnim intervalima.

4.4.1 Posebne skupine bolesnika

Stariji: vidi preporuke o doziranju.
Depresija: Kao i sa drugim sedativima/hipnoticima, zolpidem tartarat treba davati s oprezom bolesnicima sa simptomima depresije. Obzirom da suicidalne sklonosti mogu biti prisutne, ovim se bolesnicima trebaju davati najmanje moguće količine lijeka zbog mogućnosti namjernog predoziranja bolesnika.
Primjena u bolesnika s poviješću ovisnosti o lijekovima ili alkoholu: Izuzetni oprez potreban je kod propisivanja bolesnicima koji su bili ovisni o lijekovima ili alkoholu. Ove bolesnike za vrijeme liječenja zolpidem tartaratom ili nekim drugim hipnotikom treba strogo kontrolirati obzirom na mogućnost stjecanja navike i psihičke ovisnosti o lijeku.

4.4.2 Opće informacije

Opće informacije vezane uz učinke primijećene nakon primjene benzodiazepina i ostalih hipnotika koje liječnik koji propisuje lijek treba uzeti u obzir, nalaze se u daljnjem tekstu.
Podnošljivost
Nakon ponavljane primjene tijekom nekoliko tjedana može doći do smanjenja učinkovitosti hipnotičkog djelovanja benzodiazepina s kratkotrajnim djelovanjem i srodnih pripravaka.
Ovisnost
Uporaba benzodiazepina i srodnih pripravaka može uzrokovati razvoj fizičke i psihičke ovisnosti. Rizik od ovisnosti se povećava s dozom i trajanjem liječenja, a veći je u bolesnika koji su imali psihijatrijske poremećaje ili su bili ovisni o lijekovima ili alkoholu.
Takve bi bolesnike trebalo pažljivo nadzirati kod primjene hipnotika.
Ukoliko dođe do razvoja psihičke ovisnosti, nagli prekid liječenja će biti praćen simptomima ovisnosti. Oni se mogu sastojati od glavobolje ili boli u mišićima, izuzetne tjeskoba i napetosti, nemira, konfuznosti i iritabilnosti. U težim slučajevima se mogu javiti slijedeći simptomi: derealizacija, depersonalizacija, hiperakuzija, neosjetljivost i trnci u udovima, preosjetljivost na svjetlost, zvuk i fizički kontakt, halucinacije ili epileptički napadaji.
"Rebound" nesanica
Prolazni sindrom kod kojeg se ponovno u pojačanom obliku javljaju simptomi zbog kojih je započeto liječenje benzodiazepinom ili srodnim pripravcima, a simptomi se mogu javiti nakon ukidanja liječenja hipnotikom. Mogu biti popraćeni i drugim reakcijama, uključujući promjene raspoloženja, tjeskobu i nemir.
Važno je da je bolesnik bude svjestan mogućnosti povratne (eng. rebound) nesanice, čime se njegova tjeskoba kod pojave ovih simptoma nakon ukidanja lijeka smanjuje na najmanju moguću mjeru. Budući da je rizik od povratnih simptoma pri ukidanju veći nakon naglog ukidanja liječenja, preporučuje se postupno smanjivanje doze ako je klinički opravdano.
Postoje indikacije da se simptomi koji prate ukidanje kod primjene benzodiazepina i srodnih pripravaka kratkotrajnog djelovanja mogu manifestirati unutar intervala doziranja, osobito u slučajevima velikih doza.
Amnezija
Benzodiazepini i srodni spojevi mogu izazvati anterogradnu amneziju. Ovo stanje se najčešće javlja nekoliko sati nakon uzimanja pripravka i stoga bi za smanjenje rizika bolesnici trebali biti sigurni da će moći imati neprekinuti san u trajanju od 7-8 sati.
Psihičke i "paradoksalne" reakcije
Reakcije poput nemira, pojačane nesanice, agitacije, iritabilnosti, agresivnosti, iluzija, bijesa, noćnih mora, halucinacija, psihoza, neprikladnog ponašanja i ostalih nuspojava kod ponašanja, poznate su popratne pojave benzodiazepina i srodnih pripravaka. U slučaju njihove pojave treba prekinuti uzimanje lijeka. Ove su reakcije mogu češće javiti kod starijih osoba.

4.5 Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija

Nije preporučeno: istovremeno uzimanje s alkoholom.
Sedativni učinak se može pojačati kad se pripravak koristi se u kombinaciji s alkoholom. To utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.
Uzeti u obzir: kombinacija s depresivima SŽS-a.
Pojačanje središnjih depresivnih učinaka može se javiti u slučajevima istovremene primjene s antipsihoticima (neurolepticima), hipnoticima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima, narkotičkim analgeticima, antiepilepticima, anesteticima i sedativnim antihistaminicima. Čini se da zolpidem tartarat ima interakciju sa sertralinom. Ova interakcija može izazvati pojačanu pospanost. Također su primijećeni izolirani slučajevi vizualnih halucinacija.
U slučaju narkotičkih analgetika pojačanje euforije također može dovesti to pojačane psihičke ovisnosti.
Spojevi koji inhibiraju određene jetrene enzime (osobito citokrom P450) mogu pojačati djelovanje i srodnih pripravaka.
Zolpidem tartarat se metabolizira putem nekoliko jetrenih enzima citokroma P450, a glavni ezim je CYP3A4 uz doprinos CYP1A2. Farmakodinamski učinak zolpidem tartarta se smanjuje kad se primjenjuje s rifampicinom (induktor CYP3A4). Međutim kad se zolpidem tartarat primjenjuje s itrakonazolom (inhibitor CYP3A4), ne mijenja se značajno njegova farmakokinetika i farmakodinamika. Nije poznato kliničko značenje ovih rezultata.
Budući da CYP3A4 ima važnu ulogu u metabolizmu zolpidem tartarata, treba uzeti u obzir moguće interakcije s lijekovima koje smanjuju ili pojačavaju djelovanje CYP3A4.
Ostalo: Kad je zolpidem tartarat bio primijenjen s ranitidinom ili cimetidinom, nisu primijećene značajne farmakokinetske interakcije.

4.6 Trudnoća i dojenje
Iako ispitivanja na životinjama nisu pokazala teratogenih niti embriotoksičnih učinaka, nije dokazana neškodljivost u trudnoći. Kao i sa svim drugim lijekovima, zolpidem tartarat treba izbjegavati za vrijeme trudnoće, osobito tijekom prvog tromjesečja.
Ukoliko se pripravak prepisuje ženi reproduktivne dobi, trebalo bi je upozoriti da se javi svom liječniku radi prestanka uzimanja pripravka ako namjerava zanijeti ili sumnja na trudnoću.
Ukoliko se iz medicinski opravdanih razloga zolpidem tartarat primjenjuje u kasnoj fazi trudnoće ili tijekom poroda, moguće je očekivati učinke na novorođenče, kao npr. hipotermiju, hipotoniju i umjerenu respiratornu depresiju, zbog farmakološkog djelovanja pripravka.
U novorođenčadi majki koje su kronično uzimale benzodiazepine ili srodne pripravke u kasnijim fazama trudnoće, može se razviti psihička ovisnost te donekle mogu biti pod rizikom od razvoja simptoma odvikavanja u postnatalnom periodu.
Male količine zolpidem tartarata javljaju se u mlijeku dojilje. Stoga uporaba zolpidem tartarata u dojilja nije preporučena.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Vozače i osobe koje upravljaju strojevima treba upozoriti da postoji mogući rizik od pospanosti ujutro nakon terapije. Kako bi se smanjio rizik, preporučuje se period odmaranja od 7 do 8 sati između uzimanja zolpidem tartarata i vožnje.

4.8 Nuspojave
Postoje dokazi o nuspojavama vezanim uz dozu kod primjene zolpidem tartarata, posebno onima koje se odnose na središnji živčani sustav te probavni sustav. Kao što je preporučeno u poglavlju 4.2 Doziranje i način uporabe, nuspojave će teoretski biti manje ako se zolpidem tartarat uzima neposredno prije spavanja, ili u krevetu. Te su nuspojave najčešće u starijih osoba.
Pospanost tijekom dana, smanjena pozornost, konfuzija, umor, glavobolja, omaglica, slabost mišića, poremećaji hoda ili dvoslike. Ovi se simptomi najčešće javljaju na početku liječenja.
Povremeno se javljaju druge nuspojave kao što su probavni poremećaji, promjene libida i kožne reakcije.
Amnezija - anterogradna amnezija može se javiti kod terapijskih doza, a rizik se povećanja kod većih doza. Učinci amnezije mogu biti povezani s neprikladnim ponašanjem.
Psihijatrijske i paradoksalne reakcije - reakcije kao što je nemir, agitacija, iritabilnost, agresivnost, iluzije, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje, hodanje u snu i druge nuspojave ponašanja, poznato je da se javljaju kod primjene zolpidem tartarata. Takve se reakcije češće javljaju u starijih osoba.
Depresija - postojeća depresija može biti otkrivena tijekom primjene zolpidem tartarata. Budući da nesanica može biti simptom depresije, bolesnike bi trebalo ponovno dijagnosticirati ako nesanica ne prolazi.

4.9 Predoziranje
U izvješćima o predoziranju samo sa zolpidem tartaratom, poremećaj svijesti varirao je od pospanosti do lagane kome. Pojedinci su se potpuno oporavili od predoziranja zolpidem tartaratom do 400 mg.
Slučajevi predoziranja zolpidem tartaratom uz brojne pripravke s depresivnim djelovanjem na SŽS (uključujući alkohol) rezultirali su puno težom simptomatologijom, uključujući kobne ishode.
Treba koristiti opće simptomatske i nadomjesne mjere. Ukoliko pražnjenje želuca ne rezultira poboljšanjem, treba primijeniti aktivni ugljen za smanjenje apsorpcije. Sedativi se ne smiju davati čak ni kod ekscitacije.
U slučaju pojave težih simptoma može se razmotriti davanje flumazenila. Izviješteno je da flumazenil ima poluvrijeme eliminacije od oko 40 do 80 minuta. Bolesnike bi trebalo pažljivo pratiti zbog ovog kratkog vremena djelovanja; dodatne doze flumazenila mogu biti nužne. Međutim primjena flumazenila može doprinijeti pojavit neuroloških simptoma (konvulzija).
Kod liječenja predoziranja bilo kojim lijekom, treba uzeti u obzir da je možda bilo uzeto više pripravaka.

5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1 Farmakodinamske osobine
Zolpidem tartarat je imidazopiridin koji se selektivno veže na omega-1 podtip receptora (poznat i kao benzodiazepinski podtip 1) koji odgovara GABAA receptorima koji sadrže alfa-1 podtip, dok se benzodiazepini neselektivno vežu na oba omega-1 i omega-2 podtipa. Djelovanjem na kanale kloridnih iona putem tog receptora ostvaruju se specifični sedativni učinci zolpidem tartarata. Ovi učinci se povlače djelovanjem antagonista benzodiazepina, flumazenila.
U životinja: Selektivno vezanje zolpidem tartarata na omega-1 receptore može objasniti prividno odsustvo antikonvulzivnih učinaka i učinaka opuštanja mišića kod hipnotskih doza u životinja koja se uobičajeno javljaju kod benzodiazepina koji nisu selektivni za omega-1 receptore.
U ljudi: zolpidem tartarat povećava postojanost sna i smanjuje broj buđenja, te povećava trajanje spavanja i kvalitetu sna. Ovi učinci su povezani s karakterističnim EEG profilom, koji se razlikuje od benzodiazepina. U ispitivanjima koja su mjerila postotak vremena provedenog u svakoj fazi sna, zolpidem tartarat je općenito pokazao da održava faze sna. Kod preporučenih doza zolpidem tartarat nije imao utjecaj na paradoksalno trajanje sna (REM). Očuvanje dubokog sna (faza 3 i 4 - sporovalno spavanje) može se objasniti selektivnim vezanjem na omega-1 receptore. Svi opisani učinci zolpidem tartarata se povlače djelovanjem antagonista benzodiazepina, flumazenila.

5.2 Farmakokinetske osobine
Zolpidem se brzo apsorbira i ostvaruje svoje hipnotičko djelovanje. Bioraspoloživost nakon oralne primjene iznosi 70%, nakon čega u terapijskim dozama pokazuje linearnu kinetiku. Najviše koncentracije u plazmi postižu se 0,5-3 sata nakon primjene.
Poluvrijeme eliminacije zolpidema je kratko, sa srednjom vrijednosti 2,4 sata (ą 0.2 h), a trajanje djelovanja do 6 sati.
Za bjelančevine plazme se veže u količini od 92,5% ą 0,1%. Metabolizam prvog prolaska kroz jetru iznosi približno 35%. Ponavljano uzimanje pripravka nije utjecalo na vezivanje na bjelančevine, što je dokaz nepostojanja natjecanja na mjestima vezivanja između zolpidem tartarata i njegovih metabolita.
Volumen distribucije u odraslih je 0,54 ą 0,02 l/kg, a kod vrlo starih osoba smanjuje se na 0,34 ą 0,05 l/kg.
Svi metaboliti su farmakološki neaktivni i izlučuju se iz organizma putem urina (56%) i stolice (37%). Studije su pokazale se zolpidem tartarat ne može ukloniti dijalizom.
U starijih osoba i kod oštećenja jetre koncentracije u plazmi su povišene. Umjereno smanjenje klirensa prisutno je kod bubrežne insuficijencije, bez obzira da li su bolesnici na dijalizi. Ostali farmakokinetski parametri nisu izmijenjeni.
Zolpidem tartarat se metabolizira putem nekoliko enzima citokroma P450, a glavni je CYP3A4 uz doprinos CYP1A2. Budući da CYP3A4 ima važnu ulogu u metabolizmu zolpidem tartarata, treba uzeti u obzir moguće interakcije s lijekovima koji smanjuju ili pojačavaju djelovanje CYP3A4.

5.3 Pretklinički podaci o neškodljivosti
Ne postoje podaci od terapeutske važnosti.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

Jezgra:Laktoza monohidrat, Mikrokristalna celuloza, Natrij škrob glikolat, Hidroksipropil celuloza, Talk, Magnezij stearat
Film ovojnica: Hipromeloza, Hidroksipropil celuloza, Titan dioksid (E171), Talk

6.2 Inkopatibilnost
Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti
24 mjeseca

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati u originalnom pakovanju pri temperaturi do 25 °C.

6.5 Vrsta i sastav pakovanja
PVC/Al blister u kartonskoj kutiji.

6.6 Upute o uporabi i rukovanju
Ne postoje posebne upute o uporabi i rukovanju.

6.7 Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA HRVATSKA, d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska

6.8 Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9 Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
ZONADIN® tablete 5 mg: UP/I-530-09/04-01/48 od 15. srpnja 2004.
ZONADIN® tablete 10 mg: UP/I-530-09/04-01/49 od 15. srpnja 2004.

Rujan, 2004.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:40 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

STARCITIN (citalopram)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



1. NAZIV LIJEKA
STARCITIN® tablete 10 mg
STARCITIN® tablete 20 mg
STARCITIN® tablete 40 mg

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadržava 10 mg, 20 mg ili 40 mg citaloprama u obliku hidrobromida.

3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film-tableta.
Starcitin tablete 10 mg su bijele, okrugle, bikonveksne film-tablete, s utisnutom oznakom "CI" na jednoj strani, a "10" na drugoj.
Starcitin tablete 20 mg su bijele, ovalne, bikonveksne film-tablete s razdjelnom crtom na jednoj strani, a utisnutom oznakom "CI 20" na drugoj.
Starcitin tablete 40 mg su bijele, ovalne, bikonveksne film-tablete s razdjelnom crtom na jednoj strani, a utisnutom oznakom "CI 40" na drugoj.


4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Citalopram je indiciran za liječenje depresije u početnoj fazi i kao lijek održavanja za slučaj mogućeg relapsa/recidiva bolesti.
Indiciran je i za liječenje paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije.

4.2 Doziranje i način primjene

4.2.1 Doziranje

Liječenje depresije
Citalopram se primjenjuje u pojedinačnoj dozi od 20 mg na dan. Ovisno o terapijskom odgovoru, u pojedinih se bolesnika doza može povećati do najviše 60 mg na dan. Lijek se može uzeti ujutro ili navečer neovisno o obroku.
Obično je potrebno najmanje 6 mjeseci terapije održavanja za slučaj mogućeg relapsa.

Lliječenje paničnog poremećaja
Kao i s ostalim lijekovima koji se koriste u ovih bolesnika, liječenje citalopramom se preporučuje započeti manjom početnom dozom kako bi se smanjila vjerojatnost početnog paradoksnog anksiogenog djelovanja. U prvom tjednu se preporučuje pojedinačna doza od 10 mg na dan, a zatim povećavanje doze na 20 mg na dan. Doza se može i dalje povećavati do najviše 60 mg na dan, ovisno o pojedinačnom terapijskom odgovoru. Optimalna doza je 20-30 mg na dan.
Maksimalna se učinkovitost citaloprama pri liječenju paničnog poremećaja postiže nakon otprilike 3 mjeseca, a terapijski odgovor se održava tijekom kontinuiranog liječenja. Ovisno o pojedinačnom terapijskom odgovoru, liječenje je ponekad potrebno nastaviti tijekom nekoliko mjeseci.

Stariji bolesnici
Preporučena dnevna doza je 20 mg. Ovisno o pojedinačnom terapijskom odgovoru, doza se može povećati do najviše 40 mg na dan.

Oštećena jetrena funkcija
Liječenje ovih bolesnika treba provoditi manjim dozama.

4.2.2 Način primjene

Citalopram tablete se primjenjuju u pojedinačnoj dnevnoj dozi. Mogu se uzeti u bilo koje doba dana i neovisno o unosu hrane.

4.3 Kontraindikacije

- Preosjetljivost na citalopram.
- Inhibitori monoaminooksidaze: Slučajevi ozbiljnih i ponekad fatalnih reakcija prijavljeni su u bolesnika koji su uzimali selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI), uključujući selektivni MAOI selegilin i reverzibilni MAOI (RIMA) moklobemid, te u bolesnika koji su nedavno prekinuli liječenje sa SSRI i započeli liječenje s MAOI.
U nekih su se bolesnika pojavili simptomi slični serotoninskom sindromu. Simptomi interakcija s inhibitorima monoaminooksidaze uključuju: hipertermiju, rigidnost, mioklonus, nestabilnost autonomnog živčanog sustava s mogućim naglim promjenama vitalnih znakova, promjene mentalnog stanja koje uključuju zbunjenost, razdražljivost i ekstremni nemir koji prelazi u delirij i komu.
Citalopram se ne smije koristiti u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze. Liječenje citalopramom može započeti 14 dana nakon prestanka liječenja ireverzibilnim MAOI i najmanje jedan dan nakon prestanka liječenja reverzibilnim MAOI (RIMA), moklobemidom. Nakon prekida liječenja citalopramom treba proći najmanje 7 dana prije početka liječenja s MAOI ili RIMA.

4.4 Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

Dijabetes - U bolesnika s dijabetesom, liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina može promijeniti koncentraciju šećera u krvi, vjerojatno zbog poboljšanja simptoma depresije. Može biti potrebno podešavanje doze inzulina i/ili oralnog hipoglikemika.
Epileptični napadaji - Epileptični napadaji predstavljaju potencijalni rizik pri uzimanju antidepresivnih lijekova. Primjenu lijeka treba prekinuti u svakog bolesnika u kojeg se pojave napadaji. Citalopram trebaju izbjegavati bolesnici s nestabilnom epilepsijom, a bolesnike s kontroliranom epilepsijom treba pažljivo pratiti. U slučaju povećane učestalosti napadaja primjenu citaloprama treba prekinuti.
Elektrokonvulzivna terapija (ECT) - Nema mnogo kliničkog iskustva pri istodobnoj primjeni citaloprama i ECT-a, te se preporučuje oprez.
Manija - Citalopram treba oprezno koristiti u bolesnika s anamnezom manije / hipomanije. U svakog bolesnika koji ulazi u maničnu fazu primjenu citaloprama treba prekinuti.
Suicid - Obzirom da tijekom prvih nekoliko ili više tjedana liječenja ne mora nastupiti poboljšanje, tijekom tog razdoblja bolesnike treba pažljivo pratiti. Mogućnost pokušaja suicida svojstvena depresiji može potrajati do postizanja signifikantnog terapijskog učinka. Na osnovi kliničkog iskustva sa svim antidepresivnim lijekovima općenito je poznato da se rizik od suicida može povećati u ranim fazama oporavka.
Krvarenje - Tijekom liječenja selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina primijećena su kožna krvarenja kao što su ekhimoze i purpura. U se bolesnika tijekom liječenja sa SSRI preporučuje oprez, posebice pri istodobnom uzimanju lijekova koji utječu na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici i fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi) kao i u bolesnika s poremećajima krvarenja u anamnezi.

- Iskustvo s citalopramom nije otkrilo klinički značajnih interakcija s neurolepticima. Međutim, kao i kod drugih SSRI, ne može se isključiti mogućnost farmakodinamske interakcije.
- Treba uzeti u obzir čimbenike koji mogu utjecati na dispoziciju metabolita citaloprama (didemetilcitaloprama) budući da bi povećane razine ovog metabolita mogle teorijski produljiti QTc interval u osjetljivih pojedinaca. Pri praćenju EKG-a bolesnika tijekom kliničkih ispitivanja, uključujući i bolesnike s postojećim srčanim bolestima, nisu primijećene klinički značajne promjene.
- U nekih je bolesnika s paničnim poremećajem u početku liječenja moguć početni anksiogeni učinak. Manja početna doza (vidi Doziranje) smanjuje vjerojatnost pojave ovog učinka.

Djeca - Primjena citaloprama u djece se ne preporučuje, budući da njegova neškodljivost i učinkovitost u ovoj dobnoj skupini nisu utvrđene.
Oštećena jetrena funkcija - Liječenje ovih bolesnika treba provoditi manjim dozama.
Oštećena bubrežna funkcija - Podešavanje doze nije potrebno u slučajevima blagog ili umjerenog oštećenja bubrega. Informacije nisu dostupne za slučajeve jakog oštećenja bubrega (klirens kreatinina <20 ml / min).

4.5 Interakcije s ostalim lijekovima

Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) se ne smiju koristiti u kombinaciji sa SSRI (vidi Kontraindikacije).

Metabolizam citaloprama je samo djelomično ovisan o jetrenom citokrom P450 izozimu CYP2D6 i, za razliku od ostalih SSRI, citalopram je samo slab inhibitor ovog važnog enzimskog sustava uključenog u metabolizam mnogih lijekova (uključujući antiaritmike, neuroleptike, blokatore beta-adrenergičkih receptora, tricikličke antidepresive i neke SSRI). Vezivanje na bjelančevine je relativno slabo (<80%). Navedene osobine daju citalopramu slabi potencijal za klinički značajne interakcije s lijekovima.

Alkohol - Kombinacija citaloprama i alkohola nije preporučljiva. Međutim, nisu primijećene nikakve nepovoljne farmakodinamske interakcije između citaloprama i alkohola.
Serotoninergički lijekovi - Istodobna primjena sa serotoninergičkim lijekovima (npr. tramadolom, sumatriptanom) može uzrokovati pojačanje serotoninskih učinaka.
Litij i triptofan - Nema farmakokinetskih interakcija između litija i citaloprama. Međutim, tijekom istodobne primjene SSRI i litija, odnosno triptofana primijećeni su pojačani učinci te se njihova istodobna primjena more provoditi s oprezom. Rutinsko praćenje razine litija nije potrebno podešavati.

U farmakokinetskoj studiji nije uočeno nikakvo djelovanje na razine citaloprama i imipramina, iako je razina desipramina, primarnog metabolita imipramina, bila povećana. U studijama na životinjama, cimetidin je imao slabo djelovanje ili nije imao djelovanje na kinetiku citaloprama.

Između citaloprama i biljnog lijeka gospine trave (Hypericum perforatum) može doći do farmakodinamskih interakcija zbog čega se nuspojave mogu pojačati.

Pri istodobnoj primjeni citaloprama s benzodiazepinima, neurolepticima, analgeticima, litijem, alkoholom, antihistaminicima, antihipertenzivnim lijekovima, blokatorima beta-adrenergičnih receptora i ostalim kardiovaskularnim lijekovima nisu primijećene farmakodinamske interakcije.

4.6 Trudnoća i dojenje

Trudnoća
Ispitivanja u životinja nisu dala dokaze teratogenosti, međutim, neškodljivost citaloprama tijekom trudnoće u ljudi nije utvrđena. Kao i sve lijekove, citalopram bi se tijekom trudnoće smio koristiti samo ako moguća korist liječenja majke premašuje moguće rizike za fetus.
Dojenje
Citalopram se izlučuje u mlijeku. Njegovo djelovanje na dojenče nije utvrđeno. Ako je liječenje citalopramom neophodno, treba razmotriti prekid dojenja.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima

Citalopram ne umanjuje intelektualne funkcije i psihomotorne sposobnosti. Međutim, u bolesnika koji se liječe psihotropnim lijekovima može se očekivati ponešto umanjena opća pažnja i koncentracija bilo zbog same bolesti, lijeka ili oboje, te ih treba upozoriti na umanjenu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

4.8 Nuspojave

- Nuspojave citaloprama su općenito blage i prolazne. Najizraženije su tijekom početnih jedan do dva tjedna liječenja i obično se umanjuju s poboljšanjem depresivnog stanja.
- Najčešće primijećene nuspojave povezane s primjenom citaloprama koje nisu primijećene s jednakom učestalošću u bolesnika koji su primali placebo su: mučnina, pospanost, suhoća usta, pojačano znojenje i tremor. Učestalost svake nuspojave u odnosu na placebo je malo povećana (<10%).
- U usporednim kliničkim ispitivanjima s tricikličkim antidepresivima utvrđeno je da je učestalost nuspojava citaloprama u svim slučajevima manja.
- Kod selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), uključujući citalopram prijavljene su reakcije nakon prestanka uzimanja lijeka. Uobičajeni simptomi uključuju vrtoglavicu, parestezije, glavobolju, anksioznost i mučninu. Stoga treba izbjegavati nagli prekid liječenja citalopramom. Većina simptoma nakon prestanka uzimanja SSRI nije ozbiljna.

Nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja:

Česte (5 - 20%)
Pojačano znojenje, glavobolja, tremor, vrtoglavica, poremećena akomodacija, pospanost, nesanica, uznemirenost, nervoza, mučnina, suhoća usta, konpstipacija, proljev, palpitacije, astenija.

Manje česte (1 - <5%)
Osip, svrbež, parestezije, migrena, poremećaji vida, izmijenjen okus, poremećaj spavanja, smanjen libido, smanjena koncentracija, neuobičajeni snovi, amnezija, anksioznost, povećani apetit, anoreksija, apatija, impotencija, pokušaj suicida, zbunjenost, dispepsija, povraćanje, abdominalni bolovi, flatulencija, povećana salivacija, smanjenje ili povećanje tjelesne mase, posturalna hipotenzija, tahikardija, rinitis, poremećaj mokrenja, poliurija, nemogućnost ejakulacije, anorgazmija u žena, umor.

Rijetke ( <1%)
Mialgija, poremećaji pokreta, konvulzije, tinitus, euforija, pojačani libido, kašalj, malaksalost.

Postmarketinške nuspojave

Kožni poremećaji: Angioedem; ekhimoze, veoma rijetko reakcije fotoosjetljivosti.
Poremećaji metabolizma i ishrane: rijetki slučajevi hiponatremije i neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretičkog hormona čini se da su reverzibilni nakon prestanka uzimanja lijeka. Većina se prijava odnosi na starije bolesnike.
Opći poremećaji: Anafilaktoidne reakcije.
Hepatobilijarni poremećaji: porast vrijednosti jetrenih funkcionalnih testova.
Muskuloskeletalni poremećaji: Artralgija.
Neurološki poremećaji: Serotoninski sindrom.
Psihijatrijski poremećaji: Halucinacije, manija, depersonalizacija, napadaji panike (ovi simptomi mogu biti uzrokovani osnovnom bolešću).
Reproduktivni poremećaji: Galaktoreja.

4.9 Predoziranje

Citalopram se daje bolesnicima s potencijalnim rizikom od suicida; prijavljeno je nekoliko pokušaja suicida. Često nedostaju pojedinosti o preciznoj dozi ili kombinaciji s ostalim lijekovima i/ili alkoholom.
Simptomi
Nekoliko je slučajeva za koje se smatra da su uzrokovani samo citalopramom. Zabilježeni su slijedeći simptomi/znakovi: pospanost, koma, ukočen izraz lica, grand mal napadaj, sinus tahikardija, povremeni nodalni ritam, znojenje, mučnina, povraćanje, cijanoza, hiperventilacija. Nijedan slučaj nije bio fatalan. Klinička slika je bila neujednačena, a ni jedan simptom nije primijećen u više od dvije osobe.

Liječenje
Ne postoji specifični antidot. Liječenje je simptomatsko i suportivno. Što je moguće prije treba isprati želudac. Preporučuje se liječnički nadzor.


5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1 Farmakodinamske osobine

Biokemijska i bihejvior ispitivanja su pokazala da je citalopram snažan inhibitor ponovne pohrane serotonina (5-HT). Tolerancija inhibicije ponovne pohrane serotonina nije uzrokovana dugotrajnim liječenjem citalopramom.

Citalopram je najselektivniji do sad opisani inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI), bez, ili s minimalnim, djelovanjem na pohranu noradrenalina (NA), dopamina (DA) i gama aminomaslačne kiseline (GABA).

Za razliku od mnogih tricikličkih antidepresiva i nekih od novijih selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, citalopram nema nikakav ili ima vrlo slab afinitet prema nizu receptora uključujući 5-HT1A, 5-HT2, DA D1 i D2 receptore, ?1-, ?2-, ß-adrenoceptore, histaminske H1, muskarinske kolinergičke, benzodiazepinske i opioidne receptore. Niz funkcionalnih ispitivanja in vitro u izoliranim organima kao i funkcionalna ispitivanja in vivo potvrdila su nepostojanje afiniteta za receptore. Ova odsutnost učinka na receptore bi mogla objasniti zašto citalopram izaziva manje klasičnih nuspojava kao što su suhoća usta, poremećaji funkcije mokraćnog mjehura i crijeva, zamagljen vid, sedacija, kardiotoksičnost i ortostatska hipotenzija.

Supresija REM faze sna smatra se prediktorom antidepresivnog djelovanja. Kao i triciklički antidepresivi, ostali SSRI-i i inhibitori MAO, citalopram suprimira REM fazu sna i pojačava fazu dubokog sna sa sporim valovima.

Iako se citalopram ne veže na opioidne receptore, pojačava anti-nociceptivno djelovanje uobičajeno korištenih opioidnih analgetika. Nakon primjene citaloprama potencira se hiperaktivnost uzrokovana d-amfetaminom.

Glavni metaboliti citaloprama su svi SSRI iako su snaga njihova učinka i selektivnost slabije od citaloprama. Međutim, selektivnost metabolita je veća od one mnogih novijih SSRI-a. Metaboliti ne doprinose sveukupnom antidepresivnom djelovanju.

Citalopram ne umanjuje kognitivne (intelektualne funkcije) i psihomotorne sposobnosti te nema ili ima minimalne sedativne osobine, bilo sam ili u kombinaciji s alkoholom.

Citalopram nije umanjio izlučivanje sline u studiji pojedinačne doze u dobrovoljaca i ni u jednom istraživanju u zdravih dobrovoljaca nije signifikantnije utjecao na pokazatelje kardiovaskularne funkcije. Citalopram ne djeluje na serumske razine prolaktina i hormona rasta.

5.2 Farmakokinetske osobine

Apsorpcija
Apsorpcija je skoro potpuna i neovisna o unosu hrane (Tmax prosječno/srednje - 3,8 sati). Bioraspoloživost nakon oralnog uzimanja je oko 80%.

Raspodjela
Volumen raspodjele (Vd)ß je oko 12,3 L/kg. Manje od 80% citaloprama i njegovih glavnih metabolita se veže za bjelančevine plazme.

Biotransformacija
Citalopram se metabolizira u aktivni demetilcitalopram, didemetilcitalopram, citalopram-N-oksid i neaktivni deaminirani derivat propionske kiseline. Svi aktivni metaboliti su također SSRI, iako slabiji od citaloprama. U plazmi prevladava neizmijenjeni citalopram.

Eliminacija
Vrijeme polueliminacije (T1ß) iznosi oko 1,5 dan, sustavni plazmatski klirens citaloprama (Cls) je oko 0,33 L/min, a plazmatski oralni klirens (Cl oral) je oko 0,41 L/min.

Citalopram se izlučuje uglavnom putem jetre (85%) a ostatak (15%) putem bubrega. Oko 12% dnevne doze se izlučuje u mokraći kao neizmijenjeni citalopram. Jetreni (rezidualni) klirens je oko 0,35 L/min a bubrežni klirens oko 0,068 L/min.

Kinetika je linearna. Dinamička se ravnoteža plazmatskih koncentracija (steady state) postiže nakon 1-2 tjedna. Prosječne koncentracije od 250 nmol/L (100-500 nmol/L) se postižu dnevnom dozom od 40 mg. Nema jasnog odnosa između razina citaloprama u plazmi i terapijskog odgovora ili nuspojava.

Stariji bolesnici (65 godina)
Dokazano je dulje vrijeme polueliminacije i smanjene vrijednosti klirensa zbog usporenog metabolizma u starijih bolesnika.

Umanjena jetrena funkcija
Citalopram se eliminira sporije u bolesnika s umanjenom jetrenom funkcijom. Vrijeme polueliminacije citaloprama je oko dva puta duže, a plazmatske koncentracije citaloprama u dinamičkoj ravnoteži su otprilike dvostruko veće nego u bolesnika s normalnom jetrenom funkcijom.

Umanjena bubrežna funkcija
Citalopram se eliminira sporije u bolesnika s blagim do umjerenim umanjenjem bubrežne funkcije, bez bilo kakvog većeg utjecaja na farmakokinetiku citaloprama. Informacije nisu dostupne za slučajeve jakog oštećenja bubrega (klirens kreatinina <20 ml / min).

5.3 Pretklinički podaci o neškodljivosti

Citalopram ima nisku akutnu toksičnost. U toksikoloskim pokusima nakon dugotrajne primjene nisu uočene zabrinjavajuce promjene za terapijsko koristenje citaloprama. Rezultati toksikoloških pokusa utjecaja na reprodukciju nisu dali razloga za posebnu zabrinutost pri koristenju citaloprama u zena reprodukcijske dobi. Citalopram nema ni mutagenog niti kancerogenog potencijala.


6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari
Kukuruzni škrob
Laktoza monohidrat
Kroskarmeloza natrij
Glicerin
Kopolividon
Magnezij stearat
Mikrokristalna celuloza
Hipromeloza
Makrogol 400
Titan dioksid (E171)

6.2 Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti
18 mjeseci.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati pri temperaturi do 25°C.

6.5 Vrsta i sastav unutarnjeg pakovanja (spremnika)
PVC/Al blister; 2 blistera, svaki s 14 tableta (10 i 20 mg), odnosno 4 blistera, svaki sa 7 tableta (40 mg)
PVC/Al blister; 10 blistera, svaki s 10 tableta (10, 20 i 40 mg)

6.6 Upute o uporabi/rukovanju
Nema posebnih uputa o uporabi/rukovanju.

6.7 Ime i adresa proizvođača, odnosno podnositelja zahtjeva
PLIVA HRVATSKA d.o.o.
Ulica grada Vukovara 49,
10000 Zagreb, Hrvatska

6.8. Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

6.9 Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj
STARCITIN® tablete 10 mg, 28 tableta: 530-09/04-01-24 od 28.lipnja 2004
STARCITIN® tablete 10 mg, 100 tableta: 530-09/04-01-23 od 28.lipnja 2004
STARCITIN® tablete 20 mg, 28 tableta: 530-09/04-01-25 od 28.lipnja 2004
STARCITIN® tablete 20 mg, 100 tableta: 530-09/04-01-26 od 28.lipnja 2004
STARCITIN® tablete 40 mg, 28 tableta: 530-09/04-01-28 od 28.lipnja 2004
STARCITIN® tablete 40 mg, 100 tableta: 530-09/04-01-27 od 28.lipnja 2004

Veljača, 2004

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:25 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LSD


Kratkoročni efekti

LSD je halucinogena droga i zbog toga mijenja percepciju stvari koju prima mozak. Efekti LSD-a se osjete oko pola sata nakon konzumiranja droge, a najjači su nakon dva do šest sati, nestaju nakon dvanaest sati, ovisno o količini droge koja je konzumirana. Iskustva jako ovise o pojedincu i dozi, i teško ih je opisati zbog velikih različitosti u načinu na koji gledamo i razumijevamo svijet.

Korisnici često govore o vizualnim efektima intenzivnih boja, poremećenim slikama i pokretima u stacionarnim objektima. Pojavljuju se i poremećaji sluha, kao i promjene u osjećaju za prostor i vrijeme. Korisnik u većini slučajeva shvaća nestvarnu prirodu tih efekata i prave halucinacije su rijetke. Jednom kada je “putovanje” počelo, nije ga moguće zaustaviti ili ga kontrolirati. Ako je korisnik nestabilan, aksiozan ili depresivan tada on ili ona mogu iskusiti neugodnu reakciju, na primjer korisnikovo emotivno stanje može biti preuveličano, može osjetiti vrtoglavicu i dezorijentiranost i može iskusiti psihotičnu epizodu ponovnog proživljavanja života uključujući halucinacije i paranoju. Korisnik može iskusiti “dobro” i “loše” putovanje i ponekad oba u u jednom trip-u.

Smrti uzrokovane LSD-em su vrlo rijetke, iako je vjerojatnije da će se nesreće dogoditi kada korisnik halucinira. Postoji mala vjerojatnost predoziranja.

Dugoročni efekti

Oni korisnici koji konstantno uzimaju LSD moraju uzimati progresivno veće doze da bi postigli iste efekte. Ovo je izuzetno opasna praksa, dajući nepredvidljive reakcije na drogu.

Mali broj korisnika postane psihološki ovisan. Korisnici ne postaju fizički ovisni o LSD-u.

Moguće je da se pojave štetne psihološke reakcije poslije jednog tripa, ali su one učestalije kod stalnih korisnika. Iako su prolongirani ozbiljni psihološki problemi rijetki, postoje slučajevi da su se dogodili. Korisnici mogu manifestirati dugotrajne psihoze, kao što su shizofrenija ili duboka depresija. Teško je odrediti koliko i na koji način LSD utječe na ove bolesti. One se obično pojavljuju kod ljudi sa postojećim ili latentnim mentalnim bolestima.

Kod znatne količine LSD-a korisnici govore o ponovnom proživljavanju iskustava od prethodnog tripa (flashback), posebno nakon učestale konzumacije. Ovo vodi osobu do osjećaja dezorijentiranosti, aksioznosti, ali je rijetko opasno.

Prva pomoć

Što učiniti ako korisnik osjeća napetost i tjeskobu
- Držite osobu dalje od stimulansa, glasne muzike i jakog svijetla.
- Smirite osobu i uvjerite ju da je sve u redu.
- Govorite tiho i objasnite da će osjećaji panike postupno proći.
- Ohrabrite osobu da diše polako i duboko da bi spriječili hiperventilaciju.

Porijeklo

Lysergic acid diethylamide (LSD) je dobiven iz ražene glavnice, gljive nametnice koja divlje raste na viscima od raži i drugim travama. Prvi put je proizveden 1938. godine i prvo iskustvo LSD “trip-a” je otkriveno 1943. godine. U 50-ima i 60-ima droga je korištena u polju psihoterapije. Američka vojska je također pokazala interes za drogu kao način onesposobljavanja neprijateljskih snaga. Prateći terapeutsku uporabu LSD-a u Americi i kasnije u VB, droga dobiva publicitet i počinje se upotrebljavati u ne-medicinske svrhe. Hipi grupe su na to gledale kao na mogući način istraživanja transcendentalnih iskustava. Ovakvi događaji i reakcije publike na njih inicirali su donošenje zakona o LSD-u od strane Misuse of Drugs u VB 1966. godine. Njegova uporaba u medicinske svrhe je zabranjena kada je Misuse of Drugs Act 1971 stupio na snagu 1973 godine reflektirajući općenito stajalište da droga nema priznatu terapeutsku uporabu. Istraživanje droge je dozvoljeno pod licencom Home Office-a.

Tijekom protekle dekade LSD je općenito korišten kao način ušlagiranja, radije nego “proširivanje uma”. LSD je privukao cijelo novo tržište mladih ljudi involviranih u rave i klupsku scenu, koji bi obično konzumirali amfetamine i ecstasy-e.

U prošlosti, LSD je bio dostupan u obliku male tablete, često zvane “microdots”. U 60-ima, LSD je impregniran u šećerne kocke koje su se umotavale u srebrne folije i čuvale u hladnjaku.

LSD tablete se prodaju “na ulici” za otprilike Ł3 svaka.

Rizici

Najučestaliji znani rizici povezani uz LSD uporabu su nabrojeni ovdje.
Kada jednom “trip-putovanje” počne, nemoguće je zaustaviti ga ili kontrolirati.
Ako je korisnik nestabilan, aksiozan ili depresivan, tada on/ona može iskusiti neugodnu reakciju (“loše putovanje”).
Vjerojatnije je da će se nesreće dogoditi kada korisnik halucinira.
Dok iskušavate efekte LSD-a, teško je raditi nešto što zahtijeva koncentraciju; vozačke vještine, na primjer, će biti gotovo sigurno oslabljene.
LSD stvara toleranciju kod korisnika.
Moguće je da se pojave i suprotne psihološke reakcije poslije jednog “trip-a”, ali su one učestalije kod redovnih korisnika.
Znatan broj korisnika izvještava o “flashback-u”.

Miješanje LSD-a sa drugim drogama

Uzimanje više od jedne droge u isto vrijeme je poznato kao “mixing-miješanje”. Miješanje povećava opasnost od uzimanja droga i može dovesti do nepredvidljivih efekata. Droga može interaktivno djelovati u tijelu, i takva interakcija može biti štetna za korisnika, može čak ugroziti život.

Uzimanje kombinacije ecstasy-a i LSD-a može učiniti “loš trip” još gorim, i “povratak” još težim. Ako se LSD uzima sa amfetaminom korisnik može iskusiti halucinacije i paranoju. Pijenje alkohola za vrijeme konzumiranja LSD-a može dovesti do “lošeg tripa”.

Miješanje nedopuštene droge sa medicinom može promijeniti efekte droge i medicine. Ovo može biti jako opasno, i to je osobito važna informacija za ljude koji uzimaju lijekove već dulji period, i za ljude koji uzimaju antibiotike ili lijekove za epilepsiju i astmu.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:22 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ADHD


ADHD je skraćenica engleskog naziva "Attention Deficit Hyperactivity Disorder" a koji označava poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. ADHD ljudi su najčešće vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju "izlječenja" hiperaktivnosti.
U SAD-u postoje ljekovi koji mogu "smiriti" hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao "nenormalno".
Iako Ritalin "smiruje" oboljele od ADHD-a, on smanjuje kreativnost i navodno izaziva oštećenja mozga.
ADHD se najčešće izgubi poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su "pravi" hiperaktivni ljudi.
Pretpostavlja se da je ADHD evolucijski bio vrlo bitan u periodu kada je čovjek ovisio o lovu. Visok stupanj impulzivnosti i domišljatosti kod oboljelih od ADHD-a pogoduje toj tvrdnji. Kasnije, kada čovječanstvo prelazi na ratarski način života, ADHD postaje problem i uglavnom se smatra poremećajem.
Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika je obolio od ADHD-a. Neki od njih su: Albert Einstein, Thomas Edison i Wolfgang Amadeus Mozart.
Izvor: Wikipedia

ADHD se gotovo cijelo stoljeće primjećuje i liječi kod djece, ali spoznaja da se ADHD često nastavlja u odrasloj dobi postoji tek zadnjih nekoliko desetljeća. Dugo se među profesionalcima vjerovalo da djeca i adolescenti prerastaju svoje simptome ADHD-a do puberteta i gotovo sigurno do odrasle dobi. Ipak, suvremena istraživanja pokazala su da čak 67% djece s ADHD-om nastavlja imati simptome tog poremećaja koji značajno utječu na akademsko,strukovno ili društveno funkcioniranje u odrasloj dobi. Osnovni simptomi ADHD-a – nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost – pojavljuju se u djetinjstvu (obično do 7. godine života), te kod mnogih rezultiraju kroničnim i sustavnim pogoršavanjem stanja. ADHD kod odraslih se ponekad smatra «skrivenim poremećajem» zbog toga što su simptomi ADHD-a često prikriveni problemima u odnosima, poremećajima raspoloženja, zloupotrebom droga i ostalim psihološkim poteškoćama. Taj je poremećaj teško i složeno dijagnosticirati, dijagnosticirati bi ga morali samo iskusni i kvalificirani profesionalci. ADHD se kod odraslih najprije primjećuje zbog pojave depresije, anksioznosti, zloupotrebe droga. Drugi primjećuju ADHD kod sebe tek kada se poremećaj dijagnosticira njihovoj djeci. Usprkos tome što je svjesnost porasla o tome da taj poremećaj postoji i kod odraslih, mnogi odrasli ostaju neidentificirani i neliječeni.

Karakteristike odraslih s ADHD-om

Mnogi odrasli s ADHD-om su odrastali u doba kada liječnici, odgojitelji, roditelji i cjelokupna javnost nisu znali mnogo o ADHD-u ili o njegovoj dijagnozi ili liječenju. Shodno tome, osvješćivanje javnosti dovelo je do toga da veliki broj odraslih traži procjenu i liječenje ADHD-a i s njim poveznih simptoma.

Trenutni dijagnostički kriteriji za ADHD (prilagođen odraslima) prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku psihičkih poremećaja (DSM-IV) su:
- Ne obraća pažnju na detalje ili radi pogreške iz nepažnje na poslu
- Ima nemirne ruke ili noge ili se vrpolji u stolici
- Teško održava pažnju
- Ustaje u situacijama gdje se traži sjedenje
- Ne sluša kad mu se direktno obraćate
- Osjeća nemir
- Ne želi slijediti upute i ne dovršava posao
- Teško mu je izvršavati zadatke u tišini
- Ima poteškoće s organizacijom zadataka i aktivnosti
- Osjeća se stalno u pokretu kao da ima motor
- Izbjegava ili ne voli ili je neodlučan sa zadacima koji zahtijevaju mentalni napor
- Pretjerano govori
- Često izlane odgovor prije nego je pitanje postavljeno do kraja
- Ne želi čekati svoj red
- Prekida ostale
- Gubi stvari nužne za zadatke i aktivnosti
- Lako mu se odvraća pažnja
- Zaboravan je u svakodnevnim radnjama

Iako se kod dijagnosticiranja ADHD-a koriste i druge liste za provjeru ovi se kriteriji smatraju empirijski najvaljanijima. Ovi osnovni simptomi ADHD-a redovito vode od sličnih problema koji često postoje uz odrasli ADHD. Oni mogu uključivati:
- Probleme sa samokontrolom i s reguliranjem ponašanja
- Slabu radnu memoriju
- Nedostatnu upornost u izvršavanju zadataka
- Probleme sa kontroliranjem osjećaja, motivacije i pokretanjem
- Promjenjivost u izvršavanju zadataka i rada veća od normalne
- Kronično kašnjenje i slabo orjentiranje u vremenu
- Lako mu sve dosadi
- Nisko samopouzdanje
- Anksioznost
- Depresiju
- Promjene u raspoloženju
- Probleme sa zapošljavanjem
- Probleme u odnosima
- Zloupotrebu droga
- Lošu organizaciju vremena

Utjecaj osnovnih simptoma i dodatnih osobina ADHD-a može varirati od blagog do teškog vezano za njegov utjecaj na akademsko, društveno i strukovno područje. Budući da su simptomi ADHD-a uobičajeni i za mnoga druga psihijatrijska i medicinska stanja, odrasli ne bi nikad smjeli samodijagnosticirati, te bi trebali tražiti sustavnu procjenu kvalificirane osobe.

Istraživanja pokazuju da se ADHD pojavljuje u otprilike 3 do 5% školske djece i kod približno 2 do 4% odraslih. Među djecom omjer spolova je otprilike 3:1 s tim da je uobičajenije da poremećaj imaju dječaci. Među odraslima omjer spolova pada na 2:1 ili niže. Pokazano je da poremećaj postoji svugdje gdje je bio proučavan uključujući Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku, Veliku Britaniju, Skandinaviju, Europu, Japan, Kinu, Tursku i Srednji Istok. Poremećaj možda nema isto ime u ovim zemljama i možda se različito liječi, ali nema sumnje da je on gotovo univerzalan među ljudskom vrstom.


Što uzrokuje ADHD

Još ne postoji konačan odgovor. Do danas ne postoje nikakvi biološki, psihološki ili genetski pokazatelji koji bi pouzdano mogli utvrditi poremećaj. Ipak, istraživanja su pokazala da ADHD ima jaku biološku bazu. Iakoo još nisu otkriveni točni uzroci, gotovo da nema sumnje da najveći doprinos pojavljivanju poremećaja daje nasljedni faktor. U slučajevima gdje nasljedni faktor nije uzrok, mnogi drugi razlozi doprinjeli su riziku od ADHD-a: poteškoće u trudnoći, alkohol i duhan za vrijeme trudnoće, prijevremeni porod, značajno manja težina pri rođenju, postporođajne ozljede čeonim djelovima mozga. Istraživanja ne podržavaju stavove da se ADHD pojavljuje zbog prevelikog konzumiranja šećera, zbog dodataka u hrani, zbog pretjeranog gledanja televizije, zbog lošeg odnosa roditelja prema djeci ili zbog društvenih faktora kao što su siromaštvo ili kaos u obitelji.

Dijagnoza ADHD kod odraslih

Liječnik ili tim liječnika koji imaju iskustva s ADHD-om i vezanim stanjima bi trebali provesti temeljitu procjenu. Ovaj tim može uključivati neurologa ili psihijatra, kliničkog psihologa ili obrazovnog psihologa. Procjena ADHD-a treba uključivati temeljito kliničko ispitivanje prošle i trenutne ADHD simptomatologije, razvojnu i medicinsku povijest, školsku povijest, radnu povijest, psihijatrijsku povijest – uključujući sve lijekove ikad prepisane, društveno prilagođavanje i opće svakodnevno funkcioniranje (tj. sposobnost da se nosi sa zahtjevima svakodnevnog života). Prvo se traži dokaz osnovnih ADHD simptoma (hiperaktivnost, impulzivnost), a tada se utvrđuje jesu li ovi simptomi i kronični i stalni. Ovo ne bi trebao biti kratki površni ispit. Minimalno je potrebno sat ili dva. U idealnim uvjetima trebalo bi biti nekoliko izvora informacija, ako je moguće roditelj ili netko slične važnosti, te su potrebne informacije sa raznih područja (tj. škola, posao, kuća). Također je bitno da liječnik pokuša uključiti ili isključiti ostale psihijatrijske dijagnoze koje bi mogle bolje objasniti postojeće simptome. Temeljita procjena potrebna je iz tri razloga: da se utvrdi točna dijagnoza, da se procjeni postojanje medicinskih stanja ili stanja koja ometaju obrazovanje, te da se isključe druga objašnjenja za probleme u ponašanju u odnosima i školi.

Zašto je potrebno dijagnosticirati ADHD kod odraslih?

Odrastanje sa nedijagnosticiranim ADHD-om može ostaviti strašne posljedice na odraslu osobu. Za neke dijagnoza i edukacija koja slijedi samu procjenu može sama po sebi biti vrlo duboko iskustvo. Točna dijagnoza pomaže odraslima da sagledaju svoje poteškoće te da konačno razumiju razloge simptoma koje imaju cijeli život. Odrasli s ADHD-om često su sami sebe percipirali kao «lijene», «glupe» ili čak «lude». Točna dijagnoza i učinkovito liječenje može poboljšati samopouzdanje, obavljanje posla, obrazovne uspjehe i društvene odnose. Mnogi odrasli s ADHD-om zaštićeni su Zakonom o Amerikancima sa oštećenjima iz 1990. godine koji zabranjuje diskriminaciju pri zapošljavanju bilo kojeg pojedinca koji ima fizičko ili psihičko oštećenje koje sustavno ograničava jednu ili više osnovnih životnih aktivnosti – uključujući učenje i rad.


Što nakon dijagnoze?

Iako ne postoji lijek za ADHD, mnogi oblici liječenja vrlo uspješno mogu pomoći u suzbijanju njeovih simptoma. Najvažniji među njima jest obrazovanje odraslih sa ADHD-om i njihovih obitelji o prirodi samog poremećaja. Ipak, istraživanje koje je usporedilo razne vrste liječenja, utvrdilo je da se najveći napredak kod simptoma ADHD-a javio kao rezultat liječenja sa stimulantnim lijekovima u kombinaciji sa savjetovanjem. Dokazi pokazuju da su i neki triciklični antidepresivi učinkoviti za simptome ADHD-a, kao i za simptome koji se javljaju s njima, kao što su anksioznost i poremećaj raspoloženja. Isto kao što ne postoji jedan jedinstveni test za dijagnozu ADHD-a, tako ne postoji jedan plan liječenja koji bi bio prikladan za sve. Liječenje mora biti krojeno za svakog pojedinca osobno i treba uzeti u obzir razna područja. Za odraslu osobu sa ADHD-om postoje razne brige, društvenem, akademske, strukovne ili one vezane za odnose s drugim ljudima. Za neke, sama dijagnoza i shvaćanje da postoji razlog za mnoge poteškoće iz prošlosti može biti od velike pomoći. Odrasli s ADHD-om također mogu imati koristi od savjetovanja u vezi stanja, od pomoći pri traženju naprikladnijeg radnog okruženja, od pomoći pri organizaciji vremena, od poduke, od prilagodbi školskog i radnog okruženja, itd.

Ukratko neki česti dijelovi plana liječenja odrasle osobe s ADHD-om su:
- obraćanje odgovarajućim medicinskim profesionalcima
- edukacija o ADHD-u
- lijekovi
- grupe podrške
- učenje izrađivanja planova, spremanja podataka i slične rutine
- poduka
- savjetovanje u vezi struke
- pomoć pri odabiru obrazovanja
- prilagodbe radnog mjesta i škole

Multimodalni plan liječenja koji uključuje lijekove, edukaciju i psihosociološko liječenje najučinkovitiji je pristup. Iako nas tek čeka čitav niz istraživanja o psihosociološkom liječenju odrasle osobe s ADHD-om, nekoliko studija pokazuje da savjetovanje koji nudi podršku i edukaciju može biti učinkovito kod liječenja odraslih s ADHD-om. Kombinirani pristup liječenju koji bi se primjenio kroz duži period može pomoći u stalnoj borbi s poremećajem i pomoći odraslima sa ADHD-om da vode zadovoljavajući i produktivan život.

Izvor: kulerica.bloger.hr




ADHD-hiperaktivnost

Povijest ADHD-a proteže se od 1902. godine kada je Sir George F. Still uočio problem među djecom koja su bila hiperaktivna, impulzivna i nepažljiva. Opisao je ponašanje te djece kao abnormalno i zaključio da se prije radi o organskom problemu nego o vlastitoj volji. Kasnije, drugi stručnjaci podupiru Still-ovu teoriju i nazivaju takvo stanje MCD ili minimalna cerebralna disfunkcija.
Tako je u dijagnostičkom i statističkom priručniku Američke psihijatrijske udruge DSM-II promijenjeno ime u hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. Kako je izašao DSM-III tako je opet promijenjeno ime u ADHD – poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj da bi se u DSM-IV opet promijenilo ime u deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj koje se koristi i dan danas.
Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti.

Simptomi

- simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti trebaju trajati najmanje šest mjeseci u neskladu s razvojnim stupnjem
- neki simptomi postojali su prije 7. godine života
- neka oštećenja, kao posljedica simptoma, očituju se u dvije ili više sredina (npr. kućna, školska, radna)
- moraju postojati jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja

Nepažnja
- ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom uratku, poslu ili drugim aktivnostima
- imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri
- čini se da ne slušaju i kad im se direktno obraća
- ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili dužnosti na radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa)
- imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
- izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (kao što je školski ili domaći uradak)
- gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.)
- ometaju ih vanjski podražaji
- zaboravljaju dnevne aktivnosti

Hiperaktivnost
- tresu rukama i nogama ili se vrpolji na stolcu ili sjedalu
- ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu
- pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira)
- imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
- često su u „pogonu“ ili kao da ih „pokreće motor“
- pretjerano pričaju

Impulzivnost
- „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
- imaju poteškoća s čekanjem reda
- prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)

Na temelju ovih kriterija, postoje tri tipa ADHD-a:
- kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost-impulzivnost)
- predominantno nepažljivi tip
- predominantno hiperaktivno-impulzivni tip
Danas se smatra kako 3 –5% školske djece ima simptome ADHD-a. To znači da u razredu od 30 učenika jedno ili dva djeteta ima ADHD. Isto tako studije su pokazale kako je ADHD učestaliji 2 do 3 puta više među dječacima nego među djevojčicama.

Popratni simptomi
Popratni simptomi nisu obilježje ADHD-a, već se samo pojavljuju zbog nedovoljnog razumijevanja ili nedovoljno pružene pomoći.
- nisko samopouzdanje
- depresija
- društvena izolacija
- dosada
- frustracije
- strah prema učenju nečeg novog
- zlouporaba alkohola ili droge
- osjećaj da ne daju svoj maksimum
- devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija

Uzrok ADHD-a
Do danas je uzrok ADHD-a nepoznat. Mnogi roditelji često se pitaju gdje su pogriješili u odgoju, međutim oni nisu uzrok takvoga djetetova ponašanja. Danas se smatra kako je uzrok ADHD-a biološki a ne razvojni. Studije su pokazale da u 25% slučajeva rođaci onih koji imaju ADHD isto tako imaju ADHD. Stoga, stručnjaci smatraju kako je uzrok ADHD genetsko naslijeđe iako još nije nađen odgovarajući gen koji bi mogao biti uzrok ADHD-a.

Terapije
Postoje terapije i sve su one usmjerene kako bi pojedinac lakše obavljao dnevne aktivnosti i kako bi se lakše nosio sa svojim "posebnostima". Takozvana terapija ponašanja ima važnu ulogu jer obuhvaća roditelje i samu djecu. Roditelji se educiraju o djetetovom stanju i postavljaju se pravila kroz koja djetetovi simptomi postaju bolje kontrolirani kako bi se olakšalo roditeljima i djetetu da se lakše uklopi u okolinu.
Najbitnije stavke se baziraju na preporukama da roditelji sami prepoznaju kako nema svako neprikladno djetetovo ponašanje jednaku težinu i samim time kako trebaju izabrati prioritete na koje će reagirati i kontinuirano se pridržavati takvih ustanovljenih kriterija. Također postoje terapije koje su usredotočene prema samom djetetu, prema okolini (škola, edukacija profesora), prema samoj obitelji i medikamentozne terapije.

Lijekovi
Vrlo popularan način liječenja u SAD-u danas su stimulansi i antidepresivi. Oni ne liječe ADHD nego samo u najboljem slučaju privremeno otklanjaju simptome tijekom njihovog uzimanja. Kada se prestanu uzimati, svi se simptomi vrate. Treba naglasiti kako takvi lijekovi pomažu osobi da se lakše uklopi u zahtjeve okoline (škola i obitelj) te time omoguće profesorima lakši rad, a roditeljima manje zahtjevno dijete.
Lijekovi koji se primjenjuju u sebi sadrže tvari kao što su metilfenidati (Ritalin), amfetamini i dekstroamfetamini (Adderal) i spadaju u istu skupinu lijekova u koju također spada i kokain. Također se koristi i Concerta. Budući da još dan danas nije u potpunosti istraženo funkcioniranje mozga, tako se ne zna način na koji ti "lijekovi" djeluju na mozak pa ne djeluju jednako kod svih osoba.
Mnoge negativne posljedice, koje djeluju na normalan rad organizma (glavobolja, bolovi u želucu, mučnina, nesanica, povraćanje), te na samu psihu osobe (labilnost, depresija,.. ) izazivaju veliku kontroverzu između ne samo roditelja i djece, nego i samih psihijatra i psihologa. Ti lijekovi naime ne pomažu samo osobama s ADHD-om u poboljšanju koncentracije, nego i svakoj "normalnoj" osobi. Prekomjerno uzimanje takvih lijekova može dovesti do ovisnosti stoga se upozorava roditelje na tu mogućnost kako bi se držali takvi lijekovi podalje od djece.
Danas u SAD-u, oko 88% djece dijagnosticirano sa ADHD-om, uzimaju neku vrstu ovakvih lijekova i to čak od najranije dobi od 2 do 3 godine. U proteklom desetljeću potražnja ovih lijekova povećana je 5 puta. Bitno je uz ovo sve naglasiti kako lijekovi - medikamenti nisu bezopasni i kako oni ne liječe ADHD. Zbog svih kontraverza koje okružuju liječenje ADHD-a, postoji veliki broj stručnjaka i roditelja koji ne priznaju ADHD kao važeći poremećaj i bore se protiv liječenja te djece.

Udruga Buđenje bavi se problemom hiperaktivne djece i redovito održava predavanja i seminare.
Predavanje obuhvaća:
- osobno iskustvo predavača Marka Fereka u kojem opisuje odrastanje, odlazak u školu gdje je bio pogrešno shvaćen i bez samopouzdanja, te udaljen od samog sebe i svojih potencijala; on svojim izlaganjem pruža pogled s druge strane, osobno iskustvo kakvo niti jedan doktor ili psiholog nije prošao
- upoznavanje karakteristika hiperaktivnih sanjara (emotivni žar, hiperfokus, pojmovno razmišljanje, sanjarenje, kreativnost, maštovitost, istraživalački duh)
- simptome svrstane prema DSM IV priručniku (nepažnja, hiperaktivnost, impluzivnost)
- kako ispravnim pogledom na svijet prepoznati stvarne kvalitete tih ljudi
- popratne simptome (depresija, manjak samopouzdanja)
Termine predavanja možete vidjeti na stranicama udruge www.budjenje.hr.

Izvor: www.medikus.hr




Britanski učitelji upozoravaju: Hiperaktivnu djecu liječite disciplinom, a ne opasnim Ritalinom!
Izvor: zadovoljna.dnevnik.hr (Zagreb, 25.09.2008., 13:11 | dailymail)
Ritalin - propisani lijek za ADHD prošle je godine u Velikoj Britaniji usmrtio 11-ero djece. Frances Child, engleski učitelj, uočio je posljedice liječenja bolesti tim lijekom i upozorio na mogućnost druge terapije - disciplinom, vjerujući da je taj poremećaj rješiv

Početak radnog tjedna u školi, učenici u razredu mirni i disciplinirani, ali i pomalo pospani. Oko mi je zapelo za jednog od njih Joe Smitha koji je slinio nad udžbenikom, upozorio sam ga : Hajde Joe trgni se malo, dosta je bilo zabušavanja, primi se posla!’ No Joe me iznenadio, zgrabio je olovku bacio ju na mene i viknuo: ‘J… se’.

Nakon nastave zamolio sam ga da ostane duže zahtjevajući od njega ispriku i upozoravajući ga kako namjeravam obavijestiti roditelje o izgredu, no on je samo odgovorio:

‘Nisam ja kriv, bolestan sam, imam ADHD, ne mogu si pomoći.’ Bio je to prvi ali ne i posljednji u nizu slučajeva djece oboljele od ADHD-a koje sam susreo.

Ispovijest je ovo britanskog učitelja koji nije uzeo zdravo za gotovo ovaj slučaj nego je krenuo u istraživanje.

Prije svega ostao je zapanjen činjenicom kako se nečije ponašanje naziva bolešću, a osim toga došao je do suludih činjenica vezanih uz ADHD bolest..
Krajem devedesetih u Velikoj Britaniji i Americi uočene su prve naznake bolesti kod osnovnoškolaca, iako nikada prije nije bilo govora da se agresivno dječje ponašanje naziva bolešću.
No posljednje desetljeće broj djece sa problemima u ponašanju, pojačanom hiperaktivnošću enormno se povećao, zapravo toj djeci ustanovljena je dijagnoza i prepisan lijek Ritalin.
Istraživanja su pokazala da je u Velikoj Britaniji više od 400 000 djece na Ritalinu, što znači kako je najmanje dvoje djece u razredu na tom drugorazrednom lijeku.

Ritalin je opasan jer izaziva nuspojave poput nesanice, mučnine, srčanih mana, depresije, a nelegalno prodavanje tog lijeka kažnjivo je sa 14 godina zatvora. Zabilježeno je 11 slučajeva smrti djece upravo od posljedica Ritalina.

A zgrožava činjenica da je Ritalin tisućama djece serviran poput slatkiša.

Kako pomoći djeci rijetko tko da se pita, roditeljima su lijek prihvatili objeručke, ali moraju snositi posljedice koje će cijelo društvo kroz par godina osjetiti. Nije nepoznanica kako se iz dana u dan broj ubojstava, krađa, zločina povećava a zamislite kakva će biti ADHD djeca.

Učitelj s početka ove priče vjeruje kako postoje rješenja ali i uzroci ponašanja takve djece. Kućni nemar, manjak pažnje, loša prehrana, bezgranična mogućnost gledanja televizora sa nimalo edukativnim sadržajem samo su neki od propusta koji idu na teret roditeljima.

Zaposlenim majkama karijeristicama u svakom slučaju lakše je djetetu dati Ritalin negoli mu posvetiti nekoliko sati. Naravno nisu samo roditelji krivi tu su i zdravstvene ustanove, liječnici koji ne upozoravaju na posljedice i ne nude rješenja.

'Ako uočite da vaše dijete ili dijete u vašem susjedstvu ima teškoća s koncentracijom, ako vas psuje i napada, ostanite prisebni, pa to dijete nije bolesno, samo drugačije i zahtjeva više pažnje i reda u svom životu. Shvatite kad tad snosit ćemo posljedice, zaboga drogiramo vlastitu djecu' zaključio je Frances Childs.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:27 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Pozitivne strane depresije


Čini se da nije preporučljivo gledati na život samo s pozitivne strane, barem sada tako tvrde znanstvenici koji su zaključili da je depresija zapravo dobra za nas. Znanstvenici, naime, sugeriraju da liječenje depresije kao bolesti sprečava da prihvatimo našu jadniju stranu i uklanja motivaciju koja je potrebna da bismo promijenili život nabolje. Oni tvrde da se može profitirati od tuge.

Kao što kaže i izreka, ono što nas ne ubije, ojača nas. Naime, osjećaj tuge i melankolije može osnažiti i pomoći da se bolje nosimo sa životnim izazovima što na kraju vodi do većih postignuća.

Znanstvenici upozoravaju da današnje društvo više od svega cijeni osobnu sreću i vrlo je nizak stupanj tolerancije na kukanje nakon gubitka posla, prekida veze ili smrti voljene osobe. Isto tako, sve veći broj psihijatara sada ispituje liječe li liječnici i farmaceutske tvrtke olako to stanje tabletama koje imaju nuspojave, a štete i razvoju ljudskih emocija.

Depresija nije moderna bolest jer su ljudi patili od nje tisućama godina i preživjeli dijelom zahvaljujući tome što je dugoročno od koristi za ljudsku vrstu. Pretpostavlja se da jedno od četvero ljudi u nekom razdoblju života prolazi kroz depresiju, a pet posto ukupne populacije trenutno živi s njom.

Profesor Jerome Wakefield sa Sveučilišta New York kaže: 'Kad se pronađe nešto tako duboko biološki usađeno u nas, može se pretpostaviti da je to odabrano jer ima neku prednost, u protivnom bi nas to uništilo. Mislim da se zezamo s dijelom našeg biološkog određenja.'

Istraživanja su pokazala da tuga ima funkciju zaštite. Strah od tuge nas sprečava da budemo previše popustljivi u vezama, da radimo neke pogreške, a depresija nas štiti i od dugotrajnog stresa.

Izvor: CardioNet.hr




Depresivni ste? To je odlično!

Znanstvenici su zaključili kako bi nam depresija mogla biti veoma korisna. Njihova istraživanja sugeriraju da je medicinska depresija kao bolest koja nas zaustavlja u prihvaćanju naše žalosne strane.

Od tugovanja imamo više dobra. Primjerice, depresija svoje žrtve jača zbog čega imaju bolje mogućnosti nositi se sa životnim izazovima i ostvariti velika postignuća. Ove tvrdnje znanstvenika mogu potvrditi povijesni slučajevi poput Winstona Churchilla, Abrahama Lincolna, Isaaca Newtona i Beethowena, svi su oni patili od nekog oblika depresije. Sve veći broj psihijatara sada se pita ugrožavaju li liječnici i farmaceutske industrije koje žele izliječiti depresivno stanje tabletama, evoluciju ljudskih osjećaja, piše Daily Mail.

‘Kada pronađete nešto ovako duboko u nama, pretpostavljate da je izabrano jer je imalo nekih prednosti, u drugom slučaju ne bi s tim bili opterećeni. Zezamo se s dijelom naše biološke obnove’, rekao je profesor Jerome Wakefield. Studije sugeriraju da bi tuga mogla imati zaštitnu funkciju. ‘Mislim da je jedna od funkcija intenzivnih negativnih emocija da zaustavi naše normalne funkcije kako bismo se fokusirali na nešto drugo neko vrijeme’, rekao je profesor.

Depresija također može djelovati kao odvraćanje kako bi nas zaustavilo da ne napravimo neke greške, stoji u izvještaju New Scientista. Paul Keedwell, psiholog na sveučilištu u Cardiffu rekao je da nas čak i jaka depresija može spasiti od efekta dugoročnog stresa.

www.dnevnik.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:12 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ANSILAN (medazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



medazepamum

SASTAV
Kapsula mite sadržava 5 mg medazepama.
   Pomoćne tvari: laktoza

Kapsula sadržava 10 mg medazepama.
  Pomoćne tvari: laktoza

SVOJSTVA I DJELOVANJE

Ansilan je psihotropni lijek iz grupe benzodijazepina. Kao i svi benzodijazepini, djeluje prvenstveno na limbički sustav (amigdaloidne jezgre i hipotalamus). Ne djeluje na neokorteks i retikularnu formaciju u produženoj moždini. Djeluje na osnovne emocionalne poremećaje: tjeskobu, nemir, napetost i nesanicu. Ansilan uklanja psihosomatske smetnje u krvožilnom, pro­bav­nom, dišnom i urogenitalnom sustavu te uspostavlja ravnotežu u vegetativnom živčanom sustavu.

Ansilan povećava psihičku energiju, stabilizira raspoloženje, po­boljšava opće stanje bolesnika i njegovu radnu sposobnost. Vrlo se dobro resorbira iz probavnog sustava. Najviša koncentracija u krvi postiže se nakon 1-3 sata. Gotovo sva resorbirana količina veže se za serumske proteine i ne prodire u krvne stanice. U prva četiri sata lijek se u organizmu zadržava uglavnom u nepro­mijenjenom obliku, a u daljnih osam sati prelazi u demetilirani oblik. Izlučuje se s mokraćom i izmetom. Ansilan ne oštećuje jetru, bubrege i hematopoetski sustav. Ansilan se može pri­mjenjivati zajedno s različitim lijekovima za srčane bolesti, zatim s antikoagulansima, antihipertenzivnim sredstvima, analepti­cima, spazmoliticima i kemoterapeuticima jer među njima nema ni inkompatibilnosti ni pojačavanja učinka.


INDIKACIJE
stanje psihičke napetosti ( psihomotorni nemir, raz­dražljivost, uznemirenost, nervoza, poremećaj koncentracije, osjećaj preopterećenosti, nesigurnosti, ne­sposobnosti, strah i tjeskoba, poremećaj ponašanja); kardiovaskularne psihosomatske smetnje (tahikar­dija, cirkulacijski poremećaji, pseudoanginozne te­gobe); respiratorne psihosomatske smetnje (hiper­ven­ti­la­cijski sindrom, osjećaj torakalnog pritiska i tjeskobe); probavne psihosomatske smetnje (mučnina, osjećaj punog želuca, spazmi, iritabilni kolon)

KONTRAINDIKACIJE
mijastenija gravis

INTERAKCIJE
Ako se medazepam primjenjuje zajedno s lijekovima koji djeluju na SŽS (neuroleptici, trankvilizanti, antidepresivi, hipnotici, mor­finski analgetici i anestetici), može se pojačati sedativni učinak. To se ponekad može terapijski iskoristiti tako da se smanji doza drugoga psihotropnog sredstva. Bolesnici koji uzimaju meda­zepam ili bilo koji drugi psihotropni lijek ne bi smjeli piti al­koholna pića jer se individualne reakcije u tom slučaju ne mogu predvidjeti.

POSEBNA UPOZORENJA
Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnike da četiri sata nakon uzimanja lijeka ne smiju voziti motorna vozila ili raditi strojevima kod kojih je potrebna nesmanjena pozornost.
Primjena lijeka ne preporučuje se u prva tri mjeseca trudnoće.
Pri dužoj primjeni nije isključena mogućnost navikavanja na lijek.

DOZIRANJE I PRIMJENA
Prosječna je doza Ansilana za odrasle jedna kapsula od 10 mg od dva do tri puta na dan. U težim slučajevima na početku se može dati do 5 kapsula od 10 mg na dan.
Starijim i kahektičnim bolesnicima i djeci obično su do­voljne 3 do 4 kapsule mite na dan.

PREDOZIRANJE
Za benzodijazepine je karakteristična mala toksičnost. Opisano je peroralno uzimanje više od 500 mg bez respiratorne depre­sije. U težim slučajevima indicirano je ispiranje želuca i podu­zimanje uobičajenih simptomatskih i potpornih mjera.

NUSPOJAVE
Lijek se vrlo dobro podnosi. Uz terapijske doze vrlo se rijetko mogu javiti umor i pospanost, obično samo kod starijih i ka­hek­tičnih bolesnika. Kod takvih je bolesnika u izuzetnim slučajevima moguća vrtoglavica. Te se tegobe mogu izbjeći prilagođavanjem doze. Samo izuzetno mogu se javiti blaga suhoća usta, proljev i opstipacija.

UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva pri temperaturi do 25 şC.
Lijek se treba čuvati izvan dohvata djece.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

OPREMA
kutije s 30 kapsula mite od 5 mg
kutije s 25 kapsula od 10 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:57 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

San i spavanje


Stanje budnosti i sna podliježe pravilima ritmičnosti povezanih s prirodnim ciklusima (dan i noć). Do poremećaja prirodnog toka sna dolazi zbog različitih promjena u okolini, djelovanja stresa i bolesti, kao i uslijed promijenjenih navika života.
San je fiziološka pojava koja se izmjenjuje sa stanjem budnosti u okviru ritma dana i noći, a služi odmaranju i oporavku organizma. San ima 4 stadija:
1. uspavljivanje (ulazak u san)
2. lagani san
3. polagani san
4. duboki san

Normalni noćni san se tijekom noći (spavanja) produbljuje 3-4 puta, da bi nakon toga postajao sve plići. Poseban stadij sna predstavlja REM faza (rapid eye movements), odn. razdoblje tzv. “paradoksalnog” sna, koje karakteriziraju brzi pokreti očnih jabučica, snovi te prolazan porast krvnog tlaka. Sa starenjem se sve manje sana jer ima manje REM-faza.

Koliko spavamo?
Prosječno odrasla osoba spava oko 7-8 sati. Ipak su potrebe za snom individualno različite.
Novorođeno dijete gotovo cijeli dan spava s kratkim periodima budnosti, kod 1-godišnjeg djeteta izjednačene su vremenski faze sna i budnosti, a dijete spava od 10-12 sati. 4-godišnje dijete spava još više od 1-godišnjeg djeteta, a 10-godišnje dijete već ima sličan ciklus sna i budnosti kao odrasla osoba, osim što san traje nešto duže (8-10 sati)

Nesanica
Gotovo svaka treća osoba pati od povremene nesanice, dok se kronična nesanica javlja u oko 10 % slučajeva. Kod mladih ljudi nesanica je prilično rijetka pojava. Kod adolescenata može biti uzrokovana intenzivnim učenjem ili učenjem tijekom noći, preintenzivnim aktivnostima, emocionalnim uzbuđenjima, kasnim odlaskom na počinak. Smetnje spavanja mogu biti posljedica psihičkih problema karakterističnih za adolescente.
Nesanica često muči odrasle osobe, a uzroci su duševni nemir uzrokovan raznim stresnim utjecajima, nepovoljnim uvjetima okoline, uzimanjem lijekova, bolestima. Nesanici može pridonijeti i uzimanje stimulativnih sredstava (jaka kava, alkohol, pušenje). Kod starijih osoba san je često kraćeg trajanja, a kvaliteta sna lošija. Kod tih su osoba česta noćna buđenja.

Za dobar san mogu pomoći:
• izbjegavanje i smanjenje stresa
• izbjegavanje teške hrane navečer
• umjerena fizička aktivnost
• emocionalno zadovoljstvo
• izbjegavanje pretjeranog uzbuđenja
• opuštanje

San je periodičko fiziološko stanje mirovanja i opuštanja, kod kojeg je najvećim djelom prekinuta veza između svjesti i vanjskog svijeta. Za vrijeme spavanja tkiva i organi tijela imaju mogućnost regeneracije (oporavka). San je stoga isto tako potreban kao i uzimanje hrane. Za vrijeme spavanja jako je smanjena spontana aktivnost, smanjene su reakcije na vanjske, ali za razliku kod narkoze postoji mogućnost buđenja. Od tjelesnih funkcija prevladava funkcija parasimpatikusa. Ritam spavanja i budnosti regulira se iz posebnih centara u CNS-u, promjenama njihove aktivnosti. Čovjek provede oko trećinu svog života spavajući. Specijalni centar za spavanje nalazi se u hipotalamusu i koči aktivnost pojedinih centara u mozgu, dok neki djelovi CNS-a nisu inhibirani u svojoj aktivnosti. Za vrijeme sanjanja povišena je aktivnost CNS-a, što se može primijetiti u brzim pokretima očnih jabučica kod zatvorenih vjeđa (REM-faza). Spavanje nastupa postepeno. Na početku se izmjenjuje pospanost u stanju budnosti sa fazom prolaznih trenutaka sna. Kod nekih ljudi taj prelaz traje nekoliko minuta, kod nekih sat i više vremena. Dubina sna se također razlikuje za vrijeme noći, pri čemu se izmjenjuju periodi budnosti, plitkog i dubokog sna s većom ili manjom pravilnošću. Za vrijeme sna se mijenjaju tjelesne funkcije. Aktivnost žlijezda i puls su smanjeni, procesi probave miruju, muskulatura je opuštena, kupirano je svjesno doživljavanje okoline.

Potreba za spavanjem
Najveća potreba za spavanjem je u dječje doba. U dobi od jednog mjeseca, dojenče spava oko 18 sati, u dobi od jedne godine oko 14 sati. 3-godišnje dijete potrebuje oko 12 sati sna, 10-godišnje dijete 10 sati, 14-15 godišnje dijete 8-9 sati. Potreba za spavanjem od oko 8 sati ostaje također i kod odraslih osoba, dok starije osobe imaju smanjenu potrebu za snom.

Nesanica je stanje kod kojeg je otežani ulazak u san, ili je dužina spavanja prekratka. Određene vrste bolesti, osobito one karakterizirane bolnim stanjima, drže mnoge ljude u stanjima nesanice i lošeg sna. Nesanica je često posljedica emocionalne i psihičke napetosti, koje sprečavaju potrebno opuštanje.
Spavanje prije ponoći je korisnije i učinkovitije od onog nakon ponoći, pa se preporučuje ići u krevet prije ponoći.
Od bolesti koje mogu ometati spavanje, treba spomenuti bolesti srca (pacijent normalno zaspi, ali se probudi oko 1-3 u noći s lupanjem srca).

Kvaliteta sna se može diferencirati pretragama kao što su EEG, EMG i EOG.
Razlikuju se ortodoksni (ne-REM spavanje) i paradoksni san (REM-faza). Stanje budnosti prelazi preko SEM-faze (slow eye movements-spori očni pokreti prilikom ulaska u san) ortodoksnog sna sa stadijima I-IV (odgovaraju dubini sna) u REM fazu (brzi očni pokreti, povišena srčana i frekvencija disanja), kada se javljanju faze sanjanja.
Faze od budnosti (A) do dubokog sna (E,4) izmjenjuju se prosječno svakih 35-40 minuta, duboki san traje 30-60 minuta u prvom periodu spavanja, do nekoliko minuta u zadnjim periodima spavanja. REM spavanje produžuje trajanje sna za 10-50 minuta.
Snovi se kod odraslih javljaju 3-6 puta po noći i ukupno čine Ľ (25 %) ukupnog sna.

Smetnje spavanja:
1. smetnje ulaska u san (primarne kod oboljenja centra za spavanje i sekundarne uslijed djelovanja svjetla, buke, kod bolova, straha, briga)
2. smetnje samog spavanja često se javlja u starosti, kod napetosti, visoke temperature, prerano buđenje često u sklopu depresivnog sindroma)

Izvor: www.dietpharm.hr




Pobijedite nesanicu

Sve više ljudi ima problema sa nesanicom. Nedavno istraživanje National Sleep Foundationa pokazalo je kako polovica Amerikanaca barem povremeno ima poteškoća u spavanju. Samo neke od posljedica neispavanosti su manjak koncentracije, produktivnosti i promjene raspoloženja.

No, i za nesanicu ima lijeka. Zapitajte se koliko se zdravo hranite, vježbate li redovito, spavate li u adekvatom okolišu itd. Ako je vaš odgovor negativan nije ni čudo što vas muči nesanica. Evo nekoliko savjeta kako je pobijediti i kvalitetno se odmoriti.

Recite ne kavi i alkoholu
Kava sadrži kofein, kao i mnogi čajevi, čokolada i gazirana pića. Nekim ljudima mala količina kofeina može prouzročiti problem sa spavanjem čak i 12 sati nakon konzumacije. Probajte izbjegavati pića koja sadrže kofein barem 6 sati prije nego što legnete spavati.

Pazite što jedete
Nemojte lijegati u krevet na puni želudac. Također izbjegavajte začinjenu hranu ili proizvode od rajčice jer oni mogu uzrokovati žgaravicu.

Vježbanje produbljuje san
Redovita rutina vježbanja poboljšat će kvalitetu vašeg sna. Najbolje je vježbati popodne, a svakako biste trebali izbjegavati vježbanjem prije samog odlaska u krevet. Istraživanja su također pokazala kako redovito vježbanje produbljuje san.

Savjeti:
- koznumirajte manje kofeina i alkohola
- pijte manje tekućina prije spavanja
- smanjite unos nikotina
- vježbajte redovito tijekom dana
- prije spavanja se opustite u kadi
- uđite u rutinu spavanja i buđenja u isto vrijeme

Izvor: TotalPortal.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:47 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

VALSED (biljni preparat)


ValsedNamjena
- za opuštanje i bolji san

Sastojci
- ekstrakt korijena odoljena s najmanje 0,8% valerenske kiseline
- ekstrakt pasiflore s najmanje 3,5% ukupnih flavonoida

SASTAV
Jedna tableta sadrži 145 mg ekstrakta korijena odoljena (Valeriana officinalis) s najmanje 0,8% valerenske kiseline, 145 mg ekstrakta pasiflore (Passiflora incarnata) s najmanje 3,5% ukupnih flavonoida.

OPREMA
Kutija sa 40 tableta u blisterima.

PROIZVOĐAČ
FIDIFARM d.o.o., Rakitje, Hrvatska. Za Fidifarm ekskluzivno proizvedeno u SAD.

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Izdaje se bez recepta u ljekarnama i drogerijama.

SVOJSTVA I PODRUČJA PRIMJENE

Osjećaj napetosti, nemira, tjeskobe čak i razdražljivosti postali su svakodnevna pojava. Stalno smo izloženi različitim pritiscima, nerazumjevanju okoline, neželjenim sukobima, gubicima i krizama. Strah, umor, nesanica, znojenje, pad koncentracije, nemir u srcu, problemi s probavom - posljedice su koje mogu imati značajan utjecaj na naše zdravlje.

Ekstrakti ljekovitih biljaka mogu pomoći u smirenju i ublažavanju spomenutih tegoba. Valsed tablete sadrže standardizirane ekstrakte korijena valerijane i pasiflore koji omogućuju miran, kvalitetan i prirodan san te smanjuju svakodnevni stres i napetost.

Ekstrakti odoljena ili valerijane s razlogom se vrlo često koriste. Valerijana ublažava nervozu i napetost, smanjuje grčeve u želucu i crijevima, pomaže kod smanjene koncentracije i lošeg pamćenja, kao i znojenja i ubrzanog lupanja srca. Uvelike utječe na dobar san, uz nju se lakše i brže zaspi, a smanjuje se i buđenje tijekom noći. To je djelovanje potvrđeno brojnim ispitivanjima. Valerijana ublažava umor i psihičku iscrpljenost te uravnotežuje živčani sustav.

Pasiflori je danas priznato umirujuće djelovanje na središnji živčani sustav, a znanstveno je potvrđena njezina primjena u stanjima stresa, nervoze, uznemirenosti, napetosti i razdražljivosti te pri poremećajima spavanja i ubrzanom radu srca koje je psihogenog uzroka. Nema ničeg toliko okepljujućeg poput prirodnog i zdravog sna koji čudesno osvježava cijeli organizam - prema statistici 15-20 % ukupne populacije ima problema sa spavanjem. Problemi sa spavanjem, isprekidan ili nemiran san, čovjeka čine manje sposobnim za dnevne obveze. Pasiflora, kao prirodan odabir, postaje nezamjenjiva upravo kod nesanica. Za razliku od sintetičkih preparata za spavanje koji izazivaju omamljenost, pasiflora izaziva san koji se ne razlikuje od prirodnog.

Valsed tablete ne izazivaju navikavanje. Osim toga, one nemaju negativan utjecaj na budnost, prisebnost i koncentraciju sljedećeg jutra, nakon buđenja. Mogu se koristiti po potrebi i tijekom dana za smirenje i ublažavanje stresa.

NAPOMENA
Prije upotrebe ovog proizvoda trudnice i dojilje trebaju se posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.

NAČIN PRIMJENE
Odrasli uzimaju 1 tabletu na dan. Za bolji san uzeti 1-2 sata prije odlaska na spavanje. Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti.

ČUVANJE I ROK VALJANOSTI
Čuvati na suhom i tamnom mjestu, pri temperaturi do 25°C, izvan dohvata male djece.

Rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH od 20.veljače 2006.
Klasa: UP/I-541-02/05_01/375
Ur.broj: 534-07-01/9-06-2

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:43 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

BONISAN (biljni preparat)


BonisanBonisan®
kapsule

Namjena
- za brže uspavljivanje i dublji san
- kod nesanica uzrokovanih uznemirenošću
- za opuštanje i smirenje

Sastojci
ekstrakt valerijane, hmelja i eterično ulje matičnjaka

SASTAV
Jedna kapsula sadrži 150 mg suhog ekstrakta korijena odoljena (Extr. Valerianae sicc.) s najmanje 0,15 % valerenske kiseline, 50 mg suhog ekstrakta šišarki hmelja (Extr. Humuli lupuli sicc.) i 5 mg eteričnog ulja matičnjaka (Citronellae aetheroleum).

OPREMA
Kutija sa 30 kapsula u blisteru.

PROIZVOĐAČ
FIDIFARM d.o.o., Rakitje, Hrvatska i SWISS CAPS AG, Kirchberg, Švicarska u suradnji.

SVOJSTVA I PODRUČJA PRIMJENE
Bonisan® kapsule za smirenje i protiv nesanice sadrže pažljivo međusobno usklađene ekstrakte ljekovitog bilja, koji se odavno koriste u narodnoj medicini za umirenje i relaksaciju organizma.
Ekstrakt hmelja pospješuje uvođenje u san, a odoljen ga produbljuje i produljuje. Matičnjak djeluje centralno smirujuće na živčani sustav.
Bonisan® kapsule sadrže i standardiziranu količinu valerenske kiseline u lipofilnom ekstraktu korijena odoljena, koja na prirodan način djeluje anksiolitički i harmonizirajuće na psihu.

NAČIN PRIMJENE
Kod nesanice uzima se 1-2 kapsule prije odlaska na spavanje.
Kod nemira, tjeskobe i razdražljivosti uzima se prema potrebi, 2-3 puta na dan po 1 Bonisan® kapsula.

NAČIN ČUVANJA
Čuvati na tamnom i suhom mjestu, pri temperaturi do 25° C.

UPOZORENJE
Držati izvan dohvata djece.

ROK VALJANOSTI
Naveden je na kutiji.

Rješenje Ministarstva zdravstva RH od 2. srpnja 2002.
Klasa: UP/I 541-05/01-05/142
Ur.broj: 534-04-01/01-2

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:38 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

MODITEN (flufenazin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



flufenazin

Sastav
1 dražeja sadržava 1 mg, 2,5 mg ili 5 mg flufenazin-klorida.
1 ampula (1 ml) sadržava 2,5 mg flufenazin-klorida.
1 depo-ampula (1 ml) sadržava 25 mg flufenazin-dekanoata.

Djelovanje

MODITEN
Djelatna tvar u Moditenu je fenotiazinski derivat flufenazin koji spada u skupinu najjačih neuroleptika. U velikim je dozama indiciran za liječenje akutnih i kroničnih simptoma psihičkih bolesti, uključujući shizofreniju i maničnu psihozu. U malim dozama otklanja anksioznost, nemir, nepsihotičnu napetost i agitaciju koji ne reagiraju na druge lijekove. U usporedbi s drugim fenotiazinskim derivatima, flufenazin djeluje jače (približno 20 puta jače od klorpromazina). Učinak mu je manje sedativan i manje blokira osjećajno doživljavanje, što je posebno važno za kronične psihičke bolesnike koji se liječe ambulantno.

Flufenazin se dobro, iako individualno različito apsorbira iz probavnoga sustava. 50% se razgradi pri prvom prolasku kroz jetru. Najviše serumske koncentracije postiže unutar tri sata. Biološko vrijeme polueliminacije iznosi približno 15 sati i jednako je poslije peroralne i parenteralne primjene. Više od 90% lijeka veže se za serumske bjelančevine. Metabolizira se u jetri. 60% peroralne doze izluči se za 7 dana stolicom i mokraćom.

MODITEN DEPOT
Djelatna tvar u Moditenu depo je flufenazin-dekanoat, ester flufenazina i dekanoične kiseline. Osnovna značajka flufenazin-dekanoata jest postupna hidroliza i oslobađanje djelatnoga flufenazina koji prelazi u sustavni krvotok. Djelovanje nastupa unutar 24 do 72 sata. Biološko vrijeme polueliminacije iznosi 7 do 10 dana. Standardna injekcija Moditena depot u psihotičnih bolesnika djeluje individualno od 15 do 35 dana.


Indikacije

Moditen
- Akutne i kronične psihoze, uključujući shizofreniju i maničnu psihozu.
- Umjerena i jaka anksioznost.
- Agitiranost koja prati somatske bolesti ili anksiozno-depresivna stanja.
- Hiperkinetički sindromi u agresivnih bolesnika.

Moditen depot
- Održavajuće liječenje kronične shizofrenije i drugih psihoza.

Kontraindikacije

Preosjetljivost na fenotiazine. Teški poremećaji svijesti. Akutna trovanja depresorima središnjega živčanog sustava (alkohol, antidepresivi, neuroleptici, sedativi, anksiolitici, hipnotici i narkotici). Supkortikalna moždana oštećenja. Teška jetrena oštećenja i krvna diskrazija.
Moditen depot ne daje se djeci do 12. godine.


Mjere opreza

- Bolesnicima s konvulzivnim bolestima lijek se daje vrlo oprezno jer može sniziti prag za konvulzije i pojačati ih ili izazvati generalizirani epileptički napad.
- Bolesnicima s teškim kardiovaskularnim bolestima (srčano popuštanje, ishemična srčana bolest, opasni poremećaji srčanoga ritma) flufenazin se daje oprezno jer može izazvati pad arterijskoga tlaka. Pri jakom padu tlaka ne smije se primijeniti adrenalin.
- Bolesnicima s bubrežnim i jetrenim bolestima lijek se propisuje oprezno.
- Starijim i težim bolesnicima lijek se daje u prilagođenim dozama jer se u njih mogu češće očekivati neželjeni učinci.
- Tijekom liječenja bilo kojim fenotiazinom, pa i flufenazinom može se razviti “nijema” upala pluća.
- Flufenazin se oprezno daje bolesnicima koji su izloženi visokim temperaturama ili fosfornim insekticidima.
- Ako bolesnici tijekom liječenja Moditenom odnosno Moditenom depot dobivaju i antiparkinsonik, pri naglom prekidu liječenja Moditenom odnosno Moditenom depot propisani antiparkinsonik moraju uzimati još nekoliko dana odnosno tjedana.


Interakcije

- Flufenazin pri istodobnoj primjeni pojačava depresiju središnjega živčanog sustava koju izazivaju alkohol, hipnotici, sedativi i narkotici.
- Suprotstavlja se djelovanju adrenalina i drugih simpatomimetika i smanjuje učinke alfa-adrenergičkih blokatora, npr. klonidina pri sniženju arterijskoga tlaka.
- Smanjuje antiparkinsonske učinke levodope jer blokira dopaminske receptore.
- Može sniziti konvulzivni prag pa pri istodobnoj primjeni treba prilagoditi doze antiepileptika.
- Kad se rabi zajedno s antikoagulansima, može pojačati njihovo djelovanje, zato se preporučuje povremena kontrolu broja trombocita i vremena krvarenja.

Trudnoća i dojenje
- Ne može se isključiti rizik. Trudnice mogu uzimati lijek samo ako je korist veća od rizika za plod.
- Flufenazin se izlučuje mlijekom pa majke tijekom liječenja ne smiju dojiti.

Posebno upozorenje
Lijek snažno utječe na psihofizičke sposobnosti pa je bolesniku tijekom liječenja zabranjeno upravljati motornim vozilima i strojevima.


Doziranje

Doza ovisi o bolesti i vrsti simptoma pa je doziranje individualno. Moditen ima veliku terapijsku širinu. Jako agitirani bolesnici mogu podnijeti vrlo velike doze.

U pravilu se liječenje počinje malim dozama koje se postupno povećavaju.

MODITEN - Okvirno dnevno doziranje
PERORALNE DOZE (dražeje od 1 mg, 2,5 mg ili 5 mg)

Odrasli
Psihoze:
- umjereno teški simptomi: Početna doza: 2,5 do 10 mg u 2 do 3 doze; Održavanje: 1 do 5 mg u 1 do 3 doze
- teški simptomi: Početna doza: 10 do 20 mg, iznimno do 40 mg u 2 do 3 doze
Nepsihotični poremećaji: Početna doza: 1 do 4 mg u 2 do 3 doze najduže 3 mjeseca; Održavanje: 1 do 2,5 mg u 2 do 3 doze

Starije osobe
Psihoze:
- umjereno teški simptomi: Početna doza: 2 do 5 mg u 2 do 3 doze; Održavanje: 0,5 do 2,5 mg u 1 do 3 doze
- teški simptomi: Početna doza: 5 do 10 mg u 2 do 3 doze
Nepsihotični poremećaji: Početna doza: 1 do 2,5 mg u 2 do 3 doze


Neželjeni učinci

Najčešći neželjeni učinci su ekstrapiramidni poremećaji (parkinsonizam, distonija, akatizija, okulogirne krize, opistotonus, hiperrefleksija). Ovi su simptomi reverzibilni i nestaju nakon smanjenja doze ili prekida liječenja. Dodavanjem antiparkinsonika možemo ih spriječiti ili ublažiti.

Katkad se javlja pospanost, zamagljen vid, suhoća usta, blagi poremećaji u radu autonomnoga živčanog sustava i žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (amenoreja, galaktoreja, ginekomastija, impotencija) te alergijske promjene na koži. Sve su te pojave reverzibilne i gube se ako se dozu smanji ili prekine liječenje.

Adrenalin se ne smije davati zajedno s flufenazinom jer u kombinaciji s fenotiazinskim derivatima ne povisuje već snizuje arterijski tlak. Na to treba posebno paziti pri operacijama i anesteziji! Flufenazin tek rijetko izaziva jaču hipotenziju. U takvim slučajevima treba odmah intravenski dati noradrenalin!

Tijekom dugotrajnoga liječenja može se javiti tardivna diskinezija kao i kad se radi o drugim antipsihoticima. Češća je u starijih osoba koje uzimaju velike doze. U takvom slučaju liječenje treba prekinuti. Antiparkinsonici nisu učinkoviti pri tardivnoj diskineziji.

Utjecaj flufenazina na srce ovisi o dozi. Može dovesti do produženja QT-intervala i T-vala, vrlo rijetko izaziva aritmije, ventrikulsku tahikardiju i fibrilaciju. Smanjenjem doze ovi poremećaji nestaju.

Iznimno se može javiti neuroleptički maligni sindrom s hipertermijom, mišićnom ukočenošću, akinezijom, padom arterijskoga tlaka, stuporom i komom. Liječenje flufenazinom treba odmah prekinuti i bolesnika simptomatski liječiti u bolnici.


Predoziranje

- Zbog predoziranja ili trovanja mogu se javiti teži ekstrapiramidni poremećaji, jaki pad arterijskoga tlaka i sedacija koja može prijeći u stanje nesvijesti s arefleksijom.
- Predoziranje se liječi simptomatski. Treba isprati želudac, dati aktivni ugljen i laksative. Ekstrapiramidni poremećaji se liječe antiparkinsonicima. Pri teškoj hipotenziji daje se samo noradrenalin; adrenalin bi, naime, dodatno snizio arterijski tlak!


Oprema

Moditen
25 dražeja po 1 mg
100 dražeja po 2,5 mg ili 5 mg
5 ampula po 1 ml (2,5 mg/1 ml)

Moditen depo
5 ampula po 1 ml (25 mg/1 ml)

Proizvođač: Krka
Licencni partner: Bristol Myers Squibb Inter. Ltd.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:47 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 12.02.2009.

Kako poboljšati mentalno zdravlje?


Izvor: www.zena.hr
U toku godine od četvero ljudi barem će jedan doživjeti nekakav poremećaj mentalnog zdravlja, a osim toga statistike pokazuju kako se žene više od muškaraca liječe od nekog oblika psihičkih poremećaja. Kako poboljšati vlastito mentalno zdravlje? Što poduzeti kako biste bili sigurni da ćete ostati zdravi? Uzmite u obzir neki od ovih savjeta:

1. Brinite o svom tijelu
Ako se brinete o fizičkom zdravlju, poboljšat će vam se i mentalno zdravlje.
  • Pobrinite se da se zdravo hranite
  • Izbjegavajte cigarete
  • Alkohol smijete unositi u umjerenim količinama (čaša vina ili pive na dan).
  • Dovoljno spavajte (7-8 sati dnevno)
  • Pijte dovoljno vode (1,5 - 2,5 litre dnevno)
  • Redovito vježbajte (najmanje 3 puta tjedno po sat vremena)

Ovo mi tako nekako teško pada... 'Ajde, hranim se relativno zdravo, ali kad su slatkiši i grickalice u pitanju, teško mi je stati na loptu. Nedostaje mi samodiscipline. Pušim 6-7 cigareta dnevno a alkohol uopće ne pijem (hehe izgleda da imam i pozitivnih strana cerek), spavam ponekad i do 10 sati, oblokavam se vodom non-stop (ne izlazim bez bočice vode od pola litre, a i kod kuće mi je uvijek pri ruci) ali vježbanje i kretanje općenito... Sad se počinjem sramiti... no

2. Razgovarajte o svojim osjećajima
Okružite se ljudima koji vam pružaju potporu i podijelite svoje osjećaje s njima. Imati nekoga tko vas može saslušati može vam biti ogromna pomoć (a i vi njima možete uzvratiti istom mjerom). Uobličiti svoje osjećaje u riječi pomoći će vam jasnije razmišljati. Ako nemate nikog s kim možete razgovarati, danas postoje telefoni za pomoć, a možete se okrenuti i internetu.

Da vidimo... Hmmm, da. U obitelji baš i nisam imala nešto previše razumijevanja za svoje tegobe, osim s majčine strane koja je i sama bolovala od depresije prije više od 20-tak godina (danas je, hvala Bogu, super), ali i to je bilo pomalo ograničeno. Ponekad me ima tko saslušati, ponekad nema, ali zato je internet uvijek uz mene. smijeh Ako to nije blog, onda je Facebook ili neki instant messenger. Kad bolje razmislim, skoro uvijek uspijem naći neku dobru dušu da malo podmetne rame kad mi zatreba. HVALA, vraćam dvostruko!

3. Ostanite u kontaktu s obitelji i prijateljima
Redovni društveni kontakti mogu jako pomoći osobama koje pate od poremećaja mentalnog zdravlja. Redovita druženja i razgovori imaju velik utjecaj na naše svakodnevno raspoloženje. Jednostavno nazovite nekog, pošaljite e-mail ili SMS onima koje volite.

E, po ovoj točki sam se u jednom periodu doooobrano zaje*ala. Da oprostite na rječniku. Nekoliko godina uopće nisam kontaktirala s članovima šire obitelji i danas mi je radi toga žao. Naročito radi jednog bratića s kojim sam se kao dijete izvrsno slagala i voljela, ali eto, život nas razdvojio. Nisam ga vidjela godinama, a tako bih to željela. Međutim, problem predstavlja to što je on trenutno na odsluženju kazne u Remetincu radi nekakvih provalnih krađa a njegova obitelj ne voli pričati o tome... Silno bih ga željela vidjeti i porazgovarati s njim i malo po malo pripremam teren kod njegovih sestara kako bi ih jednog dana mogla zamoliti da pođem s njima u posjetu. tuzan

4. Smanjite stres
Konstantni stres može imati dugotrajni negativni efekt na vaše psihičko i fizičko zdravlje. Počnite od toga da svoj dom riješite stresa: očistite nered, pobrinite se da imate dovoljno svjetla u kući i imajte neki prostor samo za opuštanje.

Eeee, to sam napravila i konstantno radim na daljnjim poboljšanjima! Prije nekih pola godine sam pobacala sve stare dnevnike pune negativne energije i ružnih emocija, koje sam čuvala još od djetinjstva. Moram napraviti "mjesta" za neke nove, ljepše dnevnike. yes Također sam u dnevnu organizaciju uvela rokovnik jer sve što zapišem - ne moram pamtiti pa je kaos u glavi i opterećenost manja. A i kompjuter mi je smješten točno uz prozor tako da preko monitora mogu gledati van - nema ništa ljepše od sunčanog popodneva usred zime, kad mi sunce grije lice kroz staklo. sretan

5. Sami sebi zadajte neki izazov
Neka nova aktivnost ili postavljeni cilj pomažu vam fokusirati misli i akcije te vam daju nešto čemu možete težiti. Vaš izazov mora biti nešto realno, kao što je naučiti svirati neki instrument ili dovesti se u formu da se ne uspušete dok se uspinjete do trećeg kata. Glavna ideja je da to bude nešto zabavno u čemu uživate i da proširite svoje dosadašnje aktivnosti.

Hmmm... ništa od navedenog ali prikupljanje informacija koje objavljujem na ovom blogu a koje bi mogle koristiti drugima čine me sretnom jer imam osjećaj da nekome pomažem. O ostalim ciljevima još moram razmisliti, mislim da na ovoj točki još moram poraditi.
Ali... zapravo mi je cilj i maksimalno unaprijediti ovu stranicu/blog kako bi koristio što većem broju ljudi u potrebi. Uz to se vezuje i moj "novi projekt", forum na temu psihijatrije i mentalnog zdravlja, na http://www.moj-forum.com/psihijatrija za koji se nadam da će zaživjeti i mnogima biti od koristi. Ovim putem vas sve pozivam da se registrirate i sudjelujete u njegovom "rađanju"!

6. Smijte se i plačite
Dokazano je da smijanje poboljšava naš imunitet, umanjuje bol i štiti srce od oboljenja. Isto tako je i značajan faktor u ublažavanju depresije i ostalih mentalnih problema. Smijeh smanjuje tenzije, stres i iživciranost.
Osim smijeha i plakanje je dobro za rješavanje stresa i za vašu psihu. Možda u plakanju nećete uživati u tom trenutku, no ono oslobađa potisnute osjećaje i mnogo se ljudi nakon plakanja osjeća kako su iz sebe izbacili sve ono što ih je tištilo.

Ovo je 110% TOČNO. Kad mi se plače, plačem glasno, kad mi se smije, smijem se grohotom. Ionako se nekoliko godina uopće nisam znala niti mogla prirodno nasmiješiti a kamoli smijati, samo sam razvlačila kutove usana a ništa me nije veselilo niti nasmijavalo. Bilo je to vrlo teško razdoblje. Godinama mi ništa nije bilo smiješno i ništa me nije veselilo. no S vremenom se situacija ipak promijenila na bolje i naučila sam uživati u svakom danu i radovati se malim stvarima. Kad sam dobro - taj dan iskoristim maksimalno kako bih stvorila dovoljnu zalihu "pozitivnih emocija i misli" za one dane kad sam "down". Funkcionira! yes
I još jedan detalj:
Dok se ovaj blog, Anksioznost-Panika-Depresija, bavi smrtno ozbiljnim temama u sferi plakanja, na svom drugom blogu, Burza Frustracija, povremeno si priuštim malo glupiranja i zafrkancije - to spada u sferu smijeha. wink

7. Napravite plan
Ne znati što će raditi u toku dana je jedna od stvari koje najviše muče osobe koje imaju psihičkih problema. U ponedjeljak se prisilite i napišite barem jednu stvar koju ćete raditi svaki dan u idućem tjednu. Ovo znači da ćete se probuditi ujutro i da nećete biti suočeni sa praznih 24 sata koje nećete znati kako provesti.

Da, i ovo je živa istina. Svake večeri razmišljam o tome kako ću ispuniti slijedeći dan odnosno što sve trebam napraviti sutra, kamo otići, kome se javiti itd. jer sve dok mozak ima prostora za prazan hod, misli počinju vrludati i često odu u pogrešnom smjeru. Ako ništa drugo, ponekad je i učenje neke softverske aplikacije sasvim dovoljno da ispuni čak i nekoliko dana! Također, na stolu imam i kalendar s gomilom unaprijed upisanih obaveza, kojeg se strogo pridržavam. Prakticiram ne upisivati više od jedne ozbiljnije obveze dnevno, kako bih izbjegla veće opterećenje, tako da mi je tjedan uobičajeno poprilično popunjen nekom zanimacijom (makar to bio i odlazak zubaru). zubo Naravno, ako su vam zubi zdravi, upišite u kalendar termin svoje omiljene TV emisije, datum izlaska časopisa koji želite pročitati i sl. Samo neka bude što popunjeniji, činit će vas zadovoljnijim radi dobre organizacije a i dat će vam dojam "zauzetosti" nekim drugim stvarima, osim samim sobom i svojim poteškoćama.

8. Odvojite vrijeme za sebe
Jedna od glavnih karakteristika osoba s lošijim mentalnim zdravljem jest da više vremena provode brinući se o drugima nego li za sebe. Kako biste poboljšali sviju psihu, odvojite vremena kako biste se pozabavili onime što vam je stvarno bitno u životu. Nemojte dozvoliti da vaši hobiji i interesi budu potisnuti zbog drugih. Pokušajte u svoj dan ukomponirati stvari i aktivnosti u kojima uživate i koje vam pomaži opustiti se - bilo to slušanje muzike, kupka ili čitanje knjige, barem na 10 minuta.

Jedan mali štos za roditelje: kad klince spremite na spavanje, priuštite si sat-dva samo za sebe. Ja već godinama uživam u tome i zaista pomaže. Istina, sutra se obično dignem s podočnjacima, ali zadovoljnija. Ako ste navečer previše umorni, isti trik možete izvesti i na način da ustanete sat vremena prije njih i u miru npr. doručkujete i popijete kavu. Meni to zaista PUNO znači, tih mojih sat-dva dnevno. Samo MOJIH! Možda će neki to smatrati sebičnim, ali moje je mišljenje da nikoga ne mogu učiniti sretnim ili zadovoljnim ukoliko to najprije nisam ja.


Zapleten među dogovore, sastanke i njihova otkazivanja, umoran od mnoštva saznanja koje nam svakodnevno donosi informatičko doba, naš um je konstantno napet, baš kao i naša tijela. U moru informacija, upijte i poneku koja će vam pomoći da odmorite svoj mozak i obnovite razinu njegovih aktivnosti.

Danas se dosta pažnje posvećuje području mentalnog zdravlja i poprilično je opala netolerancija okoline prema ljudima čije je mentalno zdravlje narušeno. S druge strane, svakodnevnica je takva da su nam svima 'živci na tregerima' pa bi svatko od nas trebao učiniti nešto za zdravlje vlastita uma. Ovi savjeti mogli bi vam pomoći da se osjećate pozitivnije i poletnije:

Izgradite samopouzdanje
Identificirajte svoje sposobnosti i slabosti, uskladite ih i prihvatite.

Prihvatite komplimente
Mnogi od nas imaju problema s prihvaćanjem ljubaznosti od strane svoje okoline. Upamtite, svi se mi moramo prisjetiti pozitivnih komentara jednom kad nas sustignu teški trenuci.

Odvojite vremena za prijatelje i obitelj
Odnosi s bliskim ljudima moraju se nadograđivati i hraniti. Ukoliko uzimate osobe zdravo za gotovo, one odjednom neće biti tu kad ćete s nekim željeti podijeliti tugu ili veselje.

Primite i pružite potporu
Odnosi među obitelji i prijateljima obično propupaju kad prođu tešku fazu "testiranja".

Uravnotežite proračun
Financijski problemi uzrokuju stres:
1. pritisak,
2. bilo kakvo stanje koje uzrokuje duševnu ili tjelesnu napetost.
Krivac tome često je pretjerano trošenje na bespotrebne i trenutačne želje umjesto na potrebne stvari.

Volontirajte
Uključivanje u zajednicu daje osjećaj svrhovitosti koji nikakav plaćeni posao ne može nadomijestiti.

Upravljajte stresom
Nema osobe na kugli zemaljskoj koja je lišena stresa. Za održavanje mentalnog zdravlja, važno je naučiti kako se nositi sa stresorima.

Više je bolje
Obratite se drugima za pomoć u rješavanju problema. Osobe sa sličnim iskustvom pomoći će vam da pronađete odgovore na svoje probleme, a usto se nećete osjećati izoliranima.

Naučite se nositi s osjećajima
Svi mi moramo pronaći siguran i konstruktivan način da kanaliziramo osjećaje ljutnje, tuge, sreće i straha.

Pomirite se sami sa sobom
Upoznajte sami sebe, shvatite što vas čini sretnima i naučite balansirati onime što možete i što ne možete izmijeniti na sebi.

izvor: www.cardionet.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:55 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Depresija i samopomoć


Iako je depresija prije svega mentalno stanje, ova bolest povećava i rizike od drugih bolesti, prije svega srca i krvnih žila. Redovito kretanje i tjelovježba savjet su za održavanje zdravlja općenito, no depresivni ljudi bi o ovom faktoru trebali povesti više računa nego oni koji nemaju ozbiljnijih problema ni s mentalnim ni s tjelesnim zdravljem.

Lijekovi i psihoterapija pomažu u borbi s depresijom, no brojna istraživanja pokazala su i kako bolesnik sam može učiniti nevjerojatno puno u stabilizaciji stanja i izlječenju. Osim promjene stavova i ponašanja, postoje brojni sitni koraci, koje "na prvu loptu" nikad ne bismo povezali s depresijom.

Vježbajte što je moguće više: tjelovježba je direktno oružje protiv srčanih bolesti i depresije. Kad vježbamo, luče se tzv. hormoni sreće, odnosno mijenja se kemija moždanih stanica, te se poboljšavaju nivoi lipida u krvi.

Vodite dnevnik i prehrane i unosa zasićenih masti: jako je važno imati zdrav krvotok, kako bi se srce i mozak neometano snabdijevali svim potrebnim tvarima. Zasićene masti utječu na krvne žile, posebno na njihove stjenke, ali i na membrane živčanih stanica.

Povećajte unos omega-3 masnih kiselina: otprije se zna da su ove tvari važne za srce i mozak, a novija istraživanja pokazala su kako omega-3 imaju specifičan pozitivan utjecaj na depresivne osobe; ako niste sigurni uzimate li ih dovoljno prehranom, savjetujete se s liječnikom oko dodataka prehrani - 1 gram dnevno preporučena je količina za oboljele od srca i depresije.

Smanjite unos omega-6 masnih kiselina: ima ih najviše u prženoj i industrijski prerađenoj hrani, koja se oslanja na sojino i kukuruzno ulje.

Naučite se protiv stresa boriti na različite načine: depresija je usko povezana sa stresom; depresivne osobe kao svakodnevni obvezni ritual morale bi usvojiti meditaciju, odnosno bilo koji drugi oblik relaksacije.

Educirajte se o lijekovima: kod svakog dugotrajnog uzimanja lijekova moramo biti svjesni nuspojava; stariji antidepresivi pokazali su se kardiotoksičnima, dakle nepovoljno utječu na zdravlje srca i krvnih žila; kod nas liječnici nemaju uvijek dovoljno vremena, a i cijene lijekova igraju značajnu ulogu, pa se pokušajte sami izboriti za informacije i bolji tretman; imate pravo pitati o nuspojavama, te tražiti drugi lijek, jer ih ima dosta na listi HZZO-a.

Osim onoga što trebate učiniti i što može pomoći, puno je toga što nikako ne biste smjeli: ne odgađajte tretman, jer je depresija bolest koja, što duže traje, teže ju je liječiti. Ne prihvaćajte da ste osuđeni na tretmane kod psihijatra jednom mjesečno, te na lijekove do kraja života. Treba biti otvoren i reći da naš zdravstveni sustav nema dovoljno mogućnosti pružiti besplatno kvalitetno liječenje kod psihijatra, pa se liječenje depresije uglavnom svodi na terapiju medikamentima. Imate li išta slobodnog novca, uložite barem u nekoliko tretmana kod kvalitetnog terapeuta - otvoreno mu/joj recite kako nećete imati novca za dugotrajnu psihoterapiju, pa neka vam načini plan samopomoći i pomoći pri kojoj se možete osloniti na bližnje.

Što više o depresiji pročitate i naučite se protiv nje braniti malim svakodnevnim akcijama, to ćete se brže i uspješnije protiv nje boriti. Iako su američke self-help knjige često površne, preko neta možete naručiti puno kvalitetne literature, koju su pisali stručnjaci s ogromnim uspjehom - tražite one knjige koje govore o kognitivno-bihevioralnim terapijama. Ne znate li dovoljno engleskog jezika, zamolite blisku osobu da je pročita umjesto vas, te vam izvuče glavne smjernice. Ako vam sve ovo djeluje nerealno, usredotočite se barem na tjelovježbu, druženje s ljudima i izbjegavanje izolacije, te najvažnije, pročitajte neki od članaka povezanih s pesimizmom i negativističkim razmišljanjem: kod depresije zaista jest ključno kako gledate na život i probleme s kojima se srećete. Pokušajte to promijeniti i učinit ćete puno u borbi protiv depresije.

I ne zaboravite - bez obzira koliki ste protivnik dugotrajnog uzimanja lijekova i koliko god bili svjesni nuspojava, depresija je jedna od bolesti kod kojih se najbolji efekti postižu kratkoročnim uzimanjem lijekova i istovremenom psihoterapijom, u koju je uključeno i učenje novih oblika ponašanja i mijenjanje stavova prema životu. Samopomoć, odnosno odgovornost da sve što ste naučili i provedete u životu, odgovornost je samog pacijenta. Kod depresije je to često najveći problem, jer je bolest takve prirode da bolesnik nema dovoljno motivacije, pa su bliske osobe, barem u početku, dok se ne pokažu prvi rezultati, jednako važne kao i oboljeli.
Izvor: www.trigon.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:46 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

CITALON (citalopram)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Naziv: Citalon 10 mg filmom obložene tablete

Djelatna tvar: citalopramum
Farmaceutski oblik: filmom obložene tablete
Pakovanje: 28 (2x14) tableta u PVC/PVDC/Alu blister pakiranju, u kartonskoj kutiji
Proizvođač: Salutas Pharma GmbH, Gerlingen, Njemačka
Nositelj odobrenja: Lek Zagreb d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb
Datum rješenja: 29.09.2005.
Rok rješenja: 29.09.2010.
   Klasa UP/I-530-09/05-01/839
  Urbroj 381-05-L/16175
Sastav: 1 tableta sadržava 12,495 mg citalopram hidrobromida što odgovara 10,00 mg citaloprama
Naziv i mjesto izdavanja lijeka: na recept, u ljekarnama
Način propisivanja: ponovljivi recept
ATK: N06AB04
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Naziv: Citalon 20 mg filmom obložene tablete
Djelatna tvar: citalopramum
Farmaceutski oblik: filmom obložene tablete
Pakovanje: 56 (4x14) tableta u PVC/PVDC/Alu blister pakiranju, u kartonskoj kutji
Proizvođač: Salutas Pharma GmbH, Gerlingen, Njemačka
Nositelj odobrenja: Lek Zagreb d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb
Datum rješenja: 29.09.2005.
Rok rješenja: 29.09.2010.
   Klasa UP/I-530-09/05-01/836
   Urbroj 381-05-L/16178
Sastav: 1 tableta sadržava 24,99 mg citalopram hidrobromida što odgovara 20,00 mg citaloprama
Naziv i mjesto izdavanja lijeka: na recept, u ljekarnama
Način propisivanja: ponovljivi recept
ATK: N06AB04
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Naziv: Citalon 40 mg filmom obložene tablete
Djelatna tvar: citalopramum
Farmaceutski oblik: filmom obložene tablete
Pakovanje: 56 (4x14) tableta u PVC/PVDC/Alu blister pakiranju, u kartonskoj kutiji
Proizvođač: Salutas Pharma GmbH, Gerlingen, Njemačka
Nositelj odobrenja: Lek Zagreb d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb
Datum rješenja: 29.09.2005.
Rok rješenja: 29.09.2010.
   Klasa UP/I-530-09/05-01/834
  Urbroj 381-05-L/16180
Sastav: 1 tableta sadržava 49,98 mg citalopram hidrobromida što odgovara 40,00 mg citaloprama
Naziv i mjesto izdavanja lijeka: na recept, u ljekarnama
Način propisivanja: ponovljivi recept
ATK: N06AB04

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:15 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Vaskularna demencija


Vaskularna demencija podrazumijeva različite cerebrovaskularne bolesti koje uništavaju moždano tkivo i time oštećuju funkciju mozga.
Vaskularna demencija najčešće se razvija kao posljedica oštećenja mozga većim ili manjim infarktima po čemu je i dobila naziv - multiinfarktna demencija. Najčešće se javlja u muškaraca i to uglavnom nakon 70-te godine.
Najčešći uzrok moždanih infarkta je ateroskleroza koja uzrokuje suženje odnosno začepljenje krvnih žila.
Visoki krvni tlak, dijabetes, pušenje te životna dob su glavni faktori rizika za razvoj ove bolesti.

SIMPTOMI

Simptomi vaskularne demencije često su slični simptomima Alzheimerove bolesti te je često teško razlikovati te dvije bolesti.
Simptomi uključuju:
- Poremećaji pamćenja.
- Smetnje orijentacije u vremenu i prostoru.
- Nesposobnost učenja i pamćenja novih informacija.
- Česte promjene raspoloženja.
- Teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
- Promjene u ponašanju i karakteru, iako je osobnost osobe često dugo održana.
- Smetnje spavanja.
- Potištenost, tjeskoba, strah.
- Mijenja se karakter, osobe postaju tvrdoglavije, škrte.
- Gubitak motivacije i inicijative.
- Teškoće u pisanju, čitanju i govoru.
- Osiromašenje govora, ponavljanje istih riječi.
- Stereotipni pokreti i riječi.
- Neprepoznavanje okoline.
- Psihomotorna uznemirenost.

DIJAGNOSTIKA

Dijagnoza vaskularne demencije osniva se na temelju prisutnih simptoma, kliničkog pregleda i mini metal testa - testa kojim je moguće tijekom desetak minuta dobiti osnovne podatke o orijentaciji bolesnika u vremenu i prostoru, zapamćivanje osnovnih pojmova, sposobnosti osnovnih računskih operacija, pisanja te čitanja.
U dijagnozi vaskularne demencije pomoći će neuroimaging metode - moderne metode slikovnog prikaza mozga kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI) koje će ukazati na degenerativne promjene u mozgu.
S obzirom da su simptomi vaskularne i Alzheimerove demencije vrlo slični, ponekad je teško razgraničiti ove dvije bolesti. U diferencijalnoj dijagnozi vaskularna demencija je češće povezana s muškim spolom, ranijim nastupom bolesti (prije 75. godine), prijašnjim moždanim udarom, visokim krvnim lakom te dijabetesom. Takđer za razliku od Alzheimerove demencije, u vaskularnoj demenciji je češći nagli početak bolesti i razvoj simptoma.

LIJEČENJE

Progresiju bolesti moguće je zaustaviti ili usporiti prvenstveno djelovanjem na faktore rizika odnosno kontrolom krvnog tlaka, regulacijom šećera u krvi, smanjenjem tjelesne težine, bavljenjem tjelesne aktivnosti te prestankom pušenja.
Za sada ne postoji dovoljno učinkoviti lijek za liječenje vaskularne demencije. Naime, živčane stanice koje su propale uslijed moždanog udara ili smanjenog protoka kroz mozak ne mogu se regenerirati.
Lijekovi koji se koriste u liječenju vaskularne demencije djeluju na ublažavanje simptoma bolesti (sedativi) te povećanje moždanog protoka (ginko).

Osim farmakoterapijskih mjera, važno je uključiti bolesnika u različite hobije te aktivnosti koje "vježbaju mozak" kao što su čitanje, rješavanje križaljki, igranje društvenih igara itd. Potrebno je naglasiti da je tjelesna i duševna aktivnost koja se proteže kroz cijeli život najvažnija mjera u prevenciji demencije.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:33 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Mentalna retardacija, sluh i govor u osoba sa sindromom Down (Downov sindrom, SD)


Djeca sa SD imaju usporen psihomotorni razvoj, različite tipove i stupnjeve neurorazvojnih odstupanja zbog poremećaja razvoja mozga, smanjenog broja neurona te poremećaja sinaptogeneze i sinaptičke plastičnosti. Kao i svako drugo dijete i djeca sa SD imaju svoju vlastitu razinu sposobnosti učenja i razvoja.

U dojenačkoj je dobi psihomotorno zaostajanje manje izraženo, a pokazatelji razvoja su gotovo na gornjoj granici normale. Socijalni smiješak izražavaju s dva mjeseca, rotaciju sa šest, sjede s devet, a puze s 11 mjeseci. Dominantna su odstupanja hipotonija i hiperfleksibilnost zglobova što usporava uspravljanje pa samostalno stoje i prohodaju kasnije od zdrave djece, prosječno s 20 mjeseci. Važno je pratiti i poticati normalni slijed neuromotornog razvoja, jer svaka nova vještina otvara put postizanju novih ciljeva. Kao i za zdravu djecu tako i za djecu sa SD vrijedi pravilo da ih se ne postavlja u položaj u koji se ne mogu dovesti sami. Dominantna odstupanja u bolesne djece su u području kognitivnog razvoja i govora. Stupanj mentalne retardacije, koja redovito prati bolest, vrlo varira. U 10% je teška, u većine blaga do umjerena, a u pojedinih minimalna. Česte su smetnje vida kao i umjereno do blaga oštećenja sluha (50%). Često se pojavljuje komorbiditet s epilepsijom (5-10%), cerebralna paraliza (5%) i autizam (10%), a učestalost poremećaja pozornosti i hiperaktivnost (engl. attention deficit hypereactivity disorder - ADHD) ne razlikuje se od zdrave djece.
Važno je što ranije i redovito neurorazvojno praćenje te ocjena vida, sluha, dodira, motorike, ponašanja i socijalizacije, a naročito uključivanje u programe rane razvojne intervencije. Ispitivanja starijih osoba sa SD, kao i drugih osoba s mentalnim nedostacima pokazuju sklonost razvoju psihičkih bolesti. Učestalost depresivnih epizoda i demencija/delirij javlja se u 5,2% takvih osoba. Međutim, učestalost ovih pojava manja je u osoba sa SD u usporedbi sa osobama s drugim mentalnim nedostacima. Uzrok je još nepoznat.

U oboljele djece povećan je rizik konduktivnog oštećenja sluha. Stoga je veoma važan rani probir sluha, te dodatna obrada i praćenje. Zbog anatomskih razlika, kao što su visoko postavljeni grkljan te kratki i široki vrat, i glasovne su karakteristike izmijenjene. Funkcionalne poteškoće pri govoru stvaraju i visoko nepce, kratka usna šupljina, začepljenje nosne šupljine i izbočeni jezik. Smanjeni tonus jezika, usana i mišića lica utječe na razvoj sposobnosti hranjenja i motoriku usne šupljine potrebnu za razvoj govora.

Među oboljelom djecom postoje velike razlike u sposobnostima ovladavanja jezičnim vještinama. Usporen je razvoj jezičnih sposobnosti; prve riječi izgovaraju u dobi od 2-3 godine. U fazi formiranja rečenica često izostavljaju veznike, priloge i prijedloge. Stoga je važno i nužno iz tzv. preventivnog razdoblja (do 3. godine) prijeći u razdoblje aktivnog učenja pomoću posebnih programa i metoda. Važan je individualni rad, jer je svako dijete posebno. Receptivne jezične sposobnosti bolje su od ekspresivnih. Pragmatički razvoj je najlošiji i često je potrebno intenzivno učenje konverzacijskih pravila. Zbog protruzije jezika oštećena je artikulacija određenih glasovnih skupina. Iako djeca sa SD imaju teškoće u učenju, ona ipak mogu učiti i napredovati, a ishod je bolji uz posebne programe i u poticajnom obiteljskom okruženju. Vještine komunikacije su neizmjerno važne za uključivanje u društvo, jer djeca i odrasli lakše surađuju ako razumiju i ako su oni razumljivi. Problemi s govorom su isti kao i u druge djece sa smetnjama u razvoju - teškoće u artikuliranju zvukova, često upotrebljavanje kratkih fraza. Od rođenja do faze izgovaranja jedne riječi najvažnija je podrška obitelji, tj. vježbanje govora s majkom, ocem, braćom i sestrama. Za starije dijete program se sastoji od razvijanja auditorne i vizualne stimulacije, taktilnih vještina, ispitivanja osjetila i povratne senzorne memorije. Dijete će naučiti kako zvono zvoni ili prepoznati razne zvukove i osjećaje kao što su dodir baršuna ili brusnog papira. Govor je povezan s organima za hranjenje i disanje te je njihov razvoj i vježba temelj boljeg izgovora. Mnogo djece sa SD osjetljivo je na dodir, ne žele da ih se dira. Masažom mišića usta može se ojačati muskulatura, što pomaže artikulaciji govora, hranjenju i disanju. Za razvoj govora moguće je upotrijebiti i mnoge druge vrste komunikacijskih vještina, kao npr. prelingvističke metode. Treba ih započeti primjenjivati čim prije, u fazi od jedne do tri izgovorene riječi. Jednom, kada dijete počne upotrebljavati jednu riječ u obliku znaka ili govora, liječenje treba usmjeriti u proširivanje (horizontalno) broja pojmova i u poboljšavanje izgovora (vertikalno). U «fazi jedne riječi» mogu se rabiti pojmovi iz svakodnevnog života, ali liječenje može uključivati i duže fraze. Malo dijete ima veću sposobnost receptivnih govornih vještina nego ekspresivnih, ali u liječenju treba utjecati na oba područja. Tijekom predškolskog doba, receptivne se govorne vještine mogu isticati pomoću slušne memoriju, što je važno tijekom prvih dana školovanja. Osobe sa SD imaju teškoće s govorom, a imaju i neobičnu kvalitetu glasa kojoj doprinose opća hipotonija i maksilarna hipoplazija s relativnom makroglosijom. Ispitivanja provedena na 66 djece sa SD, u dobi od 3-8 godina, pokazala su smanjeno raspoznavanje samoglasnika (u odnosu na populaciju zdrave djece) kao posljedicu smanjene sposobnosti artikulacije.

Djeca sa SD počinju sjediti, govoriti i hodati mnogo kasnije nego njihovi zdravi vršnjaci. Razvoj oboljelih osoba i svih njihovih funkcija daleko je sporiji, a proces starenja je brži. Tipične makroskopske promjene mozga, smanjen broj neurona, zastoj sazrijevanja neurona i sinapsa odgovorni su za umnu zaostalost koja je temeljni znak SD. Primjerenim programom i metodama učenja djeca se mogu uključiti u specijalne programe rada što je važan čimbenik za njihov sveukupni razvoj. Epilepsija je pet do deset puta češća u oboljele djece nego u zdrave. Vrste epilepsije se ne razlikuju od onih u općoj populaciji. Dva najčešća razdoblja javljanja epilepsije su do druge godine i između 20. i 30. Prvo razdoblje karakterizira pojava infantilnih spazama, a drugo toničko-klonički napadaji. Liječe se antiepilepticima i ishod je jednak onom u općoj populaciji za sve vrste epilepsije, osim za liječenje infantilnih spazama, koje je uspješnije nego u djece opće populacije.

www.zdravlje.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:25 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Autizam


Što je autizam?

Autizam je biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine. Obuhvaća široki spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških stupnjeva. Autisti se opisuju kao osobe koje su "u svom svijetu". Mnogi autisti koji dobro funkcioniraju opisuju dva svijeta: "svoj svijet" i "vanjski svijet". Mnogi autisti svoja iskustva opisuju kao "razmišljanje u slikama". Ozbiljne osjetne promjene prate autizam, a neki misle da su one izvor autizma te se moraju razumjeti kako bi se shvatio poremećaj.

Šira definicija

Autizam se danas definira kao organski razvojni defekt mozga koji se očituje nemogućnošću razvoja jezika komunikacije i ostalih oblika društvene komunikacije. Javlja se u 2-5 djece na 10 000 rođenih i 1.5 puta je češći u muškaraca. Jedna je od teorija koja objašnjava autizam tzv. "teorija misli" koja podrazumijeva poremećaj sposobnosti procjene misli drugih ljudi. Normalna djeca ovu sposobnost stječu nakon 4. godine. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Često su opsesivno okupirana objektima u kretanju, svjetlošću, tekućom vodom ili rotirajućim objektima. Kod većine autistične djece poremećaj se prepozna kasnije u djetinjstvu, a težina ovisi najviše o kvocijentu inteligencije. Neka djeca postupno nauče govoriti i mogu pokazati izuzetnu nadarenost za matematiku ili umjetnost. Oko 30% autistične djece dobije epilepsiju. Sa starenjem sve osobine autizma postaju izraženije. Značajno poboljšanje se može očekivati u 1 od 20 djece. Uzrok autizma je nepoznat, a najvjerojatnije rezultat niza čimbenika.

Autizam je obilježen slijedećim osobitostima:

Odsutnost ili odgoda uporabe jezika i govora:
- ponavljanje riječi (eholalija) umjesto normalne verbalne komunikacije
- dodirivanje rukom i vođenje umjesto verbalnog zahtjeva
- izostanak verbalne komunikacije

Teškoće povezane s ostalom djecom i odraslima:
- izostanak kontakta očima (kad je osoba direktno ispred autističnog djeteta, ono gleda u bilo kojem pravcu, osim u osobu koja je ispred njega)
- očita distanciranost
- nedostatak zanimanja za ostalu djecu i ono što ostala djeca rade
- izostanak odgovora na verbalne zahtjeve
- bez odgovora kad se zove imenom
- izbjegavanje fizičkog kontakta (čak i s roditeljima, braćom i sestrama)
- ravnodušnost prema drugim osobama koje pate ili boluju

Čudna ponašanja:
- zabavljanje sa samim sobom, okretanje, prevrtanje, pljeskanje dlanovima itd.
- neprimjereno smijanje ili ispadi bez vidljivog razloga
- neprimjerena povezanost za stvari
- opsesivno-kompulzivno ponašanje, npr. poredavanje stvari
- ponavljane čudne igre koje traju dug period vremena, npr. slaganje kocaka jedne na drugu pola sata
- inzistiranje na rutini i ne-mijenjanju ničega u okolini. Teško doživljavaju prekid rutinskog rasporeda i promjene
- moguće nanošenje ozljeda samom sebi ili agresivno ponašanje prema ostalima

Promjene osjeta
- hipo (smanjena) ili hiper (povećana) aktivnost 5 osjetila
- abnormalni odgovori na osjete
- manjak odgovora na bol ili pretjerano reagiranje na nešto što izgleda nebitno, kao npr. zatvaranje vrata

Osjetni poremećaji
Da bi se potpuno razumio autizam, potrebno je detaljno poznavanje promjena osjetila s kojima se autisti suočavaju. Za tipičnu i normalnu osobu, normalno funkcioniranje naših pet osjeta uzimamo kao zdravo za gotovo:
1. vid
2. sluh
3. opip
4. okus
5. miris

Neki primjeri utjecaja oštećenog osjetnog sustava:

Šetnja kroz susjedstvo
Tipičnoj osobi nije problem šetati niz ulicu s prijateljem, razgovarati, čuti zvukove susjedstva u pozadini, mirisati rascvjetale proljetne cvjetove i možda žvakati žvaku, sve u isto vrijeme.
Za autističnu osobu, s poremećajem osjetnog sustava, ovo tipično iskustvo može biti potpuno preplavljujuće. Autist može biti posve nesvjestan zvukova iz susjedstva, ako npr. prodornog zavijanja sirene hitne pomoći ili može biti posve obuzet mirisom latica u cvatu. Sunce koje sja kroz krošnju stabla može biti takvo intenzivno iskustvo koje blokira sve ostale funkcije autista pa se on/ona ne može koncentrirati na hodanje niz ulicu.
Ova nemogućnost miješanja osjeta duboko pogađa sposobnost djelovanja, reagiranja i ponašanja na "normalan" način.

Neke činjenice o autizmu
- autizam je treći nasljedni razvojni poremećaj po učestalosti, nakon mentalne retardacije i cerebralne paralize
- autizam je češći poremećaj nego multipla skleroza, cistična fibroza ili tumori dječje dobi
- za istraživanje autizma izdvaja se svega 5% sredstava u odnosu na druge bolesti slične pojavnosti i učestalosti

Dodatne činjenice
- mnoga djeca autisti napreduju enormno dobro te se nakon nekog vremena ne razlikuju od vršnjaka
- bihevioralne terapije, pravilna prehrana, nadomjesno davanje vitamina i minerala te medicinske intervencije su neki od tretmana koji se s uspjehom koriste
- neke od navedenih intervencija smatraju se eksperimentalnim i ne podupire ih medicinska zajednica
- autizam je stanje čije je liječenje izostavljeno s popisa bolesti nekih osiguravajućih društava u inozemstvu

Pristupi liječenju poremećaja organskih sustava
Dok većina srednjestrujaških smatra slijedeće informacije najmanje upitnima, me postoji alternativa za liječenje bioloških problema koji postoje u velike većine autistične djece. Često se kao jedina pomoć nude antidepresivi. Iako oni mogu dovesti do olakšanja, ne pomažu u rješavanju temeljnog fiziološkog problema koji može postojati.
Kod većine autista postoje nepravilnosti u 4 velika organska sustava: živčani, imunološki, endokrini i probavni sustav.
Prvi je korak testiranje, testiranje i opet testiranje. Neki od preporučenih testova uključuju, ali nisu ograničeni na: alergija na hranu, organske kiseline, aminokiseline, određivanje nivoa serotonina, imunološka testiranja (uključujući razinu antitijela), funkcija jetre, štitne žlijezde, prisustvo teških metala u organizmu, neurološki testovi kao što su: MR, EEG, CT. Testiranja probavnog sustava, kao što su endoskopske pretrage, mogu se također ordinirati kos autističnog djeteta s probavnim simptomima. Sve ovo se čini poprilično opsežno, a i skupo za zdravstveni sustav. Najbolji je pristup jedna po jedna pretraga. Potrebno je rješavati problem po problem i svakom problemu prići posebno.
Nutricijske intervencije kroz nadomjestak minerala i vitamina čini značajni dio liječenja autizma. Mnogi pristupi će pozitivno utjecati na ponašanje. Osnovna je postavka da će djeca, što se bolje osjećaju, bolje učiti. Nadomjestak vitamina i minerala bit će osnovica za poboljšanje zdravlja što će potaknuti većinu bihevioralnih/govornih/okupacijskih vježbi.

Dijetalna ograničenja - hrana bez glutena (brašno, riža, zob i ječam) i kazeina (mlijeko)
Jedan od pristupa liječenju autizma je i prehrana bez glutena i kazeina. Kazein i glutein su slični proteini koji kod neke autistične djece mogu negativno utjecati na moždane funkcije te uzrokovati pojavu kožnih i probavnih simptoma. Prije početka ovakvog načina prehrane potrebno je posavjetovati se s pedijatrom ili obiteljskim liječnikom.

Više o autizmu pročitajte na FORUMU

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:58 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 11.02.2009.

EGLONYL FORTE (sulpirid)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
1 tableta sadržava 200 mg sulpirida


DJELOVANJE

Sulpirid je psihotropni lijek s izraženim antidepresivnim i anksiolitičnim djelovanjem. Zbog svojega brzog i trajnog djelovanja na halucinacije, mentalnu konfuziju, psihomotornu inhibiciju i depresivno raspoloženje, sulpirid predstavlja značajno postignuće u liječenju psihoza. Prema svojem antipsihotičnom djelovanju, sulpirid se nalazi između neuroleptika i timoleptika. To je razlog zbog kojeg se ovaj lijek može uspješno primjenjivati u liječenju kako depresivnih psihoza, tako i shizofrenije. Kombiniranje sulpirida s antidepresivnim i sedativnim lijekovima se pokazalo korisno u određenim indikacijama.


INDIKACIJE

Neuropsihijatrija:

- paranoidne psihoze, reakcione depresije, simptomatske depresije tijekom kroničnih psihoza, depresije alkoholičara, involutivna depresija; shizofrenija i kronične psihoze s delirijem; opsesivne neuroze;

- psihofunkcionalne smetnje u domeni digestivnog i genitourinarnog trakta;

- izraziti poremećaj u odnosima kod alkoholičara; migrena digestivnog tipa; vrtoglavica.

Pedijatrija:

- poremećaji u odnosima, psihomotorna labilnost, psihogena anoreksija, enureza, onihofagija.


DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE

U početku liječenja se daju i.m. 4-6 ampula po 100 mg dnevno, tijekom 1-3 tjedna, što ovisi o postignutom učinku, pa se nastavlja s oralnim davanjem tableta po 200 mg.

Ove tablete su posebno namijenjene za uporabu u psihijatrijskoj praksi. Oralna doza održavanja široko varira, no najčešće su dovoljne 3-4 tablete po 200 mg dnevno. Samo rijetko je potrebno davati 6-8 tableta dnevno. Liječenje se može provoditi bez opasnosti, sve dok je potrebno.


KONTRAINDIKACIJE
Feokromocitom, trudnoća.

NEŽELJENI UČINCI
Eglonyl se odlično podnosi. Ekstrapiramidni simptomi se mogu pojaviti u vrlo osjetljivih osoba, ili nakon primjene visokih doza lijeka, no oni su blage naravi i reagiraju na antiparkinsonike.


MJERE OPREZA

Oprez je potreban u osoba starije dobne skupine, zbog njihove pojačane osjetljivosti. U pacijenata s bubrežnom insuficijencijom se preporuča reduciranje doze. U epileptičara se preporuča kliničko promatranje.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka o teratogenom djelovanju sulpirida; u rijetkim slučajevima i pri uporabi visokih doza, moguća je pojava ekstrapiramidnih simptoma u novorođenčadi. Zbog toga se ne preporuča dugotrajna primjena neuroleptika u trudnica, a u onih koje ih primaju, potrebno je smanjivanje doze pri kraju trudnoće.

UPOZORENJE

U slučaju hipertermije neophodno je prekinuti terapiju, budući hipertermija može biti jedan od elemenata malignog neuroleptičnog sindroma. Lijek snažno utječe na psihofizičke sposobnosti i tijekom liječenja s ovim lijekom zabranjeno je upravljati motornim vozilom ili strojem.

Potreban je oprez pri bolestima jetre, bubrega i srca.


PROIZVOĐAČ
Alkaloid, Skopje
Makedonija

OPREMA
Kutija s 12 tableta po 200 mg
Kutija sa 120 tableta po 200 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 20:50 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

EGLONYL (sulpirid)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
1 kapsula sadržava 50 mg sulpirida
1 mala žlica otopine sadržava 25 mg sulpirida
1 ampula sadržava 100 mg sulpirida


DJELOVANJE

Eglonyl je izvorni neuroleptik, koji djeluje na receptore neurotransmitera u središnjem živčanom sustavu, na način koji se razlikuje od načina djelovanja klasičnih neuroleptika.

U gastroenterologiji, on je snažan i selektivan antagonist emetika s centralnim djelovanjem, djelujući na bulbarne centre, retikularnu formaciju i jezgre hipotalamusa.


INDIKACIJE

Osnovne indikacije u gastroenterologiji su:

- gastroduodenalni ulkus,

- ulcerozni kolitis,

- migrena gastričnog podrijetla.

Eglonyl se može dati i pri lakšim psihotičnim indikacijama navedenim kod Eglonyla forte:
- paranoidne psihoze, reakcione depresije, simptomatske depresije tijekom shizofrenije i kronične psihoze s delirijem; opsesivne neuroze.


DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE

U gastroenterologiji se započinje s 2-3 ampule dnevno, tijekom jednog do dva tjedna.

Terapija održavanja pri gastrointestinalnim ulkusima je 3 kapsule po 50 mg dnevno, tijekom 7 tjedana.

Ulcerozni kolitis - 2 puta dnevno po 1 tableta Eglonyl forte, tijekom nekoliko mjeseci.

U psihijatriji, odraslima se daje 1-3 kapsule dnevno, a djeci se daje u početku po 5 mg/kg tjelesne težine dnevno, podijeljeno u dvije do tri pojedinačne doze. Otopina sadržava 25 mg sulpirida u jednoj maloj žlici, ili 5 mg u 20 kapi. Kasnije, doziranje se prilago|ava prema postignutom učinku lijeka.

Pri migrenama i vrtoglavicama daje se 2-4-6 kapsula dnevno, najmanje 15 dana, a po potrebi i dulje.


KONTRAINDIKACIJE
Feokromocitom.

NEŽELJENI UČINCI
Eglonyl se odlično podnosi. Ekstrapiramidni simptomi se mogu pojaviti u vrlo osjetljivih osoba, ili nakon primjena visokih doza, no oni su blage naravi i reagiraju na antiparkinsonike.


MJERE OPREZA

Za ampule:

Lijek snažno djeluje na psihofizičke sposobnosti. Tijekom liječenja ovim lijekom zabranjeno je upravljati motornim vozilom ili strojem.

Za kapsule i otopinu:

Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, osobito ako se uzima istodobno s alkoholom ili depresorima središnjeg živčanog sustava. Liječnik i ljekarnik su dužni upozoriti bolesnika, ukoliko tijekom uzimanja lijeka upravlja motornim vozilom ili strojem.

Potreban je oprez u jetrenih, bubrežnih i srčanih bolesnika.

PROIZVOĐAČ
Alkaloid, Skopje
Makedonija

OPREMA
Kutija s 30 kapsula po 50 mg
Bočica sa 120 ml otopine
Kutija s 30 ampula po 2 ml

O čemu dalje želite čitati?

...

- 20:44 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

AMYZOL (amitriptilin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com


SASTAV

Tableta sadržava 10 mg amitriptilinova klorida.
   Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza
Tableta sadržava 25 mg amitriptilinova klorida.
   Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza
Ampula (2 ml) sadržava 20 mg amitriptilinova klorida.
   Pomoćne tvari: glukoza, metilhidroksibenzoat, propilhidroksi­benzoat, klorovodična kiselina, voda za injekcije


SVOJSTVA I DJELOVANJE

Amyzol je triciklični antidepresiv sa sedativnim učinkom. Osnovno snažno antidepresivno djelovanje praćeno je otklanjanjem uznemirenosti i tjeskobe.

Amyzol koči mehanizam membrane kojim se regulira ulazak serotonina i noradrenalina u adrenergičke i serotoninergičke neurone. U farmakološkom smislu to djelovanje može pojačati ili produžiti aktivnost neurona, jer je ponovan ulazak tih bio­ge­nih amina važan za završetak transmisije. Vjeruje se da inter­ferencija s ponovnim ulaskom adrenalina i/ili serotonina čini osnovu za antidepresivnu aktivnost Amyzola.

Nakon peroralne primjene Amyzol se lako apsorbira iz pro­bavnog sustava, a najviša se koncentracija u krvi postiže nakon 6 sati. Oko 90 % lijeka reverzibilno se veže za proteine plazme. Jedan se dio u organizmu metabolizira i izlučuje s mokraćom i izmetom. Trećina do polovica doze izlučuje se s mokraćom tijekom 24 sata.


INDIKACIJE

depresija; depresija s tjeskobom; noćno mokrenje (enuresis nocturna)


KONTRAINDIKACIJE

Ne smije se davati bolesnicima koji već uzimaju inhibitore mo­no­aminooksidaze, bolesnicima tijekom oporavka nakon srča­nog infarkta i bolesnicima sa srčanim blokom.

Kad se želi zamijeniti inhibitor monoaminooksidaze ami­tri­pti­linom, treba proći najmanje 14 dana od obustave njegove primjene. Amyzol se ne daje pri ileusu, te najmanje 48 sati prije operativnog zahvata u općoj anesteziji.

Također se ne smije davati bolesnicima koji su preosjetljivi na njega.

Trudnice i dojilje ne smiju uzimati Amyzol.


MJERE OPREZA

Bolesnike s kardiovaskularnim smetnjama koji uzimaju amitri­ptilin treba brižljivo nadzirati. Lijek treba oprezno davati hiper­tireoidnim bolesnicima ili onima koji uzimaju tireoidne lijekove. Oprez je također potreban kod bolesnika s glaukomom uskog kuta ili povećanim intraokularnim tlakom u anamnezi te u bolesnika s retencijom mokraće. Oprezno ga treba davati bole­sni­cima s epilepsijom u anamnezi.

Kao i ostale tricikličke antidepresive treba ga oprezno davati bolesnicima s oštećenom funkcijom jetre. Oprez je potreban kod bolesnika s hipertrofijom prostate ili s opstipacijom.

Ne preporučuje se davanje amitriptilina maničnim bolesnicima ili bolesnicima sa suicidnim namjerama.


INTERAKCIJE

Pri kombiniranoj primjeni amitriptilina i ostalih antidepresiva moguć je pojačani učinak.

Bolesnik mora biti oprezan ako uzima alkohol ili tablete za spavanje, npr. barbiturate, jer njihov učinak može biti pojačan.

Istodobna primjena amitriptilina i simpatikomimetika povećava mogućnost nastanka aritmija i hipertenzije. Opasnost aritmija povećana je također uz istodobnu primjenu antiaritmika. Atro­pin i antikolinergici (neuroleptici i antiparkinsonici) povećavaju opasnost antikolinergičnih učinaka i ileusa.


POSEBNA UPOZORENJA

Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnika da o tome vodi računa ako za vrijeme uzimanja lijeka upravlja motornim vo­zilom ili radi strojevima kod kojih je potrebna nesmanjena pozornost.


DOZIRANJE I PRIMJENA

Odrasli

Za ambulantne bolesnike s depresijom uobičajena je peroralna doza Amyzola od 75 do 100 mg na dan, podijeljena na tri obroka. Doza ovisi o reagiranju bolesnika. Za bolničko liječenje primjenjuju se tablete u dozi od 100 do 200 mg na dan ili injekcije, i to od 20 do 30 mg (2-3 ml) četiri puta na dan. Injekcije se daju intramuskularno ili polagano intravenski.

Injekcije Amyzola preporučuju se pri depresiji kada treba brzo započeti liječenje, a bolesnik ne može ili neće uzimati lijek peroralno; injekcije se daju i kada postoje samoubilačke sklo­nosti ili kada treba smiriti simptome, a elektrokonvulzivna tera­pija je kontraindicirana ili je bolesnik odbija.

Adolescentima i starijim bolesnicima preporučuju se ma­nje doze. O prilagođavanju doze održavanja i o trajanju li­ječenja treba se posavjetovati s liječnikom i pridržavati se nje­govih uputa.

Djeca

Ne preporučuje se primjena Amyzola za liječenje depresije kod djece mlađe od 12 godina.

Za liječenje enureze uobičajena je peroralna doza za djecu mlađu od 6 godina: 10 mg prije spavanja; za djecu od 6 do 10 godina: 10-20 mg na dan; za djecu od 10 do 16 godina: 25-50 mg na dan.

Navedene doze treba prilagoditi dobi i tjelesnoj masi djeteta.


PREDOZIRANJE

Opisano je mnogo slučajeva predoziranja amitriptilina, samog ili u kombinaciji sa drugim lijekovima. Simptomi su trovanja: eks­tra­piramidni sindrom, pospanost, delirij, antikolinergični učinci. U težim slučajevima opažena je depresija disanja, konvulzije, koma, smetnje srčane funkcije, metabolička acidoza i hipoter­mije. Pri teškim je trovanjima smrtnost česta, a nastaje zbog provodnih smetnji, aritmija i izrazite hipotenzije.

Opće su mjere za liječenje predoziranja ispiranje želuca i pri­mjena aktivnog ugljena.

Ako su izraženi kardijalni simptomi, potreban je stalan EKG- nadzor i sprečavanje aritmija.

Preporuča se lidokain, fenitoin i bikarbonat, a ne digoksin ili beta-blokatori.

Pri konvulzijama se daje dijazepam iv., a u težim slučajevima provodi se opća anestezija. Ako je antikolinergična simptomatika jako izražena, daje se fizostigmin.


NUSPOJAVE

Rjeđe su i blaže nego pri liječenju drugim tricikličkim anti­de­presivima. Najčešće su nuspojave suha usta, pospanost, glavo­bolja, zamagljen vid, palpitacija, tahikardija, opstipacija, uri­narna retencija. Povremeno se mogu javiti edemi i hipotenzija, a rijetko parkinsonizam ili žutica.

Na početku liječenja mogu se javiti konvulzije, smetnje srčanog ritma i ortostatska hipotenzija.

Rijetko treba prekinuti liječenje zbog nuspojava; obično je do­voljno smanjiti dozu.


UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva pri temeraturi do 25 şC, a injekcije i zaštićeno od svjetlosti.
Lijek se treba čuvati izvan dohvata djece.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

OPREMA
kutije sa 100 tableta od 10 mg
kutije s 30 tableta od 25 mg
kutije s 50 ampula

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:45 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PMDD (predmenstrualni disforični poremećaj)


Predmenstrualni sindrom ili PMS je pojava emocionalnih, bihevioralnih i tjelesnih promjena, obično u drugoj fazi menstrualnog ciklusa, 10-14 dana prije pojave menstruacije, a pojavljuje se u oko 75% žena objavljeno je na stranicama HPD-a.

Predmenstrualni disforični poremećaj ili PMDD ima slične kliničke simptome kao PMS, ali su simptomi znatno jače izraženi, te uzrokuju otežano funkcioniranje u poslovnom, socijalnom ili društvenom životu. PMDD se pojavljuje u oko 3-8 % žena u općoj populaciji. Opisano je čak oko 300 različitih simptoma
PMDD-a, međutim samo je nekolicina sustavno praćena. PMDD je najizraženiji od ranih dvadesetih do ranih tridesetih godina života.
Iako čest poremećaj koji se može vrlo uspješno liječiti, PMDD i dalje ostaje zanemareno i često neprepoznato stanje. Tome u prilog govore podaci iz strane literature: više od 50 % žena koje boluju od PMDD-a traži pomoć ginekologa ili liječnika opće medicine, a tek vrlo rijetko psihijatra.

Osnovni simptomi PMDD-a

Osnovni simptomi PMDD-a su:
1. Depresivno raspoloženje, osjećaj beznađa
2. Izražena anksioznost i napetost
3. Iznenadne promjene raspoloženja
4. Ustrajna i izražena razdražljivost, ljutnja, sukobljavanje
5. Smanjen interes za uobičajene aktivnosti, posao, školu, društveni život
6. Smanjena koncentracija i sposobnost zadržavanja fokusirane pažnje
7. Slabost, umor, gubitak energije
8. Izražene promjene apetita, prejedanje, potreba za određenom vrstom hrane
9. Nesanica ili povećana potreba za snom
10. Osjećaj gubitka kontrole pri uobičajenim aktivnostima
11. Tjelesni simptomi poput porast tjelesne težine, nadutost, osjetljivost ili oticanje dojki, glavobolja, bolovi u mišićima ili zglobovima.


Dijagnoza

Prema Diagnostic and Statistical manual of Mental Disorders (DSM-IV), za dijagnozu PMDD potrebno je sljedeće:
1. Prisutnost simptoma tijekom gotovo cijele lutealne faze menstrualnog ciklusa; prisutnost najmanje
pet od navedenih simptoma, od kojih je bar jedan među prva četiri navedena, i to u većini menstrualnih ciklusa tijekom najmanje godinu dana.
2. Simptomi značajno utječu na odnose s drugim ljudima, profesionalni život ili socijalne aktivnosti.
3. Smetnje nisu posljedica egzacerbacije drugih bolesti.
4. Simptomi moraju biti praćeni kroz najmanje dva uzastopna ciklusa.


Liječenje

U liječenju PMDD-a, najčešće se primjenjuje kombinacija farmakoloških i nefarmakoloških metoda. Međutim, iako većina stručnjaka preporuča kombinaciju metoda, dosadašnje studije nisu pokazale značajno bolji rezultat kombinacije u odnosu na samo jednu metodu. Vjerojatno se liječenje treba prilagoditi individualnim potrebama pojedinca.

A. Farmakološke metode
Današnje liječenje PMDD-a je simptomatsko. Simptomi se obično ponovo pojavljuju nakon prestanka uzimanja lijekova. Najčešće se primjenjuju antidepresivi, anksiolitici, analgetici, hormoni i diuretici.
Antidepresivi
Antidepresivi su najučinkovitiji lijekovi u liječenju PMDD-a, osobito u slučaju kada su glavni simptomi PMDD-a depresija, iznenadne promjene raspoloženja, anksioznost i razdražljivost. Koriste se fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, venlafaksin i klomipramin. Ukoliko su simptomi jače izraženi, preporuča se kontinuirana primjena lijekova, a u slučaju blažih simptoma dovoljna je intermitentna primjena lijekova, tijekom druge faze
menstrualnog ciklusa. Paroksetin i venlafaksin se mogu koristiti samo kontinuirano, dok se fluoksetin, sertralin, citalopram i klomipramin mogu koristiti kontinuirano ili intermitentno. Ponekad je potrebno uzimati lijek tijekom dva do tri menstrualna ciklusa, kako bi se postigao potpun učinak lijeka. Ostali antiderpesivi za sada nemaju dokazani učinak u liječenju PMDD-a.
Anksiolitici
Upotrebljavaju se kada je anksioznost najizraženiji simptom PMDD-a. Najčešće se koristi alprazolam, rijeđe klonazepam i lorazepam. Djeluju brzo, koriste se u drugoj polovici ciklusa, svaki mjesec ili po potrebi. Moguća nuspojava je navikavanje.
Analgetici
Iako rijetko, bol može biti najprominentniji simptom PMDD-a, te se tada koriste analgetici. Međutim, analgetici ne mogu ublažiti ostale simptome PMDD-a.
Supresori ovulacije i hormoni
Oralni kontraceptivi učinkovito uklanjaju simptome PMS-a, međutim njihova učinkovitost u liječenju PMDD-a nije dokazana. Potrebne su nove studije o opravdanosti liječenja PMDD-a estrogenima i progesteronom. GnRH analozi pokazali su se učinkovitima. Ovariektomija se koristi isključivo kod rezistentnih oblika PMDD-a, jer inducira stanje menopauze.
Diuretici
Najčešće se koristi spironolakton protiv zadržavanja viška tekućine, međutim nije učinkovit za liječenje ostalih simptoma PMDD-a.

B. Nefarmakološke metode
Redovito provođenje aerobnih vježbi ublažava simptome PMS-a, iako za sada ne postoje studije koje dokazuju istu učinkovitost u liječenju PMDD-a. Međutim, ipak se preporuča redovito vježbanje kao dio šireg plana liječenja PMDD-a.
Kognitivno bihevioralna terapija pokazala se učinkovitom u ublažavanju tegoba PMS-a, a u nekoliko studija i u liječenju PMDD-a.
Liječenje umjetnim svjetlom, koje se koristi u liječenju zimske depresije i sezonskog afektivnog poremećaja, još uvijek je u eksperimentalnoj fazi.
Promjena dijetnog režima je korisna. Potrebno je izbjegavati alkohol, kofein, sol, duhan, šećer, prekomjerno konzumiranje hrane, te povećati unos proteina, složenih ugljikohidrata, uzimati češće i manje obroke. Vitaminski pripravci i minerali (B6, kalcij, magnezij, multivitamini) često se preporučaju za ublažavanje simptoma PMS-a, ali za sada nije provedeno dovoljno studija koje ukazuju na učinkovitost istih u ublažavanju simptoma PMDD-a.

Pročitajte također članak o PMS-u.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:02 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

utorak, 10.02.2009.

PMS (predmenstrualni sindrom)


Definicija

Premenstruacijski (ili predmenstruacijski, premenstrualni, predmenstrualni) sindrom (PMS) je poremećaj s biološkom, psihološkom i društvenom podlogom. Najčešće se javlja između 20. i 40. godine. 90% žena ga ponavljano doživljava, manje od polovine žena proživljava ga kao fizička i psihička ograničenja, dok 5% žena PMS doživljava kao teški oblik psihičkog i tjelesnog stresa.

Uzrok

Uzrok nije poznat, iako postoji nekoliko teorija:
- hormonska teorija koja podrazumijeva promijenjene odnose hormona estrogena i progesterona ili povećane količine prolaktina, aldosterona i prostaglandina. Iako su hormonske promjene važne, po dosadašnjim spoznajama, one same nisu dovoljne za izazivanje PMS-a.
- nehormonska teorija kao uzroke pretpostavlja manjak vitamina, smanjenu razinu glukoze u krvi, infekcije, poremećaje u stvaranju živčanih prijenosnika (neurotransmitera)
- psihogena teorija kao uzroke navodi depresiju, psihičku napetost itd.
- bio-psiho-socijalna teorija vrlo je popularna u zadnje vrijeme i pretpostavlja međudjelovanje bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika.

Simptomi

Simptomi premenstruacijskog ciklusa javljaju se isključivo u drugoj polovici menstruacijskog ciklusa. Moguće smetnje su:
1. psihičke:
depresija, emocionalna osjetljivost, psihička napetost, promjene raspoloženja, poremećaj ponašanja, gubitak inspiracije, društvena izolacija, poremećaj aktivnosti, plačljivost, gubitak koncentracije, gubitak samopouzdanja…
2. fizičke:
umor, bol u prsima, zatvor, proljev, valovi vrućine, bol u zglobovima, migrene, otekline, smanjeno mokrenje, povećano mokrenje, poremećaj koordinacije, svrbež, upala sinusa, vaginalni iscjedak, vrtoglavice, akne, glad, porast tjelesne težine, povraćanje, neodređeni bolovi u trbuhu, glavobolja, nadutost, poremećaj sna, smanjena ili povećana spolna aktivnost…
Simptomi su brojni i razlikuje se kod pojedinih žena, a do sada se spominje više od 150 različitih simptoma koji se mogu javiti kao dio PMS-a.

Kriteriji za postavljanje dijagnoze

Za postavljanje dijagnoze premenstruacijskog sindroma simptoma ne smije biti u prvih sedam dana ciklusa te se simptomi trebaju ponoviti najmanje tijekom tri uzastopna ciklusa i biti dovoljno izraženi da se za njih treba
tražiti liječnička pomoć. Simptomi ne slabe, ali se niti ne pojačavaju.
Detaljan razgovor s liječnikom nakon kojeg slijedi iscrpan pregled nužni su. Važno je isključiti postojanje neke druge bolesti koja uzrokuje smetnje.
Simptomi se uslijed psihičkih ili emocionalnih razloga mogu pogoršati te očitovati kao jaka migrenozna glavobolja. Psihijatrijski poremećaji mogu znatno pogoršati sliku te je tu potrebna psihijatrijska intervencija.

Liječenje

Nejasan uzrok ovog sindroma te postojanje niza od bar 150 simptoma otežava liječenje.
Terapijski postupci uključuju:
- simptomatsko liječenje - lijekovi protiv bolova (analgetici), lijekovi za izmokravanje (diuretici) te antihistaminici
- hormonsko liječenje koje sprječava ovulaciju i uzrokuje prestanak javljanja ciklusa
- dijetetsko liječenje - multivitaminski preparati s velikim količinama vitamina, osobito B6 i magnezija
- ostale mogućnosti - antibiotici, imunološka terapija, masaže.

Zaključak

Premenstruacijski sindrom, kad je jako izražen, može poremetiti zdravlje žene, kvalitetu njena života, normalan radni ritam i umanjiti radnu sposobnost što dovodi do problema na radnom mjestu i u obitelji.
Posljedica je društvena izolacija.
U svrhu što bolje pomoći ovim ženama potrebna je suradnja ginekologa s ostalim specijalistima kako bi se našle najbolje mogućnosti liječenja i podizanja kvalitete ženina života.




Premenstrualni sindrom
Piše: Dubravko Kužina, dr. med., spec. psihijatrije

Široko prepoznat skup afektivnih, kognitivnih i bihevioralnih (osjećajnih, spoznajnih i ponašajnih) simptoma poznat kao premenstrualni sindrom (PMS), može se pojaviti tijekom premenstrualne faze menstrualnog ciklusa. Premenstrualna ili lutealna faza je razdoblje od ovulacije do početka menstruacije. PMS je 1987.
godine priznat kao poseban poremećaj i karakterizira ga posebna priroda, težina i vrijeme pojavljivanja premenstrualnih afektivnih ili psiholoških simptoma koji su dovoljno teški da oštećuju funkcioniranje. PMS ili premensturalni disforični poremećaj (PMDD) pokazuje svu složenost odnosa reproduktivne funkcije, raspoloženja i ponašanja kod žena.

Učestalost i težina poremećaja

Točni podaci o prevalenciji PMS-a nisu dostupni, no očito je da je PMS čest i sudjeluje znatnim dijelom u ukupnom broju poremećaja raspoloženja u populaciji.
Nesreće, samoubojstva i kriminalne radnje, u kojima su akteri žene, pojavljuju se češće tijekom premenstrualnog razdoblja. Od svih depresivnih simptoma u populaciji oko 15% čine depresivni simptomi koji se pojavljuju isključivo u premenstrualnom razdoblju. Ako se kao kriterij uzmu blagi premenstrualni simptomi, tada više od 70% žena ima te blage simptome. Za većinu njih simptomi nisu ozbiljni i ne utječu bitno na radno, socijalno ili obiteljsko funkcioniranje. U gotovo 30% slučajeva znatno je oštećeno socijalno i obiteljsko funkcioniranje, a u 2% slučajeva i radno jer određeno vrijeme dovodi do nesposobnosti za rad. Smatra se da barem od 5 do 8% žena ima toliko izražene premenstrualne simptome da moraju potražiti, barem jednom tijekom svoje generativne dobi, medicinsku pomoć.

Promjene raspoloženja i ponašanja glavni su znakovi poremećaja. Najčešći simptomi su razdražljivost, depresivno raspoloženje, anksioznost (tjeskoba, nemir) i promjenljivo raspoloženje. Uz to česte su promjene u
spavanju, temperaturi i teku. Od fizičkih simptoma najčešći je osjećaj napetosti u grudima. PMS nije sindrom bolne menstruacije (dismenoreje) i ne bi ga trebalo poistovjećivati s dismenorejom jer kod potonje nema promjene raspoloženja.

Etiologija poremećaja

Uzrok poremećaja je još uvijek nepoznat. Postoje mnoge hipoteze od kojih su najvjerojatnije one o genetskoj predodređenosti (žene čije su majke imale PMS sklonije su mu od onih čije majke nisu imale takve probleme) te o utjecaju spolnih hormona i prekursora spolnih hormona (bilo da su u normalnim ili u patološkim vrijednostima) na aktivnost neurotransmitera.

Dijagnoza i klinička slika PMS-a

Za postavljanje dijagnoze nužno je zadovoljiti sljedeće kriterije: da je tijekom većine menstrualnih ciklusa u proteklih godinu dana bilo prisutno pet ili više simptoma PMS-a i da su ti simptomi bili prisutni većinu vremena tijekom posljednjeg tjedna lutealne faze (tjedan pred nastup menstruacije) i da su se nastavili nekoliko dana po nastupu menstruacije.
Ti simptomi su:
  • znatno lošije raspoloženje, osjećaj bespomoćnosti, misli o vlastitoj nedovoljnosti ili manjoj vrijednosti
  • pojačana anksioznost, napetost, osjećaj da si "na rubu"
  • znatna afektivna labilnost (npr. nagli osjećaj tuge, napadaji plača ili povećana osjetljivost na odbacivanje)
  • znatna i trajna ljutnja ili razdražljivost, povećan broj sukoba u odnosima s bliskim osobama
  • smanjeno zanimanje za uobičajene aktivnosti (radne, školske, prijatelje, hobije)
  • subjektivni osjećaj otežane koncentracije letargija, brže umaranje ili gubitak energije
  • znatne promjene teka, prejedanje ili žudnja za posebnom vrstom hrane
  • jaka pospanost ili pak nesanica
  • subjektivni osjećaj da si nadvladana stvarima oko sebe (problemima) ili da si izgubila kontrolu
  • drugi fizički znaci poput napetosti ili bujanja grudi, glavobolje, bolova u zglobovima ili mišićima, dobivanja na težini.
Poremećaj znatno utječe na radno (akademsko), socijalno ili obiteljsko funkcioniranje (izbjegavanje društvenih aktivnosti, smanjena učinkovitost na radu ili pri učenju).
Poremećaj nije samo dodatno pogoršanje drugog poremećaja, npr. i inače prisutnog poremećaja raspoloženje (depresije, distimije, paničnog poremećaja ili poremećaja osobnosti).

Tijek i prognoza

Većina psihijatara koji se bave tim poremećajima vjeruje da se premenstrualni simptomi, ako se ne liječe, pogoršavaju tijekom vremena, tj. intenzivniji su i dulje traju. No poremećaj se obično smanjuje iza 45 godine ili nakon menopauze.
Neki podaci upozoravaju na to da se neliječene teže epizode mogu tijekom vremena razviti i u pravi veliki depresivni poremećaj.

Liječenje

Kontrolirana ispitivanja lijekova pokazala su da postoji placebo učinak čak u 40% žena i ne zna se točan razlog tako visokom postotku placebo učinka (no mora se reći da je i kod depresija placebo učinak prisutan u jedne trećine pacijenata). Taj visoki placebo učinak navodi na zaključak da bi u velikog broja bolesnica, poglavito onih s manje izraženim tegobama, i nespecifične mjere, poput razgovora, kraće suportivne terapije, razumijevanja i podrške okoline, mogle biti vrlo korisne. One žene koje ne reagiraju na takve nespecifične mjere, kandidati su za lijekove.
Budući da poremećaj ne mora biti jako izražen i da relativno kratko traje (najčešće od 7 do 10 dana u mjesecu), najlogičnije je započeti liječenje uzimanjem anksiolitika, popularno zvanih "sredstva za smirenje", (benzodiazepini) i samo tih dana u mjesecu. Ti lijekovi smanjuju razdražljivost, anksioznost, depresivno raspoloženje, promjene raspoloženja i umor. Kratkoća uzimanja i vrlo mala doza (mala i zato što pri malim dozama nema jače sedacije, tj. pospanosti) priječi razvoj tolerancije i ovisnosti o lijeku. Stanovitu pomoć mogu pružiti neki lijekovi za liječenje srčane tahikardije i povišenoga krvnog tlaka, tzv. blokatori beta-receptora. Oni mogu u vrlo niskim dozama (koje još ne djeluju značajnije na sniženje krvnog tlaka) utjecati na smanjenje tjeskobe, straha, razdražljivosti, osjećaja unutarnjeg nemira i na neke tjelesne simptome, a to su samo ekvivalenti tjelesne anksioznosti. No ti lijekovi nemaju većeg utjecaja na poboljšanje raspoloženja.
Veliku pomoć pružaju diuretici, a ti lijekovi potpomažu izbacivanje viška vode i soli iz organizma, što je uobičajeno kod srčanih bolesti, bolesti pluća, bubrega i jetre. Naime, kada ti organi zatajuju pojavljuje se tzv. "vodenika ili vodena bolest". Bolna osjetljivost dojki ili donjeg dijela trbuha može biti simptom koji će opravdati uzimanje jednog od lijekova iz navedene skupine. Izabrani liječnik će odrediti dozu blagog diuretičkog sredstva.
Treća skupina lijekova, ako ne i prva terapijska izborna linija su tzv. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, SSRI / ili engl. selective serotonin reuptake inhibitors. Riječ je o lijekovima, koji priječe povratak
serotonina iz sinapse međustanične (međuneuronalne) pukotine natrag u stanicu neuron. To je svrha i bit antidepresivnog djelovanja odabranog lijeka (antidepresiva). Ženama u to vrijeme posebno godi uzimati slatke stvari, a osobito čokoladu, koja među ostalim sadržava i serotonin. Brojne kontrolirane, znanstvenim metodama provjerene studije potvrdile su smislenost upotrebe navedene skupine antidepresiva u prevladavanju kompleksa simptoma PMS-a. Tako neke studije više zagovaraju kontinuiranu svakodnevnu upotrebu kroz više mjeseci do godinu dana, a druge tzv. diskontinuiranu ili povremenu upotrebu, npr. kroz luteinsku fazu 7 do 10 dana, svaki menstruacijski ciklus. O izboru navedenog preparata najbolje je savjetovati se s izabranim liječnikom odnosno psihijatrom, koji će procijeniti individualne simptome, njihov intenzitet pojavnosti odnosno sagledati funkcioniranje pojedine osobe u individualnom, socijalnom i profesionalnom životu, te se među postojećim lijekovima na farmaceutskom tržištu odlučiti za optimalan u svakom pojedinom slučaju.
Napominjemo da spomenuti lijekovi osim suzbijanja ili ublažavanja afektivne, depresivne ili disforične (zlovolja) komponente poremećaja, zatim tjeskobe, socijalne i spoznajne komponente poremećaja blagotvorno djeluju na fizičku bol, koja je ovdje višestruko prisutna (glavobolja, bol u prsima, trbuhu, bol u mišićima udova itd.). Najnovije znanstvene potvrde govore o opravdanosti upotrebe lijekova iz antidepresivne vrste, kada se istodobno pojavljuju depresija i fizička bol, budući da se impulsi leđnom moždinom prenose istim živčanim putovima u moždane centre odnosno areje, gdje se integriraju osjećaji za depresiju i bol. U tom slučaju opravdani su za upotrebu i neki drugi antidepresivni lijekovi najnovije generacije. Udruženim naporima i sustavnim pristupom uz individualizirani pristup moguće je znatnije poboljšati kvalitetu života svake žene, koja svaki mjesec trpi taj po mnogo čemu specifični poremećaj.

Pročitajte također članak o PMDD.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:58 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

XANAX (alprazolam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Xanax TM tablete 0,25 mg
Xanax TM tablete 0,5 mg

Xanax TM SR tablete 0,5 mg
Xanax TM SR tablete 1 mg
Xanax TM SR tablete 2 mg

tablete s postupnim otpuštanjem
(alprazolamum)

SASTAV

Xanax TM tablete 0,25 mg
Jedna tableta sadržava: alprazolam 0,25 mg
Pomoćne tvari: mikrokristalinična celuloza, laktoza, škrob, dokuzat natrij, natrij benzoat.
Xanax TM tablete 0,5 mg
Jedna tableta sadržava: alprazolam 0,5 mg
Pomoćne tvari: mikrokristalinična celuloza, laktoza, škrob, dokuzat natrij, natrij benzoat, eritrozin natrij aluminij lak
Xanax TM SR tablete 0,5 mg
Jedna tableta sadržava: alprazolam 0,5 mg
Pomoćne tvari: laktoza, hidroksipropilmetilceluloza, boja F.D. & C Blue nr. 2
Xanax TM SR tablete 1 mg
Jedna tableta sadržava: alprazolam 1 mg
Pomoćne tvari: laktoza, hidroksipropilmetilceluloza
Xanax TM SR tablete 2 mg
Jedna tableta sadržava: alprazolam 0,5 mg
Pomoćne tvari: laktoza, hidroksipropilmetilceluloza, boja F.D. & C Blue nr. 2


FARMACEUTSKI OBLIK I SADRŽAJ PAKIRANJA
Xanax TM tablete 0,25 mg - blister s 30 tableta, u kutiji.
Xanax TM tablete 0,5 mg - blister s 30 tableta, u kutiji.
Xanax TM SR tablete s postupnim otpuštanjem 0,5 mg - blister s 30 tableta, u kutiji.
Xanax TM SR tablete s postupnim otpuštanjem 1 mg - blister s 30 tableta, u kutiji.
Xanax TM SR tablete s postupnim otpuštanjem 2 mg - blister s 30 tableta, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA GRUPA
N05BA
Pripravak s učinkom na živčani sustav, anksiolitik i skupine benzodiazepina.

NOSITELJ ODOBRENJA
Pharmacia Enterprises S.A., Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Srebrnjak 129c.

PROIZVOĐAČ
Pharmacia NV/SA
Puurs, Belgija

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
Izdaje se u ljekarnama, na liječnički recept.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
XANAX TM tablete (alprazolam) su indicirane u liječenju sljedećih poremećaja:
- Anksiozna stanja (anksiozne neuroze). Simptomi koji se javljaju u tih bolesnika su tjeskoba, napetost, razdražljivost, uzbuđenost, nesanica, strah i/ili somatske tegobe uzrokovane hiperaktivnošću autonomnog živčanog sustava.
- Kombinacija anksioznosti i depresije. U ovih bolesnika istovremeno se opažaju simptomi anksioznosti i depresije.
- Neurotska ili reaktivna depresija. Ovi bolesnici primarno se očituju depresivnim ponašanjem ili gubitkom interesa ili zadovoljstva. Prisutni su također simptomi tjeskobe, psihomotornog nemira i nesanice. Osim gore navedenih simptoma kod ovih bolesnika može se zapaziti poremećaj ili gubitak apetita, promjene u tjelesnoj težini, somatske tegobe, poremećaji mišljenja, malaksalost te osjećaj manje vrijednosti ili krivnje, ili razmišljanja o smrti ili samoubojstvu.
- Stanja anksioznosti, miješane anksioznosti i depresije ili depresije pridružene drugim bolestima poput kronične faze alkoholnog apstinencijskog sindroma i funkcionalnih ili organskih bolesti, osobito određenih gastrointestinalnih, kardiovaskularnih ili dermatoloških poremećaja.
- Poremećaji uzrokovani napadima paničnog straha. XANAX TM je indiciran u liječenju poremećaja uzrokovanih napadima paničnog straha sa ili bez pridružene fobije. XANAX TM je također indiciran za prekidanje ili smanjenje napada paničnog straha i fobija u bolesnika s fobijom otvorenog prostora.
Učinak XANAX TM u dugotrajnom liječenju (>6 mjeseci) anksioznosti, anksioznosti pridružene depresiji te neurotske (reaktivne) depresije, nije potvrđen kliničkim pokusima, no postoje podaci o uspješnosti liječenja (>8 mjeseci) poremećaja uzrokovanih napadima paničnog straha. Savjetuje se nakon izvjesnog vremena reevaluirati uspješnost takve dugotrajne terapije.

KONTRAINDIKACIJE
XANAX TM je kontraindiciran u bolesnika koji su preosjetljivi na benzodiazepine.

MJERE OPREZA PRI UPORABI
Nije utvrđena djelotvornost ovog lijeka u liječenju teške depresije, manično-depresivnih stanja ili "endogene" depresije (teško depresivni bolesnici).
Na benzodiazepine, pa i na alprazolam, može se razviti navika te fizičko-emocionalna ovisnost. Stoga posebnu šažnju treba obratiti kod propisivanja benzodiazepina bolesnicima sa sklonošću zlouporabi lijekova (alkoholičari i narkomani). Simptomi sustezanja očekuju se nakon brzog smanjenja ili naglog prekida terapije benzodiazepinima pa i alprazolamom. Ti simptomi mogu varirati od blagih smetnji govora i nesanice, do ozbiljnih smetnji u obliku abdominalnih i mišićnih grčeva, povraćanja, pojačanog znojenja, tremora i konvulzija. Također, mogu se javiti epileptični napadi, kao simptomi sustezanja. Ovakva simptomatologija, osobito teža, češće se javlja u bolesnika koji su tijekom duljeg vremena uzimali visoke doze lijeka, no postoje podaci o javljanju simptoma sustezanja nakon naglog prekida terapije benzodiazepinima doziranim unutar terapijskih granica. Stoga, treba izbjegavati nagli prekid terapije. Preporuča se postepeno snjižavati dozu (vidjeti Doziranje i način primjene: prekid terapije). Pri prekidu terapije u bolesnika s paničnim poremećajem, simptomi povezani s povratom napada panike često imitiraju simptome sustezanja.
Liječenje teško depresivnih bolesnika te bolesnika sa suicidalnim namjerama trebaju pratiti nužne mjere opreza zbog mogućnosti zlouporabe lijeka. Poremećaji uzrokovani napadima straha obično su udruženi s primarnim ili sekundarnim depresivnim poremećajima te je opisana veća učestalost suicida u neliječenih bolesnika. Zbog toga, iste mjere opreza su nužne u bolesnika s poremećajima uzrokovanim napadima straha liječenih višim dozama XANAX TM, ili uz bilo koje psihotropne lijekove primijenjene u liječenju bolesnika s depresijom ili u onih sa suicidalnim idejama ili namjerama. Također je nužan oprez u bolesnika s oštećenom bubrežnom ili jetrenom funkcijom.

INTERAKCIJE
Benzodiazepini, uključujući alprazolam, djeluju sinergistički s drugim psihotropnim lijekovima, antikonvulzivima, antihistaminicima, alkoholom i drugim lijekovima koji imaju depresivni učinak na središnji živčani sustav.
Opisano je povišenje ravnotežne koncentracije u plazmi imipramina i desipramina za prosječno 31% i 20% pri istovremenoj primjeni XANAX TM tableta u dnevnoj dozi do 4 mg. Kliničko značenje ove interakcije nije poznato.
Ako se alprazolam primjenjuje uz lijekove koji interferiraju s njegovim metabolizmom dolazi do farmakokinetskog međudjelovanja. Lijekovi koji inhibiraju određene jetrene enzime (osobito citokrom P450IIIA4) mog upovisiti koncentraciju alprazolama i pojačati njegovu aktivnost. Podaci iz kliničkih ispitivanja s alprazolamom, in vitro studija s alprazolamom i kliničkih studija s lijekovima koji se metaboliziraju poput alprazolama, govore u prilog različitim stupnjevima međudjelovanja i mogućem međudjelovanju alprazolama s brojnim lijekovima. Na osnovi stupnja međudjelovanja i dostupnih podataka, svajetuje se sljedeće: ne treba primjenjivati alprazolam s ketokonazolom, itrakonazolom, ili drugim protugljivičnim lijekovima azole-tipa. Pažnja i sniženje doze je preporučeno pri primjeni alprazolama uz fluoxetine, propoxyphene, oralne kontraceptive, sertralin, diltiazem ili makrolidne antibiotike poput eritromicina i troleandomicina.

POSEBNA UPOZORENJA
Djeca
Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost XANAX TM u djece mlađe od 18 godina.
Trudnoća i dojenje
Zbog iskustva s drugim benzodiazepinima pretpostavlja se da i XANAX TM primijenjen u prvom trimestru trudnoće povisuje rizik od nastanka kongenitalnih abnormalnosti. U slučaju da je bolesnica uzimala XANAX TM tijekom trudnoće ili je zatrudnjela za vrijeme uzimanja lijeka, treba bit iupoznata s mogućim rizicima za fetus.
Kako je primjena ovog lijeka rijetko uvjetovana hitnošću, treba izbjegavati njegovu primjenu u prvom trimestru trudnoće.
Benzodiazepini se luče preko majčinog mlijeka, stoga treba prekinuti dojenje ako majka mora uzimati XANAX TM.
Upravljanje vozilima i strojevima
XANAX TM djeluje na psihofizičke sposobnosti. Za vrijeme terapije zabranjeno je upravljanje motornim vozilima ili strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Optimalno doziranje XANAX TM (alprazolama) treba se individualno prilagoditi na osnovi težine simptoma i odgovora na terapiju. Dnevne doze (vidi tablicu) zadovoljavaju potrebe većine bolesnika. U nekih bolesnika koji zahtijevaju više doze, doza lijeka se može povisiti uz nužne mjere opreza zbog mogućeg razvoja nuspojava.
Općenito, bolesnici koji prethodno nisu primali psihotropne lijekove, zahtijevaju niže doze od onih koji su prethodno liječeni malim trankvilizatorima, antidepresivima ili hipnoticima. Preporučuje se primjenjivati najniže djelotvorne doze, osobito u starijih i iscrpljenih bolesnika, sa svrhom prevencije razvoja prekomjerne sedacije ili ataksije.
Preporučeno doziranje XANAX TM SR tableta u paničnom poremećaju osniva se na kratkotrajnim kliničnim ispitivanjima u bolesnika s poremećajima uzrokovanim napadima paničnog straha i usporedbi farmakokinetskog profila u zdravih dobrovoljaca, između XANAX TM tableta, danim tri do četiri puta dnevno i XANAX TM SR tableta, danim dva puta dnevno.
Preporučeno doziranje XANAX TM SR tableta u liječenju anksioznosti, depresije, miješanje anksioznosti i depresije i u starih bolesnika osniva se na usporednim farmakokinetskim studijama u zdravih dobrovoljaca, između XANAX TM tableta, doziranih tri do četiri puta dnevno i XANAX TM SR tableta, doziranih dva puta dnevno. Ako se primijene jednake dnevne doze XANAX TM tableta, dane u tri do četiri puta dnevno i XANAX TM SR tableta, dva puta dnevno, ravnoteža koncentracija alprazolama u serumu postignuta XANAX TM SR nalazi se između vršne ravnotežne koncentracije i koncentracije u serumu dobivene XANAX TM tabletama. Ukupna količina alprazolama apsorbiranog nakon primjene XANAX TM i XANAX TM SR tableta je jednaka.

XANAX TM tablete

XANAX TM SR
tablete s postupnim otpuštanjem


Prekid terapije
Doza se treba postupno smanjivati. Preporučuje se dnevnu dozu XANAX TM smanjivati za ne više od 0,5 mg svaki treći dan. Neki bolesnici zahtijevaju još sporiju redukciju terapije.

PREDOZIRANJE
Simptomi predoziranja alprazolamom uključuju somnolenciju, konfuzna stanja, otežanu koordinaciju pokreta, slabljenje refleksa i komu.
Izvješteni su smrtni ishodi povezani s predoziranjem alprazolamom, kao i s drugim benzodiazepinima.
Također, mogući su smrtni ishodi bolesnika koji su predozirani kombinacijom pojedinog benzodiazepina, uključujući alprazolam, i alkohola; nivo alkohola u krvi u pojedinih bolesnika bio je niži od uobičajenog pri alkoholom izazvanom smrtnom ishodu.
U studijama na životinjama je pokazano da se nakon masivne intravenske primjene alprazolama (preko 195 mg/kg; 975 puta viša doza od maksimalne preporučene dnevne doze u čovjeka 10 mg/dan) može pojaviti kardiopulmonalni kolaps. Životinje su oživljavane pozitivnom mehaničkom ventilacijom i intravenskom infuzijom noradrenalin-bitartrata.
Ispitivanje na životinjama ukazuje da forsirana diureza i hemodijaliza imaju malu vrijednost u liječenju predoziranja. Kao i pri liječenju svih predoziranja, treba se imati na umu činjenica da bolesnici koji se truju obično popiju više vrsta tableta.

NUSPOJAVE
Nuspojave, ako se jave, najčešće nastaju u početku terapije te obično spontano nestanu nastavkom liječenja ili sniženjam doze. Najčešće opažene nuspojave u bolesnika liječenih XANAX TM zbog anksioznosti, anksioznosti udružene s depresijom te neurotske (reaktivne) depresije su: pospanost, buncanje i vrtoglavica. Kao rjeđe nuspojave navode se: smetnje vida, glavobolja, depresija, nesanica, neuroza/tjeskoba, tremor, promjene tjelesne težine, smetnje pamćenja/amnezija, poremećaji koordinacije te različiti simptomi od strane gastrointestinalnog trakta i autonomnog živčanog sustava. Kao i uz druge anksiolitičke benzodiazepine, uključujući i alprazolam, opažaju se reakcije kao što su: distonija, razdražljivost, gubitak apetita, malaksalost, smetnje govora, žutica, mišićna slabost, promjene libida, nepravilnosti menstrualnog ciklusa, inkotinencija, retencija urina i poremećaj jetrenih funkcija. Rijetko se opisuje povišenje intraokularnog tlaka.
Najčešće nuspojave u bolesnika liječenih zbog poremećaja uzrokovanih paničnim napadima straha su: sedacija/pospanost, malaksalost, ataksija/poremećaj koordinacije pokreta te smetnje govora. Manje učestale nuspojave u ovih bolesnika su: promjene ponašanja, simptomi sa strane probavnog trakta, dermatitis, smetnje pamćenja, seksualni poremećaji, gubitak koncentracije i konfuzna stanja. Kao i uz druge benzodiazepine, rijetko su izviještene reakcije poput smetnji koncentracije, konfuzije, halucinacija i druge promjene ponašanja kao razdražljivost, uzbuđenost, bijes i agresivno ili neprijateljsko ponašanje.
U mnogim spontanim prijavama nuspojava s promjenama ponašanja, bolesnici obično primaju nekoliko lijekova s djelovanjem na SŠS ili imaju postavljenu psihijatrijsku dijagnozu. Skupine bolesnika koje su posebno osjetljive su oni s graničnom promjenom osobnosti, s nasiljem i agresivnim ponašanjem u anamnezi, alkoholičari ili osobe sklone zlouporabi lijekova.
Tijekomprekida terapije alprazolamom u bolesnika s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) zabilježena je razdražljivost, neprijateljstvo i nametljivost.

ROK VALJANOSTI
Datum valjanosti je označen na vanjskom pakiranju.

POSEBNI UVJETI ČUVANJA LIJEKA
Lijek se čuva na sobnoj temperaturi (20-25°C).
Čuvati izvan dohvata djece.

Datum revizije upute: 09/2002
Broj i datum rješenja:
UP/I-530-10/98-01/360, od 11.11.1998.
UP/I-530-10/98-01/359, od 11.11.1998.
UP/I-530-10/98-01/308, od 13.10.1998.
UP/I-530-10/98-01/309, od 13.10.1998.
UP/I-530-10/98-01/310, od 13.10.1998.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 19:52 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

DEPROZEL (paroksetin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
1 tableta sadržava 20 mg ili 30 mg paroksetina u obliku paroksetin mesilata.
Pomoćne tvari: kalcij hidrogenfosfat bezvodni, natrij škrob glikolat, magnezij stearat, hipromeloza, hidroksipropil celuloza, titan dioksid (E171), željezo oksid žuti (E172), željezo oksid crveni (E172).


Pakiranje
Filmom obložene tablete; 30 tableta
DEPROZEL® tablete 20 mg su žute do narančaste, okrugle filmom obložene tablete s razdjelnim urezom na obje strane i utisnutom oznakom .POT 20. na jednoj strani.
DEPROZEL® tablete 30 mg su žute do narančaste, okrugle filmom obložene tablete s razdjelnim urezom na obje strane i utisnutom oznakom .POT 30. na jednoj strani.



Djelovanje
Paroksetin je jaki i selektivni antidepresiv, inhibitor ponovne pohrane serotonina, a smatra se da je njegovo antidepresivno djelovanje i djelotvornost u liječenju opsesivno-kompulzivnih poremećaja i paničnih stanja povezano sa specifičnom inhibicijom ponovne pohrane 5-hidroksitriptamina (5-HT, serotonin) u moždanim neuronima.
Paroksetin nije kemijski povezan s tricikličnim, tetracikličnim ili ostalim raspoloživim antidepresivima.


Terapijske indikacije

- Liječenje simptoma svih vrsta depresije uključujući depresiju praćenu tjeskobom. Nakon početnog zadovoljavajućeg odgovora, nastavak liječenja paroksetinom djelotvoran je u prevenciji recidiva.
- Liječenje simptoma i prevencija recidiva opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
- Liječenje simptoma i prevencija recidiva paničnih stanja sa ili bez agorafobije.
- Liječenje simptoma socijalne anksioznosti/socijalne fobije.
Paroksetin je djelotvoran u liječenju posttraumatskog stresa. Liječenje simptoma i prevencija recidiva generaliziranog anksioznog poremećaja.

Terapijske indikacije
Liječenje simptoma svih vrsta depresije uključujući depresiju praćenu tjeskobom. Nakon početnog zadovoljavajućeg odgovora, nastavak liječenja paroksetinom djelotvoran je u prevenciji recidiva.
Liječenje simptoma i prevencija recidiva opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Liječenje simptoma i prevencija recidiva paničnih stanja sa ili bez agorafobije.
Liječenje simptoma socijalne anksioznosti/socijalne fobije.
Paroksetin je djelotvoran u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja.
Liječenje simptoma i prevencija recidiva generaliziranog anksioznog poremećaja.



Kontraindikacije

Poznata preosjetljivost na paroksetin.

Paroksetin se ne smije koristiti u kombinaciji s inhibitorima monoamino oksidaze (MAO). Terapija paroksetinom može započeti 14 dana nakon prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze i najmanje jedan dan nakon prestanka uzimanja reverzibilnog inhibitora monoamino oksidaze - moklobemida. Interval između prestanka primjene paroksetina i početka primjene reverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze treba biti najmanje 14 dana.

Paroksetin se ne smije koristiti u djece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od depresije. Paroksetin se ne smije uzimati u kombinaciji s tioridazinom (vidi poglavlje Interakcije)

Kontraindikacije
Poznata preosjetljivost na paroksetin.
Inhibitori monoamino oksidaze. Primjeri ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija, zabilježeni su u bolesnika koji su uzimali selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina u kombinaciji s inhibitorima monoamino oksidaze, uključujući selektivni selegelin i reverzibilni moklobemid, te u bolesnika koji su upravo prestali uzimati selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina i počeli uzimati inhibitore monoamino oksidaze.
U nekih su se bolesnika javili i simptomi poput serotoninskog sindroma. Simptomi interakcije s inhibitorima monoamino oksidaze uključuju: hipertermiju, krutost mišića, mioklonus, nestabilnost autonomnog živčanog sustava s mogućim naglim pogoršanjem vitalnih znakova, promjene u mentalnom stanju koje uključuju zbunjenost, iritabilnost i ekstremni nemir koji prelazi u delirij i komu.
Paroksetin se ne smije koristiti u kombinaciji s inhibitorima monoamino oksidaze. Terapija paroksetinom može započeti 14 dana nakon prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze i najmanje jedan dan nakon prestanka uzimanja reverzibilnog inhibitora monoamino oksidaze - moklobemida. Interval između prestanka primjene paroksetina i početka primjene reverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze treba biti najmanje 14 dana.
Paroksetin se ne smije koristiti u djece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od depresije.
Paroksetin se ne smije uzimati u kombinaciji s tioridazinom (vidi poglavlje Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija)


Mjere opreza

Budući da tijekom prvih nekoliko ili više tjedana liječenja paroksetinom ne mora doći do poboljšanja, bolesnici se moraju pratiti tijekom tog perioda. Postoji inherentna mogućnost pokušaja suicida u depresivnih bolesnika i to stanje može potrajati dok se ne postigne značajni terapijski učinak. Opće je kliničko iskustvo sa svim antidepresivnim lijekovima da se rizik od suicida može povećati u ranim fazama oporavka.

Ne postoji veliko iskustvo u istovremenoj primjeni paroksetina i elektrokonvulzivne terapije te se stoga preporučuje oprez.

Interakcije

Hrana ili antacidi ne utječu na apsorpciju i farmakokinetiku paroksetina.
Ne preporučuje se istovremeno uzimanje paroksetina s alkoholom.
Istovremena primjena serotoninskih lijekova (npr. tramadola, sumatriptana) može povećati učinke povezane s 5-HT.
Postoje izvješća o pojačanom učinku prilikom istovremene primjene selektivnih inhibitora ponovnog povrata serotonina i litija i triptofana te se stoga preporučuje oprez pri takvom kombiniranom liječenju. Na metabolizam i farmakokinetiku paroksetina mogu djelovati lijekovi koji induciraju ili inhibiraju jetrene enzime. Kad se paroksetin primjenjuje istovremeno s poznatim inhibitorom metabolizma, moraju se koristiti doze u donjim granicama preporučenog raspona.
Paroksetin ne povećava sedaciju i pospanost ako se koristi u kombinaciji s haloperidolom, amilobarbitonom ili oksazepamom.
Kao i u slučaju ostalih inhibitora ponovne pohrane 5-HT, ispitivanja na životinjama su pokazala da može doći do interakcije između paroksetina i inhibitora monoamino oksidaze (MAO).
Istovremena primjena paroksetina i fenitoina povezuje se sa smanjenom koncentracijom paroksetina u plazmi i s pojačanim neželjenim učincima. Istovremena primjena paroksetina s ostalim antikonvulzivima također može dovesti do veće učestalosti neželjenih učinaka.
Preliminarni podaci pokazuju da postoji mogućnosti farmakodinamske interakcije između paroksetina i varfarina koja može dovesti do pojačanog krvarenja u slučaju nepromijenjenog protrombinskog vremena. Stoga paroksetin valja s velikim oprezom davati bolesnicima koji uzimaju oralne antikoagulanse. Svakodnevna primjena paroksetina znatno povećava koncentraciju prociklidina u plazmi.

Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcije
Hrana ili antacidi ne utječu na apsorpciju i farmakokinetiku paroksetina.
Ne preporučuje se istodobno uzimanje paroksetina s alkoholom.
Serotonergički lijekovi. Istovremena primjena serotoergičkih lijekova (npr. tramadola, sumatriptana) može povećati učinke povezane s 5-HT.
Litij i triptofan. Postoje izvješća o pojačanom učinku prilikom istovremene primjene selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i litija i triptofana te se stoga preporučuje oprez pri takvom kombiniranom liječenju.
Enzimi koji induciraju/inhibiraju metabolizam lijeka. Na metabolizam i farmakokinetiku paroksetina mogu djelovati lijekovi koji induciraju ili inhibiraju jetrene enzime. Kad se paroksetin primjenjuje istovremeno s poznatim inhibitorom metabolizma, moraju se koristiti doze u donjim granicama preporučenog raspona. Nije potrebno početno prilagođavanje doze paroksetina prilikom njegove istovremene primjene s poznatim enzimima koji induciraju metabolizam. Bilo koje naknadno prilagođavanje doze ovisi o kliničkom učinku (podnošljivost i djelotvornost).
Haloperidol/amilobarbiton/oksazepam. Iskustvo na manjem brojem zdravih ispitanika pokazalo je da paroksetin ne povećava sediranost i pospanost ako se koristi u kombinaciji s haloperidolom, amilobarbitonom ili oksazepamom.
Inhibitori monoamino oksidaze. Kao i u slučaju ostalih inhibitora ponovne pohrane 5-HT, ispitivanja na životinjama su pokazala da može doći do interakcije između paroksetina i inhibitora monoamino oksidaze (vidi poglavlje Kontraindikacije).
Fenitoin/antikonvulzivi. Istovremena primjena paroksetina i fenitoina dovodi do smanjenja koncentracije paroksetina u plazmi i porasta neželjenih učinaka. Istovremena primjena paroksetina s ostalim antikonvulzivima također može dovesti do veće učestalosti neželjenih učinaka.
Varfarin. Preliminarni podaci pokazuju da postoji mogućnosti farmakodinamske interakcije između paroksetina i varfarina koja može dovesti do pojačanog krvarenja u slučaju nepromijenjenog protrombinskog vremena. Paroksetin stoga valja s velikim oprezom davati bolesnicima koji uzimaju oralne antikoagulanse.
Prociklidin. Svakodnevna primjena paroksetina znatno povećava koncentraciju prociklidina u plazmi.
CYP2D6: Kao i ostali antidepresivi, uključujući i ostale inhibitore ponovne pohrane 5-HT, paroksetin inhibira citokrom P450 enzim CYP2D6 u jetri koji je odgovoran za metabolizam debrisokina i sparteina. Inhibicija CYP2D6 može uzrokovati porast koncentracije u plazmi lijekova koji se metaboliziraju putem tog enzima. Ti lijekovi uključuju neke tricikličke antidepresive, fenotijazinske neuroleptike (npr. perfenazin i tioridazin), risperidon, Tip 1C antiaritmike i metoprolol. Znajući da primjena tioridazona samog može dovesti do produljenja QTc intervala s posljedičnim ozbiljnim ventrikularnim aritmijama kao što su .torsade de point. i iznenadna smrt, istovremena primjena tioridazina i paroksetina je kontraindicirana.



Posebna upozorenja

Kao i ostali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, paroksetin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji već uzimaju neuroleptike, budući da su u slučaju njihove kombinacije zabilježeni simptomi koji ukazuju na neuroleptični maligni sindrom.

Povećane koncentracije paroksetina primjećene su u plazmi bolesnika s teškim bubrežnim oštećenjem (klirens kreatinina <30 ml/min) ili teškim oštećenjem jetre.

U bolesnika s dijabetesom, liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina može promijeniti koncentraciju šećera u krvi.

Prilikom uzimanja antidepresiva mogu se javiti epileptični napadaji. Terapija se mora prekinuti u svakog bolesnika kod kojeg dođe do epileptičnih napadaja. Paroksetin se mora izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnici s kontroliranom epilepsijom moraju se pažljivo pratiti. Terapija se mora prekinuti u slučaju da napadaji postanu učestaliji.

Paroksetin se treba koristiti s oprezom u bolesnika koji u anamnezi imaju maniju/hipomaniju. Terapija paroksetinom se mora prekinuti u bilo kojeg bolesnika koji uđe u maničnu fazu.

Krvarenje iz kože i sluznice, npr. ekhimoza i purpura, zabilježeno je nakon liječenja paroksetinom. Paroksetin se stoga mora koristiti s oprezom u bolesnika koji istovremeno uzimaju lijekove kod kojih postoji povećani rizik od krvarenja, npr. atipične antipsihotike i fenotijazine, većinu tricikličnih antidepresiva, aspirin i nesteroidne protuupalne lijekove, oralne antikoagulanse, kao i u bolesnika s poznatom sklonošću za krvarenje i u onih s predispozicijom za i/ili poremećajima krvarenja u anamnezi. Kao i ostali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, paroksetin ponekad uzrokuje midrijazu i mora se koristiti s oprezom u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Kliničko iskustvo pokazuje da terapija paroksetinom nije povezana s oštećenjem kognitivnih ili psihomotornih funkcija. Međutim, kao i prilikom terapije ostalim psihoaktivnim lijekovima, bolesnike treba upozoriti na smanjenu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Trudnoća i dojenje
Budući da neškodljivost paroksetina tijekom trudnoće nije dokazana, paroksetin se smije koristiti u trudnoći samo ako je očekivana korist terapije za majku veća od mogućeg rizika za fetus.
Paroksetin se izlučuje u mlijeko dojilje. Nisu poznati njegovi učinci na dojenče. Ako se liječenje paroksetinom smatra neophodnim, mora se razmotriti prestanak dojenja.

Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi
Kao i ostali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, paroksetin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji već uzimaju neuroleptike, budući da su u slučaju njihove kombinacije zabilježeni simptomi koji ukazuju na neuroleptički maligni sindrom.
Kod primjene paroksetina u bolesnika s teškim bubrežnim oštećenjem (klirens kreatinina <30 ml/min) ili s teškim jetrenim oštećenjem, zabilježene su povećane koncentracije paroksetina u plazmi. Stoga je u takvih bolesnika preporučena doza od 20 mg, a povećanje doze treba biti u donjim granicama preporučenog raspona.
Oprez pri primjeni paroksetina potreban je u bolesnika koji uzimaju oralne antikoagulanse (vidi poglavlje 4.5).
Diabetes mellitus. U bolesnika s dijabetesom, liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina može promijeniti koncentraciju šećera u krvi, vjerojatno zbog poboljšanja simptoma depresije. Može biti potrebno prilagođavanje doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.
Epileptični napadaji. Prilikom uzimanja antidepresiva mogu se javiti epileptični napadaji. Terapija se mora prekinuti u svakog bolesnika kod kojeg dođe do pojave epileptičnih napadaja. Paroksetin se mora izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnici s kontroliranom epilepsijom moraju se pažljivo pratiti. Terapija se mora prekinuti u slučaju da napadaji postanu učestaliji.
Elektrokonvulzivna terapija. Ne postoji veliko iskustvo u istovremenoj primjeni paroksetina i elektrokonvulzivne terapije te se stoga preporučuje oprez.
Manija. Paroksetin se treba koristiti s oprezom u bolesnika koji u anamnezi imaju maniju/hipomaniju. Terapija paroksetinom se mora prekinuti u bilo kojeg bolesnika koji uđe u maničnu fazu.
Suicid. Sklonost pokušaju suicida prisutna je u bolesnika s depresijom i to stanje može potrajati dok se ne postigne značajna remisija bolesti. Budući da tijekom prvih nekoliko ili više tjedana liječenja ne mora doći do poboljšanja, bolesnici se moraju pomno pratiti tijekom tog perioda. Ostala psihijatrijska stanja u kojima se primjenjuje paroksetin mogu također biti povezana s povećanim rizikom suicida. Dodatno, takva stanja mogu biti istovremeno prisutna uz veliki depresivni poremećaj. Stoga jednake mjere opreza kao pri liječenju bolesnika s depresijom treba primijeniti i u bolesnika s drugim psihijatrijskim poremećajima.
Krvarenje. Krvarenje iz kože i sluznice, npr. ekhimoza i purpura, zabilježeno je nakon liječenja paroksetinom. Paroksetin se stoga mora koristiti s oprezom u bolesnika koji istovremeno uzimaju lijekove kod kojih postoji povećani rizik od krvarenja, npr. atipične antipsihotike i fenotijazine, većinu tricikličnih antidepresiva, aspirin i nesteroidne protuupalne lijekove, kao i u bolesnika s poznatom sklonošću za krvarenje i u onih s predispozicijom za i/ili poremećajima krvarenja u anamnezi.
Glaukom. Kao i ostali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, paroksetin ponekad uzrokuje midrijazu i mora se koristiti s oprezom u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta.
Trudnoća i dojenje
Ispitivanja na životinjama nisu pružila dokaze o teratogenosti, međutim, neškodljivost paroksetina tijekom trudnoće nije dokazana. Kao i drugi lijekovi, paroksetin se smije koristiti u trudnoći samo ako je očekivana korist terapije za majku veća od mogućeg rizika za fetus.
Paroksetin se izlučuje u mlijeko dojilje. Nisu poznati njegovi učinci na dojenče. Ako se liječenje paroksetinom smatra nužnim, mora se razmotriti prestanak dojenja.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Kliničko iskustvo pokazuje da terapija paroksetinom nije povezana s oštećenjem kognitivnih ili psihomotornih funkcija. Međutim, kao i prilikom terapije ostalim psihoaktivnim lijekovima, bolesnike treba upozoriti na smanjenu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.



Doziranje i način uporabe

Deprozel tablete se uzimaju jednom dnevno, ujutro uz obrok.
Tablete je bolje progutati cijele nego žvakati.

Odrasli

- Depresija
Preporučena doza je 20 mg dnevno. U nekih je bolesnika potrebno povećati dozu. Dozu valja povećavati postupno za 10 mg do postizanja najviše doze od 50 mg/dnevno u skladu s odgovorom bolesnika.
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Preporučena doza je 40 mg dnevno. Početna doza je 20 mg i može se povećavati tjedno za 10 mg. U nekih je bolesnika potrebno povećati dozu do najviše 60 mg/dnevno.
- Panična stanja
Preporučena doza je 40 mg dnevno. Početna doza je 10 mg dnevno i tjedno se povećava za 10 mg u skladu s odgovorom bolesnika. Doza se u nekih bolesnika mora povećati do najviše 50 mg/dnevno. Kao što je opće poznato, simptomi paničnih stanja mogu se pogoršati tijekom početka liječenja te se stoga preporučuje niža početna doza.
- Socijalna anksioznost/socijalna fobija
Preporučena doza je 20 mg dnevno. Početna doza je 20 mg dnevno, a ako se nakon najmanje dva tjedna ne zabilježi nikakvo poboljšanje, doza se može povećati do najviše 50 mg/dnevno. Dozu valja povećavati za 10 mg, u intervalima od najmanje jednog tjedna, a u skladu s odgovorom bolesnika.
- Posttraumatski stres
Preporučena početna doza i doza održavanja u većine bolesnika je 20 mg dnevno. Međutim, u bolesnika koji ne odgovaraju na dozu od 20 mg dnevno, ona se može povećavati za 10 mg u skladu s potrebama, do najviše 50 mg dnevno u skladu s odgovorom bolesnika.
- Generalizirani anksiozni poremećaj:
Početna i preporučena doza je 20 mg dnevno.

Stariji bolesnici
Kod starijih bolesnika javljaju se povećane koncentracije paroksetina u plazmi.
Početna doza može biti kao i u odraslih bolesnika, a zatim se može povećavati za 10 mg tjedno do najviše 40 mg dnevno u skladu s odgovorom bolesnika.

Djeca
Ne preporučuje se uporaba paroksetina u djece jer u toj populaciji još nije utvrđena njegova djelotvornost i neškodljivost.

Kao i kod svih ostalih antidepresiva, doza paroksetina se mora kontrolirati i prilagoditi ako je potrebno u roku od dva do tri tjedna od početka terapije, a nakon toga kad se smatra da je klinički prikladno. Liječenje treba trajati dovoljno dugo kako bi se osiguralo povlačenje simptoma. Liječenje treba trajati najmanje četiri do šest mjeseci nakon oporavka od depresije, ili čak i duže u slučaju opsesivno-kompulzivnih poremećaja i paničnih stanja. Kao i kod ostalih psihoaktivnih lijekova, mora se izbjegavati nagli prekid terapije.

P r e d o z i r a nj e
Iskustvo u predoziranju paroksetinom je pokazalo da se osim simptoma navedenih u poglavlju Nuspojave javljaju i povraćanje, proširene zjenice, vrućica, promjene krvnog tlaka, glavobolja, nevoljne mišićne kontrakcije, nemir, tjeskoba i tahikardije.

Bolesnici su se uglavnom oporavili bez ozbiljnih posljedica, čak i nakon doze od 2000 mg. Povremeno se javljala koma ili EKG promjene, jako rijetko s fatalnim posljedicama, ali obično kad je paroksetin uziman u kombinaciji s ostalim psihotropnim lijekovima, sa ili bez alkohola.

U liječenju se trebaju primjenjivati općenite mjere koje se primjenjuju u slučaju predoziranja ostalim antidepresivima. Ne postoji specifični antidot. Ranom primjenom aktivnog ugljena može se odgoditi apsorpcija paroksetina.

Doziranje i način uporabe
Odrasli:
- Depresija:
Preporučena doza je 20 mg dnevno. U nekih je bolesnika potrebno povećati dozu. Dozu valja povećavati postupno za 10 mg do postizanja najviše doze od 50 mg dnevno u skladu s terapijskim odgovorom bolesnika.
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj:
Preporučena doza je 40 mg dnevno. Početna doza je 20 mg i može se povećavati tjedno za 10 mg. U nekih je bolesnika potrebno povećati dozu do najviše 60 mg/dnevno.
- Panična stanja:
Preporučena doza je 40 mg dnevno. Početna doza je 10 mg dnevno i tjedno se povećava za 10 mg u skladu s terapijskim odgovorom bolesnika. Doza se u nekih bolesnika mora povećati do najviše 50 mg dnevno. Poznato je da se simptomi paničnih stanja mogu pogoršati tijekom početka liječenja te se stoga preporučuje niža početna doza.
- Socijalna anksioznost/socijalna fobija:
Preporučena doza je 20 mg dnevno. Početna doza je 20 mg dnevno, a ako se nakon najmanje dva tjedna ne zabilježi nikakvo poboljšanje, doza se može povećati do najviše 50 mg/dnevno. Dozu valja povećavati za 10 mg, u intervalima od najmanje jednog tjedna, a u skladu s terapijskim odgovorom bolesnika.
Placebo kontrolirane studije u trajanju od 12 tjedana pokazale su djelotvornost paroksetina. Ne postoje jasni dokazi o njegovoj djelotvornosti tijekom liječenja duljeg od 12 tjedana.
- Posttraumatski stresni poremećaj:
Preporučena početna doza i doza održavanja u većine bolesnika je 20 mg dnevno. Međutim, u bolesnika koji ne odgovaraju na dozu od 20 mg dnevno, ona se može povećavati za 10 mg u skladu s potrebama, do najviše 50 mg dnevno u skladu s terapijskim odgovorom bolesnika.
Djelotvornost paroksetina u posttraumatskom stresnom poremećaju dokazana je u placebo kontroliranim studijama u trajanju od 12 tjedana, djelotvornost liječenja dužeg od 12 tjedana nije ispitivano.
- Generalizirani anksiozni poremećaj:
Početna i preporučena doza je 20 mg dnevno.
Deprozel tablete uzimaju se jednom dnevno, ujutro uz obrok. Tablete je bolje progutati cijele nego žvakati.
Kao i kod svih ostalih antidepresiva, doza se mora kontrolirati i prilagoditi ako je potrebno u roku od dva do tri tjedna od početka terapije, te nakon toga kad se smatra da je klinički opravdano. Liječenje treba trajati dovoljno dugo kako bi se osiguralo povlačenje simptoma. Liječenje treba trajati najmanje četiri do šest mjeseci (po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije) nakon oporavka od depresije, ili čak i duže u slučaju opsesivno-kompulzivnih poremećaja i paničnih stanja. Kao i kod ostalih psihoaktivnih lijekova, treba izbjegavati nagli prekid terapije (vidi poglavlje Nuspojave).
Stariji bolesnici:
Kod starijih se bolesnika javljaju povećane koncentracije paroksetina u plazmi.
Početna doza može biti kao i u odraslih bolesnika, a zatim se može povećavati za 10 mg tjedno do najviše 40 mg dnevno u skladu s terapijskim odgovorom bolesnika.
Djeca:
Paroksetin nije indiciran za uporabu u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Štoviše, kontrolirane kliničke studije nisu pokazale učinkovitost i ne podržavaju uporabu paroksetina u liječenju djece i adolescenata koji boluju od depresije (vidi poglavlje 4.3. Kontraindikacije).



Nuspojave

Nuspojave paroksetina su obično blage i ne utječu na kvalitetu života bolesnika. Produljenim liječenjem može se smanjiti jakost i učestalost nuspojava te one obično ne uzrokuju prekid liječenja paroksetinom.

Najčešće zabilježene nuspojave povezane s primjenom paroksetina u kliničkim studijama bile su: mučnina, pospanost, znojenje, tremor, astenija, suhoća usta, nesanica, seksualna disfunkcija, vrtoglavica, opstipacija, proljev i smanjeni tek.

Rijetko su zabilježene slijedeće nuspojave: osip, akutni glaukom, retencija mokraće, periferni i facijalni edem, sinus tahikardija, trombocitopenija, serotoninski sindrom (simptomi uključuju agitaciju, zbunjenost, dijaforezu, halucinacije, hiperrefleksiju, mioklonus, drhtavicu, tahikardiju i tremor), simptomi koji ukazuju na hiperprolaktinemiju/galaktoreju i hiponatrijemija (uglavnom u starijih bolesnika) koja se može povezati sa sindromom nepravilnog izlučivanja antidiuretičkog hormona (SIADH). Zabilježene su povišene vrijednosti jetrenih enzima. Rijetko su zabilježeni teški poremećaji funkcije jetre. Treba razmotriti prekid terapije paroksetinom u slučaju dugotrajnije povišenih vrijednosti jetrenih enzima.

Rijetko su se tijekom liječenja paroksetinom javljala abnormalna krvarenja (uglavnom ekhimoza i purpura). Manične reakcije zabilježene su vrlo rijetko.

Može se javiti zamućenje vida.

Zabilježene su povremene ekstrapiramidalne reakcije, uključujući orofacijalnu distoniju u bolesnika s prethodnim poremećajima kretanja ili onih koji su uzimali neuroleptike.

Kao i kod mnogih psihoaktivnih lijekova, nagli prekid liječenja može izazvati simptome poput vrtoglavice, osjetilnih smetnji, poremećaja spavanja, uznemirenosti ili tjeskobe, mučnine i znojenja.

Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, nakon liječenja paroksetinom zabilježena su prolazna povišenja ili sniženja krvnog tlaka, obično u bolesnika s otprije postojećom hipertenzijom ili anksioznošću.

Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, rijetko su zabilježeni: zbunjenost, konvulzije i fotosenzitivne reakcije.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:49 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

RISSET (risperidonum)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Risset tablete 1 mg/2 mg/3 mg/4 mg
risperdonum

ATK: antipsihotik (N 05 AX)

Sastav

Jedna film tableta RISSET sadržava 1 mg, 2 mg, 3 mg, odnosno 4 mg risperidona.
Pomoćne tvari: laktoza monohidrat, mikrokristalična celuloza, kukuruzni škrob, natrij škrob glikolat, talk, magnezij stearat, hipromeloza, titan dioksid E171, polietilen glikol 4000, natrij citrat dihidrat, boje E110, E104, E132.

Farmaceutski oblik i veličina pakovanja
film tablete; 20 tableta
60 tableta

Farmakoterapijska skupina i djelovanje
Risperidon je antipsihotik koji pripada u skupinu novih antipsihotika - derivata benzizoksazola.
Risperidon je selektivni monoaminergički antagonist s visokim afinitetom za serotonergičke 5HT2 i dopaminergičke D2 receptore. Veže se također i na alfa1-adrenergičke receptore i s manjim afinitetom na H1-histaminske i alfa2-adrenergičke receptore. Risperidon nema afiniteta prema kolinergičkim receptorima. Osim na pozitivne djeluje i na negativne i afektivne simptome shizofrenije uz manju pojavu ekstrapiramidnih nuspojava.

Proizvođač
PLIVA d.d.
Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije
Risperidon je indiciran u liječenju akutne i kronične shizofrene psihoze i drugih psihotičnih stanja s izraženim pozitivnim simptomima (kao što su halucinacije, deluzije, poremećaji mišljenja, neprijateljstvo, sumnjičavost) i/ili negativnim simptomima (kao što su ravnodušnost, emocionalna i socijalna povučenost, oskudan govor).
Risperidon je indiciran i u liječenju afektivnih simptoma shizofrenije kao što su depresija, osjećaj krivnje i anksioznost.

Kontraindikacije
Kontraindiciran je u bolesnika s potvrđenom preosjetljivošću na risperidon.

Mjere opreza
Uslijed toga što djeluje kao alfa-blokalor, risperidon može uzrokovati ortostatsku hipotenziju, naročito u početnom razdoblju titracije doze. U slučaju pojave hipotenzije, treba razmisliti o smanjenju doze.
Kod bolesnika sa kardiovaskularnim bolestima (npr. srčane greške, infarkt miokorda, smetnje provođenja, dehidracija, hipovolemija ili cerebrovaskularne bolesti) risperidon treba koristiti s oprezom, a dozu postupno titrirati u skladu sa preporukama (vidi Doziranje i primjena).
Lijekovi koji imaju svojstva antagonista dopaminskih receptora povezani su s indukcijom tardivne diskinezije, koja je obilježena ritmičkim nevoljnim pokretima, pretežno jezika i/ili lica. Smatra se da pojava ekstrapiramidnih simptoma predstavlja faktor rizika za pojavu tardivne diskinezije. Nakon primjene risperidona incidencija ekstrapiramidnih nuspojava je manja te je stoga i vjerojatnost pojave tardivne diskinezije manja. Međutim u slučaju pojave simptoma tardivne diskinezije treba prekinuti primjenu svih antipsihotika.
Kod primjene klasičnih neuroleptika može se javiti maligni neuroleptički sindrom obilježen hipertermijom, rigiditetom mišića, nestabilnošću autonomnog živčanog sustava, promjenama svijesti i povišenim razinama CPK. U tom slučaju treba prekinuti primjenu svih antipsihotika uključujući i risperidon.
Risperidon treba oprezno propisivati u bolesnika s Parkinsonovom bolešću jer teoretski može uzrokovati pogoršanje bolesti.
Poznato je da klasični antipsihotici snizuju prag za konvulzije, stoga je u liječenju bolesnika s epilepsijom potreban oprez pri primjeni risperidona.
Bolesnike treba upozoriti o sklonosti debljanju tijekom liječenja s risperidonom.

Trudnoća i dojenje
Trudnoća: U ispitivanjim na životinjama risperidon nije pokazao izravan toksični učinak na reprodukciju kao ni teratogeni učinak. Neškodljivost primjene risperidona u trudnica nije dokazana stoga se u trudnoći može primjeniti isključivo onda ako njegovi korisni učinci nadilaze moguće rizike.
Dojenje: Nije poznato da li se risperidon izlučuje u mlijeku dojilja. Ispitivanja na životinjama pokazala su da se risperidon i njegov metabolit izlučuju u mlijeku stoga se ne preporuča njegova primjena tijekom dojenja.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Risperidon može utjecati na aktivnosti za koje je potrebna budnost svijesti. Stoga bolesnicima treba savjetovati da ne voze i ne upravljaju strojevima tijekom primjene lijeka.

Interakcije
Moguće interakcije risperidona s drugim lijekovima nisu sistematski istraživane. Obzirom na primaran učinak risperidona na središnji živčani sustav potreban je oprez kada se risperidon koristi s drugim lijekovima koji djeluju na SŽS*.
Risperidon može djelovati suprotno levodopi i ostalim agonistima dopaminskih receptora.
Pokazalo se da karbamazepin smanjuje razine antipsihotički djelatne frakcije risperidona. Slični učinci mogu se opaziti i kod drugih induktora jetrenih enzima. Kod prekida primjene karbamazepina ili drugih induktora jetrenih enzima, dozu risperidona treba preispitati i ukoliko je potrebno smanjiti.
Fenotijazini, triciklički antidepresivi i neki beta-blokatori mogu povećati koncentracije risperidona u plazmi, ali ne koncentracije antipsihotičke frakcije. Kada se risperidon uzima zajedno sa drugim lijekovima koji se opsežno vežu na bjelančevine plazme, istiskivanje bilo kojeg od lijekova iz veza sa bjelančevinama plazme nije od kliničkog značenja.
Fluoksetin može povećati koncentraciju risperidona u plazmi, ali je učinak na antipsihotičku frakciju slabiji. Unatoč tome kada se fluoksetin daje kao dodatna terapija uz risperidon potrebno je razmotriti eventualno smanjivanje doze risperidona. Na temelju in vitro studija isto se može očekivati i u kombinaciji s haloperidolom.
Hrana ne utječe na apsorpciju risperidona.

Doziranje i način uporabe
Ukoliko je medicinski opravdano, tijekom uvođenja Risperidona u terapiju, preporuča se postepeno ukidanje prethodne terapije. Također, kada se medicinski opravdano depo-antipsihotici zamijenjuju risperidonom, treba ga početi primjenjivati u vrijeme kada po rasporedu dolazi na red slijedeća injekcija. Potrebu za nastavkom primjene antiparkinsonika treba periodički provjeravati.

Odrasli
Risperidon se može davati jednom ili dva puta dnevno. Dozu treba postepeno titrirati tijekom tri dana do doze od 6 mg. Akutni ili kronični bolesnici, trebaju započeti terapiju sa 2 mg risperidona dnevno. Drugog dana dozu treba povećati na 4 mg dnevno, a trećeg dana na 6 mg dnevno. Nakon toga doza se više ne mora mijenjati, a ako je potrebno, može se dalje prilagođavati svakom pojedinom bolesniku. Uobičajena optimalna doza je 4 do 8 mg dnevno. Ipak, kod nekih bolesnika učinak se može postići i nižim dozama.
Dulje razdoblje titracije doze može također biti medicinski opravdano.
Doze više od 10 mg dnevno nisu se pokazale djelotvornijim od nižih doza, a mogu uzrokovati ekstrapiramidne simptome. Kako neškodljivost doza većih od 16 mg nije ispitana, doze veće od ovih ne treba koristiti.
Ukoliko je potrebno dodatno sedativno djelovanje, uz risperidon se može dati benzodiazepin.

Starije osobe
Preporuča se da početna doza bude 1 mg dnevno. Ova doza može se prilagođavati individualno uz povećanja doze do konačne doze od 1 do 2 mg dva puta dnevno.
Bolesnici s oštećenjem bubrega i jetre
Preporuča se da početna doza bude 1 mg dnevno. Ova doza može se prilagođavati individualno uz povećanja doze do konačne doze od 1 do 2 mg dnevno.
Risperidon treba koristiti oprezno u ovoj skupini bolesnika zbog još nedostatnog iskustva.

Djeca
Djeci mlađoj od 15 godina ne preporučuje se primjena risperidona.

Predoziranje
Simptomi: Općenito, simptome predoziranja predstavljaju prejako izraženi farmakološki učinci risperidona, što uključuje: pospanost i sediranost, tahikardija, hipotenzija, te ekstrapiramidni simptomi. U rijetkim slučajevima javlja se i produženje QT intervala. Kod akutnog prekoračenja doze, treba misliti na mogućnost da se radi o predoziranju s većim brojem lijekova.
Liječenje: Potrebno je osigurati i održavati prohodnost dišnih puteva, te osigurati odgovarajuću oksigenaciju i ventilaciju. U obzir dolazi ispiranje želuca (ukoliko je bolesnik bez svijesti, prvo učiniti intubaciju), te primjena aktivnog ugljena zajedno s laksativom.
Odmah treba započeti s praćenjem kardiovaskularne funkcije, uključujući i trajno EKG praćenje kako bi se otkrile moguće aritmije.
Za risperidon nema specifičnog antidota. Hipotenziju i cirkulatorni kolaps treba liječiti odgovarajućim mjerama kao što je intravenska nadoknada tekućine i/ili simpatomimetici. U slučaju jakih ekstrapiramidalnih simptoma, treba primjeniti antikolinergičke lijekove. Bolesnika treba i dalje strogo liječnički nadzirati i pratiti sve do oporavka.

Nuspojave
U mnogim slučajevima je teško razlikovati nuspojave od simptoma postojeće bolesti. Navedene su nuspojave za koje je opaženo da su povezane s upotrebom risperidona.
Česte: nesanica, nemir, anksioznost, glavobolja.
Rjeđe: pospanost, umor, vrtoglavica, poremećena koncentracija, zatvor, dispepsija, mučnina/povraćanje, bol u trbuhu, zamućeni vid, prijapizam, poremećena erekcija, poremećena ejakulacija, poremećaj orgazma, inkontinencija mokraće, rinitis, osipi i druge alergijske reakcije.
Kod risperidona je vjerojatnost induciranja ekstrapiramidnih simptoma manja nego kod klasičnih neuroleptika. Ipak, u nekim slučajevima mogu se pojaviti slijedeći ekstrapiramidni simptomi: tremor, rigiditet, hipersalivacija, bradikinezija, akatizija, akutna distonija. Ovi simptomi su obično blagi i nakon smanjenja doze i/ili ako je potrebno, primjene antiparkinsonika, reverzibilni.
Ponekad je nakon primjene risperidona primjećena ortostatska hipotenzija, te refleksna tahikardija i hipertenzija. Moguć je i blagi pad broja leukocita i/ili trombocita.
Risperidon može inducirati porast koncentracije prolaktina u plazmi koji je ovisan o dozi. Moguće pojave koje su uz to vezane su: galaktoreja, ginekomastija, poremećaj menstruacijskog ciklusa i amenoreja.
Za vrijeme liječenja risperidonom može doći do porasta tjelesne težine, pojave edema i porasta razine jetrenih enzima.
Kao i uz klasične neuroleptike, kod psihotičnih bolesnika u nekim slučajevim opažene su sljedeće pojave: intoksikacija vodom uslijed polidipsije ili sindrom pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona, tardivna diskinezija, maligni neuroleptički sindrom, poremećaj termoregulacije i konvulzije.
O svakoj nuspojavi valja obavijestiti liječnika ili ljekarnika.

Rok valjanosti
Označen je na pakovanju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C.

LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Broj i datum Rješenja:
RISSET tablete 1 mg-pakovanje 20 tableta - 530-10/02-01/204 od 05.07.2002.
- pakovanje 60 tableta - 530-10/02-01/205 od 05.07.2002.
RISSET tablete 2 mg-pakovanje 20 tableta - 530-10/02-01/206 od 05.07.2002.
- pakovanje 60 tableta - 530-10/02-01/207 od 05.07.2002.
RISSET tablete 3 mg -pakovanje 20 tableta - 530-10/02-01/208 od 05.07.2002.
- pakovanje 60 tableta - 530-10/02-01/209 od 05.07.2002.
RISSET tablete 4 mg-pakovanje 20 tableta - 530-10/02-01/210 od 05.07.2002.
- pakovanje 60 tableta - 530-10/02-01/211 od 05.07.2002.
___________
* SŽS = središnji živčani sustav

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:07 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LUXETA (sertralin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Luxeta tablete 50 mg, 100 mg
sertralinum

ATK: Selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (N06AB)

Molimo da pozorno pročitate ovu uputu prije nego započnete uzimati ovaj lijek.
Sačuvajte ovu uputu jer ćete je možda željeti ponovno pročitati.
Ukoliko imate dodatnih pitanja, molimo obratite se svom liječniku ili ljekarniku.
Ovaj lijek je propisan isključivo za vas osobno i ne smijete ga davati nikom drugom, čak i ako imaju simptome jednake vašima.


U ovoj uputi:

1. Što je Luxeta i čemu služi?
2. Prije nego započnete uzimati Luxetu
3. Kako uzimati Luxetu?
4. Moguće nuspojave
5. Čuvanje Luxete
6. Dodatne informacije

Djelatna tvar Luxete je sertralin. Svaka film tableta sadržava 50 mg ili 100 mg sertralina u obliku sertralin klorida.
Luxeta također sadrži slijedeće pomoćne tvari: laktoza monohidrat, mikrokristalna celuloza, povidon, kroskarmeloza natrij, magnezij stearat, hipromeloza, titan dioksid (E171), talk, propilenglikol.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač lijeka je:
PLIVA HRVATSKA, d.o.o.
Zagreb, Ulica grada Vukovara 49


1. ŠTO JE LUXETA I ČEMU SLUŽI?

Luxeta tablete 50 mg ili 100 mg su bijele, ovalne, bikonveksne film tablete, sa razdjelnom crtom na jednoj strani.
Luxeta tablete su dostupne u blisterima po 14 tableta, a svaka kutija sadrži po 2 blistera.

Ovaj lijek pripada skupini antidepresivnih ili antiopsesivnih lijekova koji se nazivaju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI).

Luxeta se koristi za liječenje depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Također se koristi za liječenje OKP u djece u dobi od 6 godina i više. Ove tablete nisu tablete za spavanje ili smirenje. Vaš liječnik je odlučio da je ovaj lijek pogodan za liječenje vaše bolesti.

Depresija je klinička bolest. Ako se ste bili tužni, plačljivi, niste mogli dobro spavati ili uživati u životu kako ste navikli, Luxeta vam može pomoći da se osjećate bolje. Također može pomoći pri liječenju tjeskobe koja može pratiti vašu depresiju. Ako niste sigurni zašto morate uzimati ove tablete, pitajte svog liječnika.

Luxeta se ne smije korititi za liječenje depresije u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Za daljnje informacije molimo pogledajte odlomak pri kraju ove upute nazvan "Uporaba Luxete u djece i adolescenata".

Opsesivno-kompulzivni poremećaj je bolest povezana s anksioznošću. Ako ste bili neprekidno opterećeni dugotrajnim idejama (opsesijama) koje vas tjeraju da ponavljano radite iste rituale (kompulzije), Luxeta vam može pomoći. Ako niste sigurni zašto morate uzimati ove tablete, pitajte svog liječnika.

Posttraumatski stresni poremećaj je stanje koje se može javiti nakon emotivno vrlo traumatičnog doživljaja, i ima neke simptome koji su slični depresiji i tjeskobi. Ako patite od PTSP-a, Luxeta vam može pomoći.


2. PRIJE NEGO ZAPOČNETE UZIMATI LUXETU

Ako je odgovor DA na bilo koje od slijedećih pitanja - NEMOJTE UZIMATI LUXETU.
- Da li ste ikada imali alergijsku reakciju na Luxetu?
- Da li imate problema s jetrom?
- Da li uzimate, ili ste uzimali u zadnja dva tjedna, bilo koji lijek poznat kao inhibitor monoamino oksidaze (eng. MAOI)?
- Jeste li dijete mlađe od 6 godina koje pati od simptoma opsesivno-kompulzivnog poremećaja?
- Jeste li mlađi od 18 godina i patite od depresije?
- Da li uzimate lijek nazvan pimozid?

Ako je odgovor DA na bilo koje od slijedećih pitanja - odmah recite svom liječniku.
- Jeste li trudni ili mislite da biste mogli biti trudni?
- Da li dojite?
- Da li imate problema s jetrom?
- Da li imate problema s bubrezima?
- Jeste li ste dijabetičar?
- Jeste li ikada imali epileptični napadaj?
- Jeste li dijete mlađe od 16 godina koje pati od paničnih simptoma?
- Da li ste bili liječeni elektrokonvulzivnom terapijom (elektrošokovima)?
- Da li namjeravate piti alkohol tijekom uzimanja ovog lijeka?
- Da li namjeravate voziti ili upravljati strojevima tijekom uzimanja ovog lijeka?
- Da li uzimate bilo koji drugi lijek za liječenje vaše bolesti, npr. litij, ili drugi antidepresivni ili antiopsesivni lijek?
- Da li uzimate triptofan, sumaptriptan, fenfluramin, varfarin, diazepam, tolbutamid ili cimetidin?
- Uzimate li acetilsalicilnu kiselinu ili druge lijekove protiv bolova poznate kao nesteroidni antiupalni lijekovi (eng. NSAID) ili drugi jači lijek protiv bolova zvan tramadol?
- Jeste li ste ikada imali poremećaje krvarenja?

Vaš liječnik će vas možda uputiti na krvne pretrage ukoliko uzimate litij ili varfarin.
Biljni pripravci gospine trave (Hypericum performatum) ne smiju se uzimati u isto vrijeme s ovim lijekom. Ako već uzimate pripravke gospine trave, prestanite ih uzimati i recite to svom liječniku kod slijedeće posjete.


3. KAKO UZIMATI LUXETU?

Vaš lijek se uzima jedino na usta.
Uobičajena doza Luxete je 50 mg jedanput na dan.
Liječnici ponekad propisuju veću dozu, do najviše 200 mg na dan. Oznaka na pakiranju će vam pokazati koju dozu trebate uzimati. Ako još uvijek niste sigurni, pitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Progutajte svoje tablete cijele te popijte vode.
Najbolje ih je uzimati u isto vrijeme svakog dana, uz ili bez obroka.
Nemojte lomiti ili žvakati svoju tabletu.
Nastavite uzimati svoje tablete svaki dan.

Vaš liječnik ne bi trebao prilagođavati dozu češće od jednom tjedno.

Ako ste uzeli više Luxete nego što ste trebali:
Previše tablete odjednom može biti opasno. Ako ste uzeli previše tableta recite svom liječniku. Ako se ne možete javiti svom liječniku, smjesta idite na hitnu službu u najbližu bolnicu.

Ako ste propustili uzeti tabletu:
Ne brinite. Ako ste zaboravili uzeti tabletu, preskočite je i uzmite iduću tabletu u uobičajeno vrijeme.
Nemojte odjednom uzeti više tableta nego što vam je rekao vaš liječnik.

Kada će liječenje početi djelovati?

Možda ćete morati uzimati Luxetu do 2-4 tjedna prije nego što ćete se početi osjećati bolje. Vaš liječnik će htjeti pažljivo pratiti vaš napredak tijekom ovog razdoblja.
Morate nastaviti uzimati Luxetu kako bi vam pomogla u ozdravljenju.
Posjetite svog liječnika prije nego vam ponestane tableta.
Čak i kad se počnete osjećati bolje, nastavite uzimati svoje tablete. Možda ćete ih trebati uzimati kako biste se i dalje dobro osjećali.

Misli o samoubojstvu ili samoozljeđivanju mogu biti dio vaše bolesti i čak se mogu javiti ili pojačati kad se počnete osjećati bolje. One će se povući sa nastavkom vašeg liječenja. Odmah recite svom liječniku ako imate bilo kakvih uznemirujućih misli ili iskustava.

Što ako se ne osjećate bolje?
Recite svom liječniku ako ste uzeli sve svoje tablete i dalje se ne osjećate dobro, ili se osjećate lošije.


4. MOGUĆE NUSPOJAVE

Vaš lijek može izazvati neke nuspojave:
- Suhoća usta
- Mučnina ili osjećaj mučnine
- Gubitak teka
- Želučane tegobe
- Proljev
- Bol u trbuhu
- Drhtanje
- Pojačano znojenje
- Promjena spolnog nagona ili funkcije, npr. odgođena ejakulacija, nemogućnost postizanja orgazma
- Omaglica
- Nesanica
- Pretjerana pospanost
- Loša probava

Većina nuspojava su obično blage i postupno nestaju kako nastavljate duže uzimati tablete.
Ukoliko vam one pričinjavaju neugodnost ili su dugotrajne, provjerite s vašim liječnikom ili ljekarnikom.

Drugi neželjeni učinci su:

- Učinci na živčani sustav, kao što je glavobolja, poremećaji kretanja, trnci, neosjetljivost, (oni su vjerojatniji ako ste već imali takve učinke)
- Konvulzije. Odmah trebate reći svom liječniku ako imate konvulzije.
- Psihološki učinci kao što je zbunjenost, gubitak pamćenja, uznemirenost, agresija, manija/hipomanija, halucinacije, nervoza, panična reakcija, smanjena sposobnost normalnih reakcija u svakodnevnim situacijama, gubitak osjećaja identiteta i učinci povezani s depresijom: tjeskoba i plačljivost.
- Učinci na srce i krvne žile, uključujući ubrzani puls i promjene krvnog tlaka, uključujući sniženi krvni tlak/omaglicu kod ustajanja.
- Urinarni i reproduktivni učinci, kao što je zadržavanje mokraće, menstrualne nepravilnosti i povećanje hormona prolaktina, što može dovesti do simptoma kao što je nenormalno stvaranje mlijeka ili povećanje dojki.
- Učinci na kožu, uključujući lako stvaranje modrica, kožni osip, svrbež i osjetljivost na svjetlo.

Ostali učinci uključuju slijedeće: vrućicu, ukočenost, poremećaje vida, opće loše osjećanje, umor, bol u zglobovima ili mišićima. Također se javljaju i nepravilnosti testova jetrene funkcije i rijetko žutica, upala gušterače ili jetre, ili zatajenje jetre. Također su moguća neuobičajena krvarenja i smanjena razina natrija u krvi. Nepravilni krvni nalazi su rijetko prijavljeni.

Simptomi kao što je omaglica, trnci, glavobolja, tjeskoba i mučnina mogu se javiti ako se prebrzo prekine liječenje Luxetom. Ovi simptomi općenito nisu ozbiljni i nestaju unutar nekoliko dana. Ukoliko vam se jave simptomi kod prestajanja liječenja, javite se svom liječniku.

Svi lijekovi mogu izazvati alergijske reakcije. Ozbiljne alergijske reakcije su vrlo rijetke. Svaka iznenadna pojava poteškoća s disanjem, oticanja, osipa ili svrbeža (osobito ako zahvaća cijelo tijelo) hitno se mora javiti liječniku.

Odmah javite svom liječniku ako imate bilo koju od ovih nuspojava, ili neku drugu neugodu koju ne razumijete.

Uporaba Luxete u djece i adolescenata
Luxeta je odobrena za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja u djece i adolescenata mlađih od 18 godina, ali se ne smije koristiti za liječenje depresije u ovoj dobnoj skupini.

Nuspojave koje se najčešće javljaju u djece koja su liječena zbog opsesivno-kompulzivnog poremećaja bile su glavobolja, pothranjenost, drhtanje, nesanica i uznemirenost.

Kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina s depresijom koji su uzimali sertralin u kliničkim ispitivanjima, najčešće nuspojave koje su se javljale u najmanje 2 od 100 bolesnika bile su: suhoća usta, povećana aktivnost, drhtanje, proljev, povraćanje, uznemirenost, gubitak teka i gubitak kontrole mokraćnog mjehura. Pomisli o samoubojstvu i pokušaji samoubojstva uglavnom su viđeni u ispitivanjima koja su uključivala djecu i adolescente s depresijom.


5. ČUVANJE LUXETE

Lijek valja čuvati izvan dosega djece!
Luxetu čuvajte pri temperaturi do 25 °C.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti označenog na pakovanju.


6. DODATNE INFORMACIJE

Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet:
LUXETA tablete 50 mg: UP/I-530-09/04-01/51 od 15. srpnja 2004.
LUXETA tablete 100 mg: UP/I-530-09/04-01/50 od 15. srpnja 2004.

Izrada upute: Lipanj, 2004.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:57 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ANAFRANIL (klomipramin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Anafranil dražeje
clomipraminum

ATK: Antidepresiv (N06AA)

Sastav
Jedna dražeja sadržava 25 mg klomipramin klorida.
Pomoćne tvari: laktoza, hipromeloza, mikrokristalna celuloza, boje E171 i E172, saharoza.

Farmaceutski oblik i veličina pakovanja
Dražeje; 30 dražeja

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Anafranil sadržava klomipramin, triciklički antidepresiv koji djeluje na depresivne sindrome u cjelini, uključujući tipične osobine poput psihomotorne retardacije, depresivnog raspoloženja i anksioznosti. Terapijski učinak najvjerojatnije postiže inhibicijom preuzimanja otpuštenog noradrenalina i serotonina iz sinaptičke pukotine u živčani završetak. Klinički odgovor obično nastupa nakon 2 do 3 tjedna liječenja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
PLIVA d.d.
Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Proizvođači
PLIVA d.d.
Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska
i
NOVARTIS, Basel, Švicarska u suradnji

Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije

Liječenje depresivnih stanja različitog uzroka i simptomatologije:
- endogeni, reaktivni, neurotski, organski, maskirani i involutivni oblici depresije;
- depresija povezana sa shizofrenijom i poremećajima osobnosti;
- depresivni sindromi zbog presenilnosti i senilnosti, kroničnih bolnih stanja i kroničnih somatskih bolesti;
- depresivni poremećaji raspoloženja reaktivne, neurotske i psihopatske prirode:
- opsesivno-kompulzivni sindromi;
- kronična bolna stanja.
Liječenje fobija i paničnih napadaja, katapleksije uz narkolepsiju te noćne enureze (samo u djece starije od 5 godina nakon što se isključe organski uzroci).

Kontraindikacije

Anafranil je kontraindiciran u slučaju preosjetljivosti na klomipramin i ostale sastojke lijeka te u slučaju unakrižne preosjetljivosti na tricikličke antidepresive dibenzazepinske skupine.
Istodobna primjena Anafranila i MAO inhibitora (inhibitora monoaminooksidaze) je kontraindicirana, kao i primjena Anafranila tijekom 14 dana prije ili nakon liječenja MAO inhibitorima.
Anafranil je kontraindiciran u bolesnika sa svježim infarktom miokarda.

Mjere opreza

Tijekom dugotrajnog liječenja Anafranilom, posebice tijekom prvih mjeseci liječenja preporučuje se periodično pratiti krvnu sliku.
Anafranil se istodobno s elektrokonvulzivnim liječenjem daje s posebnim oprezom.
Tijekom dugotrajnog liječenja tricikličkim antidepresivima nešto je učestalija pojava karijesa te zube redovito valja kontrolirati.
Zbog antikolinergičnih učinaka Anafranil u bolesnika s kontaktnim lećama može oštetiti epitel rožnice.
Nagli prekid liječenja Anafranilom valja izbjegavati (vidi Nuspojave).


Interakcije

Zbog opasnosti od ozbiljnih simptoma (hipertenzivna kriza, hiperpireksija, mioklonus, napadaji agitacije, delirij, koma) istodobna primjena klomipramina i MAO inhibitora je kontraindicirana, kao i primjena klomipramina tijekom 14 dana prije ili nakon liječenja MAO inhibitorima.

Klomipramin može smanjiti ili ukinuti antihipertenzivne učinka blokatora adrenergičnih neurona (gvanetidina, betanidina, rezerpina, klonidina i alfa-metildope).

Klomipramin može pojačati kardiovaskularne učinke adrenalina, izoprenalina, efedrina i fenilefrina (lokalnih anestetika).

Triciklički antidepresivi mogu pojačati učinke alkohola ili depresora središnjeg živčanog sustava (barbiturata, benzodijazepina, općih anestetika), kao i antikolinergičnih lijekova (fenotijazina, antiparkinsonika, antihistaminika, atropina, biperidena) na oko, središnjiživčani sustav, debelo crijevo i mokraćni mjehur.

Klomipramin se ne bi smio primjenjivati istodobno s antiaritmicima kinidinskog tipa.

Istodobna primjena sa selektivnim inhibitorima preuzimanja serotonina može pojačati učinke na serotoninergični sustav. Fluoksetin i fluvoksamin također mogu povećati plazmatsku koncentraciju klomipramina i učestalost njegovih nuspojava.

Lijekovi koji potiču jetrene mikrosomne enzime (barbiturati, karbamazepin, fenitoin, nikotin, oralni kontraceptivi) mogu ubrzati metabolizam, smanjiti plazmatsku koncentraciju i učinkovitost klomipramina. Plazmatske se koncentracije fenitoina i karbamazepina mogu povećati, zbog čega mogu nastati nuspojave. Stoga tijekom istodobne primjene ovih lijekova i klomipramina doze valja prilagoditi.

Tijekom istodobne primjene s neurolepticima mogu se povećati plazmatske koncentracije klomipramina i smanjiti prag za izbijanje konvulzija. U kombinaciji s tioridazinom mogu nastati ozbiljne srčane aritmije.

Zbog inhibicija jetrenog metabolizma triciklički antidepresivi mogu pojačati učinak kumarinskih antikoagulansa te se preporučuje pozorno praćenje plazmatskog protrombina.

Cimetidin, metilfenidat i estrogeni povećavaju plazmatske koncentracije tricikličkih antidepresiva te njihove doze tijekom istodobne primjene s klomipraminom valja smanjiti.


Posebna upozorenja

Zbog mogućeg pada krvnog tlaka bolesnicima s ortostatskom hipotenzijom se preporučuje izmjeriti krvni tlak prije početka liječenja Anafranilom.

Oprez je potreban u bolesnika s hipertireozom ili u bolesnika koji se liječe hormonima štitnjače zbog moguće kardiotoksičnosti.

U bolesnika s jetrenim bolestima preporučuje se periodično mjeriti razine jetrenih enzima.

Zbog mogućeg smanjenja praga za izbijanje konvulzija Anafranil treba davati s posebnim oprezom bolesnicima s epilepsijom i s ostalim predisponirajućim čimbenicima (moždana oštećenja različitog uzroka, istodobna uporaba neuroleptika, odvikavanje od alkohola ili lijekova s antikonvulzivnim osobinama).

Anafranil s posebnim oprezom treba davati i srčanim bolesnicima, posebice onima sa srčanom insuficijencijom, smetnjama provođenja (npr. s AV blokom I do III stupnja) te s aritmijama. U ovakovih bolesnika, kao i u starijih bolesnika valja pratiti EKG i srčanu funkciju.

Klomipramin zbog njegovih antikolinergičnih osobina, s oprezom valja davati bolesnicima s povišenim očnim tlakom, glaukomom uskog ugla ili s retencijom mokraće (npr. zbog bolesti prostate) u anamnezi.

Oprez pri primjeni Anafranila je potreban u bolesnika s ozbiljnom jetrenom bolešću i tumorom srži nadbubrežne žlijezde (npr. feokromocitom, neuroblastom) u kojih može izazvati hipertenzivne krize.

Bolesnici s paničnim poremećajima tijekom prvih dana liječenja Anafranilom mogu osjetiti nešto naglašeniju anksioznost koja općenito jenjava tijekom dva tjedna. U bolesnika sa shizofrenijom koji se liječe tricikličkim antidepresivima povremeno se može primijetiti aktivacija psihoze, a u bolesnika s cikličkim afektivnim poremećajima tijekom depresivne faze, hipomanične ili manične epizode. U takvim slučajevima dozu Anafranila valja smanjiti ili liječenje prekinuti i primijeniti antipsihotik. Nakon povlačenja ovakvih epizoda liječenje se može nastaviti malim dozama Anafranila.

U bolesnika s jakom depresijom postoji opasnost od suicida koja može potrajati do nastanka remisije, te je ponekad potrebno kombinirano liječenje s benzodijazepinima ili neurolepticima.

Oprez je potreban u bolesnika s kroničnom opstipacijom, jer triciklički antidepresivi mogu uzrokovati paralitički ileus, posebice u starijih bolesnika i bolesnika koji leže.

U starijih i predisponiranih bolesnika triciklički antidepresivi mogu izazvati farmakogene psihoze, posebice noću. Nekoliko dana nakon prestanka uzimanja lijeka simptomi se povlače.

Stariji bolesnici i adolescenti pokazuju jači terapijski odgovor na Anafranil od bolesnika ostalih dobnih skupina te u njih valja biti oprezan, posebice pri povećavanju doza. Anafranil se ne daje djeci mlađoj od 5 godina zbog nedostatka kliničkog iskustva.

Sposobnost upravljanja vozilima i strojevima bolesnika koji se liječe Anafranilom može biti narušena.

Trudnoća i dojenje
Anafranil tijekom trudnoće treba izbjegavati, osim kad moguća korist za majku premašuje moguću opasnost po plod. Liječenje Anafranilom tijekom dojenja se ne preporučuje.

Doziranje i način uporabe

Doziranje Anafranila i način uporabe valja prilagoditi svakom bolesniku, ovisno o bolesnikovu stanju. Optimalni učinak valja postići što manjom dozom.

Depresija, opsesivno-kompulzivni sindromi i fobije
Liječenje započinje s 25 mg (1 dražejom) 2 do 3 puta na dan. Dnevna se doza postupno povećava za 25 mg svakih nekoliko dana (ovisno o bolesnikovom podnošenju lijeka), sve do dnevne doze od 4 do 6 dražeja tijekom prvog tjedna liječenja. U ozbiljinijim slučajevima dnevna se doza može povećati do najviše 250 mg. Nakon postizanja poboljšanja, dnevna se doza obično prilagodi na razinu održavanja terapijskog učinka od 2 do 4 dražeje.

Katapleksija uz narkolepsiju
Dnevna doza iznosi 25 do 75 mg (1 do 3 dražeje).

Kronična bolna stanja
Doza se mora prilagoditi svakom bolesniku, uzimajući u obzir i istodobnu primjenu analgetika (uz mogućnost smanjenja njihove doze). Doza Anafranila može iznositi do 150 mg na dan.

Doziranje u starijih bolesnika
Liječenje započinje s najnižom mogućom dozom koju se postupno povećava do optimalne razine (obično 25 do 50 mg na dan) koja se postiže nakon otprilike 10 dana i koju valja održavati do kraja liječenja.

Doziranje u djece s noćnom enurezom
Početna dnevna doza u djece od 5 do 8 godina iznosi 25 mg (1 dražeja), u djece od 9 do 12 godina 25 do 50 mg (1 do 2 dražeje), a u starije djece 25 do 75 mg (1 do 3 dražeje). U djece u koje se ne postigne potpun terapijski odgovor tijekom prvog tjedna liječenja primjenjuju se veće doze. Dražeje se obično uzimaju u jednoj dozi (odjedanput) nakon večere, ali djeci koja mokre u krevet ranije tijekom noći dio se doze može dati ranije, oko 16 sati. Nakon postizanja željenog terapijskog odgovora liječenje se nastavlja tijekom 1 do 3 mjeseca, kad se doza postupno smanjuje.

P r e d o z i r a nj e

Simptomi predoziranja Anafranilom se općenito pojavljuju 4 sata nakom uzimanja, a najjači su 24 sata nakon uzimanja. Zbog odgođene apsorpcije , dugog poluvremena izlučivanja i enterohepatičke recirkulacije lijeka bolesnik može biti izložen opasnosti tijekom 4 do 6 dana.

Simptomi
Simptomi predoziranja u središnjem živčanom sustavu koji se mogu pojaviti su pospanost, stupor, koma, ataksija, nemir, agitacija, pojačani refleksi, mišićna ukočenost i koreoatetoidni pokreti te konvulzije.
Simptomi predoziranja u kardiovaskularnom sustavu koji se mogu pojaviti su hipotenzija, tahikardija, aritmije, smetnje provođenja, šok, srčano zatajenje, a iznimno rijetko prestanak srčanog rada. Također mogu nastati depresija disanja, cijanoza, povraćanje, vrućica, midrijaza, pojačano znojenje, te oligurija ili anurija.

Liječenje
S obzirom da ne postoji specifični antidot liječenje je simptomatsko i suportivno. Ako je bolesnik pri svijesti što prije (do 12 sati nakon uzimanja lijeka) treba izazvati povraćanje ili isprati želudac, a može se primijeniti i aktivni ugljen. Ako bolesnik nije u svjesnom stanju prije ispiranja želuca valja osigurati zračni put. Valja primijeniti sve mjere intenzivne skrbi uz stalni nadzor srčane funkcije, plinova u krvi i elektrolita, a ako je potrebno primjenjuju se i antikonvulzivni lijekovi, umjetno disanje i oživljavanje. Bolesnika valja nadzirati najkraće 72 sata nakon uzimanja lijeka.

Nuspojave

Nuspojave klomipramina su obično blage i prolazne, te nestaju tijekom liječenja ili nakon smanjenja doze. Nuspojave nisu uvijek ovisne o plazmatskim koncentracijama ili o dozi lijeka, a često ih je teško razlikovati od simptoma depresije. Na učinke lijeka su posebice osjetljivi stariji bolesnici.

Od nuspojava u središnjem živčanom sustavu često se pojavljuju pospanost, umor, nemir i pojačan apetit; a povremeno konfuzija, dezorijentacija, halucinacije (posebice u starijih bolesnika s Parkinsonovom bolešću), anksiozna stanja, agitacija, poremećaji spavanja, manija, hipomanija, agresivnost, poremećaji pamćenja, depersonalizacija, pogoršanje depresije, poremećaji koncentracije, nesanica, noćne more i zijevanje.

Bolesnik možečesto osjetiti vrtoglavicu, tremor, glavobolju i mioklonus, a povremeno se mogu pojaviti delirij, poremećaji govora, parestezije, mišićna slabost i mišićna hipertonija.

Česta je suhoća usta, znojenje, opstipacija, poremećaji akomodacije, zamagljen vid i poremećaji mokrenja, a valovi vrućine i midrijaza se mogu pojaviti povremeno.

Od nuspojava u kardiovaskularnom sustavupovremeno se mogu pojaviti sinus tahikardija, palpitacije, posturalna hipotenzija te klinički nebitne EKG promjene u bolesnika s normalnim srčanim statusom.

U probavnom sustavumučnina je česta, dok su povraćanje, abdominalne smetnje, proljev i anoreksija povremene pojave. Mogu se povisiti i vrijednosti jetrenih transaminaza, a mogu nastati i alergijske kožne reakcije (kožni osip, urtikarija), fotosenzitivnost i svrbež.

Bolesnicima se može povećati tjelesna težina te poremetiti libido i potencija, a povremeno se mogu uočiti galaktoreja i povećanje grudi. Promjene okusa i tinitus su rjeđi.

Ponekad nakon naglog prekida liječenja Anafranilom ili naglog smanjenja doze bolesnici mogu osjetiti mučninu ili povraćati, a mogu se pojaviti i bol u trbuhu, proljev, nesanica, glavobolja, nervoza ili anksioznost.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Rok valjanosti
Označen je na pakovanju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C.

LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Obnova upute
Studeni, 2000.

Broj i datum Rješenja: 530-10/00-01/269 od 10. travnja 2001.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:17 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PRAXITEN (oksazepam)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Praxiten tablete
oxazepamum

ATK: Anksiolitici (N05BA)

Sastav
1 tableta sadržava 15 mg oksazepama.
Pomoćne tvari: laktoza, škrob kukuruzni.


Farmaceutski oblik i veličina pakovanja
tablete; 30 tableta


Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Praxiten 15 je psihofarmak iz reda benzodiazepina, s blagim pouzdanim anksiolitičkim djelovanjem. Djelatna tvar, oksazepam na središnji živčani sustav djeluje depresivno pojačavajući ili olakšavajući učinke inhibicijskog neurotransmitora GABA-e, djelovanjem na specifični receptor. Osim anksiolitičkog posjeduje sedativno i hipnotičko djelovanje, ovisno o dozi. Ima antikonvulzivne učinke te relaksacijske učinke na skeletno mišićje. Praxiten 15 je izrazito učinkovit u bolesnika s afektivno-emocionalnim i psihovegetativnim poremećajima.

Proizvođač
PLIVA d.d.
Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska


Način i mjesto izdavanja
Na recept (samo u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama).

Terapijske indikacije

Praxiten 15 se primjenjuje za smanjenje, odnosno uklanjanje napetosti, tjeskobe, nemira, razdražljivosti i nesanice bez obzira da li se ti simptomi javljaju samostalno ili uz neku organsku bolest. Među određenim oblicima nesanica, posebice je djelotvoran u onih psihičkog podrijetla.

Kontraindikacije

Preosjetljivost na benzodiazepine, akutna plućna insuficijencija, psihoze, glaukom uskog kuta, mijastenija gravis. Praxiten 15 se ne smije davati djeci.

Mjere opreza

Pri kontinuiranoj uporabi Praxitena duljoj od četiri tjedna, moguć je razvoj ovisnosti i zbog toga liječenje ne bi trebalo trajati dulje. Liječenje oksazepamom treba prekidati postupnim smanjivanjem doze da bi se izbjegli apstinencijski simptomi.

Interakcije

Praxiten 15 se ne smije uzimati s ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava, a osobito ne s alkoholom. Ostale interakcije oksazepama uglavnom nisu klinički signifikantne.

Posebna upozorenja

Praxiten 15 s oprezom valja primjenjivati u bolesnika s oštećenom jetrenom ili bubrežnom funkcijom, te u bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća.
Stariji su bolesnici u pravilu osjetljiviji na učinke benzodiazepina te u njih liječenje valja započeti najmanjim učinkovitim dozama.
Praxiten 15 umanjuje sposobnost upravljanja vozilima i strojevima te ga vozači ne smiju uzeti 4 sata prije početka vožnje, ni tijekom vožnje.

Trudnoća i dojenje

Praxiten 15 treba izbjegavati tijekom trudnoće, posebice tijekom prvog tromjesečja.
Oksazepam može prijeći u mlijeko dojilja, te se liječenje Praxitenom 15 tijekom dojenja ne preporučuje.


Doziranje i način uporabe

1-2 tablete 2-3 puta na dan, a po potrebi još 1 tableta prije spavanja.
Starijim bolesnicima se daju najmanje učinkovite doze, koje se po potrebi mogu postupno povećavati.

P r e d o z i r a n j e

Predoziranje benzodiazepinima ispoljava se raznim stupnjevima depresije središnjeg živčanog sustava. Mogu se pojaviti pospanost, konfuzija, letargija, slabost, usporeni refleksi, usporena srčana frekvencija, problemi s disanjem ili govorom, ataksija, posrtanje, a u znatno ozbiljnijim slučajevima hipotenzija i koma.

Liječenje Praxitenom 15 valja prekinuti. Liječenje predoziranja je općeito suportivno. Da bi se smanjila apsorpcija u svjesnog bolesnika valja potaknuti povraćanje i primijeniti aktivni ugljen, a u nesvjesnog isprati želudac. Intravenskom infuzijom tekućina povećava se diureza. U slučaju depresije disanja primjenjuje se kisik, a u slučaju hipotenzije vazopresori. Valja nadzirati i održavati vitalne funkcije. Oksazepam se ne može ukloniti dijalizom.


Nuspojave

Mogu se pojaviti ataksija, vrtoglavica, pospanost koje su ovisne o dozi i obično se smanjuju ili nestaju tijekom liječenja. Moguće su i smetnje govora, a rijeđe konfuzija, depresija, alergijske reakcije (osip, svrbež), promjene u krvnoj slici (anemija, leukopenija, trombocitopenija), jetrena disfunkcija, hipotenzija, tahikardija, mišićna slabost, umor, poremećaji pamćenja, probavne smetnje, promjene libida, smetnje vida, glavobolja, problemi s mokrenjem, ali i paradoksne reakcije (ekscitacija).

Kao i u ostalih benzodiazepina, tijekom liječenja Praksitenom 15 moguć je razvoj ovisnosti, posebice nakon većih doza i duljeg liječenja. Stoga se tijekom 2 do 3 dana nakon naglog prekida liječenja Praksitenom 15 mogu pojaviti apstinencijeki simptomi, i to najčešće iritabilnost, živčanost i problemi sa spavanjem. Rijeđe mogu pojaviti grčevi u trbuhu, mučnina, povraćanje, konfuzija, pojačano znojenje, depresija, depersonalizacija, mišićni grčevi, promjene percepcije, parestezije, fotofobija, tahikardija, drhtanje, a još je rijeđa pojava konvulzija, delirija, halucinacija i paranoidnih simptoma.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.


Rok valjanosti
Označen je na pakovanju.
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C zaštićeno od svjetlosti.

LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Obnova upute:
Travanj, 1998.


Broj i datum Rješenja:

530-10/99-01/254 od 23. srpnja 1998.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:08 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LEXAURIN (bromazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Sastav
1 tableta sadržava 1,5 mg, 3 mg ili 6 mg bromazepama.

Proizvođač
Krka


Djelovanje

Bromazepam je benzodiazepinski anksiolitik. U manjim dozama smanjuje psihičku napetost, nemir i tjeskobu, a da pritom ne utječe na motoričku aktivnost. U većim dozama očituje sedativno i mišićno-relaksirajuće djelovanje, što je važno za liječenje težih neurotskih i psihosomatskih poremećaja.

Bromazepam se brzo apsorbira. Najviše serumske koncentracije postiže za 1 do 2 sata. Vrijeme polueliminacije iznosi 8 do 20 sati. Metabolizira se u jetri i izlučuje mokraćom, a 2 do 6% lijeka izluči se stolicom.


Indikacije

Anksioznost, napetost, uznemirenost, poremećaji spavanja.

Funkcijski poremećaji srca i krvnih žila, dišnih, probavnih i urogenitalnih organa nastali zbog stresa, anksioznosti i napetosti.

Drugi psihosomatski poremećaji, npr. glavobolja ili psihogene dermatoze.

Anksioznost i napetost pri kroničnim organskim bolestima.

Apstinencijski sindrom.


Kontraindikacije

Preosjetljivost na benzodiazepine. Akutni glaukom uskoga kuta. Miastenija gravis. Teška respiratorna insuficijencija. Akutno trovanje etanolom ili lijekovima koji deprimiraju središnji živčani sustav (barbiturati, neuroleptici, antidepresivi, drugi anksiolitici i antihistaminici).


Mjere opreza

U starijih i onemoćalih bolesnika te bolesnika s organskim promjenama središnjega živčanog sustava bromazepam treba uvoditi oprezno i postupno.

Osobe koje su sklone zloporabi psihoaktivnih tvari kao što su alkoholičari i drugi ovisnici, a liječe se bromazepamom, treba pažljivo nadzirati.

Pažljivo treba nadzirati i bolesnike s teškim oštećenjima bubrega i jetre. Ne preporučujemo ga kao monoterapiju u depresivnih i psihotičnih bolesnika.

Neškodljivost i učinkovitost lijeka u djece još nisu dovoljno istražene.


Interakcije

Tijekom liječenja bolesnik ne smije piti alkoholna pića jer ona pojačavaju djelovanje bromazepama.

Lijekovi koji djeluju na SŽS (neuroleptici, antidepresivi, drugi anksiolitici, hipnotici, analgetici, anestetici i antihistaminici) mogu s bromazepamom djelovati sinergistički pa je pri kombiniranom liječenju potreban oprez.


Trudnoća i dojenje

Trudnice ga mogu uzimati kad je to neophodno, i to samo ako je korist veća od rizika za plod.

Bromazepam prelazi u majčino mlijeko pa majke tijekom liječenja ne smiju dojiti.


Posebna upozorenja

Bromazepam može utjecati na psihofizičke sposobnosti naročito ako ga bolesnik uzima zajedno s alkoholnim pićima ili depresorima središnjega živčanog sustava. Liječnik i ljekarnik moraju na to upozoriti bolesnika ako on tijekom liječenja upravlja motornim vozilima ili strojevima.


Doziranje

Doziranje je individualno.

Dnevne doze: 1 tableta = 1,5 mg, 3 mg ili 6 mg
- ambulantno liječenje: 2 do 3 x 1,5 do 3 mg
- bolničko liječenje: 2 do 3 x 6 do 12 mg*

* Najveća dnevna doza iznosi 60 mg podijeljena na 2 do 3 dijela.

Ambulantne bolesnike počinjemo liječiti malim dozama koje prema potrebi povećavamo kako bismo postigli optimalno djelovanje.

Starijim bolesnicima preporučujemo pola doze.

Dugotrajno liječenje ne smije se naglo prekidati nego dozu treba smanjivati postupno.


Neželjeni učinci

Bolesnici dobro podnose i visoke doze bromazepama. U osjetljivih bolesnika mogu se javiti blagi umor, pospanost, vrtoglavica, omaglica, tek iznimno mišićna slabost. Te neželjene učinke izbjegavamo prilagođavanjem doze. Vrlo se rijetko javljaju glavobolja, smetenost, ataksija, smetnje ponašanja i koncentracije, disartrija, zaboravnost, zaplitanje pri govoru, smanjenje libida i alergijske reakcije.

Nakon dugotrajnog liječenja visokim dozama bilo kojeg benzodiazepina može se javiti ovisnost.

Iznimno može doći do paradoksne reakcije. Ako se jave agitacija, povećana mišićna spastičnost, smetnje spavanja ili halucinacije, liječenje treba prekinuti.


Predoziranje

Uzimanje veće količine tableta može izazvati poremećaje svijesti sve do kome, hiporefleksiju ili arefleksiju, respiratornu insuficijenciju ili čak zastoj disanja, osobito pri istodobnom trovanju alkoholom ili drugim lijekovima koji deprimiraju središnji živčani sustav.

Učinkovit specifični antidot je flumazenil. Njegov je učinak bitno kraći od učinka bromazepama pa bolesnika treba nadzirati više sati nakon buđenja i prema potrebi dozu flumazenila ponoviti.


Oprema
30 tableta po 1,5 mg, 3 mg ili 6 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:06 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

CIPRALEX (escitalopram)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Cipralex®
Tablete 5 mg, 10 mg, 15 mg i 20 mg

Sastojci Cipralexa?
Aktivni sastojak je escitalopram. Svaka tableta Cipralexa sadrži 5 mg, 10 mg, 15 mg ili 20 mg aktivne supstance escitalopram i sol oksalne kiseline. Pomoćne tvari su mikrokristalna celuloza, koloidni bezvodni silicijev dioksid, talk, kroskarmellosnatrium, magnezij stearat, hipomelos, makrogol 400 i titandioksid (bijela boja E171).

Posjednik odobrenja za prodaju/Proizvođač:
H. Lundbeck A/S, Ottiliavej 9, DK-2500 KÖPENHAMN, Danmark

Ostale obavijesti:
H. Lundbeck AB, Box 23, 250 53 HELSINGBORG, Tel: 042-25 43 00

1. ŠTO JE CIPRALEX I ZAŠTO SE KORISTI?

Izgled lijeka:
Cipralex su tablete s ovojnicom od 5 mg, 10 mg, 15 mg i 20 mg. Tablete imaju slijedeći izgled:
5 mg Okrugle, bijele, bikonveksne, tablete s ovojnicom, s oznakom EK na jednoj strani.
10 mg Ovalne, bijele, urezane tablete s ovojnicom označene s E i L sa svake strane udubljenja.
15 mg Ovalne, bijele, urezane tablete s ovojnicom označene s E i M sa svake strane udubljenja.
20 mg Ovalne, bijele, urezane tablete s ovojnicom označene s E i N sa svake strane udubljenja.

Skupina lijekova
Cipralex je selektivni blokator serotonina (SSRI), pripada skupini lijekova koja se naziva antidepresivi. Ti lijekovi pomažu normalizaciji nivoa serotonina u mozgu. Poremećaj u sistemu serotonina u mozgu se smatra važnim čimbenikom pri razvoju depresije i srodnih bolesti.

Zašto se koristi Cipralex?
Cipralex se koristi za liječenje depresije.
Cipralex se koristi za liječenje panične tjeskobe, socijalne fobije i općenito teške duševne tjeskobe ili nemira. Liječnik vam je možda prepisao Cipralex za neku drugu bolest. Pitajte svog liječnika zbog čega vam je prepisan Cipralex.

2. PRIJE UPOTREBE CIPRALEXA

Nemojte koristiti Cipralex:
- ukoliko ste alergični na escitalopram ili neku drugu tvar u tabletama (pogledaj popis sastojaka na početku upute). Savjetujte se sa svojim liječnikom ukoliko ste nesigurni.
- ukoliko istovremeno koristite ne selektivne MAO-blokatore (lijekove koji se, isto tako koriste protiv depresije). Savjetujte se sa svojim liječnikom ukoliko ste nesigurni.

Budite posebno oprezni sa Cipralexom

Recite svom liječniku ukoliko imate neke druge bolesti. To je posebno važno ukoliko:
• imate bolest jetre ili šećernu bolest (može postojati razlog za prilagođavanje doze lijeka za te bolesti ili doze Cipralexa).
• imate epilepsiju ili sklonost grčevima.
Liječenje antidepresivima ponekad izaziva pojavu grčeva. Važno je da informirate svog liječnika ukoliko imate grčeve ili povećanu frekvenciju grčeva pri upotrebi Cipralexa. To je od posebne važnosti ukoliko koristite lijek u čijim uputama se navodi sličan tekst upozorenja.
• imate neku bolest koronarnih krvnih žila.
• primate elektrokonvulzivnu terapiju.

Primjena u liječenju djece i mladeži ispod 18 godina

Cipralex se obično ne koristi u liječenju djece i mladeži ispod 18 godina. Pri uzimanju lijekova ove vrste je rizik nuspojava kao što su pokušaj samoubojstva, razmišljanja o samoubojstvu i neprijateljstvo (uglavnom agresivnost, inat i ljutnja) veći kod pacijenata mlađih od 18 godina. Uprkos tome liječnik može prepisati Cipralex pacijentima mlađim od 18 godina, ukoliko liječnik smatra da je to u redu. Ukoliko ste mlađi od 18 godina i želite diskutirati zbog čega vam je prepisan taj lijek, ponovo se obratite svom liječniku.
Isto tako obavijestite svog liječnika ukoliko primjetite neki od gore navedenih simptoma ili se simptomi pogoršaju. Dugoročni efekti na rast, sazrijevanje, razvoj i ponašanje još nisu utvrđeni za djecu i mladež ispod 18 godina.
Ukoliko se vaše liječenje promijeni sa selektivnog MAO-A blokatora moklobemid (koji se također koristi pri liječenju depresije) na Cipralex, preporučujemo vam jedan dan pauze prije početka korištenja Cipralexa.
Ukoliko prekidate liječenje Cipralexom, preporučujemo vam sedam dana pauze prije početka korištenja moklobemida.
Nije općenito preporučljiva kombinacija Cipralexa i moklobemida, ali u pojedinim slučajevima se događa da liječnik odredi liječenje kombinacijom lijekova. Postoji rizik javljanja nuspojava pri korištenju te kombinacije.
Ukoliko pri korištenju moklobemida i Cipralexa primjetite simptome kao što su visoka temperatura, nenadano stezanje mišića i drhtanje, razdražljivost i smetenost morate prekinuti terapiju i odmah kontaktirati svog liječnika. Postoje izvještaji u kojima su lijekovi istog tipa kao Cipralex izazvali povećana kožna krvarenja (koja se na primjer manifestiraju povećanom sklonosti izbijanju modrica). Rizik je veći ukoliko ste skloni krvarenju ili ukoliko istovremeno koristite lijekove koji utječu na sposobnost koagulacije krvi, na primjer acetilsalicilna kiselina, nesteroidni lijekovi protiv upale (lijekovi koji se koriste protiv bolova i upale), pojedini lijekovi koji djeluju anti psihozno ili triciklični antidepresivi. Rizik je pojačan pri uzimanju tiklopidina, dipiramidola (oba lijeka se koriste pri smanjivanju rizika stvaranja krvnih ugrušaka) ili lijekova koji smanjuju koagulaciju (antikoagulanti).

Uzimanje Cipralexa s hranom i pićem:
Nije dokazano da Cipralex djeluje na djelovanje alkohola. Kao i za druge lijekove koji utječu na središnji nervni sustav, ne preporučava se korištenje alkohola za vrijeme liječenja Cipralexom.

Trudnoća
Nemojte koristiti Cipralex u trudnoći ili ukoliko dojite, ukoliko se niste savjetovali sa svojim liječnikom o rizicima i prednostima liječenja.
Općenito stanje vašeg novorođenog djeteta se može pogoršati upotrebom ove vrste lijekova (antidepresivni lijekovi).

Sposobnost upravljanja vozilom i upotreba strojeva
Cipralex utječe na smanjivanje sposobnosti reagiranja kod nekih osoba. O tome bi trebali razmišljati u situaciji kad se traži pojačana pozornost, na primjer pri upravljanju automobilom i obavljanju preciznih poslova. Osobno ste odgovorni za procjenu vaše sposobnosti pri upravljanju motornim vozilom ili obavljanju rizičnih poslova. Jedan od čimbenika koji može utjecati na vašu sposobnost je upotreba lijekova zbog njihovog djelovanja i/ili nuspojava. Pročitajte cijeli tekst radi upute. Ukoliko se osjećate nesigurni posavjetujte se sa svojim liječnikom ili
osobljem u ljekarni.

Upotreba drugih lijekova:
Na liječenje se može utjecati istovremenim korištenjem drugih lijekova. Recite svom liječniku ili ljekarniku ukoliko koristite ili ste nedavno koristili druge lijekove, čak i one bez recepta.
Budite oprezni pri kombiniranju Cipralexa i slijedećih lijekova:
• Selegilin (koristi se pri liječenju Parkinsonove bolesti), tramadol (koristi se protiv teških bolova),
typtofan (koristi se pri problemima sa spavanjem/potištenosti), sumatriptan (koristi se pri liječenju migrene) i lijekova koji pripadaju istoj skupini lijekova kao sumatriptan.
Ukoliko dobijete visoku temperaturu, osjetite razdražljivost, smetenost, drhtavicu i nenadanu mišićnu spastičnost (serotonergni sindrom) pri upotrebi kombinacije Cipralexa i nekog od tih lijekova, morate odmah potražiti liječnika.
• Litij (koristi se za liječenje manodepresivnih bolesti).
• Lijek koji može smanjiti prag grčeva: antidepresivna sredstva (triciklička sredstva i SSRI) i neuroleptika (fantiazin, tioxanten i butyrofenon), meflokin (koristi se pri liječenju malarije), bupropion (sredstvo pri ovisnosti o nikotinu) i tramadol (koristi se protiv jakih bolova).
• Gospinu travu/kantarion ( Hypericum perforatum - prirodni lijek koji se koristi protiv potištenosti).
• Oralni antikoagulativi i drugi lijekovi koji utječu na sposbnost zgrušavanja krvi.
• Cimetidin, omeprazol, lansoprazol (koristi se za liječenje čira na želudcu) i fluvoxamin (antidepresivno sredstvo) i tiklopidin (koristi se za smanjivanje rizika stvaranja krvnog ugruška).
• Metoprolol, flecainide i propafenon (koriste se pri liječenju bolesti srca i krvožilnog sustava).
Pogledajte poglavlje – Budite posebno oprezni sa Cipralexom.

3. NAČIN PRIMJENE CIPRALEXA

Upute o doziranju
Dozu određuje vaš liječnik i prilagođava je posebno vama. Važno je pridržavati se uputa.
Naljepnica na pakovanju vas informira o količini tableta koje trebate uzimati i učestalosti.
Nikada nemojte promijeniti doziranje ukoliko niste razgovarali s liječnikom.
Ukoliko ste nesigurni pitajte svog liječnika ili u ljekarni.
Cipralex se koristi kao dnevna jednokratna doza. Cipralex se može uzimati sa ili bez hrane.

Odrasli

Depresija
Najuobičajenija doza je 10 mg dnevno. Maksimalna preporučljiva doza je 20 mg dnevno.
Panični sindrom
Početna doza je 5 mg dnevno u toku prvog tjedna a nakon toga 10 mg dnevno. Maksimalna doza koja se preporučava je 20 mg dnevno.
Socijalni strah (fobija)
Najuobičajenija doza je 10 mg dnevno. Do ublažavanje simptoma obično dolazi nakon 2-4 tjedna. Ovisno o vašem stanju, nakon korištenja lijeka u određenom vremenu, će liječnik eventualno podesiti dozu na 5 do 20 mg dnevno.
Duševna tjeskoba
Početna doza je 10 mg dnevno. Vaš liječnik može povećati dozu na maksimum 20 mg dnevno.

Stariji pacijenti
Stariji pacijenti se u pravilu liječe manjim dozama.

Djeca i mladež mlađa od 18 godina
Cipralex se ne daje djeci i mladeži mlađoj od 18 godina. Dodatne upute pročitajte u poglavlju 2.

Smanjena funkcija jetre
Pacijentima s bolestima jetre se preporučava početna doza od 5 mg u toku prva dva tjedna, a nakon toga se doza može povećati na 10 mg, prema potrebi.
Pri potrebi se tablete mogu prepoloviti. Stavite tabletu na ravnu podlogu s urezom prema gore. Pritisnite kažiprstima na svaki kraj tablete.

Sigurnost korištenja Cipralexa u dozama većim od 20 mg dnevno još nije ispitana u dovoljnom obimu. Vaš liječnik će prepisati veću dozu samo ako je to neophodno.
Kao i za druge lijekove protiv depresije, paničnog sindroma ili socijalne fobije može proći nekoliko tjedana prije nego Cipralex počne djelovati i vi se osjećati bolje. Nastavite s liječenjem iako treba vremena dok vam se stanje poboljša.
Vrijeme liječenja je individualno. Nastavite s uzimanjem tableta sve dok vam liječnik preporučuje. Latentna bolest može biti dugoročna i vaši simptomi se vratiti ukoliko se liječenje prerano prekine. Zato se preporučuje da nastavite liječenje najmanje 6 mjeseci nakon prestanka postojanja simptoma.
Razmišljanja o samoubojstvu su uobičajena kod pacijenata koji boluju od depresije. Obično su prisutna sve do pojave antidepresivnog efekta liječenja. Upoznajte porodicu i terapeuta o svom stanju i recite liječniku ukoliko dođe do pogoršanja vaših simptoma depresije.
Neki pacijenti koji imaju manodepresivnu bolest mogu pasti u stanje manije.
Ukoliko smatrate da je efekt Cipralexa prejak ili preslab obratite se svom liječniku ili ljekarni.

Ukoliko koristite previše Cipralexa:
Kontaktirajte liječnika, bolnicu ili Centralu za informacije o otrovima (tel.112) ukoliko ste uzeli previše lijeka ili ako dijete samo pogrešno uzme lijek.
Ukoliko zaboravite uzeti Cipralex:
Uzmite svoju slijedeću dozu kao i obično. Nemojte uzeti duplu dozu radi kompenziranja doze koju ste propustili.
Efekti koji se mogu pojaviti nakon prestanka uzimanja Cipralexa:
Ukoliko se terapije naprasno prekine mogu se eventualno pojaviti simptomi kao npr. vrtoglavica, mučnina i glavobolja. Kada ste proveli terapiju važno je postepeno smanjivanje doze Cipralexa u toku nekoliko tjedana.

4. EVENTUALNE NUSPOJAVE
Neke osobe mogu pri upotrebi Cipralexa doživjeti neželjene efekte (nuspojave).
Nekoliko od niže navedenih efekata mogu biti simptomi vaše bolesti i počet će nestajati kad se počnete bolje osjećati. Ukoliko su nuspojave neprijatne ili traju više od 1-2 tjedna trebate se ponovo obratiti liječniku.
Slijedeće nuspojave su zabilježene u kliničkim testovima:

Najčešće (više od 1 na 10):
· Mučnina

Uobičajene (manje od 1 na 10 više od 1 na 100):
· Upala sinusa
· Smanjen apetit
· Teškoće s uspavljivanjem
· Pospanost
· Vrtoglavica
· Zijevanje
· Proljev
· Zatvor
· Povećano znojenje
· Seksualni poremećaji (muškarci mogu osjetiti problem odgođene ejakulacije ili problem erekcije dok žene mogu doživjeti gubitak spolne želje i poteškoće doživljavanja orgazma).
· Iscrpljenost
· Temperatura

Manje uobičajene (manje od 1 na 100):
· Teškoće sa spavanjem
· Promjene okusa

Ukoliko primjetite jednu ili više nuspojava koje nisu spomenute u ovom uputstvu recite to svom liječniku ili u ljekarni.

Neke druge nuspojave se mogu pojaviti kod lijekova koji djeluju na isti način kao i Cipralex:
· Jaka algergijska reakcija (anafilaktična reakcija)
· Vrtoglavica u uspravnom položaju zbog niskog tlaka
· Smanjen nivo natrija u krvi (simptom je osjećaj bolesti i bezvoljnosti uz slabost mišića ili smetenost)
· Zamagljeni vid
· Povraćanje
· Suhoća usta, koja povećava rizik stvaranja karijesa (pažljiva higijena usne šupljine je jako važna).
· Nenormalne vrijednosti funkcije jetre (povećan broj enzima jetre u krvi)
· Bol u mišićima ili zglobovima
· Visoka temperatura, razdražljivost, smetenost, drhtavica i nenadana mišićna spastičnost mogu biti znak jedne vrlo rijetke pojave koja se zove serotonerni sindrom
· Grčevi, drhtanje, poremećaji motorike (nekontrolirani pokreti mišića)
· Halucinacije, manija, smetenost, ozbiljno stanje zabrinutosti, duševna tjeskoba, osjećaj nestvarnosti, napadi panike, nervoza
· Otežano mokrenje
· Nadolazak mlijeka kod žena koje ne doje
· Osip, povećana sklonost modricama, svrbež, angioedem (nateknutost lica, usnica, jezika i/ili ždrijela, ponekad s gušenjem ili poteškoćama gutanja)

5. ČUVANJE CIPRALEXA
Lijek valja čuvati izvan vidokruga i domašaja djece.
Nemojte koristiti ovaj lijek nakon roka upotrebe označenog na naljepnici.
Radi čuvanja okoliša i iz sigurnosnih razloga višak lijeka ili stari lijek predajte ljekarni radi zbrinjavanja.

Tekst upute odobren najkasnije 16-12-2005

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:18 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ponedjeljak, 09.02.2009.

APAURIN (diazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



diazepamum
dražeje, tablete, injekcije
anksiolitik, hipnosedativ, miorelaksans, antikonvulziv

Sastav
1 obložena tableta sadržava 2 mg diazepama
   Pomoćne tvari: laktoza, saharoza, narančasto bojilo E110
1 obložena tableta sadržava 5 mg diazepama
   Pomoćne tvari: laktoza, saharoza, plavo bojilo E132, žuto bojilo E104
1 obložena tableta sadržava 10 mg diazepama
   Pomoćne tvari: laktoza, crno bojilo E151, plavo bojilo E131
1 ampula (2 ml) sadržava 10 mg diazepama

Pakiranje
Kutija s 30 obloženih tableta po 2 mg u blister pakiranju.
Kutija s 30 obloženih tableta po 5 mg u blister pakiranju.
Kutija s 30 obloženih tableta po 10 mg u blister pakiranju.

Farmakoterapijska skupina
N05BA01: benzodiazepinski anksiolitik

Posjednik odobrenja za stavljanje lijeka u promet
Krka Farma, d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41/VIII, Hrvatska

Proizvođač
KRKA, tovarna zdravil, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, Slovenija

Način izdavanja
Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

Djelovanje

Diazepam je benzodiazepinski pripravak sa širokim područjem djelovanja. Djeluje anksiolitički, hipnosedativno, miorelaksirajuće i antikonvulzivno putem specifičnih benzodiazepinskih receptora koji su najbrojniji u limbičkomu sustavu, hipotalamusu, malomu mozgu i korpusu striatumu. Ovi receptori tvore anatomsku i funkcionalnu cjelinu s receptorima GABA. Nakon vezanja diazepama na receptor povećaju se GABA-e i inhibicija u središnjemu živčanom sustavu. Posljedica toga događanja je antikonvulzivno i mišićno relaksantno djelovanje. Zbog jačega djelovanja GABA-e smanji se djelovanje ekscitacijskih neurotransmitora serotonina, noradrenalina i acetilkolina, što povećava anksiolitičko i hipnosedativno djelovanje.
Diazepam se brzo i potpuno apsorbira. Najveće koncentracije u odraslih dostiže nakon 15 do 90 minuta, a u djece nakon 15 do 30 minuta. Vrlo je lipofilan i brzo se razdijeli po tijelu. 98 do 99% diazepama veže se na serumske bjelančevine. Metabolizira se u jetri. Glavni metabolit N-demetildiazepam biološki je aktivan. Vrijeme polueliminacije iznosi 30 do 200 sati. Izlučuje se putem bubrega pa u slučaju teškoga otkazivanja bubrega dozu treba prilagoditi. Pri jetrenim bolestima metaboliziranje je sporije, što zbog velike terapijske širine diazepama ne izaziva poteškoće.

Indikacije
Lijek je namijenjen za liječenje:
- svih bolesnih stanja za koja su značajni emocionalna napetost, anksioznost, ekscitacija, nemir, nesanica i mišićni spazmi (grčevi), posebno: neurotski poremećaji, psihosomatske smetnje, apstinencijski sindrom, anksiozna stanja koja prate organske bolesti (npr. angina pektoris)
- središnjih i perifernih mišićnih spazama (bolesti središnjega živčanog sustava sa spastičnim znakovima, hipertonus, hiperrefleksija, spazmi; mišićni spazmi vertebralnoga izvorai izvanzglobni reumatizam).

Injekcije. Akutna anksioznost i agitiranost, apstinencijski sindrom (delirium tremens), epileptički status, tetanus, akutni središnji i periferni mišićni grčevi. Anestezija: premedikacija, uvođenje u anesteziju, kardioverzija, manji kirurški zahvati, endoskopija. Porodiljstvo: za olakšavanje poroda, pri placenti previji, pri kasnoj eklampsiji i preeklampsiji.

Kontraindikacije

Lijek ne smiju uzimati bolesnici koji su preosjetljivi na diazepam ili na druge sastojke toga lijeka, tj. na druge benzodiazepine, bolesnici s akutnim glaukomom uskoga kuta, akutnom respiratornom insuficijencijom, miastenijom gravis, akutnim trovanjem alkoholom, sredstvima za uspavljivanje, analgeticima i drugim psihofarmacima, bolesnici u komi.

Mjere opreza

Upozorite liječnika ukoliko bolujete od kakve kronične bolesti, poremećaja metabolizma, ako ste preosjetljivi na neki lijek ili ako uzimate druge lijekove.
Starijim bolesnicima, djeci i bolesnicima s organskim promjenama središnjega živčanog sustava Apaurin se uvodi oprezno i postupno jer ga bolesnici vrlo različito podnašaju.
Oprez je također potreban pri kroničnim plućnim bolestima jer se respiratorna insuficijencija može pogoršati.
Brižno treba nadzirati bolesnike s teškim oštećenjima bubrežne ili jetrere funkcije, s teškim srčanim popuštanjem, s psihozama i bolesnike koji su skloni ovisnosti o alkoholu, psihofarmacima i narkoticima.
Pri dugotrajnom se uzimanju benzodiazepina može razviti tolerancija na njih, mogu se razviti znakovi psihičke i fizičke ovisnosti. Opasnost ovisnosti je veća pri uzimanju velikih doza i pri dugotrajnom uzimanju.
Nagli prekid liječenja može potaknuti apstinencijski sindrom, stoga se liječenje uvijek prekida postupno.
Obložene tablete po 5 mg i tablete po 10 mg nisu primjerene za djecu.


Interakcije

Upozorite liječnika ako uzimate bilo koji drugi lijek, pa iako ste ga dobili bez recepta.
Tijekom liječenja Apaurinom bolesnik ne smije piti alkoholna pića, budući da lijek smanjuje toleranciju na alkoho.
Pri istodobnom uzimanju Apaurina i sedativa, antidepresiva, neuroleptika, barbiturata, opioida, anestetika, MAO inhibitora, antiepileptika i antihistaminika, inhibitorni učinak na središnji živčani sustav je veći.
Učinak diazepama poveća i istodobno uzimanje etritromicina ili fifampicina.
Diazepam smanji učinak levodope.
Cimetidin smanji klirens diazepama i pojača njegovo djelovanje.
Hrana ne utječe na apsorpciju diazepama.

Pri dugotrajnom uzimanju preporučuje se kontrolu hemograma i osnovnih biokemijskih pokazatelja.

Posebna upozorenja

Trudnoća i dojenje

Ne preporučuje se uzimanje Apaurina tijekom trudnoće. Daje se samo u pojedinim nužnim slučajevima kada očekivana korist za majku opravdava rizik za dijete. Izlučuje se mlijekom, stoga se ne daje dojiljama; osim u nužnim slučajevima, a tada ne smiju dojiti.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, posebice ako bolesnik pije alkoholna pića ili uzima inhibitore središnjeg živčevlja. Liječnik i ljekarnik moraju upozoriti bolesnika da lijek može promijeniti njegovu sposobnost za upravljanje vozilom ili strojem.
Tablete od 10 mg snažno utječu na psihofizičke sposobnosti, zato je tijekom liječenja zabranjeno upravljati motornim vozilima ili strojevima.


Doziranje i način primjene

Doziranje je individualno, ovisno o ozbiljnosti simptoma, dobi i stanju bolesnika.
Anksiozne i druge neurotske smetnje: 2 mg do 10 mg 2 do 3 puta na dan.
Nesanica: 4 mg do 10 mg uvečer prije spavanja.
Apstinencijski sindrom: 10mg 3 puta prvih 24 sata, kasnije 5 mg 3 puta na dan.
Mišićni spazmi: 2 mg do 10 mg 3 puta na dan.
Gerijatrija: 2 mg 1 do 2 puta na dan
Djeca, starija od 6 mjeseci: 1 mg do 2,5 mg 3 puta na dan
Liječenje počinje preporučenim dozama; nakon jednog do dva tjedna liječnik može po potrebi smanjiti dozu, tako da bolesnik uzima lijek jedanput na dan, najbolje uvečer.
Liječenje obično traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Predoziranje
Pri predoziranju može doći prije svega do pospanosti, omamljenosti, umora, dizartrije i respiratorne insuficijencije.
Iznimno se mogu pojaviti koma, hiporefleksija i arefleksija, respiratorna insuficijencija ili čak zastoj disanja.
Specifični je antidot za hitne slučajeve flumazenil, koji se daje intravenski. Budući da je njegov učinak bitno kraći od učinka diazepama, bolesnika treba nadzirati još nekoliko sati pošto se probudio. Bolesnika se, ako je potrebno, liječi i simptomatski.
Uzme li bolesnik Apaurin zajedno s kakvom drugom središnje djelujućom djelatnom tvari, posebice alkoholom, posljedice bez liječničke pomoći mogu biti mnogo teže.

Nuspojave

U osjetljivih bolesnika može se pojaviti umor, pospanost, povremeno također omaglica i mišićna slabost. Simptomi mogu prestati spontano ili nakon smanjenja doze.
Rijetke su nuspojave još i smetnje u ponašanju i koncentraciji, smušenost, depresija, noćne more, zaboravljivost, nerazgovijetan govor, smanjenje libida, poremećaji menstrualnog, alergijske reakcije.
Tijekom dugotrajnog uzimanja može doći do ovisnosti, kao i kod uzimanja drugih benzodiazepina.
Pri svim benzodiazepinima iznimno može doći do paradoksalne reakcije. Pojave li se agitacija, povećana mišićna spastičnost, smetnje spavanja ili halucinacije, liječenje treba prekinuti.
Ako ustanovite ili sumnjate na neželjene učinke lijeka, obavijestite o tome svojega liječnika ili ljekarnika.

Rok valjanosti i čuvanje
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti koji je naveden na kutiji.
Čuva se na temperaturi do 25°C, zaštićen od vlage i svjetlosti.
Lijek se čuva izvan dohvata djece.

Datum revizije teksta upute: 21.3.2000.

Broj i datum rješenja
UP/I-530-10/01-01/181 od 10.07.2001.
UP/I-530-10/01-01/182 od 10.07.2001.
UP/I-530-10/01-01/183 od 10.07.2001.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:01 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Utjecaj lijekova na psihofizičke sposobnosti


Mnogi ljudi koji obavljaju svoje redovne aktivnosti koriste lijekove. Lijekovi se i koriste zbog toga da bi se uz njih oboljeli osjećao bolje, izliječio ili što bolje kontrolirao svoju bolest. Činjenica je da mnogi lijekovi mogu utjecati na obavljanje složenijih funkcija u što se svakako ubraja upravljanje vozilima i strojevima. Lijekovi mogu:

- modificirati ponašanje i doživljavanje
- uzrokovati pospanost i sedaciju
- uzrokovati gubitak psihomotorne koordinacije
- uzrokovati poremećaj pažnje
- uzrokovati vrtoglavicu
- uzrokovati slabost mišića
- uzrokovati neravnotežu senzorija.

Postoje cijele grupe lijekova koje djelujući na periferni i središnji živčani sustav smanjuju sigurnost upravljanja vozilima i strojevima. Veliki je problem što na iste supstance ili njihove kombinacije ljudi reagiraju na različite načine. Djelovanje lijeka ovisi, između ostalog o:
- dozi lijeka
- stanju organizma
- životnoj dobi, spolu, tjelesnoj težini
- kombinacijama i interakcijama s drugim lijekovima
- farmaceutskom obliku lijeka
- dodatnim fizičkim i psihičkim stresovima

Upravo zbog tih velikih individualnih razlika u djelovanju lijekova, nema jasnog stava osim u manjem broju zemalja (Velika Britanija, Njemačka, zemlje Skandinavije…) o lijekovima koji ometaju psihofizičke sposobnosti u mjeri da bi same po sebi predstavljale kontraindikaciju za upravljanje vozilima i drugim strojevima.
Alkohol je sigurno najčešći uzročnik prometnih nesreća, gdje opasnost raste s porastom koncentracije u krvi. Umor je dodani faktor koji povećava opasnost od nesreća. Lijekovi su mnogo rjeđe uzročnici iako je vrlo upitno koliko se lijekovi kao uzrok nesreće uopće prate. Jedno je sigurno, određeni lijekovi predstavljaju iznimno veliku potencijalnu opasnost koje mnogi nisu svjesni.
Udio čovjeka u prometnoj nesreći, prema dosadašnjim procjenama iznosi 85%. U tih 85% najveći udio se odnos na:

1. POGREŠNE ODLUKE I PROCJENE
2. SPOSOBNOSTI:

- SPOSOBNOST OSJETNIH ORGANA (vidni, mišićni, slušni, kožni i osjet ravnoteže)
- PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI (psihičke i mišićne reakcije)
- SLOŽENE MENTALNE SPOSOBNOSTI (inteligencija, temperament i sl.)
3. VJEŠTINA (koordinacija pokreta, brzina, procjena udaljenosti, širina i visina prolaza)
4. ZNANJE (poznavanje prometnih znakova, vlastitih sposobnosti i sl.)

Kad pogledamo ovu podjelu, vidimo da u ovih 85% zapravo nema segmenta u kojem se lijek kao faktor nesreće ne bi mogao naći!
Na žalost, ne postoji mnogo podataka o lijekovima kao uzroku nesreće. Lijek kao uzrok prometne nesreće ne istražuje se onako kako bi to trebalo. Veliki broj prometnih nesreća u protekloj godini okarakterizirano je kao: "bez poznatog psihofizičkog stanja" .
Obaveza je liječnika i ljekarnika upozoriti bolesnika o svim svojstvima lijeka pa naravno i na mogući učinak lijeka na smanjivanje psihofizičkih sposobnosti. Često to ne čine ni liječnici niti ljekarnici računajući na to da sve piše u uputi o lijeku. Koliko naši pacijenti čitaju te upute, a koliko ih i razumije što one točno znače, znamo svi iz prakse. Nedovoljno!

Svi iskusniji ljekarnici sjećaju se popisa lijekova pod naslovom TRIGONICI, koji je do 1991. izlazio u Registru lijekova. Stručna komisija za lijekove Saveznog komiteta za rad, zdravstvo i socijalnu zaštitu ondašnje nam države prihvatila je 1978. god. dvije liste lijekova. Prvu listu činili su lijekovi čije uzimanje predstavlja apsolutnu kontraindikaciju za upravljanje motornim vozilom ili strojevima. U toj grupi su neuroleptici, antidepresivi, anksiolitici, anestetici, hipnotici, antiepileptici, antiasmatici ali i antihistaminici, analgetici i spazmolitici. Ti lijekovi su na vanjskom omotu morali biti označeni crvenim trokutom. Druga lista je sadržavala lijekove koji "mogu" u određenim uvjetima utjecati na psihofizičke sposobnosti i njih je trebalo na omotu označiti znakom " ! ". Na ovoj listi nalazili su se anksiolitici, antituberkulotici, hormoni, antihistaminici, antidepresivi, anestetici, antiparkinsonici, analgetici i antipiretici, simpatolitici, antihipertenzivi, antitusici, uroantiseptici, antiemetici, antianginici, antireumatici… , dakle cijeli niz lijekova. Ovim popisima i uputama uz njih nije bilo rečeno koliko dugo može trajati utjecaj lijeka na psihofizičke sposobnosti jer proizvoljno navođenje nekog vremenskog roka ne može vrijediti za svakog pojedinca.

Zakon o stavljanju lijekova u promet donesen 1986. god. razlikuje ponovo dvije grupe trigonika i to one označene crvenim trokutom, a značile su ultimativnu zabranu upravljanja strojem, ukoliko nije prošlo najmanje 12 sati nakon upotrebe lijeka. Druga lista je sadržavala popis lijekova koji u određenim okolnostima "mogu" utjecati na psihofizičke sposobnosti. Kutije lijekova označene su praznim trokutom. Navođenje vremenskog razdoblja od 12 sati ne uzima u obzir farmakokinetiku koja je strogo individualna i ta odredba ugrađena u Zakon bila je korak natrag u odnosu na raniji.

Što imamo danas? Saznanja da postoji cijeli niz (prema prof. Francetiću 200-250) lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti nisu se promijenila, činjenica da je danas sve više ljudi koji koriste neki od ovih "osumnjičenih" lijekova poznata je, način života u kojem vječna trka i nesigurnost konstanta jest, nosi svoj danak koji svi pomalo plaćamo zdravljem. Imamo i Zakon o sigurnosti prometa na cesti i njegov članak 198. u kojem se navodi da će ministar zdravstva podzakonskim aktom propisati listu lijekova koji se ne smiju upotrebljavati za vrijeme vožnje. Imamo i novi Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima, ali u njemu nema trigonika kao pojma, nema predviđenog označavanja lijekova koji djeluju na psihofizičke sposobnosti.
Kakva je situacija kod nas kad je u pitanju označavanje lijekova? Kao što smo svi svjedoci, na vanjskim pakiranjima lijekova koji su kod nas registrirani i ima i nema oznaka trokuta. Točno kako tko želi i hoće, što kod pacijenata stvara veliku zbrku. Većina vozača čula je nešto o postojanju oznake crvenog trokuta na kutiji onih lijekova koji mogu utjecati na sigurnost upravljanja strojevima ili vozilima. Sad smo svjedoci da na najvećem broju lijekova koji su nekad bili označeni trokutom ili koji su, primjerice, u Sloveniji obavezno označeni znakom trokuta, takve oznake nema te kod nedovoljno upozorenog pacijenta stvara krivu sliku.

Ne bi li bilo vrijeme barem ujednačiti označavanje lijekova u Republici Hrvatskoj, ne bi li nam bila dužnost iskoristiti sve moguće načine i upozoriti naše pacijente na potencijalno opasne lijekove? Oznaka trokuta na kutiji lijekova dakako nije dovoljna garancija da će se pacijent držati upozorenja, ali barem je jedan od koraka koji bi, uz potrebna upozorenja liječnika i ljekarnika, trebao doprinijeti smanjivanju broja nesretnih slučajeva nastalih upotrebom lijekova te povećati sigurnost vožnje i upravljanja strojevima.
U nastavku teksta ukratko ćemo spomenuti grupe lijekova koje najviše utječu na psihofizičke sposobnosti:

ANTIPSIHOTICI
- snažno utječu na psihičke funkcije, ponašanje, doživljavanje
- izazivaju sedaciju i motoričke smetnje
- poremećaj kognitivnih funkcija i pažnje
- dugotrajna upotreba ovih lijekova može poboljšati vozačke sposobnosti, no u početku liječenja i najmanje doze lijekova imaju ogroman rizik incidenta
- noviji antipsihotici imaju manje izraženu sedaciju i oštećenje kognitivnih simptoma

ANTIDEPRESIVI
- skupina lijekova koja se sve više koristi
- sama bolest je praćena poremećajem koncentracije, pažnje, umorom koji je posljedica nespavanja, anksioznošću
- u početku liječenja dolazi do pospanosti, glavobolja, zamagljenog vida, dezorijentiranosti, poremećaja pamćenja, vrtoglavice
- duljom upotrebom ovih lijekova popravlja se psihomotorička funkcija depresivnih bolesnika te u dobro kontroliranoj depresiji se oboljelima može dozvoliti upravljanje vozilima i strojevima

ANTIEPILEPTICI
- oboljeli od epilepsije imaju zakonsku zabranu upravljanja vozilima no lijekovi ove grupe se upotrebljavaju i kod drugih indikacija(neuropatske boli)
- izrazito djeluju na psihofizičke sposobnosti izazivajući pospanost, letargiju, mentalnu depresiju, nemir, konfuziju, omaglicu…

ANKSIOLITICI I HIPNOTICI
- najčešći propisivani anksiolitici i ujedno jedna od najčešće propisivanih grupa lijekova su benzodiazepini
- pospanost, nejasan vid, umor, zbunjenost, drhtavica
- gubitak motoričke koordinacije
- oštećenje pamćenja
- pojačava učinak ostalih depresora SŽS, iznimno opasna kombinacija s alkoholom

ANALGETICI I NSAR
- narkotički analgetici jako smanjuju psihofizičke sposobnosti, pospanost, tromost, halucinacije (iznimno često propisivani lijek iz ove grupe je tramadol – koliko naših pacijenata zna za iznimno veliki upliv ovog lijeka na sposobnosti vožnje?)
- kombinirani analgetici (Plivadon, Caffetin) dugotrajnom upotrebom i visokim dozama mogu nastati ozbiljne nuspojave opijata (morfin)
- kod antireumatika potreban je poseban oprez kod upotrebe indometacina koji ima nuspojave sa sa strane SŽS

LOKALNI ANESTETICI
- najčešći primjenjivani je lidokain
- nemir, anksioznost, konvulzije
- smetnje vida, sinkope, mučnine, povraćanje
- oprez kod malih kirurških i stomatoloških zahvata!

ANTIMIKROBNI LIJEKOVI
- kinolonski antibiotici mogu dovesti do podražaja SŽS i tako bitno utjecati na psihofizičke sposobnosti(čak i do mjere izazivanja konvulzija)
- metronidazol koji se upotrebljavaju kod vaginalnih infekcija, anaerobnih infekcija te vrlo često u trojnoj kombinaciji kod liječenja ulkusa uzrokovanog bakterijom H.pylori
- može doći do poremećaja svijesti i konvulzija,mučnina,smetnji vida,gluhoće
- zabranjeno uzimanje alkohola za vrijeme terapije i do 48 sati nakon prekida terapije

ANTIHISTAMINICI
- međusobno se razlikuju po dužini djelovanja i izazivanju pospanosti
- izraženost sedacije u novim antihistaminicima je manji
- stariji antihistaminici (Dramine, Dimidril, Synopen) utječu jako na psihofizičke sposobnosti

ANTIDIJABETICI
- hipoglikemija je najveća opasnost kod primjene lijekova ove grupe
- naučiti pacijenta znakove hipoglikemije
- nastojati da se dijabetes dobro stabilizira prije nego li se pacijent vrati upravljanju stroja ili vozila

ANTIHIPERTENZIVI
- opasnost od hipotenzivnog učinka na psihofizičke sposobnosti vozača
- potrebno je dobro titrirati dozu
- preporuka je da se u početku liječenja ovim lijekovima izbjegava upravljanje vozilima
- vrlo često propisivana grupa lijekova su beta blokatori (propranolol ima daleko više nuspojava sa strane SŽS od puno više propisivanog atenolola)

ANTITUSICI
- sedativno djelovanje imaju antitusici centralnog djelovanja npr.folkodin i kodein koji su derivati morfina
- za vrijeme uzimanja folkodina i kodeina može se smanjiti sposobnost upravljanja vozila
- oprez kod uzimanja alkohola i drugih lijekova - depresora SŽS-a

Farmakoterapijski priručnik 4 donosi popis lijekova koji imaju utjecaj na psihofizičke sposobnosti te su u njemu ti lijekovi razvrstani u tri kategorije:

Kategorija 1 - lijekovi koji pod određenim okolnostima mogu utjecati na psihofizičke sposobnosti:
ˇ aciklovir (Aciklovir, Virolex)
ˇ baklofen (Lioresal)
ˇ ciprofloksacin (Cipromed, Ciprinol, Ciprobay)
ˇ glibenklamid (Euglucon, Glibenklamid)
ˇ indometacin (Indometacin)
ˇ inzulini svi
ˇ metronidazol (Medazol, Efloran)
ˇ nitrofurantoin (Ninur)

Kategorija 2 - lijekovi koji imaju manji do umjeren utjecaj na psihofizičke sposobnosti (povećava se ukoliko se koristi više različitih lijekova ili alkohol):

ˇ alprazolam (Xanax, Helex)
ˇ cinarizin (Cinarizin forte, Stugeron, Cinedil)
ˇ etosuksimid (Asamid)
ˇ famotidin (Ulfamid, Famosan)
ˇ fluoksetin (Fluval, Prozac, Portal)
ˇ flufenazin (Lyogen, Moditen)
ˇ fluvoksamin (Fevarin)
ˇ haloperidol (Haldol)
ˇ karbamazepin (Tegretol)
ˇ ketotifen (Dihalar)
ˇ kloropiramin (Synopen)
ˇ klomipramin (Anafranil)
ˇ klonazepam (Rivotril)
ˇ kodein (Caffetin,Codeini phosphatis, Plivadon)

Kategorija 3 - lijekovi koji lijekovi koji jako utječu na psihofizičke sposobnosti:
ˇ amitriptilin (Amyzol,Tryptizol)
ˇ bromazepam (Lekotam, Lexaurin, Lexilium)
ˇ diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam, Valium)
ˇ dimenhidrinat (Dramina)
ˇ fenobarbiton (Phenobarbiton)
ˇ fenitoin (Difetoin)
ˇ fentanil (Durogesic)
ˇ flurazepam (Fluzepam)
ˇ levopromazin (Nozinan)
ˇ lorazepam (Lorsilan)
ˇ meprobamat (Meprobamat)
ˇ metadon (Heptanon)
ˇ midazolam (Dormicum)
ˇ morfin-klorid
ˇ morfin-sulfat (MST continus, MST uno)
ˇ pentazocin (Fortral)
ˇ primidon (Primidon)
ˇ promazin (Prazine)
ˇ tioridazin (Melleril)
ˇ triprolidin (Actifed)

PREPORUKA
- za svaki novi lijek koji koristite, dobro se informirajte o svim njegovim nuspojavama kod svog liječnika ili ljekarnika
- dobro upoznajte kako vaš lijek djeluje na vaš organizam
- ukoliko lijek ima utjecaja na psihofizička svojstva, shvatite to vrlo ozbiljno jer vi ste samo jedan od sudionika u prometu
- nikako uz lijekove koristiti alkohol
- oprez je potreban i kod lijekova koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta (mnogi biljni lijekovi u svom sastavu imaju alkohola)

UMJESTO ZAKLJUČKA
Lijekovi sasvim sigurno imaju veliki utjecaj na psihofizičke sposobnosti, što je iznimno važno za upravljanje vozilima i radu na strojevima. Potrebno je poraditi i na ovom aspektu kao jednom od mogućih uzroka saobraćajnih nesreća te nesreća na radu. Bolja edukacija liječnika, ljekarnika te naravno pacijenata svakako bi pridonijela da se nesreće uzrokovane lijekovima smanje. Kategorizirati lijekove sigurno neće biti lako no unatoč tome o ovoj temi je potrebno govoriti i učiniti što je više moguće u razvijanju svijesti o opasnostima koje određeni lijekovi po sigurnost upravljanja vozilima i strojevima imaju. Bilo bi neophodno da se kod izdavanja Uvjerenja o sposobnosti upravljanja vozilima uvažava, prije svega, mišljenje obiteljskog liječnika koji ima najpotpuniji uvid u zdravstveno stanje kandidata.

Izvor: Ljekarna Bjelovar

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:58 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Ovisnosti


OVISNOST

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva. Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode.Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva ovisnosti.

TOLERANCIJA

Tolerancija na lijekove ili sredstva ovisnosti znači da je tijekom njihove duže primjene potrebna sve veća doza za isti učinak.Uzimanjem jednakih doza droge nakon određenog vremena stvara se tolerancija, odnosno više se ne postiže odgovarajuči učinak. Zato je potrebno uzimati sve veće količine droge kako bi se postigao isti učinak ili bi se otklonili simptomi apstinencijskog sindroma.

Međuovisnost znači da se ovisnost (a i tolerancija) ne razvijaju samo za jedno pojedinačno sredstvo, već za čitavu skupinu sredstava.

DROGE

Definicija droge prema Svjetkoj zdravstvenoj organizaciji: Droga je svaka tvar koja, unešena u organizam, može modificirati jednu ili više funkcija. Prema Međunarodnoj konvenciji opojne droge se definiraju kao tvari koje:

- imaju psihoaktivni učinak i čije djelovanje može smanjiti osjet boli, utjecati na stanje budnosti i izazvati halucinacije ili smetnje u motoričkim funkcijama, mišljenju, ponašanju, zapažanju ili raspoloženju.
- pri kontinuiranoj upotrebi potiču razvoj ovisnosti
- dugoročno uzrokuju i druge zdravstvene te socijalne probleme

Droge su psihoaktivne tvari ili smjese tvari,koje djeluju na centralni živčani sustav i izazivaju promjene u doživljavanju i ponašanju.

Duhan

- Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pušenje je bolest. Kod pušača su višestruko povećani rizici od razvitka niza teških bolesti: karcinoma dušnika, grkljana, usne šupljine, jednjaka, mokraćnog mjehura, gušterače, učestalija su kardiovaskularna oboljenja – infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, smanjena je plodnost itd. Pušenje je jedan od najčešćih uzroka smrti koji se može otkloniti.
- Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih tvari ( smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga: Prvi su kontakti s njom u pravilu neugodni, kad se stvori navika ugodni se učinci jedva osjete, no nedostatak cigareta pušači teško podnose.
- Uživanjem duhana pušenjem razvija se psihička ovisnost najčešće jakog i vrlo jakog intenziteta. Javlja se i fizička ovisnost. Simptomi apstinencije se sastoje od razdražljivosti , agresivnosti, depresije, poteškoća koncentracije, povećanog teka itd. Smetnje obično traju nekoliko dana. Na neke učinke nikotina razvija se tolerancija. Pušenje umanjuje učinke nekih lijekova što je posljedica povećane aktivnosti jetrenih enzima koji razgrađuju te lijekove.

Alkohol i sedativi

Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju alkoholno-sedativni tip ovisnosti. Alkoholizam je, uz pušenje, najproširenija ovisnost. Znakovi otrovanja i sindrom ustezanja su kod alkohola i sedativa slični. Učinci se alkohola i sedativa, u pravilu, zbrajaju.
Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta te fizička ovisnost (pri uzimanju količina alkohola ili doza sedativa koje su veće od socijalno prihvaćenih ili terapijskih).

Apstinencijski sindrom kod ovisnosti o sedativima očituje se strahom, tjeskobom, trzajima mišića, drhtanjem ruku, nesanicom…Pri jačoj ovisnosti – vrtoglavica, povraćanje, labilnost tlaka te grčenja i delirij.
Apstinencijski sindrom u alkoholičara izgleda slično – tremor, znojenje, ubrzan rad srca, pojačani refleksi, labilnost krvnog tlaka, a pri težoj ovisnosti poslije se javljaju grčenja i delirij tremens (zbrkanost, halucinacije).
Razvija se i tolerancija koja je neredovita i nepotpuna, tj. razvija se samo na neke učinke tih sredstava ovisnosti.

Kronični alkoholizam je vrlo teška bolest praćena serijom psihijatrijskih i neuroloških poremećaja koji su još jače izraženi zbog nedostatne prehrane takvih bolesnika. Alkoholizam je izravno povezan s alkoholnim hepatitisom i cirozom jetre. Alkohol djeluje i teratogeno – uzrokuje «fetalni alkoholni sindrom» praćen poremećajima u nervnom sustavu.
Nakon suzbijanja sindroma ustezanja alkoholičari mogu uzimati lijek disulfiram koji blokira enzim nužan za razgradnju alkohola te se, ako se tijekom uzimanja lijeka konzumira alkohol, javlja mučnina, povraćanje, niski tlak. Za ovakvu terapiju potreban je pristanak bolesnika i ne smije se dugo provoditi jer disulfiram oštećuje jetru. U novije se vrijeme koristi i nalokson (opioidni antagonist) koji umanjuje ugodne učinke alkohola.

Kanabis

Kanabis označuje pripravke indijske konoplje (Cannabis sativa). Kao sredstva ovisnosti najčešće uživaju pušenjem. Marihuana je mješavina sasušenih dijelova biljke (lišće i cvjetovi). Hašiš je smola koja se dobiva od nje. Biološki aktivni spojevi kanabisa su kanabinoidi. Za psihoaktivni učinak je najznačajniji THC – delta-9-tetrahidrokanabinol koji se u organizmu brzo razgrađuje u aktivni metabolit. Marihuana sadrži oko 1-1,5% THC, a hašiš oko 10%.
Uživanje kanabisa uzrokuje euforiju, nekontrolirani smijeh, stanje slično snu, a u velikim dozama mogu nastupiti halucinacije. Karakterističan je poremećen osjećaj za vrijeme koje kao da prolazi mnogo sporije. Nastaje i poremećaj osjećaja ravnoteže. Sve navedeno bitno smanjuje mogućnost upravljanja motornim vozilima i strojevima. Često se kanabis i alkohol konzumiraju istodobno i učinci se zbrajaju. Karakteristični znakovi intoksikacije su crvenilo očnih spojnica i promjene kardiovaskularnih funkcija (ubrzano bilo). Uživanje većih količina kanabisa povezano je s respiratornim bolestima, sniženjem testosterona u serumu, smanjenom spermatogenezom, a kod žena dolazi do anovulatornih ciklusa.
Tolerancija i fizička ovisnost praćena apstinencijskim sindromom javljaju se pri uporabi vrlo velikih količina kanabisa (nemir, nesanica, gubitak teka, tremor i porast temperature).
Što se tiče kliničke upotrebe THC, koristi se kao antemetik pod nazivom dronabilon u dozama koje uzrokuju male psihičke učinke. THC snižava povišeni intraokularni tlak, ali se klinički za to ne rabi.

Amfetamini

Sposobnost amfetamina i drugih psihostimulansa (metamfetamin,metilfenidat…) da poboljšavaju raspoloženje sve do euforije osnova je koja dovodi do stvaranja ovisnosti u toj skupini tvari.
Uporaba takvih lijekova kao sredstva za mršavljenje također može uvjetovati ovisnost. Uzimanje amfetamina radi poboljšanja koncentracije može imati neželjene posljedice jer psihostimulativni učinak može nestati naglo, u nepoželjnom trenutku npr. tijekom vožnje automobilom te vozač može naglo zaspati.
Psihostimulansi mogu potencirati antisocijalno, agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati psihotične reakcije koje je teško razlikovati od shizofrenih epizoda, najčešće s paranoidnim idejama.

Što se tiče ovisnosti o amfetaminima, razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta i javlja se blaga tjelesna ovisnost. Pri prestanku uzimanja pojavljuje se depresija, pospanost, glad, osjećaj straha…Ti simptomi obično nisu tako jaki. Razvija se tolerancija na euforični učinak, ali ne i na druge učinke kao što su nervoza, nesanica te mogući psihotoksični učinci. No, za psihostimulanse i kokain karakteristična je pojava upravo suprotnog fenomena «reverzne tolerancije» ili senzitacije – ponovljene doze imaju jači učinak nego kada je psihostimulans uzet prvi put.

Kokain

Kokain je alkaloid iz biljke koka (Eritroxilon coca) koja samoniklo raste u Južnoj Americi. To je bio prvi otkriveni lokalni anestetik koji posjeduje simpatomimetski i jak psihofarmakološki učinak. Farmakološki je djelovanje kokaina slično djelovanju psihostimulansa. Razlika je na molekularnoj razini i psihotoksični učinak kokaina je u pravilu izraženiji dok je razvoj tolerancije manje izražen.
Kokain se uzima na različite načine: tradicionalno žvakanjem lišća koke u južnoameričkih Indijanaca, a danas ušmrkavanjem čiste tvari, koja se dobro apsorbira s nosne sluznice, uzimanjem per os, pušenjem, intravenski. Način primjene ovisi o pripremi ovog sredstva ovisnosti. Kokain u obliku hidroklorida je dobro topljiv u vodi i prikladan za intravensku i intranazalnu primjenu. Pri visokim temperaturama ta se sol razgrađuje. Čista kokainska baza («crack») ima niže talište i veću liposolubilnost te brže uzrokuje poželjne učinke.

Nakon uzimanja per os do nastanka učinka treba 30-60 minuta. Nakon ušmrkavanja, pušenja ili intravenske primjene učinak nastupa odmah. Psihostimulativni učinak kokaina traje kratko 20-30 minuta, a pri uživanju čiste baze još kraće.
Kokain vrlo jako stimulira središnji živčani sustav – nastupa euforija, osjećaj samopouzdanja…Povećanjem doze može doći do tremora, konvulzija ili do toksičnih psihoza. Budući da jako stimulira simpatički dio vegetativnog živčanog sustava može uzrokovati hipertenziju, tahikardiju, aritmije pa i iznenadnu smrt. Uporaba kokaina osobito u «crack» obliku povezana je i s visokom učestalošću cerebrovaskularnih poremećaja uključujući i cerebrovaskularni inzult.

U većine osoba postoji određeni stupanj akutne tolerancije na ponavljanu uporabu kokaina ali se stvarna tolerancija nakon dugotrajne uporabe ne razvija.
Razvija se vrlo snažna psihička ovisnost, a uzimanjem «crack» kokaina pojavljuju se i elementi fizičke ovisnosti.
Sindrom ustezanja obilježavaju vrlo jaka želja za kokainom, razdražljivost, anksioznost, depresija pa i suicidne ideje, tremor, poremećaji spavanja…
U novije se vrijeme, uz opće mjere, u liječenju kokainske ovisnosti pokušavaju primijeniti i triciklični antidepresivi jer se smatra da smanjuju euforični učinak kokaina i potrebu za njegovim stalnim uzimanjem.

Halucinogeni

Halucinogene tvari uzrokuju halucinacije – psihičke poremećaje koje obilježavaju obmane osjetila pa nastaju prolazna stanja, slična donekle shizofrenim epizodama. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti zanimljivi i ugodni, no i neugodni, praćeni dugotrajnim (24 sata) strahom i panikom. Psihotično stanje u kojem je onemogućeno rasuđivanje može dovesti do nasilja i samoubojstva.
Brzo se razvija tolerancija koja je za neke tvari ukriženog tipa.
Duševna ovisnost može biti različitog intenziteta, a fizička ovisnost se ne razvija. Apstinencijski sindrom nije uočen. Više mjeseci, pa i godina nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca se mogu javljati prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom učinku halucinogena («flashbacks»).

«Ectasy» ili MDMA je danas vjerojatno najčešće rabljeni halucinogen koji djeluje i psihostimulativno. Smatra se da uzrokuje trajna oštećenja serotoninergičnih neurona u mozgu. Kod nekih osoba čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza MDMA može uzrokovati teška pa i smrtonosna trovanja. Pri tome, uz psihičke poremećaje, najčešće dolazi do jake hipertermije, oštećenja mišića, jetre i bubrega.

Dietilamid lizergične kiseline (LSD) derivat je lizergične kiseline koja se dobiva iz nametnika na raži i drugim drugim žitaricama: ražene glavnice (Claviceps purpurea). Uz LSD, halucinogeno djelovanje, iako slabije, imaju još neki njemu slični spojevi koji su prisutni i u nekim drugim biljkama.

Opijati i opioidi

Opijatni tip ovisnosti razvija se na sve prirodne i sintetske agoniste mi-opijatnih receptora: morfin, kodein, metadon, meperidin. Najčešće se rabi heroin koji brzo prolazi krvno-moždanu barijeru i određenim kemijskim reakcijama prelazi u morfin. Primjenjuje se intravenski i ovisnici o heroinu imaju visoku stopu smrtnosti ( u razvijenim zemljama 2-6% godišnje) uslijed predoziranja, kemijskih onečišćenja, infekcija…Zbog toga te zbog težine tjelesne ovisnosti i posljedičnog sindroma ustezanja to je najteži oblik ovisnosti.

Razvija se jaka duševna ovisnost s nesvladivom željom da se nastavi uzimanje sredstva ovisnosti.
Tjelesna ovisnost se brzo razvija i intenzitet joj postupno raste slijedeći porast količine sredstva koje se uzima što zahtijeva produžetak uzimanja istog ili sličnog sredstva da bi se spriječio sindrom ustezanja. Ovisnost o opioidnim agonistima ukrižena je pa se sindrom ustezanja s jednim sredstvom može spriječiti uporabom drugog sredstva. Ovisno o vrsti sredstva prvi znakovi ustezanja nastupaju već 6 (morfin, heroin) do 24 (metadon) sata nakon posljednjeg uzimanja. Dolazi do suzenja, intenzivnog znojenja, curenja iz nosa, napornog sna bez odmora, midrijaze, javlja se povraćanje, vrtoglavica, proljev grčevi u trbuhu, porast tlaka, naježenosti kože, bolova u mišićima i kostima, grčenja mišića… Takvi poremećaji, ako ovisnik ne dođe do opioida, traju 7-10 dana, a mogu završiti smrću ili samoubojstvom. U liječenju se od lijekova primjenjuje metadon pa se zatim doza metadona postupno smanjuje tj. sa ovisnosti o heroinu prelazi se na ovisnost o metadonu. Sindrom ustezanja je nešto blaži i duži kod ovisnosti o metadonu. Ponekad se, uz pristanak bolesnika, nakon fizičkog odvikavanja primjenjuju opioidni antagonisti (nalokson) tako da eventualni ponovljeni kontakt s opioidima ne uzrokuje učinke.

Na opioide se razvija tolerancija pa postoji potreba za povećanjem doze. Tolerancija je ukriženog tipa i nije potpuna te korisnici pate od nuspojava opioida: konstipacija, suženje zjenica…

Isparavajuća otapala

Radi se o ovisnosti o vrlo različitim hlapljivim tvarima – inhalacijskim anesteticima i različitim organskim otapalima. Najčešće se udišu pare organskih otapala koja služe kao podloga različitim ljepilima (toluen, aceton, ugljični tetraklorid, benzen, benzen, benzin…). Uživaoci tih sredstava su u pravilu djeca i mlade osobe, a sredstva se, osim «mirisanjem» ljepila, uživaju i uporabom plastičnih vrećica da bi se postigla veća koncentracija otapala u udisanom zraku. To je danas dosta česta pojava i zabilježeno je na stotine smrtnih slučajeva zbog udisanja otapala. U literaturi se takav fatalni ishod naziva «iznenadna smrt zbog mirisanja» (sudden sniffing death). Smatra se da je uzrok smrti iznenadan poremećaj u radu srca, a ponekad i ugušenje zbog uporabe plastičnih vrećica. Organska otapala najčešće uzrokuju opijenost sličnu alkoholnoj, ali to izrazito ovisi i o pojedinom sredstvu. Npr. toluol i benzin mogu uzrokovati halucinacije i potpun gubitak samokontrole, a u većim količinama grčeve, komu i smrt. Benzin, benzen i ugljični tetraklorid mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja jetre, bubrega i hematopoetskog sustava.

Izvor: Ljekarna Bjelovar




Dr. Slavko Sakoman: Poznati trebaju priznati ovisnost

Johhny Štulić i droga nerijetko su se vezali od njegovih početaka u glazbenoj karijeri.

Zadarski pjevač Mladen Grdović dugi je niz godina imao problema s alkoholom, a njegove javne ekscese hrvatski su mediji uredno popratili.

Iako se pisalo kako se glumac Božidar Alić izlječio od alkoholizma, dan danas još uvijek procuri vijest da je na snimanje došao pripit.

Mnogi su bili skeptični i u slučaju pjevača Dine Dvornika, koji se iz pakla droge, slobodno se može konstatirati, izvukao samo zahvaljujući čvrstoj ruci svoje supruge Danijele. No, nakon njegove smrti mnogi su šuškali kako se Dino ipak vrati drogi.

Nakon liječenja u KBC-u Split zbog samoozljeđivanja ubodom nožem u trbuh, pjevač Marijan Ban, bivši frontmen Daleke obale, kazao je da se jedva čeka vratiti na pozornicu, te da više neće piti.

Jedan od najperspektivnijih domaćih komičara Hrvoje Kečkeš završio je u psihijatrijskoj bolnici Vrapče zbog velikih problema s alkoholom.

Glumac Predrag Vušović osim kazališnih i filmskih postignuta poznat je i po tome da se godinama borio s alkoholizmom.

Arsenu Dediću, proslavljenom kantautoru, skladatelju i pjesniku zbog problemas alkoholom u Padovi je presađena jetra.

Talentirani pijanist Matija Dedić završio u Vinogradskoj bolnici zbog narušenog zdravlja i problema s alkoholom. Matija je prije godinu i pol dana odlučio preokrenuti svoj život i posvetiti se sebi i svome zdravlju.
Čovjek mora imati motiv. Ne želim da mi se digne spomenik, ali tužan je život ovisnika. Lu i Marina me tjeraju dalje, kaže Matija Dedić

- Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i po 50 tableta dnevno – priznao je Mate Mišo Kovač svoju ovisnost.

Kada je još išla u srednju školu Ivana Kovač bila je herionska ovisnica koju je trebalo hitno spasiti. Nakon što se predozirala, Ivana je tada provela mjesec dana na odvikavanju u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica na odjelu kod doktora Sakomana.

Dubravko Ivaniš Ripper svoju povezanost s drogom unatoč spekulacijama nikad nije priznao.

U Baretovu* terapiju odvikavanja od heroina pjevač je uključio i javno priznanje ovisnosti, s heroina se skidao uz pomoć metadona. (*Goran Bare)

Riječki pjevač Damir Urban zbog uživanja opijata rastao se od supruge, a uz novu ženu odabrao je i nov način života, bez zabranjenih opijata.

Massimo Savić o razdoblju drogiranja govori kao o svojoj neslavnoj prošlosti.

Rajka Dujmića, frontmena Novih fosila policija je u jednom kafiću zatekla s 0,8 grama kokaina, no on je i nakon toga negirao da uživa drogu. Dujmić se godinama liječio.

Zbog pretjerane ljubavi prema kokainu, zagrebački reper Marin Ivanović Stoka, završio je na odvikavanju na otoku Hvaru, u komuni s vrlo strogim režimom, koji navodno uključuje potpunu izolaciju od vanjskog svijeta.

Put ka ozdravljenju od teške ovisnosti o narkoticima, pjevačica Paola Valić pronašla je u ženskoj terapijskoj zajednici 'Susret' na otoku Čiovu. Kao i većina teških narkomana, Paola godinama problem s ovisnosti nije željela priznati samoj sebi, da bi naposljetku ipak shvatila kako je pet do dvanaest i da mora nešto učiniti ako ne želi umrijeti.

Izvor - fotogalerija: http://www.javno.com/foto.php?id=11&rbr=12765&idrf=549475

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:35 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Apstinencijski sindrom


Apstinencijski sindrom je skup simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja droge ili nekih drugih sredstava koja izazivaju ovisnost (npr. lijekovi za smirenje, alkohol, duhan i sl.). Ovisno o sredstvu o kojem je čovjek ovisan, apstinencijski se sindromi razlikuju.

Apstinencijski sindrom pri prekidu uzimanja droga očituje se znakovima pretjerane aktivnosti središnjeg živčanog sustava. Težina stanja u apstinencijskom sindromu se pogoršava s veličinom doze opijata koja se uzima i trajanjem uzimanja.
Simptomi započinju najranije 4-6 sati od posljednje doze. Javlja se potreba za uzimanjem droge ili lijeka uz tjeskobnost, ubrzano disanje, znojenje, suzenje, slinjenje, te zijevanje. Mogu se javiti i drhtavica, izmjena osjećaja topline i hladnoće, trzanje i bol u mišićima, anoreksija.

U situaciji kada je alkohol predmetno sredstvo ovisnosti, može se javiti i tzv. delirijum tremens (delirium tremens) kojeg od psihičkih teškoća u kliničkoj slici karakterizira poremećaj sna (nesanica, površan i košmaran san), strepnja, strah, opći nemir, nemogućnost koncentracije, razdražljivost i sl. a moguće su i halucinacije. Od fizičkih znakova ističu se tremor, znojenje, mučnina (uz povraćanje i proljev ili bez njih), ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, podrhtavanje mišića sve do parcijalnih grčeva, i u razvijenom stadiju, epileptičkih napadaja tipa grand mal.

Apstinencijski sindrom je svojevrsna samoograničavajuća metoda liječenja i, iako težak, nije opasan po život, no pacijenta treba informirati o tome što će mu se događati i kako će se osjećati. U slučaju teške nepodnošljivosti apstinencijskog sindroma, daju se prema procjeni lijekovi koji će olakšati da pacijent prebrodi krizu. Jedna od mogućnosti odvikavanja od ovisnosti je i davanje zamjenske, manje škodljive terapije.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:30 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Ovisnost o drogama


DROGE

Droge obuhvaćaju sva sredstva koja mogu izazvati ovisnost, a čija je proizvodnja, stvaranje u promet i upotreba u većini zemalja zakonom zabranjena. Tu se ubrajaju:
- kanabis
- heroin
- LSD (dietilamin lizergične kiseline)
- Ecstasy (MDMA - metilen-diamino-metamfetamin)
- kokain
- …

Drogama se smatraju i sredstva koja se legalno proizvode i upotrebljavaju u medicini ako se nabavljaju na nelegalan način radi nemedicinske uporabe, npr. morfin, kodein, amfetamin, kokain te neki lijekovi iz skupine sredstava za smirenje.
Proizvodi široke potrošnje kao benzin, aceton i sl. također mogu postati droge ako se uporabe kao sredstva za drogiranje.

Sintetičke droge
Početkom devedesetih godina Europa bilježi porast konzumacije sintetičkih stimulativnih droga, osobito derivata amfetamina, najčešće MDMA - droge nazvane Ecstasy.


OVISNOST

Ovisnost o opijatima se definira kao snažan psihički nagon za uzimanjem opijata tj. podrazumijeva nesavladivu želju za drogom, jaku želju za nabavljanjem i uzimanjem droge pod svaku cijenu, sklonost povećavanju doze droge kako ovisnost duže traje. Ovisnost o drogama osim opasnosti za ovisnika/ovisnicu nosi opasnost i za obitelj i cijelu društvenu zajednicu.

Ovisnost može biti psihička, fizička ili kombinirana.

Fizička ovisnost podrazumijeva promjene u funkcioniranju organizma koje nastaju uslijed dugotrajnog konzumiranja droga. Te se promjene nakon prestanka uzimanja droge očituju raznolikim simptomima, ovisno o sredstvu o kojem je čovjek ovisan. Organizam fizički ovisnog čovjeka održava tu novu ravnotežu jedino ako je droga stalno prisutna.

Psihička ovisnost je izmijenjeno stanje organizma u kojem osoba osjeća jaku potrebu za stalnim uzimanjem droge kako bi se zadržao osjećaj dobrog psihičkog stanja i zadovoljstva.
Pretežno psihičku ovisnost uzrokuju kokain, kanabis i neki halucinogeni. Ostali (opijati, amfetamini, neka sredstva za smirenje itd.) uzrokuju i psihičku i fizičku ovisnost, a samostalna fizička ovisnost je jako rijetka.


Klinička slika ovisnosti

Kao simptomi ovisnosti mogu se javiti akutna intoksikacija (predoziranje) ili apstinencijski sindrom.

Akutna intoksikacija očituje se sniženom tjelesnom temperaturom, euforičnim ponašanjem, pospanošću, sniženim krvnim tlakom, usporenim srčanim otkucajima, usporenim i plitkim disanjem, te crvenilom i svrbežom kože.


Tolerancija na droge

Tolerancija na droge je stanje u koje organizam dolazi nakon dugotrajnog uzimanja sredstva ovisnosti. Razvija se tako da se doza mora sve više povećavati kako bi se postigao željeni početni učinak i dobro funkcioniranje, a fizička ovisnost se sve više pojačava kako se doza povisuje i što dulje traje uzimanje. Tolerancija i fizička ovisnost razvijaju se vrlo brzo, a u slučaju ustezanja od uzimanja javlja se apstinencijski sindrom Za sredstva koja imaju slična svojstva i način djelovanja javlja se kombinirana (ukrižena) tolerancija.


Apstinencijski sindrom

Apstinencijski sindrom je skup simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja droge. Ovisno o sredstvu o kojem je čovjek ovisan, apstinencijski se sindromi razlikuju.
Apstinencijski sindrom očituje se znakovima pretjerane aktivnosti središnjeg živčanog sustava. Težina stanja u apstinencijskom sindromu se pogoršava s veličinom doze opijata koja se uzima i trajanjem uzimanja.
Simptomi započinju najranije 4-6 sati od posljednje doze. Javlja se potreba za uzimanjem droge uz tjeskobnost, ubrzano disanje, znojenje, suzenje, slinjenje, te zijevanje. Mogu se javiti i drhtavica, izmjena osjećaja topline i hladnoće, trzanje i bol u mišićima, anoreksija.

Česte komplikacije su plućne bolesti; upala pluća, plućni apsces, plućna embolija, zatim jetrene; virusni hepatitis A, B, C, mišićno-koštane; osteomijelitis (zbog širenja infekcije krvlju iz nesterilnih injekcija), imunološke; povišena razina protutijela IgM, IgG (nepoznatog razloga) i neurološke; anoksija mozga (nestanak kisika) i komplikacije kome.

Nesterilne igle koje narkomani često koriste stalan su izvor zaraze i infekcija koje uslijed načina života i neliječenja često završavaju teškim komplikacijama i životnom ugroženošću. Trudnice ovisne o heroinu, kao i one koje uzimaju metadon (zamjenska terapija) prenose tu ovisnost i na dijete, jer heroin i metadon slobodno prolaze kroz placentu.


LIJEČENJE

Kliničko liječenje ovisnika je izuzetno teško i uključuje ne samo medicinski, nego i psihosocijalni aspekt i poznavanje zakona. U terapiji predoziranja koristi se nalokson, intravenski, koji brzo rješava nesvjesno stanje nastalo predoziranjem. Sve takve bolesnike treba inače hospitalizirati i držati na promatranju 24 sata.

Apstinencijski sindrom je samoograničavajuća metoda liječenja i iako težak, nije opasan po život, no pacijenta treba informirati o tome što će mu se događati i kako će se osjećati. U slučaju teške nepodnošljivosti apstinencijskog sindroma, daju se prema procjeni lijekovi koji će olakšati da pacijent prebrodi krizu.
Jedna od mogućnosti odvikavanja od ovisnosti je i davanje zamjenske terapije, metadona čija se doza postupno smanjuje i tako nastoji izliječiti ovisnost kroz ublaženi apstinencijski sindrom, koji se lakše podnosi. Ustezanje od metadona rezultira apstinencijskim sindromom koji nastupa kasnije i postupnije.

U posljednje vrijeme primjenjuje se liječenje narkomana tzv. terapijama u zajednici.


ZLOUPORABA DROGA

Zlouporaba droga podrazumijeva ne-medicinsku primjenu navedenih sredstava koja dovodi do oštećenja tjelesnog ili psihičkog zdravlja osobe, a i do poremećaja u socijalnom funkcioniranje osobe (problemi u obitelji i na radnom mjestu, sukob sa zakonom).

Uzroci zlouporabe droga
Širenje zlouporabe droge može se protumačiti na nekoliko načina. Posljedica je širenja i jačanja međunarodnog kriminala te povećanjem proizvodnje i ponude; promjene kvalitete življenja i povećanim zahtjevima koje moderno društvo stavlja pred čovjeka.

Rizične skupine
Zlouporaba droga prisutna je u svim dobnim skupinama, ali je rizična skupina ipak adolescentna dob. "Krivci" za to su novi načini zabave, trendovi, pozitivni stavovi prema drogama, materijalistička filozofija, hedonistička orijentacija prema životu, povodljiva adolescenta osobnost itd. Osjećaj inferiornosti i nedostatak samopoštovanja; loše socijalne prilike u obitelji, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi doprinose vjerojatnosti da će adolescent posegnuti za drogama.

Kategorije konzumenata
Osobe koje uzimaju droge općenito se mogu podijeliti u dvije skupine: u prvoj se nalaze "uspješni konzumenti" koji uzimaju droge u svrhu stimulacije i smirenja, a služe im kao pomoć u trci za materijalističkim ciljevima modernog društva (karijera i zarada novca). U drugu skupinu pripadaju oni koji bježe od stvarnosti jer misle da su nesposobni za život, neuspješni i nedovoljno poštovani.
Sve veći dio populacije razvijenog svijeta pokazuje sklonost uzimanu psihoaktivnih sredstava da bi mogli raditi, ali je i sve više onih koji rade da bi se mogli nagraditi kupovanjem i konzumacijom pojedinih droga.

Broj ovisnika
Podaci o broju ovisnika moraju se uzeti s rezervom jer se do podataka može doći samo posredno, preko registriranih ovisnika u medicinskim institucijama, preko smrtnih slučajeva izazvanih predoziranjem ili putem registriranih kriminalnih aktivnosti. računa se da broj ovisnika o heroinu ne premašuje 0.5% ukupne populacije, dok je broj konzumenata heroina i drugih droga značajno viši.

Razvrstavanje ovisnika
Ovisnici se razvrstavaju u tzv. problematične i rekreativne, među kojima je najveći broj konzumenata derivata indijske konoplje (marihuana, hašiš). Tu će drogu barem jednom u životu probati stanovnici brojnih europskih gradova, a u Hrvatskoj do 50% mladih. Broj onih koji tu drogu uzimaju jednom tjedno kreće se u urbanim sredinama između 3 i 10%.


Ovisnost u Hrvatskoj

Procjenjuje se da je 1994. godine u Hrvatskoj bilo ukupno 6.000 ovisnika o ilegalnim drogama i još oko 35.000 osoba koje nisu ovisnici nego konzumenti neke od ilegalnih droga najmanje jednom tjedno. Vezano uz rat, nestabilnost i nagle političke i gospodarske promjene, u Hrvatskoj se od 1991. prati nagli porast broja konzumenata ilegalnih droga, osobito marihuane koja se uzgaja širom Hrvatske. Broj ovisnika koji su uključeni u supstitucijske programe metadonom povećan je 1994. godine na oko 1.200. U Zagrebu se od 1993. značajno povećao broj konzumenata droge Ecstasy, trendovske droge, čije se uzimanje povezuje s techno glazbom i osobito organizacijom rave partyja.

Spolna distribucija
Ovisnost je četiri puta češća u muškog spola nego u ženskog.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:14 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 08.02.2009.

Antipsihotici (neuroleptici)


Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin), piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen), derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni (haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Klinicko djelovanje: uklanjanje sumanutih ideja i halucinacija, sedacija
Klinicke podjele: tipicni-atipicni, nespecificni-specificni, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihoticna stanja s halucinacijama i sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobicajene dnevne doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15 mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid 50-600 mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam, prva 3 mj. trudnoce, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije, parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI
- Risperidon (Rispolept, Risperdal, Risset, Rispolux, Rispen, Prospera, Risnia, Risdonal, Torendo)
- Olanzapin (Zyprexa)
- Quetiapin (Seroquel)
- Aripiprazol (Abilify - nije još registriran u RH)
- Iloperidon


Terminologija

Prvo otkriveni antipsihotici (sve do pojave klozapina) nazivaju se klasičnim antipsihoticima ili neurolepticima tj. tipičnim ili konvencionalnim antipsihoticima ili velikim trankvilizatorima.
Odgovor zašto su se antipsihotici donedavno nazivali neuroleptici leži u stručno-znanstvenoj zabludi da je u pacijenta nužno izazvati tzv. neuroleptički sindrom (grč. neuron = žila, živac + lepsis = uhvatiti tj. ukočiti) da bi se polučio antipsihotički efekt.
Iako se ubrzo otkrilo da neuroleptički sindrom ne predstavlja mehanizam antipsihotičnog djelovanja, već se radi o neželjenoj i jatrogeno izazvanoj nuspojavi, naziv za ovu skupinu lijekova teško se mijenjao. Kada je godine 1958. otkriven klozapin, koji u pravilu nije izazivao ekstrapiramidalne fenomene u bolesnika, a s druge strane imao je izrazitiji antipsihotički učinak, on je nazvan atipičnim neuroleptikom, jer se nije željelo odustati od dogme da bez neuroleptičkog sindroma nema efikasnosti u liječenju psihotičnih stanja. Slijedeće godine dovele su do pronalaska brojnih antipsihotika koji također nisu u velikoj mjeri izazivali ekstrapiramidalne nuspojave (sulpirid, risperidon, olanzapin, serokvel, sertindol, ziprasidon, zotepin, amisulpirid, aripiprazol, iloperidon i još mnogih drugih u fazi istraživanja), no još uvijek se za njih koristio naziv atipični antipsihotici. Tek, kada je postalo apsurdno imati više atipičnih antipsihotika nego tipičnih pribjeglo se nešto ispravnijoj terminologiji, te se tako danas umjesto kategorije atipični antipsihotici koriste termini novi antipsihotici ili još bolje antipsihotici druge generacije.

U tablici dolje navode se antipsihotici prve i druge generacije te neka njihova obilježja.


Mehanizam djelovanja antipsihotika

U vrijeme kada je otkriven klorpromazin mehanizam antipsihotičnog djelovanja bio je još sasvim nepoznat. Tek nekoliko godina poslije (1957.) otkriva se njegovo blokirajuće djelovanje na postsinaptičke dopaminske receptore. Tako je zapravo, ex iuvantibus, otkriven jedan od temeljnih poremećaja koji se dugi niz godina smatrao osnovnim za nastajanje shizofrenije tj. hiperaktivnost centralnog dopaminergičnog sustava. Ta spoznaja nazvana je dopaminskom teorijom shizofrenije. Godine 1958. otkriven je klozapin – serotoninsko-dopaminski antagonist. Pokazalo se da je serotonin posebno važan za deficitarne tj. negativne simptome shizofrenije, a na snagu je stupila serotoninsko-dopaminska teorija shizofrenije.

Indikacije antipsihotika

Antipsihotici su općenito djelotvorni u liječenju pozitivnih psihotičnih simptoma (npr. halucinacije, bizarno ponašanje, sumanutosti) neovisno o dijagnostičkoj kategoriji. Antipsihotici druge generacije djelotvorni su i u poboljšavanju negativnih psihotičnih simptoma, npr. nemotiviranost, socijalno povlačenje, afektivna zaravnjenost, akinezija. Antipsihotici se ponekad rabe i u liječenju nekih formi nepsihotičnih bihevioralnih poremećaja: organski psihosindrom, Alzheimerova demencija, mentalna retardacija, delirij, Touretov sindrom, posttraumatski stresni poremećaj, prolazni psihotični simptomi u bolesnika s poremećajem ličnosti.

Neke nuspojave antipsihotika

Antipsihotici, poglavito prve generacije, često izazivaju značajne nuspojave koje onda mogu bitno ugroziti suradljivost bolesnika, te dovesti do recidiva bolesti. Niskopotentni antipsihotici imaju najizraženije antikolinergične nuspojave (kao suha usta, opstipacija, retencija urina, zamagljen vid), te najčešće dovode do ekstrapiramidalnih nuspojava: tremor, akatizija, diskinezija, tardivna diskinezija. Primjena niskopotentnih antipsihotika i klozapina može dovesti i do sniženja konvulzivnog praga u bolesnika, kao i do pojave ortostatske hipotenzije. Agranulocitoza je pak nuspojava koja je najčešće povezana s klozapinom, a radi mogućeg fatalnog ishoda ove pacijente je obavezno redovito monitorirati tj. provoditi sigurnosni program kontrole bijele krvne slike, zbog razvoja eventualne neutropenije. Tioridazin i ziprasidon mogu dovesti do značajnog produljenja QT intervala, pa je potreban oprez, poglavito kod osoba s kardiomiopatijom.

Antipsihotici druge generacije, poglavito olanzapin i klozapin, dovode često do porasta tjelesne težine, dislipidemije, a mogu biti i povezani s novonastalim dijabetes melitusom. Savjetuje se redovito kontrololiranje lipida, glukoze i tjelesne težine u svih bolesnika na novim antipsihoticima.

Maligni neuroleptički sindrom je idiosinkratska, potencijalno životno-ugrožavajuća nuspojava antipsihotične terapije.

Seksualne disfunkcije, smetnje potencije, prijapizam, bol pri orgazmu, najčešće se javljaju uz terapiju tioridazinom, no mogu se javiti i uz druge antipsihotike, pa i one druge generacije, poglavito uz one koji povisuju nivo prolaktina: risperidon, sulpirid, amisulpirid.

Izvor: medicinar.mef.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:16 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Antidepresivi


Što su antidepresivi?

Lijecenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspješne borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlicitih mehanizama djelovanja. Jedan od cestih uzroka neuspješne terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Najcešci razlog za to su nuspojave lijekova i/ili neinformiranost depresivnih bolesnika i njihovih obitelji. Danas se drži nužnim da depresivni bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je rijec o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi. Cilj lijecenja nije samo otklanjanje simptoma, nego uspostava dugotrajnog dobrog stanja i prevencija novih depresivnih epizoda. Antidepresivi djeluju tako što poticu prirodnu (normalnu) razinu kemikalija u mozgu, koja se moze znatno sniziti tijekom depresije. Za ucinke njihovog djelovanja treba se pricekati barem dva tjedna, no ukoliko nema promjene ni nakon šest tjedana, ponovno otidite svom lijecniku.

1. Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina

Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitora noradrenalina, serotonina i dopamina te tako povecavaju njihovu koncentraciju na spojevima zivcanih stanica. Njihove najcesce nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergicke nuspojave): suhoca usta, zamucenje vida, otezano mokrenje, zatvor, pogorsanje glaukoma, mentalna konfuzija. Takodjer mogu izazvati poremecaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. U klinickoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao sto su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin*1 i drugi.

2. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI / SIPPS)

Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmitorske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopce. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje iskljucivo na serotoninski sustav. Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izrazen ili nikakav ucinak na druge prijenosnicke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnosljivosti. U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin*3, sertralin*4, citalopram*5, fluoksetin*2 i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima koji se sve vise preporucuju kao antidepresivi prvog izbora.

3. Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)

Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgradjuje neurotransmitore. Posljedica je povecanje koncentracije neurotransmitora u mozgu. Prva generacija ovih lijekova moze imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrzi mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) moze nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

4. Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A

Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao sto je moklobemid*6. To su sigurni lijekovi, dobre podnosljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

5. Ostali antidepresivi

Na našem i svjetskom tržištu lijekova postoje i brojni drugi antidepresivi, različitih mehanizama djelovanja.

- Dualni serotoninski antidepresivi: Djeluju kao antagonisti serotoninskih receptora tipa 2 i kao slabi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. Predstavnici su trazodon i nefazodon.
- Dualni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina: Predstavnik je venlafaksin*8, antidepresiv s brzim nastupom ucinka i s dobrom podnosljivoscu cak i tijekom dugotrajne primjene.
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina: Predstavnik je reboksetin*7.
- Pojačivači ponovne pohrane serotonina: Predstavnik je tianeptin.
- Inhibitor ponovne pohrane noradrenalina i dopamina: Predstavnik je bupropion*11.
- Noradrenergički i specifični serotonergički antidepresiv: Predstavnik je mirtazapin*9.

Registar lijekova u RH, 2006:

N06A - Antidepresivi

N06AA - Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina
- klomipramin - Anafranil
- amitriptilin*1 - Amyzol
- maprotilin - Ladiomil

N06AB - Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
- fluoksetin*2 - Prozac, Portal, Fluval (u susjednim zemljama također: Fluoxetin, Fluxil, Flunirin, Fluxilan)
- fluvoksamin - Fevarin (u susjednim zemljama također: Avoxin)
- paroksetin*3 - Deprozel, Seroxat
- sertralin*4 - Zoloft, Luxeta, Halea, Asentra
- escitalopram - Cipralex
- citalopram*5 - Starcitin, Citalon

N06AG - Inhibitori monoaminooksidaze tipa A
- moklobemid*6 - Aurorix (u susjednim zemljama također: Auromid)

N06AX - Ostali antidepresivi
- tianeptin - Coaxil
- reboksetin*7 - Edronax
- venlafaksin*8 - Efectin, Efectin ER, Velafax
- hipericin*10 - Aktivin H, Hyperici Aktiv, Klosterfrau Sedinal
- mirtazapin*9 - Calixta, Mirzaten, Remeron


Amitriptilin*1
Amitriptilin je triciklični antidepresiv. Kemijski gledajući on je izrazito nalik na antipsihotike, stoga ima i određeno sedativno djelovanje. Osnovno snažno antidepresivno djelovanje praćeno je otklanjanjem uznemirenosti i tjeskobe.
Amitriptilin koči mehanizam membrane kojim se regulira ulazak serotonina i noradrenalina u adrenergičke i serotoninergičke neurone. U farmakološkom smislu to djelovanje može pojačati ili produžiti aktivnost neurona. Koristi se za liječenje endogene depresije i depresivnog poremećaja. Kao i svi triciklički antidepresivi amitriptilin ima dosta nuspojava. Njegova važnost (kao i važnost drugih tricikličkih antidepresiva) opala je pojavom SSRI (SIPPS) antidepresiva.
Registrirani u RH za 2006: Amyzol (LEK)

Fluoksetin*2
Fluoksetin kemijski nije sličan tricikličkim ili tetracikličkim antidepresivnim sredstvima. On je specifičan inhibitor ponovnog ulaska serotonina (5-hidroksitriptamin, 5-HT), tj. SSRI (SIPPS) antidepresiv. Svojedobno ga je na tržište stavila američka kompanija Eli Lilly pod komercijalnim nazivom Prozac i ubrzo je postao svojevrsni hit. Danas je fluoksetin (Prozac) sinonim za antidepresiv. Razlog tomu je činjenica da ne izaziva jake nuspojave i toksičnost mu je mnogo manja nego toksičnost tricikličkih antidepresiva. Međutim, fluoksetin nije bezazlen jer u slučaju predoziranja može izazvati epileptični napada. Također, neke njegove nuspojave (serotoninski sindrom) sliče djelovanju ecstasyja.
Registrirani u RH za 2006: Prozac (ELI LILLY), Portal (LEK), Fluval (KRKA). (U susjednim državama također: Fluxil, Flunirin, Fluxilan, Oxetin)

Paroksetin*3
Paroksetin je jaki i selektivni antidepresiv, inhibitor ponovne pohrane serotonina, a smatra se da je njegovo antidepresivno djelovanje i djelotvornost u liječenju opsesivno-kompulzivnih poremećaja i paničnih stanja povezano sa specifičnom inhibicijom ponovne pohrane 5-hidroksitriptamina (5-HT, serotonin) u moždanim neuronima. Paroksetin nije kemijski povezan s tricikličnim, tetracikličnim ili ostalim raspoloživim antidepresivima. Koristi se u liječenju simptoma svih vrsta depresije uključujući depresiju praćenu tjeskobom. Nakon početnog zadovoljavajućeg odgovora, nastavak liječenja paroksetinom djelotvoran je u prevenciji recidiva. Također, koristi se za liječenje simptoma i prevenciju recidiva opsesivno-kompulzivnog poremećaja, recidiva paničnih stanja sa ili bez agorafobije, socijalne anksioznosti/socijalne fobije, PTSP-a, te generaliziranog anksioznog poremećaja. Koristi se u dnevnoj dozi od 20 do 40 mg dnevno u obliku tableta. Paroksetin se ne smije koristiti u kombinaciji s inhibitorima monoamino oksidaze (MAO). Terapija paroksetinom može započeti 14 dana nakon prestanka uzimanja ireverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze i najmanje jedan dan nakon prestanka uzimanja reverzibilnog inhibitora monoamino oksidaze - moklobemida. Postoji velika i dokazana mogućnost pokušaja suicida u depresivnih bolesnika i to stanje može potrajati dok se ne postigne značajni terapijski učinak. Opće je kliničko iskustvo sa svim antidepresivnim lijekovima da se rizik od suicida može povećati u ranim fazama oporavka. Novijim istraživanjima posebno je pokazano da parokserin može uzrokovati povećanje vjerojatnosti počinjena samoubojstva. Nuspojave paroksetina su obično blage i ne utječu na kvalitetu života bolesnika. Produljenim liječenjem može se smanjiti jakost i učestalost nuspojava te one obično ne uzrokuju prekid liječenja paroksetinom. Najčešće zabilježene nuspojave povezane s primjenom paroksetina u kliničkim studijama bile su: mučnina, pospanost, znojenje, tremor, astenija, suhoća usta, nesanica, seksualna disfunkcija, vrtoglavica, opstipacija, proljev i smanjeni tek.
Registrirani u RH za 2006: Seroxat (BELUPO), Deprozel (PLIVA)

Sertralin*4
Sertralin je jak i specifičan inhibitor ponovnog neuronskog preuzimanja serotonina (5-HT). U kontroliranim ispitivanjima u zdravih dragovoljaca sertralin nije uzrokovao sedaciju niti je remetio psihomotorne funkcije. Sukladno njegovu selektivnom inhibiranju preuzimanja 5-HT, sertralin ne pojačava katekolaminergičnu aktivnost. Sertralin nema afiniteta za muskarinske (kolinergične), serotonergične, dopaminergične, adrenergične, histaminergične, GABA ili benzodiazepinske receptore. Za razliku od tricikličnih antidepresiva, tijekom liječenja sertralinom nije zapažen porast tjelesne težine; u nekih bolesnika može pri uzimanju sertralina nastupiti smanjenje tjelesne težine.
Sertralin se koristi za liječenjesimptoma depresije u bolesnika s manijom u anamnezi ili bez nje. Nakon zadovoljavajućeg odgovora nastavak liječenja sertralinom učinkovito prijeći povratak početne epizode depresije ili ponavljanje depresivnih epizoda. Sertralin je također koristan za liječenje opsesivno kompulzivne bolesti (OKB), paničnog poremećaja, s agorafobijom ili bez nje. Također, može se koristiti za liječenje djece oboljele od opsesivno-kompulzivne bolesti. Uobičajna dnevna doza iznosi 50 mg.
Tijekom ispitivanja provedenih prije stavljanja lijeka na tržište hipomanija ili manija javljale su se u otprilike 0,4% bolesnika liječenih sertralinom. Sertralin valja izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, dok u bolesnika s reguliranom epilepsijom zahtijeva pozorno praćenje. Kako je mogućnost pokušaja samoubojstva svojstvena depresiji i može potrajati sve dok ne nastupi znatnije povlačenje bolesti, bolesnike valja pomno nadgledati na početku liječenja
U ispitivanjima s višestrukim dozama za depresiju i OKB, sljedeće su nuspojave bile znatno učestalije uza sertralin negoli uz placebo: mučnina, proljev/rijetka stolica, anoreksija, dispepsija, tremor, omaglica, besanica, pospanost, pojačano znojenje, suha usta i seksualna disfunkcija (ponajprije odgođena ejakulacija u muškaraca).
Registrirani u RH za 2006: Zoloft (PFIZER), Halea (BELUPO), Luxeta (PLIVA), Asentra (KRKA). (U susjednim državama također: Tralin, Sonalia.)

Citalopram*5
Citalopram je antidepresiv, dostupan u obliku tableta i kao tekućina za oralnu primjenu. Djeluje u središnjem živčanom sustavu kao visoko selektivni inhibitor serotonina s minimalnim učinkom na noradrenalin i dopamin. Citalopram bi se trebao uzimati jednom dnevno, počevši terapiju s nižom dozom, prema potrebi je moguće lagano povećati dozu. Učinak ovog antidepresiva održava se kroz 32 tjedna terapije. Prema procjeni liječnika doza se može smanjivati nakon određenog perioda i to postupno, i nikada se ne ide na nagli prekid. Ako se pojave netolerantni simptomi paralelno sa smanjenjem doze ili kao odgovor na prekid terapije, uzima se u obzir ponovni povratak na prvotno propisanu dozu. Moguće nuspojave su: smanjenje spolne želje ili sposobnosti, poremećaj koncentracije, nesanica, zbunjenost, vrtoglavica, zatim neki gastrointestinalni poremećaji kao mučnina, povraćanje. Nije potvrđena mogućnost razvoja ovisnosti o ovom lijeku, ali potrebna je dobra procjena i praćenje pacijenta tijekom terapije kako se ne bi previdjeli znakovi zlouporabe. Veći je oprez potreban s pacijentima koji su patili od manije. Posebno je naglašena inkompatibilnost citaloprama s inhibitorima monoaminoksidaze, zbog opasnih, pa i fatalnih posljedica: hipertermija, rigidnost, delirij, koma. Kombinacija s NSAR povećava rizik od krvarenja. Citalopram nije odobren za uporabu u pedijatriji. Ne smije se uzimati kod bipolarne depresije. Oprez je potreban kod pacijenata s oštećenom bubrežnom i jetrenom funkcijom. Kod razumne terapije, citalopram ne utječe na sposobnost upravljanja vozilom i rada sa strojevima.
Registrirani u RH za 2006: Starcitin (PLIVA), Citalon (LEK)

Moklobemid*6
Moklobemid je antidepresiv koji djeluje neurotransmiterski sustav putem reverzibilne inhibicije monoaminooksidaze (MAO), posebice tipa A. Time je smanjen metabolizam noradrenalina, dopamina i serotonina te dolazi do povećanja njihove koncentracije i pojačanog djelovanja na raspoloženje i psihomotornu aktivnost. Moklobemid ublažava simptome kao što su iscrpljenost, nesposobnost upravljanja motornim vozilima i nesposobnost koncentracije. Moklobemid također uklanja simptome vezane uz socijalnu fobiju. Iako moklobemid nema sedativna svojstva, poboljšava kvalitetu sna kod depresivnih bolesnika u roku od nekoliko dana. Koristi se za liječenje depresije, depresivnih poremećaja i socijanih fobija.
Registrirani u RH za 2006: Aurorix (F. HOFFMAN LA ROCHE) (U susjednim državama također: Auromid)

Reboksetin*7
Reboksetin je najnoviji tip antidepresiva. On je selektivni inhibitor ponovnog unosa noradrenalina (NARI), za razliku od SSRI (SIPPS) antidepresiva koji su selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina. Na tržištu se pojavio 2001. godine. Reboksetin pokazuje zanimljiva svojstva - on se može uspjesno kombinirati sa SSRI (SIPPS) antidepresivima, a također može se bez opasnosti kombinirati i sa MAO-inhibitorima. Reboksetin se koristi za akutno liječenje depresije te za održavanje kliničkog poboljšanja u pacijenata. Učinak se postiže relativno brzo. Međutim, činjenica je da reboksetin nije doboljno iskoršten lijek, ali njegovo vrijeme tek dolazi.
Registrirani u RH za 2006: Edronax (PHARMACIA & UPJOHN)

Venlafaksin*8
Venlafaksin se koristi za tretman jačih depresivnih stanja i kada loše raspoloženje, gubitak volje, interesa vodi ka suicidalnim idejama. Indiciran je i kod sociopata, ali ne i kod blažih oblika napetosti i nervoze uzrokovane svakodnevnim stresom. Smatra se da je mehanizam djelovanja ovog lijeka povezan s njegovom sposobnošću utjecaja na neurotransmitore u mozgu. Nađeno je da su venlafaksin i njegov aktivni metabolit o-desmetilvenlafaksin inhibitori ponovnog unosa noradrenalina i serotonina te slab inhibitor ponovnog unosa dopamina Ne posjeduju inhibitornu aktivnost na monoaminoksidazu. Nemaju afinitet za muskarinske, kolinergičke, H1-histaminske i alfa-1-adrenergičke receptore. Dolazi u obliku tableta i kapsula s postupnim oslobađanjem, a obično se primjenjuje jednom dnevno, kako bi se ublažili simptomi depresije. Uočeno je i smanjenje anksioznosti.
U terapiji se treba držati propisa, u smislu u određenoj dozi, intervalima i ukupnosti trajanja primjene. Venlafaksin može izazvati neke alergijske reakcije, dovesti do promjena u ponašanju, pa i suicidalnih misli. Važno je obratiti pažnju i na reakcije poput pospanosti, zamućenog vida, zbog opasnosti u vožnji i u radu sa strojevima. Moguće su i vrtoglavice i nesvjestice. Ne koristi se kod bipolarnih poremećaja, bolesti ili ozljeda mozga, manije, bolesti srca, jetre, bubrega.
Registrirani u RH za 2006: Efectin, Efectin ER (WYETH WHITEHALL), Velafax (PLIVA)

Mirtazapin*9
Mirtazapin je noviji antidepresiv. Koristi se za ublažavanje simptoma depresije, poput osjećaja manje vrijednosti, krivice, tuge, gubitka volje i interesa za svakodnevne aktivnosti. Mehanizam djelovanja nije točno poznat. Neki rezultati pretkliničkih ispitivanja sugeriraju da mirtazapin povećava centralnu noradrenergičku i serotonergičku aktivnost. Prema tome, ponaša se kao antagonist centralnih presinaptičkih alfa-2-adrenergičkih inhibitornih receptora. Sedativni učinci se objašnjavaju svojstvom potencijalnog antagonista H1-histaminskih receptora, a kao umjereni antagonist alfa1-adrenergičkih receptora nosi mogućnost izazivanja hipotenzije. Antagonist je i muskarinskih receptora. Tijekom terapije upozorava se na pojavu promjena u ponašanju, kao anksioznost, impulzivnost, agresivnost, poremećaj spavanja. Ovo može biti povezano sa pogoršanjem simptoma depresije i suicidalnih misli, pa je važno obratiti se liječniku. Kod terapije je bitna dobra procjena doze i učestalosti primjene. Kad se primijeti poboljšanje, to ne znači ujedno i brzi prekid terapije.
Rizično je uzimati ga kod manično-depresivnih poremećaja, epilepsije, bolesti jetre, bubrega, srca. Moguće nuspojave su alergijska reakcija, nepravilan rad srca, blagi tremor, vrućica, vrtoglavica, pospanost, povećana podložnost infekcijama. Nema učinka ni sigurnosti za uporabu kod djece.
Registrirani u RH za 2006: Calixta (BELUPO), Mirzaten (KRKA), Remeron (ORGANON)

Hipericin*10
Kako su svi antidepresivi manje-više imaju relativo jake nuspojave i relativno su toksični, a djelovanje im je dvojbeno tako se danas sve više radi na tome da se lagani simptomi depresije i depresivni poremećaj tretira lijekovima biljnog porijekla.
Hipericin je glavni sastojak ekstrakta biljke gospina trava (Hypericum perforatum). Djeluje dvojako - s jedne strane lagano blokira monoaminoksidazu (poput MAO-inhibitora), a s druge strane lagano blokira ponovni unos serotonina (poput SSRI (SIPPS) antidepresiva).
Hipericin poboljšava raspoloženje otklanjajući potištenost, osjećaj tuge, melankolije i tjeskobe, nervozu, razdražljivost, malodušnost i bezvoljnost (nezainteresiranost za događaje i osobe iz svakodnevnog života) kao i prateće pojave: nesanicu, česte krize plača, umor, pojačan ili smanjen apetit i slično. S obzirom da djeluje i sedativno dobar je izbor kod laganih depresivnih poremećaja koje karakterizira (uz depresiju) i nemir i tjeskoba.
Unatoč činjenici da je hipericin najčešće dekleriran kao "prirodni lijek" ne treba se zavaravati i smatrati ga bezazlenim. Naime, hipericin čini kožu jako osjetljivom na UV zračenje sunce stoga je povećana opasnost od jakih opeklina tijekom izlaganja suncu. Nadalje, postoje izvješća o pojavi serotoninskog sindroma u osoba koje su uzimale pripravke na bazi biljke gospina trava. Također, primjećeno je da pripravci na bazi hipericina mogu izazvati gubitak kose, a postoje brojna izvješća o opasnim interakcijama hipericina s ostalim lijekovima.
Stoga hipericin treba favorizirati u odnosu na klasične antidepresive, ali se treba striktno pridržavati ljekarničkih i lječničkih uputa.
Registrirani u RH za 2006: Aktivin H (BELUPO), Klosterfrau Sedinal (KLOSTERFRAU); Hyperici Aktiv (CEDEVITA)

Bupropion*11
Nije registriran u RH. (U susjednim državama: Zyban)

Koji ce antidepresiv lijecnik propisati?

Odabir antidepresiva se moze vrsiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od clanova obitelji ako je taj bio lijecen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopce bio lijecen. Ako takvi podaci ne postoje, lijecnik ce se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergickim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.

Zasto nekad treba uzimati vise lijekova istovremeno?

Iako je pozeljna primjena samo jednog antidepresiva, cesto su u lijecenju depresije nuzne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se medusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojacanog terapijskog ucinka, ali bez vise nuspojava.
Depresiju cesto prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u pocetku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Uporabu anksiolitika treba ograniciti na krace vrijeme, do mjesec dana, zbog moguceg razvoja ovisnosti. Mnogi antidepresivi uz antidepresivni imaju i anksioliticki ucinak.

U lijecenju depresivnih bolesnika sa slabim terapijskim odgovorom na antidepresive nekad primjenjujemo i druge lijekove: hormone štitnjace, litij i antipsihotike. Dodavanje malih doza trijodtironina (hormona stitnjace) poboljsava se djelotvornost antidepresiva i skracuje vrijeme terapijskog odgovora. Dodavanjem litija antidepresivima postize se zadovoljavajuci terapijski odgovor u 50-65% slucajeva.

U bolesnika sa vrlo izrazenom psihoticnom slikom bit ce potrebno u terapiju ukljuciti i antipsihotike. Prednost treba dati novim antipsihoticima od kojih su se neki i potvrdili kao stabilizatori raspolozenja.

Kakav je tijek lijecenja?

Lijecenje depresije odvija se u tri faze.
Prva, akutna faza lijecenja traje cetiri do sest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv pocetno se poboljsanje moze uociti nakon 2 do 3 tjedna lijecenja, a smanjenje simptoma za 40-50% dogada se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajucoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajuceg poboljsanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakoloske skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajceg terapijskog pokusaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni ucinak ili kada lijek izaziva teze podnosljive nuspojave. Jedan od cestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nizoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom ucestalog javljanja novih epizoda.

Ako je postignut dobar ucinak, slijedi druga faza - terapija odrzavanja koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je odrzavanje sprecavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije odrzavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi lijecenja. U bolesnika u kojih nije nuzna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlacenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom ucestalosti trebat ce nastaviti s profilaktickom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i dozivotno. U slucajevima kada se nakon odredenog vremena odlucimo na prekid terapije on mora biti postupan.

Kada se lijekovi za depresiju trebaju uzimati dozivotno?

Ponekad se uzimaju dozivotno jer se radi o dugotrajnoj i upornoj bolesti koja, ako se ne lijeci, traje mjesecima i nakon kracih razdoblja poboljsanja dolazi do nove epizode bolesti. Vazno je uzimati terapiju toliko dugo koliko je odredio lijecnik, a ne prekidati lijecenje kada se bolesnik osjeca zdravo. Svaki samoinicijativni prekid terapije znaci povratak bolesti. Dugotrajnu terapiju antidepresivima treba vecina bolesnika s 2 ili vise depresivnih epizoda, svi bolesnici s 3 ili vise depresivnih epizoda, bolesnici lijeceni elektrostimulativnom terapijom i bolesnici kod kojih nije postignuto potpuno povlacenje simptoma.

Kako sprijeciti povratak bolesti?

Nakon sto nastupi remisija (povlacenje simptoma) depresije, preporuca se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili lijeceni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi lijecnik. U spomenutom vremenu preporuca se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog lijecenja i klinickom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije odrzavanja, cak i neko vrijeme nakon sto su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s lijecnikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah zapoceti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme sprijecili daljnju progresiju bolesti.

Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju dozivotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U slucaju prekidanja terapije koju je propisao lijecnik, doze lijekova se smanjuju postupno.

Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspolozenje ponovo ne uspostavi. Uobicajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, pracena neizdrzivom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve vecim kolicinama da bi se osigurao isti ucinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, cak i ako se lijek uzima vise mjeseci ili godina



ANTIDEPRESIVI

Kemijski sastav: monociklicki, biciklicki, triciklicki, tetraciklicki.
Mehanizam djelovanja: povecanje aktivnosti neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Klinicko djelovanje: uklanjanje depresivnog raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinicka podjela:
1) klinicka: amitriptilinski tip (sedativni), dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno stimulativni);
2) generacijaska (i, II, III);
3) mehanizam djelovanja (selektivni, neselektivni);
4) broj prstenova (mono, bi, tri, heterociklicki)

Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukucinak nastupa poslije 2-3 tj. primjene, a nuspojave odmah; optimalnu dozu odrediti u prva 2 tjedna (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatska hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI
- Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
- Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
- Paroxetin (Seroxat)
- Sertralin (Zoloft)
- Melitracen

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:55 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Anksiolitici


Anksiolitici je lijekovi koji se koriste za ublažavanje laganih psihičkih poremećaja, neuroza. Osim toga često se koriste i za ublažavanje posljedica stresa, napetosti, tjeskobe i sličnih poremećaja. Današnji moderni tempo života i civilizacija koja nemilosrdno nameće stres dovela je do toga da skoro da i nema osobe koja nije imala siimptome određenog vida neuroze.

Neuroze su psihički poremećaji gdje percepcija realnosti nije poremećena (kao u slučaju psihoza). Tu spadaju

  • nervoze

  • histerične reakcije

  • hipohondrije

  • fobije

  • kompulzivne neuroze

  • anoreksija
Nervoze su rezultat dugotrajnog stresa, a simptomi su slaba moć koncentracije, emocionalni poremećaji, laka emocionalna iritabilnost. U današnjem stresnom svijetu je vrlo česta. Kao posljedica kronične nervoze pojavljuje se i povećano lučenje želučane kiseline te nadraženost želučane sluznice što može izazvati i vrijed na želucu (ulkus, čir). Također, nervoza često može uzrokovati i nesanicu.

Histerične reakcije - nagle emocionalne reakcije na konfliktne situacije. Karakteristično za taj oblik neuroze je i žaljenje na tjelesne tegobe bez pravog fiziološkog razloga.

Hipohondrija je patološki strah od bolesti. Pacijent je uvjeren da osjeti određene tjelesne tegobe a da za to nema uporišta. Također, takve osobe često idu na lječničke preglede vidno zabrinuti da bi mogli imati nekakvu bolest o kojoj su netom čuli. [opširnije...]

Fobije podrazujevao iracionalni, patološki strah od različitih pojava. Tako imamo strah od letenja, visine, zatvorenog prostora, različitih životinja, otvorenog prostora, rulje, itd.

Kompulzivne neuroze. Pacijent ponavlja besmislene radnje. Primjer za to jest kompulzivno pranje ruku - osoba toliko često pere ruke da dolazi do totalnog izravnjanja površine ruku. Neki pacijenti koji pate od takve neuroze imaju običaj da stalno broje predmete. Drugi pak imaju nevjerojatni poriv za redom: opsjednuti su urednošću i neprestano moraju sve držati urednim. Pacijent je svjestan da su sve te radnje besmislene ali ne može se oduprijeti želji da ih i dalje provodi. Ako je takva osoba spriječena da radi takve radnje tada počinje osjećati nepodnošljiv strah.

Anoreksija. U pitanju je psihički poremećaj prehrane. Izuzetno je čest u mladih žena i djevojaka. Pojavljuje se tijekom puberteta i karakteristično je to što osoba odbija jesti zbog silnog straha od debljanja. Takva osoba je uvjerena da je pretila bez obizira što je njezin indeks tjelesne težine daleko u području pothranjenosti. Takve osobe postaju iznimno mršave, do te mjere da to počinje ugrožavati pravilan rad organizma. Kao srodan poremećaj javlja se i bulimija.

Također, anksiolitici se koriste za ublažavanje simptoma stanja zvanog derilium tremens. U pitanju je sindrom ustezanja kod odvikavanja od alkohola.

Za sve ove poremećaje koristimo anksiolitike čiji su efekti slijedeći:
- sedacija (smirenje)
- eliminacija strahova, napetosti i tjeskobe

Uz to anksiolitici se ponašaju i kao:
- antikonvulzivi
- centralni miorelaksansi
- centralni antihipertenzivi

U skupinu anksiolitika danas spadaju:
  • benzodiazepini (diazepam, oksazepam, medazepam, bromazepam, alprazolam, lorazepam)

  • karbamati (meprobamat)

  • azaspirodekandioni (buspiron)

Nekoć su kao anksiolitici često korišteni barbiturati. Međutim, zbog vrlo čestih slučajeva predoziranja "pilulama za smirenje" koji su u konačnici rezultirali smrtnim ishodima barbiturati su izašli iz uporabe kao anksiolitici i danas se koriste samo kao antiepileptici.

Najviše se koriste, dakako, benzodiazepini (stoga ćemo njihov mehanizam djelovanja obraditi zajednički). Benzodiazepini se vežu za benzodiazepinske receptore i potenciraju aktivnost GABA povećavaju učestalost otvaranja kloridnih kanala. Time uzrokuju hiperpolarizaciju neurona i njihovo teže izbijanje. Time oni uzrokuju smanjenje živčane aktivnosti na specifičnim mjestima mozga i posljedično sve nabrojane efekte.

Važno je za napomenuti da su benzodiazepini za razliku od barbiturata iznimno sigurni lijekovi. Naime, predoziranje benzodiazepinima neće imati pa posljedicu smrtni ishod kao kod barbiturata. Naravno to ne važi ako je osoba koja se predozirala benzodiazepinima u isto vrijeme konzumirala veće količine alkohonih pića! U tom slučaju benzodiazepini postaju vrlo opasni po život poput barbiturata! Stoga je krajnje opasno i nepredvidivo kombinirati benzodiazepine i alkoholna pića.

Zbog svoje sigurnosti benzodiazepinski anksiolitici su postali najkorišteniji lijekovi nakon analgoantipiretika. Na koncu konca, u današnjem modernom i stresnom svijet malo koja osoba nema simptome neuroza i potrebu za farmakološkom potporom u liječenju istih. Stoga je jasno zašto je potrošnja benzodiazepinskih anksiolitika toliko velika. Ta potrošnja je jako često nekritična i dugotrajna. Međutim, benzodiazepinski anksiolitici nisu niti imalo bezazleni lijekovi ako se koriste dugoročno - naime, oni izazivaju ovisnost i osoba koja duže vrijeme koristi takve lijekove stječe ovisnost o njima.

Dugotrajni stres iziskuje potrebu za stalnom terapijom anksioliticima. S obzirom da benzodiazepinski anksiolitici lako izazivaju ovisnost, puno je etičnije osobi pod stalnim stresom preporučiti alternativne, nefarmakološke metode uklanjanja stresa. Tim prije jer je klinička praksa dokazala veliki udio placeba kod nekih osoba u efektu farmakološke terapije.

Registar lijekova u RH, 2006:

N05B Anksiolitici
N05BA Derivati benzodiazepina
- diazepam*1 - Apaurin, Normabel, Diazepam Desitin, Diazepam JADRAN (u susjednim državama: Valium, Diazepam, Bensedin, Sedabenz)
- medazepam - Ansilan
- oksazepam*2 - Praxiten, Oksazepam
- lorazepam - Lorsilan (u susjednim državama: Lorazepam, Loram)
- bromazepam - Lexaurin, Lekotam, Lexillium (u susjednim državama: Bromazepam, Lexotanil)
- alprazolam*3 - Xanax, Helex, Misar (u susjednim državama: Ksalol, Zolarem)
N05BC Karbamati
- meprobamat*4 - Meprobamat

Diazepam*1
Diazepam je benzodiazepinski pripravak sa širokim područjem djelovanja. Djeluje anksiolitički, hipnosedativno, miorelaksirajuće i antikonvulzivno. Nakon vezanja diazepama na receptor poveća se funkcija neurotransmitora GABA, a također i inhibicija u središnjemu živčanom sustavu. Rezultat je antikonvulzivno i mišićno-relaksirajuće djelovanje. Zbog jačega djelovanja GABA smanjuje se djelovanje ekscitacijskih neurotransmitora serotonina, noradrenalina i acetilkolina, što povećava anksiolitičko. Koristi se za sva klinička stanja koja karakterizira osjećajna napetost, anksioznost, ekscitacija, nemir, nesanica i mišićni grčevi, posebno psihoneuroze i organske neuroze.
Od svih benzodiazepinskih anksiolitika najviše se koristi upravo diazepam. Zanimljivo je da se diazepam u jetri metabolizira u jedan drugi benzodiazepin a to je oksazepam.
Registrirani u RH za 2006: Apaurin (KRKA), Normabel (BELUPO), Diazepam Desitin (DESITIN ARZNEIMITTEL), Diazepam JADRAN (JADRAN GALENSKI LABORATORIJ). (U susjednim državama također: Valium, Diazepam, Bensedin, Sedabenz)

Oksazepam*2
Oksazepam je strukturno vrlo sličan diazepamu, a za razliku od njega ima jednu hidroksilnu skupinu na diazepinskom prstenu a također i metilnu skupinu manje na istom prstenu. Oksazepam je zapravo metabolit diazepama. Stoga je njegovo djelovanje nešto slabije od djelovanja diazepama, te se stoga smatra blažim anksiolitikom. Koristi se za smanjenje, odnosno uklanjanje napetosti, tjeskobe, nemira, razdražljivosti i nesanice bez obzira da li se ti simptomi javljaju samostalno ili uz neku drugu bolest. Među određenim oblicima nesanica, posebice je djelotvoran u onih psihičkog podrijetla.
Registrirani u RH za 2006: Praxiten (PLIVA), Oksazepam (BELUPO)

Alprazolam*3
Alprazolam je po mnogo čemu poseban anksiolitik. Prvenstvono po kemijskoj strukturi koja je kompliciranija od diazepama i oksazepama (i večine ostalih benzodiazepina) jer sadržava i treći triazolski prsten. Osim toga alprazolam ima kombinirano djelovanje - anksiolitično i antidepresivno. Naime, s jedne strane se veže na GABA receptore i djeluje poput uobičajnog benzodiazepina, ali je i antidepresiv. Zbog toga se koristi za specifične slučajeve neuroza kombiniranih s depresivnim ponašanjem. Također, alprazolam se koristi za ublažavanje napadaja panike.
Registrirani u RH za 2006: Xanax (PFIZER), Helex (KRKA), Misar (BELUPO). (U susjednim državama također: Ksalol, Zolarem)

Meprobamat*4
Meprobamat je pripadnik starije generacije anksiolitika. Njegovo djelovanje otkriveno je tijekom istraživanja derivata glikola. Zbog jako velike vjerojatnosti od nastanka ovisnosti i trovanja danas se uglavnom više ne koristi, osim u slučajevima derillium tremensa. U pitanju je sindrom koji se javlja kod osoba koji se liječe od alkohola i predstavlja sindrom ustezanja od alkohola.
Registrirani u RH za 2006: Meprobamat (PLIVA)

BUSPIRON
Buspiron je noviji anksiolitik koji ima sasvim drugačiji mehanizam djelovanja od benzodiazepinskih anksiolitika. Po strukturi je također potpuno različit u odnosu na benzodiazepine (sličniji je haloperidolu). Buspiron je agonist serotoninskih 5-HT1A receptora, a također djeluje i kao antagonist dopamina.
Zbog svega toga on ima sporiji nastup od benzodiazepinskih anksiolitika, a koristi se kao blagi anksiolitik za blaže oblike neuroza.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:22 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

FEVARIN (fluvoksamin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



fluvoxaminum

SASTAV
Jedna bijela filmom obložena tableta sadržava 100 mg fluvoksamin-maleata.
Pomoćne tvari: škrob, titan-dioksid (E171)

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Kutija sa 15 filmom obloženih tableta od 100 mg s dubokim urezom u blisterima (1x15).
Kutija sa 30 filmom obloženih tableta od 100 mg s dubokim urezom u blisterima (2x15).

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Antidepresivi, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Solvay Pharma d.o.o.
Maksimirska 112a
10 000 Zagreb
Hrvatska

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Solvay Pharmaceuticals B.V.
C.J. van Houtenlaan 36
1381 CP Weesp
Nizozemska

Solvay Pharmaceuticals
Route de Belleville
Lieu dit Maillard
01400 Châtillon sur Chalaronne
Francuska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
- Veliki depresivni poremećaj. Fevarin ne traba koristiti kod djece i adolescenata do 18 godina za liječenje velikog depresivnog poremećaja.
- Obuzeto-prislini poremećaj (OPP)

KONTRAINDIKACIJE
Ako koristite inhibitore monoaminooksidaze (MAO), obavijestite o tome svojeg liječnika ili ljekarnika prije početka primjene Fevarina.
Fevarin ne smijete uzimati ako ste alergični na bilo koji sastojak lijeka.

MJERE OPREZA PRI UPORABI
Prije nego što počnete uzimati Fevarin, obavijestite svojeg liječnika ili ljekarnika akoje odgovor potvrdan na bilo koje od slijedećih ptianja:
- Jeste li nedavno imali srčani udar?
- Bolujete li od epilepsije?
- Imate li šećernu bolest?
- Dobivate li elektrokonvulzivnu terapiju?
- Jeste li ikad bolovali od manije?

Rijetko se mogu pojaviti ili pojačati suicidalne misli i samoozljeđivanje tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja, sve dok antidepresivno djelovanje Fevarina ne postane jasno. Ako imate uznemirujuće misli ili događanja, odmah o tome izvijestite svojeg liječnika.

INTERAKCIJE S DRUGIM LIJEKOVIMA I DRUGI OBLICI INTERAKCIJA

Ako tijekom posljednja dva tjedna uzimate lijek za depresiju ili anksioznost, ili ako bolujete od shizofrenije, savjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom koji će provjeriti je li taj lijek inhibitor monoaminooksidaze, litij, triptofan, benzodiazepin ili triciklički antidepresiv, te će vam savjetovati je li sigurno početi terapiju Fevarinom.

Biljni pripravak od gospine trave (Hypericum perforatum) ne treba uzimati istodobno s Fevarinom. Ako ga već uzimate, potrebno je prekinuti primjenu i o tome obavijestiti svojeg liječnika.

Također trebate obavijestiti liječnika ili ljekarnika ako koristite neki od lijedećih lijekova:
- Fenitoin ili karbamazepin - lijekovi koji se koriste u liječenju epilepsije
- Teofilin - lijek koji se koristi u liječenju astme i bronhitisa
- Propranolol - lijek koji se koristi u liječenju visokog krvnog tlaka i bolesti srca
- Varfarin, nikumalon ili neki drugi lijek za sprečavanje zgrušavanja krvi
- Aspirin i aspirinu slični lijekovi koji se koriste u liječenju artritisa
- Tramadol ili metadon - lijekovi protiv bolova
- Sumatriptan - lijek koji se koristi u liječenju migrene
- Terfenadin - antihistaminik
- Ciklosporin - imunosupresiv
- Meksiletin - liljek koji se koristi u liječenju srčanih aritmija
- Ropinirol - lijek koji se koristi u liječenju Parkinsonove bolesti

Ako tijekom liječenja Fevarinom koristite bilo koji od navedenih lijekova, liječnik će češće htjeti provjeriti napredak liječenja.

S obzirom na moguću interakciju alkohola i Fevarina, možete se osjećati pospano i nestabilno. Preporučuje se izbjegavanje alkohola za vrijeme uzimanja Fevarina.

Konzumirate li velike količine čaja, kave i ostalih pića koja sadrže kofein, mogu se pojaviti simptomi poput drhtanja ruku, mučnine, lupanja srca, nemira i nesanice. Ti će simptomi nestati ako smanjite unos kofeina.

POSEBNA UPOZORENJA

Djeca i adolescenti do 18 godina
Fevarin se uobičajeno ne primjenjuje u terapiji djece i adolescenata do 18 godina, osim u bolesnika s obuzeto-prisilnim poremećajem (OPP). Uočeno je da djeca i adolescenti do 18 godina koji se liječe antidepresivima imaju povećan rizik pojave suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i izraženo neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes). Ako se liječnik u slučaju kliničke potrebe ipak odluči za terapiju Fevarinom djeteta ili adolescenta do 18 godina, važno je pratiti bolesnika i bez odlaganja javiti se svom liječniku ako primijetite ili sumnjate da su se pojavili navedeni simptomi.
Dosadašnjim kliničkim ispitivanjima nije dokazana djelotvornost i dugotrajna neškodljivost Fevarina u djece i adolescenata do 18 godina u pogledu rasta, razvoja i sazrijevanja.

Trudnoća i dojenje
Izvijestite svojeg liječnika o trudnoći ili mogućoj trudnoći prije početka primjene Fevarina.
Fevarin se u malim količinama izlučuje mlijekom. Zbog toga ga dojilje ne bi trebale uzimati.

Bolesnici s oštećenom bubrežnom ili jetrenom funkcijom
Ako imate oštećenu bubrežnu ili jetrenu funkciju, o tome trebate izvijestiti liječnika prije početka primjene Fevarina.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Možete upravljati vozilima i strojevima za vrijeme primjene Fevarina, osim ako primijetite da ste pospani dok uzimate lijek.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE

Tablete Fevarina trebate uzimati redovito i u skladu s uputama liječnika. Ako lilječnik savjetuje da uzimate više od 100 mg Fevarina dnevno, ne trebate odjednom uzeti cijelu dozu; upitajte svojeg liječnika kada da uzmete pojedinačne doze.

Odrasli
Većina bolesnika starijih od 18 godina počinju liječenje sa 50 ili 100 mg Fevarina dnevno, u jednoj večernjoj dozi. Maksimalna preporučena doza je 300 mg. Liječnici mogu propisati i drukčije doziranje Fevarina.

Djeca i adolescenti
Fevarin se propisuje i za liječenje obuzeto-prisilnog poremećaja (OPP) kod djece starije od 8 godina i adolescenata. Preporučena početna doza u ovoj dobnoj skupini je 25 mg/dan, a maksimalna doza ja 200 mg/dan.
Fevarin ne treba koristiti kod djece i adolescenata do 18 godina za liječenje depresije.

Tablete Fevarina treba progutati s vodom i bez žvakanja. Možete tablete podijeliti popola ako je liječnik tako savjetovao.
Uvijek primjenjujte propisanu dozu lijeka. Liječnik će savjetovati ako je potrebno promijeniti dozu.

Fevarinu je potrebno nešto vremena da počne djelovati. Neki bolesnici se ne osjećaju bolje prva dva do tri tjedna. Svakako nastavite uzimati tablete unatoč tome što se niste odmah počeli osjećati bolje.

Nastavite uzimati tablete sve dok vam liječnik ne savjetuje da prestanete. Čak i kada se počnete bolje osjećati, liječnik će tražiti da nastavite uzimati tablete neko vrijeme, kako bi bili sigurni da ćete ostati dobro.
Ako naglo prestanete uzimati Fevarin, mogu se pojaviti simptomi sustezanja kao što su glavobolja, mučnina, trncni, omaglica i anksioznost. Ti simptomi obično nisu ozbiljni i nestanu tijekom nekoliko dana. Ako imate tegobe prilikom prekida liječenja Fevarinom, obratite se svojem liječniku.

Izostavite li jednu tabletu, nastavite sa sljedećom dozom u uobičajeno vrijeme. Ne trebate pokušati nadoknaditi dozu koju ste izostavili.

PREDOZIRANJE
U slučaju predoziranja, odmah se javite liječniku.

NUSPOJAVE

S početkom djelovanja Fevarina bolesnici katkad osjećaju laganu mučninu. Iako neugodan, osjećaj mučnine bi, nastavite li uzimati tablete kao što je propisano, trebao ubrzo nestati.

Kod manje od jednog od 10 bolesnika mogu se pojaviti sljedeće nuspojave: abdominalna bol, glavobolja, slabost, palpitacije, ubrzan rad srca, gubitak apetita, opstipacija, dijareja, suhoća usta, dispepsija, povraćanje, letargija, agitacija, anksioznost, nervoza, omaglica, nesanica, pospanost, tremor i znojenje.

Kod manje od jednog od 100 bolesnika mogu se pojaviti slijedeće nuspojave: omaglica prilikom naglog ustajanja, bol u mišićima i zglobovima, poremećaj koordinacije, halucinacije, konfuzija, spazam mišića, odgođena ejakulacija i alergijske kožne reakcije (uključujući otok lica, usana ili jezika, osip i svrbež).

Kod manje od 1 od 1000 bolesnika može doći do poremećaja funkcije jetre, konvulzija, manije, neočekivanog mliječnog iscjetka iz dojke ili preosjetljivosti na sunčevu svjetlost.

Rijetko su bolesnici imali određene seksualne smetnja, promjene tjelesne težine, te vrlo rijetko trnce i poremećaj okusa.

Izviješteno je o slučajevima serotoninskog sindroma.
Ako istodobno imate nekoliko tegoba poput znojenja, rigidnosti ili grčenja mišića, nestabilnosti, konfuzije, iritabilnosti ili ekstremne agitiranosti, odmah prekinite primjenu Fevarina i obratite se liječniku.

Ako se na koži pojave modrice ili tamnocrvene pjege, obratite se liječniku za savjet.

O svakoj nuspojavi izvijestite svojeg liječnika ili ljekarnika.

ROK VALJANOSTI
Otisnut na pakovanju.
Lijek ne koristiti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati u originalnom neoštećenom pakovanju na temperaturi do 25°C.
Tablete čuvati na suhom mjestu zaštićenom od direktne sunčeve svjetlosti.
Lijek čuvati izvan dohvata djece!

DATUM REVIZIJE UPUTE
Lipanj 2006.

BROJ I DATUM RJEŠENJA O ODOBRENJU ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET U REPUBLICI HRVATSKOJ
Fevarin (R), 15 (1 x 15) filmom obloženih tableta: UP/I-530-09/05-02/640, 02. lipanj 2006.
Fevarin (R), 30 (2 x 15) filmom obloženih tableta: UP/I-530-09/05-01/954, 02. lipanj 2006.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 16:49 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

subota, 07.02.2009.

GINKGO (biljni preparat)


GinkgoGINKGO
ZA POBOLJŠANJE CIRKULACIJE


SASTAV
Što sadržava GINKGO film-tableta?
Jedna filmom obložena tableta sadržava 40 mg standardizirana suhog ekstrakta lista ginkga (Extractum Ginkgo biloba e fol. sicc.) s 24 % ginkgoflavonglikozida, što odgovara 10 mg ginkgoflavonglikozida.
Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, boja E 104, E 132 i E 171.

PAKOVANJE
Kutija s 30, 60 i 90 film-tableta.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Kako djeluju GINKGO film-tablete?
Djelatna tvar Ginkgo film-tableta je ekstrakt listova kineskog drveta Ginkgo biloba s 24 % ginkgoflavonglikozida i 6 % terpena.
GINKGO film-tablete su lijek biljnog podrijetla za sustavnu primjenu koji je djelotvoran kod poremećaja protoka krvi, osobito u mozgu, rukama i nogama.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/ PROIZVOĐAČA
BELUPO, lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
GINKGO film-tablete izdaju se bez recepta, u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti GINKGO film-tablete?
GINKGO film-tablete možete primijeniti za ublažavanje tegoba kod nedovoljne prokrvljenosti mozga (vrtoglavica, šum u ušima, glavobolja, oslabljeno pamćenje, poremećaj koncentracije, nesanica, neraspoloženje, osjećaj straha).
GINKGO film-tablete pomažu kod loše cirkulacije u rukama i nogama koja se očituje gubitkom osjeta, trncima, grčevima, obamrlošću i osjećajem hladnoće i pečenja.
GINKGO film-tablete namijenjene su i za ublažavanje posljedica nedovoljne cirkulacije u vratnoj kralježnici kao što je oslabljen sluh.
GINKGO film-tablete mogu se primijeniti kod hemoroida i varikoznih vena zbog pozitivnog učinka na elasticitet vena.

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti GINKGO film-tablete?
Ako ste već imali alergijsku reakciju na ekstrakt lista ginkga ili neki drugi sastojak lijeka, ne smijete koristiti GINKGO film-tablete.

MJERE OPREZA
Na što trebate paziti pri primjeni GINKGO film-tableta?
U slučaju da vam je potreban kirurški zahvat, obavezno obavijestite liječnika o primjeni GINKGO film-tableta.

INTERAKCIJE
Možete li uzimati GINKGO tablete istodobno s drugim lijekovima?
Izvijestite ljekarnika o svim lijekovima koje uzimate! Ne uzimajte istodobno s GINKGO film-tabletama lijekove koji sprečavaju zgrušavanje krvi (antikoagulanse) zbog povećane mogućnosti krvarenja.

POSEBNA UPOZORENJA
Što trebate znati prije primjene GINKGO film-tableta?

Trudnoća i dojenje
Ako ste trudnica ili dojilja, potrebno je posavjetovati se s liječnikom prije primjene GINKGO film-tableta.

Utjecan ja sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
GINKGO film-tablete nemaju utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Kako trebate uzimati GINKGO film-tablete?
Uzimajte jednu GINKGO film-tabletu tri puta na dan, nakon jela uz nešto tekućine. Prema potrebi možete povećati dozu do dvije GINKGO film-tablete tri puta na dan.

Koliko dugo možete primjenjivati GINKGO film-tablete?
GINKGO film-tablete možete primjenjivati duže vrijeme, s tim da se u liječenju simptoma oslabljenih moždanih funkcija i u liječenju simptoma loše cirkulacije u rukama i nogama preporučuje uzimanje lijeka najmanje 6–8 tjedana. Ako pri liječenju vrtoglavice i šuma u ušima ne dođe do poboljšanja nakon 6–8 tjedana, obratite se liječniku koji će razmotriti opravdanost daljnje primjene lijeka.

Što trebate učiniti ako ste propustili uzeti GINKGO film-tabletu?
Ako ste propustili uzeti GINKGO film-tabletu, možete nastaviti uzimati lijek uobičajeno, bez promjene u doziranju.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše GINKGO film-tableta?
Iako nisu zabilježeni posebni simptomi prekoračenja preporučene doze GINKGO film-tableta, javite se liječniku u slučaju da ste u značajnijoj mjeri prekoračili preporučenu dozu.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke mogu uzrokovati GINKGO film-tablete?
Pri pravilnoj primjeni GINKGO film-tablete uglavnom se vrlo dobro podnose. U pojedinim slučajevima mogu se javiti blage probavne smetnje, glavobolja ili kožne alergijske reakcije.
U slučaju nuspojave, obratite se ljekarniku ili liječniku!

NAČIN IZDAVANJA
Bez recepta, u ljekarnama.

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
GINKGO film-tablete ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Lijek treba čuvati pri temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:34 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

BELMIRAN SAN (biljni preparat)


Belmiran
BELMIRAN® SAN
za opuštanje i miran san
Dodatak prehrani

Što sadržava BELMIRAN® SAN?
Jedna filmom obložena tableta sadržava: 150 mg suhog ekstrakta korijena odoljena (Valerianae officinalis radicis extractum siccum) (4:1), 30 mg suhog ekstrakta češera hmelja (Humuli lupulistrobuli extractum siccum) (4:1) i 80 mg suhog ekstrakta pasiflore (Passiflorae incarnataeherbae extractum siccum) (4:1).
Pomoćne tvari u tabletnoj jezgri: kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; celuloza, mikrokristalična; karmelozanatrij, umrežena; natrijev laurilsulfat; kalijev poliakrilin; silicijev dioksid, koloidni,bezvodni; magnezijev stearat.
Pomoćne tvari u film ovojnici: talk; makrogol 6000; titanijev dioksid (E171); hipromeloza; poliakrilat 30 postotna raspršina; boja E132.

Kako djeluje BELMIRAN® SAN?
Nervoza, pojačana psihička napetost, preopterećenost, kontinuirani stres i pretjerana emocionalna uzbuđenja su stanja koja vrlo često mogu uzrokovati poremećaje spavanja.
BELMIRAN® SAN djeluje umirujuće i opuštajuće te tako osigurava smanjenu učestalost buđenja tijekom noći, odnosno kvalitetan san.
Valepotrijati iz korijena valerijane umiruju, skraćuju vrijeme uspavljivanja i omogućuju dublji san.
Flavonoidi iz pasiflore odgovorni su za umirujuće djelovanje, dok se humulonu i lupulonu, aktivnim supstancijama hmelja, pripisuje također umirujuće djelovanje kao i olakšano uvođenje u san.

Kada se preporuča primijeniti BELMIRAN® SAN?
BELMIRAN® SAN možete primijeniti:
• kada zbog velike psihičke prenapetosti i uznemirenosti ne možete zaspati
• kada se često budite tijekom noći.

Kako pravilno uzimati BELMIRAN® SAN?

Odrasli i djeca starija od 12 godina
Uzmite jednu BELMIRAN® SAN tabletu 1/2 do 1 sat prije spavanja s dosta tekućine.
U slučaju potrebe možete dodatno uzeti jednu BELMIRAN® SAN tabletu već ranije tijekom večeri.
Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti.

Djeca ispod 12 godina ne smiju uzimati BELMIRAN® SAN.

Trudnice i dojilje ne smiju uzimati BELMIRAN® SAN.

Koliko dugo možete uzimati BELMIRAN® SAN?
Trajanje primjene BELMIRAN® SAN tableta nije ograničeno. BELMIRAN® SAN ne uzrokuje navikavanje ni nakon duže primjene i ne uzrokuje pospanost sljedećeg jutra nakon buđenja.

Na što morate obratiti pažnju kada uzimate BELMIRAN® SAN?
BELMIRAN® SAN ne smijete uzimati kod preosjetljivosti (alergije) na pasifloru ili na neki drugi sastojak ovog proizvoda.
Za vrijeme terapije BELMIRAN® SAN tabletama nemojte uzimati lijekove za smirenje, alkohol ili alkoholna pića.

NAČIN IZDAVANJA
Bez recepta, u ljekarnama.

NAČIN ČUVANJA
BELMIRAN® SAN čuvajte pri temperaturi do 25°C.
BELMIRAN® SAN čuvajte izvan dohvata male djece!
BELMIRAN® SAN ne primjenjujte nakon isteka roka valjanosti!

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d.,
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

KLASA, URBROJ I DATUM RJEŠENJA
UP/I-541-02/08-01/269; 534-08-1-2/2-08-5; 22.04.2008.

Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d, Koprivnica
MARKETING BEZRECEPTNIH PROIZVODA

I. Savica 36, P.P. 62, 10 000 Zagreb
Tel.: 01/24 81 222 ; Fax: 01/ 23 71 396
E-mail: bezreceptni(a)belupo.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:29 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

BELMIRAN DAN (biljni preparat)


BelmiranBELMIRAN® DAN
za ublažavanje napetosti, stresa i uznemirenosti
Dodatak prehrani

Što sadržava BELMIRAN® DAN?
Jedna filmom obložena tableta sadržava: 350 mg suhog ekstrakta zelene pasiflore (Passiflorae incarnatae herbae extractum siccum) (4:1).
Pomoćne tvari u tabletnoj jezgri: celuloza, mikrokristalična; povidon; karmelozanatrij, umrežena; silicijev dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijev stearat.
Pomoćne tvari u film ovojnici: talk; makrogol 6000; titanijev dioksid (E171); hipromeloza; poliakrilat 30 postotna raspršina; boja E172.

Kako djeluje BELMIRAN® DAN?
Ubrzani ritam života, svakodnevni stres i pritisci kojima je izložen moderan čovjek mogu uzrokovati osjećaj psihičke napetosti, zabrinutosti, tjeskobe te rezultirati stanjima nemira i razdražljivosti.
BELMIRAN® DAN je biljni proizvod za ublažavanje neraspoloženja, psihičke napetosti i prenadraženosti.

Flavonoidi, glavna aktivna komponenta ekstrakta pasiflore, odgovorni su za umirujuće opuštajuće djelovanje.
Koncentracija aktivne komponente prilagođena je postizanju blago umirujućeg, odnosno harmonizirajućeg djelovanja na psihu koje ne izaziva pospanost tijekom dana.

Kada se preporuča primijeniti BELMIRAN® DAN?
BELMIRAN® DAN možete primijeniti:
• kada osjećate psihičku napetost i uznemirenost tijekom dana
• kada imate osjećaj zabrinutosti i tjeskobe
• kada ste izloženi stresu
• kada uslijed velikih intelektualnih napora i brzog ritma života osjećate razdražljivost.

Kako pravilno uzimati BELMIRAN® DAN?
Odrasle osobe starije od 18 godina:
Uzmite jednu BELMIRAN® DAN tabletu 2-3 puta dnevno s dosta tekućine.
Tablete uzimajte prema potrebi.
Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti.

Trudnice i dojilje ne smiju uzimati BELMIRAN® DAN.

Osobe mlađe od 18 godina ne smiju uzimati BELMIRAN® DAN.

Koliko dugo možete uzimati BELMIRAN® DAN?
Trajanje primjene BELMIRAN® DAN tableta nije ograničeno. BELMIRAN® DAN ne uzrokuje navikavanje/ovisnost ni nakon duže primjene.

NAČIN IZDAVANJA
Bez recepta, u ljekarnama.

NAČIN ČUVANJA
BELMIRAN® DAN čuvajte pri temperaturi do 25°C.
BELMIRAN® DAN čuvajte izvan dohvata djece!
BELMIRAN® DAN ne primjenjujte nakon isteka roka valjanosti!

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d.,
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

KLASA, URBROJ I DATUM RJEŠENJA
UP/I-541-02/08-01/344; 534-08-1-2/2-08-5; 23.06.2008.
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d, Koprivnica

MARKETING BEZRECEPTNIH PROIZVODA
I. Savica 36, P.P. 62,
10 000 Zagreb
Tel.: 01/24 81 222 ;
Fax: 01/ 23 71 396 ;
E-mail: bezreceptni(a)belupo.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:26 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

AKTIVIN-H (biljni preparat)


Aktivin - HBILJNI ANTIDEPRESIV


SASTAV
Što sadržava AKTIVIN® - H kapsula?
Jedna kapsula sadržava suhi ekstrakt zeleni gospine trave (Hyperici herbae extr. sicc., Hypericum perforatum L.) standardiziran na 0,2% hipericina, što odgovara 0,5 mg hipericina.
Pomoćne tvari: celuloza, mikrokristalična; boja quinoline yellow (E 104); boja sunset yellow FCF (E 110) i boja titanijev dioksid (E 171).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Kapsule;
30 (2x15) kapsula u blister (PVC/PVDC/Al) pakiranju, u kutiji.
60 (4x15) kapsula u blister (PVC/PVDC/Al) pakiranju, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Ostali antidepresivi.

Kako djeluju AKTIVIN® - H kapsule?
Aktivin® - H kapsule su lijek biljnog podrijetla čiju osnovnu djelatnu tvar čini standardizirani ekstrakt zeleni gospine trave, odnosno njen glavni sastojak hipericin koji utječe na djelovanje središnjeg i vegetativnog živčanog sustava.
Hipericin poboljšava raspoloženje otklanjajući potištenost, osjećaj tuge, melankolije i tjeskobe, nervozu, razdražljivost, malodušnost i bezvoljnost (nezainteresiranost za događaje i osobe iz svakodnevnog života) kao i prateće pojave: nesanicu, česte krize plača, umor, pojačan ili smanjen apetit i slično.

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5
Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Bez recepta, u ljekarni.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti AKTIVIN® - H kapsule?
Aktivin® - H kapsule možete primijeniti za poboljšanje raspoloženja kod blagih i srednje teških prvih i povratnih depresivnih epizoda, somatoformnih autonomnih poremećaja te simptoma kao što su nemir, tjeskoba i razdražljivost.

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti AKTIVIN® - H kapsule?
Ako ste već imali alergijsku reakciju na hipericin ili neki drugi sastojak lijeka, ne smijete koristiti Aktivin® - H kapsule.

MJERE OPREZA
Na što trebate paziti pri primjeni AKTIVIN® - H kapsula?
Pridržavajte se preporučenog doziranja!
Tijekom primjene Aktivin®-H kapsula nije poželjno izlagati se suncu jer hipericin može uzrokovati preosjetljivost na svjetlo (izrazito crvenilo kože sa svrbežom).
U slučaju pojave crvenila kože sa svrbežom odmah prekinite izlaganje suncu i uzimanje kapsula.
Ako ste već liječeni kod psihijatra te vam je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, nemojte uzimati Aktivin®-H kapsule bez savjetovanja s liječnikom.

INTERAKCIJE
Možete li uzimati AKTIVIN® - H kapsule istodobno s drugim lijekovima?
Izvijestite ljekarnika o svim lijekovima koje uzimate!
Ukoliko uzimate neke od sljedećih lijekova, savjetujte se s liječnikom prije primjene Aktivin®- H kapsula:
- inhibitori HIV proteaze i nenukleozidni inhibitori povratne transkriptaze (lijekovi koji se koriste u liječenju HIV –infekcije odnosno AIDS-a);
- imunosupresivi (lijekovi koji se primjenjuju nakon transplantacije organa);
- varfarin (lijek koji smanjuje zgrušavanje krvi);
- digoksin (lijek koji se primjenjuje u zatajenju srca);
- teofilin (lijek koji se primjenjuje u liječenju astme);
- antikonvulzivi (lijekovi koji se primjenjuju u liječenju epileptičkih napadaja);
- oralni kontraceptivi (lijekovi koji se primjenjuju za sprečavanje trudnoće);
- antidepresivi (lijekovi koji se primjenjuju u liječenju depresije);
- antimigrenici (lijekovi koji se primjenjuju u liječenju migrene tj. glavobolje).

POSEBNA UPOZORENJA
Što trebate znati prije primjene AKTIVIN® - H kapsula?

Bolesnici nakon presađivanja organa
Ukoliko uzimate imunosupresivne lijekove nakon presađivanja organa, ne preporuča se primjena Aktivin®-H kapsula zbog povećanog rizika od odbacivanja presatka.

Bolesnici s AIDS-om
Ukoliko uzimate lijekove koji se primjenjuju za liječenje HIV-infekcije odnosno AIDS-a (inhibitori HIV proteaze, nenukleozidni inhibitori HIV povratne transkriptaze), ne preporuča se primjena Aktivin®-H kapsula zbog moguće pojave otpornosti na lijekove ili neuspjeha liječenja.

Trudnoća i dojenje
Ako ste trudnica ili dojilja, obavezo zatražite savjet liječnika prije primjene Aktivin®-H kapsula.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Kako trebate uzimati AKTIVIN® - H kapsule?

Odrasli
Uzmite dvije Aktivin®-H kapsule na dan i to jednu neposredno prije doručka, a drugu za vrijeme ručka. Ukoliko patite od nesanice, drugu kapsulu uzmite neposredno prije spavanja.
Djeca u dobi od 6 do 12 godina
Djeca u dobi od 6 do 12 godina smiju uzimati Aktivin®-H kapsule samo po preporuci liječnika, u dozi od 1 kapsule na dan.
Koliko dugo možete primjenjivati AKTIVIN® - H kapsule?
Učinak Aktivin® - H kapsula može se očekivati tek nakon dva tjedna uzimanja pa se preporučuje primjena kroz najmanje 4-6 tjedana.
Trajanje primjene Aktivin® - H kapsula nije ograničeno, no ukoliko u razdoblju od 6 tjedana ne dođe do poboljšanja, obratite se liječniku.
Što trebate učiniti ako ste propustili uzeti AKTIVIN® - H kapsulu?
Ako ste propustili uzeti Aktivin® - H kapsulu, možete nastaviti uzimati lijek uobičajeno, bez promjene u doziranju.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše AKTIVIN® - H kapsula?
Prekoračenje preporučene doze Aktivin® - H kapsula može uzrokovati preosjetljivost na svjetlo (izrazito crvenilo kože sa svrbežom). U tom slučaju odmah prekinite izlaganje suncu i uzimanje kapsula.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke mogu uzrokovati AKTIVIN® - H kapsule?
Pri pravilnoj primjeni Aktivin®-H kapsule uglavnom se vrlo dobro podnose. Vrlo rijetko se pri primjeni preporučenih doza Aktivin®-H kapsula mogu javiti mučnine, osip, slabost ili uznemirenost.
U slučaju nuspojave, obratite se ljekarniku ili liječniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Aktivin® - H kapsule se ne smiju primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 25°C.
Aktivin® - H kapsule treba čuvati izvan dohvata djece!

Aktivin® - H NE SMIJE SE UPOTREBLJAVATI U KOMBINACIJI S DRUGIM ANTIDEPRESIVIMA!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:23 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZAN kapsule (zaleplon)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Što sadržavaju ZAN kapsule?
ZAN® 5 mg kapsule: 1 kapsula sadržava 5 mg zaleplona.
ZAN®10 mg kapsule: 1 kapsula sadržava 10 mg zaleplona.
Pomoćne tvari: laktoza monohidrat, mikrokristalna celuloza, boje E132, E171, E172.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Kapsule.
Kutija sa 7, 10 ili 14 kapsula u blisteru.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Kako djeluje ZAN?
Zaleplon je lijek za liječenje nesanice (hipnotik) iz skupine benzodiazepinima srodnih lijekova.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA / PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
ZAN se izdaje na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti ZAN?
ZAN je namijenjen za liječenje nesanice. Problemi sa spavanjem obično ne traju dugo te je uobičajeno da samo liječenje traje od nekoliko dana do 2 tjedna. Ako biste i nakon toga imali problema sa spavanjem, ponovno se javite svojem liječniku.

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti ZAN?
ZAN kapsule ne smijete primijeniti ako ste već imali reakciju preosjetljivosti na zaleplon ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
ZAN ne smijete primijeniti ako imate sindrom apneje u snu (privremeni prestanak disanja u snu), mijasteniju gravis (kronična neuromuskularna bolest koja se očituje slabošću i zamaranjem mišića), tešku respiracijsku insuficijenciju (otežano disanje zbog dugotrajne bolesti dišnog sustava) te teško poremećenu funkciju jetre.
ZAN nije namijenjen za primjenu u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

MJERE OPREZA
O čemu trebate obavijestiti liječnika prije primjene ZANA?
Obavijestite liječnika o svim zdravstvenim problemima koje imate ili ste prije imali, kao i o svim alergijama.
Obavijestite liječnika ako ste trudni ili namjeravate uskoro zatrudnjeti te ako dojite.

INTERAKCIJE
Smijete li primjenjivati ZAN istodobno s drugim lijekovima?
Važno je da obavijestite liječnika ili ljekarnika o drugim lijekovima koje uzimate, uključujući i one koje ste nabavili bez liječničkog recepta, zato što neki lijekovi mogu uzrokovati pospanost i ne smiju se uzimati istodobno sa ZANOM.

Kad se ZAN uzima istodobno s drugim lijekovima koji djeluju na mozak, moguća je pojava jake pospanosti. Moguće je da ćete i drugi dan biti pospani.
U te se lijekove ubrajaju:
• antipsihotici, hipnotici, anksiolitici/sedativi, antidepresivi (lijekovi koji se primjenjuju za liječenje duševnih bolesti i poremećaja)
• narkotički analgetici (lijekovi protiv jakih bolova)
• antiepileptici (lijekovi za liječenje epilepsije i sprečavanje epileptičkih napadaja)
• anestetici
• sedativni antihistaminici (neki lijekovi za ublažavanje alergijskih bolesti).
Upozorite liječnika ako uzimate cimetidin (lijek za ublažavanje želučanih tegoba) te eritromicin (antibiotik) ili rifampicin (lijek za liječenje tuberkuloze).

POSEBNA UPOZORENJA
Što trebate znati prije primjene ZANA?
Tijekom trajanja terapije ZANOM nemojte konzumirati alkoholna pića. Alkohol može pojačati neželjene učinke bilo kojeg lijeka za liječenje nesanice.

Budite posebno oprezni prilikom uzimanja ZANA ako ste ikad bili ovisni o alkoholu ili drogama.

Postoji mogućnost da osjetite privremeni gubitak pamćenja (amneziju) i pomanjkanje koordinacije tijekom uzimanja pripravaka za liječenje nesanice. To je moguće izbjeći ako ostanete mirovati najmanje 4 sata po uzimanju ZANA.

Tijekom dugotrajne primjene ZANA može se razviti ovisnost. Povećani rizik za razvoj ovisnosti imaju osobe sklone zloporabi alkohola te lijekova i droga (narkomani).
Ako se razvije ovisnost, u slučaju naglog prekida primjene lijeka mogu se pojaviti simptomi ustezanja koji uključuju glavobolju, bolove u mišićima, izrazitu tjeskobu, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost.

Trudnoća
Obavijestite liječnika ako ste trudni ili uskoro namjeravate zatrudnjeti. ZAN nije namijenjen za primjenu tijekom trudnoće jer nema dovoljno kliničkih podataka o neškodljivosti zaleplona u trudnoći.

Dojenje
Obavijestite liječnika ako dojite. ZAN nije namijenjen za primjenu tijekom dojenja jer nema dovoljno kliničkih podataka o neškodljivosti zaleplona u dojenčeta.

Smijete li upravljati vozilima i strojevima dok primjenjujete ZAN?
Ako se osjećate pospano ujutro nakon što ste uzeli ZAN, izbjegavajte upravljanje vozilima ili strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Kako trebate primjenjivati ZAN?

Vrlo je važno da uzimate ZAN točno prema uputi liječnika.

Nemojte primjenjivati ZAN kapsule za vrijeme ili neposredno nakon obilnog obroka jer se na taj način može odgoditi njihovo djelovanje.

Uzmite ZAN neposredno prije odlaska na spavanje ili nakon što ste već legli u krevet i primijetili da ne možete zaspati. Nemojte uzeti drugu dozu tijekom iste noći!

Kapsulu popijte s čašom vode.

Odrasli i adolescenti stariji od 18 godina
Preporučena doza za odrasle je 10 mg zaleplona (1 ZAN 10 mg kapsula ili 2 ZAN 5 mg kapsule) na dan.

Stariji bolesnici
Bolesnici stariji od 65 godina trebaju uzeti 1 ZAN 5 mg kapsulu na dan.

Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre
Bolesnici koji imaju blago ili umjereno poremećenu funkciju jetre trebaju uzeti 1 ZAN 5 mg kapsulu na dan.
Bolesnici s teško poremećenom funkcijom jetre ne smiju primjenjivati ZAN.

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega
U bolesnika koji imaju blago do umjereno poremećenu funkciju bubrega nije potrebno smanjenje doze ZANA.
U bolesnika s teško poremećenom funkcijom bubrega liječnik će procijeniti opravdanost primjene ZANA.

Koliko dugo možete primjenjivati ZAN?
Primjena ZANA treba biti što kraća i ne bi trebala trajati dulje od 2 tjedna.

Prestanak primjene ZANA
Tijekom prestanka primjene ZANA može se ponovno pojaviti prolazna nesanica popraćena promjenama raspoloženja, tjeskobom i nemirom. Ako primijetite neki od navedenih simptoma, potražite savjet svojega liječnika.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše ZAN kapsula?
Nikad ne uzimajte više ZAN kapsula nego što Vam je liječnik propisao. U slučaju da ste prekoračili preporučenu dozu, odmah se javite liječniku.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke može uzrokovati ZAN?
Kao i ostali lijekovi, ZAN može uzrokovati neželjene učinke.

Češće nuspojave (1 na 100 bolesnika) koje nastaju pri primjeni zaleplona su: usporenost/pospanost, poremećaji pamćenja, osjeti u obliku trnaca (parestezije), bolni menstruacijski ciklusi.

Rjeđe zabilježeni neželjeni učinci uključuju: omaglice, slabost, smanjenu koordinaciju pokreta, smanjenu mogućnost koncentracije, apatiju, noćni nemir, depresiju, uznemirenost, razdražljivost, smetenost, neuobičajeno razmišljanje i ponašanje (izražavanje načina ponašanja koje ne odgovara karakteru osobe, smanjenje inhibicija, agresivnost, bijes, iluzije, depersonalizaciju, psihozu), noćne more, dvoslike ili smetnje vida, povećanu osjetljivost na buku (hiperakuzija), poremećaje njuha (parosmija), poremećaje govora (dizartrija, nerazumljiv govor), gubitak osjeta npr. na udovima (hipoestezija), mučninu, smanjenje apetita, povećanu osjetljivost na svjetlo (dnevno, UV-svjetlo), osjećaj slabosti.

U vrlo rijetkim slučajevima mogu se javiti alergijske reakcije koje ponekad mogu biti i težeg oblika te popraćene teškoćama s disanjem i kod kojih može biti potrebna hitna medicinska pomoć.

U slučaju nuspojave, obratite se liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
ZAN ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
ZAN čuvajte pri temperaturi do 25°C.
ZAN čuvajte izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:19 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Q-PIN (kvetiapin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



UPUTA O LIJEKU
Q-PIN® 25 mg tablete
Q-PIN® 100 mg tablete
Q-PIN® 200 mg tablete
quetiapinum

1. ŠTO JE Q-PIN I ZA ŠTO SE UPOTREBLJAVA?
Q-PIN pripada skupini antipsihotika.
Q-PIN se upotrebljava u ublažavanju simptoma shizofrenije kao što su halucinacije (primjerice, kada se čuju neobjašnjivi glasovi), neobične i zastrašujuće misli, promjene u ponašanju, usamljenost i zbunjenost.
Q-PIN se također koristi u liječenju maničnih poremećaja raspoloženja kada se osoba osjeća pretjerano uzbuđeno, ima smanjenu potrebu za snom, pretjerano je pričljiva, ima ubrzane misli i ideje te je pretjerano razdražljiva.

2. ŠTO MORATE ZNATI PRIJE NEGO POČNETE UZIMATI Q-PIN?
Q-PIN ne smijete upotrebljavati ako ste preosjetljivi na kvetiapin ili na bilo koji od sastojaka ovog lijeka.
Budite posebno oprezni ako:
- ste trudni, planirate trudnoću ili dojite
- imate problema sa srcem
- imate snižen krvni tlak
- ste imali moždani udar
- imate problema s jetrom
- ste ikada imali epileptički napad
- znate da ste nekada imali sniženi broj bijelih krvnih stanica što je moglo biti povezano s uzimanjem nekog lijeka
- imate šećernu bolest.
Ukoliko niste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, javite se svom liječniku.

Ako ste do sada uzimali neki drugi lijek u svrhu liječenja Vaših simptoma te zbog toga izgubili menstruaciju, promjena terapije na Q-PIN može ponovno uspostaviti redovita menstruacijska krvarenja.

Istovremena primjena drugih lijekova
Obavijestite svog liječnika o svim lijekovima koje uzimate ili ste nedavno uzimali, uključujući i one koje ste kupili bez recepta. Ukoliko ste zaprimljeni u bolnicu, obavijestite nadležnog liječnika da uzimate Q-PIN kao i o bilo kojim drugim lijekovima koje uzimate.
Obavijestite liječnika o drugim lijekovima koje uzimate jer neki lijekovi mogu ometati djelovanje drugih.
Obavijestite liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova: lijek zbog anksioznosti, depresije, ili epilepsije (primjerice, fenitoin ili karbamazepin), protiv bakterijske ili gljivične infekcije (primjerice, eritromicin ili ketokonazol), ili lijek za regulaciju povišenog krvnog tlaka. Također, recite liječniku ako uzimate rifampicin (za liječenje tuberkuloze), barbiturate (zbog nesanice) ili tioridazin (za liječenje psihičkih bolesti).

Istovremena primjena hrane i pića
Q-PIN tablete možete uzimati neovisno o jelu. Tablete treba progutati cijele s vodom.
Budite oprezni s konzumacijom alkoholnih pića jer u kombinaciji s Q-PINOM ona mogu izazvati pospanost.

Trudnoća i dojenje
Nema podataka o primjeni Q-PINA tijekom trudnoće. U dogovoru s Vama liječnik će procijeniti koliko očekivana korist liječenja opravdava mogući rizik.
Nije poznato u kojoj se mjeri Q-PIN izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se preporučuje prekinuti dojenje tijekom terapije Q-PINOM.
Upravljanje vozilima i strojevima
Q-PIN može uzrokovati pospanost. Provjerite kako Q-PIN djeluje na Vas prije nego krenete upravljati motornim vozilom ili strojem.
Važne informacije o nekim sastojcima Q-PIN tableta Q-PIN tablete sadrže mliječni šećer (laktozu). Stoga ako bolujete od nekog oblika nepodnošljivosti šećera, prije nego počnete primjenjivati ovaj lijek obavijestite o tome svog liječnika.

KAKO UZIMATI Q-PIN?
Liječnik Vam može dati drugačije upute o uzimanju lijekova od ovdje navedenih.
Važno je da uzimate lijek onako kako Vam je odredio Vaš liječnik. Ako niste sigurni kako trebate uzimati lijek, uvijek pitajte svog liječnika.
Q-PIN tablete treba progutati cijele s vodom. Nemojte ih žvakati.
Vaš će liječnik odrediti početnu dozu lijeka ovisno o simptomima bolesti. Početna doza obično iznosi 50 mg (dvije tablete od 25 mg) prvog dana terapije, 100 mg drugog dana, 200 mg trećeg dana i 300 mg četvrtog dana terapije. Doziranje lijeka može se započeti i sa 100 mg prvog dana terapije, 200 mg drugog dana, 300 mg trećeg dana i 400 mg četvrtog dana terapije.
Nakon toga liječnik će odrediti koliko dnevno tableta Q-PINA trebate uzimati (obično dva puta na dan). Ukupna dnevna doza može biti u rasponu od 150 mg do 800 mg. Doza koju će Vam propisati Vaš liječnik ovisi o Vašoj reakciji na liječenje Q-PINOM.
Q-PIN tablete mogu biti različitih doza, a svaka jačina ima drukčiju boju. Stoga Vas ne bi trebalo iznenaditi da tablete Q-PINA nisu uvijek iste boje.
Ako trebate uzimati Q-PIN tijekom duljeg razdoblja, moguća je pojava nevoljnih pokreta različitih dijelova tijela, prvenstveno mišića lica i jezika. Obavijestite liječnika o pojavi ovakvih smetnji.
Ako imate šećernu bolest ili nosite rizik za pojavu šećerne bolesti, liječnik će prema potrebi odrediti kontrolu razine šećera u krvi tijekom uzimanja Q-PINA.

Bolesnici s poremećajem rada bubrega ili jetre
Ako imate problema s radom bubrega ili jetre, liječnik može smanjiti dozu Q-PINA.
Starije osobe
U starijih osoba liječnik može propisati manju dozu Q-PINA.
Djeca i adolescenti
Ne preporučuje se primjena Q-PIN tableta.
Što morate poduzeti ukoliko ste uzeli previše Q-PIN tableta?
Ukoliko ste slučajno uzeli više Q-PIN tableta nego što Vam je liječnik propisao, odmah se javite najbližoj hitnoj pomoći ili o tome obavijestite svog liječnika ili ljekarnika. Uzmite preostale tablete ili uputu o lijeku sa sobom kako bi zdravstveni djelatnici kojima ste se obratili znali točno koji ste lijek uzeli.

Simptomi predoziranja uključuju vrtoglavicu, izrazitu pospanost, ubrzani rad srca i niski krvni tlak.
Na što treba obratiti pažnju ako ste zaboravili uzeti Q-PIN tabletu?
Ako zaboravite uzeti jednu dozu, uzmite je čim se sjetite, osim ako nije blizu uobičajeno vrijeme za dozu. U tom slučaju preskočite dozu koju ste zaboravili i nastavite sa sljedećom dozom u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvije doze istovremeno.
Na što treba obratiti pažnju ako prekinete liječenje Q-PIN tabletama?
Ako naglo prekinete uzimanje lijeka, moguća je pojava sljedećih tegoba: mučnina, povraćanje, nesanica ili nevoljni, trzajni pokreti dijelova tijela. Osim toga, moguća je ponovna pojava simptoma bolesti zbog kojih ste i započeli s uzimanjem Q-PINA.
Dozu lijeka potrebno je postupno smanjivati pridržavajući se savjeta Vašeg liječnika. Za dodatne informacije javite se svom liječniku.

Ako se niste prethodno savjetovali s liječnikom, nemojte prestati s uzimanjem tableta iako se bolje osjećate.

3. MOGUĆI NEŽELJENI UČINCI Q-PINA

Poput svih lijekova, Q-PIN tablete mogu izazvati neželjene učinke u nekih bolesnika.
Tijekom primjene ovog lijeka, možete primijetiti sljedeće neželjene učinke:

Vrlo često (javljaju se u više od 1 na 10):
- vrtoglavica
- pospanost (može prestati u nastavku liječenja).

Često (javljaju se u manje od 1 na 10, a u više od 1 na 100 slučajeva):
- ubrzani rad srca
- suha usta
- zatvor stolice
- loša probava
- osjećaj slabosti
- oticanje ruku i nogu
- dobivanje na tjelesnoj težini, uglavnom tijekom prvih tjedana liječenja
- nesvjestica
- začepljen nos
- nagli pad krvnog tlaka prilikom ustajanja, što može izazvati vrtoglavicu ili omaglicu.

Manje često (javljaju se u manje od 1 na 100, a u više od 1 na 1000 slučajeva):
- alergijska reakcija koja može uključivati crvenilo kože (urtikarija ili koprivnjača) i oticanje kože
- epileptički napad.

Rijetko (javljaju se u manje od 1 na 1000, a u više od 1 na 10000 slučajeva):
- groznica
- vrlo jaka pospanost
- ukočenost mišića
- izraziti porast krvnog tlaka ili ubrzanje rada srca
- smanjena budnost
- prijapizam (dugotrajna i bolna erekcija).

Vrlo rijetko (javljaju se u manje od 1 na 10000 slučajeva):
- povišeni šećer u krvi
- pogoršanje već postojeće šećerne bolesti.

Ovaj popis neželjenih učinaka lijeka ne bi Vas trebao uznemiriti jer vjerojatno ništa od navedenog nećete doživjeti.
Ako bilo koji od neželjenih učinaka postane ozbiljan ili primijetite pojavu neželjenog učinka koji nije naveden u ovoj uputi, molimo Vas da o tome obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika.

U slučaju pojave sljedećih smetnji, prestanite uzimati Q-PIN te se odmah javite liječniku ili najbližoj hitnoj pomoći:
- groznica, dugotrajna grlobolja ili afte u ustima, ubrzano disanje, znojenje, ukočenost mišića, osjećaj neuobičajene slabosti ili omaglica
- epileptički napad
- alergijska reakcija karakterizirana crvenilom kože (urtikarija ili koprivnjača) te oticanjem kože i usnica
- prijapizam (dugotrajna i bolna erekcija).

O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

5. ROK VALJANOSTI I ČUVANJE Q-PINA

Rok valjanosti je otisnut na pakiranju.
Lijek ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!
Lijek čuvajte izvan dohvata i pogleda djece!

6. DODATNI PODACI O Q-PINU
Što sadrži Q-PIN?
Djelatna tvar je kvetiapin.
Q-PIN 25 mg tablete: jedna tableta sadrži 25 mg kvetiapina u obliku kvetiapinfumarata.
Q-PIN 100 mg tablete: jedna tableta sadrži 100 mg kvetiapina u obliku kvetiapinfumarata.
Q-PIN 200 mg tablete: jedna tableta sadrži 200 mg kvetiapina u obliku kvetiapinfumarata.
Ostali sastojci su:
Tabletna jezgra
Hipromeloza; kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; laktoza hidrat; kukuruzni škrob; natrijev škroboglikolat, vrste A; magnezijev stearat; celuloza, mikrokristalična; talk; silicijev dioksid, koloidni, bezvodni.
Film ovojnica
Q-PIN 25 mg tablete: crveni i žuti željezov oksid (E172); hipromeloza; titanijev dioksid (E171); makrogol 400; sunset yellow (E110).
Q-PIN 100 mg tablete: žuti željezov oksid (E172); hipromeloza; titanijev dioksid (E171); makrogol 400.
Q-PIN 200 mg tablete: hidroksipropilceluloza; hipromeloza; titanijev dioksid (E171), talk.
Farmaceutski oblik i sadržaj pakiranja
Filmom obložena tableta.
Q-PIN 25 mg tablete: 60 (2 x 30) tableta u PVC/Al blisteru, u kutiji.
Q-PIN 100 mg tablete i Q-PIN 200 mg tablete: 60 (4 x 15) tableta u PVC/Al blisteru, u kutiji.
Ime i adresa nositelja odobrenja/proizvođača
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Hrvatska
Datum revizije upute Travanj 2008.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:10 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PROSPERA (risperidon)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



PROSPERA ®
Antipsihotik

SASTAV
Što sadržavaju PROSPERA tablete?
Jedna filmom obložena PROSPERA 1 mg tableta sadržava 1 mg risperidona – djelatne tvari – te sljedeće pomoćne tvari: laktozu, mikrokristalnu celulozu, propilenglikol, boju E171.
Jedna filmom obložena PROSPERA 2 mg tableta sadržava 2 mg risperidona – djelatne tvari – te sljedeće pomoćne tvari: laktozu, mikrokristalnu celulozu, propilenglikol, boje E110 i E171.
Jedna filmom obložena PROSPERA 3 mg tableta sadržava 3 mg risperidona – djelatne tvari – te sljedeće pomoćne tvari: laktozu, mikrokristalnu celulozu, propilenglikol, boje E104 i E171.
Jedna filmom obložena PROSPERA 4 mg tableta sadržava 4 mg risperidona – djelatne tvari – te sljedeće pomoćne tvari: laktozu, mikrokristalnu celulozu, propilenglikol, boje E104, E132 i E171.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Filmom obložene tablete
PROSPERA 1 mg, 2 mg i 3 mg tablete: kutija s 20 ili 60 tableta (1 ili 3 blistera s 20 tableta)
PROSPERA 4 mg tablete: kutija s 20 ili 60 tableta (2 ili 6 blistera s 10 tableta)

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Kako djeluje PROSPERA?
PROSPERA je antipsihotik, lijek namijenjen liječenju shizofrenije i simptoma manije u bolesnika s bipolarnim poremećajem.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska.

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
PROSPERA tablete izdaju se na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti PROSPERU?
PROSPERA je namijenjena liječenju akutne i kronične shizofrenije i drugih psihotičnih stanja s izraženim pozitivnim simptomima (kao što su halucinacije, sumanutost, poremećaji mišljenja, odbojnost, neuobičajena sumnjičavost (paranoja)) i/ili negativnim simptomima (kao što su ravnodušnost, emotivna i socijalna povučenost, oskudan govor).
PROSPERA također ublažava i afektivne simptome povezane sa shizofrenijom (kao što su depresija, osjećaj krivnje, tjeskoba).
PROSPERA je učinkovita u održavanju kliničkog poboljšanja tijekom nastavka liječenja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje.
PROSPERA je namijenjena liječenju simptoma manije u bipolarnom poremećaju. Spomenuti simptomi obuhvaćaju povišeno ili razdražljivo raspoloženje, prenaglašeno samopoštovanje, smanjenu potrebu za spavanjem, potrebu da se stalno govori (prisilni govor), bijeg misli, rastresenost ili nedovoljno prosuđivanje, uključujući agresivno ponašanje.

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti PROSPERU?
PROSPERU ne smijete primijeniti ako ste već imali alergijsku reakciju na risperidon ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka. Alergijska reakcija očituje se simptomima kao što su osip, svrbež, otok lica ili usana, teškoće s disanjem.

MJERE OPREZA

Na što trebate paziti pri primjeni PROSPERE?
U slučaju pojave alergijske reakcije pri primjeni PROSPERE, odmah prestanite uzimati lijek i javite se liječniku!Pridržavajte se preporučenog doziranja!
Obavijestite liječnika o svim zdravstvenim problemima koje imate ili ste prije imali, kao i o svim alergijama.

Prije primjene PROSPERE obavezno obavijestite liječnika:
- ako uzimate lijekove za Parkinsonovu bolest
- ako bolujete od bolesti srca i krvnih žila, bolesti jetre ili bubrega, Parkinsonove bolesti, epilepsije ili demencije
- ako ste imali moždani udar ili tranzitornu ishemičku ataku (prolazno smanjenje protoka krvi kroz mozak).

Trebate također obavijestiti liječnika ako imate druge čimbenike rizika za bolest krvnih žila, uključujući povišeni krvni tlak, dijabetes (šećernu bolest), pušenje te poremećaj srca koji se naziva atrijska fibrilacija.
U tom će slučaju liječnik odlučiti smijete li primjenjivati PROSPERU i prilagoditi doziranje.

Ako bolujete od dijabetesa (šećerne bolesti) ili imate povećani rizik za nastanak dijabetesa, Vaš će Vam liječnik tijekom primjene PROSPERE povremeno kontrolirati razinu šećera u krvi.
Pri dugotrajnoj primjeni PROSPERE može doći do porasta tjelesne mase.

INTERAKCIJE

Smijete li primjenjivati PROSPERU istodobno s drugim lijekovima?
U pravilu PROSPERU smijete primjenjivati istodobno s drugim lijekovima. Ipak, važno je da obavijestite liječnika o drugim lijekovima koje uzimate, uključujući i one koje ste nabavili bez liječničkog recepta, zato što neki lijekovi mogu ometati djelovanje drugih.

Kako bi Vam propisao odgovarajuću dozu PROSPERE, posebno je važno da Vaš liječnik zna uzimate li još neki od sljedećih lijekova:
- anksiolitik (lijek za liječenje tjeskobe) ili trankvilizator (lijek za nesanicu)
- neke lijekove protiv bolova
- neke antihistaminike (lijekovi za ublažavanje simptoma alergijskih bolesti)
- neki antidepresiv (lijek za liječenje depresije, npr. fluoksetin, paroksetin)
- karbamazepin (lijek za liječenje epilepsije ili neuralgije facijalnog živca koja se očituje vrlo snažnim napadajima bolova u području lica).

POSEBNA UPOZORENJA

Što trebate znati prije primjene PROSPERE?
Trebate biti oprezni pri konzumiranju alkohola tijekom liječenja PROSPEROM. Kombinirani učinak PROSPERE i alkohola može Vas učiniti jako pospanima.
Trudnoća
Ne preporučuje se primjena PROSPERE tijekom trudnoće jer nema dovoljno kliničkih podataka o njezinoj neškodljivosti u tom razdoblju.
Prije primjene PROSPERE obavijestite liječnika ukoliko ste trudni ili namjeravate zatrudnjeti.
Dojenje
Ako primjenjujete PROSPERU nemojte dojiti jer se ona izlučuje u majčino mlijeko i može imati štetne učinke za dojenče.
Stariji bolesnici
Stariji bolesnici osjetljiviji su na učinak PROSPERE pa se u njih obično primjenjuje polovica preporučene doze.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre ili bubrega
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre ili bubrega potrebno je smanjenje doze PROSPERE na polovicu preporučene doze.
Djeca
Djeca mlađa od 15 godina ne bi trebala primjenjivati PROSPERU jer primjena u toj dobnoj skupini nije odgovarajuće ispitana.
Smijete li upravljati vozilima i strojevima dok primjenjujete PROSPERU?
PROSPERA može ometati djelatnosti kod kojih je potrebna budnost svijesti. Stoga nemojte voziti i upravljati strojevima sve dok Vaš liječnik ne utvrdi na koji način PROSPERA utječe na Vas.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE

Kako trebate primjenjivati PROSPERU?
Vrlo je važno da primjenjujete PROSPERU točno prema uputi liječnika. Nemojte prestati uzimati lijek ako se osjećate bolje. Vrlo je važno da nastavite primjenjivati PROSPERU toliko dugo koliko Vam je liječnik propisao.
Doziranje je individualno (prilagođeno pojedinom bolesniku), a ovisi o težini bolesti, dobi i stanju bolesnika.
Djeca mlađa od 15 godina ne smiju primjenjivati PROSPERU!
PROSPERA tablete mogu se uzimati s hranom ili bez nje, a potrebno ih je popiti s nešto tekućine.
Liječenje shizofrenije u odraslih i adolescenata starijih od 15 godina
Liječenje se obično započinje s 2 mg risperidona prvi dan, a drugoga dana se doza povećava na 4 mg na dan. Nakon toga se doza više ne mora povećavati, međutim, ako je potrebno, može se dalje prilagođavati pojedinom bolesniku.
Uobičajena doza za većinu bolesnika iznosi između 4 i 6 mg na dan. Nekim su bolesnicima dovoljne i doze niže od 4 mg.
Kod nekih je bolesnika potrebna niža početna doza, kao i doza održavanja te sporije povećavanje doze.
Lijek se može primjenjivati u jednoj dozi ili se pola doze može uzeti ujutro, a druga polovica navečer.

Stariji bolesnici i bolesnici s poremećenom funkcijom jetre ili bubrega
Preporučuje se da početna doza bude 0,5 mg risperidona dva puta na dan. Ta se doza može prilagođavati pojedinom bolesniku, uz povećanje doze od po 0,5 mg dva puta na dan do konačne doze od 1 do 2 mg dva puta na dan.

Liječenje simptoma manije kod bipolarnog poremećaja u odraslih i adolescenata starijih od 15 godina
Uobičajena početna doza iznosi 2 mg jednom na dan. Ako je potrebno, Vaš će Vam liječnik postupno povećati dozu. Većini bolesnika dovoljne su doze risperidona između 1 mg i 6 mg na dan.
Liječnik će povremeno provjeriti Vaše stanje i u skladu s njime prilagoditi dozu ako je potrebno.

Stariji bolesnici i bolesnici s poremećenom funkcijom jetre ili bubrega
Preporučuje se da početna doza bude 0,5 mg risperidona dva puta na dan. Ta se doza može prilagođavati pojedinom bolesniku, uz povećanje doze od po 0,5 mg dva puta na dan do konačne doze od 1 do 2 mg dva puta na dan.

Nemojte nikada uzeti više od 16 mg risperidona na dan jer je to najveća preporučena dnevna doza!

Što trebate učiniti ako propustite uzeti dozu PROSPERE?
Izostavite preskočenu dozu. Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.

Prestanak primjene PROSPERE
Pri naglom prestanku primjene PROSPERE mogu se rijetko javiti simptomi poput mučnine, povraćanja, znojenja, nesanice, ukočenosti mišića, nevoljnih pokreta i trzaja ili se pak mogu ponovno javiti simptomi Vaše bolesti.
Nemojte sami prestati s primjenom PROSPERE, pogotovo ako je uzimate dulje vrijeme ili ako uzimate visoke doze lijeka, nego se obavezno obratite liječniku koji će prekinuti terapiju postupnim smanjenjem doze.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše PROSPERA tableta?

Nikad ne uzimajte više tableta PROSPERE nego što Vam je liječnik propisao. U slučaju da ste prekoračili preporučenu dozu, javite se odmah liječniku!
Predoziranje se može očitovati simptomima kao što su pospanost i sediranost (omamljenost), ubrzan rad srca i snižen krvni tlak te ekstrapiramidalni simptomi (nekontrolirani pokreti jezikom, grimase, nemogućnost mirovanja, tremor, ukočeno držanje/kretanje i nedostatak mimike lica, slinjenje i drhtanje udova).

Liječenje predoziranja
Potrebno je izazvati povraćanje i/ili isprati želudac te poduzeti uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma. Bolesnik mora biti pod stalnim liječničkim nadzorom.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke može uzrokovati PROSPERA?

Uočeno je da bolesnici dobro podnose PROSPERU ukoliko se ona ispravno primjenjuje. U mnogim je slučajevima teško razlikovati neželjene učinke (nuspojave) PROSPERE od simptoma bolesti zbog koje se taj lijek primjenjuje.
Nuspojave koje su dolje navedene opažene su pri primjeni risperidona, međutim, radi se samo o mogućim nuspojavama. Vi možda nikada nećete imati nikakvu nuspojavu pri primjeni risperidona.

Ponekad risperidon može uzrokovati nuspojave kao što su glavobolja, nesanica, tjeskoba i nemir. Isto tako, ponekad se mogu javiti i pospanost, umor, vrtoglavica, teškoće u koncentraciji, zamućenje vida, zatvor, poremećaji probave, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, problemi s potencijom, otjecanje mokraće, curenje ili začepljenost nosa, poremećaji jetre, lokalizirani kožni osip ili otok, odnosno neki drugi oblik alergijske reakcije kao što je svrbež, oticanje lica i usana ili otežano disanje. Može također doći do porasta tjelesne mase ili oticanja gležnjeva.

Ponekad može doći do moždanog udara ili tranzitorne ishemičke atake (TIA) – prolaznog poremećaja protoka krvi kroz mozak - u bolesnika koji uzimaju risperidon. Ako osjetite iznenadnu slabost ili ukočenost lica, ruku ili nogu, posebno ako se to javi samo na jednoj strani, ili otežano govorite, odmah se obratite liječniku!

U vrlo rijetkim slučajevima zabilježeno je povećanje razine šećera u krvi. Ako intenzivno žeđate ili mokrite, obratite se liječniku.

Moguća je pojava drhtanja, naglašene ukočenosti ili grčeva mišića, usporenosti pokreta te povećanog lučenja sline, međutim, spomenuti simptomi obično nestaju kada liječnik smanji dozu risperidona ili kada propiše dodatni lijek.

Kada dulje vrijeme primjenjuju risperidon, u žena se može javiti lučenje mlijeka iz dojki te poremećaj menstruacijskog ciklusa ili izostanak menstruacije. U muškaraca se može javiti oticanje prsa oko bradavica. Ako su ti simptomi trajni, obavijestite o tome liječnika.

Rijetko može doći i do promjene broja krvnih stanica.

Ponekad u početku liječenja može doći do prolaznog pada krvnog tlaka koji se očituje vrtoglavicom. Kasnije tijekom liječenja može vrlo rijetko doći do povišenja krvnog tlaka.

U vrlo rijetkim slučajevima risperidon može uzrokovati jaku želju za pijenjem velikih količina vode. Pritom možete također zamijetiti i značajne promjene tjelesne temperature ili nekontrolirane pokrete, većinom u području lica ili jezika. Rijetko se mogu pojaviti i konvulzije. Ako zamijetite bilo što od navedenog, odmah se obratite liječniku.

Izuzetno rijetko risperidon može uzrokovati vrućicu, kratko disanje, znojenje, ukočenost mišića i poremećaj svijesti. Dođe li do toga, odmah prestanite uzimati lijek i javite se liječniku.

Ako imate trajnu erekciju, odmah se javite liječniku.

U slučaju nuspojave, obratite se liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
PROSPERU ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Za čuvanje PROSPERE nisu potrebni posebni uvjeti.
Lijek čuvajte izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 02:02 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

OKSAZEPAM (oksazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



UPUTA O LIJEKU
OKSAZEPAM 15 mg tablete
oxazepamum

SASTAV
Što sadržavaju OKSAZEPAM tablete?

Djelatna tvar je oksazepam.
Svaka OKSAZEPAM 15 mg tableta sadržava 15 mg oksazepama.
Pomoćni sastojci su: laktoza hidrat, kukuruzni škrob, boja indigo carmine (E132), povidon, talk, magnezijev stearat.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Tableta.
30 (1x30) tableta u PVC/Al blisteru, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Oksazepam je derivat benzodiazepina iz skupine anksiolitika.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5 48000
Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA Na recept, u ljekarni.
1. ZA ŠTO SE UPOTREBLJAVAJU OKSAZEPAM TABLETE?
OKSAZEPAM tablete primjenjuju se kod:
- kratkotrajnog uklanjanja simptoma napetosti, agitiranosti, iritabilnosti, straha, nemira i poremećaja spavanja
- anksioznosti povezane s depresijom
- anksioznosti povezane s apstinencijskim sindromom u alkoholičara.

2. ŠTO MORATE ZNATI PRIJE NEGO POČNETE UZIMATI OKSAZEPAM TABLETE?
OKSAZEPAM tablete ne smijete upotrebljavati:
- ako ste preosjetljivi na oksazepam, druge benzodiazepine ili na neki od pomoćnih sastojaka lijeka
- ako bolujete od teže psihičke bolesti (psihoza)
- ako bolujete od slabosti mišića (miastenija gravis)
- ako bolujete od povišenog očnog tlaka (glaukom)
- ako ste u prvom tromjesečju trudnoće - u djece mlađe od 6 godina.
Budite posebno oprezni:
- ako imate bolest bubrega ili jetre
- ako imate tešku bolest pluća ili bolest srca
- ako dulje vremena uzimate OKSAZEPAM tablete, prekidom terapije mogu nastupiti apstinencijski simptomi
- ako naglo prekidate uzimanje OKSAZEPAM tableta, mogući je privremeni povratak početnih simptoma
- ako konzumirate alkoholna pića, jer pojačavaju učinak OKSAZEPAM tableta. U tim se slučajevima prije primjene OKSAZEPAM tableta obavezno posavjetujte s ljekarnikom ili liječnikom.
Trudnoća i dojenje
Pitajte svog liječnika ili ljekarnika za savjet prije nego li počnete uzimati bilo koji lijek.
Ne uzimajte OKSAZEPAM tablete ako ste trudni. Njihova primjena tijekom trudnoće može izazvati teško oštećenje ploda. Vrlo je važno da odmah obavijestite svog liječnika ukoliko ste trudni ili planirate trudnoću.
Važno je obavijestiti svog liječnika da dojite. Zbog mogućih štetnih učinaka OKSAZEPAMA na dojenče, trebalo bi razmotriti potrebu primjene lijeka ili prekinuti dojenje.
Upravljanje vozilima i strojevima
OKSAZEPAM može izazvati pospanost i usporiti reflekse te smanjiti sposobnost koncentracije. Ne upravljajte vozilima ili strojevima ukoliko su ti simptomi prisutni.
Istodobna primjena drugih lijekova
Obavijestite svog liječnika o svim lijekovima koje uzimate ili ste nedavno uzimali, uključujući i one koje ste kupili bez recepta. Ukoliko ste zaprimljeni u bolnicu, obavijestite nadležnog liječnika da uzimate OKSAZEPAM kao i o bilo kojim drugim lijekovima koje uzimate.
Neki se lijekovi ne smiju istodobno koristiti, dok se terapija s drugima mora prilagoditi (npr. doziranje).
Obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova:
- lijekove koji imaju sedacijsko djelovanje s posljedičnim smirenjem i pospanošću (npr. lijekovi za anesteziju, za smirenje, za liječenje Parkinsonove bolesti, za nesanicu, za depresiju i za liječenje shizofrenije)
- barbiturate, fenitoin
- lijekovi za liječenje epilepsije -probenecid
- lijek za liječenje gihta
- oralne kontraceptive
- cimetidin
- lijek za liječenje vrijeda (čira) želuca i dvanaesnika
- disulfiram
- lijek za liječenje alkoholizma
- eritromicin
- lijek za liječenje bakterijskih infekcija
- zidovudin
- lijek za liječenje AIDS-a.

3. KAKO UZIMATI OKSAZEPAM TABLETE?
Pri primjeni OKSAZEPAM tableta strogo slijedite upute koje Vam je dao Vaš liječnik. Ukoliko niste sigurni kako trebate primjenjivati ovaj lijek, zatražite savjet od svojeg liječnika ili ljekarnika.

Vaš liječnik Vam je odredio koliko tableta morate uzimati. Uvijek uzimajte propisanu dozu.
Potrebno je individualno dozirati lijek te primjenjivati najmanju učinkovitu dozu kroz što kraće vremensko razdoblje. Nakon dulje primjene OKSAZEPAM tableta, dozu treba postupno smanjivati.
Doziranje za djecu od 6 - 12 godina nije točno određeno.

U slučaju blage do umjerene anksioznosti s napetošću, iritabilnošću, agitacijom i sličnim simptomima možete uzeti 1 tabletu OKSAZEPAMA tri do četiri puta na dan.
Teža anksioznost, anksioznost udružena s depresijom te akutni apstinencijski sindrom u alkoholičara zahtijeva primjenu 1-2 tablete OKSAZEPAMA tri do četiri puta na dan.
Ako ste starija osoba s problemima anksioznosti, iritabilnosti i agitiranosti, možete za početak uzimati 1 tabletu OKSAZEPAMA na dan, uz oprezno povećanje doze do 1 tablete OKSAZEPAMA dva puta na dan.

Što morate poduzeti ako ste uzeli previše OKSAZEPAMA?
Ako ste slučajno uzeli više OKSAZEPAM tableta nego što Vam je liječnik propisao, odmah se javite najbližoj hitnoj pomoći ili o tome obavijestite svojeg liječnika ili ljekarnika. Uzmite preostale tablete ili uputu o lijeku sa sobom kako bi zdravstveni djelatnici kojima ste se obratili znali točno koji ste lijek uzeli.
Što ako zaboravite uzeti tabletu?
Ako ste zaboravili uzeti tabletu, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme za uzimanje lijeka. Nikad nemojte udvostručavati dozu kako biste nadoknadili propuštenu.
Ako prestanete uzimati OKSAZEPAM
Nagli prekid liječenja OKSAZEPAMOM može dovesti do povratka početnih tegoba.
Prekid dugotrajne terapije OKSAZEPAMOM može izazvati apstinencijske simptome poput napetosti, poremećaja percepcije (opažanja), drhtanja, straha, poremećaja spavanja i koncentracije, glavobolje i dr. Ne prekidajte liječenje OKSAZEPAMOM prije nego se savjetujete s liječnikom.

4. MOGUĆI NEŽELJENI UČINCI OKSAZEPAM TABLETA
Poput svih lijekova i OKSAZEPAM može izazvati neželjene učinke u nekih bolesnika.
Potreba za prekidom liječenja uslijed nuspojava javlja se vrlo rijetko.

Poremećaji živčanog sustava - Najčešće nuspojave koje su prolazne i javljaju se u prvim danima liječenja su blaga sedacija i usporenost. Ako su nakon početnog liječenja i dalje prisutne, dozu je potrebno smanjiti. Ostale nuspojave su prolazni gubitak pamćenja, otežano shvaćanje, omaglica, vrtoglavica, glavobolja, nesvjestica, zbunjenost, poremećaj ravnoteže, letargija (teži poremećaj svijesti), depresija, poremećaj spavanja, nerazumljivi govor, drhtanje i poremećaj spolnog nagona. Ove su nuspojave češće u starijih osoba ili pri uzimanju većih doza lijeka, a mogu se kontrolirati smanjenjem doze. U duševnih bolesnika moguća je pretjerana uzbuđenost ili, pak, izražena depresija, što može dovesti do agresivnog i socijalno neprihvatljivog ponašanja ili do suicidalnih namjera.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva - vrlo rijetko se javlja osip po cijelom tijelu.
Poremećaji krvi i limfnog sustava - prijavljeni su rijetki slučajevi leukopenije (smanjen broj bijelih krvnih stanica).
Endokrini poremećaji – moguća je pojava edema (oteklina).
Poremećaji jetre i žuči – mogući je poremećaj jetrene funkcije, uključujući i pojavu žutice.
Poremećaji oka – moguće je pogoršanje glaukoma (povišeni očni tlak).
Poremećaji probavnog sustava su rijetki i najčešće ne zahtijevaju prekid liječenja, a to su uglavnom mučnina i blagi simptomi iritacije probavnog trakta.

O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

5. ROK VALJANOSTI I ČUVANJE OKSAZEPAM TABLETA
Otisnut je na pakiranju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!
NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 25°C. Lijek treba čuvati izvan dohvata i pogleda djece!
DATUM REVIZIJE UPUTE Siječanj, 2008.
BROJ I DATUM RJEŠENJA UP/I-530-09/07-01/557; 23.06.2008.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:53 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LORSILAN (lorazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



BENZODIAZEPINSKI ANKSIOLITIK

SASTAV
LORSILAN® 1 mg tablete: jedna tableta sadržava 1 mg lorazepama.
Pomoćne tvari: laktoza.
LORSILAN® 2,5 mg tablete: jedna tableta sadržava 2,5 mg lorazepama.
Pomoćne tvari: laktoza, boja E 104.

PAKOVANJE
LORSILAN® 1 mg tablete: 30 tableta u kutiji.
LORSILAN® 2,5 mg tablete: 20 tableta u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Lorazepam je lijek s djelovanjem na živčani sustav, anksiolitik iz skupine benzodiazepina.

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.o.o.
Ulica Danica 5
48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
LORSILAN se primjenjuje u stanjima u kojima strah čini bitnu komponentu:
- anksioznost, razdražljivost i napetost, osobito u starijih bolesnika;
- anksioznost kod depresije ili shizofrenije;
- strah kao komplicirajući čimbenik organskih bolesti;
- emocionalno uvjetovani organski poremećaji ili smetnje spavanja;
- tenzijske glavobolje;
- psihoneuroze;
- sedacija prije dijagnostičkih ili operativnih zahvata;
- akutni alkoholni apstinencijski sindrom.

KONTRAINDIKACIJE
LORSILAN se ne smije primijeniti u bolesnika preosjetljivih na benzodiazepine ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
Osim toga ne smije se primijeniti u slučaju:
- miastenije gravis
- akutnog glaukoma uskog kuta
- psihoza
- prvog tromjesečja trudnoće
- djece mlađe od 12 godina

MJERE OPREZA
LORSILAN se ne smije dugotrajno uzimati, jer može doći do razvoja znakova ovisnosti (već nakon 4-6 tjedana primjene, češće nakon 3 mjeseca, te kod naglog prekida uzimanja lijeka). U slučaju naglog prekida terapije može doći do razvoja apstinencijske krize čiji su simptomi slabost, tjeskoba, glavobolja, smetnje spavanja i koncentracije, tresavica, znojenje, mučnina i ubrzan rad srca.
Preporuča se terapiju prekinuti postupnim smanjenjem doze tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Poseban oprez potreban je u slučajevima trovanja alkoholom, ovisnosti o drugim lijekovima, oslabljene funkcije jetre i bubrega, hiperkinezije, jake mentalne depresije, organskih promjena u mozgu, plućnih bolesti, mišićne slabosti, te općenito u bolesnika starije dobi.

INTERAKCIJE
Prije primjene LORSILAN tableta, izvijestite liječnika o drugim lijekovima koje uzimate!
Istovremena primjena LORSILANA s alkoholom i depresorima središnjeg živčanog sustava može povećati depresivni učinak oba preparata. Doziranje opioidnih analgetika, ako se primjenuju istodobno s LORSILANOM, valja smanjiti za barem jednu trećinu.
Također je potreban oprez pri istodobnoj primjeni LORSILANA i lijekova iz skupine antiparkinsonika i antiepileptika.

POSEBNA UPOZORENJA

Trudnoća
Zbog rizika pojave malformacija LORSILAN se ne smije primijeniti u prva tri mjeseca trudnoće, a u drugom i trećem tromjesečju trudnoće njegova primjena je dozvoljena samo ako, po procjeni liječnika, moguća korist za trudnicu prevladava mogući rizik za fetus.

Dojenje
Iako nije sa sigurnošću utvrđeno izlučivanje lorazepama u majčinu mlijeku, dojiljama se preporuča prekid dojenja tijekom primjene lijeka ili prekid primjene LORSILANA.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
LORSILAN, kao i svi lijekovi iz njegove skupine, može izazvati pospanost i smanjenje psihofizičkih sposobnosti pa se tijekom uzimanja LORSILANA ne smije upravljati vozilima ili raditi sa strojevima i alatima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Važna je individualna prilagodba doze. Valja primjenjivati minimalne učinkovite doze kroz što kraće vremensko razdoblje, a nakon dulje primjene LORSILANA, terapiju valja postupno prekidati.
Kako visina doza zbog individualne prilagodbe dosta varira (obično od 2 - 6 mg/dan), u tablici se navode početne doze. Kod potrebe povećanja doze, valja prvo povećati dozu prije spavanja.

UOBIČAJENA SHEMA DOZIRANJA (početne doze)

anksioznost: 1 mg lorazepama (1 Lorsilan 1 mg tableta) dva do tri puta na dan
insomnia: 1-2 mg lorazepama (1-2 Lorsilan 1 mg tablete) uvečer prije spavanja
psihijatrijska primjena:
3-7,5 mg lorazepama (3 Lorsilan 1 mg tablete do 3 Lorsilan 2,5 mg tablete) na dan podijeljeno u tri do četiri doze
preoperativna priprema:
1-2 mg lorazepama (1-2 Lorsilan 1 mg tablete) večer prije zahvata i/ili 1-2 mg lorazepama jedan do dva sata prije zahvata
stariji bolesnici: početno 1-2 mg lorazepama (1-2 Lorsilan 1 mg tablete) na dan

PREDOZIRANJE
U slučaju predoziranja valja odmah prekinuti primjenu LORSILANA i obratiti se liječniku! Najčešći simptomi predoziranja su dugotrajna konfuzija, usporeni refleksi, dugotrajna pospanost, drhtanje, kratkoća daha, usporen rad srca, nejasnoća govora i izrazita slabost. Pri istovremenom uzimanju drugih depresora središnjeg živčanog sustava, može se javiti i koma.
Postupak kod predoziranja : valja izazvati povraćanje i uz opće mjere održavnja životnih funkcija pristupiti ispiranju želuca. Kao antidot u teškim slučajevima trovanja primjenjuje se flumazenil.

NUSPOJAVE
Nuspojave, koje se rijetko javljaju, mogu se uočiti na početku terapije lorazepamom, a imaju tendenciju nestajanja kod dulje primjene ili nakon smanjenja doze.
U središnjem živčanom sustavu mogu se javiti pospanost, umor i ataksija, konfuzija, glavobolja, usporeni govor, sinkopa, strah, tremor, vrtoglavica, dezorijentacija, depresija, promjenljivost apetita, agitacija i poremetnje spavanja, a u starijih osoba amnezija. U starijih osoba, djece i retardiranih osoba navedene nuspojave se razmjerno češće javljaju nego u drugih dobnih skupina.
Izuzetno rijetke su nuspojave u dišnom sustavu (začepljenje dišnih puteva), srčano-krvožilnom sustavu (hipotenzija, hipertenzija, tahikardija i bradikardija), probavnom sustavu (zatvor, mučnina, povraćanje i grčevi), mokraćno-spolnom sustavu (promjene libida i zadržavanje mokraće), na koži (osip, svrbež i urtikarija), jetri (povišeni jetreni enzimi, žutica), te smetnje vida.
Lorazepam može izazvati simptome ustezanja (vidjeti Mjere opreza) koji se manifestiraju kao iritabilnost, nervoza i poremetnje spavanja. Rjeđa je pojava znojenja, depersonalizacije, poremetnji percepcije, preosjetljivosti na dodir i bol, te tresavice.
U slučaju nuspojave, valja se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti.

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 25°C.
Lijek valja čuvati izvan dohvata djeci!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:38 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

CERSON (nitrazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



BENZODIAZEPINSKI HIPNOTIK

SASTAV
Cerson tablete:1 tableta sadržava 5 mg nitrazepama.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza.

PAKOVANJE
Kutija s 10 i 30 tableta.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Nitrazepam pripada skupini derivata benzodiazepina s hipnotskim i sedativnim učinkom na središnji živčani sustav.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA / PROIZVOĐAČA
Belupo, lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Cerson tablete su namijenjene za liječenje:
• nesanice koju karakterizira otežano uspavljivanje, često buđenje tijekom noći i/ili rano jutarnje buđenje što je najčešće posljedica prenadraženosti, anksioznosti, briga, konflikata, prenapregnutosti, umora i stresa;
• organski uzrokovane nesanice (kao dodatna terapija);
• epilepsije (mioklonički napadaji u djece, Westov sindrom, Lennoxov sindrom).

KONTRAINDIKACIJE
Cerson tablete se ne smiju primijeniti u osoba preosjetljivih na benzodiazepine ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka te u slučaju akutne plućne insuficijencije, respiratorne depresije, sindroma apneje pri spavanju, kronične hiperkapnije, šoka, teškog oštećenja jetre i bubrega, mijastenije gravis, ovisnosti o alkoholu, u prvom trimestru trudnoće i tijekom dojenja.

MJERE OPREZA
Produljena primjena lijekova benzodiazepinske skupine, kojoj pripada i Cerson, u terapijskim dozama može izazvati ovisnost. Ponekad se simptomi ustezanja mogu javiti već nakon 4-6 tjedana primjene, no veća je vjerojatnost pojave pri primjeni duljoj od 3 mjeseca te kod naglog prekida uzimanja lijeka. Nastup simptoma ustezanja javlja se obično unutar 1-10 dana nakon prekida uzimanja lijeka, a simptomi mogu biti: anksioznost, poremećaji percepcije, tremor, strah, poremećaji spavanja i koncentracije, glavobolja i mišićni grčevi.

INTERAKCIJE
Prije početka primjene Cerson tableta izvijestite liječnika o svim lijekovima koje koristite!
Najveće kliničko značenje imaju interakcije nitrazepama s neurolepticima, anksioliticima, antidepresivima, hipnoticima, antikonvulzivima, analgeticima sa središnjim učinkom, anesteticima, MAO-inhibitorima, barbituratima, oralnim kontraceptivima, cimetidinom i alkoholom. Rezultat navedenih interakcija je pojačana depresija središnjeg živčanog sustava, dok istodobna primjena nitrazepama s rifampicinom rezultira smanjenjem koncentracije nitrazepama u plazmi.

POSEBNA UPOZORENJA
Kako nitrazepam može izazvati pogoršanje porfirije, potreban je oprez pri primjeni Cerson tableta u takvih bolesnika.
Zbog mogućeg antikolinergičkog učinka benzodiazepina, potreban je oprez pri primjeni Cerson tableta u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta (akutno stanje ili predispozicija).
Zbog depresivna učinka benzodiazepina na disanje, potreban je oprez pri primjeni Cerson tableta tijekom bolesti dišnog sustava.
Za vrijeme liječenja psihičkih bolesnika Cersonom, može doći do pojave paradoksalnih reakcija tipa uzbuđenosti, hiperaktivnosti, agresivnosti te je potreban oprez.
Ne preporučuje se istodobna primjena Cerson tableta s drugim lijekovima koji izazivaju depresiju središnjeg živčanog sustava ili s alkoholom jer može doći do pojačane depresije središnjeg živčanog sustava.
Lijek nije namijenjen za liječenje fobičnih i opsesivnih stanja te se ne koristi sam u liječenju depresije ili anksioznosti povezane s depresijom te u liječenju kroničnih psihoza.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre i bubrega - Poremećena funkcija bubrega i jetre rezultira produljenjem vremena izlučivanja nitrazepama pa je potrebna prilagodba doze i oprez pri primjeni Cerson tableta u navedenim skupinama bolesnika, posebno pri produljenoj primjeni lijeka.
Stariji bolesnici - Zbog izraženijih nuspojava od strane središnjeg živčanog sustava (ataksija, konfuzija, pospanost) u starijih bolesnika, potrebno je smanjenje početne doze lijeka.
Djeca - Potreban je oprez pri primjeni Cerson tableta u djece zbog pojačanog učinka nitrazepama na središnji živčani sustav djece te stoga što nitrazepam u velikim dozama (doze koje se primjenjuju za liječenje miokloničkih napadaja) može omesti krikofaringealnu relaksaciju uzrokujući poremećaj gutanja te pretjerano nakupljanje sline i bronhalnog sekreta, uz moguću aspiracijsku pneumoniju.
Trudnoća
Nitrazepam prolazi kroz placentu u fetalnu cirkulaciju.
Benzodiazepinska skupina lijekova može izazvati kongenitalne malformacije ukoliko se primjenjuju u prvom trimestru trudnoće, stoga je u tom razdoblju kontraindicirana primjena Cerson tableta.
Primjena Cerson tableta u drugom i trećem trimestru trudnoće dozvoljena je samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za majku prevladava moguće rizike po fetus.
Uporaba Cerson tableta tijekom zadnjeg tjedna trudnoće može izazvati depresiju živčanog sustava novorođenčeta.
Dojenje
Nitrazepam se izlučuje u majčino mlijeko te se stoga Cerson tablete ne smiju primjenjivati tijekom dojenja.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Nitrazepam utječe na psihofizičke sposobnosti te se ne preporuča upravljanje motornim vozilom ili rad sa strojem za vrijeme primjene lijeka.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Nesanica

Potrebno je primjenjivati minimalne učinkovite doze nitrazepama kroz što kraće vremensko razdoblje, a potom je dozu potrebno postupno smanjivati do potpuna ukidanja.
Ukoliko je moguće, obzirom na stanje bolesnika, preporuča se povremena primjena lijeka.
Za liječenje nesanice preporuča se Cerson tablete uzeti 20-30 minuta prije spavanja prema slijedećoj uobičajenoj shemi doziranja:

DJECA
do 1 godine .......... 1/4 - 1/2 tablete (1,25 - 2,5 mg nitrazepama)
od 1 - 6 godina ..... 1/2 - 1 tableta (2,5 - 5 mg nitrazepama)
od 6 - 14 godina ... 1 tableta (5 mg nitrazepama)
ODRASLI
1 tableta (5 mg nitrazepama)

Prema potrebi doza se u odraslih može povećati do 10 mg nitrazepama (2 tablete), a u stacionarnim ustanovama moguća je primjena doze do 20 mg nitrazepama (4 tablete).

DOZIRANJE U SPECIFIČNIM SKUPINAMA BOLESNIKA

Djeca
Osim što se Cerson tablete koriste u liječenju nesanice u djece prema navedenoj shemi, namijenjene su i za liječenje miokloničkih napadaja u dječjoj dobi.
Liječenje se započinje s dozom nitrazepama od 0,5 mg/kg tjelesne mase na dan, a doza održavanja je 0,3 - 3 mg nitrazepama/kg tjelesne mase na dan. Doza se povećava postupno, ovisno o učinkovitosti i podnošljivosti.
Prosječna dnevna doza je 1 mg nitrazepama/kg tjelesne mase.
Ove se doze mogu davati podijeljeno u 3 pojedinačne doze.

Stariji bolesnici i ostale rizične skupine bolesnika
Liječenje nesanice u bolesnika starije dobi i bolesnika smanjenih mentalnih sposobnosti započinje se s 1/2 tablete Cersona i postupno se može povećavati do maksimalno 1 tablete.
Za liječenje nesanice u bolesnika sa smanjenom funkcijom jetre primjenjuje se 1/2 tablete, a dozu je potrebno smanjiti i u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega i bolesnika s hipotireozom.

PREDOZIRANJE
Predoziranje nitrazepamom očituje se depresijom središnjeg živčanog sustava u različitim stupnjevima i to od usporenosti i pospanosti do kome.
Predoziranje nitrazepamom rijetko može biti opasno po život.
Pri predoziranju javljaju se simptomi kao što su pojačana sedacija, mišićna slabost, duboki san te dolazi do pojave paradoksalne ekscitacije.
Kod slučajeva predoziranja nitrazepamom u kombinaciji s drugim lijekovima koji izazivaju depresiju središnjeg živčanog sustava ili s alkoholom, dolazi do pojave težih funkcionalnih poremećaja kao što su arefleksija, depresija disanja, apneja i koma s mogućim smrtnim ishodom.
U slučaju predoziranja, treba odmah prestati uzimati lijek i hitno se obratiti liječniku!

NUSPOJAVE
Najčešće nuspojave koje se mogu javiti za vrijeme liječenja nitrazepamom su poremećaj sna, umor i vrtoglavica, letargija, konfuzija, ataksija, sinkopa. Uz te nuspojave ponekad je moguća pojava osipa, svrbeža, glavobolje te probavnih smetnji (npr. mučnina, povraćanje).
Moguća je pojava paradoksalnih reakcija kao što su razdražljivost, nervoza, hiperaktivnost, agresivnost i halucinacije, najčešće u bolesnika s psihičkim poremećajima.
U slučaju nuspojave, treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Izdaje se na recept, samo u ljekarnama.

PAKIRANJE
10 tableta od 5 mg
30 tableta od 5 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:17 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

CALIXTA (mirtazapin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Antidepresiv

SASTAV
CALIXTA 15 mg tablete: 1 filmom obložena tableta sadržava 15 mg mirtazapina.
Pomoćne tvari: laktoza; mikrokristalna celuloza; kukuruzni škrob; škrob, preželatinirani; titan-dioksid (E171); žuti željezo-oksid (E172).
CALIXTA 30 mg tablete: 1 filmom obložena tableta sadržava 30 mg mirtazapina.
Pomoćne tvari: laktoza; mikrokristalna celuloza; kukuruzni škrob; škrob, preželatinirani; titan-dioksid (E171); crveni i žuti željezo-oksid (E172).
CALIXTA 45 mg tablete: 1 filmom obložena tableta sadržava 45 mg mirtazapina.
Pomoćne tvari: laktoza; mikrokristalna celuloza; kukuruzni škrob; škrob, preželatinirani; titan-dioksid (E171).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Filmom obložena tableta.
30 tableta u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Mirtazapin je lijek za liječenje depresije (antidepresiv).

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA / PROIZVOĐAČA
BELUPO, lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48 000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Odrasli

CALIXTA tablete su namijenjene za liječenje depresije.
Djeca i adolescenti do 18 godina
CALIXTA tablete nisu namijenjene za liječenje djece i adolescenata do 18 godina.

KONTRAINDIKACIJE
CALIXTA tablete ne smiju se primjenjivati u bolesnika koji su preosjetljivi na mirtazapin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.

MJERE OPREZA
Potreban je oprez pri primjeni CALIXTA tableta u bolesnika s:
- epilepsijom i organskim sindromom mozga; kao kod ostalih antidepresiva potreban je oprez kod bolesnika s epilepsijom; prema kliničkom iskustvu, u bolesnika s epilepsijom liječenih mirtazapinom napadaji se vrlo rijetko pojave
- poremećenom funkcijom bubrega i jetre
- kao i kod ostalih antidepresiva potrebne su uobičajene mjere opreza kao i pažljiva primjena ostalih lijekova kod bolesnika s bolestima srca, npr. smetnjama provođenja, anginom pektoris i nedavnim infarktom miokarda
- niskim krvnim tlakom.
Pri liječenju mirtazapinom, kao i kod drugih antidepresiva, potreban je oprez i u bolesnika sa:
- smetnjama pri mokrenju, npr. hipertrofiji prostate (iako ne bi trebalo očekivati smetnje jer lijek ima vrlo slabo antikolinergičko djelovanje)
- akutnim glaukomom uskog kuta (iako ne bi trebalo očekivati smetnje jer lijek ima vrlo slabo antikolinergičko djelovanje)
- šećernom bolesti; kod bolesnika sa šećernom bolesti antidepresivi mogu poremetiti kontrolu glikemije. Potrebno je pažljivo praćenje i po potrebi prilagođavanje doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.
Ako se kod bolesnika pojavi žutica, liječenje treba prekinuti.
Kao i kod drugih antidepresiva, treba paziti na sljedeće:
- kad primjenjujemo antidepresive u bolesnika sa shizofrenijom ili drugim psihotičnim poremećajima jer može doći do pogoršanja psihotičnih simptoma; paranoidne misli se mogu pojačati;
- tijekom liječenja depresivne faze bipolarnog poremećaja (manično-depresivne psihoze) jer može prijeći u maničnu fazu.
U rijetkim slučajevima (>1/10000) CALIXTA može prouzročiti reverzibilno smanjenje broja leukocita, zbog čega se smanjuje otpornost na infekcije. U slučaju da se primijete simptomi koji bi mogli ukazivati na to, savjetuje se provjera krvne slike na osnovu čega bi trebalo razmotriti prekid terapije. Ako se poremećaj javi, to je obično nakon 4-6 tjedana od početka liječenja i povlači se nakon prestanka primjene lijeka.
Kao i kod ostalih antidepresiva poboljšanje ne mora nastupiti tijekom prvih tjedana liječenja, te bolesnike treba redovno kontrolirati u početnoj fazi liječenja. Rizik od suicida je povezan s depresijom i povećan je u ranoj fazi oporavka i može potrajati sve do postizanja značajne remisije.
Iako antidepresivi ne izazivaju ovisnost, nagli prekid nakon dugotrajne primjene može uzrokovati mučninu, glavobolju i opću slabost.
Stariji bolesnici su često osjetljiviji, što se posebno odnosi na nuspojave antidepresiva. Tijekom kliničkih ispitivanja s mirtazapinom, nuspojave nisu zabilježene s većom učestalošću u starijih bolesnika nego u drugim dobnim skupinama, no dosadašnje iskustvo je ograničeno.

INTERAKCIJE
Prije početka primjene CALIXTA tableta, izvijestite liječnika o svim lijekovima koje koristite!
Mirtazapin može povećati depresivno djelovanje alkohola na središnji živčani sustav, te bolesnicima treba preporučiti izbjegavanje konzumiranja alkohola tijekom liječenja mirtazapinom.
Mirtazapin se ne smije primjenjivati istodobno s MAO inhibitorima, niti unutar 2 tjedna po prestanku njihove primjene.
Mirtazapin može povećati sedativni učinak benzodiazepina te treba biti oprezan kod istodobne primjene ovih lijekova.

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća

Studije na životinjama nisu ukazale na teratogeni potencijal mirtazapina. Međutim, s obzirom na to da neškodljivost mirtazapina u trudnoći nije klinički dokazana, njegova primjena u trudnica se ne preporuča.
Dojenje
U pokusima na životinjama je pokazano da se manje količine mirtazapina izlučuju u mlijeko. Primjena CALIXTE u dojilja se ne preporuča jer nema podataka o izlučivanju u majčino mlijeko.
Djeca i adolescenti do 18 godina
CALIXTA se uobičajeno ne primjenjuje u terapiji djece i adolescenata do 18 godina. Uočeno je da djeca i adolescenti do 18 godina koji se liječe antidepresivima imaju povećani rizik pojave suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i izraženo neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes). Ako se liječnik ipak u slučaju kliničke potrebe odluči za terapiju CALIXTOM djeteta ili adolescenta do 18 godina, važno je pratiti bolesnika i bez odlaganja javiti se svom liječniku ako primijetite ili sumnjate da su se pojavili navedeni simptomi. Dosadašnjim kliničkim ispitivanjima nije dokazana djelotvornost i dugotrajna neškodljivost CALIXTE u djece i adolescenata do 18 godina u pogledu rasta, razvoja i sazrijevanja.
Stariji bolesnici
Tijekom kliničkih ispitivanja s mirtazapinom, neželjeni učinci nisu zabilježeni s većom učestalošću u starijih bolesnika nego u drugim dobnim skupinama, no dosadašnje iskustvo je ograničeno.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
U nekih bolesnika, posebno starijih, može imati prolazni sedativni učinak i smanjiti budnost i koncentraciju. Kao i kod drugih antidepresiva, pri primjeni CALIXTA tableta savjetuje se oprez pri upravljanju vozilom ili strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
CALIXTA tablete se moraju progutati čitave, bez žvakanja, s malo tekućine. Lijek se može uzimati neovisno o obroku, jednom na dan. Preporuča se uzimanje lijeka uvečer, prije odlaska na spavanje. CALIXTA tablete se također mogu primjenjivati u dvije jednake doze (ujutro i uvečer).
Odrasli
Liječenje treba započeti s 15 mg na dan. Ukupnu dnevnu dozu treba povećavati do optimalnog kliničkog odgovora. Uobičajena dnevna doza je između 15 i 45 mg.
Stariji bolesnici
Početna doza je jednaka onoj kod odraslih (15 mg). Kod starijih bolesnika doza se oprezno povećava, do zadovoljavajućeg kliničkog odgovora.
Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega i jetre
Kod bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega i jetre, izlučivanje mirtazapina može biti smanjeno te to treba imati na umu kod propisivanja CALIXTA tableta toj skupini bolesnika.
Trajanje terapije
Liječenje treba nastaviti 4 - 6 mjeseci nakon nestanka svih simptoma. Nakon toga, liječenje se može postupno prekinuti. Liječenje s odgovarajućom dozom trebalo bi dati pozitivan odgovor unutar 2 - 4 tjedna. Kod neadekvatnog odgovora, doza se može povećati do maksimalne doze (45 mg). Ako nema odgovora u naredna 2 - 4 tjedna, liječenje treba prekinuti.

PREDOZIRANJE
U toksikološkim ispitivanjima utvrđeno je da predoziranje mirtazapinom ne uzrokuje značajne kardiotoksične učinke.
Klinička ispitivanja su pokazala da prevelika doza mirtazapina, osim izražene sedacije, ne uzrokuje klinički značajne nuspojave.
U slučaju predoziranja treba isprati želudac, te primijeniti simptomatsku terapiju i terapiju za održavanje normalne funkcije organizma.

NUSPOJAVE
Bolesnici koji pate od depresije opisuju brojne simptome koji su povezani s njihovom osnovnom bolesti. Zato je teško razlučiti, koji simptomi su posljedica bolesti, a koji liječenja mirtazapinom.
Učestale nuspojave (> 1/100) pri liječenju mirtazapinom su:
- povećanje apetita i povećanje tjelesne težine
- omamljenost/sedacija, koja se većinom javlja u prvim tjednima liječenja (smanjivanje doze obično ne smanjuje sedaciju, ali može ugroziti antidepresivni učinak).
Izvanredno (>1/1000) je zabilježeno povećanje vrijednosti serumskih transaminaza.
Rijetko (> 1/10 000) su zabilježene slijedeće nuspojave:
- (ortostatska) hipotenzija
- manija
- konvulzije (napadaji), tremor, mioklonus
- edem i značajno povećanje tjelesne težine
- akutna supresija koštane srži (eozinofilija, granulocitopenija, agranulocitoza, aplastična anemija, trombocitopenija)
- osip.
U slučaju nuspojave, treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 250C.
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

DATUM REVIZIJE UPUTE
Studeni 2005.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:04 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 06.02.2009.

COAXIL (tianeptin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Jedna obložena tableta sadržava 12,5 mg tianeptin-natrija.
Pomoćne tvari: manitol, kukuruzni škrob, talk, magnezij-stearat, etilceluloza, gliceroleat, povidon, natrijkarboksimetilceluloza, bezvodni silicij-dioksid, saharoza, polisorbat 80, titan-dioksid (E171), natrij-bikarbonat, bijeli pčelinji vosak.

DJELOVANJE I SVOJSTVA
COAXIL je antidepresiv s anksiolitičkom i reenergizirajućom aktivnošću.
Karakterizira ga:
  • djelovanje na poremećaje raspoloženja, dajući mu središnju poziciju u bipolarnoj klasifikaciji između sedativnog antidepresiva i stimulirajućeg antidepresiva;

  • značajno djelovanje na somatske teškoće, posebno na gastrointestinalne poremećaje koji su u vezi s anksioznošću i poremećajem raspoloženja;

  • djelovanje na poremećaje karaktera i ponašanje alkoholičara u razdoblju odvikavanja.
    Štoviše, tianeptin ne djeluje na: san i budnost, kardiovaskularni sustav, kolinergični sustav (nema antikolinergičnih simptoma) i ne stvara ovisnost o lijeku.

INDIKACIJE
COAXIL je indiciran u liječenju: depresivnih stanja; anksio-depresivnih stanja povezanih posebno s probavnim smetnjama; anksio-depresivnih stanja alkoholičara, osobito u razdoblju odvikavanja.

KONTRAINDIKACIJE
COAXIL je kontraindiciran za vrijeme trudnoće i dojenja, kod djece ispod 15 godina starosti i u kombinaciji s MAO inhibitorima.

MEĐUDJELOVANJE
Bolesnik treba informirati svog liječnika ili ljekarnika o svim lijekovima koje uzima. Uzimanje zajedno s MAO inhibitorima je kontraindicirano.

POSEBNA UPOZORENJA
Ako je neophodna opća anestezija, anesteziologa treba obavijestiti o liječenju COAXIL-om, a davanje se lijeka mora prekinuti 24-48 sati prije kirurškog zahvata. Liječenje se ne bi smjelo prekidati naglo; doza se treba postupno smanjivati tijekom 7-14 dana.

Trudnoća i dojenje
  • Trudnoća: U nedostatku kliničkih podataka kod ljudi, rizik povezan s uzimanjem COAXIL-a nije poznat. Ne bi se smio prepisivati za vrijeme trudnoće.
  • Dojenje: Triciklički se antidepresivi izlučuju u majčinu mlijeku i zato se ne preporučuje dojenje tijekom liječenja.

DOZIRANJE:
Strogo se držati liječničke upute:
- uobičajena doza je 3 tablete na dan (jedna ujutro, jedna u podne, jedna uvečer) prije jela;
- kod alkoholičara, bez obzira da li imaju cirozu jetre ili ne, nije neophodna promjena doze;
- kod osoba starijih od 70 godina i kod osoba s renalnim poremećajem, doza se mora smanjiti na 2 tablete na dan.

NUSPOJAVE
COAXIL može, kod pojedinaca, izazvati neželjene pojave različitog stupnja. Rijetko su primijećene sljedeće blage nuspojave: abdominalna bol, nauzea, povraćanje, opstipacija, suha usta, gubitak apetita, nesanica, pospanost, umor, palpitacija, glavobolja, vrtoglavica, tremor, teškoće disanja, bol u mišićima ili zglobovima.
Obavijestiti svog liječnika o svakoj nuspojavi ako se pojavi.

UVJETI ČUVANJA
Čuvati pri temperaturi nižoj od 30°C.

NAČIN IZDAVANJA
Izdaje se na liječnički recept.

PAKIRANJE
Kutija sa 30 tableta.

UPORABLJIVOST
Označena je na pakiranju.

PROIZVOĐAČ
Les Laboratoires Servier Industrie, Francuska

VLASNIK ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
J.D.C., d.o.o., Zagreb
Telefon/fax: 01/38 21 206

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:12 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

HELEX (alprazolam)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



HELEX tablete 0,25 mg
HELEX tablete 0,5 mg
HELEX tablete 1 mg

Alprazolamum

SASTAV
1 tableta sadržava 0,25 mg alprazolama
   Pomoćna tvar: laktoza
1 tableta sadržava 0,5 mg alprazolama
   Pomoćne tvari: laktoza, eritrozin E127
1 tableta sadržava 1 mg alprazolama
   Pomoćne tvari: laktoza, plavo bojilo E131, crno bojilo E152

PAKIRANJE
Kutija s 30 tableta po 0,25 mg u blister pakiranju.
Kutija s 30 tableta po 0,5 mg u blister pakiranju.
Kutija s 30 tableta po 1 mg u blister pakiranju.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
N05BA12: benzodiazepinski anksiolitik

POSJEDNIK ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Krka Farma, d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41/VIII, Hrvatska

PROIZVOĐAČ
KRKA, tovarna zdravil, d.d., Novo Mesto, Šmarješka cesta 6, Slovenija.

NAČIN IZDAVANJA
Lijek se izdaje samo na liječnički recept.

DJELOVANJE
Helex je benzodiazepinski pripravak s anksiolitičkim, sedativnim, antidepresivnim i antipaničnim djelovanjem. Zbog vezanja na središnje benzodiazepinske receptore djeluje anksiolitički, a antidepresivno je djelovanje posljedica normalizacije povećane osjetljivosti beta-adrenoceptora.

INDIKACIJE
  • Anksiozna stanja sa znakovima depresije ili bez njih. Simptomi anksioznih stanja očituju se u obliku tjeskobe, napetosti, straha, plašljivosti, nemira, slabe koncentracije, razdražljivosti, nesanice i/ili autonomne hiperaktivnosti koja može prouzročiti različite tjelesne teobe. Depresivni simptomi koji se mogu pojaviti u bolesnika s anksioznim stanjima očituju se u obliku depresivnog ili disforičnog raspoloženja, gubitka interesa ili zadovoljstva, smanjene energije, psihomotoričkog nemira.

  • Anksiozna stanja i miješana anksiozno-depresivna stanja, koja prate organske bolesti i kroničnu fazu alkoholne apstinencije.

  • Panične smetnje.

KONTRAINDIKACIJE
Helex je kontraindiciran u bolesnika koji su preosjetljivi na alprazolam ili na druge sastojke lijeka i na druge benzodiazepine, kojiimaju akutni glaukom uskog kuta, miasteniju gravis ili teško zatajivanje dišne funkcije.

MJERE OPREZA
Upozorite liječnika ukoliko bolujete od kakve kronične bolesti, metaboličkog poremećaja ili ako ste preosjetljivi.
Alprazolam se ne preporučuje za liječenje bolesnika s primarnim znakovima depresije u obliku psihomotorične retardacije, s bipolarnom depresijom i bolesnika s psihotičnim simptomima.
Ne preporučuje se za liječenje bolesnika s težim oblicima depresije sa suicidalnim mislima. Posebice je na početku liječenja zbog povećanog rizika od samoubojstva potreban nadzor nad svim depresivnim bolesnicima.
Vrlo se oprezno daje bolesnicima s jetrenim ili bubrežnim zatajivanjem te bolesnicima s dišnim zatajenjem.
Dugotrajno uzimanje može prouzročiti ovisnost. Posebno oprezno daje se bolesnicima za koje je poznato da su skloni k ovisnosti ili zloporabi alkohola, opojnih droga ili lijekova.
Oprez je potreban pri parkinsonizmu, porfiriji, plućnim bolestima te pri vrlo oslabjelim i iscrpljenim bolesnicima.
Dugotrajnije liječenje treba postupno prekinuti. Nagli prekid može potaknuti apstinencijski sindrom.
Neškodljivost i djelotvornost uporabe u djece još nisu dovoljno ispitanje, stoga se lijek u toj starosnoj skupini ne preporučuje.
Starije bolesnike treba liječiti što manjim, a još uvijek djelotvornim dozama, radi mogućnosti razvoja ataksije ili prejake sedacije.

INTERAKCIJE
Upozorite liječnika uzimate li kakav drugi lijek, pa i ako ste ga dobili bez recepta.
Alprazolam (slično kao svi benzodiazepini) može ojačati depresivne učinke na središnji živčani sustav, kada se daje istodobno s drugim psihotropnim lijekovima (barbiturati, opioidi, antipsihotici, antidepresivi, anestetici, antikonvulzivi, antihistaminici), koji sami uzrokuju depresivne učinke na središnji živčani sustav.
Alprazolam može pojačati učinak alkohola, zato se tijekom liječenja ne preporuča uživanje alkohola.
Plazmatske koncentracije imipramina i klopiramina u stanju ravnoteže mogu se pri istovremenom davanju alprazolama u dozama do 4 mg povećati za 30 odnosno 20%.
Zbog istodobnog uzimanja alprazolama i fluvoksamina, koncentracija alprazolama u plazmi povećava se za približno 30%.
Istodobno uzimanje ketokonazola, itrakonazola, eritromicina ili cimeditina može smanjiti metabolizam alprazolama u jetrima i povećati njegove učinke.

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća i dojenje
Uzimanje alprazolama tijekom trudnoće može štetno utjecati na dijete. Ne preporučuje se tijekom trudnoće i dojenja. Ukoliko bolesnica zatrudni ili sumnja da je trudna, preporuka jest da se odmah posavjetuje s liječnikom.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozililma i strojevima
Lijek može utjecati na psihofizičke sposobnosti, posebice ako ga bolesnik uzima zajedno s alkoholom ili depresorima središnjega živčanog sustava. Liječnik ili ljekarnik moraju na to upozoriti bolesnika, ako isti tijekom liječenja vozi motorna vozila ili upravlja strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Optimalna doza alprazolama mora biti određena za svakoga bolesnika posebno, na temelju ozbiljnosti simptoma i individualne reakcije. U tablici je prikazano okvirno doziranje, koje je primjereno za najveći broj bolesnika. Bolesnicima kojima te doze nisu dostatne, doze se moraju oprezno povećavati da se izbjegnu nuspojave. Najprije se poveća večernja doza, nato još dnevna.

Dođe li već pri početnim dozama do nuspojava, dozu valja smanjiti.
Liječenje alprazolamom se ukida postupno; naime, pri naglom se prekidu mogu pojaviti apstinencijski simptomi. Postupno sustezanje jest dugotrajno, npr. uzima li bolesnik 0,5 mg ujutro, 0,5 mg u podne i 1 mg na večer, preporučuje se da se dnevna doza svaka tri dana smanji za najviše 0,25 mg.

PREDOZIRANJE
Prevelike doze mogu prouzročiti ponajprije poremećaje svijesti, hipotenziju i plitko disanja, u težim slučajevima i nesvjesticu te zastoj disanja i srca.
Ukoliko je bolesnik nakon uzimanja većeg broja tebleta pri svijesti, valja pokušati izazvati povraćanje, a inače je potrebna intubacija i ispiranje želuca.
Apsorpcija alprazolama iz probavnih organa smanji se davanjem aktivnog ugljena i solnoga purgativa.
Bolesnika valja intenzivno nadzirati u jedinici intenzivne skrbi; u težim slučajevima, naročito pri nedostatnom disanju, daje se specifični antagonist benzodiazepinskih receptora flumazenil.

NUSPOJAVE
Do nuspojava obično dolazi na početku liječenja, a u nastavku liječenja obično nestaju. Najčešće se radi o pojačanim farmakološkim učincima, kao što su omaglica, pospanost ili vrtoglavica.
Nuspojave do konih dolazi rijetko, u manje od 1% bolesnika, slične su onima koje se javljaju kod svih benzodiazepina: distonija, smetnje koncentracije, anoreksija, smetnje sjećanja, gubitak koordinacije, grčevi, sedacija, umor, zapletanje u govoru, žutica, mišićno-koštana nemoć, svrbež, inkotinencija i zastoj mokraće.
Kao pri svim benzodiazepinima, iznimno dođe do paradoksne reakcije. Ukoliko se pojave razdražljivost, povećana mišićna spastičnost, nesanica, noćne more ili buđenje, liječenje treba prekinuti.
Opazite li nuspojave ili na njih sumnjate, izvijestite o tome svojega liječnika ili ljekarnika.

ROK VALJANOSTI I ČUVANJE
Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti koji je naveden na kutiji.
Lijek se čuva na temperaturi do 30°C, zaštićen od vlage.
Lijek se čuva izvan dohvata djece.

Datum revizije teksta upute: 25. svibnja 1998.

Broj i datum rješenja:
Helex tablete 0,25 mg: UP/I-530-10/01-01/303 od 10.01.2001.
Helex tablete 0,5 mg: UP/I-530-10/01-01/304 od 10.01.2001.
Helex tablete 1 mg: UP/I-530-10/01-01/305 od 10.01.2001.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 15:04 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Frustracije


"Frustracija (lat. frustratio = zavaravanje, osujećivanje, uskraćivanje) stanje je osjećajne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva, izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe."
A da mi to malo konkretiziramo? Pogledajmo kako to izgleda u praksi iliti u stvarnom životu...

"Ljudi obično ne zadovoljavaju lako svoje motive. U toku čitavog života oni često dolaze u situacije u kojima ne mogu u potpunosti zadovoljiti svoje motive, ili ih uopće ne mogu zadovoljiti. U takvim situacijama potrebno je uložiti posebne napore i poduzimati različite postupke kako bi se savladale smetnje koje su se ispriječile zadovoljenju tih motiva.
O ponašanju ljudi u takvim situacijama govorimo kao o prilagođavanju. Manje smetnje i manje prepreke relativno se lako savladavaju, no kad naiđu teže onda dolazi do pojave frustracije i do različitih posljedica frustracije.

Frustracijom nazivamo sprječavanje, uskraćivanje zadovoljenja motiva. Psihološko stanje u kojem se nalazi pojedinac kad nešto sprječava zadovoljenje njegovih motiva nazivamo frustracijskom situacijom.
Ljude možemo razlikovati prema tome da li su više ili manje otporni prema neuspjehu. Otpornost prema neuspjehu označava se u psihologiji frustracijskom tolerancijom (podnošenje, toleriranje frustracije).
Do frustracije može doći iz više uzroka, ukoliko su se pojavile neke objektivne fizičke prepreke ili barijere. Na primjer, gladni smo a nema hrane da utažimo glad primjer je objektivne barijere. Smetnje mogu biti i socijalne prirode a pojavljuju se kad ljudi ili njihova shvaćanja postanu prepreka ostvarenju naših motiva npr. kada roditelji ne dopuštaju udaju za mladića za kojeg se kćer želi udati. Uzrok frustracije može biti i u samoj osobi, kada osoba sebi zada ciljeve a nije ih sposobna ostvariti. Uzroci također mogu biti i sukobi različitih motiva u čovjeku tj. konflikti.

Reagiranje na frustracije

Na frustracije i na konflikte možemo reagirati na dva načina: realistički i nerealistički.
Realistički način reagiranja imamo u situaciji kada netko tko je naišao na prepreku u ostvarenju određenog cilja pokušava ponovno, ulažući ovoga puta veći napor.
O nerealističkom reagiranju na frustraciju govorimo onda kada situaciju koja je izazvala frustraciju pokušavamo riješiti na način da tražimo različite načine kako bismo pred sobom prikrili neuspjeh u ostvarenju određenih ciljeva, lažno, pogrešno ili iskrivljeno prikazujemo pravo stanje i sebi i drugima i na taj način skrivamo doživljeni neuspjeh. Ovakva frustracija ima negativne posljedice.

Posljedice frustracije

Frustracije vrlo često imaju pozitivan efekt. Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na određene prepreke i smetnje, ali one ne moraju nužno dovesti do neuspjeha u aktivnosti niti do drugih negativnih posljedica. One često mogu koristiti razvoju osobe jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo procijeni zadatak i da traži najpogodniji način kako će ga riješiti. Stoga se može reći da frustracije predstavljaju uvjet za razvijanje različitih pozitivnih osobina čovjeka; on razvija svoje sposobnosti te upornost u ostvarivanju ciljeva."

Izvor: http://www.psihologija.autentik.net/zrelost_frustracije_i_konflikt.php (prilagođeno na hrvatski)

Više o frustracijama možete pročitati na mom drugom blogu pod nazivom Burza Frustracija.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:43 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZOLOFT (sertralin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



ZOLOFT tablete 50 mg
ZOLOFT tablete 100 mg

sertralin

SASTAV
Jedna tableta sadržava 50 mg sertralin klorida.
Jedna tableta sadržava 100 mg sertralin klorida.

Pomoćne tvari
kalcij-hidrogenfosfat; mikrokristalinična celuloza; hidroksipropil celuloza; natrij-škrob-glikolat; magnezij-stearat; bijeli opadry (hidroksipropil metil celuloza, titan-dioksid, polietilenglikol, polisorbat); bistri opadry (hidroksipropil metil celuloza, polietilenglikol)
OPREMA
28 tableta od 50 mg (dva blistera po 14 tableta u kutiji)
28 tableta od 100 mg (dva blistera od 14 tableta u kutiji)

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA I DJELOVANJE

Antidepresiv
Sertralin je jak i specifičan inhibitor ponovnog neuronskog preuzimanja serotonina (5-HT). U kontroliranim ispitivanjima u zdravih dragovoljaca sertralin nije uzrokovao sedaciju niti je remetio psihomotorne funkcije. Sukladno njegovu selektivnom inhibiranju preuzimanja 5-HT, sertralin ne pojačava katekolaminergičnu aktivnost. SErtralin nema afiniteta za muskarinske (kolinergične), serotonergične, dopaminergične, adrenergične, histaminergične, GABA ili benzodiapinske receptore.
Za razliku od tricikličkih antidepresiva, tijekom liječenja sertralinom nije zapažen porast tjelesne težine; u nekih bolesnika može pri uzimanju sertralina nastupiti smanjenje tjelesne težine.
Nije zapažena sklonost zlouporabi lijeka u primjeni sertralina.
Farmakokinetika sertralina proporcionalna je dozi, i to u rasponu od 50 do 200 mg. Vršne koncentracije sertralina u plazmi (Cmax) nastupaju oko 4,5 do 8,4 sata nakon doziranja. Prosječan konačni poluživot uklanjanja sertralina iz plazme iznosi otprilike 26 sati. Otprilike 98% cirkulirajućega lijeka veže se za proteine plazme.
Sertralin najvećim dijelom podliježe jetrenom metabolizmu u prvom prolasku.
Glavni metabolit u plazmi, N-dezmetil sertralin, bitno je manje djelatan od sertralina (oko 8 puta) in vitro i stvarno nedjelatan u farmakološkim ispitivanja in vivo.
Farmakokinetika sertralina u starijih bolesnika slična je onoj u mlađih odraslih osoba.
Prehrana nema većeg utjecaja na biološku raspoloživost tableta sertralina.

POSJEDNIK ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Pfizer International Corporation, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, Ilica 109/I, 10000 Zagreb, Tel. 01 37 72 250
PROIZVOĐAČ
Pfizer Italiana S.p.A. (Pfizer Latina), Italija

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Sertralin je indiciran za liječenje simptoma depresije u bolesnika s manijom u anamnezi ili bez nje. Nakon zadovoljavajućeg odgovora nastavak liječenja sertralinom učinkovito priječi povratak početne epizode depresije ili ponavljanje depresivnih epizoda.
Sertralin je također indiciran za liječenje opsesivno kompulzivne bolesti (OKB).
Sertralin je isto tak oindiciran za liječenje paničnog poremećaja, s agorafobijom ili bez nje.
Sertralin je također indiciran za liječenje pedijatrijskih bolesnika s opsesivno-kompulzivnom bolešću (OKB).

KONTRAINDIKACIJE
Kontraindicirana je istodobna primjena u bolesnika koji uzimaju inhibitore oksidaze monoamina (MAOI) (vidi Posebna upozorenja i posebne mjere opreza kod primjene).
Sertralin je kontraindiciran u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na sertralin.

MEĐUDJELOVANJE S DRUGIM LIJEKOVIMA

Kako se sertralin veže za proteine plazme, valja voditi računa o mogućem međudjelovanju sertralina i drugih lijekova vezanih za proteine plazme.
Istodobna primjena sertralina i diazepama ili tolbutamida izazvala je manje, statistički važne promjene nekih farmakokinetskih pokazatelja.
Istodobna primjena s cimetidinom prouzročila je znatno smanjenje klirensa sertralina. Klinička važnost tih promjena nije utvrđena.
Istodobna primjena sertralina i varfarina rezultirala je malim, ali statistički važnim porastom protrombinskog vremena, klinička važnost kojega nije poznata. Stoga pri uvođenju ili ukidanju liječenja sertralinom valja pozorno pratiti protrombinsko vrijeme.
Lijekovi koji se metaboliziraju pomoću CYP enzima - Sertralin izaziva minimalno povišenje plazmatskih razina dezipramina. Sertralin ne inhibira metabolizam kortizola, karbamazepina ili terfenadina. Sertralin nema većeg učinka na koncentracije tolbutamida, fenitoina, varfarina ili diazepama u plazmi.
Inhibitori oksidaze monoamina - (Vidi POSEBNA UPOZORENJA I POSEBNE MJERE OPREZA PRI PRIMJENI).
Alkohol - Istodobno uzimanje sertralina i alkohola nije pojačalo učinak alkohola na spoznajne i psihomotorne sposobnosti u zdravih osoba; međutim, istodobno uzimanje sertralina i alkohola ne preporuča se u depresivnih bolesnika.
Litij - Preporučuje se praćenje razina litija u plazmi nakon uvođenja liječenja sertralinom. Istodobno davanje sertralina i liltija može izazvati višu učestalost nuspojava udruženih s 5-HT.
Serotonergični lijekovi - (Vidi POSEBNA UPOZORENJA I POSEBNE MJERE OPREZA PRI PRIMJENI).
Elektrokonvulzivna terapija (EKT) - Nema kliničkih ispitivanja rizika ili koristi od kombinirane primjene EKT i sertralina.

POSEBNA UPOZORENJA I POSEBNE MJERE OPREZA PRI PRIMJENI

Inhibitori oksidaze monoamina
Sertralin se ne smije davati u kombinaciji s MAOI ili tijekom 14 dana nakon prestanka MAOI liječenja. Isto tako treba proći najmanje 14 dana nakon prestanka liječenja sertralinom prije početka uzimanja MAOI.

Ostali serotonergični lijekovi
Istodobno davanje sertralina i drugih lijekova koji pojačavaju serotonergičnu neurotransmisiju, kao što su triptofan ili fenfluramin, zahtijeva oprez ili ga treba izbjegavati kad god je to moguće.

Prijelaz s drugih antidepresivnih ili antiopsesivnih lijekova
Postoji ograničeno kontrolirano iskustvo glede optimalna vremena za prijelaz s drugih antidepresivnih ili antiopsesvinih lijekova na sertralin. Takav prijelaz zahtijeva pažnji i opreznu medicinsku procjenu, poglavito pri prijelazu s dugodjelujućih sredstava kao što je fluoksetin.

Aktiviranje manije/hipomanije
Tijekom ispitivanja provedenih prije stavljanja lijeka na tržište hipomanija ili manija javljale su se u otprilike 0,4% bolesnika liječenih sertralinom. Aktiviranje manije/hipomanije također je zabilježeno u manjega dijela bolesnika s težom afektivnom bolešću liječenih drugim antidepresivima dostupnima na tržištu.

Konvulzije
Sertralin valja izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, dok u bolesnika s reguliranom epilepsijom zahtijeva pozorno praćenje. Primjenu lijeka treba prekinuti u svakog bolesnika u kojega se pojave konvulzije.

Samoubojstvo
Kako je mogućnost pokušaja samoubojstva svojstvena depresiji i može potrajati sve dok ne nastupi znatnije povlačenje bolesti, bolesnike valja pomno nadgledati na početku liječenja.

Primjena kod jetrene insuficijencije
Ako se sertralin daje bolesnicima s jetrenim poremećajem, treba odabrati niže ili rjeđe doziranje.

Primjena u djece
Profil neškodljivosti sertralina u ovim pedijatrijskim ispitivanjima usporediv je s onim zabilježenim u ispitivanjima provedenim u odraslih osoba s opsesivno-kompulzivnom bolešću (OKB). Učinkovitost sertralina nije dokazana kontroliranim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika s depresijom ili paničnim poremećajem. Neškodljivost i učinkovitost nisu utvrđene u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 6 godina.

Trudnoća i dojenje
Sertralin valja davati tijekom trudnoće samo ako utvrđena korist nadilazi opasnosti. Žene fertilne dobi trebaju primjenjivati odgovarajuću metodu kontracepcije ukoliko uzimaju sertralin.

Djelovanje na vozače i osobe koje rukuju strojevima
Klinička farmakološka ispitivanja pokazala su da sertralin ne utječe na psihomotorne sposobnosti. Međutim, kako antidepresivi mogu poremetiti duševne ili tjelesne sposobnosti potrebne za izvođenje potencijalno opasnih poslova, kao što su upravljanje automobilom ili strojevima, bolesnika valja upozoriti na oprez pri njihovoj uporabi.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE

Sertralin valja uzimati jedanput na dan, ujutro ili uvečer. Tablete sertralina mogu se uzimati s jelom ili bez jela.
Uobičajena terapijska doza u slučaju depresije je 50 mg/dan.
U slučaju opsesivno kompulzivne bolesti (OKB) i paničnog poremećaja minimalna preporučena učinkovita doza sertralina je 50 mg/dan. No, liječenje u slučaju paničnog poremećaja treba započeti s 25 mg/dan i povećati dozu na 50 mg/dan nakon jednog tjedna. Takav se način doziranja pokazao djelotvornim u smanjenju učestalosti ranih, s liječenjem povezanih, nuspojava, znakovitih za panični poremećaj.
Dnevnu dozu za sve indikacije može se povisivati po stopi od 50 mg tijekom više tjedana. Najviša preporučena doza sertralina iznosi 200 mg/dan.
Početni terapijski učinak može se uočiti za 7 dana. Međutim, obično je potrebno dulje razdoblje, poglavito u slučaju OKB.
Pri dugotrajnu liječenju održavanja doziranje treba držati na najnižoj učinkovitoj razini, uz naknadnu prilagodbu ovisno o terapijskom odgovoru.

Primjena u djece
Neškodljivost i učinkovitost sertralina utvrđene su u pedijatrijskih bolesnika s opsesivno-kompulzivnom bolešću (u dobi od 6-17 godina). U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 13 do 17 godina) s opsesivno-kompulzivnom bolešću sertralin treba započeti davati u dozi od 50 mg/dan.
U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 do 12 godina) s opsesivno-kompulzivnom bolešću terapiju sertralinom treba započeti dozom od 25 mg/dan, koja se povećava na 50 mg/dan nakon tjedan dana. Daljnje se doze mogu povećavati u slučaju izostanka odgovora, i to uz povećanja doze od 50 mg/dan do 200 mg/dan, prema potrebi. Međutim, pri povećavanju doze iznda 50 mg/dan valja voditi računa o općenito nižoj tjelesnoj težini djece u usporedbi s odraslim osobama, kako bi se izbjegle previsoke doze. Uz 24-satni poluživot uklanjanja sertralina, promjene u doziranju ne smiju se provoditi u razmacima kraćim od tjedan dana.

Primjena u starijih osoba
U starijih se osoba može rabiti isti raspon doziranja kao i u mlađih bolesnika.

PREDOZIRANJE
Prema raspoloživim podacima sertralin ima širok raspon neškodljivosti pri predoziranju. Ne postoji nikakva posebna terapija i nema nikakvih posebnih antidota sertralinu.

NUSPOJAVE

U ispitivanjima s višestrukim dozama za depresiju i OKB, sljedeće su nuspojave bile znatno učestalije uza sertralin negoli uz placebo:
mučnina, proljev/rijetka stolica, anoreksija, dispepsija, tremor, omaglica, besanica, pospanost, pojačano znojenje, suha usta i seksualna disfunkcija (ponajprije odgođena ejakulacija u muškaraca).
Rijetko (otprilike 0,8%) opisana su asimptomatska povišenja serumskih transaminaza (SGOT i SGPT) udružena s primjenom sertralina. Ti su se poremećaji obično pojavili tijekom prvih 1 do 9 tjedana uzimanja lijeka, a povlačili se odmah nakon prestanka uzimanja sertralina.
Opisani su rijetki slučajevi hiponatremije, koji su se pokazali reverzibilnima nakon prestanka uzimanja setrtalina. Moguće je da je u nekim slučajevima ona bila uzrokovana sindromom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona. Većina se zabilježenih pojava odnosila na starije bolesnike i bolesnike koji su uzimali diuretike ili druge lijekove.
Molimo da svog liječnika ili ljekarnika obavijestite o svakoj nuspojavi.

ROK VALJANOSTI
Označen na pakiranju.
Lijek se ne smije upotrebljavati nakon isteka roka valjanosti.

ČUVANJE
Lijek valja čuvati na temperaturi do 30°C.
Držati izvan dohvata djece.

IZRADA UPUTE
Kolovoz 1998.

*Zaštitno ime Pfizer / Autorska prava pridržava Pfizer

O čemu dalje želite čitati?

...

- 13:01 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZALASTA Q-TAB (olanzapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin

Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla

Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).

Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.

Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:23 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

OLANZAPIN CIPLA (olanzapin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin
Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla
Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).
Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.
Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju paničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:23 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZALASTA (olanzapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin

Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla

Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).
Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.
Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:22 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

VAIRA (olanzapin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin
Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla
Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).
Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.
Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

VAIRA® 5 mg tablete
VAIRA® 10 mg tablete

olanzapinum

SASTAV
VAIRA® 5 mg tablete: 1 filmom obložena tableta sadržava 5 mg olanzapina.
VAIRA® 10 mg tablete: 1 filmom obložena tableta sadržava 10 mg olanzapina.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza, boje E171, E172 i E110.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Filmom obložena tableta
Blister sa 28 tableta, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik).

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA / PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Hrvatska
NAČIN I MJESTO IZDAVANJA: Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
VAIRA tablete su namijenjene liječenju shizofrenije i drugih psihoza s izraženim pozitivnim simptomima (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganiziranog mišljenja, hostilnosti, sumnjičavosti) i/ili negativnim simptomima (zaravnjeni afekt, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanju kliničkog poboljšanja tijekom nastavka liječenja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Olanzapin ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shizofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.
Olanzapin je namijenjen i liječenju srednje teške do teške manične epizode te prevenciji ponovne pojave epizode bipolarnog afektivnog poremećaja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje.

KONTRAINDIKACIJE
VAIRA tablete ne smiju se primjenjivati u bolesnika koji su preosjetljivi na olanzapin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
VAIRA tablete ne smiju se primjenjivati kod bolesnika s glaukomom uskog kuta.

MJERE OPREZA
Budući da poboljšanje kliničke slike tijekom primjene antipsihotika može nastupiti tek nakon nekoliko dana do nekoliko tjedana, tijekom tog razdoblja bolesnike treba pažljivo nadzirati.
Imajući u vidu primarno djelovanje olanzapina na središnji živčani sustav, potreban je dodatni oprez kada se VAIRA tablete primjenjuju istodobno s drugim lijekovima koji imaju takav učinak, uključujući i alkohol.
Prekid primjene
Vrlo rijetko (<0,01%) su prilikom naglog prekida primjene olanzapina zabilježeni akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, tjeskoba, mučnina ili povraćanje. Stoga se prilikom prestanka primjene olanzapina preporuča postupno smanjivanje doze.
Antikolinergička aktivnost. Prema iskustvima iz kliničkih ispitivanja antikolinergičke nuspojave su rijetke. Ipak, budući su iskustva s primjenom olanzapina u bolesnika koji istodobno boluju od određenih popratnih bolesti ograničena, potreban je oprez pri primjeni lijeka u bolesnika s hipertrofijom prostate, paralitičkim ileusom i sličnim bolestima.
Olanzapin nije namijenjen liječenju poremećaja ponašanja i/ili psihoza povezanih s demencijom, i ne preporuča se njegova primjena u tih bolesnika zbog rizika pojave cerebrovaskularnog događaja i povećane smrtnosti.
Jetreni funkcijski testovi. Obično je primijećen prolazni, asimptomatski porast vrijednosti jetrenih transaminaza, ALT, AST, naročito u početku primjene olanzapina. Oprez je potreban kod bolesnika s povišenim vrijednostima AST i/ili ALT, u bolesnika sa znakovima i simptomima oštećenja jetre, u bolesnika s već postojećim stanjima koja mogu ograničiti jetrenu funkcijsku rezervu i u bolesnika koji su liječeni s potencijalno hepatotoksičnim lijekovima. Ako tijekom liječenja dođe do porasta vrijednosti AST i/ili ALT, bolesnika treba pratiti te razmotriti mogućnost smanjenja doze VAIRA tableta. U slučaju kada je postavljena dijagnoza hepatitisa, primjenu VAIRA tableta treba prekinuti.
Hematološki poremećaji. Kao i kod ostalih neuroleptika, oprez je potreban u bolesnika s malim brojem leukocita i/ili neutrofila, u bolesnika koji već uzimaju lijekove koji mogu uzrokovati neutropeniju, u bolesnika koji u anamnezi već imaju podatak o supresiji/toksičnosti koštane srži uzrokovane lijekovima, u bolesnika sa supresijom koštane srži uzrokovane popratnom bolesti, radijacijskom terapijom ili kemoterapijom, te u bolesnika s hipereozinofilnim stanjima ili s mijeloproliferativnom bolesti.
Neuroleptički maligni sindrom (NMS). NMS je potencijalno po život opasno stanje povezano s primjenom antipsihotika. Zabilježeni su rijetki slučajevi, opisani kao NMS, povezani s primjenom olanzapina. NMS se klinički očituje: hiperpireksijom, rigiditetom mišića, poremećajima svijesti i znakovima nestabilnosti autonomnog živčanog sustava (nepravilan puls, nestabilan krvni tlak, tahikardija, znojenje i srčane aritmije). Dodatni znakovi mogu biti porast kreatinin fosfokinaze, mioglobinurija (rabdomioliza) i akutno zatajivanje bubrega. Klinička pojava NMS-a ili povišene tjelesne temperature nejasnog uzroka bez kliničkih znakova NMS-a zahtijeva prekid primjene svih antipsihotika, uključujući i olanzapin.
Konvulzije. Kao i druge antipsihotike, VAIRA tablete je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika koji u anamnezi imaju podatak o konvulzijama ili su pod utjecajem čimbenika koji mogu sniziti prag pojave konvulzija.
Tardivna diskinezija. U usporednim ispitivanjima trajanja do godine dana, olanzapin je pokazao statistički znatno manju incidenciju diskinezija povezanih s liječenjem. S obzirom na to da rizik tardivne diskinezije raste s duljinom primjene lijeka, pri pojavi znakova i simptoma tardivne diskinezije u bolesnika koji se liječe olanzapinom treba razmotriti smanjenje doze ili prestanak primjene lijeka. Ti se simptomi mogu s vremenom smanjiti ili pojaviti nakon prestanka primjene lijeka.
Dopaminergički antagonizam. Kako olanzapin in vitro pokazuje antagonizam prema dopaminu, on može sprječavati učinke direktnih i indirektnih dopaminskih agonista. Stoga se ne preporuča primjena olanzapina u liječenju psihoze u bolesnika s Parkinsonovom bolesti, jer je moguće pogoršanje simptoma Parkinsonove bolesti te halucinacije.
Kao i kod drugih antipsihotika, oprez je potreban prilikom propisivanja VAIRA tableta istodobno s lijekovima za koje se zna da produljuju QT-interval, posebno u starijih osoba, u bolesnika s prirođenim sindromom produljenog QT-intervala, kongestivnim zatajivanjem srca, srčanom hipertrofijom, hipokalijemijom ili hipomagnezemijom.
Iako nije utvrđena uzročna povezanost između pojave venske tromboembolije i liječenja olanzapinom, preporučuje se u bolesnika sa shizofrenijom utvrditi prisutnost faktora rizika za nastanak tromboembolije i poduzeti sve preventivne mjere.

INTERAKCIJE
Prije početka primjene VAIRA tableta, izvijestite liječnika o svim lijekovima koje koristite!
Potreban je oprez prilikom istodobne primjene olanzapina s lijekovima koji mogu uzrokovati depresiju središnjeg živčanog sustava.

Moguće interakcije koje imaju utjecaj na farmakokinetiku olanzapina
Budući da se olanzapin metabolizira putem CYP1A2, na njegovu farmakokinetiku mogu utjecati inhibitori ili induktori tog izoenzima.
Indukcija CYP1A2: Pušenje ili istodobna primjena karbamazepina blago do umjereno povećavaju bubrežni klirens olanzapina, uslijed čega se može smanjiti njegova koncentracija. Iako je klinički značaj te interakcije ograničen, ipak se preporuča praćenje te ako je potrebno povećanje doze olanzapina.
Inhibicija CYP1A2: Fluvoksamin, specifični CYP1A2 inhibitor, značajno inhibira metabolizam olanzapina. Stoga je prilikom istodobne primjene olanzapina i fluvoksamina ili nekog drugog inhibitora CYP1A2, kao npr. ciprofloksacina potrebno smanjiti početnu dozu olanzapina. Smanjenje doze olanzapina potrebno je i kad se započinje s primjenom nekog CYP1A2 inhibitora.
Smanjena bioraspoloživost: Aktivni ugljen smanjuje bioraspoloživost peroralno primijenjenog olanzapina za 50 – 60% i treba ga uzeti najmanje 2 sata prije ili poslije olanzapina.
Primjena fluoksetina (inhibitor CYP2D6), jednokratna primjena antacida (koji sadržavaju aluminij ili magnezij) ili cimetidina nije značajnije utjecala na farmakokinetiku olanzapina.

Mogući utjecaj olanzapina na druge lijekove
Olanzapin može imati antagonistički učinak na direktne i indirektne agoniste dopamina.

U in vitro ispitivanjima olanzapin nije inhibirao glavne citokrom P450 izoenzime.
Nije zabilježena inhibicija metabolizma tricikličkih antidepresiva, varfarina, teofilina ili diazepama pri istodobnoj primjeni olanzapina.
Olanzapin nije pokazao interakcije pri istodobnoj primjeni s litijem ili biperidenom.
Praćenje razine valproata u plazmi nije ukazalo na potrebu prilagođavanja doze valproata pri istodobnoj primjeni olanzapina.

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća

Bolesnice trebaju obavijestiti svog liječnika ukoliko zatrudne ili namjeravaju zatrudniti tijekom uzimanja olanzapina. Zbog ograničenih iskustava, ne preporuča se primjena VAIRA tableta u trudnoći, osim ako moguća korist za majku ne prevladava mogući rizik po fetus.
U novorođenčadi majki koje su tijekom trećeg tromjesečja uzimale VAIRA tablete, vrlo rijetko su zabilježeni tremor, letargija, hipertonija i pospanost.
Dojenje
U ispitivanju na zdravim dojiljama utvrđeno je da se olanzapin izlučuje u majčino mlijeko, stoga se bolesnicama koje uzimaju VAIRA tablete dojenje ne savjetuje.
Djeca
Ne preporuča se primjena VAIRA tableta u djece, jer nisu provedena ciljana klinička ispitivanja o učinkovitosti i neškodljivosti olanzapina u djece.
Stariji bolesnici
Tijekom kliničkih ispitivanja, u starijih osoba rijetko je primijećena posturalna hipotenzija pri primjeni olanzapina. Kao i kod drugih antipsihotika, preporuča se redovito mjerenje krvnog tlaka bolesnicima starijim od 65 godina.
Bolesnici sa šećernom bolesti
Za bolesnike sa šećernom bolesti te one s povećanim rizikom pojave šećerne bolesti preporuča se odgovarajući klinički nadzor, jer tijekom primjene VAIRA tableta može nastati hiperglikemija i/ili pojava, odnosno pogoršanje šećerne bolesti, ponekad povezani s ketoacidozom ili komom, posebice u slučajevima povećanja tjelesne mase.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Budući da olanzapin može uzrokovati pospanost i omaglicu, bolesnike treba upozoriti na oprez prilikom upravljanja vozilima i strojevima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
VAIRA tablete se mogu primjenjivati neovisno o obroku.
U slučaju prestanka primjene VAIRA tableta to treba učiniti postupno.
Odrasli
Preporučena početna doza olanzapina u liječenju shizofrenije je 10 mg (1 VAIRA 10 mg tableta ili 2 VAIRA 5 mg tablete ) na dan.
Preporučena početna doza olanzapina kao osnovnog liječenja (monoterapije) manične epizode je 15 mg jednom na dan ili 10 mg olanzapina na dan (1 VAIRA 10 mg tableta ili 2 VAIRA 5 mg tablete) ako se koristi u kombinaciji s drugim lijekovima.
Preporučena početna doza kod prevencije ponovne pojave epizode bipolarnog afektivnog poremećaja je 10 mg/dan (1 VAIRA 10 mg tableta ili 2 VAIRA 5 mg tablete). U bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje olanzapinom, liječenje treba nastaviti istom dozom. U slučaju pojave nove manične, depresivne ili miješane epizode treba nastaviti s primjenom olanzapina (uz eventualnu prilagodbu doze) te, ovisno o kliničkoj slici, dodatno liječiti prateće simptome poremećaja raspoloženja.
Tijekom liječenja shizofrenije i manične epizode te prevencije ponovne pojave epizode bipolarnog afektivnog poremećaja dnevna se doza može postupno prilagođavati, ovisno o individualnom kliničkom statusu, u rasponu od 5 do 20 mg na dan.
Povećanje doze iznad uobičajene početne dnevne doze od 10 mg preporučuje se samo nakon odgovarajuće kliničke procjene i to u intervalima koji ne bi smjeli biti manji od 24 sata.
Djeca i adolescenti
Učinkovitost i sigurnost primjene olanzapina u djece i adolescenata do 18 godina nije utvrđena.
Stariji bolesnici
Iako nije obavezno, u bolesnika starijih od 65 godina treba razmotriti primjenu niže početne doze olanzapina (5 mg na dan tj. 1 VAIRA 5 mg tableta na dan), posebice kada postoje dodatni klinički čimbenici.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre i/ili bubrega
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre i/ili bubrega treba razmotriti primjenu niže početne doze olanzapina (5 mg na dan tj. 1 VAIRA 5 mg tableta na dan). U slučajevima umjerenog oštećenja jetre (ciroza, Child Pugh stupanj A ili B), početna doza treba biti 5 mg olanzapina na dan (1 VAIRA 5 mg tableta na dan), a pri povećavanju doze potreban je oprez.
U bolesnika u kojih prisustvo više čimbenika može usporiti metabolizam olanzapina (ženski spol, starija dob, nepušači) liječenje treba započeti nižom početnom dozom. U tih bolesnika povećavanje doze, ako je potrebno, treba biti vrlo oprezno.

PREDOZIRANJE
Najčešći simptomi predoziranja olanzapinom (>10%) uključuju tahikardiju, dizartriju, razdražljivost/agresivnost, različite ekstrapiramidne simptome i različite stupnjeve poremećaja svijesti od pospanosti do kome.
Ostali klinički značajni simptomi predoziranja uključuju delirij, konvulzije, komu, moguć je i neuroleptički maligni sindrom, respiratornu depresiju, aspiraciju, hipertenziju ili hipotenziju, srčane aritmije (<2%) i kardiopulmonalni arest. Smrtni ishodi zabilježeni su i nakon akutnog predoziranja dozama od 450 mg, ali isto tako je zabilježeno i preživljavanje nakon akutnog predoziranja dozom od 1500 mg.
Liječenje
Nije poznat specifični antidot za olanzapin. Ne preporuča se izazivanje povraćanja. Mogu se primijeniti uobičajene mjere kod predoziranja (kao što su npr. ispiranje želuca, primjena aktivnog ugljena). Istodobna primjena aktivnog ugljena smanjuje bioraspoloživost olanzapina za 50-60%.
Treba poduzeti simptomatsko liječenje i kontrolu vitalnih funkcija, ovisno o kliničkoj slici, uključujući i liječenje hipotenzije i cirkulatornog kolapsa te potporu respiratorne funkcije. Ne treba primjenjivati adrenalin, dopamin ni druge simpatomimetike s beta-agonističkim učinkom.

NUSPOJAVE
Nuspojave zabilježene tijekom kliničkih ispitivanja: jedine česte nuspojave (>10%) zabilježene tijekom primjene olanzapina bile su pospanost i porast tjelesne težine. Povremeno (1-10%) je zabilježen prolazni, asimptomatski porast jetrenih transaminaza, asimptomatska eozinofilija, omaglica, akatizija, parkinsonizam, diskinezija, ortostatska hipotenzija, blagi, prolazni antikolinergički učinak (s konstipacijom i suhoćom usta), astenija, edem, neutropenija. Rijetko (0,1-1%) su zabilježene bradikardija (s ili bez hipotenzije, odnosno sinkope), fotosenzitivna reakcija. Tijekom liječenja olanzapinom primijećen je blagi i prolazni porast koncentracije prolaktina u plazmi, ali rijetko povezan s kliničkim znakovima (kao što su npr. ginekomastija, galaktoreja i povećanje grudi). U većine se bolesnika razina vraća na normalnu vrijednost bez prekida liječenja.
Vrlo rijetko su nakon naglog prekida primjene olanzapina zabilježeni akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, tjeskoba, mučnina ili povraćanje.
Rjeđe nuspojave (<1%), zabilježene tijekom postmarketinškog praćenja, povezane s primjenom olanzapina uključivale su hematološke abnormalnosti (leukopeniju, trombocitopeniju, neutropeniju), alergijske reakcije (npr. anafilaktoidnu reakciju, angioedem, svrbež ili urtikariju), porast razine glukoze i triglicerida, a vrlo rijetko (<0,01%) pankreatitis, hepatitis, teškoće s mokrenjem, prijapizam i osip.
U slučaju nuspojave, treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!
ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju. Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!
NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 25°C. Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:22 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZYPREXA VELOTAB (olanzapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin

Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla

Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).

Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.

Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:21 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ZYPREXA (olanzapin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: olanzapin

Tvorničko ime registrirano u RH:
Zyprexa, Zyprexa Velotab, Vaira, Zalasta, Zalasta Q-Tab, Olanzapin Cipla

Farmakoterapijska skupina:
Olanzapin je lijek za liječenje shizofrenije (antipsihotik). Atipični antipsihotik (antagonist serotonina i dopamina, antipsihotik druge generacije, stabilizator raspoloženja).

Terapijske indikacije:
Olanzapin se primjenjuje u liječenju shizofrenije i drugih psihoza kod bolesnika koji imaju izražene pozitivne simptome (npr. sumanutosti, halucinacije, dezorganizirano mišljenje, hostilnost (neprijateljsko držanje), sumnjičavost) i/ili negativne simptome (osjećajna zaravnjenost, emocionalno i socijalno povlačenje, osiromašenje govora) te održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su dobro reagirali na početno liječenje. Također ublažava i sekundarne afektivne simptome koji su često prisutni u shozofreniji i u drugim psihotičnim poremećajima.

Primjenjuje se i u liječenju umjerene i teške epizode manije. Kod bolesnika kod kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda koristi se u spriječavanju recidiva bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:20 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

DEPAKINE CHRONO (Na-valproat, valproatna kiselina)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: Na-valproat, valproatna kiselina

Tvorničko ime registrirano u RH: Depakine Chrono

Farmakoterapijska skupina: Antiepileptik

Terapijske indikacije:
Lijek je namijenjen za liječenje epilepsije (generalizirani epileptički napadaji kao što su toničko-klonički napadaji (grand mal), apsans (petit mal), mioklonički napadaji i atonički napadaji, parcijalni (fokalni) napadaji). Koristi se i za liječenje maničnih epizoda, održavanje i profilaktičko liječenje bipolarne bolesti u bolesnika koji ne odgovaraju na liječenje litijem ili ga ne podnose.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:15 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

AURORIX (moklobemid)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: moklobemid
Tvorničko ime registrirano u RH: Aurorix (F. HOFFMAN LA ROCHE)
Farmakoterapijska skupina: Antidepresiv, inhibitor monoaminooksidaze tipa A
Terapijske indikacije: Moklobemid je lijek koji se koristi za liječenje depresije i socijalne fobije.

Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao sto je moklobemid. To su sigurni lijekovi, dobre podnosljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.
Moklobemid je antidepresiv koji djeluje neurotransmiterski sustav putem reverzibilne inhibicije monoaminooksidaze (MAO), posebice tipa A. Time je smanjen metabolizam noradrenalina, dopamina i serotonina te dolazi do povećanja njihove koncentracije i pojačanog djelovanja na raspoloženje i psihomotornu aktivnost. Moklobemid ublažava simptome kao što su iscrpljenost, nesposobnost upravljanja motornim vozilima i nesposobnost koncentracije. Moklobemid također uklanja simptome vezane uz socijalnu fobiju. Iako moklobemid nema sedativna svojstva, poboljšava kvalitetu sna kod depresivnih bolesnika u roku od nekoliko dana. Koristi se za liječenje depresije, depresivnih poremećaja i socijanih fobija.

Sastav
1 tableta sadrži 150 mg moklobemida.

Djelovanje
Moklobemid je antidepresiv koji djeluje na monoaminergički cerebralni neurotransmiterski sustav putem reverzibilne inhibicije monoaminooksidaze, posebice tipa A. Time je smanjen metabolizam norepinefrina, dopamina i serotonina te dolazi do povećanja njihove ekstracelularne koncentracije i pojačanog djelovanja na raspoloženje i psihomotornu aktivnost. Moklobemid ublažava simptome kao što su disforija, iscrpljenost, nesposobnost upravljanja motornim vozilima i nesposobnost koncentracije. Ova se djelovanja najviše javljaju tijekom prvih nekoliko tjedana terapije. Aurorix tekođer uklanja simptome vezane uz socijalnu fobiju. Iako Aurorix nema sedativna svojstva, poboljšava kvalitetu sna kod depresivnih bolesnika u roku od nekoliko dana. Aurorix ne umanjuje oprez.

Indikacije
- Liječenje depresivnih sindroma.
- Liječenje socijalne fobije.

Kontraindikacije
- Preosjetljivost na lijek.
- Akutna konfuzna stanja.
- Kako nema kliničkih iskustava o djelovanju lijeka u dječjoj dobi, Aurorix se za sada ne smije primjenjivati u pedijatriji.
- Kontraindicirana je istovremena primjena Aurorixa i selegilina.

Doziranje
Preporučena doza Aurorixa je 300-600 mg dnevno, obično podijeljeno u 2-3 doze. Početna dnevna doza je 300 mg i može se povećati na 600 mg za liječenje teških depresivnih stanja. Doza se ne smije povisiti prije kraja prvog tjedna terapije, jer se bioraspoloživost povećava tijekom tog razdoblja. Pojedinačni odgovor može dopustiti smanjenje dnevne doze. Da bi se ocijenila učinkovitost lijeka, liječenje treba trajati najmanje 4-6 tjedana.

Socijalna fobija
Preporučena doza Aurorixa je 600 mg dnevno, podijeljeno u dvije doze. Liječenje sa 600 mg dnevno treba nastaviti kroz 8-12 tjedana da bi se ocijenila učinkovitost lijeka. Socijalna fobija može biti kronično stanje pa kod bolesnika koji odgovaraju na liječenje treba razmotriti nastavak liječenja. Dugoročne studije pokazuju da se učinkovitost liječenja Aurorixom ne mijenja tijekom dugotrajne primjene. Bolesnike povremeno treba ponovno procijeniti kako bi se utvrdila potreba za daljnjim liječenjem.

Posebne upute za doziranje
Doze Aurorixa treba uzimati nakon obroka. Doze ne treba posebno prilagođavati starijim bolesnicima ili bolesnicima sa smanjenom funkcijom bubrega. Kada je metabolizam jetre jako oslabljen bolešću jetre ili inhibiran lijekovima koji inhibiraju aktivnost mikrosomalne monooksigenaze (npr. cimetidin), dnevnu dozu Aurorixa treba smanjiti na polovinu ili trećinu.

Mjere opreza

Kao i kod ostalih antidepresiva, liječenje može izazvati simptome shizofrenije u depresivnih bolesnika sa shizofrenim ili shizoafektivnim psihozama. Ako je moguće takve bolesnike valja nastaviti liječiti neurolepticima dugog djelovanja. Općenito, tijekom liječenja Aurorixom nisu potrebna posebna ograničenja u prehrani. Kako neki bolesnici mogu biti pojaćano osjetljivi na tiramin, sve je bolesnike potrebno upozoriti da izbjegavaju veće količine hrane bogate tiraminom. Bolesnike sa samoubilačkim namjerama treba pomno promatrati, kako je uobičajeno u liječenju depresija. Postoje teorijski farmakološki razlozi za pretpostavku da inhibitori monoaminooksigenaze (MAO) mogu izazvati hipertenzivne reakcije u bolesnika s tireotoksikozom ili feokromocitomom. U nedostatku iskustava s Aurorixom u tih bolesnika, lijek valja prepisivati s oprezom.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Nije za očekivati da će Aurorix utjecati na aktivnosti koje zahtijevaju potpunu budnost (npr. upravljanje vozilom). Ipak, pojedinačne se reakcije moraju pratiti u početku liječenja.

Trudnoća i dojenje
Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu otkrila nikakve opasnosti za fetus, ali neškodljivost Aurorixa u trudnica još nije dokazana kontroliranim ispitivanjima. Stoga se Aurorix može prepisati samo kad učinak lijeka prevagne nad mogućim štetnim utjecajem na plod. Iako vrlo male količine moklobemida prelaze u majčino mlijeko (otprilike 1/30 majčine doze odmjerene prema razlikama u tjelesnoj težini), korist produženja liječenja dojilje treba procijeniti obzirom na mogući štetni utjecaj na dijete.

Nuspojave
Uočene su sljedeće nuspojave: poremećaji sna, uzbuđenje, osjećaj tjeskobe, razdražljivost, vrtoglavica, glavobolja, parestezija, suhoća usta, zamagljen vid, probavne smetnje i promjene na koži (npr. osip, svrbež, urtikarija i crvenilo). Neke od tih pojava mogu biti posljedica bolesti koja se liječi te uglavnom nestaju nastavkom liječenja.

Interakcije

Istovremena primjena Aurorixa i selegilina je kontraindicirana. Kombinacija s petidinom se ne preporučuje. Kako je djelovanje Aurorixa selektivno i reverzibilno, njegova je sklonost interakciji s tiraminom neznatna, što su pokazala farmakološka ispitivanja na životinjama i ljudima. Potencirajući učinci na krvni tlak bili su manji ili se nisu pojavili kada je Aurorix primijenjen nakon jela.

Cimetidin usporava metabolizam Aurorixa .

Farmakološko djelovanje pri sustavnoj primjeni simpatomimetičkih sredstava može biti pojačano i produženo ako se uzimaju istodobno s Aurorixom.

Bolesnici koji se liječe Aurorixom s oprezom moraju uzimati dodatne lijekove koji povisuju vrijednosti serotonina, kao što su mnogi drugih antidepresivi, osobito u višestrukoj kombinaciji lijekova. To se posebno odnosi na klomipramin.

Liječenje tricikličkim i drugim antidepresivima može se započeti neposredno nakon prestanka liječenja Aurorixom, dakle bez razdoblja "ispiranja" i obratno, pod uvjetom da se poduzmu iste mjere opreza. Pri prelasku na Aurorix, tijekom prvog tjedna liječenja doza ne smije biti veća od 300 mg/dan.

Rijetki slučajevi teških, štetnih reakcija središnjeg živčanog sustava pojavili su se nakon istovremene primjene Aurorixa i dekstrometorfana pa se njihova kombinacija treba izbjegavati

Oprema
30 film tableta od 150 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:06 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

MADOPAR (levodopa + benzerazid)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: levodopa + benzerazid
Tvorničko ime registrirano u RH: Madopar
Farmakoterapijska skupina: Antiparkinsonik
Terapijske indikacije:
Kombinacija levodope i benzerazida (inhibitora dekarboksilaze) indicirana je u liječenju bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti osim parkinsonizma izazvanog lijekovima.
Kombinacija levodope i benzerazida je također indicirana i za liječenje idiopatskog (bez poznatog uzroka) i simptomatskog (kod zatajenja bubrega) sindroma nemirnih nogu.
Upozorenje: prije započinjanja tretmana potrebno je utvrditi da sindrom nemirnih nogu nije uzrokovan manjkom željeza, u kojem slučaju je bolesnika potrebno liječiti odgovarajućim preparatima željeza.
Kombinacija levodope i benzerazida (Madopar LIQ) poseban je pripravak za bolesnike s disfagijom (otežanim gutanjem) ili one kojima je potreban pripravak sa bržim početkom djelovanja lijeka, npr. bolesnike oboljele od ranojutarnje ili popodnevne akinezije, ili pak one kod kojih se javio efekt odgođenog ili smanjenog učinka lijeka.
Kombinacija levodope i benzerazida (Madopar HBS) indiciran je u bolesnika kod kojih su prisutne sve vrste fluktuacija (npr. "diskinezija pri visokoj dozi" i "efekt pogoršanja pri kraju doze" – kao što je noćna ukočenost).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sastav
1 tableta Madopar 125 sadrži: 100 mg levodope i 25 mg benzerazida u obliku hidroklorida.
1 kapsula Madopar HBS - kapsula s kontroliranim otpuštanjem (Hidrodinamički Balansirani Sistem) sadrži: 100 mg levodope i 25 mg benzerazida u obliku hidroklorida.

Djelovanje
Nadomjesno liječenje Parkinsonove bolesti provodi se primjenom levodope, izravnog metaboličkog prethodnika dopamina, jer dopamin ima vrlo ograničenu sposobnost prijelaza krvnomoždane barijere. Levodopa se nakon uzimanja vrlo brzo dekarboksilira u dopamin. Tako većina uzete levodope ne dolazi do bazalnih ganglija, a dopamin koji se periferno proizvodi često izaziva neželjene učinke. Stoga je osobito poželjno inhibirati ekstracerebralnu dekarboksilaciju levodope. To se može postići istodobnom primjenom levodope i benzerazida, perifernog inhibitora dekarboksilaze. Madopar je kombinacija tih dvaju tvari u omjeru 4:1.
Madopar HBS ima posebno oblikovani sastav koji omogućuje produženo otpuštanje aktivnih sastojaka u želucu, gdje kapsula ostaje 3-6 sati. Želudac tako služi kao spremište lijeka.

Indikacije
Madopar je indiciran za liječenje svih oblika Parkinsonovog sindroma osim onoga izazvanog lijekovima. Disperzibilne Madopar tablete namijenjene su posebno bolesnicima s problemima gutanja i bolesnicima kojima je potrebna formulacija s bržim početkom djelovanja. Madopar HBS indiciran je za bolesnike sa svim vrstama fluktuacija u terapijskom odgovoru, posebice vezanim za fluktuacije razine koncentracije u plazmi ("diskinezija vršne doze" i "pogoršanje pri kraju doze") i za bolju kontrolu noćnih simptoma.

Kontraindikacije
Madopar se ne smije davati bolesnicima s poznatom preosjetljivošću na levodopu ili benzerazid. Ne smije se davati zajedno s neselektivnim inhibitorima monoaminooksidaza (MAO). Nije, međutim, kontraindicirana istovremena primjena selektivnih inhibitora MAO-B, kao što je selegilin, ili selektivnih inhibitora MAO-A, kao što je moklobemid. Kombinacija inhibitora MAO-A i MAO-B jednaka je djelovanju neselektivnih inhibitora MAO pa se, stoga, ta kombinacija ne smije uzimati isdobno s Madoparom.
Madopar se ne smije davati bolesnicima s dekompenziranom endokrinom, bubrežnom ili jetrenom funkcijom, poremećajima rada srca, psihijatrijskim oboljenjima s psihotičnom komponentom ili glaukomom zatvorenog komoričnog kuta. Madopar se ne smije davati bolesnicima mlađim od 25 godina (mora biti dovršen razvoj skeleta).

Doziranje
Liječenje Madoparom mora se uvoditi postupno. Doziranje mora biti individualno i titrirano za postizanje optimalnog učinka. Sljedeće upute o doziranju treba, stoga, smatrati samo smjernicama.
Početno liječenje
U ranim fazama parkinsonizma preporučuje se započeti s pola tablete Madopara 125 tri do četiri puta dnevno. Čim se potvrdi da bolesnik podnosi početnu terapijsku dozu, doziranje valja polagano povećavati u skladu s odgovorom bolesnika.
Optimalni učinak obično se postiže pri dnevnoj dozi od 400-800 mg levodope + 100-200 mg beserazida, podijeljenoj u 3 ili više doza. Potrebno je četiri do šest tjedana da se postigne optimalni učinak. Ako se ukaže potreba za daljnjim povećanjem dnevne doze, to valja učiniti na mjesečnoj osnovi.
Terapija održavanja
Prosječna je doza održavanja jedna kapsula ili tableta Madopara 125 tri do šest puta dnevno. Broj pojedinačnih doza (ne manje od 3) i njihova raspodjela tijekom dana mora se titrirati radi postizanja optimalnog učinka.

Upute za posebno doziranje
Dozu posebno pažljivo valja titrirati u starijih bolesnika. Bolesnici koji uzimaju druge antiparkinsonike mogu uzimati Madopar.
Bolesnici koji imaju velike dnevne fluktuacije u djelovanju lijeka (fenomen prekidača, engl. on-off) moraju češće uzimati manje doze ili prijeći na uzimanje Madopara HBS.
Preporučuje se prijelaz sa standardnog Madopara na Madopar HBS obaviti u jednom danu, počevši s jutarnjom dozom. Dnevna doza i učestalost uzimanja u početku moraju biti isti.
Nakon 2-3 dana dozu treba postupno povećati za oko 50%. Bolesnike valja obavijestiti da im se stanje može na neko vrijeme pogoršati.
Zbog farmakokinetskih svojstava Madopara HBS, do početka djelovanja treba proći stanovito vrijeme. Klinički učinak može se ubrzati primjenom Madopara HBS zajedno sa standardnim ili disperzibilnim Madoparom. To može biti osobito korisno pri prvoj jutarnjoj dozi, koja bi trebala biti viša od ostalih dnevnih doza. Individualno titriranje Madopara HBS mora se provoditi polako i pažljivo, ostavljajući barem 2-3 dana između svake promjene doze.
Na liječenje standardnim Madoparom ili disperzibilnim Madoparom valja se ponovno vratiti ako je terapijski odgovor na Madopar HBS nedostatan čak i u dnevnoj dozi od 1500 mg levodope.
Isuviše izražen odgovor na Madopar HBS (diskinezija) može se kontrolirati povećanjem razmaka između dviju doza, a ne smanjivanjem pojedinačne doze.
U bolesnika s noćnom nepokretnošću, primijećeni su pozitivni učinci nakon postupnog povećanja posljednje večernje doze na 250 mg Madopara HBS prije spavanja.
Bolesnike valja pomno nadzirati zbog mogućih neželjenih psihičkih simptoma.

Način uporabe
Kapsulu Madopara HBS bolesnici moraju uvijek progutati cijelu i ne smiju je pri tom pregristi.
Standardne tablete Madopara mogu se razlomiti u manje komadiće radi lakšeg gutanja.
Disperzibilne tablete Madopara moraju se rastopiti u četvrt čaše vode (približno 25-50 ml). Tablete se u potpunosti rastapaju, stvarajući za nekoliko minuta mliječnobijelu otopinu. Zbog brze sedimentacije, preporučuje se prije uzimanja otopinu promućkati. Disperzibilne tablete Madopara moraju se uzeti pola sata nakon otapanja tablete.
Kako uzimanje hrane može smanjiti apsorpciju lijeka, Madopar se mora uzeti najmanje pola sata prije, odnosno 1 sat nakon obroka. Ukoliko dođe do neželjenih gastrointestinalnih učinaka, kontrolirati ih treba uzimajući Madopar s malo hrane ili tekućine.

Mjere opreza
U osjetljivih osoba može doći do reakcija preosjetljivosti.
Redovito mjerenje očnog tlaka preporučuje se u osoba s glaukomom otvorenog kuta, jer levodopa teorijski može djelovati na povišenje očnog tlaka.
U osoba koje se liječe Madoparom može se razviti depresija, ali ona može biti posljedica i osnovne bolesti.
Tijekom liječenja (tijekom razdoblja stabiliziranja doze) valja provjeravati jetrenu funkciju i krvnu sliku.
Bolesnicima s dijabetesom treba redovito određivati razinu glukoze u krvi te tome prilagoditi doziranje antidijabetika.
Uzimanje Modopara valja, kadgod je to moguće, a s izuzetkom hitnih slučajeva, prekinuti 12-48 sati prije kirurških zahvata u kojima je potrebna opća anestezija. S terapijom Madoparom može se nastaviti nakon operacije, a dozu valja postupno povisivati do razine koja se primjenjivala prije operacije.
Liječenje Madoparom ne smije se naglo prekinuti. Nagli prekid može dovesti do stanja sličnog malignom neuroleptijskom sindromu (hiperpireksija i rigidnost mišića, moguće psihološke promjene, povišene serumske kreatinin fosfokinaze), koje može biti opasno po život.

Trudnoća i dojenje
Madopar se nikako ne smije davati trudnicama i ženama u produktivnoj dobi, koje ne koriste odgovarajuću kontracepciju, zbog mogućih poremećaja u razvoju fetalnog skeleta. Budući se ne zna prelazi li benzerazid u majčino mlijeko, majke koje moraju uzimati Madopar ne smiju dojiti djecu, jer se ne može isključiti mogućnost malformacija skeleta u dojenčadi.

Nuspojave
Pri uzimanju Madopara mogu se javiti anoreksija, mučnina, povraćanje i proljev. Zabilježeni su i pojedinačni slučajevi gubitka ili promjene okusa. Te nuspojave, koje se mogu pojaviti na početku liječenja, mogu se uvelike ublažiti uzimanjem Madopara s malo hrane ili tekućine te postupnim povećanjem doze. U kasnijim fazama liječenja mogu se pojaviti nevoljni pokreti (npr. koreiformni ili atetotski). Oni se mogu ukloniti ili učiniti podnošljivima smanjenjem doze. Tijekom dugotrajnijeg uzimanja lijeka može doći i do fluktuacija u terapijskom odgovoru. Tu se ubrajaju epizode smrzavanja, pogoršanja pri kraju doze i tzv. "on-off" učinci. Oni se mogu ukloniti ili učiniti podnošljivima smanjenjem doze. Kako ne mora nužno ponovno doći do istih nuspojava, može se nakon toga ponovno pokušati povećati dozu radi pojačanja terapijskog učinka.
Agitacija, tjeskoba, nesanica, halucinacije, priviđenja i privremena dezorijentacija mogu se javiti u starijih bolesnika i u bolesnika koji su već imali tegobe te vrste. U bolesnika liječenih Madoparom moguća je i pojava depresije, ali ona može biti posljedica i osnovne bolesti.
Mogu se javiti povišene vrijednosti jetrenih transaminaza i alkalne fosfataze, ali su one prolazne naravi. Opažen je porast vrijednosti uree u krvi. Može doći do promjene boje mokraće koja obično poprima crvenkastu nijansu, koja stajanjem postaje tamnija.

Interakcije
Neuroleptici, opioidi i antihipertenzivi koji sadržavaju rezerpin inhibiraju djelovanje Madopara.
Ako je Madopar potrebno propisati bolesnicima koji primaju ireverzibilne neselektivne inhibitore MAO, moraju proći najmanje dva tjedna između prekida uzimanja inhibitora MAO i početka liječenja Madoparom.
Madopar se ne smije davati istodobno sa simpatomimeticima (sredstva poput epinefrina, norepinefrina, izoproterenola ili amfetamina koja stimuliraju simpatički živčani sustav), jer levodopa može pojačati njihov učinak. Ako je istodobna primjena neophodna, nužni su pomni nadzor kardiovaskularnog sustava, a po potrebi i smanjenje doze simpatomimetičnih sredstava.
Istodobna primjena antacida i Madopara HBS umanjuje resorpciju levodope za 32%.
Dozvoljena je kombinacija s drugim antiparkinsonicima (anhtikolinergici, amantadin, dopaminski agonisti), iako se mogu pojačati i željeni i nepoželjni učinci. Može se pokazati potrebitim smanjiti dozu Madopara ili drugog lijeka. Pri uvođenju liječenja Madoparom ne smije se naglo prekinuti uzimanje antikolinergika, jer je za početak djelovanja levodope potrebno određeno vrijeme.
Apsorpcija levodope iz gastrontestinalnog trakta pogoršava se kad se lijek uzima uz obrok bogat bjelančevinama.

Proizvođač
Roche

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:03 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

DANOPTIN (lamotrigin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: lamotrigin
Tvorničko ime registrirano u RH: Lamictal, Arvind, Danoptin
Farmakoterapijska skupina: Antiepileptik
Terapijske indikacije: Lamotrigin se koristi u liječenju i sprječavanju različitih tipova epilepsije u odraslih i djece te za liječenje bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:00 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ARVIND (lamotrigin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: lamotrigin
Tvorničko ime registrirano u RH: Lamictal, Arvind, Danoptin
Farmakoterapijska skupina: Antiepileptik
Terapijske indikacije:
Lamotrigin se koristi u liječenju i sprječavanju različitih tipova epilepsije u odraslih i djece te za liječenje bipolarnog poremećaja.

UPUTA O LIJEKU
Prije upotrebe lijeka pozorno pročitajte ovu uputu te ispravno primjenjujte lijek! Zatrebate li dodatne obavijesti ili savjete, zatražite ih od svog liječnika ili ljekarnika!
Liječnik je propisao ovaj lijek samo za Vas. Nemojte ga davati nikom drugom!


ARVIND® 25 mg tablete
ARVIND® 50 mg tablete
ARVIND® 100 mg tablete
ARVIND® 200 mg tablete

lamotriginum

SASTAV
Što sadržavaju ARVIND tablete?

ARVIND® 25 mg tablete: 1 tableta sadržava 25 mg lamotrigina.
ARVIND® 50 mg tablete: 1 tableta sadržava 50 mg lamotrigina.
ARVIND® 100 mg tablete: 1 tableta sadržava 100 mg lamotrigina.
ARVIND® 200 mg tablete: 1 tableta sadržava 200 mg lamotrigina.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza, željezo-oksid, žuti (E172).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Tableta.
Kutija s 30 tableta.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Lamotrigin je lijek za liječenje epilepsije (antiepileptik).

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48 000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Arvind se izdaje na recept, u ljekarni.

KADA MOŽETE PRIMIJENITI ARVIND?
EPILEPSIJA

Arvind se primjenjuje u liječenju i sprečavanju različitih tipova epilepsije u odraslih i djece.
Arvind se može koristiti kao jedini lijek za liječenje epilepsije u odraslih i djece starije od 12 godina.
Arvind se može koristiti i u kombinaciji s drugim antiepilepticima za liječenje odraslih i djece starije od 2 godine. Ponekad se mogu prestati uzimati drugi antiepileptici nakon započinjanja liječenja Arvindom.
BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEĆAJ (odrasli stariji od 18 godina)
Arvind se koristi za sprečavanje ekstremnih promjena raspoloženja - depresije (tuge/očaja) ili manije (uzbuđenja/euforije), u odraslih bolesnika s bipolarnim poremećajem (maničnom depresijom). Arvind je koristan u sprečavanju depresivnih raspoloženja.
Arvind se ne smije koristiti za liječenje bipolarnog poremećaja u osoba mlađih od 18 godina.
Neki lijekovi za liječenje depresije u djece i adolescenata povezani su s nastupom suicidalnih misli i ponašanja.

ŠTO TREBAM ZNATI PRIJE NEGO POČNEM UZIMATI ARVIND?
Kada ne smijete uzimati ARVIND?

Nemojte uzimati Arvind ako ste alergični na lamotrigin ili neki drugi sastojak Arvind tableta.

Na što trebam upozoriti svog liječnika?
Prije nego započnete liječenje ovim lijekom obavijestite svog liječnika:

• ako ste se ikada prije liječili Arvindom i tijekom liječenja dobili osip
• ako uzimate neki oblik hormonske kontracepcije ili hormonskog nadomjesnog liječenja
• ako imate problema s bubrezima ili jetrom
• ako ste trudni ili uskoro planirate trudnoću
• ako dojite
• ako bolujete od Parkinsonove bolesti
• ako uzimate neki drugi lijek koji sadržava lamotrigin
• ako već uzimate neki drugi lijek za liječenje epilepsije ili bipolarnog poremećaja (manične
depresije).

Prije primjene ARVIND tableta obavijestite liječnika o svim lijekovima koje uzimate, uključujući i one koje ste nabavili bez liječničkog recepta.
Trudnoća
Ako utvrdite da ste trudni tijekom primjene ARVINDA, odmah se javite svom liječniku.
Smijem li voziti ili upravljati strojevima dok uzimam Arvind?
Trebali biste provjeriti kako Arvind tablete djeluju na Vas prije nego što krenete upravljati vozilom ili strojem.
Važna obavijest o nekim sastojcima ARVIND tableta
ARVIND tablete sadržavaju mliječni šećer (laktozu). Stoga ako bolujete od nekog oblika nepodnošljivosti šećera, prije nego počnete primjenjivati ovaj lijek obavijestite o tome svog liječnika.

KAKO TREBATE PRIMJENJIVATI ARVIND?
Liječnik Vam može dati drugačije upute o uzimanju lijekova od ovdje navedenih.
Važno je da uzimate lijek onako kako Vam je odredio Vaš liječnik. Ako niste sigurni kako trebate uzimati lijek, uvijek pitajte svog liječnika.
Doza koju će Vam liječnik propisati ovisi o tome uzimate li neke druge lijekove i koji su to lijekovi. Ovo je osobito važno ako uzimate neki lijek koji sadržava valproat.
Arvind tablete treba progutati cijele s vodom. Nemojte ih žvakati.
Liječenje Arvindom obično počinje malom dozom koja se postupno povećava u prvih nekoliko tjedana liječenja. Doza koju će Vam propisati Vaš liječnik ovisi o drugim lijekovima koje uzimate kao i o Vašoj reakciji na liječenje Arvindom.
Važno je da se pridržavate doze i uputa koje Vam je dao liječnik. Nemojte sami povećavati dozu niti uzimati tablete češće nego što Vam je propisano.
Možda uzimate i neke druge lijekove uz Arvind. Ako počinjete ili prestajete uzimati neki lijek, svakako slijedite upute liječnika.
Treba pratiti tjelesnu težinu djeteta i prilagoditi dozu ako dođe do promjene tjelesne težine.

EPILEPSIJA
Odrasli i djeca iznad 12 godina

Uobičajena doza za kontrolu epilepsije iznosi 100 - 400 mg na dan, u jednoj ili podijeljeno u dvije jednake doze. Kad započinjete liječenje Arvind tabletama, liječnik će Vam propisati puno manju dozu i postupno je povećavati tijekom nekoliko tjedana.
Djeca (od 2 do 12 godina)
Uobičajena doza za kontrolu epilepsije iznosi l - 15 mg/kg tjelesne težine djeteta na dan, odjednom ili podijeljeno u dvije podjednake doze. Kad dijete započinje liječenje Arvind tabletama, liječnik će mu propisati puno manju dozu i postupno je povećavati tijekom nekoliko tjedana. Arvind se ne preporuča za liječenje epilepsije u djece mlađe od 2 godine.
Prestanak uzimanja Arvinda
Ukoliko je potrebno prekinuti primjenu ARVINDA, to treba učiniti postupnim smanjivanjem doze. Nemojte naglo prestati uzimati Arvind, osim ako Vam to nije rekao liječnik jer se bolest može pogoršati.

BIPOLARNI POREMEĆAJ
Odrasli (iznad 18 godina)

Uobičajena doza za kontrolu bipolarnog poremećaja iznosi 100 - 400 mg na dan, u jednoj ili podijeljeno u dvije jednake doze. Kad započinjete liječenje Arvindom liječnik će Vam propisati puno manju dozu i postupno je povećavati tijekom šest tjedana.
Djeca i adolescenti (mlađi od 18 godina)
Arvind se ne preporučuje za liječenje bipolarnog poremećaja u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.
Prestanak primjene Arvinda
Iako nisu poznati neželjeni učinci prekida liječenja Arvindom u bolesnika s bipolarnim poremećajem, prije prestanka uzimanja lijeka uvijek se posavjetujte s liječnikom.
Posebne skupine bolesnika
Ako uzimate neki oblik hormonske kontracepcije, liječnik će Vam možda propisati veću dozu održavanja, ovisno o tome kako je Vaša bolest kontrolirana.
Ako Vi ili Vaše dijete imate oštećenu funkciju bubrega ili jetre, liječnik može, ovisno o težini oštećenja, propisati manju dozu Arvind tableta.
Što ako zaboravim uzeti lijek?
Ako zaboravite uzeti jednu dozu, uzmite je čim se sjetite, osim ako do sljedeće doze ima manje od 4 sata. U tom slučaju preskočite dozu koju ste zaboravili i nastavite sa sljedećom dozom u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvije doze istovremeno.
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše Arvind tableta?
Ako uzmete previše Arvind tableta ili ako netko drugi zabunom uzme Vaš lijek, odmah se javite svom liječniku ili najbližoj hitnoj službi.
Ponovno započinjanje liječenja Arvind tabletama
Ako ste iz bilo kojeg razloga prekinuli liječenje Arvindom, svakako se savjetujte sa svojim liječnikom prije nego ponovno počnete uzimati Arvind, čak i ako ga niste uzimali samo nekoliko dana.

KOJE NEŽELJENE UČINKE MOŽE UZROKOVATI ARVIND?
Većina ljudi koji uzimaju ovaj lijek nemaju nikakvih problema. Međutim kao i prilikom uzimanja drugih lijekova, manji broj ljudi može iskusiti i nuspojave.
Neke osobe mogu biti alergične na lijekove.
Ako osjećate da Vam od Arvinda nije bolje, ili se počnete osjećati gore, odmah potražite savjet liječnika.
Ako primijetite neki od sljedećih simptoma, važno je da se odmah javite svom liječniku jer zanemarivanje ovih znakova može dovesti do još ozbiljnijih problema:
- neočekivana reakcija na koži, npr. osip
- oticanje u predjelu lica
- ako dobijete visoku temperaturu ili simptome slične gripi, ili primijetite oticanje žlijezda ili pospanost
- ako se osjetite vrlo umorni, ako primijetite neočekivane modrice ili krvarenje, ili ako počnete češće obolijevati od infekcija, npr. prehlade ili upale grla.
Tijekom liječenja Arvindom rijetko su zabilježeni problemi s radom jetre. Odmah obavijestite svog liječnika ako imate neki od sljedećih simptoma koji mogu, ali ne moraju, biti praćeni mučninom i općim lošim stanjem:
- žuta boja kože
- svrbež
- bol i/ili osjetljivost u trbuhu.

Što prije obavijestite svog liječnika ako primijetite neki od sljedećih simptoma:
- zamagljeni vid, dvostruka slika, crvenilo oka (konjunktivitis), omaglica, glavobolja, umor, smetnje spavanja, mučnina ili povraćanje, proljev, halucinacije, bolovi u leđima ili zglobovima koji ponekad mogu biti praćeni vrućicom i/ili općim lošim stanjem, razdražljivost, agresivnost, agitacija ili zbunjenost
- nestabilnost ili gubitak koordinacije pri hodanju
- ako bolujete od Parkinsonove bolesti, svako pogoršanje simptoma poput tremora ruku ili nogu, kolutanja očima ili nevoljnih pokreta žvakanja
- nekontrolirane pokrete poput trzanja ili drhtanja ruku ili nogu.

Ako se Arvindom liječite zbog epilepsije, u rijetkim slučajevima se epileptički napadaji mogu početi javljati češće nego obično. Obavijestite svog liječnika što prije ako Vam se napadaji pogoršaju ili ako dobijete novi tip napadaja.
Ako se Arvindom liječite radi sprečavanja ekstremnih promjena raspoloženja, možda nećete primijetiti puni učinak lijeka nekoliko tjedana. Ponekad simptomi depresije ili bipolarnog poremećaja mogu obuhvaćati razmišljanje o samoozljeđivanju ili samoubojstvu. Odmah obavijestite svog liječnika ili otiđite u najbližu bolnicu ako Vas obuhvate zabrinjavajuće misli na početku ili bilo kada tijekom liječenja. Također, javite se liječniku ako primijetite pogoršanje stanja ili neki novi simptom bilo kada tijekom liječenja.
O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakiranju.
Lijek ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Čuvati pri temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:55 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

LAMICTAL (lamotrigin)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: lamotrigin
Tvorničko ime registrirano u RH: Lamictal, Arvind, Danoptin
Farmakoterapijska skupina: Antiepileptik
Terapijske indikacije: Lamotrigin se koristi u liječenju i sprječavanju različitih tipova epilepsije u odraslih i djece te za liječenje bipolarnog poremećaja.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:53 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

RIVOTRIL (klonazepam)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: klonazepam
Tvorničko ime registrirano u RH: Rivotril
Farmakoterapijska skupina: Antiepileptik
Terapijske indikacije: Klonazepam se koristi za liječenje epilepsije u dojenčadi, djece i odraslih.

Sastav
1 tableta sadrži 0,5 mg odnosno 2 mg klonazepama.

Djelovanje
Klonazepam pokazuje farmakološke osobitosti koje su zajedničke svim benzodiazepinima, a to su antikonvulzivni, sedativni, mišićno relaksirajući i anksiolitični učinci. Brzo djeluje supresivno na mnoge tipove paroksizmalne aktivnosti uključujući i emisije šiljak-val u apsansnim napadajima (petit mal), spore zašiljene valove, generalizirane zašiljene valove, šiljke s temporalnom ili drugom lokacijom te nepravilne šiljke i valove. Supresivno djelovanje redovitije je u generaliziranim nego u fokalnim EEG abnormalnostima. Sukladno tim nalazima klonazepam povoljno djeluje na generalizirane i fokalne epilepsije.

Indikacije
Većina kliničkih oblika epilepsije u dojenčadi i djece, naročito u tipičnim i atipičnim napadima (Lennox sindrom), spazmi s klimanjem, primarni ili sekundarni generalizirani toničko-klonički napadi. Rivotril se također može koristiti kod epilepsije odraslih i fokalnih napada.

Kontraindikacije
Rivotril se ne smije davati bolesnicima preosjetljivim na klonazepam ili bilo koju pomoćnu supstanciju, bolesnicima ovisnim o lijekovima, drogama ili alkoholu te bolesnicima koji boluju od mijastenije gravis.


Doziranje

Doziranje Rivotrila mora se pojedinačno prilagoditi prema kliničkom odgovoru i toleranciji bolesnika na lijek. U pravilu, Rivotril se daje kao terapija niske doze jednim lijekom u bolesnika u kojih je tek dijagnosticirana bolest, koji nisu rezistentni na terapiju.

Peroralno liječenje
Da se izbjegnu nuspojave na početku liječenja, važno je progresivno povećavati dnevnu dozu dok se ne postigne doza održavanja koja odgovara pojedinačnom bolesniku.
Početna doza za dojenčad i djecu do deset godina starosti (ili 30 kg tjelesne težine) je 0,01-0,03 mg/kg dnevno.
Djeci starijoj od deset godina (ili težoj od 30 kg) i odraslima preporučuje se početna doza od 1-2 mg dnevno.
Doza održavanja za dojenčad i djecu do 10 godina starosti (ili 30 kg težine) je 0,05-0,1 mg/kg dnevno.
Djeci od 10-16 godina starosti (ili težoj od 30 kg) preporučuje se doza od 1,5-3 mg dnevno, a odraslima 2-4 mg dnevno. Kad se postigne doza održavanja, dnevna doza može se davati navečer u jednoj dozi. Ako bude potrebno nekoliko doza, najveću treba davati navečer. Doza održavanja najbolje se postiže nakon jednog do tri tjedna liječenja. Da bi se najbolje prilagodila doza djeci treba davati tablete od 0,5 mg. Križno urezane tablete od 0,5 mg olakšavaju davanje manjih dnevnih doza odraslima u početnim fazama liječenja.

Maksimalna terapijska doza za odrasle iznosi 20 mg dnevno.

Posebne upute za doziranje

Rivotril se može davati istovremeno s jednim ili više drugih antiepileptičkih sredstava, a u tom se slučaju doza svakog lijeka mora podesiti kako bi se postigao najbolji učinak. Liječenje se Rivotrilom ne smije prekinuti odjednom, kao i s drugim antiepileptičkim lijekovima, već dozu treba postupno smanjivati.

Mjere opreza

Rivotril se mora vrlo oprezno prepisivati u slučaju spinalne ili cerebelarne ataksije, akutnog trovanja alkoholom, drugim antiepileptičnim lijekovima, hipnoticima, analgeticima, neuroleptičkim sredstvima, antidepresivima ili litijem, u slučaju teškog oštećenja jetre (na pr. ciroze jetre), ili ako bolesnik pati od apneje tijekom sna. Starijim bolesnicima, bolesnicima s prethodnom bolešću respiratornog sustava (na pr. kroničnom opstruktivnom bolešću pluća), bubrega ili jetre, kao i bolesnicima koji se liječe lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav ili antikonvulzivnim (antiepileptičkim) sredstvima treba vrlo pažljivo prilagođavati dozu.

Trudnoća i dojenje
Za vrijeme trudnoće Rivotril se može davati samo ako je neophodno indicirano. Davanje visokih doza ili trajno davanje niskih doza u posljednjem tromjesečju trudnoće ili za vrijeme porođaja može uzrokovati nepravilno kucanje srca nerođenog djeteta, hipotermiju, hipotoniju, blagu respiratornu depresiju i loše sisanje novorođenčeta. Treba držati na umu da i sama trudnoća i nagli prestanak davanja lijeka može dovesti do pogoršanja epilepsije. Rivotril se ne smije davati za vrijeme dojenja budući da prelazi u majčino mlijeko. Ako postoje neophodne indikacije za primjenu Rivotrila, treba prekinuti dojenje.

Nuspojave
Sljedeće nuspojave relativno su česte: zamor, pospanost, malaksalost, vrtoglavica i ataksija. Ove su pojave obično privremene i najčešće nestaju za vrijeme liječenja ili spontano ili smanjenjem doze. Uočeni su i agitacija, ekscitacija, iritabilnost, agresivno ponašanje, poremećaj koncentracije, usporene reakcije i anterogradna amnezija.
Kad liječenje traje duže vrijeme ili se daju velike doze, mogu se pojaviti reverzibilni poremećaji, kao što je usporen ili nerazgovjetan govor, smanjena preciznost pokreta ili poremećaji vida (dvostruki vid, nistagmus).
Moguća je respiratorna depresija naročito kad se klonazepam daje intravenski.
U dojenčadi i male djece Rivotril može izazvati pojačano stvaranje sline i bronhijalnu sekreciju.
Za vrijeme dugotrajnog liječenja mogu se pojaviti simptomi apstinencije, pogotovo ako se dnevna doza naglo smanji. Stoga valja izbjegavati nagli prestanak primjene lijeka, a liječenje, čak i kratkotrajno, treba završiti tako da se postupno smanjuju dnevne doze.
Liječenje benzodiazepinima kao što je klonazepam može izazvati ovisnost.

Interakcije
Rivotril se može davati istovremeno s jednim ili više drugih antiepileptika, a u tom se slučaju mora prilagoditi doza svakog lijeka kako bi se postigao optimalni učinak.
Pri istovremenom liječenju fenitoinom ili primidonom povremeno je primijećeno povećanje koncentracija tih dviju supstanci u serumu. Kombinacija klonazepama s valproičnom kiselinom može povremeno izazvati petit mal status epilepticus.
Istovremeno uzimanje Rivotrila i drugih lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav može dovesti do uzajamnog pojačanja djelovanja, što je posebice izraženo u prisustvu alkohola.
Oboljeli od epilepsije ne smiju ni u kojem slučaju uzimati alkohol za vrijeme liječenja Rivotrilom, budući da alkohol može izmijeniti djelovanje lijeka, smanjiti učinkovitost liječenja ili dovesti do neočekivanih nuspojava.

Oprema
50 tableta od 0,5 mg
30 tableta od 2 mg

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:49 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

WELLBUTRIN XR (buproprion hidroklorid)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Djelatna tvar: buproprion hidroklorid
Tvorničko ime registrirano u RH: Wellbutrin XR
Farmakoterapijska skupina: Antidepresiv. Buproprion je selektivni inhibitor ponovne pohrane kateholamina (noradrenalin i dopamin) u neuronima, s minimalnim učinkom na ponovnu pohranu indolamina (serotonin), a koji ne inhibira monoaminooksidazu.
Terapijske indikacije: Buproprion hidroklorid koristi se za liječenje epizoda velike depresije.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:43 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Školska fobija



Slučaj I. - Maja
Maja je krenula u drugi razred osnovne škole. Prvi razred završila je s odličnim uspjehom. Uvijek je bila zabrinuta pred odlazak u školu, ustrašena od provjera znanja i samo je čekala zvono koje oglašava kraj nastave. Rado se družila s vršnjacima, ali ne i u školi. Često se tužila na bol u trbuhu i glavobolju zbog čega su učinjene brojne pedijatrijske pretrage koje nisu našle organski uzrok njezinim tegobama. Djevojčica je jedinica koju je do polaska u školu čuvala baka.
Roditelji su brižni i emocionalno topli, ali oboje zaokupljeni vrlo zahtjevnim poslovima koji im oduzimaju dosta vremena. Maja je zabrinuta za roditelje, njihovo zdravlje, u strahu je da će im se što dogoditi, često ih naziva telefonom, a navečer ne zaspi dok svi nisu u kući.
Roditelji nesvjesno sputavaju Maju u osamostaljivanju. Od najranije dobi nepotrebno umjesto nje čine niz svakodnevnih poslova koje djevojčica uspješno i sama obavlja (pranje zubi, obuvanje, odabir odjeće i sl.). Majka je i sama prilično tjeskobna, zabrinuta je za Maju i pita se ima li sposobnosti nositi se sa svim životnim zahtjevima kakve nosi veliki grad. Vrijeme polaska u školu posebno ju je činilo napetom, ali riječima je poticala djevojčicu na samostalnost i obavljanje školskih obveza.
Sada, u drugom razredu Maja odbija odlaziti u školu. Pritužbe na bolesti i bolove sve su češće, u školi joj je u nekoliko navrata bilo toliko zlo da su pozvali roditelje koji su je odveli liječniku. Posljednjih mjesec dana nije bila u školi niti jedan dan. Sve vrijeme govori kako voli učiti, nedostaju joj prijatelji, skuplja zadaće od njih, ali ne želi u školu. Navodi "kako ju je strah", ali ne zna čega. Išla je jedanput u pratnji majke, no morale su se vratiti doma jer joj nije bilo dobro. Vrijeme kada bi trebala biti u školi provodi doma. U posljednje vrijeme je neraspoložena, lako se rasplače, naljuti i teško usniva.

Slučaj II. - Matej
Matej ima 11 godina. Odbija odlaske u školu već gotovo dva mjeseca. Navodi i tjelesne smetnje kao problem. Dječak je roditeljima već dulje vremena "nekako čudan". Povukao se u sebe, ne želi razgovarati o svakodnevnim događanjima u školi, a ponekad je toliko pričljiv da ga ne mogu zaustaviti. Navode i kako je razdražljiv, lako se naljuti i rasplače. Teže usniva, primijetili su kako je neobično dugo u noć budan. Odbija svaki pokušaj roditelja da mu se približe, katkad se pritom rasplače ili naljuti. U početku su mislili da je to početak puberteta, no sada im je sve to čudno.
Tijekom terapije Matej uspijeva iznijeti problem. Već dulje vrijeme pred školom ga na povratku presreće mlađi, nepoznat, odrastao čovjek koji je odjeven u klošarsku odjeću i izgleda opasno te od njega traži 20 kuna. U nekoliko navrata prijetio mu je nožem i govorio da će stradati i on i svi njegovi u kući ako bilo gdje progovori o tome što se događa. Dječak je užasnut svaki dan odlazio u školu i novac od užine davao nepoznatom muškarcu. Nikome ništa nije govorio jer se bojao kako će se obistiniti prijetnje i netko nastradati. Trpio je maltretiranje i nije se usudio ništa poduzeti. Mislio je da će razbojnik naći novu žrtvu i zaboraviti na njega.

Navedena su dva slučaja od kojih je samo prvi, slučaj male Maje razvoj školske fobije koji je primarno anksiozni poremećaj zbog separacije. Drugi slučaj odbijanje je odlaska u školu zbog "stvarnog" straha i nema obilježja razvoja i kliničke slike školske fobije. Dječak, opisan kao slučaj II. doživio je vrlo neugodno traumatsko iskustvo i njegov strah od odlaska u školu je stvaran. Nakon što je slučaj prijavljen, roditelji su se angažirali oko rasvjetljivanja događaja te je Matej dobio svu potporu unutar svoje obitelji. Kod nas je bio na nekoliko psihoterapijskih potpornih tretmana gdje je prorađena trauma te je inače zdrav dječak krenuo dalje putem razvoja svoje osobnosti. Danas je dobro, redovito ide u školu i strah koji je dugo tinjao unutar njegovih posttraumatskih proživljavanja ne ometa ga u svakodnevnim odlascima u školu. Djevojčica Maja je i nadalje u terapijskom tretmanu zajedno sa svojim roditeljima i sada odlazi u školu u pratnji majke koja je jedno vrijeme sjedila u razredu, a sada je doprati do škole i dolazi po nju.

Školska se fobija u dječjoj psihijatriji najčešće razmatra kao jedna od mogućih kliničkih slika separacijske anksioznosti (strah od odvajanja). Anksioznost je vrlo složen osjećaj tjeskobe, nesigurnosti, bojazni i napetosti, a praćen je i reakcijom autonomnog živčanog sustava (lupanje srca, znojenje, crvenilo, slabost...) uz predviđanje moguće opasnosti ili prijetnje. Anksioznost je u svakodnevnom životu normalna pojava, ali njezin intenzitet, prateći simptomi i trajanje mogu biti takvi da znatno ometaju funkcioniranje čovjeka i tada govorimo o patologiji.

U fobija postoji vrlo visoka razina anksioznosti. Fobija je pretjeran, iracionalan strah, a povezana je s prisutnošću ili iščekivanjem nekoga određenog objekta ili situacije. Podražaj koji izaziva fobiju, čovjek izbjegava ili podnosi uz iznimne smetnje. Djeca još uvijek nemaju dovoljno razvijen ego i ne mogu se suočiti sa strahovima kao odrasli ljudi. Školska fobija je tzv. neurotski strah (nije normalan razvojni strah) i najčešće je odraz slabosti u odnosu između djeteta i roditelja. Zbog toga rijetko prolazi spontano i često je potrebna stručna pomoć.

Odbijanje odlaska u školu može biti i prolazna reakcija na neku neugodnu situacije unutar škole ili školskog okružja: nesuglasice među vršnjacima, nerazumijevanje s nastavnicima ili teškoće u svladavanju nastavnog programa. No, kada je riječ o školskoj fobiji, tada je razina anksioznosti (tjeskobe) iznimno visoka i simptomatika je specifična. Dijagnozu školske fobije najčešće postavljamo samo do 18. godine života i to ako simptomi koji zadovoljavaju kriterije za dijagnozu traju dulje od četiri mjeseca. Školska se fobija rjeđe pojavljuje nakon završetka osnovne škole, no može se pojaviti i s polaskom na visokoškolsko obrazovanje kada je situacija nove, manje zaštićene sredine pokretač latentne, pritajene anksioznosti. Ključni osjećaji su bespomoćnost, nisko samopouzdanje, strah od neuspjeha što najčešće završava izbjegavanjem ugrožavajuće situacije i počinje tzv. fobični krug anksioznosti kada se strah još više pojačava i svako je sljedeće izlaganje sve više ugrožavajuće.

Separacijska anksioznost je normalan dio psihofizičkog razvoja djeteta u ranoj dječjoj dobi kada postoji nelagoda i traženje bliske osobe, najčešće majke, a pri odvajanju od osoba kojima su djeca emocionalno privržena ili zbog neke druge nelagodne situacije. Neka djeca zbog svoga temperamenta mogu biti vulnerabilna (podložna) za burnije reakcije pri odvajanju, prezaštitničkih ili depresivno - anksioznih roditelja, nezrelosti i nesigurnosti i slabije razvijenih socijalnih vještina. Djeca koja pate od školske fobije najčešće su emocionalno nezrelija i nesigurnijate se teško snalaze u ambijentu škole gdje se od njih očekuje samostalno funkcioniranje i dokazivanje pred nastavnikom i učenicima u razredu. Prolazni dječji strahovi (strah od mraka, životinja...) najčešće su normalni razvojni strahovi i ne stvaraju poteškoće u psihičkom razvoju djeteta niti zahtijevaju stručnu pomoć.

Školska se fobija pojavljuje kod svih dobnih skupina i djece svih razina i intelektualnih sposobnosti. Nešto se češće pojavljuje na početku i kraju osnovnoškolskog školovanja, najčešće između 5. i 7., a često i od 11. -14. godine života. Djeca koja pate od školske fobije često su iznimno zabrinuta za zdravlje članova svoje obitelji, prebrižna su, opterećena mislima o smrti bliskih osoba. Disfunkcionalni obiteljski odnosi mogu pokrenuti i podržavati školsku fobiju. Stresni događaji koji zahtijevaju žalovanje ili prilagodbu mogu pokrenuti razvoj školske fobije (selidbe, razvod roditelja, rođenje mlađeg brata ili sestre, smrt bliske osobe). Takva djeca često se tuže na tjelesne smetnje (glavobolja, bol u trbuhu, mučnina itd.). Nerijetko takva djeca prođu brojne pedijatrijske pretrage prije nego što potraže psihološku pomoć. S obzirom na intenzitet i pokazivanje smetnji, to je katkad i nužno. Uvijek će se među onima koji zbilja pate naći i oni kojima se u školu ne ide i jednostavno markiraju. Osnovno po čemu ćemo ih razlikovati jest što oni koji markiraju vrijeme koje ne provode u školi troše na neke druge njima zanimljive aktivnosti, često nisu u kući te znaju čega se boje dok će oni koji proživljavaju strah sjediti doma, najčešće se neće zabavljati i zapravo ne znaju objasniti čega se boje.

Školska fobija može se uspješno liječiti. Američka literatura navodi podatke po kojima oko 70% djece ponovno krene u školu nakon jednogodišnjih tretmana u kojima su znatno reducirani simptomi. Uspješnima su se pokazale kognitivno bihevioralna terapija, psihoanalitička psihoterapija uz suportivni i psihoedukacijski tretman roditelja. Navode se i opisi pacijenata koji su uspješno liječeni grupnom terapijom i psihodramom (terapija igranjem uloga).

Roditelji često moraju s djecom neko vrijeme, uz učiteljsku potporu, sjediti u razredu za vrijeme nastave. Potom se postupno povlače, samo prate dijete do početka nastave i u povratku kući. Katkad je potrebno uključiti i medikamentoznu terapiju psihofarmacima koja vjerojatno najvećim dijelom pomaže jer smanjuje napetost, djeluje na katkad pridružene poremećaje kao što je npr. depresija, te na taj i sličan način olakšava prve odlaske u školu tijekom trajanja simptoma što je poželjno u terapiji.

Važno je znati:
  • nije svako odbijanje odlaska u školu školska fobija

  • školska se fobija može uspješno liječiti

  • prisiljavanje djeteta koje boluje od školske fobije na odlaske u školu je najčešće kontraproduktivno

  • dijete koje boluje od školske fobije najčešće ne zna čega se boji

  • prolazna nelagoda i otpori koji se mogu u djeteta pojaviti prema odlasku u školu, koje inače redovito pohađa nastavu i izvršava školske obveze, svakako jest problem o kojem treba razgovarati i pokušati razumjeti dijete i njegove razloge; takve situacije često za povod imaju vršnjačke razmirice ili nesuglasice s nastavnicima gdje će roditeljsko razumijevanje i pravodobna potpora biti dovoljni da se problem uspješno prebrodi

  • djeca sa smetnjama u intelektualnom funkcioniranju, ponašanju (hiperaktivnost), emocijama, govoru, specifičnim poteškoćama u učenju i slično, a osobito kada smetnje nisu pravodobno prepoznate i tretirane, često imaju poteškoće u svladavanju nastavnog programa i u odnosima s vršnjacima i nastavnicima, što može rezultirati otporom i izbjegavanjem odlaska u školu

  • što dijete dulje izbiva iz škole, to će teže opet krenuti na nastavu

  • kada se fobija smiri postoji opasnost ponovnog pojavljivanja nakon školskih praznika ili izostanka iz škole

  • roditeljski strahovi, nestrpljenje i nerazumijevanje podržavaju problem

  • ne prihvaćajte dugo izostajanje s nastave, a ako sami ne možete riješiti problem potražite stručnu pomoć, nemojte primjenjivati silu, najčešće je kontraproduktivno.

Roditelji bi trebali:
  • omogućiti djetetu odvajanje prije polaska u I. razred (ako dijete ne ide u vrtić odvesti ga u igraonicu na nekoliko sati, godinu prije škole upisati dijete u malu školu pri lokalnim vrtićima ili školama i sl.)

  • posjetiti školu koju će dijete pohađati, razgledati učionicu i ostale sadržaje

  • pripremati dijete za školu u pozitivnom ozračju (priprema knjiga, bilježnica, ostalih detalja u ugodnoj atmosferi, izbjegavanje zastrašivanja budućim zahtjevima, ranim ustajanjima, neopravdanim satima, strogim učiteljima i sl.)

  • potražiti stručnu pomoć i biti ustrajni kada je problem prepoznat; školska fobija često zahtijeva dugotrajno liječenje

  • omogućiti i podržavati kontakt s učenicima iz razreda i nastavnicima za vrijeme u kojem dijete ne pohađa nastavu, dijete treba redovito pratiti školsko gradivo i pisati domaće zadaće

  • razmišljati o mogućim razlozima koji su potaknuli ili podržavaju takvo djetetovo ponašanje i osjećaje

  • surađivati s učiteljima ili nastavnicima.
Izvor: Zdrav život

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:16 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 05.02.2009.

Tjelovježbom protiv stresa


Većina ljudi doživljava stres i spominje ga u kontekstu čekanja u dugim redovima, prekratkim rokovima, besparici, obiteljskim problemima, prometnim gužvama... No je li stres samo negativan? Što je s vjenčanjem ili rođenjem djeteta? Ti su događaji izvor velike radosti i uzbuđenja, no izrazito su visoko na skali intenzivnosti stresora. Moglo bi se reći da je stres normalna pojava koja nema ni pozitivno ni negativno značenje već je dio čovjekova rasta i razvoja. Optimalna količina stresa je korisna i nezamjenljiva da bismo napredovali u mnogim područjima. Kada se jednogodišnjak ne bi izložio psihofizičkom naprezanju kako bi učinio prvi korak i još koji nakon njega, bi li naučio hodati?

Hodanje kao osnovni oblik kretanja napor je za sustav za pokretanje, održava njegovu funkciju, a istodobno čini najdostupniju tjelovježbu u borbi protiv stresa. Oni među nama koji imaju dobra iskustva u sportu, kretanju u prirodi ili na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture moglo bi se reći da su pravi sretnici. Međutim, mnogi nikad nisu doživjeli tjelovježbu i sport kao ugodno iskustvo, već kao nešto frustrirajuće što pod svaku cijenu treba izbjeći. Ima li za njih nade da u području tjelovježbe pronađu aktivnost u kojoj će uživati i ostvariti svoj fizički potencijal koji će se pozitivno odraziti na sve aspekte života? Naravno.

Sveprisutni stres izaziva brojne fiziološko - biokemijske promjene koje na različite načine djeluju na psihološki status čovjeka. Navedene adaptacijske promjene pripremaju organizam na borbu ili bijeg, no kako čovjek današnjice često nije u mogućnosti obračunati se sa stresorom ili pobjeći od njega, sve te promjene ostaju "neprobavljene" i štete, odnosno ugrožavaju zdravlje. Tjelovježba i sport mogu pomoći na mnoge načine.

Fiziološko - biokemijske promjene pod utjecajem tjelesne aktivnosti očituju se na sljedeće načine:

  • na prirodan način podižu razinu noradrenalina i serotonina kojima se kao sastojcima lijekova liječi depresija

    • podižu tjelesnu temperaturu, što utječe na poboljšanje raspoloženja
    • potiču izlučivanje endorfina koji ublažuje bol i trenutačno poboljšava raspoloženje.

    Psihološke promjene pod utjecajem tjelovježbe mogu se objasniti na tri načina:
    • U svakodnevnom užurbanom životu tjelovježba je svojevrstan time out, isključivanje iz svakodnevnih problema što potiče pozitivne promjene psihičkog stanja.

    • Vježbajući, ako se primjećuje napredak u aktivnosti, bilo u kondiciji ili u svladavanju novih motoričkih znanja i vještina, razvijaju se osjećaji kompetentnosti i osobne vrijednosti.

    • Brojna istraživanja potvrđuju da su oni koji se redovito bave nekom tjelesnom aktivnošću boljeg raspoloženja, bolje se prilagođuju, sebe i vlastito tijelo doživljavaju pozitivnije, imaju više samopouzdanja, bolje intelektualne sposobnosti i snalaženje u prostoru i životu.

    Brojne znanstveno dokazane činjenice mogle bi se nizati u nedogled, no kakve koristi od toga. Jesmo li svi mi nevjerni Tome koji će mjesecima proučavati znanstvene radove da bi izašli iz kuće i žustrim hodom prešli koji kilometar. "Podastrite znanstvene dokaze, samo u to vjerujemo!", više puta čula sam od mnogih liječnika. U nekoj sretnoj budućnosti nadam se da će imati osobnog iskustva u tjelovježbi, znanja, dovoljno vremena i dobre volje da pacijentima preporučuju tjelovježbu kojom bi kao pomoćnom metodom prevenirali, ali i liječili neke bolesti.

    Iz svoga osobnoga pozitivnog iskustva u sportu i trenerskom radu sa svim dobnim skupinama, sklonima i nesklonima tjelovježbi, željela bih istaknuti da su svi pozvani uživati u psihičkim i drugim dobrobitima sporta i sportske rekreacije. Antitalenti ne postoje. Čarolija uživanja i ponovnog vraćanja tjelovježbi krije se u pravilnoj kombinaciji nekoliko čimbenika:
    • odabiru aktivnosti

    • pravilno određenom intenzitetu (opterećenju) vježbanja

    • trajanju tjelovježbe

    • učestalosti tjelovježbe.

    Kako doći do individualizirane formule za ublaživanje stresa? Kako savjet kineziologa nije uvijek dostupan, u poplavi brojnih knjiga teško je izabrati pravu aktivnost, a u grupnim programima rijetko tko dobije odgovarajuću mjeru za sebe. Evo nekoliko savjeta kako bismo bili sam svoj majstor.

    Tjelesna aktivnost kojoj je cilj poboljšanje psihičkog statusa vježbača, a time i smanjenje stresa, trebala bi biti:

    1. Aerobna aktivnost

    Ciklička je aktivnost u koju su uključene velike mišićne skupine u kojih se određena motorička aktivnost neprestano ponavlja. Što je uključena veća mišićna masa, to su veći zahtjevi aktivnih mišića za kisikom i energijom iz hranjivih tvari. Tada se pokreću srčanožilni i dišni sustav, produbljuje se ritam disanja što bolje oksigenira cijelo tijelo te smanjuje napetost, a takve promijene smanjuju neugodne osjećaje. Istraživanja upozoravaju na to da se endorfin i drugi hormoni dobrog raspoloženja počinju izlučivati nakon 30 do 50 minuta neprekinute aktivnosti. Koje tjelesne aktivnosti pripadaju toj skupini? Žustro hodanje, Nordijsko hodanje, lagano trčanje (jogging), veslanje, vožnja bicikla, rolanje, plivanje, vježbanje na sobnim, tzv. kardiospravama...

    2. Nenatjecateljska aktivnost

    Natjecanje samo po sebi proizvodi stres umjesto da ga smanjuje. Nenetjecateljski odabrana aktivnost omogućuje polagano pronalaženje svojih trenutačnih mogućnosti (natječemo se sa samim sobom), povećava osjećaj samopouzdanja, kompetentnosti i kontrole.

    3. Strukturom zatvorena aktivnost

    Vremenski i prostorno predvidljiva tjelovježbena aktivnost, za razliku od otvorenih aktivnosti u kojima je potrebno reagirati na promjenljive uvjete okoline. Zatvorene aktivnosti omogućuju sudionicima da se slijedeći vlastitu brzinu i jednostavne motoričke kretnje (hodanje, trčanje, plivanje i sl.) isključe iz okoline i posvete razmišljanju. Uz hormone dobrog raspoloženja, bolju prokrvljenost i oksigenaciju lakše ćemo doći do kreativnih rješenja svakodnevnih stresnih izazova.

    4. Repetitivna i ritmična aktivnost

    Pomaže introspektivnom razmišljanju za vrijeme tjelovježbe, a time i mogućnosti pozitivnih psihičkih promjena. Većinu tih zahtjeva zadovoljit će aktivnosti kao što su hodanje, hodanje sa štapovima - nordijsko hodanje, planinarenje, lagano trčanje, vožnja bicikla, veslanje, plivanje.

    Kada odaberemo vrstu aktivnosti, slijedi pitanje učestalosti, trajanja i intenziteta:

    Učestalost tjelovježbe: najmanje tri puta na tjedan osigurat će da kratkoročne promjene raspoloženja kumuliraju u dugoročno bolji psihički status.
    Intenzitet vježbanja: većina autora preporučuje umjeren intenzitet tjelovježbe (60 do 75% osobnog maksimuma izraženo u frekvenciji srca - pulsu) jer se u uvjetima niskog intenziteta tjelovježbe ne pojavljuju korisni psihički učinci. Intenzitet se najbolje dozira i prati uz pomoć pulsmetra - elektroničkog uređaja koji, ako je precizan, može biti vrijedna pomoć u individualizaciji i optimizaciji tjelovježbe.
    Trajanje vježbanja: smatra se da je za postizanje psihičkih promjena potrebno najmanje 20 do 30 minuta, no znatno se bolji učinci postižu ako pojedinačna aktivnost traje 60 minuta ili više.

    Ako primijenite te preporuke, možete se nadati brojnim psihičkim dobrobitima jer se poklapaju s preporukama za ostale zdravstvene učinke tjelovježbe. U dobrom raspoloženju ojačat ćete srce, krvožilje i pluća, prevenirati i liječiti osteoporozu, smanjiti krvni tlak, smanjiti razinu šećera u krvi i regulirati, a naravno i prevenirati dijabetes, smanjiti bolove u leđima i popraviti držanje. Lista pozitivne veze tjelovježbe i zdravlja je neiscrpna. Svatko tko je doživio ugodu i uspjeh uz pomoć vlastitih snaga, na svoj će način pokazati zadovoljstvo i uspjeh. Treba se odvažiti i krenuti. Citirat ću Warrena B. Howea, američkog liječnika specijalista sportske medicine: "Želim da danas prohodate 100 metara, a sutra pokušajte prohodati 101 metar...". Oni koji krenu s dostižnim ciljem, najvjerojatnije će uspjeti. Hoće li to biti 100, 1000, ili 4000 metara na dan, vi najbolje znate koliko možete. Važno je krenuti na put napredovanja u izdržljivosti i snazi. Ostalo prepustite vašoj upornosti i redovitosti.

    I ne zaboravite. Ako u tjelovježbi uživate, tada ona ima smisla i vjerojatno ste pronašli čarobnu formulu uspjeha. Svi vrhunski sportski rezultati posljedica su dugotrajnoga, predanoga, mukotrpnog treniranja, odricanja koje je tek ponekad ovjenčano lovorovim vijencem. Ono što sportaša istinski čini velikim i izgrađuje njegovu nepobjedivost su sve one osobine koje usvaja u samom procesu treninga. Samopouzdanje, odvažnost, upornost, neodustajanje kad je teško i kad jako boli... Sve nam to treba u izazovima svakodnevnog života.

    Potičite djecu da se bave sportom, pokažite im vlastitim primjerom, no neka glavni kriterij, ako vam je cilj zdravlje i osobni razvoj, bude zadovoljstvo i uživanje. Loši pedagozi, neprimjereno veliki zahtjevi, neprimjerena aktivnost ili program, raspored pretrpan brojnim aktivnostima, izazvat će odbojnost prema sportu. Djeca dobro znaju što im treba, slušajte njih i nećete pogriješiti. Ako nisu zadovoljni, tražite dalje. Izbor sportova i tjelesnih aktivnost uistinu je velik.

    Dajte prednost unutarnjoj pobjedi nad rezultatom mjerljivim sekundama, centimetrima, brojem golova. Proces u kojem se razvija skromnost, poštovanje, moralnost, dostojanstvo i sportski duh uz "radost borbe", radost zbog natjecanja samog, neka ne bude samo sjećanje na drevni grčki sportski ideal, nego i naša stvarnost. Pišući o osobinama kojima su težili grčki atlete, pomislih nije li naša Janica oličenje svih tih osobina. Uz duboko poštovanje klanjam se našoj Snježnoj kraljici i pitam se je li ona pala s Marsa ili je odrasla tu među nama. Kada je ona uspjela učiniti planetarno čudo, kakav li je problem naći tri sata u tjednu kako bismo unaprijedili zdravlje i ublažili stres.

    Izvor: Zdrav život (Silvija Zoković, prof. kineziologije)

    VAŽNA NAPOMENA:
    Nikako ne započinjite s tjelesno zahtjevnim vježbama prije konzultacije s Vašim liječnikom!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:54 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Stres


Uobičajeno je shvaćanje pojma stres kao nečega što nas živcira ili zabrinjava - bolest, svađa, nasilje, problemi na poslu, polaganje ispita. Međutim, naše tijelo shvaća pojam stresa mnogo šire.

Stres je sve što od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima, povoljne ili nepovoljne naravi. Već i samo zamišljanje (misao) ili predosjećanje promjene (emocija) stvaraju stres. Stres je i tjelesni napor poput dugog hodanja, nošenja teških predmeta, nagle promjene temperature ili obilnog obroka.

Stres (engl. stress) doslovce znači udarac. Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarači"). Pojam stresa u užem smislu označuje reakciju organizma na djelovanje vanjskog stresora.

Kad se stres nagomila, čovjek se razbolijeva: može se osjećati kronično umornim ili iscrpljenim, može patiti od nesanice ili prevelike potrebe za snom, može izgubiti tek, spolnu želju i sposobnost uživanja u životu, može ga dohvatiti depresija, anksioznost, napadaji plača i panike, opsjednutost ili fobija. Stres započinje već s mislima ili emocijama. Sama pomisao na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda biokemijskih reakcija koje započinju u dijelovima mozga označenima kao hipotalamus i hipofiza, a čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne žlijezde i pojačano izlučivanje adrenalina. Samo nekoliko sekundi poslije srčani ritam, kao i ritam disanja snažno se ubrzavaju, naprežu se mišići, šire zjenice te se oslobađa glukoza deponirana u jetri i mišićima. Istodobno dolazi do aktivacije gušterače, proizvodnje inzulina i glukagona kako bi se stanice tijela dovoljno opskrbile glukozom.

Prekomjerna aktivnost osovine hipotalamus - hipofiza - kora nadbubrežne žlijezde ostavlja snažne posljedice na funkciju štitnjače te jajnika. Usporedo sa CRF - om (corticotropin realising factor) - hormonom koji će natjerati hipofizu da stimulira koru nadbubrežne žlijezde - hipotamus izlučuje i prolaktin, popularno nazvan hormon stresa. Prolaktin ima snažno inhibirajuće djelovanje na proizvodnju TSH (tireotropin) - hormona koji omogućuje pravilnu funkciju štitnjače te remeti izlučivanje GnRH (gonadotropin realising hormon) - hormona koji regulira kontrolu izlučivanja FSH (folikulostimulirajući hormon) i LH (luteinizirajući hormon), hormona koji su odgovorni za pravilnu funkciju jajnika.

Osim djelovanja na proizvodnju GnRH, prolaktin remeti pulzacijsko izlučivanje FSH i LH, nužno za pravilnu ovulaciju te onemogućuje pravilnu funkciju žutog tijela jajnika. Rezultat takvog djelovanja prolaktina nije samo izostanak ovulacije nego i nepravilna funkcija jajnika, neravnoteža između estrogena i progesterona te brojne nepravilnosti menstruacijskog ciklusa, kao što su prije i poslijemenstrualni spotting - oskudno smećkasto krvarenje prije menstruacije i nakon nje, mastopatija, PMS.

Ako je organizam izložen prevelikom ili predugom stresu, centri u mozgu postaju zagušeni neugodnim porukama koje prenose hormoni stresa te nastaje manjak neurotransmitera serotonina, noraderenalina i dopamina, koji su odgovorni za naše dobro opće osjećanje.

Serotonin (5 - HT) je odgovoran za osjećaj spokoja i zaštićenosti, životnog optimizma te omogućuje zdravo spavanje. Zajedno s melatoninom regulira "biološki sat", koji održava normalan ritam budnosti i sna. Oštećen serotoninski sustav povezan je s nesanicom, pospanošću i umorom u pogrešno doba dana te uznemirenošću i strahom. Najvažnija uloga noradrenalina je davanje energije, volje, elana i motivacije, a bez dovoljnih količina noradrenalina osjećamo umor, tromost, pasivnost i nezainteresiranost. Učinak dopamina blisko je povezan s endorfinima, tvarima važnim za smanjenje osjećaja boli. Kod niske razine dopamina, gubi se osjećaj ugode i snizuje prag osjetljivosti za bol.

Sedam od deset ljudi smatra svoj život stresnim, a ulaskom u novi milenij izgleda da se životni tempo još više ubrzava. Ljudi sve lošije spavaju, bude se uznemireni, dolaze na posao umorni, uzrujavaju se na poslu, vraćaju se kući iživcirani prometom.

Za razliku od naših predaka, čiji je stres prije svega bio tjelesne prirode, stres 21. stoljeća uglavnom je mentalni i emocionalni.

Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije deset godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Burn out sindrom označuje stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranoga i uzaludnog zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično.

Jedan od najčešćih uzroka stresa na radnom mjestu ipak su međuljudski odnosi. Stres zbog loših međuljudskih odnosa opisuje i pojam mobbing, koji označuje psihoteror na radnom mjestu koji zaposlenici provode prema svojim kolegama. U osnovi je najčešće riječ o nekom sukobu, nakon kojega počinju spletke, podmetanja, ponižavanja i izolacija. U strahu za radno mjesto "krivac" može razviti burn out sindrom i kronične zdravstvene poteškoće, a izlaz može tražiti u napuštanju posla pa čak i samoubojstvu. Pa ipak, svaka okolina može uzrokovati stres, i neke razine stresa dio su svakodnevnog života, a ne samo posljedica odnosa i prilika na radnom mjestu.

Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan ili čak štetan način. Nikotin, alkohol, kofein, šećer, sedativi te opijati najčešća su sredstva kojima pokušavamo smanjiti stres. Sredstva koja nas potiču na akciju ili stimulansi djeluju tako da potiču izlučivanje neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina, ali time uzrokuju stalne velike uspone i padove energije i raspoloženja. Organizam se s vremenom na njih privikava, tako da treba povećavati dozu stimulansa za postizanje istog učinka. Mnogi svakodnevno uzimaju velike količine kave, cigareta, alkohola, čokolade ili svega zajedno. Sve to ne smanjuje stres već stvara ovisnost razbijajući prirodne antistresne mehanizme.

Umjesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje, suvremeni bi čovjek trebao naučiti metode za izbjegavanje stresa i smanjenje njegovih štetnih učinaka. Neke od njih možemo provoditi sami, kao što je smanjenje dnevnih obveza (radnih, obiteljskih, školskih, društvenih), uvođenje pravilne prehrane s mnogo vitamina i minerala, izbjegavanje stimulansa i sedativa, uredan ritam spavanja i budnosti, redovita tjelovježba uz tehnike opuštanja i meditacije.

Nekoliko metoda za izbjegavanje stresa i smanjenje njegovih štetnih učinaka:

Naučite tehnike opuštanja
Neravnoteža između odmora i aktivnosti otežava naše opažanje života. To znači da je u svakom trenutku budnog stanja naša pozornost u polju aktivnosti. Naše iskustvo obuhvaća osjetilno opažanje: mi mislimo, osjećamo i uspostavljamo odnose s drugim ljudima. Uvijek smo aktivni. Ako tu aktivnost prenesemo u polje tišine, tada energiziramo duh i živčani sustav, što ima posebno okrepljujući učinak. To postižemo meditacijom. Maharishijeva Ayurveda upućuje nas na transcendentalnu meditaciju jer je znanstveno dokazano da baš ta tehnika meditacije daje odlične rezultate u poboljšanju zdravlja, ublaživanju uznemirenosti i drugih stresom izazvanih stanja.

Ugodna dnevna rutina
Pokušajte otići na spavanje i sljedeće jutro ustati u isto vrijeme. Idealno bi bilo otići u krevet već u 22:00 sata, te ustati što bliže svitanju. Naš mozak, a osobito epifiza vole Sunčevo svjetlo, čak i kada je oblačno. Jutarnja izloženost svjetlu normalizira proizvodnju i izlučivanje hormona epifize - melatonina, "hormona sna" koji iduće večeri uzrokuje pospanost. Što ste dulje izloženi stresu, vjerojatno ćete imati više problema sa spavanjem, kako s usnivanjem tako i s buđenjem, te s osjećajem umora nakon sna. Biološki se sat ne može vratiti na normalu preko noći, prisjetite se samo ljudi koji mijenjaju vremenske zone i kojima katkad treba i po desetak dana da bi se priviknuli na novu vremensku zonu. Postupnim pomicanjem odlaska na spavanje u željenom smjeru, u roku od dva do tri tjedna trebali biste postići željene rezultate.

Izbacite stimulanse i sedative
Stimulansi poput slatkiša, kofeina, nikotina i alkohola potiču ovisnost, a kako bi se održala odgovarajuća razina energije, trebamo ih sve više. U početku čak možda pomažu da se izgubi koji kilogram na težini, ali poslije djeluju poput šećera. Podižu razinu glukoze i inzulina te se višak glukoze pretvara u masti. Jedini način kojim se možemo obraniti od brzoga i stresnog načina života je poticanje vitalnosti i prirodne energije. Dnevnu dozu šećera osigurajte iz voća, povrća, složenih ugljikohidrata (integralna riža i tjestenina, žitarice, krumpir). Složeni ugljikohidrati sadržavaju i triptofan iz kojeg se u mozgu sintetizira serotonin, pravi prirodni antidepresiv. Nemojte unositi velike količine namirnica u jednom obroku, radije jedite više manjih obroka tijekom dana. Odlučite se za pravilnu prehranu, izbacite masnu, prženu i općenito "brzu" hranu. Smanjite potrošnju sredstava za smirenje i spavanje.

Počnite s tjelovježbom
Nađite vremena i prostora za redovitu tjelovježbu. Tjelovježba potiče izlučivanje tvari koje djeluju kao prirodni antidepresivi i anksiolitici - noradrenalina, endorfina i enkefalina. Redovita vježba snizuje koncentraciju estrogena, što sprečava nastanak i rast estrogenski ovisnih tumora, čiji su tipični primjeri miomi, endometrioza i rak dojke.

Smanjite obveze
Napetost i tjeskoba često su rezultat prevelikog broja obveza, bilo da je riječ o prekovremenom radu, radu na više mjesta ili nešto ugodnijim obvezama kao što su to "dobrovoljni" tečajevi. Sve obveze zasigurno ne možete odbaciti i odgoditi, ali ako se osjećate loše ili se razbolite, od vas nitko neće imati koristi, niti ćete moći išta raditi. Razmislite o svojim obvezama i iz dnevnog rasporeda izbacite sve što možete. Najveću štetu trpjet ćete ako izgubite zdravlje. Stoga zamijenite veću štetu manjom - gubitkom nekih obveza.

Izbjegavajte izvore stresa
Ako je ikako moguće, izbjegavajte situacije i osobe koje vam štete, s kojima ste u sukobu, u čijem se društvu loše osjećate, koje vam "crpe energiju", ne pružaju ono što od njih tražite i obratno. Loši međuljudski odnosi veliki su izvor stresa. Nemojte se upuštati u žučne diskusije i rasprave, polemike, dokazivanja i slično. Neka vam bude važnije da se osjećate dobro, nego da budete u pravu. Osjećate li da vas zamara previše društvenih aktivnosti, smanjite broj izlazaka ili susreta. Svaki dan budite nedostupni barem neko vrijeme. Osjećate li se tada sebičnima, sjetite se da drugima možete biti dobro društvo tek kad se vi osjećate dobro.

Odgodite veće promjene
Ako se osjećate napeto, neko vrijeme nemojte planirati niti izvoditi nikakve bitnije promjene u svom životu, osim onih koje baš nikako ne možete izbjeći. Odgodite preuređenje stana, promjenu posla, stupanje u brak, selidbu. Svaka promjena, čak i ona nabolje, stres je za organizam.

Izvor: Zdrav život (dr. sc. Vesna Harni)




Stres - Tajanstveni ubojica ili začin života?

Čujemo ljude kako često savjetuju jedni druge: "Nemoj se izlagati toliko stresu. Uništit ćeš svoje zdravlje. Tako možeš zaraditi srčani infarkt ili moždani udar." Je li svaki stres opasan? Postoje li dobri stresovi?

Danas svi govore o stresu. O stresu se razgovara u svakodnevnoj komunikaciji, govori na televiziji i na radiju, o stresu se mnogo piše u novinama i magazinima, sve je više znanstvenih konferencija, kongresa i tečajeva posvećenih stresu. To je razlog da se naše doba označava kao doba stresa, premda je stres odvajkada vjerni pratilac čovjeka i svih živih bića. Čini se da svi o stresu govore na svoj način, a mnogi i ne pokušavaju postaviti jasnu definiciju. Za poslovne ljude stres je frustracija ili emocionalna napetost, za kontrolora letenja stres je problem koncentracije, za sportaša stres je mišićna napetost, za biokemičare i endokrinologe stres je biokemijski fenomen... Za mnoge je pojam stresa nešto negativno, nešto opasno što vodi u bolest, nešto što treba izbjegavati po svaku cijenu.

Što je stres?

Stres je termin koji označava različite vrste životnog iskustva kao i tjelesne reakcije na takva iskustva. Od posebne je važnosti vodi li reakcija na stres boljoj prilagodbi (adaptaciji) organizma ili pak u pogrešnu prilagodbu (maladaptaciju) i bolest. U oba slučaja dolazi do promjena u mozgu, ponašanju i tjelesnim funkcijama.

Drugim riječima, stres sam po sebi nije ni dobar ni loš. Kada stres ima negativne posljedice, govorimo o distresu, dok pozitivni stres sa sobom nosi pozitivna uzbuđenja i omogućuje rast i razvoj kroz prilagodbu na nove zahtjeve i uvjete okoline.

Čovjek je neprekidno izložen djelovanju različitih fizičkih, psihičkih i socijalnih izvanjskih čimbenika, ali i onih unutarnjih, koji remete njegovu dinamičku ravnotežu (homeostazu) koja se zahvaljujući prilagodbenim mehanizmima ponovo uspostavlja.

Stanje prijetnje tjelesnoj, duševnoj, socijalnoj i duhovnoj ravnoteži označava se stresom, a čimbenike koji prijete ravnoteži nazivamo stresorima. Drugim riječima, stresna situacija je svaka ona situacija koja zahtijeva prilagodbu organizma.

Stresori potiču više ili manje specifičan odgovor u svakog čovjeka, ali i jednu opću nespecifičnu stresnu reakciju. U stresnim situacijama čovjek reagira borbom, bijegom ili imobilizacijom. Ovisno o osobi i vrsti stresora, glede ishoda svaka od ovih reakcija može biti prikladna ili neprikladna. Prema Seyleu, koji je tvorac pojma stres, razlikujemo tri faze u stresnom odgovoru:

1. uzbunu (alarm),
2. prilagodbu (adaptaciju) i
3. iscrpljenje.

Faza uzbune očituje se reakcijom borbe, bijega ili imobilizacije i predstavlja neposredni odgovor na djelovanje stresova. Ove reakcije, kada su uspješne, dovode do prilagodbe ili adaptacije koja je preduvjet zdravlja, ovladavanja novim sposobnostima, odnosno vještinama, omogućujući tako rast i razvoj ličnosti. Ponovnim izlaganjem stresorima organizam, odnosno čovjek, postaje otporniji i jači.

Pri dugotrajnom djelovanju stresora ili uslijed neuspješne prilagodbe, može doći do iscrpljenja organizma i razvoja bolesti jer organizam postaje neotporan. Prejak ili preslab, odnosno neprimjeren stresni odgovor može dovesti do različitih tjelesnih bolesti i duševnih poremećaja.
Primjerice, pojačan stresni odgovor dovodi se u svezu s nastankom povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije), srčanog udara (infarkta miokarda) ili želučanog vrijeda (ulcus ventriculi). Oslabljen stresni odgovor zbog poremećaja imunološkog sustava pogoduje razvoju kroničnih upalnih bolesti kao što je, primjerice, reumatoidni artritis.

Dobar stres i loš stres

Bez napetosti i opterećenja, dakle bez stresa, život je nemoguć tako da je stres neotuđiva sastavnica života. Drugim riječima stres je život, kako to kaže Selye. Dakle, svaki stres ne dovodi do narušavanja zdravlja i razvoja bolesti.

Postoje dobri i loši stresovi. Dobri stresovi su sol i začin života. Bez određene količine stresa ne možemo biti zdravi, ne možemo se razvijati. Ta količina je za svakog čovjeka drugačija, tako da svatko mora odrediti svoje granice.
Kad je organizam izložen negativnom stresu, negativni učinci se mogu očitovati na manje-više svim organskim sustavima. Odavno u medicini postoji koncept tzv. psihosomatskih bolesti u čijem nastanku važnu ulogu igraju negativni stresovi. Stres je čimbenik rizika i u nastanku mnogih drugih bolesti, kao što su neki tumori, tuberkuloza, virusne infekcije, itd.

Stres i srce

Kada smo često pod stresom, lučenje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina opterećuje srce. S vremenom može doći do nepravilnosti u radu srca (srčane aritmije), pojave bolova u predjelu srca u miru i naporu (angina pectoris), a na kraju i do srčanog infarkta.
Osobe sa srčanim poremećajima pokazuju karakteristične crte ličnosti, tzv. A-tip ličnosti: vrlo su ambiciozni, hiperaktivni, socijabilni s jakom kontrolom emocija. Na poslu rade više i duže od drugih, imaju jako izražen osjećaj odgovornosti i savjesnosti, nerijetko preuzimaju previše obveza i često žrtvuju obiteljski život.
U obitelji teže dominaciji i imaju izraženu potrebu da ih drugi cijene, uvažavaju i slušaju. U konfliktnim situacijama potiskuju svoja osjećanja nastojeći biti optimistični i smireni.
Dodatni čimbenici rizika u ovakvih osoba su nepravilna prehrana, prekomjerno pušenje i uzimanje alkohola.

Stres i metabolizam

Negativni stres može izazavati različite poremećaje u radu žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Poznato je da pojačana funkcija štitnjače (hipertireoza) praćena nervozom, nesanicom, gubitkom na težini, pojačanim znojenjem i lupanjem srca, može biti izravna posljedica stresnih događaja. Neke osobe u negativnom stresu gube tek, dok druge, pak, pretjerano jedu. Pretjerana gojaznost može biti praćena poremećajem metabolizma i razvojem šećerne bolesti.

Stres i probavni sustav

Većina osoba u stresu pati od zatvora ili proljeva jer stresni hormoni imaju izražen učinak na probavni sustav.
Poznat je fenomen tzv. stres ulkusa u osoba koje su pod jakim stresom, a važnost negativnih emocija u nastanku ulkusne bolesti (vrijed želuca) je dokazana. Ulcerozni kolitis koji se očituje grčevima i bolovima u trbuhu praćenih proljevom, također je povezan sa stresom.

Stres i imunološki sustav

Lučenje stresnog hormona kortizola uzrokuje supresiju i smanjenje obrambene sposobnosti, pa su osobe pod stresom prijemčivije za različite bolesti, od običnih prehlada i upala do teških bolesti.

Stres i seksualnost

U osoba pod stresom može se pojaviti impotencija, odnosno frigidnost. U žena pod stresom menstruacije postaju neredovite, a mogu i izostati. Zbog lučenja stresnog hormona aldosterona, predmenstrualni sindrom može se pogoršati.

Stres i psihički poremećaj

Patološki stres i psihotraume imaju važnu ulogu u nastanku svih funkcionalnih duševnih poremećaja. U osoba s izraženom genetskom predispozicijom za shizofreniju, čak i tzv. mali životni stresovi mogu dovesti do pojave bolesti.
U osoba sa genetskom sklonošću za depresiju, izlaganje tzv. srednje izraženim stresovima rezultira pojavom depresivne epizode. Izlaganje teškim psihotraumatskim stresovima u osoba i bez genetske predispozicije za duševne poremećaje, može imati za posljedicu pojavu posttraumatskog stresnog poremećaja. Anksiozni poremećaji (panični poremećaji, generalizirani anksiozni poremećaji) redovito su posljedica doživljaja stresnih situacija.

Stres i ljepota

Ljepota i zdravlje su tijesno povezani. Negativni stres može uzrokovati različite promjene (mrlje, egzemi, osipi) na koži i pojačano ispadanje kose, a sve to jer stresni hormoni izazivaju stezanje krvnih žila i slabiju cirkulaciju u koži.

2000/14/listopad - tema broja preuzeta iz "Pro Mente Croatica", broj 1-2, proljeće-ljeto 1998.




Stres naš svagdašnji

Stres je, u svakodnevnom životu, nemoguće izbjeći. Tako barem tvrde stručnjaci. Slijedi lista najsnažnijih stresova i savjeti kako se s njima nositi.

Gužva u prometu samo je jedna od situacija koje uzrokuju stres Gužva u prometu, kašnjenje na posao, dugačak red u dućanu ili banci samo su neke od situacija koje uzrokuju stres. Najgore je što se to događa svaki dan, pa naše tijelo, a i um vape za pomoć. Doktorica Brečić upozorava da se sa stresom trebamo pravilno suočavati. Najučestaliji stres je onaj na poslu. Čak više od polovice zaposlenih gotovo ga svakodnevno proživljava. 'Kada vidimo da nešto ne ide, ne lupati glavom od zid, nego pokušati preformulirati ciljeve, pokušati stvoriti neke nove ciljeve', savjetuje dr. Petrana Brečić, specijalist psihijatar.

Istraživači su već odavno napravili ljestvicu najstresnijih situacija. Na prvom mjestu su smrt bliske i voljene osobe, pa rastava, zatim gubitak radnog mjesta, odlazak u mirovinu, pa trudnoća kao psihofizički stres, ulazak u brak itd.

Glavobolja, narušeni imunitet, dijabetes, pa i srčani udar uzrokovani su stresom. No, za sve ima lijeka. Potrebno je stati na loptu i razmisliti. Uz pravilnu prehranu i rekreaciju, važno je i vaše osobno zadovoljstvo. 'Nemojmo zaboraviti tijekom dana, barem na par minuta radit nešto što nama predstavlja osobno zadovoljstvo. Hoće li to biti odlazak u šetnju, ples, ili slušanje glazbe, odlazak s prijateljem na kavu, jedna obična šetnja, čitanje, itd.' dodaje dr. Brečić.

To ovisi samo o vama. Jer tako ćete stvoriti pozitivnu energiju, koja je najvažnija u suočavanju sa stresom.

Izvor: dnevnik.hr (26.03.2009.)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:42 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Nada


     "Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo." - J. J. Rousseau

Mit o Pandorinoj kutiji je, zapravo, priča o nadi u nadu. Kad je Pandora otvorila svoju kutiju, iz nje su u svijet izletjele sve nevolje, sva zla, bolesti, muke i stradanja. Kada je Pandora naglo zatvorila, kutiju u njoj je ostala nada. Dakle nada nije izišla i nema je u svijetu, nema je među nama, mi je nemamo. Stoga su sva naša nadanja, zapravo nadanja u nadu. Pokušajmo dokučiti što je onda ostalo u Pandorinoj kutiji. Koja je osobina prave nade?

Nada je, u svagdašnjem životu, ali i u lijepoj literaturi kao i u filozofiji smatrana maštom, iluzijom. Nadati se, prema uobičajenoj praksi, jest tješiti se mogućnostima koje se nikada neće ostvariti. Pa i priča o Pandorinoj kutiji ima pesimističan prizvuk. Čovjeku je jedino ostala nada (u kutiji), pa i ona je zatvorena i ne hrani dovoljno izgladnjele duše. Nasuprot nadi postavlja se stvarnost. Stvarnost je okrutna, a nada je nedostižna i slijedi zaključak: Ovaj život je "dolina suza", ili Silenova poruka kralju Midu: "Za čovjeka je najbolje da se nije ni rodio". Stvarnost je, prema navodima znanstvenika i tzv. realista jedini imetak na koji razuman čovjek treba računati. I što je stvarnost, pitamo se? Odgovor se čini razumnim: Sve što imamo oko sebe i u sebi. No to nije istina. Stvarnost je ono što mi smatramo stvarnošću, a to su naša zapažanja u okolini i u sebi te naša mišljenja, odnosno zaključci o toj stvarnosti. Ali dopustimo si postaviti pitanje, što je doista naše zapažanje. To nije objekt zapažanja, nego subjektivni odraz nečega nepoznatog. Dakle, stvarnost je subjektivna, pogotovo kada tome dodamo naše mišljenje i naše zaključke.

Svatko vidi prema svojemu svjetonazoru, a svjetonazori su različiti kod svake osobe. Osim toga svaka je misao ili izjava o stvarnosti nešto što se dogodilo prije djelića sekunde ili prije više godina. Kada govorimo o stvarnosti onda govorimo o nečemu što se već dogodilo. Stvarnost je prošlost, jalova prošlost, koju ne možemo promijeniti. I stoga nam stvarnost ne služi ničemu. Stvarnost je varka za one koji nekritički slušaju i prepisuju stoljećima, tzv. čvrsti materijalistički, pozitivistički i realni stav o životu. A realnost je nekorisna, da se ponovimo, zbog toga što pripada prošlosti i jer je subjektivna, tj. nepouzdana. Hodamo uvijek naprijed - prema budućnosti, a pozornost nam je, kada se bavimo stvarnošću, usmjerena prema natrag.

Ostaje nam, dakle, da se usmjerimo prema naprijed, prema budućnosti koja se ostvaruje u sadašnjosti, a to je jedna od definicija nade. Nada nam je, stoga, bliža jer ona nadolazi; idemo prema njoj, ostvarujemo je.
Posvetimo se, na trenutak, i drugim definicijama nade. Psiholozi je obilaze. Nalazimo je tek u nekim enciklopedijama i kod hrabrih znanstvenika koji ne robuju klasičnim znanstvenim počelima. Nada je pozitivno promišljanje o budućnosti. To je optimizam. Ova je definicija nade prilično točna, ali djeluje nekako mlako. Nije riječ samo o promišljanju i nije riječ samo o pozitivnoj obojenosti. Nada bi prije bila planiranje, i ne samo planiranje nego i uvjerenje u uspjeh i sreću pri sljedećem koraku, idućem danu, idućoj godini, cijelom životu. No možemo se nadati i najgoremu, neuspjehu i promašenom životu. Za osobe s pesimističnim putem u budućnost obično kažemo da su bez nade. Točnije bi, ipak, bilo reći da je u njih nada negativna za razliku od optimista koji imaju i njeguju pozitivnu nadu.

Nada, međutim, nije samo plan budućnosti. Nadajući se, očekujući lijepu budućnost mi u sadržaj nade utiskujemo i svoju energiju koja je nužna za pokretanje i održavanje djelatnosti koja ostvaruje naše želje. Nada je nešto više od želje. Ona pripada skrivenom ostvarenju, ostvarenju kojega još ne vidimo. Nada je klica u žiru koji, uz povoljne uvjete, kroz određeno vrijeme, postaje hrastom. No nada može biti i hrđa koja, kroz vrijeme i uz određene uvjete uništi željezni most.

I... kako, onda živjeti? Zaboravljamo da su naše želje, a iz njih i naše nade stvorene slučajno. Koliko djevojaka nosi ime Lara nakon filma o dr. Živagu. Neki su liječnici krenuli na studij medicine kada su, kao dijete ugledali "moćnog stričeka doktora" koji je došao u kuću kao gospodar zdravlja i života. Kod mnogih su nade utisnuli roditelji. Roditelj, obično, želi da mu dijete ostvari njegove nedosanjane snove. Ponekad nastojimo prenijeti i vlastite snove u stvarnost, pri čemu nije riječ o doslovnom sadržaju snova nego se naše sekundarne potrebe gomilaju do stupnja kada nešto u nama "klikne" i ponadamo se nečemu što nam je palo na pamet bez vezanosti s dosadašnjim iskustvom. Govori se o intuiciji, rezultatu nesvjesnih procesa ili Božjem šapatu. I tako se naša nadanja stvaraju bez utjecaja naših odluka. Govorili smo o velikoj važnosti nade kao predvorju vlastitog ostvarenja te nam ne služi na čast da nam životne putove određuje slučajnost. Odredimo se, prepoznajmo svoje želje, spoznajmo sebe i svoje sposobnosti. Nije to lako ostvariti. Za to je potrebno razviti sposobnost osluškivanja sebe, svojega ukusa i odlučnost pri izboru one prave želje kada nudimo sebi samome mnoštvo životnih interesa.

I kada se odlučimo za određenu želju, odabrali smo nadu. Djeluje začuđujuće, ali nada mora postati izbor, a ne slučajna nadošlica.

Da ponovimo: Nadu treba izabrati. Izbor nade je teži od neke druge životne odluke. Nada je spremnost za užitak koji uvijek donosi veći ili manji osjećaj krivnje. Ostvarivati nadu znači biti odrastao; nezrela osoba doživljava nadu samo kao neostvaren san. Nije lako biti zreo jer to uključuje odgovornost, asertivnost i spremnost na rizik. Većina se ljudi radije povlači u emocionalni okvir maloga djeteta izbjegavajući bilo kakvu promjenu. Stoga je i nada kod njih jalova kao što je i stvarnost samo štivo iz povijesti. Nada osim optimističnog sadržaja i energije nosi u sebi i potencijal asocijacija koje vode njezinu ostvarenju. Nada usmjeruje našu pozornost na predmet našega nadanja i na taj način se zapažaju odgovori i rješenja u slučajnim ili namjerno izazvanim susretima.

Posebna je uloga nade u vjeri. Nadu i vjeru mogli bismo čak smatrati istovrsnom pojavom. Slavni Goethe je rekao: "Meni se čini da je od svih naših osjećanja najplemenitija nada da ćemo i onda postojati ako nas sudbina prividno vrati u stanje općeg nepostojanja." Nada se, dakle, suprotstavlja razumu i intelektu. Bez obzira kako logičan i neizbježan bio kraj našega života nada nas potiče na vjerovanje da možda ipak iza svega postoji još nešto što ne može obuhvatiti "zdrav razum". Nadamo se da imamo nekakvu budućnost u vječnosti.

Sjedinjujući nadu i vjeru nailazimo i na pojavu etičnosti. Moral je put k sigurnoj i lijepoj budućnosti, tamo negdje s onu stranu pojavnoga, tamo gdje ne doseže znanje ni razumijevanje. Bar se nadamo tome, a poznata je uzrečica da nada umire posljednja, jer nam je svejedno što ćemo staviti u svoju viziju budućnosti nadu s optimizmom ili pesimizmom. Pa bolje je, onda, živjeti u sadašnjosti nadajući se lijepoj budućnosti. Ovakvo nas razmišljanje dovodi do zaključka da se igramo. Da igramo se sa stajališta da nam za zaključke trebaju argumenti. No kako je argumentiranje postupaka stvar razmišljanja osiromašenog samopoštovanja, mi s visokim samopoštovanjem sretni smo i nadamo se boljemu. I prihvaćamo da život, pravi život, nije proizvod argumentiranja već pozitivnog očekivanja, tj. nadanja. Ovakvo je razmišljanje prihvatljivo i ateistima. Mnogo je zakona neotkrivenih, danas je u znanosti prihvatljiv deterministički kaos. Prema njemu ne samo da nismo otkrili još mnoštvo zakona prema kojima i u kojima živimo, nego još je skriveno mnogo više putova otkrivanja tih zakona. Znanstvene metode koje poznajemo nisu jedine koje bi bile kompetentne za neki zaključak. Spomenimo samo velike promjene u statističkom načinu zaključivanja kod kojih obrada uzoraka pripada prošlosti, a zamjenjuje je analiza intervjua. Teorija sustava približava nas prihvaćanju mogućnosti nekonvencionalnih putova komuniciranja. Na isti način i nada prestaje biti mašta i utjeha; ona postaje životno određenje mnogo važnije od tzv. stvarnosti. Poštujmo stoga nadu, njegujmo je, a što je najvažnije, upravljajmo njome. Ono što zovemo vizijom u poslovanju ili vizualizacijom u meditaciji, odnosno vjerovanjem u religiji, sve je to, zapravo nada.

Kako se upravlja nadom?

Razjasnimo, najprije, pojam upravljanja. Upravljanje nije vođenje niti je to manipulacija. Upravljanje nadom znači prepoznavanje vlastitih težnji, želja i planova u optimističnom ozračju koje nailaze iz intuicije ili ih susrećemo na putu svagdašnjice. Za te, optimistične ideje, kada odgovaraju našem ukusu, treba se "zalijepiti" uključiti ih u duševni prostor i nositi ih - i to je nada. Dugotrajnom koncentracijom ne samo svijesti nego i osjećaja na određenoj ideji stvaraju se, kako je već spomenuto, ideje i načini njihova ostvarenja. Naiđemo li na pesimistične ideje, osjećaj bespomoćnosti ili dvojbe, tada i njih stavimo u žarište pozornosti s ciljem da ih otklonimo, da prepoznamo njihovu prolaznost. Osjećamo li preveliku vezanost za zlo i beznađe, sjetimo se kako je sve igra i to će nam pomoći da se u nama ne stabilizira negativna nada, odnosno beznađe. Igra nam pomaže da se češće sjetimo i pozitivne nade te da je podržavamo i održavamo.
Nada ne mari za vrijeme; ona i ljubav jedine su koje ga mogu pobijediti i podčiniti sebi, što jednostavno znači: nikad nije kasno. Sve se stigne, sve se pogreške ispravljaju i ništa ne prolazi u nepovrat kao što i ništa nije tako daleko, a da ne bi bilo dostižno.

La Rochefoucauld jedanput reče: "Koliko god bila varava, nada služi barem tome da nas vodi do kraja života ugodnim putem." I čemu pitanje je li što istinito ili varljivo. Što znači "pravi put" ako smo doista i stalno sretni. A nada je upravo taj neiscrpni izvor ugode. I, nadajmo se dalje ne pitajući što, kako i zašto; osobito ne: zašto?

Nada je izvor još jedne, malo složenije djelatnosti u sklopu povećanja samopoštovanja. Rečeno je kako je nada vrednija od stvarnosti jer stvarnost, koju znamo (a samo nju imamo u svojem duševnom prostoru), je prošlost, sterilna prošlost. Nada je budućnost koja se ostvaruje. Moguće je i upravljati nadom. I nakon tih premisa slijedi igra o uzdizanju sebe iznad svega, pogotovo iznad svih negativnih doživljaja. To nije fizičko uzdizanje, niti je riječ o argumentiranom otkrivanju vlastitih vrijednosti. Riječ je, jednostavno o odluci. Odlučimo se, dakle, uzdići iznad svega. Slikovito je to igra ping-pong loptice u visokoj menzuri u koju nalijevamo vodu pokušavajući potopiti lopticu. I koliko god se trudili, loptica uvijek ispliva na površinu. Naša loptica je, zapravo, odluka kojom se uzdižemo iznad svega. I kakve god misli dolazile, kako god se osjećali mi te doživljaje promatramo odozgo. Uzdignimo se iznad neraspoloženja, iznad ljutnje i uvrede. Uzdignimo se iznad misli o smrti, o bolesti, materijalnom i životnom neuspjehu. Uzdignimo se iznad straha. Mi smo iznad svih dvojbi, pa i religioznih. Uzdići se iznad Boga znači uzdići se iznad naše zamisli kakav bi Bog trebao biti; on je ono što jest, a ne što si umišljamo da jest. Na isti se način uzdižemo iznad moralnih dvojbi. Naučili su nas što se smije, a što ne smije činiti. A jesu li nas dobro naučili? Čemu neizvjesnost? Mi smo iznad toga. Imamo nadu i nadamo se da ćemo krenuti pravim putem, imati snage otkloniti sve izvore nezadovoljstva, naći istinu ako smo ateisti ili pravoga Boga ako smo vjernici.

Nije jednostavno napustiti tzv. stvarnost. Nije lako odrasti i ozreljeti te napustiti ugođaj malenoga djeteta koji slijedi autoritete, ideale i norme koje smo stekli edukacijom tijekom djetinjstva i tijekom razvoja. Ponekad nas zaplaši ta visina i ta osamljenost: biti iznad svega. Ali to je jedini način ostvarenja zadovoljstva u sadašnjosti te sigurno i odlučno koračanje u budućnost, uz pomoć nade koju smo tako uredili i usmjerili da nam jasno svijetli i osvjetljuje put ispred nas.

Izvor: Zdrav život (prof. dr. Vladimir Gruden)

Na kraju dodajem i jedan citat koji mi se osobito svidio, što radi svoje duhovitosti a što radi istinitosti i izražavanja optimističkog stava:

               "I noga u guzicu je korak prema naprijed."
               (Mao Tse Tung)

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:00 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SULPIRID kapsule 50mg


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



UPUTA O LIJEKU

SULPIRID 50 mg kapsule
sulpiridum

SASTAV
Jedna kapsula sadržava 50 mg sulpirida.
Pomoćne tvari: laktoza hidrat, kukuruzni škrob, boja titanijev dioksid (E171).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Kapsula.
30 (2 x 15) kapsula u blister PVC/Al pakiranju, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Sulpirid je antipsihotik iz skupine benzamida.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA Na recept, u ljekarni.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Sulpirid 50 mg kapsule u preporučenom doziranju imaju aktivirajući i antidepresivni učinak te se primjenjuju u liječenju anksioznih i depresivnih stanja.

KONTRAINDIKACIJE
Sulpirid 50 mg kapsule se ne smiju primijeniti u slučaju preosjetljivosti na bilo koji sastojak lijeka. Osim toga, ne smiju se primijeniti ni u bolesnika s feokromocitomom, hiperprolaktinemijom ili tumorima ovisnim o prolaktinu te u bolesnika koji istodobno uzimaju levodopu.

MJERE OPREZA
U slučaju pojave alergijske reakcije odmah prekinite primjenu Sulpirid 50 mg kapsula i obratite se liječniku!
Potreban je oprez prilikom primjene Sulpirid 50 mg kapsula u agitiranih i agresivnih bolesnika u kojih postoji opasnost od provokacije simptoma.
Pri pojavi povišene temperature tijekom primjene antipsihotika potreban je oprez jer to može biti jedan od znakova pojave malignog neuroleptičkog sindroma (bljedilo, povišena tjelesna temperatura i poremećaji autonomnog živčanog sustava). U tom slučaju treba prekinuti primjenu svakog antipsihotika pa tako i sulpirida.
Nagli prekid primjene može izazvati pojavu sljedećih simptoma: mučnine, povraćanja, znojenja i nesanice. Stoga se, u slučaju da primjena sulpirida više nije potrebna, preporuča prekid terapije uz postupno smanjivanje doze.
Potreban je oprez u bolesnika s bolestima srca i krvnih žila, posebice u bolesnika s povišenim krvnim tlakom ili poremećajem srčanog ritma.
Potreban je oprez u mlađih žena koje nemaju redovit menstruacijski ciklus jer sulpirid može uzrokovati amenoreju.
Potreban je oprez pri primjeni sulpirida u bolesnika s epilepsijom, a bolesnike koji su ranije bolovali od epilepsije treba pažljivo nadzirati.
Potreban je oprez u osoba koje su bile preosjetljive na druge benzamidske derivate (metoklopramid, tiaprid, sultoprid).

INTERAKCIJE
Prije primjene Sulpirid 50 mg kapsula obavijestite liječnika o svim lijekovima koje uzimate!
Istodobno uzimanje sulpirida s drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav (analgetici i antitusici koji su derivati morfina, antihistaminici sa sedacijskim djelovanjem, barbiturati, benzodiazepini i drugi anksiolitici) može dovesti do pojačanog sedacijskog učinka tih lijekova.
Također može doći do pojačanog sedacijskog učinka alkohola u kombinaciji sa sulpiridom.
Treba izbjegavati istodobnu primjenu levodope i sulpirida zbog uzajamnog antagonizma. Sulpirid može smanjiti učinkovitost ropinirola. Litij povećava rizik pojave ekstrapiramidnih nuspojava.
Postoji povećan rizik pojave ortostatske hipotenzije kada se sulpirid primjenjuje istodobno s antihipertenzivima.
Zbog mogućnosti nastanka torsade de pointes ne preporučuje se istodobna primjena sulpirida i lijekova koji induciraju bradikardiju (beta-blokatori, diltiazem, verapamil, klonidin i digitalis),
lijekova koji induciraju hipokalijemiju (diuretici, stimulacijski laksativi, amfotericin B iv., glukokortikosteroidi i tetrakosaktidi), antiaritmika skupine Ia (kinidin, dizopiramid) i skupine III (amiodaron, sotalol) te ostalih lijekova (kao što su pimozid, haloperidol, imipraminski antidepresivi, cisaprid, tioridazin, eritromicin iv. i pentamidin).
Istodobna primjena sulpirida s lijekovima koji se koriste u liječenju ulkusa (antacidi: aluminijhidroksid ili magnezij-hidroksid, sukralfat), kao i njegova primjena unutar dva sata nakon uzimanja spomenutih lijekova, može značajno smanjiti apsorpciju sulpirida.

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća

Ne preporuča se primjena Sulpirid 50 mg kapsula u trudnoći, osim u slučaju kada liječnik procijeni da je njihova primjena neophodna i da moguća korist za majku prevladava moguće rizike po fetus.
Dojenje
Budući da se sulpirid izlučuje u majčino mlijeko, ne preporuča se primjena Sulpirid 50 mg kapsula u dojilja.
Specifične skupine bolesnika
Starije osobe treba upozoriti na veću učestalost nuspojava u starijoj dobi te se kod te skupine bolesnika preporuča na početku terapije smanjiti dozu sulpirida, posebice u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega.
Potreban je poseban oprez u bolesnika koji imaju poremećenu bubrežnu funkciju. U takvih bolesnika liječnik treba prilagoditi dozu lijeka zbog povećane mogućnosti nuspojava.
Primjena sulpirida u djece nije u potpunosti ispitana, stoga je potreban oprez prilikom primjene u djece.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Sulpirid 50 mg kapsule djeluju na središnji živčani sustav tako da smanjuju brzinu reakcije i sposobnost koordinacije. Bolesnike koji uzimaju Sulpirid 50 mg kapsule potrebno je upozoriti na smanjenu sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima prilikom uzimanja lijeka.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Preporuča se uzimati Sulpirid 50 mg kapsule prije obroka.
Zbog mogućnosti pojave nesanice, ne preporuča se zadnju dozu lijeka uzimati kasno uvečer.
Uobičajena dnevna doza
2-8 Sulpirid 50 mg kapsula (100-400 mg sulpirida), podijeljeno u više doza.
Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega
Budući se sulpirid primarno izlučuje putem bubrega, preporuča se, ovisno o klirensu kreatinina, prilagoditi dozu lijeka prema sljedećoj shemi:
 klirens kreatinina 30 do 60 ml/min - 70% uobičajene doze
 klirens kreatinina 10 do 30 ml/min - 50% uobičajene doze
 klirens kreatinina manji od 10 ml/min - 34% uobičajene doze.
Alternativno, doza može ostati ista, a interval doziranja treba produljiti za 1,5 puta, 2 ili 3 puta.
Djeca
Ne preporuča se primjena Sulpirid 50 mg kapsula u djece mlađe od 14 godina, ali u slučaju da je prema procjeni liječnika primjena lijeka neophodna, može se primijeniti u dozi od 5-10 mg/kg tjelesne mase na dan.

PREDOZIRANJE
Predoziranje sulpiridom rijetko dovodi bolesnika u životnu opasnost, ali može uzrokovati pojavu simptoma toksičnosti koji ovise o dozi. Najčešći simptomi su uznemirenost, poremećaj svijesti te ekstrapiramidni simptomi.
U slučaju predoziranja odmah prekinite primjenu lijeka i javite se liječniku koji će izazvati povraćanje i/ili isprati želudac te poduzeti uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma.

NUSPOJAVE
Endokrini poremećaji: prolazna hiperprolaktinemija (reverzibilna nakon prekida liječenja) koja najčešće uzrokuje galaktoreju i amenoreju, a rjeđe ginekomastiju (povećanje grudi), impotenciju ili frigidnost.
Poremećaji metabolizma i prehrane: porast tjelesne težine.
Poremećaji živčanog sustava: uznemirenost, poremećaji spavanja, slabljenje koncentracije. Sedacija se javlja puno rjeđe i obično je uzrokovana velikim dozama. Rijetko, u bolesnika s povećanim rizikom, primjena sulpirida može uzrokovati ekstrapiramidne simptome kao što su tremor, akatizija ili tardivna diskinezija. Vrlo rijetko može doći do pojave malignog neuroleptičkog sindroma.
Poremećaji jetre i žuči: rijetko može doći do razvoja kolestatske žutice koja spontano prolazi prestankom uzimanja lijeka.
Srčani i vaskularni poremećaji: rijetko može doći do pada tlaka prilikom ustajanja ili dužeg stajanja (ortostatska hipotenzija). Primjena sulpirida može uzrokovati i porast krvnog tlaka (pogoršanje hipertenzije), posebice u bolesnika s povećanim rizikom. Vrlo rijetko se može javiti poremećaj srčanog ritma (produljenje QT-intervala i ventrikularne aritmije).
Poremećaji probavnog sustava: suhoća ustiju i zatvor javljaju se vrlo rijetko.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva: pojačano znojenje, alergijske reakcije i osip javljaju se vrlo rijetko.
O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju. Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!
NAČIN ČUVANJA LIJEKA Čuvati pri temperaturi do 25°C. Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!
DATUM REVIZIJE UPUTE Kolovoz 2007.
BROJ I DATUM RJEŠENJA UP/I-530-09/05-02/786; 29. 10. 2007.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:38 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

HALEA (sertralinum)


Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SASTAV
Jedna filmom obložena tableta sadržava 50 mg sertralina u obliku sertralin-klorida.
Jedna filmom obložena tableta sadržava 100 mg sertralina u obliku sertralin-klorida.
Pomoćne tvari: mikrokristalna celuloza, propilenglikol, E171.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Filmom obložena tableta.
30 tableta u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Sertralin je antidepresiv iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA / PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE

Odrasli

HALEA tablete namijenjene su liječenju:
- simptoma depresije, uključujući i pridružene simptome tjeskobe. Nakon zadovoljavajućeg kliničkog odgovora nastavak liječenja HALEA tabletama učinkovito prevenira povratak početne epizode depresije ili ponavljanje depresivnih epizoda, uključujući i pridružene simptome tjeskobe.
- opsesivno kompulzivnog poremećaja. Nakon zadovoljavajućeg početnog odgovora sertralin je pokazao učinkovitost i neškodljivost u održavanju učinka u trajanju do dvije godine.
HALEA tablete također se primjenjuju u liječenju opsesivno kompulzivnog poremećaja u djece.
- paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije.
- posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) u žena. Za sada nema dokaza o učinkovitosti sertralina u liječenju PTSP-a u muškaraca. Stoga se sertralin ne preporučuje bolesnicima muškog spola sa PTSP-om. Ako je opravdano, u nekim slučajevima može se započeti s liječenjem bolesnika muškog spola, međutim, primjenu sertralina treba prekinuti ako nema jasnih znakova učinkovitosti terapije.

Djeca i adolescenti do 18 godina
HALEA tablete nisu namijenjene za liječenje djece i adolescenata do 18 godina, osim za liječenje opsesivno kompulzivnog poremećaja.

KONTRAINDIKACIJE
HALEA tablete ne smiju se primjenjivati u bolesnika koji su preosjetljivi na sertralin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
Opisani su slučajevi ozbiljnih i ponekad smrtonosnih reakcija u bolesnika liječenih selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI) u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitori), uključujući i selektivne MAO inhibitore poput selegilina i reverzibilne MAO inhibitore (RIMA) poput moklobemida, kao i u bolesnika kod kojih je započeta terapija MAO inhibitorima neposredno nakon završetka liječenja selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina.
U nekim su slučajevima simptomi nalikovali na serotoninski sindrom. Simptomi interakcije s MAO inhibitorima uključuju hipertermiju, rigidnost, mioklonus, nestabilnost autonomnog živčanog sustava s mogućnošću naglih promjena vitalnih znakova, promjene mentalnog statusa poput zbunjenosti, razdražljivosti te velike uznemirenosti s progresijom u delirij i komu.
HALEA tablete ne smiju se primjenjivati istodobno s MAO inhibitorima. Primjena HALEA tableta može započeti 14 dana po prestanku primjene ireverzibilnih MAO inhibitora, odnosno najmanje 1 dan po prestanku primjene reverzibilnih MAO inhibitora (kao npr. moklobemida). Isto tako, liječenje MAO inhibitorima može započeti tek 14 dana nakon prestanka primjene HALEA tableta.
Nema dovoljno kliničkog iskustva o primjeni sertralina u bolesnika s težim poremećajem jetrene funkcije, stoga HALEA tablete u tih bolesnika ne treba primjenjivati.
HALEA tablete ne smiju se primjenjivati istodobno s pimozidom (vidi poglavlje INTERAKCIJE).

MJERE OPREZA
Konvulzije predstavljaju potencijalni rizik liječenja antidepresivima. U slučaju pojave konvulzija primjenu HALEA tableta treba prekinuti. Liječenje HALEA tabletama treba izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnike s kontroliranom epilepsijom treba pažljivo pratiti. U slučaju povećanja učestalosti epileptičkih napadaja terapiju HALEA tabletama treba prekinuti.

Kliničko iskustvo istodobne primjene sertralina i elektrokonvulzivnog liječenja je nedostatno, pa je stoga potreban oprez.

Kao i sve antidepresive, sertralin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika u kojih je ranije dijagnosticirana manija/hipomanija. U slučaju pojave manične faze liječenje HALEA tabletama treba prekinuti.

Budući da do poboljšanja ne mora doći tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ili više, bolesnike treba pažljivo pratiti do nastupa poboljšanja. Mogućnost pokušaja samoubojstva predstavlja nerazdvojni dio depresije i može biti prisutna sve do postignuća značajnije remisije. Općenito, za sve je antidepresive karakteristično da se rizik pokušaja samoubojstva može povećati u ranoj fazi oporavka.

Prilikom primjene selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina zabilježeni su slučajevi krvarenja u koži (ekhimoze i purpura). Stoga je nužan oprez pri primjeni selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina u bolesnika koji istodobno uzimaju lijekove koji povećavaju rizik krvarenja (npr. atipični antipsihotici i fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, nesteroidni protuupalni lijekovi), kao i kod bolesnika s poznatom sklonošću krvarenju ili s predisponirajućim stanjima.

Kliničko iskustvo koje se odnosi na optimalno vrijeme prijelaza s liječenja drugim antidepresivima ili antiopsesivnim lijekovima na liječenje HALEA tabletama je ograničeno. Pri spomenutom prijelazu potreban je poseban oprez, naročito u slučaju dugodjelujućih pripravaka.

Potrebna duljina perioda ispiranja ("wash-out period") pri prijelazu s jednog selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina na drugi još nije utvrđena.

Prilikom prestanka primjene setralina, osobito naglog, zabilježene su reakcije sustezanja (vidi poglavlje NUSPOJAVE). Stoga treba izbjegavati nagli prekid primjene HALEA tableta.

INTERAKCIJE
Kao i drugi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, sertralin se ne smije primjenjivati istodobno s MAO inhibitorima (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE).

Oprez je potreban prilikom istodobne primjene sertralina s lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav. Naime, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina mogu stupiti u interakciju s tricikličkim antidepresivima i dovesti do porasta njihove koncentracije u plazmi. Mogući mehanizam ove interakcije je inhibicija enzima CYP2D6 koja može dovesti do povećanja koncentracije u plazmi istodobno primijenjenog lijeka. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina međusobno se razlikuju u jačini inhibicije aktivnosti CYP2D6. Dugotrajna primjena sertralina u dozi od 50 mg na dan uzrokuje minimalno povećanje koncentracije dezipramina u plazmi.

Povećanje koncentracije pimozida zabilježeno je prilikom istodobne primjene pimozida (2 mg) i sertralina. Povećane koncentracije pimozida nisu bile povezane s promjenama u EKG-u. Međutim, zbog uske terapijske širine pimozida istodobna primjena sertralina i pimozida je kontraindicirana.

Istodobno uzimanje sertralina i alkohola nije izazvalo nepoželjne učinke na kognitivne i psihomotoričke sposobnosti u ispitivanju provedenom na zdravim ispitanicima. Međutim, ne preporučuje se istodobno uzimanje sertralina i alkohola u bolesnika s depresijom.

Istodobna primjena sertralina i litija ili triptofana može izazvati veću učestalost tremora, što ukazuje na moguću farmakodinamičku interakciju. Preporučuje se oprez pri istodobnoj primjeni sertralina i spomenutih lijekova.

Istodobna primjena sertralina i serotonergičkih lijekova (kao npr. tramadol, sumatriptan, fenfluramin) ne preporučuje se zbog mogućeg pojačanja učinaka povezanih sa serotoninom.

U bolesnika koji uzimaju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina ne preporučuje se primjena biljnih pripravaka koji sadržavaju gospinu travu (Hypericum perforatum) zbog mogućeg pojačanja serotoninskih učinaka.

Budući da se sertralin veže za bjelančevine plazme, treba imati na umu mogućnost interakcija s lijekovima koji se također vežu za bjelančevine plazme. Istodobna primjena sertralina (u dozi od 200 mg) i diazepama ili tolbutamida dovela je do malih, statistički značajnih promjena nekih farmakokinetičkih parametara. Istodobna primjena s cimetidinom značajno smanjuje klirens sertralina. Međutim, klinički značaj tih promjena nije poznat. Sertralin nije imao učinak na sposobnost beta-adrenergičke blokade atenolola. Nisu zabilježene interakcije s glibenklamidom ili digoksinom.

Istodobna primjena sertralina (200 mg) i varfarina dovela je do malog, ali statistički značajnog produljenja protrombinskog vremena, klinička važnost kojega nije poznata. Stoga, prilikom uvođenja u terapiju ili prekida liječenja sertralinom protrombinsko vrijeme treba pažljivo pratiti.

Sertralin nije pojačao učinke karbamazepina i haloperidola, odnosno fenitoina, na kognitivne i psihomotoričke sposobnosti u zdravih ispitanika.

POSEBNA UPOZORENJA

Trudnoća

Iako ispitivanja na životinjama nisu pokazala nikakve teratogene učinke, neškodljivost sertralina u trudnoći nije dokazana i ne bi ga trebalo primjenjivati u trudnoći, osim ako, prema mišljenju liječnika, moguća korist za majku prevladava mogući rizik za fetus.

Dojenje
Poznato je da se sertralin izlučuje u majčino mlijeko. Učinci sertralina na dojenče nisu utvrđeni. Ako je dojilji potrebno liječenje HALEA tabletama, dojenje treba prekinuti.

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega/jetre
Kao i mnoge druge lijekove, HALEA tablete treba s oprezom primjenjivati u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega/jetre.
Budući da se sertralin značajno metabolizira, izlučivanje nepromijenjenog lijeka urinom je zanemarivo. U bolesnika s blagom do umjereno poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 20–50 ml/min) ili teško poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 20 ml/min) farmakokinetički parametri nakon jednokratne primjene nisu bili značajnije promijenjeni u odnosu na kontrolnu skupinu. Međutim, farmakokinetika sertralina u stanju dinamičke ravnoteže nije u dovoljnoj mjeri ispitana u ovoj skupini bolesnika, stoga je potreban oprez prilikom primjene sertralina.
Sertralin se značajno metabolizira u jetri. U farmakokinetičkim ispitivanjima s višekratnim doziranjem na bolesnicima s blagom i stabilnom cirozom jetre utvrđeno je produljenje poluvremena izlučivanja i gotovo trostruko povećanje površine ispod koncentracijske krivulje, odnosno vršnih koncentracija u plazmi u odnosu na kontrolnu skupinu. Nisu uočene značajne razlike u vezanju na bjelančevine plazme između spomenute dvije skupine. Stoga je pri primjeni HALEA tableta u bolesnika s poremećenom funkcijom jetre potreban oprez te manje doze ili manje učestalo doziranje (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE).

Bolesnici sa šećernom bolesti
U bolesnika sa šećernom bolesti liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina može utjecati na kontrolu glikemije, vjerojatno zbog poboljšanja simptoma depresije, pa stoga može biti potrebna prilagodba doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.

Stariji bolesnici
U kliničkim ispitivanjima sertralina na nekoliko stotina starijih bolesnika pokazano je da nema razlike ni u vrsti niti učestalosti nuspojava u odnosu na mlađe bolesnike.

Djeca i adolescenti do 18 godina
HALEA tablete se uobičajeno ne primjenjuju u terapiji djece i adolescenata do 18 godina, osim u bolesnika s opsesivno kompulzivnim poremećajem. Uočeno je da djeca i adolescenti do 18 godina koji se liječe antidepresivima imaju povećani rizik pojave suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i izraženo neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes). Ako se liječnik ipak u slučaju kliničke potrebe odluči za terapiju HALEA tabletama djeteta ili adolescenta do 18 godina, važno je pratiti bolesnika i bez odlaganja javiti se svom liječniku ako primijetite ili sumnjate da su se pojavili navedeni simptomi. Dosadašnjim kliničkim ispitivanjima nije dokazana djelotvornost i dugotrajna neškodljivost HALEA tableta u djece i adolescenata do 18 godina u pogledu rasta, razvoja i sazrijevanja.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Kliničko iskustvo pokazalo je da liječenje sertralinom nije povezano s poremećajem psihomotoričkih funkcija. Međutim, kao i kod svih psihoaktivnih lijekova, bolesnicima treba savjetovati oprez pri upravljanju vozilom ili strojevima.
Bolesnici koji upravljaju vozilima ili strojevima ne bi smjeli primjenjivati HALEA tablete istodobno s benzodiazepinima ili drugim sedativima.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Preporučuje se uzimati HALEA tablete jednom na dan, neovisno o obroku.

Odrasli

Depresija (uključujući i pridružene simptome tjeskobe)
Preporučena početna doza sertralina je 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan. Uobičajena doza sertralina u liječenju depresije je 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan. U nekih bolesnika može biti potrebna primjena doza većih od 50 mg.

Opsesivno kompulzivni poremećaj
U slučaju opsesivno kompulzivnog poremećaja početna doza sertralina iznosi 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan, a raspon terapijskih doza je između 50 mg i 200 mg na dan.

Panični poremećaj
U slučaju paničnog poremećaja minimalna preporučena učinkovita doza sertralina je 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan. No, liječenje treba započeti s 25 mg (1/2 HALEA 50 mg tablete) na dan i nakon 7 dana povećati dozu na 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan. Takav se način doziranja pokazao djelotvornim u smanjenju učestalosti ranih, s liječenjem povezanih nuspojava, znakovitih za panični poremećaj.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
Liječenje PTSP-a treba započeti s 25 mg (1/2 HALEA 50 mg tablete) na dan. Nakon 7 dana dozu je potrebno povećati na 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) jednom na dan. PTSP je heterogeno oboljenje i u nekih skupina bolesnika, iako zadovoljavaju kriterije za PTSP, liječenje sertralinom nema zadovoljavajuće djelovanje. Liječnik stoga treba periodički evaluirati odgovor na terapiju i u slučaju neodgovarajućeg učinka primjenu HALEA tableta treba prekinuti.

Dnevna doza HALEA tableta za sve indikacije može se povećavati za 50 mg tijekom više tjedana. Najveća preporučena doza HALEA tableta iznosi 200 mg na dan (2 HALEA 100 mg tablete ili 4 HALEA 50 mg tablete na dan).

Kad se postigne odgovarajući klinički odgovor, dozu je potrebno smanjiti, ovisno o kliničkom odgovoru, na najmanju učinkovitu razinu. Dozu održavanja tijekom dulje primjene treba držati na najmanjoj učinkovitoj razini, uz naknadnu prilagodbu ovisno o kliničkom odgovoru. Početni klinički učinak može se vidjeti unutar 7 dana, iako su za punu učinkovitost potrebna 2–4 tjedna (u slučaju opsesivno kompulzivnog poremećaja i dulje). Prema podacima iz kliničkih ispitivanja s PTSP-om, za postizanje punog terapijskog učinka potrebno je dulje vrijeme, u nekim slučajevima i do 12 tjedana.

Djeca od 6 do 17 godina
Liječenje HALEA tabletama može započeti samo specijalist. Neškodljivost i učinkovitost sertralina utvrđena je u pedijatrijskih bolesnika (6–17 godina) s opsesivno kompulzivnim poremećajem. Liječenje HALEA tabletama u djece od 13 do 17 godina treba započeti s 50 mg na dan (1 HALEA 50 mg tableta), dok u djece od 6 do 12 godina treba započeti s 25 mg (1/2 HALEA 50 mg tablete) na dan i nakon tjedan dana povećati dnevnu dozu na 50 mg (1 HALEA 50 mg tableta) na dan. U slučaju neadekvatnog kliničkog odgovora doza se prema potrebi može povećavati za 50 mg do maksimalne dnevne doze od 200 mg sertralina (2 HALEA 100 mg tablete ili 4 HALEA 50 mg tablete na dan).
Međutim, pri povećavanju doze iznad 50 mg na dan treba voditi računa o manjoj tjelesnoj masi djece u odnosu na odrasle bolesnike, kako bi se izbjegle prevelike koncentracije lijeka u krvi. Stoga se doza sertralina ne bi trebala povećavati u intervalima kraćim od 1 tjedna.

Djeca mlađa od 6 godina
Budući da učinkovitost i neškodljivost sertralina nije utvrđena u djece mlađe od 6 godina, ne preporučuje se primjena HALEA tableta u toj dobnoj skupini.

Stariji bolesnici
U starijih bolesnika može se primjenjivati isti raspon doza kao i u mlađih bolesnika.

PREDOZIRANJE
Prema dostupnim podacima, sertralin ima širok raspon neškodljivosti pri predoziranju. Zabilježeni su slučajevi predoziranja sertralinom dozama do 8 g. Bilo je i smrtnih slučajeva zbog predoziranja sertralinom u kombinaciji s drugim lijekovima i/ili alkoholom. Stoga svaki slučaj predoziranja treba odgovarajuće liječiti.
Simptomi predoziranja uključuju nuspojave povezane s učinkom serotonina, kao što su pospanost, probavne smetnje (npr. mučnina i povraćanje), tahikardija, tremor, agitacija i omaglica. Manje često je zabilježena i koma.
Nije poznat nikakav specifični antidot.
Liječenje je simptomatsko uz uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma, uz praćenje rada srca i vitalnih znakova.
Potrebno je uspostaviti i održavati protok zraka kroz dišne puteve, osiguravajući odgovarajuću ventilaciju i oksigenaciju.
Treba razmotriti primjenu aktivnog ugljena koji se može primijeniti sa sorbitolom, budući da je obično učinkovitiji od povraćanja ili ispiranja želuca.
Zbog velikog volumena raspodjele sertralina, forsirana diureza, dijaliza, hemoperfuzija ili zamjena krvi nemaju većeg učinka.

NUSPOJAVE
Tijekom kliničkih ispitivanja s višekratnim doziranjem nuspojave koje su se javljale češće tijekom primjene sertralina nego placeba bile su: mučnina, proljev/rijetka stolica, anoreksija, dispepsija, tremor, vrtoglavica, nesanica, pospanost, pojačano znojenje, suha usta i spolna disfunkcija (ponajprije odgođena ejakulacija u muškaraca).
Profil nuspojava zabilježen tijekom dvostruko slijepih, placebo kontroliranih ispitivanja u bolesnika s opsesivno kompulzivnim poremećajem ili PTSP-om bio je sličan onome u bolesnika s depresijom.
U pedijatrijskih bolesnika s opsesivno kompulzivnim poremećajem nuspojave koje su se češće javljale tijekom primjene sertralina nego placeba bile su: glavobolja, nesanica, nemir, anoreksija, tremor. Većina ih je bila blagog do umjerenog intenziteta.
Postmarketinške prijave nuspojava uključuju:
Poremećaje krvožilnog sustava: poremećaji krvnog tlaka (uključujući posturalnu hipotenziju), tahikardija.
Poremećaje vida: smetnje vida.
Gastrointestinalne poremećaje: mučnina, bol u trbuhu.
Poremećaje živčanog sustava: amnezija, glavobolja, pospanost, poremećaji pokreta, parestezija, hipoestezija, depresivni simptomi, halucinacije, agresija, nemir, tjeskoba, psihoza, depersonalizacija, nervoza, panična reakcija, simptomi i znakovi povezani sa serotoninskim sindromom (vrućica, ukočenost, agitacija, zbunjenost, pojačano znojenje, hipertenzija, tahikardija i proljev).
Poremećaje bubrega i mokraćnog sustava: retencija mokraće.
Hepatobilijarne poremećaje i poremećaje gušterače: rijetko, pankreatitis i teški poremećaji funkcije jetre (uključujući hepatitis, žuticu i zatajivanje jetre).
Opisani su slučajevi asimptomatskog povišenja vrijednosti serumskih transaminaza (AST i ALT) tijekom liječenja sertralinom (0,8 – 1,3%), uz povećani rizik povezan s dozom od 200 mg na dan. Ti su se poremećaji obično javljali tijekom prvih 9 tjedana liječenja, a prestankom primjene lijeka vrlo su se brzo povukli.
Poremećaje reproduktivnog sustava: nepravilnosti menstruacijskog ciklusa, nemogućnost postizanja orgazma, hiperprolaktinemija, galaktoreja.
Poremećaje kože i potkožnog tkiva: kožni osip (uključujući i rijetke slučajeve erythema multiforme i osjetljivosti na svjetlo), svrbež, angioedem, ekhimoze i anafilaktoidne reakcije.
Poremećaje metabolizma: Zabilježeni su rijetki slučajevi reverzibilne hiponatremije. Neki od njih mogli su se povezati sa sindromom nepravilnog izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH). Hiponatremija je zabilježena uglavnom u starijih bolesnika te onih koji su istodobno uzimali diuretike ili neke druge lijekove.
Poremećaje krvi: Zabilježeni su rijetki slučajevi poremećaja funkcije trombocita i/ili promijenjenih rezultata laboratorijskih testova u bolesnika koji su uzimali sertralin. Zabilježena je trombocitopenija, abnormalno krvarenje i purpura u nekoliko bolesnika, pri čemu se uzročna povezanost s primjenom sertralina nije mogla točno utvrditi (vidi poglavlje MJERE OPREZA).
Opće poremećaje: slabost.

Simptomi povezani s prestankom primjene sertralina
Prilikom prestanka primjene sertralina, osobito naglog, zabilježene su reakcije sustezanja.
Uobičajeni simptomi uključuju: omaglicu, parestezije, glavobolju, tjeskobu i mučninu.
Stoga treba izbjegavati nagli prekid primjene sertralina. Većina opisanih simptoma sustezanja je samoograničavajuća i nije ozbiljna.

NUSPOJAVE IZ KLINIČKIH ISPITIVANJA U DJECE
U kliničkim ispitivanjima u djece zabilježene su sljedeće nuspojave koje su se javljale u najmanje 2% bolesnika s najmanje dvostruko većom učestalošću u odnosu na placebo: suha usta (2,1% naprema 0,5%), hiperkinezija (2,6% naprema 0,5%), tremor (2,1% naprema 0%), proljev (9,5% naprema 1,6%), povraćanje (4,2% naprema 1,1%), agitacija (6,3% naprema 1,1%), anoreksija (5,3% naprema 1,1%) i urinarna inkontinencija (2,1% naprema 0%).
Suicidalne misli i pokušaji samoubojstva bili su uglavnom zabilježeni u kliničkim ispitivanjima u djece s depresijom.

U slučaju nuspojave treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Lijek treba čuvati pri temperaturi do 25°C.
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:13 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 04.02.2009.

NORMABEL tablete (diazepamum)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



UPUTA O LIJEKU
Prije upotrebe lijeka pozorno pročitajte ovu uputu te ispravno primjenjujte lijek! Zatrebate li dodatne obavijesti ili savjete, zatražite ih od svojeg liječnika ili ljekarnika! Liječnik je propisao ovaj lijek samo za Vas. Nemojte ga davati nikom drugom!

NORMABEL® 2 mg tablete
NORMABEL® 5 mg tablete
NORMABEL® 10 mg tablete

diazepamum

SASTAV
Što sadržavaju NORMABEL tablete
Jedna filmom obložena NORMABEL 2 mg tableta sadržava 2 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju sunset yellow FCF (E110), boju titanijev dioksid (E171).
Jedna filmom obložena NORMABEL 5 mg tableta sadržava 5 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju quinoline yellow (E104), boju indigo carmine (E132), boju titanijev dioksid (E171).
Jedna NORMABEL 10 mg tableta sadržava 10 mg djelatne tvari, diazepama te sljedeće pomoćne tvari: laktozu hidrat, kukuruzni škrob, boju indigo carmine (E132).

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
NORMABEL 2 mg i 5 mg tablete: filmom obložena tableta, blister s 30 tableta u kutiji.
NORMABEL 10 mg tablete: tableta, blister s 30 tableta u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Kako djeluje NORMABEL?
NORMABEL je lijek iz skupine benzodiazepina koji imaju anksiolitičko, sedativno-hipnotičko, antikonvulzivno i mišićno-relaksirajuće djelovanje.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA/PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
NORMABEL tablete izdaju se na recept, u ljekarni.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Kada možete primijeniti NORMABEL?
Odrasli
NORMABEL je namijenjen za:
- kratkotrajno (2–4 tjedna) liječenje anksioznosti (tjeskobe), koja se pojavljuje sama ili udružena s nesanicom ili psihosomatskom, organskom ili duševnom bolešću
- kratkotrajno (2–4 tjedna) liječenje stanja kod kojih anksioznost (tjeskoba) može biti otežavajući čimbenik, kao što su npr. napadi
migrene ili tenzijska glavobolja
- simptomatsko liječenje alkoholnog apstinencijskog sindroma (alkoholni sindrom ustezanja)
- dodatno liječenje spazma (grča) mišića kod tetanusa i cerebralne spastičnosti
- dodatno liječenje nekih vrsta epilepsije (npr. mioklonus)
- anesteziološku premedikaciju (uvod u anesteziju).
Djeca
NORMABEL je namijenjen za:
- liječenje noćnih strahova i mjesečarenja
- ublažavanje napetosti i razdražljivosti kod cerebralne spastičnosti
- dodatno liječenje spazma (grča) mišića kod tetanusa
- anesteziološku premedikaciju (uvod u anesteziju).

KONTRAINDIKACIJE
Kada ne smijete primijeniti NORMABEL?
NORMABEL ne smijete primijeniti ako ste već imali reakciju preosjetljivosti na diazepam ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
NORMABEL ne smijete primijeniti ako imate tešku insuficijenciju pluća ili jetre, depresiju disanja, mijasteniju gravis, ako bolujete od opsesivne bolesti, fobije ili neke kronične duševne bolesti te sindroma apneje (kratkotrajnog prestanka disanja) u snu.
Isto tako, NORMABEL ne smijete primijeniti ako ste ovisnik o nekom lijeku ili tvari, uključujući alkohol, osim u slučaju liječenja akutnog alkoholnog apstinencijskog sindroma.
NORMABEL se ne bi trebao primjenjivati sam u liječenju depresije te anksioznosti udružene s depresijom, kao niti u primarnom liječenju duševnih bolesti.

MJERE OPREZA
O čemu trebate obavijestiti liječnika prije primjene NORMABELA?
Obavijestite liječnika o svim zdravstvenim problemima koje imate ili ste prije imali, kao i o svim alergijama.
Obavijestite liječnika ako ste trudni ili namjeravate uskoro zatrudnjeti te ako dojite.
Obavijestite liječnika ako imate epilepsiju, patite od depresije te ako imate poremećenu funkciju jetre, pluća ili bubrega.
Koliko dugo smijete primjenjivati NORMABEL?
Produljena primjena terapijskih doza NORMABELA može izazvati fizičku i psihičku ovisnost.
Razvoj ovisnosti ovisi o dozi i duljini primjene lijeka. Trajanje liječenja ne bi trebalo biti dulje od 2 do 3 mjeseca, uključujući i razdoblje postupnog prekida terapije. Pri prekidu terapije, naročito naglom, postoji mogućnost pojave povratnog («rebound») učinka, pri čemu može doći do ponovne pojave simptoma zbog kojih ste počeli primjenjivati NORMABEL i to u pojačanom obliku.
Pri naglom prestanku uzimanja lijeka nakon dulje primjene mogu se javiti simptomi apstinencije (ustezanja): glavobolja, bolovi u mišićima, jaka tjeskoba, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U težim slučajevima može se javiti gubitak svijesti o sebi (depersonalizacija), gubitak osjećaja stvarnosti (derealizacija), halucinacije i epileptički napadaji. Navedeno ukazuje na potrebu postupnog smanjenja doze NORMABELA tijekom
duljeg razdoblja.

INTERAKCIJE
Smijete li primjenjivati NORMABEL istodobno s drugim lijekovima?
U pravilu NORMABEL smijete uzimati s drugim lijekovima. Ipak, važno je da obavijestite liječnika o drugim lijekovima koje uzimate, uključujući i one koje ste nabavili bez liječničkog recepta, zato što neki lijekovi mogu ometati djelovanje drugih.
Kako bi Vam propisao odgovarajuću dozu NORMABELA, posebno je važno da Vaš liječnik zna uzimate li još neki od sljedećih lijekova:
- sedativ (lijek za smirenje)
- drugi anksiolitik (lijek za liječenje tjeskobe)
- antidepresiv (lijek za liječenje depresije)
- antipsihotik (lijek za liječenje duševnih bolesti)
- narkotički analgetik (lijek protiv jakih bolova)
- hipnotik (lijek za nesanicu)
- antiepileptik (lijek za sprečavanje epileptičkih napadaja)
- antihistaminik (lijek za ublažavanje simptoma alergijskih bolesti)
- cimetidin ili omeprazol (lijekovi za liječenje bolesti povezanih s povećanim lučenjem želučane kiseline)
- cisaprid (lijek za poboljšanje probave)
- rifampicin (lijek za liječenje tuberkuloze).
Ako se NORMABEL primjenjuje istodobno s nekim anesteticima, može doći do pojačanja sedativnog učinka.
Ako niste sigurni smijete li uzimati NORMABEL, posavjetujte se sa svojim liječnikom.

POSEBNA UPOZORENJA
Što trebate znati prije primjene NORMABELA?
Ne konzumirajte alkohol tijekom liječenja NORMABELOM jer alkohol može pojačati njegove učinke!
Primjena NORMABELA može izazvati ovisnost, naročito u osoba koje su sklone alkoholu ili zloporabi lijekova (narkomani), odnosno u bolesnika koji pate od poremećaja osobnosti.
NORMABEL rijetko može uzrokovati kratkotrajni gubitak pamćenja (amneziju), što može ponekad biti povezano s neprikladnim ponašanjem. Taj se poremećaj obično javlja nekoliko sati nakon primjene lijeka, pa bi bilo dobro da bolesnik nakon uzimanja NORMABELA ima mogućnost sna u trajanju od 7–8 sati.
Ako se NORMABEL primjenjuje ponavljano, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, može doći do slabljenja njegova učinka.
Trudnoća
Ne preporučuje se primjena NORMABELA tijekom trudnoće, naročito u prvom i posljednjem tromjesečju.
Ako je liječnik odlučio da Vam propiše NORMABEL krajem trudnoće ili tijekom poroda, može se dogoditi da novorođenče ima smanjen mišićni tonus, smanjenu tjelesnu temperaturu, da slabije siše ili otežano diše, osobito ako je riječ o nedonoščetu.
U slučaju da ste redovito primjenjivali NORMABEL u posljednjem razdoblju trudnoće, u Vašeg se novorođenčeta nakon poroda mogu pojaviti simptomi ustezanja.
Dojenje
Ako ste dojilja, nemojte primjenjivati NORMABEL jer se on izlučuje u majčino mlijeko i može imati štetne učinke za dojenče.
Djeca i starije osobe
Djeca i starije osobe osjetljiviji su na učinak diazepama na središnji živčani sustav pa je potrebno pažljivo odrediti dozu NORMABELA.
NORMABEL bi se u djece trebao primjenjivati samo kada je to nužno, a trajanje liječenja trebalo bi biti što je moguće kraće.
Bolesnici koji boluju od epilepsije
Ako bolujete od epilepsije, nagli prekid terapije NORMABELOM mogao bi izazvati epileptički napad.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre ili pluća
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre ili kroničnom insuficijencijom pluća potrebno je smanjenje doze NORMABELA zbog mogućnosti značajnijeg nakupljanja lijeka.
Bolesnici koji boluju od depresije
Primjenu NORMABELA u bolesnika koji boluju od depresije i imaju misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu trebalo bi izbjegavati.
Smijete li upravljati vozilima i strojevima dok primjenjujete NORMABEL?
NORMABEL utječe na psihofizičke sposobnosti, odnosno može izazvati pospanost i usporiti reflekse, te se ne preporučuje upravljanje motornim vozilima i strojevima za vrijeme primjene NORMABELA.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Kako trebate primjenjivati NORMABEL?
Vrlo je važno da primjenjujete NORMABEL točno prema uputi liječnika.
Doziranje je individualno (prilagođeno svakom pojedinom bolesniku), a ovisi o težini bolesti, dobi i stanju bolesnika.
Anksiozna stanja
Odrasli

Uobičajena doza: 2 mg diazepama 3 puta na dan.
Maksimalna doza: do 30 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama. Doza se mora individualno prilagoditi. Nesanica udružena s anksioznošću: 5 do 15 mg diazepama prije spavanja.
Liječenje punom dozom ne bi trebalo trajati dulje od 4 tjedna.
Ublažavanje simptoma kod akutnog alkoholnog apstinencijskog sindroma: 5 do 20 mg diazepama, ako je potrebno ponoviti nakon 2 do 4 sata.
Noćni strahovi i mjesečarenje
Djeca
1 do 5 mg diazepama prije spavanja.
Stanja povezana sa spazmom mišića
Odrasli

Spazam mišića: 2 do 15 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Liječenje cerebralne spastičnosti u određenim slučajevima: 2 do 60 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Dodatna terapija u kontroli mišićnog spazma kod tetanusa: 3 do 10 mg/kg tjelesne mase na dan putem nazoduodenalne sonde. Doza treba biti u skladu s težinom kliničke slike te se u iznimno teškim slučajevima primjenjuju veće doze. U početku se preporučuje primjena diazepama intravenski.
Djeca
Kontrola napetosti i razdražljivosti kod cerebralne spastičnosti u određenim slučajevima: 2 do 40 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Kao dodatna terapija u kontroli spazma mišića kod tetanusa: doza kao za odrasle.
Dodatna terapija u liječenju nekih vrsta epilepsije
Odrasli
2 do 60 mg diazepama na dan u podijeljenim dozama.
Premedikacija
Odrasli

5 do 20 mg diazepama.
Djeca
2 do 10 mg diazepama.
Stariji ili nemoćni bolesnici
U pravilu se preporučuje primjena polovice uobičajene doze.
Bolesnici s poremećenom funkcijom jetre
U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre treba primjenjivati manje doze.
Što trebate učiniti ako propustite uzeti dozu NORMABELA?
Izostavite preskočenu dozu. Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.
Prestanak primjene NORMABELA
Nemojte sami prestati s primjenom NORMABELA, pogotovo ako ga uzimate dulje vrijeme, nego se obavezno obratite liječniku koji će prekinuti terapiju postupnim smanjenjem doze.

PREDOZIRANJE
Što trebate učiniti ako ste uzeli previše tableta NORMABELA?
Nikad ne uzimajte više tableta NORMABELA nego što Vam je liječnik propisao. U slučaju da ste prekoračili preporučenu dozu, javite se odmah liječniku!
Predoziranje se može očitovati simptomima kao što su omamljenost, zbunjenost i letargija. U vrlo teškim slučajevima može se javiti poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta, smanjenje tonusa mišića, sniženje krvnog tlaka, teškoće pri disanju te vrlo rijetko koma i smrt.
Predoziranje NORMABELOM rijetko dovodi bolesnika u životnu opasnost, osim ako NORMABEL nije bio primijenjen istodobno s drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav ili s alkoholom.
Terapija kod predoziranja
Potrebno je izazvati povraćanje i/ili isprati želudac te poduzeti uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma.
Benzodiazepinski antagonist flumazenil može se primijeniti intravenski u bolničkom liječenju slučajeva teškog predoziranja.

NUSPOJAVE
Koje neželjene učinke može uzrokovati
NORMABEL?

Pri ispravnoj primjeni NORMABELA nuspojave se javljaju rijetko i to obično na početku liječenja, dok kasnije u pravilu nestaju.
Nuspojave nakon primjene NORMABELA u najvećem broju slučajeva očituju se na središnjem živčanom sustavu te u znatno manjoj mjeri i na ostalim organskim sustavima.
Najčešće nuspojave su pospanost, umor i ataksija (poremećaj ravnoteže ili koordinacije pokreta), a u rjeđe se ubrajaju zbunjenost, glavobolja, depresija, poteškoće u govoru, pojava dvoslika, vrtoglavica, tremor (drhtanje) i nejasan vid.
Na ostale organske sustave može djelovati tako da dovede do mučnine, suhoće usta ili pojačanog lučenja sline, sniženja krvnog tlaka, promjena na koži, zatvora, inkontinencije (nemogućnost zadržavanja mokraće) ili retencije (zadržavanja) mokraće te promjena libida (spolne želje).
Lijekovi iz skupine benzodiazepina, kojima pripada i NORMABEL, općenito mogu poremetiti disanje u snu i pogoršati apneju (privremeni prestanak disanja) tijekom spavanja, naročito u bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća. Isto tako, pri primjeni lijekova iz te skupine može ponekad doći i do kratkotrajnog gubitka pamćenja, a u bolesnika koji od ranije boluju od depresije primjena NORMABELA može prikriti simptome bolesti (vidi poglavlje POSEBNA UPOZORENJA).
NORMABEL pri dugotrajnoj primjeni može izazvati ovisnost, a pri naglom prekidu primjene mogu se javiti simptomi ustezanja te povratni («rebound») sindrom (vidi poglavlje MJERE OPREZA).
Ponekad se pri primjeni benzodiazepina, pa tako i NORMABELA, mogu javiti tzv. paradoksalne (proturječne) reakcije kao što su nemir, stanje pretjerane uzbuđenosti, anksioznost (tjeskoba), agresivnost, bijes, razdražljivost, halucinacije, neprikladno ponašanje, nesanica, noćne more te drugi poremećaji ponašanja. U slučaju pojave spomenutih simptoma potrebno je prekinuti primjenu NORMABELA što je prije moguće.
Vrlo se rijetko može javiti porast vrijednosti jetrenih transaminaza i alkalne fosfataze te žutica.
O svakoj nuspojavi obavijestite svog liječnika ili ljekarnika!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
NORMABEL ne smijete primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
NORMABEL čuvajte pri temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte izvan dohvata djece!

DATUM REVIZIJE UPUTE
Kolovoz 2007.

BROJ I DATUM RJEŠENJA
NORMABEL 2 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/776; 23. 10. 2007.
NORMABEL 5 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/777; 23. 10. 2007.
NORMABEL 10 mg tablete: UP/I-530-09/05-02/155; 07. 02. 2005.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:05 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SEROXAT oralna suspenzija


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedan mililitar oralne suspenzije sadržava 2 mg paroksetina u obliku paroksetin-klorid hemihidrata.
Pomoćne tvari: disperzibilna celuloza (mikrokristalna celuloza koja sadržava 15% natrij-karboksimetilceluloze) (E460), propilenglikol, sorbitol (E420), metilparahidroksibenzoat (E218), propilparahidroksibenzoat (E216), saharin-natrij (E954), boja E110.

FARMACETUSKI OBLIK I VELIČINA PAKOVANJA
Staklena bočica s 150 ml suspenzije i čašicom za doziranje, u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA I DJELOVANJE
Paroksetin je antidepresiv iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina.

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
Belupo lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska u suradnji s GlaxoSmithKline.

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Izdaje se na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Odrasli
Paroksetin se rabi u liječenju:
- svih tipova depresija, uključujući reaktivne i teške depresije praćene tjeskobom;
- opsesivno kompulzivnog poremećaja i sprječavanju recidiva istog;
- paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije te prevenciji recidiva paničnog poremećaja;
- socijalne fobije;
- posttraumatskog stresnog poremećaja;
- generaliziranog anksioznog poremećaja.

Djeca/Adolescenti
Paroksetin nije indiciran u djece i adolescenata do 18 godina.
Naime, kontrolirana klinička ispitivanja nisu dokazala djelotvornost i ne podupiru primjenu paroksetina u liječenju velikog depresivnog poremećaja kod djece i adolescenata do 18 godina (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE i poglavlje NUSPOJAVE).

KONTRAINDIKACIJE
Poznata preosjetljivost na paroksetin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.
Paroksetin se ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata do 18 godina koji boluju od velikog depresivnog poremećaja (vidi poglavlje NUSPOJAVE).
Inhibitori monoaminooksidaze – Opisani su slučajevi ozbiljnih i ponekad smrtonosnih reakcija u bolesnika liječenih inhibitorima ponovne pohrane serotonina u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitori), uključujući i selektivne MAO inhibitore poput selegilina i reverzibilne MAO inhibitore (RIMA) poput moklobemida, kao i u bolesnika kod kojih je započeta terapija MAO inhibitorima neposredno nakon završetka liječenja inhibitorima ponovne pohrane serotonina.
U nekim su slučajevima simptomi nalikovali na serotonergički sindrom. Simptomi interakcije sa MAO inhibitorima uključuju hipertermiju, rigidnost, mioklonus, nestabilnost autonomnog živčanog sustava s mogućnošću naglih promjena vitalnih znakova, promjene mentalnog statusa poput zbunjenosti, razdražljivosti te velike uznemirenosti s progresijom u delirij i komu.
Paroksetin se ne smije primjenjivati istodobno s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitorima). Terapija paroksetinom ne smije započeti unutar 2 tjedna od završetka liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima odnosno najmanje jedan dan nakon završetka liječenja reverzibilnim MAO inhibitorom (RIMA), moklobemidom. Isto tako, liječenje MAO inhibitorima ne smije započeti unutar 2 tjedna od završetka liječenja paroksetinom (vidi poglavlje INTERAKCIJE).
Paroksetin se ne smije primjenjivati u kombinaciji s tioridazinom, jer kao i drugi lijekovi koji inhibiraju jetreni enzim citokrom P450 2D6, paroksetin može povećati koncentraciju tioridazina u plazmi (vidi poglavlje INTERAKCIJE).

INTERAKCIJE
Hrana/antacidi: nemaju utjecaja na apsorpciju i farmakokinetiku paroksetina.
Alkohol: ne preporuča se istodobno uzimanje paroksetina i alkohola.
Serotonergički lijekovi: Istodobna primjena paroksetina i serotonergičkih lijekova (npr. tramadol, sumatriptan) može dovesti do povećanja pojave učinaka povezanih sa serotoninom.
Litij i triptofan: Zabilježeni su slučajevi pojačanog učinka kod istodobne primjene paroksetina i litija ili triptofana stoga se istodobna primjena paroksetina i litija ili triptofana treba oprezno provoditi.
Enzimi metabolizma lijekova: Na metabolizam i farmakokinetiku paroksetina mogu utjecati indukcija ili inhibicija jetrenih enzima koji metaboliziraju lijekove. Ako se paroksetin treba primjenjivati zajedno s nekim poznatim inhibitorom enzima metabolizma lijeka, treba razmotriti doziranje na donjoj granici raspona. Nije potrebno početno prilagođavanje doze ako će se lijek primjenjivati zajedno s nekim poznatim induktorom enzima metabolizma lijeka. Pri svakom kasnijem prilagođavanju doze treba se voditi kliničkim učincima (podnošljivošću i djelotvornošću).
Haloperidol/amilobarbiton/oksazepam: Iskustvo na ograničenom broju zdravih osoba pokazalo je da pri istodobnoj primjeni paroksetin ne povećava sedaciju i usporenost povezanu s haloperidolom, amilobarbitonom ili oksazepamom.
MAO inhibitori: Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, studije na životinjama su pokazale da je moguća interakcija između paroksetina i MAO inhibitora (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE).
Fenitoin/antikonvulzivi: Istodobna primjena paroksetina i fenitoina povezana je sa sniženjem koncentracije paroksetina u plazmi i povećanjem nuspojava. Istodobna primjena paroksetina s ostalim antikonvulzivima može također biti povezana sa povećanom učestalošću nuspojava.
Varfarin: Preliminarni podaci ukazuju na farmakodinamičku interakciju između paroksetina i varfarina koja može dovesti do pojačanog krvarenja uz nepromijenjeno protrombinsko vrijeme. Paroksetin stoga treba s oprezom primjeniti u bolesnika na terapiji oralnim antikoagulansima.
Gospina trava (Hypericum perforatum): Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, moguća je farmakodinamička interakcija između paroksetina i biljnih pripravaka koji sadržavaju ekstrakte Hypericum perforatum koja može dovesti do povećanja učestalosti neželjenih učinaka.
Prociklidin: Svakodnevna primjena paroksetina značajno povisuje plazmatske razine prociklidina.
CYP2D6: Kao i ostali antidepresivi, uključujući i druge inhibitore ponovne pohrane serotonina, paroksetin inhibira jetreni citokrom P450 enzim CYP2D6 koji je odgovoran za metabolizam debrizokina i sparteina. Inhibicija CYP2D6 može dovesti do povećanih koncentracija u plazmi istodobno primijenjenih lijekova koji se metaboliziraju pomoću tog enzima. To su neki triciklički antidepresivi (npr. amitriptilin, nortriptilin, imipramin i dezipramin), fenotijazinski neuroleptici (npr. perfenazin i tioridazin), risperidon, 1 c tip antiaritmika (npr. propafenon i flekainid) i metoprolol. Primjena samog tioridazina može uzrokovati produljenje QTc intervala što može imati za posljedicu pojavu ozbiljnih ventrikularnih aritmija kao što su “torsades de pointes” te iznenadnu smrt stoga je istodobna primjena tioridazina i paroksetina kontraindicirana (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE).

POSEBNA UPOZORENJA
Kao i druge inhibitore ponovne pohrane serotonina, paroksetin treba oprezno primijenjivati u bolesnika koji već primaju neuroleptike, jer su u toj kombinaciji zabilježeni simptomi koji ukazuju na neuroleptički maligni sindrom.
STARIJE OSOBE: U starijih bolesnika dolazi do povećanja koncentracije paroksetina u plazmi, ali raspon koncentracija poklapa se s onim u mlađih bolesnika. Treba početi s inicijalnom dozom za odrasle koja se može povećavati do maksimalne doze od 20 ml (40 mg paroksetina) na dan.
OŠTEĆENJA BUBREGA/JETRE: U plazmi bolesnika s teškim oštećenjima bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) ili jetre javljaju se povećane koncentracije paroksetina. Stoga dozu treba svesti na donju granicu preporučenog raspona doziranja.
PERORALNA ANTIKOAGULANTNA TERAPIJA: Paroksetin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika na peroralnoj antikoagulantnoj terapiji (vidi poglavlje INTERAKCIJE ).
SRČANE SMETNJE: U bolesnika sa srčanim smetnjama treba se držati uobičajenih mjera opreza.
ŠEĆERNA BOLEST: U bolesnika sa šećernom bolesti terapija inhibitorima ponovne pohrane serotonina može utjecati na kontrolu glikemije, vjerojatno uslijed poboljšanja simptoma depresije stoga može biti potrebna prilagodba doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.
NAPADAJI: Napadaji predstavljaju potencijalni rizik kod terapije antidepresivima. Treba prekinuti uporabu lijeka u svakog bolesnika koji dobije napadaj. Terapiju paroksetinom treba izbjegavati u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a bolesnike sa kontroliranom epilepsijom treba pažljivo pratiti. U slučaju povećanja učestalosti napadaja terapiju paroksetinom treba prekinuti.
ELEKTROŠOKOVI: Kliničko iskustvo u istodobnoj primjeni paroksetina s terapijom elektrošokovima je nedostatno.
MANIJA: Kao i sve antidepresive, paroksetin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika u kojih je ranije dijagnosticirana manija/hipomanija. Terapiju paroksetinom treba prekinuti u bolesnika na početku manične faze.
SAMOUBOJSTVA I SUICIDALNE MISLI I PSIHIJATRIJSKE BOLESTI: Mogućnost pokušaja samoubojstva predstavlja nerazdvojni dio velikog depresivnog poremećaja i može biti prisutna sve do postignuća značajnije remisije. Budući da do poboljšanja ne mora doći tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ili više, bolesnike treba pažljivo pratiti do nastupa poboljšanja. Ostala psihijatrijska stanja za koja se paroksetin propisuje, također mogu biti povezana s povećanim rizikom suicidalnog ponašanja. Štoviše, takva stanja mogu postojati istodobno s velikom depresivnim poremećajem. Mjere opreza koje se poduzimaju prilikom liječenja bolesnika s velikim depresivnim poremećajem treba poduzimati i kod liječenja bolesnika s ostalim psihijatrijskim poremećajima.
KRVARENJA: Prilikom primjene paroksetina zabilježeni su slučajevi krvarenja u koži (ekhimoze i purpura) i sluznicama. Stoga je nužan oprez pri primjeni paroksetina kod bolesnika koji istodobno uzimaju lijekove koji povećavaju rizik krvarenja (npr. atipični antipsihotici i fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, aspirin i nesteroidni protuupalni lijekovi), kao i kod bolesnika s poznatom sklonošću krvarenju ili s predisponirajućim stanjima.
GLAUKOM: Kao i ostali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, paroksetin rijetko uzrokuje širenje zjenica i treba ga s oprezom primjenjivati u bolesnika s glaukomom suženog kuta.
HIPONATREMIJA: Hiponatremija je zabilježena rijetko, uglavnom u starijih osoba. Hiponatremija se obično povlači po prestanku uzimanja paroksetina.
SIMPTOMI POVEZANI S PRESTANKOM PRIMJENE PAROKSETINA: Neki bolesnici mogu osjetiti simptome povezane s prestankom primjene paroksetina, osobito ukoliko je terapija naglo prekinuta (vidi poglavlje NUSPOJAVE). Stoga se preporuča postupno smanjivanje doze (vidi poglavlje DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE).
UTJECAJ NA SPOSOBNOST UPRAVLJANJA VOZILIMA I STROJEVIMA:
Kliničko iskustvo pokazalo je da liječenje paroksetinom nije povezano s poremećajem kognitivnih ni psihomotoričkih funkcija. Međutim, kao i kod svih psihoaktivnih lijekova, bolesnicima treba savjetovati oprez pri upravljanju vozilom ili strojevima.
TRUDNOĆA I DOJENJE: Iako ispitivanja na životinjama nisu pokazala nikakve teratogene ili selektivne embriotoksične učinke, neškodljivost paroksetina u trudnoći nije dokazana i ne bi ga trebalo davati trudnicama ukoliko korist za majku ne prevladava mogući rizik za fetus.
Poznato je da se paroksetin izlučuje u majčino mlijeko. Učinci paroksetina na dojenče nisu utvrđeni. Ukoliko je dojilji potrebno liječenje paroksetinom, dojenje treba prekinuti.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Preporuča se davati paroksetin jednom dnevno, ujutro, uz jelo.
Bolesnike s depresijom ili opsesivno kompulzivnim poremećajem treba liječiti dovoljno dugo kako bi osigurali nestanak simptoma bolesti. To može biti razdoblje od nekoliko mjeseci za depresiju, a još duže za opsesivno kompulzivni i panični poremećaj.

Depresija
Odrasli
Preporučena doza je 10 ml (20 mg paroksetina) na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 10 ml (20 mg paroksetina) na dan doza se povećava za 5 ml (10 mg paroksetina) na dan, do maksimalne doze od 25 ml (50 mg paroksetina) na dan.
Dva do tri tjedna od početka liječenja doziranje se mora nadgledati i ako je potrebno korigirati, ovisno o kliničkom odgovoru.
Djeca/Adolescenti
Učinkovitost i sigurnost primjene paroksetina u djece i adolescenata do 18 godina nije utvrđena. Kontrolirana klinička ispitivanja nisu dokazala djelotvornost i ne podupiru primjenu paroksetina u liječenju velikog depresivnog poremećaja kod djece i adolescenata do 18 godina (vidi poglavlje KONTRAINDIKACIJE i poglavlje NUSPOJAVE).

Opsesivno kompulzivni poremećaj
Odrasli
Preporučena doza je 20 ml (40 mg paroksetina) na dan. Liječenje započinje s 10 ml (20 mg paroksetina) na dan, a doza se može povećavati za 5 ml (10 mg paroksetina) na tjedan. Najviša dnevna doza je 30 ml (60 mg paroksetina).

Panični poremećaj
Odrasli
Preporučena doza je 20 ml (40 mg paroksetina) na dan. Liječenje započinje s 5 ml (10 mg paroksetina) na dan i doza se povećava za 5 ml (10 mg paroksetina) tjedno, prema odgovoru bolesnika na liječenje. Doza se može povećavati do najviše 30 ml (60 mg paroksetina) na dan.
Niska početna doza se preporuča zbog izbjegavanja mogućeg pogoršanja panične simptomatologije do kojeg općenito dolazi u ranoj fazi liječenja ovog poremećaja.

Socijalna fobija
Odrasli
Preporučena doza je 10 ml (20 mg paroksetina) na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 10 ml (20 mg paroksetina) na dan doza se postepeno povećava za po 5 ml (10 mg paroksetina), do maksimalne doze od 25 ml (50 mg paroksetina) na dan.

Posttraumatski stresni poremećaj
Odrasli
Preporučena doza je 10 ml (20 mg paroksetina) na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 10 ml (20 mg paroksetina) na dan doza se postepeno povećava za po 5 ml (10 mg paroksetina), u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 25 ml (50 mg paroksetina) na dan. Liječnik treba ponovno evaluirati korisnost primjene kod bolesnika koji duže uzimaju lijek.

Generalizirani anksiozni poremećaj
Odrasli
Preporučena doza je 10 ml (20 mg paroksetina) na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 10 ml (20 mg paroksetina) na dan doza se postepeno povećava za po 5 ml (10 mg paroksetina), u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 25 ml (50 mg paroksetina) na dan. Liječnik treba ponovno evaluirati korisnost primjene kod bolesnika koji duže uzimaju lijek.

Prestanak primjene paroksetina
Kao i kod drugih psihoaktivnih lijekova, općenito treba izbjegavati nagli prestanak primjene (vidi poglavlje POSEBNA UPOZORENJA i poglavlje NUSPOJAVE). U nedavno provedenim kliničkim ispitivanjima kod odraslih i djece primijenjen je režim postupnog smanjivanja doze za 5 ml (10 mg paroksetina) na dan u tjednim razmacima.
Odrasli
Kada se dostigne doza paroksetina od 10 ml (20 mg paroksetina) na dan, bolesnik treba nastaviti uzimati lijek u toj dozi tijekom 1 tjedna prije potpunog prestanka terapije. Ukoliko se tijekom smanjivanja ili nakon prestanka terapije pojave simptomi koje bolesnik teško podnosi, treba razmotriti ponovnu primjenu prethodno propisane doze. Nakon toga liječnik može nastaviti smanjivati dozu, ali još postupnije.

PREDOZIRANJE
Prema dostupnim podacima o predoziranju paroksetinom, očit je njegov povoljan profil neškodljivosti.
Simptomi predoziranja paroksetinom uključuju, osim simptoma opisanih u poglavlju NUSPOJAVE, povraćanje, proširene zjenice, povišenu temperaturu, promjene krvnog tlaka, glavobolju, nevoljne mišićne kontrakcije, nemir, anksioznost i tahikardiju.
Oporavak obično prolazi bez ozbiljnih posljedica čak i u slučaju uzimanja do 2000 mg paroksetina (bez kombinacije s drugim lijekovima). Stanje kome ili promjene u EKG-u su rijetko zabilježeni. Vrlo rijetko je zabilježen smrtni ishod, obično ako je paroksetin uziman istodobno s drugim psihotropnim lijekovima i u kombinaciji sa ili bez alkohola.
Nije poznat nikakav specifični antidot.
Liječenje bi trebalo obuhvaćati općenite mjere koje se primjenjuju u liječenju predoziranja bilo kojim antidepresivom.
Ako je moguće, treba isprazniti želudac izazivanjem povraćanja, ispiranjem, ili na oba načina. Nakon pražnjenja, može se dati 20 do 30 grama aktivnog ugljena svakih 4 do 6 sati tijekom prva 24 sata nakon uzimanja lijeka. Preporuča se dodatna njega s čestim kontrolama vitalnih funkcija i pažljivim promatranjem.

NUSPOJAVE
Nuspojave koje su zabilježene tijekom kliničkih ispitivanja na odraslima i tijekom post-marketinške primjene:
Pri kontinuiranoj primjeni učestalost i intenzitet nekih od dolje navedenih nuspojava može se smanjiti, te u većini slučajeva terapiju nije potrebno prekidati.
Nuspojave su navedene po organskim sustavima i učestalosti. Učestalost je definirana kao: vrlo učestalo (>1/10), učestalo (>1/100, <1/10), izvanredno (>1/1000, <1/100), rijetko (>1/10 000, <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), uključujući i pojedinačne slučajeve. Učestale i izvanredne nuspojave su uglavnom dobivene iz prikupljenih podataka iz kliničkih ispitivanja provedenih na više od 8000 bolesnika liječenih paroksetinom i navedene su kao porast incidencije u odnosu na placebo. Rijetke i vrlo rijetke nuspojave su uglavnom dobivene iz post-marketinških podataka i odražavaju više učestalost prijavljivanja nego stvarnu učestalost.

Poremećaji krvi i limfatičkog sustava:
Izvanredno: abnormalna krvarenja na koži (uglavnom ekhimoza i purpura) i sluznicama (uključujući gastrointestinalna krvarenja).
Poremećaji imunog sustava:
Vrlo rijetko: alergijske reakcije (uključujući urtikariju i angioedem).
Poremećaji endokrinog sustava:
Vrlo rijetko: sindrom nepravilnog izlučivanja antidiuretičkog hormona (SIADH).
Poremećaji metabolizma i prehrane:
Učestalo: smanjeni apetit/anoreksija.
Rijetko: hiponatremija.
Hiponatremija je zabilježena uglavnom u starijih osoba i može se povezati sa sindromom nepravilnog izlučivanja antidiuretičkog hormona (SIADH).
Psihijatrijski poremećaji (simptomi mogu biti posljedica osnovne bolesti):
Učestalo: pospanost, nesanica.
Izvanredno: zbunjenost, agitacija, anksioznost, depersonalizacija, uznemirenost.
Rijetko: manične reakcije, halucinacije, napadaji panike.
Poremećaji živčanog sustava:
Učestalo: omaglica, tremor.
Izvanredno: ekstrapiramidalni poremećaji
Rijetko: konvulzije.
Vrlo rijetko: serotonergički sindrom (simptomi mogu uključivati agitaciju, zbunjenost, pojačano znojenje, halucinacije, hiperrefleksiju, tahikardiju i tremor).
Zabilježene su povremene ekstrapiramidalne reakcije, uključujući orofacijalnu distoniju u bolesnika s prethodnim poremećajima kretanja ili onih koji su uzimali neuroleptike. Vrlo rijetko zabilježeni su slučajevi akatizije (akatizija je karakterizirana nemogućnošću sjedenja ili mirnog stajanja i subjektivnim osjećajem nemira).
Poremećaji vida:
Učestalo: zamućenje vida.
Vrlo rijetko: akutni glaukom.
Poremećaji krvožilnog sustava:
Izvanredno: ortostatska hipotenzija.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:
Učestalo: zijevanje.
Poremećaji probavnog sustava:
Vrlo učestalo: mučnina.
Učestalo: opstipacija, proljev, suha usta.
Izvanredno: povraćanje.
Hepato-bilijarni poremećaji:
Rijetko: povišenje vrijednosti jetrenih enzima.
Vrlo rijetko: poremećaji funkcije jetre (poput hepatitisa, ponekad praćenog žuticom i/ili zatajenjem funkcije jetre).
Zabilježene su povišene vrijednosti jetrenih enzima. Treba razmotriti prekid terapije paroksetinom u slučaju dugotrajnije povišenih vrijednosti jetrenih enzima.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva:
Učestalo: znojenje.
Izvanredno: osip po koži, svrbež.
Vrlo rijetko: fotosenzitivne reakcije.
Urinarni poremećaji:
Izvanredno: retencija mokraće.
Poremećaji reproduktivnog sustava:
Vrlo učestalo: seksualna disfunkcija (uljučujući impotenciju i poremećaje ejakulacije koji mogu ovisiti o dozi te anorgazmija).
Rijetko: hiperprolaktinemija/galaktoreja.
Poremećaji mišićno-koštanog sustava:
Vrlo rijetko: artralgija, mialgija.
Opći poremećaji:
Učestalo: astenija.
Simptomi povezani sa prestankom primjene paroksetina:
Učestalo: vrtoglavica, poremećaji osjeta, poremećaji spavanja, uznemirenost.
Izvanredno: agitacija, mučnina, znojenje, tremor, zbunjenost.
Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, prekid primjene, osobito ako je nagao može izazvati simptome povezane s prestankom primjene. Raspoloživi podaci ne ukazuju da su ti simptomi posljedica ovisnosti. U najnovijim kliničkim studijama koje su primjenivale režim postupnog smanjivanja doze (vidi poglavlje DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE), simptome povezane sa prestankom primjene osjetilo je oko 25% bolesnika na paroksetinu i oko 15% na placebu. U odnosu na placebo, oko 10% više bolesnika liječenih paroksetinom je osjetilo simptome koji se mogu potencijalno povezati sa prestankom primjene paroksetina. Zabilježeni su vrtoglavica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije i osjete električnog udara), poremećaji spavanja (uključujući intenzivno sanjanje), uznemirenost ili tjeskoba, mučnina, tremor, zbunjenost i znojenje. U većine bolesnika opisane pojave nisu bile ozbiljne, iako su u malog broja pojedinaca bile jačeg intenziteta. Opisane nuspojave su uglavnom samoograničavajuće i obično prestaju unutar 2 tjedna. Izgleda da u niti jedne skupine bolesnika nije povećan rizik pojave opisanih simptoma, stoga se, u slučaju da primjena paroksetina više nije potrebna, preporuča postupni prekid terapije uz postupno smanjivanje doze (vidi poglavlje DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE i poglavlje POSEBNA UPOZORENJA).

NUSPOJAVE IZ KLINIČKIH ISPITIVANJA U DJECE:
U kliničkim ispitivanjima u djece zabilježene su sljedeće nuspojave, koje su se javljale u najmanje 2% bolesnika s najmanje dvostruko većom učestalošću u odnosu na placebo: smanjeni apetit, tremor, znojenje, hiperkinezija, agresivnost (od osjećaja ljutnje do nasilnog ponašanja), agitacija, emocionalna labilnost (uključujući plačljivost, promjene raspoloženja, samo-ozljeđivanje, suicidalne misli i pokušaje samoubojstva). Suicidalne misli i pokušaji samoubojstva bili su uglavnom zabilježeni u kliničkim ispitivanjima na adolescentima s velikim depresivnim poremećajem.
U studijama koje su primjenivale režim postupnog smanjivanja doze, simptomi koji su zabilježeni tijekom postupka smanjivanja doze ili nakon prestanka terapije paroksetinom, a javljalli su se u najmanje 2% bolesnika te su bili najmanje dvostruko češći u odnosu na placebo bili su sljedeći: nervoza, vrtoglavica, mučnina, emocionalna labilnost (uključujući plačljivost, promjene raspoloženja, samo-ozljeđivanje, suicidalne misli i pokušaje samoubojstva) i bol u trbuhu.

U slučaju nuspojave treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Lijek treba čuvati pri temperaturi do 25°C
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:53 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

SEROXAT (paroksetin)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



SEROXATTM 20 mg tablete
SEROXATTM 30 mg tablete
paroxetinum

SASTAV
1 SEROXATTM 20 mg tableta sadržava 20 mg paroksetina u obliku paroksetin-klorid hemihidrata.
Pomoćne tvari: boja E171.
1 SEROXATTM 30 mg tableta sadržava 30 mg paroksetina u obliku paroksetin-klorid hemihidrata.
Pomoćne tvari: boje E 171 i E132.

FARMACEUTSKI OBLIK I VELIČINA PAKIRANJA
Filmom obložena tableta.
Blister s 10 tableta, 3 blistera u kutiji.

FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA
Paroksetin je antidepresiv iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina.

IME I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA
BELUPO lijekovi i kozmetika d.d., Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika d.d., Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska u suradnji s GlaxoSmithKline, Brentford, Velika Britanija.

NAČIN I MJESTO IZDAVANJA
Na recept, u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Odrasli
SEROXAT se primjenjuje u liječenju:
- teške depresivne epizode
- opsesivno kompulzivnog poremećaja
- paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije
- socijalnog anksioznog poremećaja / socijalne fobije
- posttraumatskog stresnog poremećaja
- generaliziranog anksioznog poremećaja.

Djeca/Adolescenti
SEROXAT nije namijenjen za liječenje djece i adolescenata do 18 godina.
Naime, kontrolirana klinička ispitivanja nisu dokazala djelotvornost i ne podupiru primjenu paroksetina u liječenju velikog depresivnog poremećaja kod djece i adolescenata do 18 godina.
Primjena paroksetina u djece mlađe od 7 godina nije ispitivana.

KONTRAINDIKACIJE
SEROXAT se ne smije primjenjivati u bolesnika koji su preosjetljivi na paroksetin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.

SEROXAT se ne smije primjenjivati istodobno s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitorima). Liječenje paroksetinom ne smije započeti unutar 2 tjedna od završetka liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima odnosno najmanje jedan dan nakon završetka liječenja reverzibilnim MAO inhibitorom, moklobemidom. Isto tako, liječenje MAO inhibitorima ne smije započeti unutar 2 tjedna od završetka liječenja paroksetinom (vidi INTERAKCIJE).

SEROXAT se ne smije primjenjivati u kombinaciji s tioridazinom (vidi INTERAKCIJE).

SEROXAT se ne smije primjenjivati istodobno s pimozidom.

MJERE OPREZA
Liječenje SEROXATOM može se oprezno započeti 2 tjedna nakon završetka liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima odnosno najmanje jedan dan nakon završetka liječenja reverzibilnim MAO inhibitorom. Dozu SEROXATA treba postupno povećavati do postizanja optimalnog odgovora.

Mogućnost pokušaja samoubojstva predstavlja nerazdvojni dio velikog depresivnog poremećaja i može biti prisutna sve do postignuća značajnije remisije. Budući da do poboljšanja ne mora doći tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ili više, bolesnike treba strogo nadzirati tijekom liječenja i pratiti do nastupa poboljšanja. Ostala psihijatrijska stanja za koja se paroksetin propisuje, također mogu biti povezana s povećanim rizikom suicidalnog ponašanja. Mjere opreza koje se poduzimaju prilikom liječenja bolesnika s velikim depresivnim poremećajem treba poduzimati i kod liječenja bolesnika s ostalim duševnim poremećajima. U bolesnika u kojih su i prije početka liječenja zabilježena suicidalna ponašanja ili misli, odnosno u bolesnika s izraženim suicidalnim idejama te u mlađih bolesnika (u dobi 18 – 29 godina) postoji povećani rizik pojave suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva te ih je potrebno strogo nadzirati tijekom liječenja.
Bolesnike (i osobe koje o njima brinu) treba uputiti u potrebu praćenja pojavljivanja suicidalnih misli/ponašanja ili razmišljanja o samoozljeđivanju kako bi na vrijeme zatražili stručnu pomoć.

Rijetko su tijekom liječenja paroksetinom, i obično ukoliko se primjenjivao istodobno s drugim serotoninergičkim i/ili neuroleptičkim lijekovima, zabilježeni slučajevi serotoninskog sindroma ili sindroma nalik neuroleptičkom malignom sindromu. U tim slučajevima, liječenje SEROXATOM treba odmah prekinuti te započeti sa simptomatskim liječenjem.

U bolesnika sa srčanim smetnjama treba se držati uobičajenih mjera opreza.

U bolesnika sa šećernom bolesti terapija inhibitorima ponovne pohrane serotonina može utjecati na kontrolu glikemije, stoga može biti potrebna prilagodba doze inzulina i/ili oralnih hipoglikemika.

Kao i sve antidepresive, SEROXAT treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s epilepsijom. U slučaju pojave epileptičkih napadaja liječenje SEROXATOM treba odmah prekinuti.

SEROXAT nije namijenjen za liječenje depresivne epizode u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja. Kao i sve antidepresive, SEROXAT treba primjenjivati s oprezom u bolesnika u kojih je ranije dijagnosticirana manija.

Prilikom primjene paroksetina zabilježeni su slučajevi krvarenja u koži (ekhimoze i purpura) i sluznicama (uključujući gastrointestinalno krvarenje). Stoga je nužan oprez pri primjeni SEROXATA kod bolesnika koji istodobno uzimaju lijekove koji povećavaju rizik krvarenja (npr. atipični antipsihotici i fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, aspirin i nesteroidni protuupalni lijekovi), kao i kod bolesnika s poznatom sklonošću krvarenju ili s predisponirajućim stanjima te kod starijih bolesnika.

Kao i ostale selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina, SEROXAT treba s oprezom primjenjivati u bolesnika s glaukomom uskog kuta.

Hiponatremija je zabilježena rijetko, uglavnom u starijih osoba. Hiponatremija se obično povlači po prestanku uzimanja SEROXATA.

INTERAKCIJE
Ne preporuča se istodobno uzimanje SEROXATA i alkohola.

Istodobna primjena paroksetina i serotoninergičkih lijekova (npr. MAO inhibitora, L-triptofana, triptana, tramadola, linezolida, inhibitora ponovne pohrane serotonina, litija i pripravaka gospine trave – Hypericum perforatum) može dovesti do povećanja pojave učinaka povezanih sa serotoninom.

Na metabolizam i farmakokinetiku paroksetina mogu utjecati lijekovi koji induciraju ili inhibiraju jetrene enzime. Ako se paroksetin treba primjenjivati zajedno s nekim poznatim inhibitorom jetrenih enzima, treba razmotriti doziranje na donjoj granici raspona. Nije potrebno početno prilagođavanje doze ako će se lijek primjenjivati zajedno s nekim poznatim induktorom jetrenih enzima (kao npr. karbamazepinom, rifampicinom, fenobarbitonom i fenitoinom).

Istodobna primjena paroksetina i antikonvulziva (karbamazepin, natrij-valproat i fenitoin) u bolesnika s epilepsijom ne utječe na njihov farmakokinetički/farmakodinamički profil.

Svakodnevna primjena paroksetina značajno povisuje plazmatske razine prociklidina.

Kao i ostali antidepresivi, uključujući i druge inhibitore ponovne pohrane serotonina, paroksetin inhibira jetreni enzim CYP2D6 što može dovesti do povećanih koncentracija u plazmi istodobno primijenjenih lijekova. To su neki triciklički antidepresivi (npr. imipramin, nortriptilin i dezipramin), fenotijazinski neuroleptici (npr. perfenazin i tioridazin), risperidon, atomoksetin, određeni antiaritmici iz skupine 1c (npr. propafenon i flekainid) i metoprolol (posebno u bolesnika sa zatajivanjem srca).

Istodobna primjena paroksetina i oralnih antikoagulansa može dovesti do povećanja antikoagulantne aktivnosti i povećanja rizika krvarenja. Stoga, paroksetin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika na terapiji oralnim antikoagulansima.
Potreban je oprez prilikom istodobne primjene inhibitora ponovne pohrane serotonina i oralnih antikoagulansa te ostalih lijekova koji utječu na funkciju trombocita ili povećavaju rizik krvarenja (npr. atipični antipsihotici kao što je klozapin, fenotijazini, većina tricikličkih antidepresiva, acetilsalicilna kiselina, nesteroidni antireumatici, COX-2 inhibitori) kao i u bolesnika s prethodnim poremećajima zgrušavanja ili sklonosti krvarenju.

POSEBNA UPOZORENJA
TRUDNOĆA: SEROXAT se ne smije primjenjivati u trudnica, osim ako prema procjeni liječnika, moguća korist za trudnicu prevladava moguće rizike za plod.
Žene koje planiraju trudnoću ili koje zatrudne tijekom liječenja SEROXATOM trebaju se savjetovati sa svojim liječnikom. Nagli prekid primjene SEROXATA tijekom trudnoće treba izbjegavati.

DOJENJE: Poznato je da se male količine paroksetina izlučuju u majčino mlijeko. Učinci paroksetina na dojenče nisu utvrđeni. Stoga se SEROXAT ne smije primjenjivati u dojilja, osim ako očekivana korist za majku prevladava mogući rizik za dojenče.

UTJECAJ NA SPOSOBNOST UPRAVLJANJA VOZILIMA I STROJEVIMA: Kliničko iskustvo pokazalo je da liječenje paroksetinom nije povezano s poremećajem kognitivnih ni psihomotoričkih funkcija. Međutim, kao i kod svih psihoaktivnih lijekova, bolesnicima treba savjetovati oprez pri upravljanju vozilom ili strojevima.

DJECA I ADOLESCENTI (do 18 godina): Liječenje antidepresivima je povezano s povećanim rizikom pojave suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja u djece i adolescenata s velikom depresivnom epizodom kao i drugim duševnim poremećajima. Kontrolirana klinička ispitivanja nisu dokazala djelotvornost i dugotrajnu neškodljivost paroksetina te ne podupiru primjenu paroksetina u liječenju teške depresivne epizode kod djece i adolescenata do 18 godina.

DJECA (mlađa od 7 godina): Učinkovitost i neškodljivost primjene paroksetina u djece mlađe od 7 godina nije ispitivana.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Preporuča se primjenjivati SEROXAT jednom dnevno, ujutro, uz jelo.
Bolesnike s depresijom ili opsesivno kompulzivnim poremećajem treba liječiti dovoljno dugo kako bi osigurali nestanak simptoma bolesti. To može biti razdoblje od nekoliko mjeseci za depresiju, a još dulje za opsesivno kompulzivni i panični poremećaj.

Teška depresivna epizoda
Preporučena doza je 20 mg paroksetina na dan. Poboljšanje obično nastupa nakon tjedan dana liječenja, ali u nekim slučajevima su potrebna i 2 tjedna.
Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 20 mg paroksetina na dan doza se povećava za po 10 mg u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 50 mg paroksetina na dan.
Tri do četiri tjedna od početka liječenja doziranje se mora nadgledati i, ovisno o kliničkom odgovoru, korigirati.

Opsesivno kompulzivni poremećaj
Preporučena doza je 40 mg paroksetina na dan. Liječenje započinje s 20 mg paroksetina na dan, a doza se može postupno povećavati za po 10 mg u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do postizanja preporučene dnevne doze. Najviša dnevna doza je 60 mg paroksetina.

Panični poremećaj
Preporučena doza je 40 mg paroksetina na dan. Liječenje započinje s 10 mg paroksetina na dan i doza se povećava za po 10 mg paroksetina, u skladu s terapijskim učinkom. Doza se može povećavati do najviše 60 mg paroksetina na dan.
Niska početna doza se preporuča zbog izbjegavanja mogućeg pogoršanja simptoma panike do kojih općenito dolazi u ranoj fazi liječenja ovog poremećaja.

Socijalni anksiozni poremećaj / Socijalna fobija
Preporučena doza je 20 mg paroksetina na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 20 mg paroksetina na dan doza se postupno povećava za po 10 mg, u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 50 mg paroksetina na dan. Liječnik treba ponovno ocijeniti korisnost primjene kod bolesnika koji dulje vrijeme uzimaju lijek.

Posttraumatski stresni poremećaj
Preporučena doza je 20 mg paroksetina na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 20 mg paroksetina na dan doza se postupno povećava za po 10 mg, u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 50 mg paroksetina na dan. Liječnik treba ponovno ocijeniti korisnost primjene kod bolesnika koji dulje vrijeme uzimaju lijek.

Generalizirani anksiozni poremećaj
Preporučena doza je 20 mg paroksetina na dan. Bolesnicima koji ne odgovaraju na terapiju od 20 mg paroksetina na dan doza se postupno povećava za po 10 mg, u skladu s terapijskim učinkom lijeka, do maksimalne doze od 50 mg paroksetina na dan. Liječnik treba ponovno ocijeniti korisnost primjene kod bolesnika koji dulje vrijeme uzimaju lijek.

Prestanak primjene paroksetina
Kao i kod drugih psihoaktivnih lijekova, općenito treba izbjegavati nagli prestanak primjene. U nedavno provedenim kliničkim ispitivanjima kod odraslih i djece primijenjen je režim postupnog smanjivanja doze za po 10 mg paroksetina na dan u tjednim razmacima.
Kada se dostigne doza paroksetina od 20 mg paroksetina na dan, bolesnik treba nastaviti uzimati lijek u toj dozi tijekom jednog tjedna prije potpunog prestanka terapije. Ukoliko se tijekom smanjivanja ili nakon prestanka terapije pojave simptomi koje bolesnik teško podnosi, treba razmotriti ponovnu primjenu prethodno propisane doze. Nakon toga liječnik može nastaviti smanjivati dozu, ali u još duljim vremenskim razmacima.

Djeca i adolescenti (do 18 godina)
Paroksetin nije namijenjen za liječenje djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Primjena paroksetina u djece mlađe od 7 godina nije ispitivana.

Stariji bolesnici
U starijih bolesnika dolazi do povećanja koncentracije paroksetina u plazmi, ali raspon koncentracija poklapa se s onim u mlađih bolesnika.
Liječenje treba početi s početnom dozom SEROXATA za odrasle koja se može povećavati do maksimalne doze od 40 mg paroksetina na dan.

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega / jetre
U plazmi bolesnika s teško poremećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) ili jetre javljaju se povećane koncentracije paroksetina. Stoga dozu SEROXATA treba svesti na donju granicu preporučenog raspona doziranja.

PREDOZIRANJE
Prema dostupnim podacima o predoziranju paroksetinom, očit je njegov povoljan profil neškodljivosti.
Simptomi predoziranja paroksetinom uključuju, osim simptoma opisanih u poglavlju NUSPOJAVE, povraćanje, proširene zjenice, povišenu temperaturu, promjene krvnog tlaka, glavobolju, nevoljne mišićne kontrakcije, nemir, anksioznost i tahikardiju.
Oporavak obično prolazi bez ozbiljnih posljedica čak i u slučaju uzimanja do 2000 mg paroksetina (bez kombinacije s drugim lijekovima). Stanje kome ili promjene u EKG-u su rijetko zabilježeni. Vrlo rijetko je zabilježen smrtni ishod, obično ako je paroksetin uziman istodobno s drugim psihotropnim lijekovima, sa ili bez alkohola.
Nije poznat nikakav specifični antidot.
Liječenje bi trebalo obuhvaćati općenite mjere koje se primjenjuju u liječenju predoziranja bilo kojim antidepresivom.
Ako je moguće, treba isprazniti želudac izazivanjem povraćanja, ispiranjem, ili na oba načina. Nakon pražnjenja, može se dati 20 do 30 grama aktivnog ugljena svakih 4 do 6 sati tijekom prva 24 sata nakon uzimanja lijeka. Preporuča se dodatna njega s čestim kontrolama vitalnih funkcija i pažljivim promatranjem.

NUSPOJAVE
Pri kontinuiranoj primjeni učestalost i intenzitet nekih od dolje navedenih nuspojava može se smanjiti te u većini slučajeva terapiju nije potrebno prekidati.

Vrlo učestalo (>1/10) zabilježene nuspojave povezane s primjenom paroksetina bile su: mučnina i seksualna disfunkcija.
Učestalo (1/100 – 1/10) su zabilježene: pospanost, zijevanje, znojenje, tremor, astenija, povećanje tjelesne mase, suha usta, nesanica, omaglica, zamućenje vida, opstipacija, proljev i smanjeni apetit/anoreksija.
Neučestalo (1/1000 – 1/100) su se javljala abnormalna krvarenja (uglavnom na koži i sluznicama), zbunjenost, halucinacije, ekstrapiramidni poremećaji, sinusna tahikardija, osip, svrbež i retencija mokraće.
Rijetko (1/10000 – 1/100) su zabilježene sljedeće nuspojave: hiponatrijemija, manične reakcije, uznemirenost, depersonalizacija, napadaji panike, akatizija, konvulzije, bradikardija, trombocitopenija i hiperprolaktinemija/galaktoreja.
Vrlo rijetko (manje od 1/10000) su zabilježene sljedeće nuspojave: alergijske reakcije, sindrom neadekvatnog lučenja antidiuretskog hormona, serotoninski sindrom, akutni glaukom, gastroinestinalno krvarenje, periferni edemi, prijapizam, fotosenzitivne reakcije, poremećaji funkcije jetre, artralgija i mijalgija. Zabilježene su i povišene vrijednosti jetrenih enzima. Treba razmotriti prekid terapije paroksetinom u slučaju dugotrajnije povišenih vrijednosti jetrenih enzima.

Simptomi povezani s prestankom primjene paroksetina u odraslih
Nagli prekid primjene često može izazvati pojavu sljedećih simptoma vrtoglavicu, poremećaje osjeta, poremećaje spavanja, tjeskobu, glavobolju.
Neučestalo se mogu javiti uznemirenost, mučnina, znojenje, tremor, zbunjenost, proljev.
U većine bolesnika opisane nuspojave su uglavnom bile blage do umjereno teške naravi te su prestale same od sebe. Međutim u nekih bolesnika mogu biti ozbiljne i/ili produljenog trajanja. Stoga se, u slučaju da primjena paroksetina više nije potrebna, preporuča prekid terapije uz postupno smanjivanje doze.

Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima u djece i adolescenata
U kratkotrajnim kliničkim ispitivanjima u djece i adolescenata zabilježene su sljedeće nuspojave koje su se javljale u najmanje 2% bolesnika s najmanje dvostruko većom učestalošću u odnosu na placebo: emocionalna labilnost (uključujući suicidalne misli, pokušaje samoubojstva, plačljivost i promjene raspoloženja), neprijateljsko ponašanje, smanjeni apetit, tremor, znojenje, hiperkinezija i uznemirenost. Suicidalne misli i pokušaji samoubojstva bili su uglavnom zabilježeni u kliničkim ispitivanjima u adolescenata s velikim depresivnim poremećajem. Pojačano neprijateljsko ponašanje obično se pojavljivalo u djece, najčešće mlađe od 12 godina, s opsesivnim kompulzivnim poremećajem.
Simptomi povezani sa prestankom primjene paroksetina u djece i adolescenata
Po prestanku primjene paroksetina u djece i adolescenata češće su zabilježeni sljedeći simptomi: emocionalna labilnost (uključujući suicidalne misli, pokušaje samoubojstva, promjene raspoloženja i plačljivost), nervoza, omaglice, mučnina i bol u trbuhu.

U slučaju nuspojave treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju.
Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!

NAČIN ČUVANJA LIJEKA
Lijek treba čuvati pri temperaturi do 25°C.
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:27 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

utorak, 03.02.2009.

MISAR (alprazolam)


Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:

http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com



Anksiolitik

SASTAV
MISAR® 0,25 mg tablete: 1 tableta sadržava 0,25 mg alprazolama. Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza.
MISAR® 0,5 mg tablete: 1 tableta sadržava 0,5 mg alprazolama. Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza.
MISAR® 1 mg tablete: 1 tableta sadržava 1 mg alprazolama. Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza.
MISAR® SR 0,5 mg tablete: 1 tableta s produljenim otpuštanjem sadržava 0,5 mg alprazolama. Pomoćne tvari: laktoza, boja E132.
MISAR® SR 1 mg tablete: 1 tableta s produljenim otpuštanjem sadržava 1 mg alprazolama. Pomoćne tvari: laktoza, boja E132.

PAKOVANJE 30 tableta u kutiji.
FARMAKOTERAPIJSKA SKUPINA Alprazolam je anksiolitik iz skupine benzodiazepina.

IME I ADRESA PROIZVOĐAČA
BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d., Ulica Danica 5, 48000 Koprivnica, Hrvatska
NAČIN I MJESTO IZDAVANJA Na recept, samo u ljekarnama.

TERAPIJSKE INDIKACIJE
Alprazolam se primjenjuje u liječenju:
- anksioznih poremećaja
- miješane anksioznosti i depresije
- paničnih poremećaja
- stanja alkoholne apstinencije.

KONTRAINDIKACIJE
- preosjetljivost na benzodiazepine ili na neki od pomoćnih sastojaka lijeka
- miastenia gravis
- teška respiratorna insuficijencija
- sindrom apneje pri spavanju
- teška insuficijencija jetre.

MJERE OPREZA
Tolerancija
Nakon ponavljane primjene kroz nekoliko tjedana može doći do smanjenja hipnotičkog učinka benzodiazepina.

Ovisnost
Na sve benzodiazepine, pa tako i na alprazolam, može se razviti navika te psiho-fizička ovisnost. Rizik od ovisnosti raste s dozom i trajanjem liječenja; također je veći i u bolesnika koji su skloni zloporabi lijekova (narkomani) te alkoholičara.
Jednom kad se razvije ovisnost, u slučaju naglog prekida terapije, mogu se javiti simptomi ustezanja koji uključuju glavobolju, bolove u mišićima, izrazitu anksioznost, napetost, nemir, smetenost i razdražljivost. U težim slučajevima mogu nastati sljedeći simptomi: nesposobnost shvaćanja, depersonalizacija, hiperakuzija, tupost i drhtanje ekstremiteta, preosjetljivost na svjetlo, buku i fizički kontakt, halucinacije i epileptički napadaji.
"Rebound" nesanica i anksioznost: prolazni sindrom koji može nastati prilikom prestanka primjene, pri čemu se simptomi koji su doveli do liječenja benzodiazepinima vraćaju u pojačanom obliku, a moguće su i druge reakcije, uključujući promjene raspoloženja, anksioznost ili poremećaji spavanja i uznemirenost. Navedeno ukazuje da treba izbjegavati nagli prekid terapije, stoga se preporučuje postupno smanjivanje doze za najviše 0,5 mg svaka 3 dana. Kod nekih je bolesnika potrebno još sporije smanjivanje doze.

Trajanje liječenja
Trajanje liječenja trebalo bi biti što kraće, ovisno o indikaciji, ali ne bi trebalo biti dulje od 8 do 12 tjedana, uključujući i vrijeme potrebno za postupno smanjivanje doze do potpunog prestanka primjene. Dulja primjena opravdana je tek nakon potpune procjene stanja bolesnika.
Kad se započne s liječenjem, korisno je obavijestiti bolesnika da će ono biti ograničenog trajanja te detaljno objasniti potrebu postupnog smanjivanja doze. Također je važno da bolesnik bude upoznat s mogućnošću pojave povratnog fenomena ("rebound" fenomen), kako bi se smanjila anksioznost zbog nastalih simptoma ako se oni pojave tijekom prestanka primjene lijeka.
Postoje indikacije kod kojih se, u slučaju primjene benzodiazepina kratkotrajnog djelovanja, fenomen ustezanja može javiti i tijekom primjene terapijskih doza, posebno onih većih. Treba izbjegavati prijelaz s benzodiazepina dugog djelovanja na one kratkog djelovanja, zbog moguće pojave simptoma ustezanja.

Amnezija
Benzodiazepini mogu izazvati anterogradnu amneziju. Ona se obično javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka te bi iz tog razloga bolesnik trebao spavati najmanje 7-8 sati bez prekida, kako bi se smanjio rizik.

Depresija
Od prije postojeća depresija može se ponovno aktivirati tijekom primjene benzodiazepina.

Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja
Tijekom primjene benzodiazepina moguće su reakcije kao što su uznemirenost, nemir, razdražljivost, agresivnost, priviđenje, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i drugi neželjeni učinci na ponašanje. U slučaju njihove pojave treba prekinuti primjenu lijeka. Veća je vjerojatnost da se ove reakcije jave u djece i starijih bolesnika.

INTERAKCIJE
Prije primjene MISAR tableta i MISAR SR tableta izvijestite liječnika o svim lijekovima koje uzimate!
Ne preporučuje se istodobna primjena s alkoholom, jer je moguće pojačanje sedacijskog učinka, što utječe i na sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima.
Benzodiazepini, uključujući alprazolam, djeluju sinergistički s drugim psihotropnim lijekovima (antipsihoticima, hipnoticima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima), narkotičnim analgeticima, antiepilepticima, sedacijskim antihistaminicima, anesteticima i drugim lijekovima koji imaju depresivni učinak na središnji živčani sustav.
Pri istodobnoj primjeni alprazolama s lijekovima koji interferiraju s njegovim metabolizmom dolazi do farmakokinetičkih interakcija. Lijekovi koji inhibiraju određene jetrene enzime (osobito citokrom P450 3A4) mogu povisiti koncentraciju alprazolama i pojačati njegovu aktivnost. Podaci iz kliničkih ispitivanja i in vitro studija s alprazolamom te kliničkih studija s lijekovima koji se metaboliziraju na sličan način kao alprazolam, upućuju na mogućnost njegovih interakcija s brojnim lijekovima.
Ovisno o stupnju mogućih interakcija i na osnovi dostupnih podataka, savjetuje se sljedeće:
- ne preporučuje se istodobna primjena alprazolama s ketokonazolom, itrakonazolom ili drugim lijekovima za liječenje gljivičnih infekcija iz skupine azola;
- oprez i smanjenje doze preporučuje se pri primjeni alprazolama s fluoksetinom, propoksifenom, oralnim kontraceptivima, sertralinom, diltiazemom ili makrolidnim antibioticima poput eritromicina i troleandomicina;
- oprez i prilagođavanje doze preporučuje se pri istodobnoj primjeni alprazolama i nefazodona, fluvoksamina i cimetidina;
- interakcije alprazolama i inhibitora proteaze koji se primjenjuju u liječenju HIV-infekcija (npr. ritonavir) su složene i ovisne o vremenu, a zahtijevaju prilagođavanje doze ili prestanak primjene alprazolama.

POSEBNA UPOZORENJA
Trudnoća
Poznato je da benzodiazepini mogu izazvati kongenitalne malformacije ukoliko se primjenjuju u prvom tromjesečju trudnoće, stoga bi se primjena alprazolama u tom razdoblju trebala izbjegavati.
U slučaju da je bolesnica uzimala alprazolam tijekom trudnoće ili je zatrudnjela za vrijeme uzimanja lijeka, potrebno ju je upoznati s mogućim rizicima po fetus.
Primjena alprazolama u kasnom razdoblju trudnoće ili tijekom poroda može rezultirati hipotermijom, hipotonijom ili umjerenom respiratornom depresijom novorođenčeta.
Novorođenčad majki koje su u kasnoj fazi trudnoće kontinuirano uzimale benzodiazepine mogu razviti fizičku ovisnost te se u njih mogu pojaviti i simptomi ustezanja u razdoblju nakon poroda.

Dojenje
Budući da se benzodiazepini izlučuju u majčino mlijeko, dojilje trebaju prekinuti primjenu lijeka ili dojenje.

Specifične skupine bolesnika
Benzodiazepine ne treba primjenjivati u djece bez pažljive procjene, a i tada trajanje liječenja treba svesti na najkraću moguću mjeru. U starijih bolesnika treba primjenjivati manje doze. Manje doze se preporučuju i bolesnicima s kroničnom respiratornom insuficijencijom, zbog rizika od respiratorne depresije.
Benzodiazepini nisu namijenjeni liječenju bolesnika s teškom jetrenom insuficijencijom, jer mogu pospješiti razvoj encefalopatije. Oprez je potreban i prilikom primjene u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili jetre.
Benzodiazepini nisu namijenjeni primarnom liječenju duševnih bolesti.
Benzodiazepini se ne bi trebali primjenjivati sami u liječenju depresije ili anksioznosti povezane s depresijom (moguć je povećani rizik samoubojstva u tih bolesnika). Primjena u bolesnika s teškom depresijom odnosno u bolesnika sa sklonošću ka samoubojstvu je moguća, međutim, uz odgovarajuće mjere opreza i uz propisivanje ograničene količine lijeka.
Prilikom primjene benzodiazepina u bolesnika koji su skloni zloporabi lijekova (narkomani) te u alkoholičara potreban je poseban oprez.

Djeca
Nije dovoljno utvrđena sigurnost i djelotvornost alprazolama u djece mlađe od 18 godina.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Alprazolam utječe na psihofizičke sposobnosti te je bolesnike potrebno upozoriti da tijekom primjene MISAR tableta i MISAR SR tableta ne upravljaju motornim vozilima ili strojevima. Ti su učinci posebno pojačani ako se alprazolam uzima istodobno s alkoholom.

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE
Primjena treba biti što kraća. Preporučuje se kontrolirati bolesnika u razdobljima ne duljim od 4 tjedna te procijeniti potrebu za nastavkom liječenja, posebice u slučaju kad je bolesnik bez simptoma. Ukupno trajanje liječenja ne bi trebalo biti dulje od 8 do 12 tjedana, uključujući i vrijeme potrebno za postupno smanjivanje doze do potpunog prestanka primjene.
U određenim slučajevima može biti potrebna i dulja primjena; u takvim slučajevima, prije odluke o nastavku primjene alprazolama, liječnik je obavezan ponovno procijeniti status bolesnika. Pritom treba imati na umu da, kao i kod ostalih benzodiazepina, dugotrajna primjena lijeka kod nekih bolesnika može izazvati ovisnost.
Doziranje MISAR tableta i MISAR SR tableta treba se individualno prilagoditi, ovisno o težini simptoma i odgovoru na terapiju. Preporučuje se primjenjivati najmanje učinkovite doze alprazolama. Doziranje je potrebno ponovno evaluirati u intervalima ne dužim od 4 tjedna. Navedene dnevne doze (vidi tablice) zadovoljavaju potrebe većine bolesnika. U nekih bolesnika koji zahtijevaju veće doze, doza lijeka se može povećati uz nužne mjere opreza zbog mogućeg razvoja nuspojava. Kad je potrebno povećanje doze, prvo treba povećati večernju dozu. Općenito, bolesnicima koji prethodno nisu primali psihotropne lijekove kao i kroničnim alkoholičarima potrebne su manje doze.
Kao i u slučaju drugih benzodiazepina, stariji bolesnici, uslijed smanjenog klirensa, osjetljiviji su na djelovanje alprazolama.

MISAR TABLETE

MISAR SR TABLETE

Stariji bolesnici ili bolesnici iscrpljeni bolešću:
MISAR tablete: 0,25 mg 2-3 puta na dan.
MISAR SR tablete: 0,5 mg - 1 mg na dan, u jednoj ili dvije doze.
U slučaju potrebe ukupna dnevna doza se može postupno povećavati ako bolesnik podnosi lijek.
Djeca
Ne preporučuje se primjena u djece.

Ako se pojavi neka nuspojava, dozu treba smanjiti. Preporučljivo je redovno evaluirati liječenje te, čim je prije moguće, prekinuti primjenu lijeka. Ako je potrebna dugotrajnija primjena, treba razmotriti intermitentnu primjenu lijeka kako bi se mogućnost ovisnosti svela na najmanju moguću mjeru.
Prekid terapije
Doza se treba postupno smanjivati. Preporučuje se dnevnu dozu MISAR tableta i MISAR SR tableta smanjivati za ne više od 0,5 mg svaki treći dan. Neki bolesnici zahtijevaju još sporije smanjenje terapije.

PREDOZIRANJE
Predoziranje alprazolamom, kao i ostalim benzodiazepinima, rijetko dovodi bolesnika u životnu opasnost osim ako nije primijenjen u kombinaciji s drugim lijekovima koji izazivaju depresiju središnjeg živčanog sustava ili s alkoholom.
Simptomi predoziranja alprazolamom uključuju otežan govor, pospanost, konfuzna stanja, otežanu koordinaciju pokreta, slabljenje refleksa te komu.
U blagim slučajevima predoziranja javlja se pospanost, mentalna konfuzija i letargija, dok se teži slučajevi očituju ataksijom, hipotonijom, hipotenzijom, respiratornom depresijom, rijetko komom, a izuzetno rijetko i smrću.
Pri liječenju predoziranja treba imati na umu činjenicu da je predoziranje često posljedica uzimanja više vrsta lijekova.
Terapija kod predoziranja
Treba izazvati povraćanje i/ili isprati želudac, te poduzeti uobičajene mjere za održavanje normalne funkcije organizma. Ako se želudac ne ispire, treba primijeniti aktivni ugljen kako bi se smanjila apsorpcija.
Hemodijaliza i forsirana diureza imaju mali značaj.
Specifični antidot je benzodiazepinski antagonist flumazenil, a najbolje ga je primijeniti u obliku infuzije.

NUSPOJAVE
Nuspojave, koje nastaju pri primjeni alprazolama, najčešće na početku terapije te obično spontano nestanu nastavkom liječenja ili smanjenjem doze su: pospanost / usporenost, smušenost, obamrlost osjećaja, smanjena budnost, konfuzija, umor, glavobolja, omaglica, mišićna slabost, ataksija, dvostruki ili zamagljen vid, nesanica, nervoza/tjeskoba, tremor, promjene tjelesne težine. Ostale povremeno zabilježene nuspojave su različite probavne smetnje, promjene libida i kožne reakcije.
Ostale nuspojave zabilježene pri primjeni alprazolama jesu: distonija, anoreksija, smetnje govora, žutica, mišićno-koštana slabost, promjene libida, nepravilnosti menstruacijskog ciklusa, hiperprolaktinemija, inkontinencija, retencija urina i poremećaj jetrene funkcije. Rijetko je zabilježeno i povećanja intraokularnog tlaka.
Simptomi ustezanja se mogu javiti nakon brzog smanjenja ili naglog prestanka primjene benzodiazepina, uključujući i alprazolam. Ti simptomi mogu varirati od blage nelagode i nesanice do ozbiljnijih smetnji u obliku abdominalnih i mišićnih grčeva, povraćanja, pojačanog znojenja, tremora i konvulzija.

U slučaju nuspojave, treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

ROK VALJANOSTI
Otisnut je na pakovanju. Lijek se ne smije primijeniti nakon isteka roka valjanosti!
NAČIN ČUVANJA LIJEKA
MISAR® 0,25 mg tablete, MISAR® 1 mg tablete, MISAR® SR 0,5 mg tablete, MISAR® SR 1 mg tablete: Čuvati pri temperaturi do 25°C.
MISAR® 0,5 mg tablete: Čuvati pri temperaturi do 30°C.
Lijek treba čuvati izvan dohvata djece!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:58 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Banana protiv depresije


Kada smo "u banani" - pomaže nam upravo banana!
U jednom od prethodnih postova spomenula sam kako su upravo banane moje omiljeno voće. Inače sam sklonija povrću nego voću ali moj je organizam u jednom trenutku počeo tražiti upravo banane. Nisam znala razlog tome sve dok na internetu nisam naišla na interesantan članak vezano uz dobrobiti koje banana donosi depresivcima. Očito je da tijelo zna što mu treba i upravo to traži.
Danas se u mojoj torbici prilikom svakog izlaska za koji predviđam da će trajati duže od sat vremena ili biti stresan, nalazi upravo jedna banana, nekoliko bombona i bočica s pola litre vode.

Evo i par zanimljivih informacija o bananama:

Banane sadrže tri prirodna šećera - sucrosu (saharozu), fruktozu i glukozu kombinirane sa vlaknima. Banana daje trenutne, podržavajuće, krepke i hranjive količine energije. Istraživanja su pokazala da konzumacija samo dvije banane dnevno osigurava energiju dovoljnu za 90-minutni naporan rad.
Nije dakle, čudo, da se banana smatra voćem br. 1 kod vodećih svjetskih atletičara.
No, energija nije jedino što banane daju. Banana nam pomaže da ostanemo u dobroj formi. Može nam pomoći u prevladavanju ili spriječavanju znatnog broja bolesti i stanja postajući tako sastavni dio naše dnevne prehrane.

DEPRESIJA:
Prema nedavnom istraživanju provedenom među ljudima koji pate od depresije, mnogi od njih osjećali su se znatno bolje nakon što su pojeli bananu. Banana sadrži tryptophan, vrstu bjelančevine koju tijelo pretvara u serotonin a koji je poznat po tome da nas opušta, poboljšava nam raspoloženje i općenito se osjećamo sretnijima.

POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA KOJI SE JAVLJAJU U POJEDNINIM GODIŠNJIM DOBIMA:
Banane pomažu kod ljudi koji su osjetljivi na promjene vremena jer sadrže prirodni sastojak, tryptophan koji podiže raspoloženje.

STRES:
Kalij je vitalni mineral koji pomaže u normaliziranju otkucaja srca, šalje kisik u mozak i regulira količinu vode u tijelu. Kada smo pod stresom, naš se metabolizam ubrzava i tako se smanjuje razina kalija. Ravnotežu možemo vratiti uz pomoć zalogaja bogatog kalijem - banane!

ŽIVCI:
Banane sadrže visoke količine B vitamina koji je nužan za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Također, banane ublažavaju i sprječavaju grčeve u nogama i tzv. "bolest nemirnih nogu", od kojih mnogi pate - preporučuje im se svaki dan pojesti najmanje 1 bananu. Mišići u nogama će biti manje bolni, grčevi ublaženi ili će nestati, a onaj neugodni osjećaj nemira u nogama (koji ovi ljudi rješavaju hodanjem, hodanjem, hodanjem...) će s vremenom nestati.

ŽGARAVICA:
Banana stvara prirodni učinak protiv kiselina u tijelu, stoga ukoliko patite od žgaravice, pokušajte pojesti bananu za olakšanje simptoma. (Provjereno!)

ČIR:
Banana se koristi kao hrana kod poremaćaja rada crijeva zbog svog mehkog sastava i glatkoće. Ona je jedino sirovo voće koje se može uzimati bez posljedica kod kroničnih bolesti. Banana također neutralizira prejaku kiselinu i smanjuje nadražajnost oblažući unutrašnjost želuca. (Provjereno!)

ANEMIJA:
Banana je bogata željezom i može potaknuti stvaranje hemoglobina u krvi i tako pomoći kod nekih slučajeva anemije.

KRVNI TLAK/PRITISAK:
Ovo jedinstveno tropsko voće izrazito je bogato kalijem, a sadrži malo soli što ovo voće čini savršenim kod problema sa krvnim tlakom. Administracija za lijekove i hranu u SAD-u nedavno je dopustila da industrija banana izda službena priopćenja s informacijama o tome da je banana voće koje ima sposobnost smanjivanja rizika povišenog krvnog tlaka i moždanog udara.

MOZAK:
Dvjestotinjak je studenata jedne škole (Twickenham School) kao pomoć kod ispita, uzimalo banane za doručak, u pauzi te za ručak, kako bi poboljšali sposobnosti mozga. Istraživanja su pokazala da ovo voće bogato kalijem može pomoći učenicima da budu pažljiviji i koncentriraniji.

Dakle, banana zaista jest prirodan lijek za mnoge bolesti. Ako je usporedimo s jabukom, ima četiri puta više bjelančevina, dva puta više ugljikohidrata, tri puta više fosfora, pet puta više vitamina A i željeza, i dvostruko više ostalih minerala i vitamina. Bogata je kalijem i jedna je od najukusnijih vrsta voća. A umjesto tableta za smirenje, prije važnog sastanka "smažem" jednu bananu, zalijem vodom i zakoračim u nove pobjede!

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:47 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Shizofrenija


1. O shizofreniji
1.1. Što je shizofrenija?
1.2. Što nije shizofrenija?
1.3. Kako je bolest dobila ime shizofrenija i što ono znači?
1.4. Je li netko u obitelji kriv za bolest?
1.5. Kakav je klinički tijek shizofrenije?
1.6. Koji su simptomi shizofrenije?
1.6.1. Pozitivni simptomi shizofrenije
1.6.2. Negativni simptomi shizofrenije
1.6.3. Kognitivni simptomi
1.7. Koliko često se shizofrenija javlja u populaciji?
1.8. Mogu li djeca oboljeti od shizofrenije?
1.9. Što uzrokuje shizofreniju?
1.10. Je li shizofrenija nasljedna bolest?

2. Dijagnoza i tijek bolesti
2.1. Što se događa s mozgom u shizofreniji?
2.2. Može li se vidjeti oštećenje mozga u shizofreniji?
2.3. Kako se dijagnosticira shizofrenija?
2.4. Kako prepoznati ponovno pojavljivanje znakova bolesti?
2.5. Postoje li različite vrste shizofrenije?
2.6. Kakav je tijek bolesti i koliko bolest traje?
2.7. Pogoršava li se bolest starenjem?
2.8. Žive li shizofreni bolesnici kraće?
2.9. Ima li znakova koji upućuju na povoljan, odnosno nepovoljan tijek bolesti?
2.10. Kako obitelj može pomoći shizofrenom članu?
2.11. Kako si bolesnik može sam pomoći?
2.12. Mogu li shizofreni bolesnici/bolesnice imati djecu?
2.13. Da li brat ili sestra shizofrene osobe lakše dobije shizofreniju ako živi zajedno sa shizofrenom osobom?

3. Liječenje
3.1. Kako se liječi shizofrenija?
3.2. Koji se lijekovi koriste u liječenju shizofrenije?
3.3. Kako izgleda suvremena terapija shizofrenije?
3.4. Kako djeluju antipsihotici?
3.5. Kada možemo očekivati odgovor na primijenjene lijekove?
3.6. Koji su neželjeni učinci antipsihotika?
3.7. Što su to ekstrapiramidalne nuspojave?
3.8. Kako spriječiti neželjene ekstrapiramidalne nuspojave (tremor, distonije, akatiziju) kao posljedicu uzimanja antipsihotika?
3.9. Zašto shizofreni bolesnici dobivaju u terapiji lijek biperiden*?
3.10. Što je to tardivna diskinezija?
3.11. Kada i kako mijenjati antipsihotik?
3.12. Što je to terapija održavanja, a što su depot pripravci lijeka?
3.13. Koliko dugo je potrebno uzimati lijekove?

4. Specifičnosti liječenja
4.1. Što je to terapijska rezistencija i postoje li druge metode liječenja osim liječenja lijekovima?
4.2. Izazivaju li antipsihotici ovisnost?
4.3. Mogu li se lijekovi uzimati za vrijeme trudnoće i dojenja?
4.4. Razlikuje li se primjena antipsihotika u starijih bolesnika?
4.5. Mogu li se uz lijekove za liječenje shizofrenije uzimati drugi lijekovi?
4.6. Kakva je uloga psihosocijalnog liječenja i rehabilitacije?
4.7. Pomaže li psihoterapija u liječenju shizofrenije?
4.8. Kada i kako provoditi rehabilitaciju shizofrenih bolesnika?

5. Stigma
5.1. Što je to stigma?
5.2. Predrasude prema psihičkim bolesnicima
5.3. Što nas čeka u budućnosti u borbi protiv stigme?

6. Svakodnevica
6.1. Smiju li shizofrene osobe pušiti?
6.2. Smiju li shizofrene osobe piti alkohol?
6.3. Smiju li se shizofrene osobe baviti planinarenjem?
6.4. Smiju li se shizofrene osobe baviti alpinizmom i rizičnim sportovima?
6.5. Mogu li shizofrene osobe biti dobri prijatelji?
6.6. Smiju li shizofrene osobe raditi na kompjutoru?
6.7. Smiju li shizofrene osobe posjećivati rock koncerte?
6.8. Mogu li shizofrene osobe upisivati visoke škole i fakultete?




1. O SHIZOFRENIJI

1.1. Što je shizofrenija?

Shizofrenija je psihička bolest, složeni poremećaj funkcije mozga koja se sastoji od skupa karakterističnih simptoma. Shizofrenija oboljeloj osobi otežava, iskrivljava ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava. Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti, logično razmišljanje gubi svoje uobičajene odrednice i kreće se nama nerazumljivim i nelogičnim kolosjecima. Pokušajmo si na trenutak zamisliti nemoguću situaciju, da smo se, ovakvi kakvi jesmo, našli na nekom drugom planetu u drugoj galaksiji, gdje je izgled bića sasvim drugačiji, gdje je govor nerazumljiv, gdje su osjećaji nepoznati, običaji čudni, okolina ugrožavajuća, a stigli smo tamo i ne znajući kako, a ne znamo ni koliko ćemo ostati i sve je oko nas nestvarno, strano, zastrašujuće. Eto, tako se nekako osjeća shizofreni bolesnik koji iz svog normalnog života odjednom, ili postupno, upadne u svijet psihotičnosti. Jasno je stoga da bolesnici u fazi bolesti ne mogu gajiti i pokazivati normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama, što im znatno narušava društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati poteškoća s pamćenjem i ponašanjem.

1.2. Što nije shizofrenija?

Shizofrenija ne znači "rascijepljenu ličnost", a nije uzrokovana ni teškim životnim uvjetima tijekom djetinjstva, osobnom slabošću ili lijenošću. Čak se i u psihijatrijskim krugovima spominju različite "egzotične" i sasvim netočne i štetne hipoteze o nastanku shizofrenije. Tako se npr. zna govoriti o shizofrenogenoj majci, dvostruko slijepom načinu komuniciranja, oralnoj fiksaciji ili slabljenju ego granica kao razlozima nastanka bolesti. Jedno od čudnih i netočnih tumačenja nastanka shizofrenije govori da se radi o normalnoj reakciji na nenormalan svijet! Jasno je da sva ta tumačenja uzrokuju veliku štetu i bolesnicima i njihovim obiteljima jer kreiraju dodatne patnje uz već postojeće što ih stvara bolest.

1.3. Kako je bolest dobila ime shizofrenija i što ono znači?

U povijesti medicine, mnogi su veliki kliničari dali svoj doprinos razumijevanju koncepta shizofrenije. Među njima istaknuto mjesto imaju Emil Kraepelin, Eugen Bleuler i Kurt Schneider. Emil Kraepelin (1856.-1926.) izdvojio je i definirao dvije glavne skupine psihoza: prvu je nazvao "dementia praecox", a drugu "manično-depresivna psihoza". "Dementia praecox" kasnije je nazvana "skupina shizofrenija", a naziv shizofrenija u psihijatriju je uveo Eugen Bleuler (1857.-1939.). Bleuler je pokušao izdvojiti karakteristične znakove i simptome bolesti, te je uočio da je najbitnija karakteristika bolesti disocijacija, rascijep kognitivnog (spoznajnog) i afektivnog (osjećajnog), te da upravo to dovodi do nefunkcioniranja ličnosti. On uvodi termin shizofrenija prema grčkim riječima schizo = cijepam i fren = razum, duša. Nadalje, Bleuler ističe da tijek bolesti nije uvijek kroničan niti prognoza nepovoljna te da je moguće povlačenje simptoma. Bleuler izdvaja dvije skupine simptoma: osnovne ili primarne i akcesorne ili sekundarne. Osnovni ili primarni simptomi izraz su same bolesti, a u njih ubraja poremećaj asocijacija, poremećaj afektiviteta (osjećajno zaravnjenje), autizam (izolaciju) i ambivalenciju, tzv. "sindrom 4A". U akcesorne ili sekundarne simptome ubraja poremećaje opažanja (halucinacije i iluzije), sumanute ideje i poremećaje psihomotorike. Kurt Schneider, treći europski psihijatar koji se bavio konceptom shizofrenije, dijeli simptome shizofrenije na simptome prvog i drugog reda te vjeruje da su simptomi prvog reda specifični za shizofreniju. Simptomi prvog reda su: glasne vlastite misli, bolesnik razgovara s "glasom" u obliku slušnih halucinacija, dva ili više glasova razgovaraju o bolesniku u trećem licu i komentiraju njegove postupke. Zatim se tu ubraja i osjećaj oduzimanja misli, osjećaj da drugi mogu čitati bolesnikove misli i znati što on misli, nametanje ili kontroliranje volje i poriva, cenestetske halucinacije (halucinacije vezane za zbivanja u unutarnjim organima). Simptomi prvog reda po Kurt Schneideru uključeni su i u danas važeće dijagnostičke kriterije Međunarodne klasifikacije bolesti i Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja.

1.4. Je li netko u obitelji kriv za bolest?

Sama pojava bolesti praćena je snažim osjećajem krivnje kod članova obitelji. "Što smo krivo napravili, što nismo napravili, a trebali smo napraviti?", česta su pitanja članova obitelji, najčešće roditelja. Sama spoznaja da u obitelji imaju psihički bolesnog člana težak je teret s kojim se članovi obitelji trebaju nositi. Osjećaj krivnje, bez obzira na to koliko on nema stvarnog temelja, predstavlja dodatno teško opterećenje. Stoga uvijek, jedan od prvih koraka u susretu s tim obiteljima treba biti usmjeren k njihovom razuvjeravanju da u njih postoji ikakva krivnja, jer zaista nikakve krivnje tu nema! Tijek zbivanja je neizbježno išao u pravcu razvoja bolesti i ona se jednostavno morala pojaviti. Bez ičije krivnje!

1.5. Kakav je klinički tijek shizofrenije?

Težina poremećaja je različita od bolesnika do bolesnika; od osoba koje uz svoju bolest mogu održati zadovoljavajuću kvalitetu života i radne sposobnosti, do osoba koje zbog poremećaja mogu izgubiti radnu sposobnost i čija kvaliteta života može biti znatno niža od one prije početka poremećaja. Shizofrenija je bolest koja se može uspješno držati pod kontrolom. Iako još uvijek posve ne znamo što uzrokuje shizofreniju, liječenje može pomoći bolesnoj osobi da radi, živi s obitelji, ostvaruje prijateljske veze i uživa u životu. Liječenje se sastoji od farmakološkog liječenja, psihosocijalnog liječenja i rehabilitacije.
Shizofrenija najčešće počinje u adolescenciji i mladenaštvu, iako može početi i kasnije. Simptomi u početku mogu biti neprimjetni poput teškoća pri koncentriranju i povlačenju iz društvenih odnosa. Okolina doživljava da je bolesnik drukčiji, drukčije izgleda, povlači se od društva ili ne uspijeva u školovanju ili na poslu. Kasnije se pojavljuju drugi simptomi koje psihijatri nazivaju psihotičnim simptomima. Za psihotične simptome je često karakteristično da osoba koja ih doživljava vjeruje da su oni stvarni. Bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnost. Dijagnozu shizofrenije postavlja psihijatar kada bolesnik ima psihotične simptome koji traju najmanje mjesec dana. Najčešći psihotični simptomi su: halucinacije (obmane osjetila, najčešće sluha), sumanute (bolesne) ideje i nerazumljiv govor.

1.6. Koji su simptomi shizofrenije?

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja).

1.6.1. Pozitivni simptomi shizofrenije
Pozitivni simptomi odraz su suviška ili iskrivljenosti normalnih djelatnosti. Pozitivni (psihotični) simptomi shizofrenije su sumanute (bolesne) ideje, halucinacije, poremećeno mišljenje i čudno ponašanje.
Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono čega uopće nema. Najčešće i tipične za shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovijednim (imperativnim) halucinacijama.
Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje, npr. mogu vidjeti neku neobičnu svjetlost, mogu vidjeti čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila. Tako npr. mogu osjećati da im se unutarnji organi raspadaju ili putuju po tijelu, da im struja prolazi kroz noge što često povezuju s drugim bolesnim idejama (kao npr. da ih netko tako nevidljivim silama uništava).
Sumanute (bolesne) ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. To su lažna uvjerenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi. Bitno je obilježje sumanutosti da su nepristupačna korekciji, ne podliježu razuvjeravanju i nesukladna su bolesnikovom obrazovanju i kulturološkom okruženju. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko slijedi, sprema urotu protiv njega, prisluškuje telefon. Vjeruje da mu drugi mogu čitati misli, nametati neželjene misli ili kontrolirati mozak, osjećaje, misli, pokrete i djelovanje, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim silama, da mu netko ugrađuje čipove i tako vlada njime i sl. Bolesnik također može vjerovati da je on zapravo neka druga osoba, najčešće neka poznata povijesna osoba ili osoba iz javnog života ili da ima neke posebne sposobnosti i da preko televizije, radija ili novina prima posebne poruke i drugo. Jedan oblik sumanutosti su i ideje odnosa - uvjerenje bolesnika da se ponašanje drugih ljudi odnosi na njega, da stvari, događaji i ljudi imaju neku neobičnu i nesvakodnevnu važnost obično negativnu. Tako bolesnik može misliti da ljudi u emisiji na televiziji ili radiju zapravo razgovaraju o njemu.
Poremećaji mišljenja također su tipični za shizofreniju, a dijelimo ih na formalne i sadržajne poremećaje.
Formalni poremećaj mišljenja je poremećaj misaonog tijeka. Misli mogu teći dosta nepovezano tako da ponekad ne možemo razumjeti što bolesnik želi reći. Tijek misli može sasvim biti bez ikakvog reda, logike i međusobne veze.

shizofrenija

Za vrijeme razgovora shizofreni bolesnik može pri potpuno bistroj svijesti na trenutak zastati, što kod sugovornika može ostaviti dojam kratkotrajnog prekida kontinuiteta svijesti. Sam bolesnik opisuje ovaj fenomen kao blok misaonog tijeka ili ga interpretira kao oduzimanje misli. Najčešće se tu radi o slušnim halucinacijama koje odvlače pozornost bolesnika pred aktualnim zbivanjem jer je tada za njega ono psihotično prioritetno. Kod disociranog mišljenja posrijedi je poremećaj u formiranju asocijacija. Bolesnikova se sljedeća misao ne kreira na logičan način iz prethodnog sadržaja ili zadnje rečenice, već poticaj za nju može predstavljati beznačajna ranija misao, riječ ili slog ranije rečenice, pa takav govor postaje za sugovornika vrlo slabo ili nikako razumljiv. U manje izraženim slučajevima tijek misli je neodređen, rasplinut i maglovit. Poremećen je, zapravo, slijed asocijacija, koji određuje ("drži misao na okupu") ono što želimo reći našim govorom. Kada je disocijacija misli izrazita, govor shizofrenog bolesnika izgleda nepovezan i besmislen. U krajnjem slučaju dolazi do disocijacije unutar same rečenice što rezultira besmislenim slaganjem riječi ("salata od riječi").
U sadržajne poremećaje mišljenja ubrajamo već spomenute sumanute ideje.
Katatonija je sindrom za koji su karakteristične psihomotorne smetnje. Katatone smetnje mogu se očitovati na različite načine: od potpune ukočenosti i nepokretnosti (katatoni stupor) do katatonog uzbuđenja s jakim psihomotornim nemirom.

Navedeni psihotični simptomi obično se pojavljuju u akutnoj fazi bolesti, a nakon što bolesnik izađe iz ove faze, oni mogu posve prestati, znatno se smanjiti ili ostati prisutni s manjom ili većom izraženosti. U nekim slučajevima neki od ovih simptoma različitog intenziteta mogu ostati trajno prisutni. Bolesnik koji ima pozitivne psihotične simptome može biti posve nesvjestan svojih simptoma, a ponašanje može biti posve neuobičajeno, čudno i nelogično.

1.6.2. Negativni simptomi shizofrenije
Negativni simptomi shizofrenije su apatija, oskudan govor i emocionalna tupost. Shizofreni bolesnik je emocionalno povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima, izraz lica mu je bez ikakva osjećaja ili zanimanja.
Afektivni (osjećajni) dio osobnosti je kod shizofrenih bolesnika izrazito promijenjen. Te promjene utječu dalje na cjelokupnu osobnost, a s time i na pojedine psihičke funkcije: mišljenje, psihomotoriku, percepciju, volju itd. Ove promjene su različite u pojedinim fazama bolesti. Razlika je vjerojatno kvantitativna, no dovoljna da emocionalne promjene kod akutnih bolesnika ostavljaju drugačiji dojam nego kod kroničnih. U početku bolesti upravo je tipičan simptom gubitka emocionalne topline. Taj gubitak može biti tek naznačen, ali i potpuno jasan, pa bolesnici djeluju manje ili više emocionalno hladno. Oni često osjećaju tu promjenu. Tuže se na osjećaj stranosti, na osjećaj kao da je koprena između njih i ostalog svijeta, kao da su ograđeni od okoline staklenim zidom. Bolesnici se sami tuže na promjenu čuvstava prema roditeljima, prijateljima, osobama suprotnog spola itd.
Anhedonija se očituje gubitkom sposobnosti doživljavanja životne radosti, odnosno gubitkom zanimanja i zadovoljstava.
Avolicija je nesposobnost započinjanja i održavanja k cilju usmjerena ponašanja, što se očituje u slabu zanimanju za sudjelovanje u radu ili socijalnim aktivnostima.

1.6.3. Kognitivni simptomi
Ovi se simptomi manifestiraju kao smetnje pozornosti, pamćenja i apstraktnog mišljenja. Smatra se da su upravo kognitivni simptomi najodgovorniji za disfunkcionalnost shizofrenih bolesnika u svakodevnom životu. Ovi im simptomi onemogućavaju da raspoznaju bitno od nebitnog, da naprave plan akcije za obavljanje najednostavnijh svakodnevnih poslova, da se na pravi način suoče s određenim problemom ili zadatkom. Nestaju adekvatne asocijacije, logičko poimanje, razmišljanje i djelovanje biva oštećeno.

1.7. Koliko često se shizofrenija javlja u populaciji?

Od shizofrenije obolijevaju podjednako žene i muškarci. Shizofrenija u većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 25. godine. U žena se simptomi pojavljuju nešto kasnije nego u muškaraca.
Učestalost se bolesti mjeri različitim pokazateljima kao što su incidencija, prevalencija i rizik obolijevanja.
Rizik obolijevanja od shizofrenije se definira kao dio populacije što zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze shizofrenije u bilo koje vrijeme tijekom života, pod pretpostavkom da prožive period kada je prisutan rizik pojave bolesti. Taj rizik morbiditeta u populaciji varira između 0,3 do 3,7%, a prosječno iznosi oko 1%, što znači da se može očekivati da jedan od 100 ljudi boluje od shizofrenije.
Incidencija je broj novooboljelih bolesnika u populaciji od 100 000 ljudi tijekom godine dana. Stopa incidencije iznosi 10 do 40 novih slučajeva na 100 000 ljudi tijekom jedne godine.
Prevalencija pokazuje dio bolešću zahvaćene populacije u određenom vremenu (point prevalence) ili tijekom određenog vremena (period prevalence). Nađene rate prevalencije (point prevalence) dosta variraju, od 1000 do 1700 na 100 000 stanovnika, a prosječna rata iznosi oko 580. Prevalencija bolesti zavisi od incidencije, ali također od kroniciteta, rate migracije i mortaliteta.

1.8. Mogu li djeca oboljeti od shizofrenije?

Vrlo rijetko se simptomi shizofrenije pojavljuju prije 12. godine života. Smatra se da oko 50% djece i mladih u kojih će se razviti shizofrenija pokazuje određene crte ličnosti: povlačenje i izbjegavanje kontakata s vršnjacima, sramežljivost, introvertiranost, preosjetljivost, anksioznost, vrlo malo spontanih aktivnosti, pasivnost i izoliranost. Shizofreniju valja razlikovati od autističnog poremećaja koji je tipična psihoza dječje dobi. Autistični poremećaj počinje u ranom djetinjstvu. Manifestira se poremećajem socijalnih interakcija tako da su kod djeteta znatno oštećeni neverbalni načini komuniciranja (izbjegava pogled oči u oči...), ne razvijaju se odnosi s vršnjacima koji bi bili primjereni razvojnoj dobi, nema spontane podjele uživanja, interesa s drugim ljudima (npr. ne pokazuju predmete koje smatraju zanimljivima), kasni ili izostaje razvoj govora. Tipično je i stereotipno ponašanje (lupkanje prstima ili drugi ponavljajući nesvrsishodni pokreti) i nefleksibilna zaokupljenost dijelovima predmeta.

1.9. Što uzrokuje shizofreniju?

Gotovo uvijek se bolesnikova obitelj, pa i on sam pitaju zbog čega se ta bolest pojavila. Roditelji često, tragajući za uzrokom, pronalaze različita objašnjenja, često povezana s osjećajem krivnje i samopredbacivanja. Shizofrenija je složena bolest i o njenim uzrocima postoji nekoliko teorija.

Uloga nasljeđa
Danas postoje dokazi o genetskoj predispoziciji (sklonosti) za razvoj shizofrenije, što znači da osoba ima gen za shizofreniju koji se iz nepoznatih razloga može aktivirati i uzrokovati manifestnu bolest. Bolest se češće javlja u nekim obiteljima. Rizik obolijevanja od shizofrenije je veći ako su jedan ili oba roditelja oboljeli od shizofrenije, ali to ne znači da će svako dijete koje ima roditelja oboljelog od shizofrenije također oboliti.
Kod shizofrenije je možda riječ o poremećaju veza između sljepoočnog moždanog režnja i čeonog režnja, atrofiji (propadanje moždanih stanica) čeonog režnja. Također je tipičan nalaz u shizofrenih bolesnika i smanjena metabolička aktivnost u dijelu čeonog (frontalnog) režnja mozga, tzv. hipofrontalnost.
Prema biokemijskim teorijama poremećaj se povezuje s poremećenom ravnotežom kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri. Uloga je neurotransmitera da prenose podražaje (informacije) s jedne na drugu živčanu stanicu koje nazivamo neuroni.
Prema nekim istraživanjima, mozak shizofrenih nije sposoban ispravno obrađivati informacije niti filtrirati informacije prema važnosti, pa bolesnici bivaju preplavljeni masom nevažnih informacija iz vanjskog svijeta, često zadržavajući nepotrebne informacije, a gubeći iz vida bitne. Razlog takva pogrešnog obrađivanja informacija je kemijski i strukturni poremećaj mozga.
Danas je vrlo aktualna neurorazvojna hipoteza o uzrocima shizofrenije. Smatra se da je shizofrenija poremećaj razvoja mozga. Tijekom razvoja mozga, prije rođenja, stvaraju se pogrešne veze među živčanim stanicama mozga. Te pogrešne veze ostaju nezamijećene, ne manifestiraju se sve do adolescencije. Radi se o vrlo suptilnim promjenama, ali te se promjene, kad se razvije bolest, manifestiraju u raznim aspektima ponašanja.
Teorije o virusnoj i autoimunoj uzrokovanosti shizofrenije danas su manje aktualne.

Stresne okolnosti
Stresne okolnosti, kao što su emocionalno zanemarivanje ili zlostavljanje u djetinjstvu, materijalna oskudica ili socijalna izolacija ne mogu same po sebi izazvati pojavu shizofrenije. Stresne okolnosti mogu potaknuti pojavu shizofrenije kod osoba s genetskom predispozicijom. Shizofrenija nije uzrokovana lošim roditeljstvom, ne postoje tzv. shizofrenogene majke (majke koje stvaraju shizofrenu djecu), a zasigurno shizofrenija nije problem suvremenog življenja i nije zdrava reakcija na bolesni svijet.

1.10. Je li shizofrenija nasljedna bolest?

Jedan od mogućih uzroka shizofrenije je nasljeđivanje gena odgovornih za nastajanje shizofrenije. Činjenica je da se bolest pojavljuje češće u nekim obiteljima, među krvnim srodnicima.
U usporedbi s djetetom koje ima zdrave roditelje, rizik obolijevanja od shizofrenije je teoretski 9 do 16% veći u djeteta koje ima jednog od roditelja oboljelog od shizofrenije. Ako su oba roditelja oboljela od shizofrenije, rizik obolijevanja djeteta se kreće između 40 do 60%. Za djecu osobe koja ima roditelja, brata ili sestru oboljele od shizofrenije, rizik obolijevanja od shizofrenije je oko 3%. U jednojajčanih blizanaca, ako je jedan oboljeli, vjerojatnost je oko 50% da će oboljeti i drugi, a u dvojajčanih blizanaca podudarnost za shizofreniju je manja i iznosi oko 10%. Mogućnost da dijete čiji su roditelji zdravi tijekom života oboli od shizofrenije iznosi oko 1%.

SRODSTVO% shizofrenije
Roditelji5,6
Brat ili sestra10,1
Brat/sestra i jedan oboljeli roditelj16,7
Djeca jednog oboljelog roditelja12,8
Djeca dvaju oboljelih roditelja46,3
Rođaci drugog stupnja2,8
Dvojajčani blizanci17,0
Jednojajčani blizanci50,0
Unuci3,7
Opća populacija1,0



2. Dijagnoza i tijek bolesti

2.1. Što se događa s mozgom u shizofreniji?

U oboljelih od shizofrenije javlja se neravnoteža kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri su kemijski prijenosnici koji omogućavaju prijenos impulsa, živčanih signala između živčanih stanica (neurona). Jedan od takvih kemijskih prijenosnika je dopamin, a vjeruje se da shizofreni bolesnici imaju višak dopamina ili da su preosjetljivi na postojeći dopamin. Istraživači su otkrili nekoliko drugih neurotransmitera za koje se također pretpostavlja da mogu imati ulogu u nastajanju shizofrenije, npr. serotonin, glutamat, acetilkolin i noradrenalin. Najvažnija uloga za nastanak simptoma pridaje se kemijskoj neravnoteži dopamina i serotonina u mozgu oboljelih od shizofrenije. Lijekovi koji se rabe za liječenje shizofrenije - antipsihotici - upravo djeluju na spomenute neurotransmitere, ali i na neke druge.

2.2. Može li se vidjeti oštećenje mozga u shizofreniji?

Istraživanja mozga oboljelih od shizofrenije, danas dostupnim najsuvremenijim tehnikama i metodama (kompjuterizirana tomografija - CT, magnetska rezonanca - NMR, pozitronska emisijska tomografija - PET itd.), neosporno pokazuju da je za nastanak shizofrenih simptoma odgovoran poremećaj u funkciji i/ili strukturi mozga. Između oboljelih od shizofrenije i zdravih osoba postoje vrlo jasne razlike: u mozgu dijela bolesnika oboljelih od shizofrenije povećane su moždane komore ispunjene moždanom tekućinom, povećana su moždana udubljenja (sulkusi) između pojedinih režnjića mozga, smanjen je dio mozga koji se naziva hipokampus, smanjena je aktivnost u dijelu mozga koji se naziva prefrontalna moždana kora, a koji je odgovoran za funkcije mišljenja, pamćenja i učenja. Opisan je još čitav niz različitih promjena što se s većom ili manjom sigurnošću mogu dovesti u svezu s pojedinim simptomima, odnosno poremećajem određenih funkcija.

2.3. Kako se dijagnosticira shizofrenija?

Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri (liječnici specijalizirani za dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja). Dijagnoza se temelji na ciljanom i strukturiranom psihijatrijskom razgovoru s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas nema nikakvih specifičnih laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju, tj. shizofrenija se ne može dijagnosticirati nikakvim snimanjem strukture ili funkcije mozga kao ni pretragama moždane tekućine, krvi, urina i slično.
Danas postoje međunarodno definirani dijagnostički kriteriji za sve psihijatrijske bolesti, pa tako i za shizofreniju. Navest ćemo kriterije dvaju najpoznatijih važećih klasifikacijskih sustava: Međunarodne klasifikacije bolesti - desete revizije (MKB-X) i Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja - 4. revizija (DSM-IV).

MKB-X navodi slijedeće karakteristične simptome:

a) nametanje ili oduzimanje misli, jeka ili emitiranje misli;
b) sumanutost kontrole, utjecaja ili pasivnosti koja se jasno odnosi na:
  - tijelo ili pokrete tijela,
  - specifične misli, akcije ili senzacije,
  - sumanute percepcije;
c) halucinatorni glasovi koji:
  - komentiraju bolesnikovo ponašanje,
  - razgovaraju međusobno o bolesniku,
  - razni oblici halucinatornih glasova koji dolaze iz nekog dijela tijela;
d) trajne bizarne sumanutosti koje su nemoguće ili nesukladne bolesnikovoj kulturi i intelektu:
  - nemoguć politički, znanstveni ili religiozni identitet,
  - nadljudske sposobnosti i moći, npr. kontrola vremena,
  - komunikacija sa vanzemaljcima i sl.;
e) perzistentne halucinacije bilo kojeg modaliteta kada su praćene prolaznim sumanutostima bez emocionalnog sadržaja, ili perzistentne precijenjene ideje, ili kada su halucinacije trajno prisutne tjednima ili mjesecima;
f) disocirano mišljenje, irelevantan i dezorganizirani govor, neologizmi (sklapanje novih riječi bez značenja);
g) katatono ponašanje - izrazita zakočenost tijela i održavanje neprirodnog položaja ili izrazita uzbuđenost;
h) negativni simptomi u vidu apatije, siromaštva govora, zaravnjenog afekta ili neadekvatnog emocionalnog odgovora koji obično dovode do socijalnog udaljavanja i pada socijalnog funkcioniranja.
i) značajna i trajna promjena ponašanja u smislu gubitka interesa, besciljnosti, zaokupljenost sobom i socijalnog udaljavanja.

Za dijagnozu bolesti je potreban minimalno jedan simptom pod a) do d) ili najmanje dva simptoma pod e) do i), te moraju biti prisutni dovoljno dugo, tj. minimalno 1 mjesec.

DSM-IV pod karakteristične simptome navodi:

A: Karakteristični simptomi:
1. sumanutosti,
2. halucinacije,
3. dezorganizirani govor,
4. katatono ili jako dezorganizirano ponašanje,
5. negativni simptomi.
Za dijagnozu su potrebna najmanje dva simptoma od kojih je svaki prisutan značajan dio vremena tijekom jednomjesečnog razdoblja, a dovoljan je samo jedan od simptoma ako su sumanutosti bizarne ili su prisutne halucinacije koje se sastoje od glasova koji međusobno razgovaraju ili komentiraju pacijentovo ponašanje.
B: Socijalne/radne smetnje
Jedno ili više važnih područja djelovanja kao što su rad, međuljudski odnosi ili briga o samome sebi, tijekom značajnog dijela vremena od početka poremećaja, značajno su ispod razine postignute prije početka bolesti (ili ako je poremećaj započeo u djetinjstvu ili adolescenciji, nemogućnost postizanja očekivane razine međuljudskih, školskih ili radnih dostignuća).
C: Trajanje
Trajni znakovi poremećaja javljaju se barem tijekom 6 mjeseci. To šestomjesečno razdoblje mora uključivati najmanje mjesec dana (ili kraće ako su uspješno liječeni) simptome koji zadovoljavaju kriterij A (tj. simptome aktivnog stadija) i može uključivati razdoblja prodromalnih (onih koji prethode pravoj manifestaciji bolesti) ili rezidualnih (ostatnih) simptoma. Tijekom ovih prodromalnih ili rezidualnih razdoblja, znakovi poremećaja mogu se očitovati samo negativnim simptomima ili sa dva ili više simptoma koji su navedeni u kriteriju A, ali u slabijem obliku (npr. čudna uvjerenja, neobična opažanja iskustva).
D: Isključenje shizoafektivnog poremećaja i poremećaja raspoloženja
Shizoafektivni poremećaj i poremećaj raspoloženja s psihotičnim obilježjima odbacuju se: (1) ako se depresivne, manične ili miješane epizode ne javljaju istovremeno sa simptomima aktivnog stadija; ili (2) ako se epizode simptoma poremećaja raspoloženja javljaju za vrijeme simptoma aktivnog stadija, a njihovo ukupno trajanje kratko je u odnosu na trajanje aktivnog i rezidualnog stadija.
E: Isključenje psihoaktivnih tvari/općeg zdravstvenog stanja
Poremećaj ne nastaje zbog neposrednog fiziološkog učinka psihoaktivne tvari (npr. droga, lijekova) ili općeg zdravstvenog stanja.
F: Veza s pervazivnim razvojnim poremećajem
Ako postoji anamneza autističnog poremećaja ili drugog pervazivnog razvojnog poremećaja, dodatna dijagnoza shizofrenije daje se jedino ako su upadljive sumanutosti ili halucinacije prisutne barem mjesec dana (ili kraće ako su uspješno liječene).

2.4. Kako prepoznati ponovno pojavljivanje znakova bolesti?

Shizofrenija je bolest koja se uobičajeno javlja u epizodama. Između epizoda, uz odgovarajuće liječenje, može postojati vremensko razdoblje u kojem oboljela osoba nema znakova bolesti - to nazivamo remisijom. Redovitim uzimanjem lijekova najbolje se sprečava ponovno pojavljivanje bolesti! Ponovna epizoda može imati simptome slične prethodnoj (sumanutosti sličnog sadržaja, sličan poremećaj ponašanja) ili pak različite. Vrlo je važno uočiti ponovnu pojavu bolesti (što može zapaziti bolesnik sam ili članovi njegove obitelji) kako bi se što prije korigirala terapija i bolest ponovno dovela pod kontrolu.

2.5. Postoje li različite vrste shizofrenije?

U kliničkom radu razlikujemo nekoliko tipova shizofrenije ovisno o skupini simptoma koji dominiraju.

Paranoidni tip shizofrenije karakteriziraju vrlo izražene sumanute ideje i halucinacije. Najčešće sumanute ideje kod ovog tipa shizofrenije su progonstvene sumanutosti (ideje proganjanja).
Simptomi nerazumljivog, nepovezanog, nelogičnog govora i dezorganizirano, nelogično ponašanje dominiraju kod dezorganiziranog ili hebefrenog tipa shizofrenije.
Katatoni tip shizofrenije je danas vrlo rijedak, a kod njega prevladava poremećeno držanje tijela, izrazita nesvrsishodna motorna uznemirenost ili pak potpuno ukočenje tijela koje nazivamo stupor.
Ako niti jedan od simptoma shizofrenije ne prevladava, tada govorimo o nediferenciranom tipu.
Rezidualni tip shizofrenije karakterizira odsutnost upadljivih sumanutosti, halucinacija, smetenog govora i smetenog ponašanja, a postoje trajni dokazi poremećaja kao što su negativni simptomi, čudna uvjerenja ili neuobičajena osjetilna iskustva.

2.6. Kakav je tijek bolesti i koliko bolest traje?

Izraženost simptoma shizofrenije može varirati od osobe do osobe. Također, kod iste se osobe u različitim fazama bolesti mogu javljati simptomi različitog intenziteta i težine. Neki bolesnici mogu voditi aktivan i zadovoljavajući život dok je kod drugih nemoguće postići zadovoljavajuću kontrolu simptoma pa ovise o tuđoj skrbi i pomoći.

Bolest se javlja u epizodama, iako rijetko može imati i kontinuiran tijek. Epizoda bolesti sastoji se od akutne faze kada su simptomi najizraženiji, nakon čega slijedi faza stabilizacije.
Nakon akutne faze bolesti mogući su sljedeći ishodi:
  • oporavak do potpunog zdravlja kao prije pojave bolesti (20%);

  • između dviju epizoda postoje blago ili umjereno izraženi neki od simptoma iz akutne faze bolesti (70%);

  • progredirajuće pogoršanje bez povrata zdravlja prije bolesti, tako da bolesnik postaje nesposoban za samostalni život i treba pomoć druge osobe (10%).
Moguće je da bolesnici uz uzimanje lijekova i uključivanjem u psihoterapijske i socioterapijske postupke, i uz održane simptome (halucinacije, sumanutosti), razviju dobar uvid i kritičnost prema svojoj bolesti, pa mogu zadovoljavajuće funkcionirati u svim aspektima svog života.

U fazi stabilizacije važne su rehabilitacijske metode i psihoterapija koje znatno mogu utjecati na smanjenje ovih simptoma ili pak naučiti bolesnika da s njima lakše živi.
Bolesnici od shizofrenije mogu imati samo jednu epizodu poremećaja, no češće se javi više epizoda poremećaja.
Između epizoda bolesti, bolesnici mogu voditi normalan život.
Vrijeme između pojedinih faza poremećaja razlikuje se od bolesnika do bolesnika, a može se kretati između nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Istraživanja pokazuju da bolesnici koji redovito uzimaju antipsihotičnu terapiju i u fazama kada nemaju simptoma bolesti smanjuju rizik od ponovne pojave bolesti.

Shizofrenija je u većine bolesnika dugotrajna kronična bolest kao što je to šećerna bolest ili povišen krvni tlak. Većina će shizofrenih bolesnika vjerojatno znatan dio života morati uzimati lijekove i bit će im potrebna dodatna skrb.
Mnogi bolesnici će uz redovito uzimanje lijekova živjeti ispunjeno i produktivno.

2.7. Pogoršava li se bolest starenjem?

Shizofrenija se ne pogoršava starenjem, ali u starijoj dobi može imati drugačiju kliničku sliku (drugačije znakove bolesti) nego u mlađoj životnoj dobi. Tako se s godinama i s duljim trajanjem bolesti sve više pojavljuju negativni simptomi.
Shizofreniju valja razlikovati od demencija koje su karakteristične bolesti starije životne dobi. Primjerice, Alzheimerovu demenciju karakterizira oštećenje pamćenja (oštećena sposobnost učenja novih informacija ili prisjećanja prethodno naučenih informacija), poremećaj govora, oštećena sposobnost izvođenja motoričkih aktivnosti, poremećaj izvršnog funkcioniranja (planiranje, organizacija, nizanje, oduzimanje...).

2.8. Žive li shizofreni bolesnici kraće?

Prosječan životni vijek shizofrenih bolesnika nešto je kraći u odnosu na opću populaciju. Oko 10 do 15% shizofrenih bolesnika počini suicid (samoubojstvo) najčešće u ranoj fazi bolesti. U kroničnih shizofrenih bolesnika, osobito onih koji žive bez kontakta s članovima obitelji i neredovito se kontroliraju kod psihijatra, zamjećuje se zlouporaba alkohola, slaba i nedovoljna prehrana, zanemarivanje higijene i loši životni uvjeti što sve pridonosi većem riziku od pojave nesreća i somatskih bolesti.

2.9. Ima li znakova koji upućuju na povoljan, odnosno nepovoljan tijek bolesti?

Tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća norveški je psihijatar Langfeldt predložio razlikovanje dvije forme shizofrenije - jedna za koju je predložio naziv jezgrovne ili procesne shizofrenije i druge pod nazivom reaktivne ili periferne. Ova prva, procesna shizofrenija po svojim se karakteristikama približava Kraepelinovu konceptu demencije prekoks, predstavlja težu formu bolesti i nepovoljna je tijeka. Karakterizira je nepovoljno funkcioniranje i prije pojave bolesti, spor, šuljajući početak još u adolescenciji, odsustvo precipitirajućih događaja, spori oporavak, deteriorirajući tijek bolesti.

Za razliku od te forme bolesti, tzv. reaktivna shizofrenija započinje kasnije, premorbidno je funkcioniranje bilo dobro. Prije nastupa bolesti mogu se uočiti precipitirajući, stresni događaji, bolesnici se dobro oporavljaju od epizode bolesti, nema deterioracije (pogoršanja) i dobri su izgledi za funkcionalni oporavak.

Prediktori povoljnog tijekaPrediktori nepovoljnog tijeka
Akutni nastup bolestiSpori, šuljajući nastup bolesti
Prethodno stresno zbivanjeBez ranijih stresnih zbivanja
Kratko trajanje psihotičkih simptomaDugo trajanje psihotičkih simptoma
Bez ranijih psihijatrijskih liječenjaRanija psihijatrijska liječenja
Potpuni oporavak između epizodaNepotpuni oporavak između epizoda
Uspješan raniji radLoša radna povijest
Viši stupanj edukacijeNiži stupanj edukacije
Stabilan brakBez bračne zajednice
Početak bolesti u starijoj dobiPočetak bolesti tijekom adolescencije
Normalne neuropsihološke funkcijePrisutnost neuropsiholoških oštećenja
Viši socioekonomski statusNiži socioekonomski status
Bez shizofrenije u obiteljiPodaci o shizofreniji u obitelji
Bez izraženih negativnih simptomaIzraženi negativni simptomi


2.10. Kako obitelj može pomoći shizofrenom članu?
  • Shizofrenija je bolest koja se može liječiti, stoga je ne treba doživljavati kao životnu katastrofu.

  • Surađujte pri liječenju bolesnog čalana obitelji. Obitelj može liječniku dati dragocjene informacije o ponašanju bolesnika i simptomima.

  • Ne gubite nadu u liječenje. Katkada je potrebno i nekoliko promjena lijeka da bi se pronašao pravi lijek za određenog bolesnika. Pravi lijek za određenog bolesnika je lijek koji dovoljno dobro kontrolira psihotične simptome bolesti i ne izaziva neželjene nuspojave koje bolesnik teško podnosi.

  • Bolesnik treba osjetiti da su svi članovi obitelji uz njega, da se nadaju dobrom ishodu, da vjeruju u rezultate liječenja.

  • oprezno, s mjerom, bez da se od njega zahtjeva ono što u trenutnom stanju nije u mogućnosti napraviti.

  • Informirajte se o bolesti kako biste bolje razumjeli bolesnika.

  • Bolesnik nije kriv ako dođe do pogoršanja bolesti i nemojte ga kritizirati.

  • Naučite prepoznavati rane simptome pogoršanja bolesti i sugerirajte liječnički pregled čim opazite promjene ponašanja.

  • Pridružite se grupama samopomoći obitelji.
2.11. Kako si bolesnik može sam pomoći?
  • Vrlo je važno da bolesnik shvati prirodu bolesti i značenje i presudnu ulogu lijekova i njihova redovitog uzimanja za daljni pozitivni tijek bolesti.

  • Bolesnik se treba upoznati sa simptomima bolesti i naučiti prepoznavati rane simptome pogoršanja bolesti.

  • Liječenje se ne smije prekidati bez dogovora s liječnikom psihijatrom. Treba jasno kazati bolesniku da dijagnoza shizofrenije nema ono značenje bezizglednosti kao što se to u narodu misli i kao što je to prije pronalaska antipsihotičkih lijekova bilo.

  • Danas uz pomoć lijekova i drugih metoda liječenja većina shizofrenih bolesnika može živjeti kvalitetnim životom.

  • Ako bolesnik misli da lijekovi ne koriste ili se pojave neželjeni učinci lijeka, to treba reći liječniku, a ne sam prestati uzimati lijek.

  • Ako niste zadovoljni s programom i mogućnostima liječenja, raspitajte se u svog liječnika postoji li neki rehabilitacijski program, grupa samopomoći ili nešto slično čemu bi se mogli priključiti.
2.12. Mogu li shizofreni bolesnici/bolesnice imati djecu?

Shizofrene osobe mogu imati djecu. Rizik da će djeca oboljeti od shizofrenije veći je ako su oba roditelja shizofrena nego ako je samo jedan bolestan.
Svakodnevno svjedočimo tome kako shizofreni bolesnici i bolesnice mogu biti dobri roditelji i kako mogu uspješno odgajati svoju djecu koja su često uspješni đaci i studenti.
Ipak, treba upozoriti da su bolesnik ili bolesnica dužni prije stupanja u brak iskreno i istinito o svojoj bolesti obavijestiti svoga partnera, naravno, ako se bolest već ranije javljala. U našim se uvjetima to na žalost ne događa kako bi trebalo, što kasnije može uzrokovati čitav niz nepovoljnih i štetnih životnih zbivanja.

2.13. Da li brat ili sestra shizofrene osobe lakše dobije shizofreniju ako živi zajedno sa shizofrenom osobom?

Brat ili sestra shizofrene osobe dijele s bolesnikom povećani genetski rizik (rizik nasljeđa), ali zajednički život ne uzrokuje nastanak shizofrenije. To potvrđuju studije usvojene djece (adoptivne studije).
Djeca zdravih roditelja usvojena od shizofrenih roditelja ne obolijevaju češće od shizofrenije nego da su odrasla u okružju zdravih roditelja.
S druge strane, odrastanje djece shizofrenih roditelja u okružju zdrave usvojiteljske obitelji ne smanjuje rizik oboljenja od shizofrenije. Rizik ostaje isti kao da je dijete odraslo uz svoje biološke roditelje.
Biološki, a ne adoptivni rođaci shizofrenih bolesnika imaju povećan rizik od shizofrenije. Biološka djeca neshizofrenih roditelja nemaju povećan rizik od shizofrenije ako ih odgaja shizofreni roditelj - usvojitelj.


3. Liječenje

3.1. Kako se liječi shizofrenija?

Kao što je već ranije rečeno, shizofrenija je bolest mozga i temeljna je terapija lijekovima - antipsihoticima. Međutim, za što bolji uspjeh u liječenju ove složene bolesti moramo koristiti sve moguće i dostupne načine liječenja koji će imati optimalno povoljni učinak na tijek bolesti, pa se stoga liječenje shizofrenih bolesnika provodi farmakoterapijom i psihosocijalnim metodama liječenja i rehabilitacijom.
Liječenje, naime, treba zadovoljiti biološke, psihološke, socijalne i radne potrebe bolesnika.
Primjena farmakoterapije (antipsihotika) je neosporno dokazana i apsolutno indicirana, no ona ima samo djelomični učinak na socijalne funkcije shizofrenih bolesnika.
Psihosocijalne metode liječenja uključuju: ranu detekciju i intervenciju, povećanje bolesnikove suradljivosti i uvida u bolest, terapijske zajednice (u bolničkim uvjetima), različite vidove psihoedukacije (razumijevanje bolesti, učenje bolesnika i njihovih obitelji rješavanja stresa), obiteljsku terapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju, grupnu psihoterapiju, individualnu i suportivnu psihoterapiju.

3.2. Koji se lijekovi koriste u liječenju shizofrenije?

Lijekovi za liječenje shizofrenije nazivaju se antipsihotici.
Uvođenje antipsihotika u kliničku uporabu 1952. godine (Delay i Deniker prvi uvode klorpromazin u liječenju shizofrenije i akutne manije) dovelo je do revolucionarne promjene u liječenju shizofrenije. Na taj način smanjen je broj hospitaliziranih bolesnika koji su život provodili u azilima ili na dugogodišnjim bolničkim liječenjima, pospješujući njihove socijalne aktivnosti i reintegraciju u društvenu zajednicu.
Danas imamo na raspolaganju široki izbor antipsihotika, od onih starijih, što ih nazivamo antipsihoticima prve generacije, pa do najnovijih koje nazivamo skupinom druge generacije. Podjela se temelji ne toliko na redoslijedu pojavljivanja na tržištu, već na djelotvornosti i profilu nuspojava.
Primjeri pojedinih generacija antipsihotika prikazani su u tablici:

ANTIPSIHOTICI PRVE GENERACIJE
generičko
ime *
registriran
u RH
prosječne dnevne doze
u mg
klorpromazinDA200-1500
promazinDA200-600
haloperidolDA2-20
flufenazinDA2-20
tioridazinDA200-600
ANTIPSIHOTICI DRUGE GENERACIJE
klozapinDA400-600
risperidonDA6-16
olanzapinDA10-20
quetiapinNE75-800


U antipsihotike prve generacije, uz klorpromazin* koji je prvi otkriven, ubrajamo još haloperidol*, tioridazin*, flufenazin* i još mnoge druge. Antipsihotici druge generacije su klozapin*, risperidon*, olanzapin*, ziprasidon*, olanzapin* i quetiapin*, a neki su još u fazi kliničkih ispitivanja. Na našem se tržištu za sada nalaze klozapin*, risperidon* i olanzapin*.
Karakteristike prve generacije su dobro djelovanje na pozitivne simptome, uz izražene brojne nuspojave, prvenstveno one poznate pod nazivom ekstrapiramidalne nuspojave. Također izazivaju porast hormona prolaktina, što uzrokuje niz endokrinoloških nuspojava.
Antipsihotici druge generacije, risperidon* i ziprasidon*, imaju znatno širi spektar djelovanja jer djeluju i na pozitivne i na negativne simptome, no čvrsto se vežu za dopaminske receptore zbog čega mogu izazivati ekstrapiramidalne nuspojave i porast prolaktina pri većim dozama. U znatno manjoj mjeri izazivaju neugodnu nuspojavu poznatu pod imenom tardivna diskinezija.
Klozapin* i olanzapin* djeluju na pozitivne i negativne simptome, a uz to imaju bolji učinak na simptome poremećenog raspoloženja i na kognitivne simptome, uz znatno manju mogućnost izazivanja tardivne diskinezije.
Antipsihoticima ne možemo izliječiti psihozu (shizofreniju), kao što na primjer možemo izliječiti upalu pluća primjenom antibiotika, već se upotrebom antipsihotika postiže u najvećem broju slučajeva povlačenje ili umanjivanje psihotičnih simptoma kao što su: halucinacije, bolesne ideje, nelogično mišljenje. Ponekad lijekovi ne otklanjaju sve simptome poremećaja jer određeni broj shizofrenih bolesnika (30% liječenih starim antipsihoticima) pokazuje slab ili neadekvatan terapijski odgovor na liječenje, stoga se danas u svijetu i dalje traga za novim i još učinkovitijim lijekovima.
* navedena imena su generička, za tvorničko ime pitajte liječnika ili ljekarnika

3.3. Kako izgleda suvremena terapija shizofrenije?

Na temelju međunarodnog psihijatrijskog konsensusa lijekovi prvog izbora danas su antipsihotici druge generacije. Preporuča se dati prednost ovim antipsihoticima zbog toga što imaju znatno širi spektar djelovanja na pozitivne, negativne, kognitivne i afektivne simptome. Uz to izazivaju manje nuspojava pa na taj način mogu utjecati na povećanje suradljivosti u liječenju, a time i na povoljniji ishod liječenja.
Osobito treba dati prednost novim antipsihoticima kao prvoj liniji izbora u sljedećim situacijama:
• u liječenju prve epizode bolesti (mlađi bolesnici), kako zbog povoljnijeg djelovanja, tako i zbog toga što izazivaju manje nuspojava čime se može izbjeći prekidanje liječenja zbog nuspojava i povećati suradljivost bolesnika,
• u liječenju do tada farmakoterapijski rezistentne bolesti uz primjenu antipsihotika prve generacije,
• u bolesnika koji uz primjenu antipsihotika pate od neprihvatljivih nuspojava.

Izbor i doza lijeka je individualna za svakog bolesnika i određuje je psihijatar na temelju detaljno uzete anamneze i procjene psihičkog stanja pacijenta.
Za procjenu izbora lijeka, kada nije riječ o prvoj epizodi bolesti, važni su podaci o lijekovima koji su prije korišteni.
Stoga bolesnik treba čuvati medicinsku dokumentaciju i izvijestiti liječnika koje je lijekove uzimao, u kojim dozama, kako je na njih reagirao i je li bilo nuspojava.

3.4. Kako djeluju antipsihotici?

Za liječenje shizofrenije danas su na raspolaganju stari i novi antipsihotici.
Na izbor antipsihotika utječe procjena kliničke situacije i dostupnost antipsihotika na tržištu.
Dobro izabrani antipsihotik za određenog pacijenta je antipsihotik koji u terapijskoj dozi kontrolira psihotične simptome i ne izaziva ili izaziva što manje nuspojava.
Klinički učinak antipsihotika posljedica je njihove antagonističke aktivnosti na neurotransmiterskim receptorima u središnjem živčanom sustavu i to posebno na dopaminske i serotoninske receptore.
Blokadom dopaminskih D2 receptora ublažavaju se pozitivni simptomi shizofrenije, no izazivaju se ekstrapiramidne nuspojave i povećava se razina prolaktina.
Blokadom serotoninskih 5-HT2 receptora ublažavaju se negativni simptomi shizofrenije, ublažavaju se ili smanjuju ekstrapiramidne nuspojave izazvane blokadom D2 receptora, te se postiže pozitivan učinak na poremećaj spavanja.
Antipsihotici djeluju i na alfa1 adrenergičke receptore (hipotenzija i kompenzatorna tahikardija, uz sedaciju i vrtoglavicu) i na alfa2 adrenergičke receptore (ublažavanje depresivnih simptoma i sedacije).
Svi su se antipsihotici dosad pokazali djelotvornima u liječenju pozitivnih (psihotičnih) simptoma shizofrenije.
Jedina razlika među antipsihoticima je profil nuspojava koji često može biti značajan čimbenik u odluci o izboru ili promjeni određenog antipsihotika.
Stari (tipični) antipsihotici su blokatori dopaminskih D2-receptora. Primijenjeni u ekvipotentnim dozama, imaju podjednak antipsihotički učinak te imaju veću incidenciju neuroloških nuspojava (osobito ekstrapiramidalnih simptoma i tardivne diskinezije).
Oko 20% do 40% shizofrenih bolesnika je refrakterno na liječenje tipičnim antipsihoticima, te pokazuju slabiji učinak na ublažavanje negativnih simptoma.
Novi (atipični) antipsihotici imaju puno veći afinitet za serotoninske 5HT2 receptore nego za dopaminske D2 receptore, malu sklonost za izazivanje ekstrapiramidnih nuspojava, tardivnu diskineziju i hiperprolaktinemiju te pokazuju veći afinitet za mezolimbičke dopaminske neurone u odnosu na nizak afinitet za nigrostrijatalne dopaminske neurone.

3.5. Kada možemo očekivati odgovor na primijenjene lijekove?

Najkraće vrijeme u kojem očekujemo klinički odgovor na primjenu antipsihotika je 2 do 6 tjedana uz adekvatnu dozu i način primjene.
Kod većine bolesnika do poboljšanja dolazi tijekom trećeg ili četvrtog tjedna liječenja. Najbrže se postiže smirivanje akutnih psihomotornih simptoma (nemir, agresivnost) što nastupa za nekoliko dana do tri tjedna.
Sumanute ideje i halucinacije mogu perzistirati i tijekom 6-8 tjedana, odnosno i znatno dulje.
Potrebno je naglasiti da postoje značajne varijacije u kliničkom odgovoru na primjenu različitih skupina antipsihotika.
Antipsihotik bi trebalo primijeniti u najmanjoj dozi kojom se još postiže antipsihotički učinak, jer se time smanjuje učestalost i ozbiljnost nuspojava.
U starijih bolesnika bit će potrebna manja doza lijeka, a treba znati da postoji doza ispod koje antipsihotici ne pokazuju klinički učinak.

3.6. Koji su neželjeni učinci antipsihotika?

Kao i svi lijekovi, i antipsihotični lijekovi imaju i neželjene učinke. Antipsihotici prve generacije mogu kod nekih bolesnika izazvati neželjene učinke kao što su suha usta, zamućen vid, zatvor, poteškoće mokrenja, vrtoglavica zbog pada tlaka, porast tjelesne težine, poremećaj menstruacijskog ciklusa i drugo. Neke od ovih smetnji obično nestanu nakon nekoliko tjedana liječenja.
Drugi neželjeni učinci koje nazivamo ekstrapiramidalnim nuspojavama mogu biti nemir u nogama, stalna potreba za kretanjem, ukočenost tijela, drhtanje ruku ili tijela, neki neobični pokreti tijela, nevoljni pokreti očima, osjećaj napetosti mišića, usporenost pokreta. Iako su ove smetnje neugodne, one nisu medicinski opasne i ne trebaju plašiti bolesnika. Nakon primjerenog odgovarajućeg postupka (snižavanje doza, primjena dodatnog lijeka ili promjena antipsihotika) iščezavaju. Neželjeni učinci lijeka ne moraju se javiti u svih bolesnika niti na sve lijekove.
Ako ste primijetili da imate neke od ovih smetnji, recite to odmah svom psihijatru. Nemojte prestati uzimati lijek ili smanjivati dozu na svoju ruku. Ako liječnik ustanovi da je riječ o neželjenim učincima lijeka kojeg uzimate, odlučit će treba li smanjiti dozu lijeka, dodati neki drugi lijek ili izabrati drugi antipsihotik.
Antipsihotici druge generacije ovakve nuspojave izazivaju znatno rjeđe ili ih uopće ne izazivaju.

3.7. Što su to ekstrapiramidalne nuspojave?

Ekstrapiramidalne nuspojave su poremećaji pokreta izazvani lijekovima - antipsihoticima.
Češće se javljaju uz antipsihotike prve generacije, a znatno rjeđe uz antipsihotike druge generacije.
Mogu se manifestirati kao Parkinsonizam izazvan antipsihoticima, akutna distonija, akatizija i tardivna diskinezija. Parkinsonizam prouzročen antipsihoticima karakterizira tremor (drhtanje ruku, prstiju), zakočenost mišića, prekomjerna čvrstoća i napetost mišića u mirovanju (rigor) i akinezija - slabija spontanost motoričkih aktivnosti (sporost započinjanja i izvođenja pokreta).
Akutna distonija izazvana antipsihoticima je stalno nenormalno držanje ili grč mišića, a može se manifestirati kao nenormalan položaj glave ili vrata u odnosu na tijelo, grč mišića čeljusti, otežano gutanje, devijacija očiju prema gore (okulogirna kriza). Obično se pojavljuje unutar 7 dana od početka uzimanja ili povećanja doze antipsihotika. Akatizija je subjektivni osjećaj nemira i najmanje jedan od sljedećih pokreta: nervozni pokreti ili ljuljanje nogu dok osoba sjedi, hodanje, cupkanje na mjestu dok osoba stoji, hod gore-dolje, nemogućnost održavanja bilo koje pozicije dulje od nekoliko sekundi. Subjektivne pritužbe uključuju tjeskobu, osjećaj unutarnjeg nemira, najčešće u nogama te poriv da se noge pokreću.

3.8. Kako spriječiti neželjene ekstrapiramidalne nuspojave (tremor, distonije, akatiziju) kao posljedicu uzimanja antipsihotika?

Danas je to vrlo jednostavno jer postoje antipsihotici druge generacije koji u principu ne izazivaju takve nuspojave (olanzapin*) ili tek pri većim dozama (risperidon*). Ranije, kad su na tržištu bili prisutni samo antipsihotici prve generacije te su se nuspojave mogle smanjiti smanjenjem doze lijeka, što baš nije bila jednostavna procedura jer je mogla uzrokovati pogoršanje osnovne bolesti. Stoga su se u terapiju uvodili dodatni lijekovi koji su smanjivali ekstrapiramidalne nuspojave. Naime, treba znati zašto te nuspojave nastaju. Antipsihotici prve generacije blokiraju dopaminske receptore u moždanim putovima koji su odgovorni za finu kontrolu pokreta (ekstrapiramidalni sustav), a gdje je za dobru kontrolu pokreta važna ravnoteža funkcije dopamina i acetilkolina. Blokada dopaminskih receptora uzrokuje pojačanu kolinergičku aktivnost, pa dodavanje lijekova koji smanjuju tu aktivnost (antikolinergici, npr. biperiden*) uspostavlja narušenu ravnotežu dvaju neurotransmiterskih sustava i smanjuje ili sasvim rješava nuspojave.
Osim antikolinergika, u terapiji akutne ekstrapiramidalne nuspojave možemo koristiti i lijekove iz nekih drugih farmakoloških skupina, npr. benzodiazepine, antihistaminike, beta-blokatore ili dopaminske agoniste (lijekove koji oponašaju djelovanje dopamina).
* navedena imena su generička, za tvorničko ime pitajte liječnika ili ljekarnika

3.9. Zašto shizofreni bolesnici dobivaju u terapiji lijek biperiden*?

Ekstrapiramidalne nuspojave znatno ometaju bolesnicima svakodnevnu aktivnost i u dobroj su mjeri razlogom odbijanja uzimanja terapije, stoga je vrlo važno bolesnika poštedjeti tih nuspojava. To je razlog zašto bolesnici uz antipsihotike prve generacije (rijetko druge generacije) primaju i biperiden*. Profilaktička primjena antikolinergika ne preporuča se u rutinskoj praksi već tada, kada su izražene ekstrapiramidne nuspojave (posebice djeca, mlađi ljudi) jer mogu uzrokovati neželjene autonomne nuspojave - dovesti do oštećenja pamćenja, uzrokovati akutnu intoksikaciju te mogu biti zlouporabljeni zbog svojih euforičnih karakteristika. Spomenute nuspojave mogu se povući, reducirati ili prevenirati. Odluka o primjeni antikolinergika donosi se zasebno u svakom pojedinačnom slučaju. Od koristi za donošenje odluke mogu biti: postojanje podatka od ranije u anamnezi o akutnim ekstrapiramidnim nuspojavama; preferiranje profilaktičke medikacije od strane liječnika ili pacijenta: ili kod onih kod kojih će nuspojave dovesti do nesuradnje u liječenju visokopotentnim antipsihoticima. Liječenje antikolinergicima treba reevaluirati nakon akutne faze liječenja i svaki put kod promjene doze antipsihotika.
* navedeno ime je generički naziv, za tvorničko ime pitajte liječnika ili ljekarnika

3.10. Što je to tardivna diskinezija?

Tardivna diskinezija je dugotrajna i ozbiljnija smetnja koja se može pojaviti nakon dugotrajne (nekoliko godina) primjene antipsihotika. Ne mora se pojaviti kod svih bolesnika, čak ni nakon višegodišnjeg uzimanja antipsihotika. Tardivna diskinezija počinje s malim crvolikim nevoljnim pokretima jezika, tikovima lica, nenormalnim pokretima žvakanja i mišića lica. Simptomi se mogu dalje razviti kao nevoljni pokreti jezika, pravljenje grimasa, pucketanje ustima, pućenje usana, mljackanje, žvakanje i pokreti sisanja. Mogu se pojaviti i nevoljni pokreti ruku, nogu, vrata i ramena. Ako primijetite ove simptome, javite se vašem liječniku psihijatru koji će u liječenje uvesti drugi lijek.
Budući da se neželjeni, crvoliki pokreti jezika javljaju kao prvi znak tardivne diskinezije, to je važno da se pri redovitim kontrolnim pregledima bolesnika obrati pozornost na javljanje tog znaka, jer se pretpostavlja da se u ranoj fazi javljanja može izbjeći dalja progresija te potencijalne invalidirajuće nuspojave.
Rizik razvijanja tardivne diskinezije tijekom jednogodišnje primjene antipsihotika prve generacije za mlađe osobe iznosi oko 5%, za starije 25%, a pri korištenju antipsihotika druge generacije za mlađe osobe rizik je oko 0,5% i za starije osobe oko 2,5%. I ovi podaci uvjerljivo govore u prilog korištenja nove, druge generacije antipsihotika.

3.11. Kada i kako mijenjati antipsihotik?

Ukoliko nema zadovoljavajućeg odgovora na izabrani antipsihotik koji smo primijenili tijekom dovoljno dugog vremena (oko 6 tjedana), ukoliko je odgovor djelomičan ili ako nije korištena maksimalna terapijska doza, doza se može prilagoditi. Odluku o promjeni antipsihotika donosimo kada izabrani antipsihotik ne djeluje zadovoljavajuće na pozitivne (psihotične) simptome, negativne simptome ili kada izaziva netolerirajuće nuspojave.
Prije donošenja odluke o promjeni antipsihotične terapije potrebno je razmisliti
1) da li pacijent surađuje (uzima lijek);
2) je li liječen prema pravilima adekvatnog terapijskog pokušaja;
3) ima li nuspojave koje se mogu otkloniti dodatnim liječenjem.

Antipsihotici relativno često izazivaju neželjene nuspojave koje mogu znatno kompromitirati pozitivne rezultate liječenja i nepovoljno djelovati na suradnju pacijenta. Stoga je izbor intervencije na pojavu nuspojava izuzetno važan za uspješnost ishoda liječenja.
Psihijatar treba svoju intervenciju bazirati prema onoj intervenciji koja će maksimalno održati suradnju pacijenta u liječenju.

3.12. Što je to terapija održavanja, a što su depot pripravci lijeka?

Terapija održavanja kod shizofrenih bolesnika važna je za smanjenje rizika ponovne pojave bolesti. Kada nakon primijenjenog liječenja jednim izabranim antipsihotikom dođe do povoljnog odgovora, prelazi se na terapiju održavanja. Preporuča se primjena iste doze s kojom je postignuto poboljšanje u trajanju od 6 mjeseci. Nakon toga preporuča se snižavanje doze svakih 6 tjedana za 10% doze ili postupno u intervalima od 2 do 4 tjedna tijekom perioda od nekoliko mjeseci prema najnižoj efikasnoj dozi.
Terapijske doze u fazi održavanja su niže u odnosu na akutnu fazu.
Depot preparati su esteri aktivnog lijeka u obliku uljne otopine. Radi se o antipsihoticima (zasad samo starim flufenazin*, haloperidol*) koji se primjenjuju intramuskularno (injekcije) u redovitim intervalima svaka tri ili četiri tjedna u dozama od 25 - 50 mg. Spomenuta forma antipsihotika omogućava postupno, sporo otpuštanje aktivne supstance i njeno dulje (prolongirano) djelovanje. Depot preparati imaju prednosti pred oralnom terapijom u slučajevima kada bolesnik ne surađuje u liječenju, kada je zaboravljiv ili zbog nekog drugog razloga nije u stanju redovito uzimati propisanu terapiju.
* navedena imena su generička, za tvorničko ime pitajte liječnika ili ljekarnika

3.13. Koliko dugo je potrebno uzimati lijekove?

Nužno je redovito uzimati lijekove u akutnoj fazi bolesti i fazi stabilizacije bolesti čak i kada više nema izraženih simptoma bolesti. Redovito uzimanje lijekova može znatno smanjiti rizik ponovne pojave bolesti. Uz redovito uzimanje lijekova, kad se i pojavi sljedeća epizoda, ona se pojavljuje kasnije, traje kraće ili su simptomi blaži.
Incidencija recidiva bolesti u shizofrenih bolesnika tijekom 12 mjeseci je 65-80% ako ne primaju terapiju antipsihoticima, u usporedbi sa oko 25% bolesnika koji redovito uzimaju antipsihotike. Ukoliko se radi o prvoj psihotičnoj epizodi, a bolesnikovo stanje je stabilno tijekom 9 -12 mjeseci, terapija održavanja može se smanjiti, a trebala bi trajati najmanje godinu dana. Nakon druge psihotične epizode terapija održavanja trebala bi trajati 5 godina. Ako ste pak imali više epizoda bolesti ili su epizode česte sa nezadovoljavajućim oporavkom između epizoda, preporuča se dugotrajno pa i doživotno uzimanje antipsihotika. Moguće je da psihijatar u dogovoru s Vama preporuči prekid uzimanja terapije. To se može pokušati nakon prve epizode bolesti kada najmanje jednu godinu nemate više znakova bolesti.
Odluku o prekidu terapije nikad ne donosite sami, o tome razgovarajte sa svojim psihijatrom.


4. Specifičnosti liječenja

4.1. Što je to terapijska rezistencija i postoje li druge metode liječenja osim liječenja lijekovima?

Refrakternost (rezistentnost) na terapiju definira se kao neuspjeh postizanja prihvatljive remisije simptoma (stabilizacije stanja) u bolesnika koji su liječeni sa dva stara antipsihotika iz različitih grupa u adekvatnoj dozi i trajanju terapije. Različiti činitelji mogu utjecati na bolesnikov odgovor na liječenje antipsihoticima, stoga treba razmotriti sljedeće: prvo je potrebno isključiti nesuradljivost bolesnika, odnosno ne uzimanje lijeka. Drugi činitelji na koje treba misliti su bioraspoloživost antipsihotika tj. (terapijski prozor) različiti odgovori na manje ili veće doze lijeka (neki bolesnici pokazuju poboljšanje kada im se smanji doza lijeka). Treba spomenuti da su sa slabijim terapijskim odgovorom na antipsihotike povezani npr. istodobna zlouporaba alkohola ili poremećaji osobnosti.
Nakon neuspjeha terapije antipsihoticima, preporuča se liječenje klozapinom* (također spada u skupinu novih antipsihotika), ali zbog mogućih nuspojava (agranulocitoze) potrebno je redovito praćenje bijele krvne slike.

Elektrostimulativna terapija (EST)
U liječenju shizofrenih bolesnika koji su rezistentni na antipsihotike moguće je i liječenje elektrostimulativnom terapijom, ranije nazivanom elektrošok ili elektrokonvulzivnom terapijom. Budući da su oba ranija naziva i netočna (nema ni izazivanja šokova ni konvulzija) i poprimila su zastrašujuću konotaciju za bolesnike, mi već nekoliko godina zagovaramo i rabimo naziv elektrostimulativna terapija.
Elektrostimulativna terapija je vrlo uspješna, sigurna, dugo godina primjenjivana terapija u liječenju shizofrenih bolesnika kod kojih je dokazana terapijska rezistencija i nalaze se u ranoj fazi akutnog pogoršanja, kod kojih dominira afektivna ili katatona simptomatika ili iskazuju izrazito suicidalno ponašanje. Preporuča se od 8 - 12 tretmana uz mogućnost kombinacija sa psihofarmacima.

4.2. Izazivaju li antipsihotici ovisnost?

Antipsihotici ne izazivaju ovisnost, ne truju bolesnika, ne kontroliraju mozak, mišljenje i ponašanje, nego pomažu bolesniku da sredi svoje misli koje su često konfuzne, pomažu bolesniku da realnije doživljava svoju okolinu i kontrolira svoje ponašanje. Neki puta bolesnici koji ne prihvaćaju terapiju, to odbijanje terapije opravdavaju tobožnjim strahom od stvaranja ovisnosti od antipsihotičkih lijekova. Stoga je vrlo važno, već na samom početku liječenja naglasiti kako su antipsihotici lijekovi koji nemaju ni najmanju mogućnost izazivanja ovisnosti kako bi bolesnik lakše prihvatio ideju trajnijeg uzimanja lijeka.

4.3. Mogu li se lijekovi uzimati za vrijeme trudnoće i dojenja?

Liječenje antipsihoticima bi trebalo izbjegavati za vrijeme trudnoće, osobito u prvom tromjesečju. Ako je potrebno liječenje trudnica, preporuča se primjena visokopotentnih antipsihotika. Većina antipsihotika izlučuje se u majčinom mlijeku stoga se ne preporuča dojenje tijekom liječenja antipsihoticima. Nema nikakvih posebnih podataka da bi antipsihotici prve generacije mogli izazivati fetalne abnormalnosti, no opreza nikad dosta. Treba reći da se manje fetalne abnormalnosti mogu javiti i tijekom normalne trudnoće, a kad bi se istodobno uzimao i lijek sigurno bi se to pripisalo učinku lijeka. Međutim, ponekad se i tijekom trudnoće moramo odlučiti za primjenu antipsihotika jer puno više štete i za majku i za dijete može nastati ako se ne intervenira pravovremeno. U tim slučajevima potrebna je klinička mudrost da se pravilno odvagne odnos rizika i koristi i da se donese najbolja odluka.

4.4. Razlikuje li se primjena antipsihotika u starijih bolesnika?

Pri primjeni antipsihotika u bolesnika starijih od 65 godina treba obratiti pozornost na promjene u apsorpciji i izlučivanju lijeka, kao posljedica fizioloških osobina starijih ljudi. Liječenje treba započeti vrlo malim dozama i postupno ih povećavati ovisno o podnošljivosti i postignutom učinku, a za očekivati je da će klinički učinak biti postignut primjenom relativno manjih doza antipsihotika u odnosu na one koje rabimo u mlađih dobnih skupina.

4.5. Mogu li se uz lijekove za liječenje shizofrenije uzimati drugi lijekovi?

Prema procjeni psihijatra u slučajevima kada su psihotični simptomi dobro kontrolirani uz antipsihotike mogu se primjenjivati i neki drugi lijekovi, npr. lijekovi kojima smanjujemo unutarnji nemir, napetost i anksioznost (anksiolitici), lijekovi kojima reguliramo i poboljšavamo san (hipnotici) te lijekovi kojima poboljšavamo raspoloženje (antidepresivi).

4.6. Kakva je uloga psihosocijalnog liječenja i rehabilitacije?

Osim farmakološkog liječenja, važni su i drugi oblici liječenja (psihosocijalne metode, rehabilitacija) i oni se međusobno nadopunjuju. Mnogi bolesnici, osobito nakon akutne faze bolesti imaju poteškoće u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa, stoga su drugi oblici liječenja (rehabilitacija, edukacija, psihoterapija, grupe samopomoći) važni i u toku akutne epizode, a još više nakon oporavka od akutnih simptoma bolesti.

4.7. Pomaže li psihoterapija u liječenju shizofrenije?

Psihoterapija može pomoći bolesniku da dosegne maksimalno moguće socijalno funkcioniranje u odnosu na njegove realne kapacitete. Preporučuje se suportivna psihoterapija koja je više orijentirana na realne probleme u sadašnjosti. Od osobite je važnosti edukacija bolesnika o bolesti. Uspješna socijalna prilagodba može djelovati na smanjenje rizika ponovne pojave bolesti. Uz pomoć psihoterapije pacijent može naučiti lakše živjeti sa svojom bolešću, steći socijalne vještine, poboljšati međuljudske odnose, smanjiti socijalnu izolaciju i općenito poboljšati svoju kvalitetu života. U psihoterapijskom procesu bolesnici postupno uče sve bolje razumijevati sebe i svoje probleme, razlikovati stvarno od nestvarnog. Psihoterapija nije zamjena za farmakoterapiju, ali uspješno nadopunjuje farmakoterapiju koja je temelj liječenja shizofrenije.

4.8. Kada i kako provoditi rehabilitaciju shizofrenih bolesnika?

U fazi stabilizacije važne su rehabilitacijske metode i psihoterapija koje znatno mogu utjecati na smanjenje ovih simptoma ili pak naučiti bolesnika da s njima lakše živi. Rehabilitacija uključuje nemedicinske metode s naglaskom na vježbanju socijalnih i radnih vještina. Cilj rehabilitacije je pomoći osobi da poboljša radne i socijalne vještine neophodne za rad i život izvan zaštićene bolničke sredine. Važno i obvezno je u rehabilitacijski proces uključiti obitelj bolesnika, te njegovu bližu i širu društvenu okolinu. Pitajte Vašeg liječnika ili se raspitajte sami za rehabilitacijske programe na području gdje živite.


5. Stigma

5.1. Što je to stigma?

Stigma znači negativno obilježavanje osobe samo zato što ima dijagnozu psihičke bolesti, a najčešće se to odnosi na shizofreniju. Ona je povezana s predrasudama, tj. negativnim stavovima koji su utemeljeni na pogrešnim činjenicama da se shizofrenija ne može liječiti.
Stigma je, u načelu, uzrokovana kombinacijom neznanja i straha, što je podloga stvaranju ukorijenjenih mitova i predrasuda. Gledajući povijesno, shizofrenija je kao bolest ostala za javnost jedno od rijetkih medicinskih područja uz čiji se spomen vezuje osjećaj nelagode, straha, predrasuda i izbjegavajućeg ponašanja.
Kombinacija teške psihičke bolesti, diskriminacije i stigmatiziranosti može biti pogubna za psihičke bolesnike i kroz povijest je igrala veliku ulogu u njihovoj emocionalnoj i socijalnoj izoliranosti od drugih ljudi te produbljivanju njihovih patnji. Česta posljedica stigme jest diskriminacija koja spada u tešku povredu osnovnih ljudskih prava. Psihički bolesnici se često i neopravdano doživljavaju kao opasni, nesposobni i neodgovorni što uzrokuje njihovu izolaciju, beskućništvo i ekonomsko propadanje. Time se uvelike smanjuju mogućnosti za normalan život, rad, liječenje, rehabilitaciju i povratak u društvenu zajednicu.
Zbog diskriminacije, osoba s psihičkim poteškoćama se često socijalno izolira i osamljuje te se osjeća neshvaćenom. Srećom, postoje pokazatelji kako se diskriminacija smanjuje u pojedinim društvima. Tomu pridonosi tolerancija i razumijevanje koji zamjenjuju predrasude i stigmatizaciju.
Također, mediji su ti koji često povezuju psihičke bolesnike i sklonost kriminalnim djelima, iako se dobro zna da ne postoji signifikantna povezanost. No ta se činjenica prešućuje, a sve u cilju poboljšanja marketinške dobiti koja je bazirana na bombastičnosti i pikantnim naslovima.

5.2. Predrasude prema psihičkim bolesnicima

Predrasude prema psihičkim bolesnicima raširene su u javnosti. Osobe s psihičkim poremećajima često se potpuno neopravdano smatraju opasnima i neodgovornima, a psihički se poremećaj često tumači kao karakterna slabost. Uslijed neznanja, ustanove za liječenje psihičkih bolesnika često se smatraju represivnima, a samo liječenje kao nešto neuspješno.

U vremenu kada se hrvatska psihijatrija suočava s reorganizacijom sustava zdravstvene zaštite i prijelazom iz institucionalne u organizaciju po tipu psihijatrije u zajednici, razvijaju se programi podrške za pacijente i njihove obitelji s ciljem poboljšanja zdravstvene skrbi i što boljom reintegracijom pacijenata u zajednicu.

5.3. Što nas čeka u budućnosti u borbi protiv stigme?

Prema dosad objavljenim rezultatima istraživanja Svjetske psihijatrijske organizacije poznato je da posljedice stigme i negativnih i diskriminirajućih stavova društvene zajednice prema psihijatrijskim bolesnicima stvaraju značajne poteškoće u liječenju takvih bolesnika, tijeku njihove bolesti i prihvaćanju u društvu.
Smanjenje stigmatizacije i negativnog stava prema psihijatrijskim bolesnicima u društvu, neobično je važno. Time se postiže niz značajnih poboljšanja, kao što su bolje prepoznavanje, ranije postavljanje dijagnoze i učinkovitije liječenje psihičkih bolesnika. Smanjuje se broj bolnički liječenih bolesnika i trajanje bolničkog liječenja, a ostvaruje se i ušteda u potrošnji lijekova. Posljedično se osigurava bolje funkcioniranje obitelji bolesnika te brža i kvalitetnija reintegracija psihičkih bolesnika u zajednici. Tako se postiže i ušteda sredstava cjelokupne društvene zajednice i ostvaruje se razvoj suvremenog sustava zaštite mentalnog zdravlja.
Uvidjevši veliki značaj ove problematike za razvoj modernog društva, Svjetska psihijatrijska organizacija (WPA) 1996. godine pokreće globalni program zaštite oboljelih od shizofrenije i drugih psihičkih bolesti, boreći se protiv stigmatizirajućih stavova i diskriminacije opće društvene zajednice. Na razvoju spomenute ideje svakodnevno rade i uključuje se brojna psihijatrijska društva i udruge iz cijelog svijeta. Objavljena su i provedena brojna istraživanja i projekti europskih zemalja (Austrija, Švicarska, Španjolska, Njemačka, Poljska, Slovačka) te zemalja svijeta (Kanada, Indija, Australija, SAD).

Revidirane zajedničke i temeljne točke programa su:
  • poboljšanje znanja u javnosti o psihičkim bolestima,

  • edukacija i podrška obitelji oboljelih,

  • stvaranje međunarodne mreže centara povezanih zajedničkom odrednicom borbe protiv stigme u cilju poboljšanja kvalitete života shizofrenih bolesnika,

  • temeljni cilj mreže je poticanje i izmjena znanja i iskustava vezanih uz psihičke bolesnike.

Jedan od temelja dobrog provođenja programa treba biti dobra edukacija javnosti jer je upravo neznanje i neinformiranost temelj stvaranja predrasuda bilo koje vrste. U tom smislu važna je i uloga medija, koji mogu objektivnim iznošenjem činjenica, za razliku od senzacionalističkih naslova i tekstova, značajno pripomoći skidanju stigme vezane uz psihijatriju.


6. Svakodnevica

6.1. Smiju li shizofrene osobe pušiti?

Shizofrenim osobama savjetuje se da ne puše, kao i svim drugim osobama jer pušenje šteti zdravlju svake osobe, a štetnost se povećava porastom količine uzetih cigareta.

6.2. Smiju li shizofrene osobe piti alkohol?

Kao i kod cigareta, savjetuje se izbjegavanje uzimanja većih količina alkohola. Uzimanje manjih količina alkohola (1 čaša vina dnevno), ukoliko je to odobrio liječnik (ovisno o terapiji koju osoba prima i općem tjelesnom stanju), nije zabranjeno ni kod shizofrenih osoba.

6.3. Smiju li se shizofrene osobe baviti planinarenjem?

Bavljenje tzv. mirnim sportovima, kao što su rekreacijsko planinarenje, savjetuje se osobama koje boluju od shizofrenije jer uz to što je to jedan od zdravih načina življenja to je i prilika za socijalizaciju i druženje.

6.4. Smiju li se shizofrene osobe baviti alpinizmom i rizičnim sportovima?

Shizofrenim osobama ne savjetuje se bavljenje rizičnim sportovima jer oni iziskuju potpuno psihofizičko zdravlje, pojačan psihofizički napor i naporne treninge za koje shizofrene osobe nisu spremne.

6.5. Mogu li shizofrene osobe biti dobri prijatelji?

Da, shizofrene osobe također imaju razvijenu emotivnu sferu života i na području prijateljstva one mogu puno dati.

6.6. Smiju li shizofrene osobe raditi na kompjuteru?

Shizofrene osobe, koje su pod terapijom, mogu se baviti kompjutorima i raditi sve na tom polju kao i zdrave osobe.

6.7. Smiju li shizofrene osobe posjećivati rock koncerte?

Da, shizofrene osobe mogu kao i svi ostali sudjelovati u javnom i društvenom životu što uključuje i posjećivanje koncerata.

6.8. Mogu li shizofrene osobe upisivati visoke škole i fakultete?

To ovisi o njihovim mentalnim kapacitetima, jer za shizofrene osobe ne postoje posebna ograničenja glede upisivanja visokih škola i fakulteta. Veliki je broj shizofrenih bolesnika završio uspješno i srednjo-školsko i visokoškolsko obrazovanje, da ne spominjemo i dobitnika Nobelove nagrade koji se godinama ranije liječio od shizofrenije.

Izvor: PlivaZdravlje.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 19:46 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Depresivac u obitelji


Umjesto potpore obitelji i prijatelja, depresivac većinom nailazi na nerazumijevanje, prijekor, podsmijeh i izbjegavanje

Depresija je bolest koja izaziva neke od najtežih patnji koje čovjek može iskusiti. Odgovorna je za najveći broj izvedenih suicida i pokušaja suicida (65 - 70 posto) te izrazito umanjuje kvalitetu života.

Unatoč tegobama, kod vrlo malog postotka oboljelih (10 - 30 posto, ovisno o sredini) uslijedi pravodobna dijagnoza te ispravno i dovoljno dugo liječenje. Jedan od razloga za takav paradoks je vrlo slaba informiranost javnosti o prirodi depresije i mogućim terapijama. Što je sredina kulturno i gospodarski zaostalija, to je neshvaćanje depresije raširenije, a time su manja mogućnost da pacijent dobije ispravnu dijagnozu i terapiju.

Malo koja bolest nosi toliku stigmu, a privlači toliko malo suosjećajnosti kao depresija. Iako obitelj i prijatelji moraju depresivnoj osobi pružiti maksimalnu potporu i utjehu te voditi računa da redovito uzima propisanu terapiju, depresivac u većini slučajeva nailazi na nerazumijevanje, prijekor, podsmijeh i izbjegavanje.
Da ne dožive diskriminaciju, mnogi depresivci svoje stanje uz napore taje od okoline, što obično podrazumijeva i izbjegavanje liječnika i propuštanje terapije.

Kad mozak „boli”

Ljudi lakše prihvaćaju spoznaju da imaju depresiju ili neku srodnu bolest, poput bipolarnog poremećaja (manične depresije) ili anksioznosti (tjeskobe) kad im se objasni da ta stanja u pravilu nisu psihotična, da su biološke prirode kao i svaka bolest, da od njih boluju stotine milijuna ljudi na svijetu te da postoje djelotvorne i bezbolne terapije.

Mnogi se odluče na terapiju kad shvate da je depresija tjelesna bolest kao i dijabetes, visoki tlak ili artritis, te da je ona bolest dijelova mozga i žlijezda koje reguliraju raspoloženje.
U mozgu postoji centar za raspoloženje, skup struktura koji služe za održavanje duševnog blagostanja. Raspoloženje je jedna od vitalnih funkcija zato što donosi želju za životom. Kad je raspoloženje kronično i duboko narušeno, dolazi do želje za smrću, na koju mnogi reagiraju tako što si sami pokušavaju oduzeti život, ili tako što se zapuštaju ili izlažu smrtonosnim rizicima.
Depresija može biti kronična, doživotna, a može se javiti jednokratno, bilo spontano ili nakon proživljenog stresa, te se povući spontano ili uz pomoć terapije.
Dobra farmakološka terapija uz vitamine i minerale, kvalitetna prehrana bogata složenim ugljikohidratima te svježim voćem i povrćem, mahunarkama i integralnim žitaricama, uredno spavanje, redovno kretanje, humoristički sadržaji, hobiji i bogat društveni život mogu omogućiti i kronično depresivnoj osobi da se osjeća dobro i vodi zadovoljavajući život.

Kad obitelj ne shvaća...

Predrasude i zablude o depresiji mogu se podijeliti u dvije skupine: u jednu spadaju ignorantsko nepriznavanje depresije kao bolesti, umanjivanje njezine ozbiljnosti i omalovažavanje pacijentovih patnji; druga obuhvaća mišljenja da je depresija oblik ludila (psihoze).
„Moj otac mjesecima nije prihvaćao ili shvaćao da su moja tuga, potištenost, plačljivost i bezvoljnost znakovi da sam bolesna i da mi treba liječnička pomoć. Samo bi me prekoravao, tjerao da se ‘trgnem’ i da prestanem nešto izigravati. Kad sam spomenula psihijatra, govorio je kako neće da se pročuje kako mu je kćer luda. Srećom, otišla sam u Zagreb na studij gdje sam samoinicijativno potražila liječničku pomoć”, priča Valerija s jednoga našeg otoka.
Valerija se nakon dulje terapije antidepresivima oporavila i već se tri godine dobro osjeća. Ocu je poslala članke o depresiji iz različitih časopisa, uključujući i Vaše zdravlje. „Mislim da je shvatio koliko je bio u krivu i ispričao mi se zbog nerazumijevanja.”
Tko zna koliko je depresivnih osoba od članova obitelji, da ne spominjemo poslodavce ili suradnike, umjesto svesrdne podrške dobilo optužbe za „simuliranje” ili uvrede da su „ludi”? Iako je takvo postupanje u pravilu motivirano neznanjem ili strahom od nepoznatoga, a ne zlom namjerom, u njemu postoje elementi kaznenog djela, baš kao i u sprječavanju oboljelih da dobiju medicinsku njegu u slučaju frakture, srčanog udara ili dijabetesa.

Kad oboljeli ne shvaća...

Katkad je situacija obrnuta. Bližnji su ti koji uočavaju da osoba ima depresiju, a drugima i sebi odbija priznati da je bolesna, osobito tražiti pomoć od psihijatra. I ovdje je krivnja dijelom na okolini koja „šuška” da psihijatrima idu oni koji nisu normalni ili na zabludama da se čovjek s depresijom može nositi samostalno, snagom volje.
Tada je na bližnjima težak zadatak da navedu oboljelog na odlazak liječniku, započinjanje i provođenje terapije. Što zbog predrasuda, što zbog samog utjecaja bolesti, koja katkad dovodi do zatvaranja u sebe, može biti vrlo teško privoljeti osobu na liječenje.
”Nije mi ništa”, „pusti me na miru”, „hoćeš reći da sam lud”, neke su od reakcija osoba koje odbijaju liječničku pomoć i liječenje. Naravno, nemoguće je bilo koga prisiliti na odlazak liječniku ili uzimanje lijekova. Tek ako je uočljiva suicidalna sklonost, dopušteno je liječnicima da interveniraju i hospitaliziraju osobu protiv njezine volje.

Nenametljiva prisutnost

Ako nemate i niste imali depresiju, ne možete znati kako se osjeća bolesna osoba, ali joj možete pružiti suosjećanje, moralnu potporu i nenametljivu prisutnost.
Prije svega morate biti svjesni da je depresija stanje na koju osoba ne može utjecati pozitivnim mislima i voljnim naporom, kao što na taj način nije moguće odagnati migrenu ili sniziti tlak. Znajte i da depresija može, ali i ne mora biti uzrokovana stvarnim vanjskim stresovima. Kao što od raka pluća može oboljeti i netko tko nikad nije bio izložen duhanu, tako i od depresije može oboljeti i netko tko živi u idealnim uvjetima.

Najpogubnije zablude o depresiji
- Depresija ne postoji, to je izmišljena ili umišljena bolest.
- Depresivac bi sam sebe mogao izliječiti pozitivnim mislima ili snagom volje.
- Depresivca treba dobro izgrditi ili istući da se trgne.
- Depresija je ludilo i one koji je imaju treba izbjegavati.
- Tko odlazi psihijatru, nije normalan i s njim ne treba imati posla.

Kako treba postupiti


  • Izrazite pred depresivnom osobom svoj brigu i sugerirajte posjet liječniku, bez forsiranja.

  • Recite da ćete u potpunosti razumjeti i podržati njezin odlazak liječniku i eventualnu terapiju.

  • Podsjetite je da je depresija toliko česta da je zovu „psihijatrijskom hunjavicom”, tako da zna da nije sama u svojoj patnji.

  • Dajte joj nadu. Recite da ste čitali u stručnim časopisima da se većina i najtežih depresivaca oporavi.

  • Ako počne terapiju, pratite uzima li lijekove i odlazi li na kontrole i(li) terapijske seanse.

  • Želi li pričati o svojim tegobama, slušajte je, ali je nemojte siliti na razgovor. Nekomunikativnost može biti posljedica bolesti, a forsiranje tjera na još dublje povlačenje.

  • Ne govorite joj da „ne plače”, jer je plakanje korisno za osobu koja ima potrebu za tim.

  • Nikad nemojte reći „ti nemaš razloga biti depresivna”, „drugi žive teže pa nisu depresivni”, „ti si razmažen” ili „trebao bi sazreti.”

  • Nikad se nemojte šaliti na njezin račun, ali možete humor nalaziti u drugim stvarima.

  • Podsjetite je na njezine kvalitete i uspjehe. Čak i ako ne reagira oduševljeno, bit će zahvalna na vašim riječima.
Izvor: Vaše Zdravlje

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:48 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Mlijekom protiv tjeskobe


Prirodni borac protiv tjeskobe
Sigurnost i učinkovitost mliječnog peptida potkrijepljene su kliničkim studijama


Kravlje mlijeko oduvijek se smatralo zdravim i smirujućim napitkom koje nas lako uvodi u spavanje. Sadrži molekule slične benzodijazepinima (vrsta sedativa), ali u vrlo niskoj koncentraciji - samo nekoliko mikrograma na litru mlijeka. Kazeini, glavne bjelančevine mlijeka, poznat su izvor biološki aktivnih peptida koji prema rezultatima brojnih znanstvenih studija pokazuju anksiolitičku aktivnost (protiv tjeskobe) te relaksirajuće, uspavljujuće, ali i osvježavajuće djelovanje.
Sigurnost i učinkovitost mliječnog peptida potkrijepljene su u kliničkim studijama uz uporabu placeba na ljudima dobrovoljcima i životinjama. Pokazalo se da je jednako učinkovit kao benzodijazepini (npr. Xanax, Valium, Dijazepam...). Najbolje je od svega što, za razliku od benzodijazepina, mliječni peptid ne uzrokuje ovisnost ili gubitak pamćenja. Također, ovaj potpuno prirodni mliječni triptički peptid nema nuspojava kao što su ovisnost, pospanost (somnolencija), gubitak pamćenja ili neželjene interakcije s drugim lijekovima. Za mentalnog Stroop testa kod kontrolne skupine u stresnim uvjetima očitovalo se 21-postotno povećanje sistoličkog i dijastoličkog tlaka, dok se kod grupe koja je dobivala mliječni peptid sistolički tlak povisio samo 14 posto, a dijastolički 16 posto. Mliječni peptid pomaže i sniženju razine kortizola, ključnog pokazatelja bolesti srca. Kortizol je supstancija koja uzrokuje ubrzanje rada srca, povišenje krvnog tlaka i pad imuniteta.
Primjena prirodnoga mliječnog peptida diljem svijeta omogućuje medicinskim profesionalcima da kod pacijenata pobijede strah, tjeskobu i nesanicu te razna stresna stanja.

Izvor: Vaše zdravlje

O čemu dalje želite čitati?

...

- 11:33 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Panični poremećaj


Iza fasade paničnog poremećaja kriju se osobe koje svemu u životu prilaze sa strahom i zabrinutošću, socijalno su nesigurne i stalno sumnjaju u svoje sposobnosti

Priča Marine K.
Do svoje dvadesetdruge godine bila sam normalna djevojka koja se nakon završene srednje škole zaposlila i upisala fakultet. Bez obzira na to što sam radila i studirala, mnogo sam izlazila van. Bila sam komunikativna i otvorena osoba. No, događaj koji je uslijedio promijenio je mene i moj život.
Sve je počelo jednog vikenda kad su roditelji otišli na more. Bila je subota i društvo se skupilo kod mene. Popila sam pola čaše bambusa i kako je bilo marihuane, iz čiste radoznalosti povukla sam dva dima. Nisu prošle niti dvije sekunde, a ja sam se počela osjećati nestvarno. Javio se upravo nepodnošljiv strah, lupanje srca i tako jako gušenje da sam bila sigurna da umirem. Imala sam osjećaj da su mi duša i misli odvojeni od tijela. Zatim sam osjetila pritisak u glavi, u rukama kao da su mi se žile stiskale, suhoću u ustima i jaku žeđ. Počela sam hodati, stalno piti vodu i govoriti da se sa mnom nešto događa, da osjećam pritisak, ne mogu disati, neka zovu Hitnu pomoć. Strah je bio neizdrživ, a osjećaj bliske smrti i ludila neopisiv. Trajalo je samo 20 minuta, ali nakon toga više nisam bila ista osoba. Cijeli dan prestrašena očekivala sam da ću poludjeti, uostalom, kao i sljedećih mjeseci.
Navečer su se vratili roditelji i sve sam im ispričala. Nisu me ozbiljno shvatili, ali su me ipak odveli liječniku opće prakse, koji me poslao na pretrage krvi i štitnjače. Naravno, svi su nalazi bili dobri, premda sam na neki način molila Boga da mi nešto nađu samo da se riješim tih misli i osjećaja.
Stalno sam imala jake strahove i osjećaj da ću dobiti infarkt. Bojala sam se svake svoje misli i svega što sam vidjela. Ljude oko sebe nisam registrirala, sve oko mene bilo je rasplinuto. Osjećala sam samo strašnu duševnu bol.
Ne možete zamisliti kako je to kad vlastite misli bole. Smršavjela sam 10 kilograma i izgledala anoreksično. Nikud se nisam mogla samostalno kretati, a nisam mogla ni zamisliti da sama uđem u tramvaj ili autobus. Uvijek su roditelji ili dečko morali biti pored mene. Nisam mogla sama ostati kod kuće. Strah da mi se može nešto strašno dogoditi, a da nikoga neće biti da pozove Hitnu potpuno bi me blokirao. Povukla sam se u sebe, nisu me zanimale teme koje su zanimale moje prijatelje, osjećala sam se kao robot, bezvoljno, tužno i puna loših misli.
Moja je želja riješti se toga do kraja, jer živjeti s tim nije lako niti jednostavno. Već se dugo mučim s bolešću, skupila sam kilogram nalaza, ali se i dalje osjećam samo napola živom. Ipak, ne gubim nadu da i za mene ima pomoći.
Priča Marine K. slična je priči mnogih ljudi koji su oboljeli od paničnog poremećaja. U prošlosti se točna dijagnoza paničnog poremećaja rijetko postavljala, već se tražila tjelesna bolest. Bolesnici su često dolazili s hrpom nalaza, najčešće štitnjače i srca, a prava dijagnoza je izmicala. A odgođeno i nepotpuno liječenje paničnog poremećaja može dovesti do kronificiranja i razvoja depresije. U teškim slučajevima, bolesnici su potpuno nesposobni za samostalan život.
Srećom, danas je situacija drukčija. Panični poremećaj je definirano stanje i na njega se misli pri svakom stanju u kojem lupanje srca i jaki strah izbezume pacijenta. Rana dijagnoza i energična terapija poboljšali su prognozu bolesti. Terapijska praksa znatno se poboljšala i naglasak stavlja na antidepresive. Nije rijetkost da bolesnici već nakom dva do tri mjeseca potpuno ozdrave. To još uvijek ne znači da je liječenje gotovo. Ono mora trajati mnogo dulje jer je bolest sklona vraćanju.

Simptomi koji prate napade straha...

Osnovno obilježje su napadi straha ili užasa s iznenadnim početkom, praćeni osjećajem nadolazeće propasti. Napadi se mogu javiti iz čista mira, ali su češći nakon konzumacije pića s kofeinom, marihuane i drugih droga. Uz te napade prisutni su i sljedeći simptomi:

- lupanje srca i ubrzan puls
- bol u prsištu i gušenje
- drhtanje
- vrtoglavica i nesigurnost
- osjećaj nestvarnosti (derealizacija)
- osjećaj odvojenosti od sebe (depersonalizacija)
- mučnina
- strah od ludila i gubitka kontrole
- strah od nagle smrti
- navale topline, hladnoće, strujanja ili bockanja.

Naznake već u djetinjstvu

Iza fasade paničnog poremećaja leže osobe koje svemu u životu prilaze sa strahom i zabrinutošću, socijalno su nesigurne i stalno sumnjaju u svoje sposobnosti. One već u djetinjstvu imaju strahove, neurovegetativne simptome i znakove. Najčešće su to crvenjenje lica, znojenje dlanova, lupanje srca, osjećaj kao da će pasti u nesvijest, nelagoda u društvu starijih i autoritativnih ljudi. Tijekom djetinjstva kod njih se može javiti enureza (noćno mokrenje), noćni strahovi, spastični kolon, migrena, astma, alergije ili povišena reaktivnost autonomnog živčanog sustava. Jače je izražen strah od odvajanja, koji se najčešće očituje kao fobija od škole. Ponašanjem dominira pasivnost i izbjegavanje svih situacija koje mogu izazvati strah. Pokazuju sklonost sanjarenju, idealiziranju, nemaju takmičarski duh i ponašanje. Njihova percepcija drugih ljudi pomalo je naivna jer ne mogu procijeniti skrivene namjere loših ljudi. Stalno su razočarani, ali ne mijenjaju ponašanje. Neki od njih nemaju sposobnost pratiti svoje psihološke procese i uvjereni su da boluju od tjelesne bolesti. Tek kad im krene nabolje uvjere se u suprotno.

Antidepresivi - temelj liječenja

U liječenju se najuspješnijim pokazao integralni model, u kojem se sukcesivno primjenjuju svi postupci koji su se u dosadašnjoj praksi pokazali uspješnima.

Temelj današnjeg liječenja su antidepresivi, a anksiolitici se upotrebljavaju kraće vrijeme. Liječenje lijekovima učinkovito otklanja napade panike, ali ne djeluje na izbjegavajuće ponašanje. S druge strane, psihoterapija ne djeluje na učestalost i snagu paničnih napada, ali je učinkovita u liječenju izbjegavajućeg ponašanja. Znači, potrebno je oboje.
Psihijatar koji se drži integrativnog modela primjenjuje ove postupke u određenom slijedu, korak po korak. Prvo se intenzivnim psihofarmakološkim liječenjem uklanja napade panike, a zatim intenzivira psihoterapija, kojom se pacijenta osposobljava da pobijedi strah od straha i počne se samostalno kretati. Za takav postupak potrebno je dosta vremena i strpljenja jer je oporavak spor, a požurivanje i preveliko očekivanje često vode do zastoja u liječenju i pogoršanja.

Strpljivim radom s pacijentom ohrabrujemo svaki napredak i stimuliramo da ide korak dalje. Korak po korak i pacijent će doći u stanje u kojem će i bez pomoći psihijatra raditi sve ono čega se bojao: izlaziti sam na ulicu, čekati u redu u banci ili pošti, voziti se tramvajem i autobusom, sam voziti auto...

Marina je danas dobro. Radi puno radno vrijeme, a uskoro planira i udaju. Izbjegava kofein i nikotin, marihuana joj više ne pada na pamet i nastoji živjeti zdravim i sadržajnim životom. Rijetko joj se javljaju ružna sjećanja, ali je naučena živjeti u sadašnjosti. Sve više razmišlja o materinstvu i u tome ima punu podršku psihijatra.

Izvor: Vaše zdravlje




PANIČNI POREMEĆAJ - Prava bolest ili umišljeni osjećaj

Panični poremećaj je prisutan u oko 2% populacije, sa većom učestalošću kod žena. Procjenjuje se da čak 2,5 milijuna Amerikanaca pati od ovog poremećaja.

Prvi panični napadaj se obično događa između 18. i 24. godine života i često je isprovociranom stresnom situacijom ili nekom novom situacijom kao što je npr. trudnoća ili razdoblje nakon poroda.

Samo trajanje ove bolesti je individualno, kod nekih osoba traje svega nekoliko mjeseci dok kod nekih traje godinama.

Pacijenti sa paničnim poremećajem su često neshvaćeni od okoline i liječnika, obično se smatraju osjetljivim osobama pretjerano zabrinutim za svoje zdravlje.

Što je u stvari panični poremećaj?

Panični poremećaj se karakterizira napadima paničnog straha, koji nastaju spontano, iznenada i udruženi su sa tjelesnim simptomima (npr.lupanje srca). Ono što je važno je da oni nikada nisu uvjetovani životno opasnim situacijama, ni prisustvom drugih psihijatrijskih ili tjelesnih bolesti. Može se javiti osjećaj gubitka kontrole, strah od smrti ili ludila. Napadi panike obično prestaju spontano unutar 30 minuta.

Tipičan pacijent koji pati od paničnog poremećaja kontinurano vrši raznovrsne liječničke i dijagnostičke pretrage pokušavajući otkriti razloge napadaja straha. Zbog tjelesnih simptoma koji su često prisutni u vrijeme napadaja kao što je lupanje srca ili otežano disanje, većina pacijenata je uvjerena da ima neku bolest ili zdravstveni poremećaj.

No, većina tih pretraga obično ne otkrije nikakve objektivne znakove bolesti, što kod tih osoba izaziva dodatan osjećaj nerazumijevanja, nepovjerenja i straha. Ukoliko liječnik ne prepozna da se radi o paničnom poremećaju, pacijent može godinama bezuspješno ići odo liječnika do liječnika pokušavajući otkriti razloge svojih napada.

Iako prave tjelesne bolesti nema, panični napadaji su vrlo stvarni i vrlo traumatični za pojedinca, opisani često kao najgore iskustvo u životu. Nakon samog napada osoba često zapada u stanje depresije i bespomoćnosti.

Osim traume samog paničnog napada, takve osobe počinju živjeti u strahu kada i gdje će se ponovno javiti napad. Često počinju manje izlaziti van, družiti se sa prijateljima pa čak i prestaju raditi. Ovakvo stanje se naziva agorafobija.

Također mnogi od njih često koriste mnoge lijekove, pogotovo sedative i anksiolitike.

Tipičan opis napadaja panike:
Počelo je iznenada. Osjećao sam se kao da me preplavljuje val straha i užasa, nešto tako snažno kao nikada dotad u životu. Osjetio sam preznojavanje, vrtoglavicu i strašnu slabost. Srce mi je počelo jako lupati kao da će iskočiti iz mene.Toliko sam se uplašio da nisam mogao doći do zraka. Mislio sam da je sa mnom gotovo, da umirem.


Simptomi paničnog poremećaja

Osoba koja pati od paničnog poremećaja osjeća preplavljujući osjećaj straha i nemira koji započinje naglo i bez pravog povoda i uzroka. Osjećaj straha je vrlo jak i sam napadaj se zove panični napad ili panična ataka.

Panični napadaji se mogu dogoditi bilo kad i bilo gdje i najčešće su bez prethodnog upozorenja. Vrlo često se događaju upravo na mjestima gdje boravi mnogo ljudi kao što su supermarketi, tramvaji ili kina.

Osobe vrlo često nakon paničnog napada osjećaju stalni strah od ponovnog napada i prestaju izlaziti na mjesta na kojima se napad dogodio ili prestaju uopće izlaziti iz kuće. Osobe također iskazuju želju da brzo pobjegnu s bilo kojeg mjesta gdje se napad javlja.

Ovaj poremećaj je ozbiljan zdravstveni problem jer iako ne nosi zdravstvene rizike ili objektivne znakove bolesti ostavlja teške posljedice na kvalitetu života pojedinca.


Tipovi paničnih napada

Postoje tri karakteristična tipa paničnih napada s različitim odnosima između početka napada i prisutnosti ili odsutnosti situacijskih okidača:
  • Neočekivani (bez povoda) panični napadi - u kojima početak paničnog napada nije praćen situacijskim okidačem tj. pojavljuje se spontano.
  • Situacijski ograničeni (s povodom) panični napadi - u kojima se panični napad pojavljuje neposredno po izlaganju određenoj situaciji ili okidaču.(npr. ako osoba ugleda zmiju ili psa, to je uvijek okidač za trenutačni panični napad).
  • Situacijski predisponirajući panični napadi - koji se češće javljaju nakon izlaganja osobe određenoj situaciji ili okidaču, ali nisu nepromjenjivo vezani za situaciju i ne javljaju se obavezno trenutačno po izlaganju osobe situaciji (npr. napadi će se vjerojatno javiti tijekom vožnje, ali se događa da osoba vozi, a ne dogodi se panični napad ili se dogodi pola sata poslije vožnje).

Liječenje paničnog napada

Nažalost, većina osoba koje pate od paničnog poremećaja ne traži liječničku pomoć.

Današnja istraživanja su pokazala da se suvremenim lijekovima i metodama psihoterapije može postići izlječenje u čak 90% slučajeva.

U liječenju paničnog poremećaja najviše se koriste metode bihevioralne i kognitivne psihoterapije koje u stvari pokušavaju promijeniti način na koji naš mozak reagira. Optimalno trajanje tretmana je individualno, preporučuje se najmanje 8 mjeseci, a neki autori predlažu i 18 mjeseci.

Od lijekova se najviše koriste antidepresivi i to novija generacija antidepresiva tzv. selektivni inhibitori povrata serotonina (SSRI). Ovi antidepresivi zbog svog selektivnog učinka imaju manji broj nuspojava, niže su toksičnosti i duljeg djelovanja.

Također, važno je da osoba sama sebi aktivno pomaže u izliječenju.
Osoba mora prihvatiti da ne boluje od nikakve ozbiljne bolesti te se ne smije stalno osvrtati na napad panike koji se dogodio u prošlosti. Prisjećanje na napad samo će povećati zabrinutost i strah.

Izvor: CardioNet.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:35 - Komentiraj/Vidi komentare (5) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

PTSP (posttraumatski stresni poremećaj)


Temeljna osobina poremećaja karakteristični su simptomi koji slijede psihološki stresni događaj i nadmašuju uobičajeno ljudsko iskustvo. Osoba koja je živjela u uvjerenju sigurnosti i zaštite postaje nesigurna, ima osjećaj stalne izloženosti opasnosti i boji se novih traumatskih zbivanja

Laici su prije stručnjaka prihvatili činjenicu da jaka (psiho)trauma može izazvati određene psihičke tegobe koje imaju kvalitetu psihičkog poremećaja. Takav je psihički poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ili sindrom (PTSD), što se javlja u osoba koje su proživjele izuzetan emocionalni ili fizički traumatski doživljaj koji je po karakteru traumatsko zbivanje praktički za svaku normalnu osobu.
Taj je pojam našoj stručnoj javnosti postao blizak tek početkom Domovinskog rata, u jesen 1991. Destruktivnost, okrutnost, neljudskost i mahnitost agresora, kao i napad na sve suštinske vrijednosti ljudske vrste, gotovo ne poznaju presedana u povijesti ratovanja. O tome svjedoče brojna nedjela protiv pojedinaca, njihova života, tjelesnog integriteta, morala, dostojanstva, ali i uništavanje svega onoga što dokazuje ljudsko postojanje, rad i trud. PTSP u takvim se situacijama ne javlja samo u osoba koje su bile izravno pogođene navedenim zbivanjima nego i u onih koji su im svjedočili.

Stresni čimbenik u podlozi zbivanja

Poremećaj se može javiti u bilo kojoj dobi, uključujući i dječju. Prethodna psihopatološka stanja predisponiraju osobu za pojavu PTSP-a, ali se poremećaj može javiti i u psihički zdravih ljudi kada je intenzitet stresa velik. Temeljna je osobina poremećaja nastajanje karakterističnih simptoma koji slijede psihološki stresni događaj i nadmašuju uobičajeno ljudsko iskustvo (npr. ono što se obično javlja u procesu žalovanja, organske bolesti, obiteljskih konflikata, gubitka posla i sl.). Stresni čimbenik treba biti takve prirode da bi ga svaka osoba doživjela kao osobito teškog i obično je praćen strahom, užasom i osjećajem bespomoćnosti. Najčešće je posrijedi izravna prijetnja nečijem životu ili fizičkom integritetu, neposredna prijetnja članovima uže obitelji, iznenadno razaranje nečijeg doma ili zajednice, prisustvovanje teškom ozljeđivanju, smrti ili zlostavljanju druge osobe. Traumu osoba može doživjeti pojedinačno (prepad, silovanja) ili u skupini (ratno događanje). Stresovi mogu biti prirodnog podrijetla (potresi, poplave), mogu se javiti kao slučajna nesreća (prometna nesreća, veliki požari, rušenje zgrada), a mogu biti i uzrokovani ljudskom rukom (bombardiranje, granatiranje, mučenje, ubijanje). Neki stresovi gotovo uvijek izazivaju PTSP, npr. mučenje, a neki rijetko, primjerice prirodne katastrofe. Poremećaj je gotovo u pravilu znatno teži i dugotrajniji kada je kreiran ljudskom namjerom.

Individualizirano proživljavanje

Traumatsko se iskustvo proživljava na razne načine. Obično osoba doživljava unutarnja prisjećanja događaja i ponavljane, uznemirujuće snove u kojima se obnavlja sadržaj traumatskog događaja. Katkad se mogu pojaviti i tzv. disocijativna stanja koja mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko dana, tijekom kojih osoba proživljava elemente stresnog događaja i ponaša se kao da se taj događaj upravo zbiva. Simptomi karakteristični za PTSP često se javljaju ili pojačavaju kad je osoba izložena situaciji ili aktivnostima koje nalikuju ili na neki način simboliziraju proživljenu traumu te u njoj izazivaju jaku uznemirenost i nelagodu. To podsjećanje može biti, doduše, samo prigodne, simbolične prirode, npr. godišnjica traumatskog događaja. Uz proživljavanje događaja postoji trajno nastojanje izbjegavanja svih podražaja koji asociraju na događaj, a uz to se javlja smanjena reaktivnost na okolna zbivanja što prije traume nije postojalo. Osoba se često pokušava intenzivno naprezati kako bi izbjegla misli i osjećaje vezane uz traumu te situacije i djelatnosti koje bi je mogle podsjećati na nju. U takvo izbjegavanje elemenata koji podsjećaju na traumu može se uključiti i psihogena amnezija koja se javlja za važne elemente traumatskog doživljaja.
Ubrzo nakon traumatskog događaja razvija se smanjenje odgovora prema stvarnom svijetu, što se opisuje kao psihička otupjelost ili emocionalna anestezija. Osoba se tuži na osjećaj odvojenosti i udaljenosti od drugih, njoj prije bliskih, te da više ne može ni približno uživati u aktivnostima koje su je prethodno radovale. Osobito su pogođene aktivnosti koje uključuju nježnost, senzibilnost, intimnost i seksualnost. Javljaju se smetnje kvalitetna usnivanja i prosnivanja, prekomjerna napregnutost, preosjetljivost, razdražljivost, teškoće u pažnji, koncentraciji i obavljanju posla. Mogu se javiti i agresivne reakcije koje variraju u rasponu od povećane iritabilnosti i straha od mogućega gubitka kontrole nad svojim ponašanjem, pa sve do otvorena i manifestna agresivnog ponašanja.
Djeca takve traumatske doživljaje mogu iskazivati na svoj način, pa katkad postati autistična ili odbijati razgovor o traumi, što ne znači da se takvo stanje ne može promijeniti u općenito neugodne snove u kojima se javljaju razna čudovišta ili opasni događaji koji prijete njima ili drugim ljudima. Takva djeca nemaju osjećaj da ponovno proživljavaju prošlost, a ponovno proživljavanje traume odigrava se u akciji i scenogafiji kroz ponavljanu igru koja u sadržaju ima elemente traumatskog događaja. Javljaju se, kao i u odraslih, smanjenje aktivnosti i odnosa s realnim svijetom realitetom i suženje afekta što djeca obično ne mogu iskazati, pa je to važnije praćenje njihova stanja od roditelja ili nastavnika. Jedan od simptoma PTSP-a u djece može biti i bitna promjena stava prema budućnosti. Djeca mogu izgubiti pozitivan odnos prema onome što ih u budućem životu očekuje, ili se može javiti vjerovanje kako mogu predvidjeti buduće događaje. Mogući su i tjelesni simptomi kao što su bolovi u želucu, glavobolje i sl.
PTSP često prate simptomi depresije i anksioznosti, katkad izraženi do te mjere da se treba postaviti dijagnoza depresivnog i/ili anksioznog poremećaja. Može se javiti impulzivno ili disocijativno ponašanje što se manifestira naglom promjenom mjesta boravka, neobjašnjivim nestankom ili nekom drugom promjenom stila života. Mogu se javiti i smetnje što asociraju na organski mentalni poremećaj kao što su oštećenje memorije, koncentracije i emocionalna labilnost.

Zamršene niti tjelesnih, emocionalnih i spoznajnih percepcija

Simptomi poremećaja javljaju se vrlo brzo nakon traume, ali mogu se javiti i s odgodom od nekoliko mjeseci ili godina, premda se i tada vrlo rano može zapaziti izvjesno izbjegavajuće ponašanje. Simptomi mogu biti relativno blagi i ne moraju znatnije ometati život, ali mogu biti i vrlo izraženi i bitno narušavati mogućnost realna funkcioniranja s brojnim štetnim posljedicama. Mogu se povući nakon kratkog vremena, ali mogu potrajati i godinama.
Što je traumatsko zbivanje bilo jače, što je više povezano s ostalim pratećim traumatskim zbivanjima i što dulje traje, to je vjerojatnost pojavljivanja posttraumatskog stresa veća. U tom slučaju razvija se reakcija satkana od zamršenih niti tjelesnih, emocionalnih i spoznajnih percepcija u konceptu tzv. neispravne prilagodbe, te je posve poremećen prijašnji pojam pojedinca o njegovoj sigurnosti u svijetu i okruženju u kojem živi. Oblikuje se trajna struktura straha. Osoba koja je živjela u uvjerenju sigurnosti i zaštite postaje nesigurna, ima osjećaj kako je stalno izložena opasnosti i boji se novih traumatskih zbivanja.
Kod akutnih slučajeva simptomi se razvijaju u roku šest mjeseci i traju do šest mjeseci. Većina simptoma spontano nestane. Najčešće je riječ o posljedicama relativno blagog stresora. Ako poremećaj traje dulje od šest mjeseci, govori se o kroničnom poremećaju čija je prognoza nepovoljnija i može rezultirati težim, pa i trajnim oštećenjima ličnosti. Socijalno funkcioniranje osobe nije uvijek sukladno izraženosti simptoma.
Traumatski doživljaj u pravilu je izvan žrtvine kontrole. Mogu se pojaviti iskrivljeni mehanizmi svladavanja posljedica i preuzimanja odgovornosti za vlastiti život. Posljedica produbljivanja depresivnih osjećaja može biti suicidalno (samoubojstveno, autodestruktivno) ponašanje i suicid (samoubojstvo), a anksioznost može predstavljati podlogu za razvijanje ovisnosti o alkoholu i drogama, što komplicira tijek bolesti.
Traumatski događaji također mogu poremetiti uobičajen modus fiksiranja za druge ljude. Prvo, događaji poput prirodnih katastrofa narušavaju veze unutar obitelji i širih zajednica. Drugo, neki su stresori toliko bolni da je razumljivo kako se žrtva želi povući od drugih ljudi i tako izbjeći situacije koje podsjećaju na događaj. To osobito dolazi do izražaja nakon nasilja, a posebno kada je počinitelj odgovoran za brigu o žrtvi (npr. incest), gdje osjećaj izdaje može navesti žrtvu da se još više izolira. Sve to pomalo surovo ilustrira koliko su zapravo krhke međuljudske spone. Kada žrtva napokon odluči uspostaviti nove socijalne kontakte, drugi ljudi često se uplaše nasilja shvativši da bi i oni lako mogli postati traumatizirani. Da bi uspostavili osjećaj kontrole, počinju kriviti žrtvu za slučajni traumatski događaj kao da ga je sama izazvala. Tako netraumatizirane osobe stječu iluziju o mogućoj kontroli potencijalnog incidenta, ali ta ih potreba vodi u povlačenje od žrtve, pa se i dalje narušava ostvarivanje međuljudskih veza.

Terapijski postupci primjereni simptomatologiji

Evidentno je da se simptomatologija posttraumatskoga stresnog poremećaja razlikuje u pojedinih osoba, ali se isto tako može razlikovati u iste osobe tijekom vremena. U pojedinom slučaju ili vremenskom intervalu mogu prevladavati simptomi straha, prekomjerne podražljivosti, anksioznosti, prisilna nametanja prisjećanja traumatskih zbivanja, samoozljeđivanja, izbjegavajuće ponašanje, psihotičnost ili depresivnost. U svemu tome vrlo će važnu ulogu imati i okolna zbivanja.
Iz svega navedenoga možemo zaključiti kako se terapijski postupci, da bi bili uspješni, trebaju u najvećoj mogućoj mjeri prilagoditi aktualnoj simptomatologiji. U početku terapijski pristup napose ovisi o tome je li riječ o akutnom ili kroničnom poremećaju. Kod akutnog poremećaja indicirana je primjena tzv. površinskih psihoterapijskih tehnika s ograničenim trajanjem, dok se kod kroničnog poremećaja može planirati dugotrajnije liječenje. Najoptimalniji rezultati postižu se kombiniranim liječenjem u kojem podjednako važnu ulogu imaju i psihoterapija i farmakoterapija, a odnos između tih dviju metoda liječenja proistjecat će iz objektivnih i subjektivnih činjenica. Jedan od osnovnih i najnepovoljnijih problema kod oboljelih jest nevoljko prihvaćanje liječenja, ali i vrlo učestalo već spomenuta superponirana zlouporaba alkohola i droga koja dodatno komplicira tijek bolesti te nepovoljno utječe na liječenje i socijalnu rehabilitaciju.
Mnogim ljudima pomaže već samo pružanje mogućnosti da kroz duge razgovore ponovno prožive traumatska iskustva na emocionalan i racionalno zreliji način. Individualno ili grupno rasterećivanje s osobom u koju imaju povjerenja, a koja će ih dugo i strpljivo slušati, bit će ponekad dovoljna terapija. Najuspješniji će pritom biti oni terapeuti koji i sami imaju iskustva sa zbivanjima koja su izazvala traumu. No, vrlo često to nije dovoljno. Mnogi koji su doživjeli traumatska iskustva i dugotrajno bili izloženi stresorima, prihvatili su takvu strategiju življenja koja im nakon povratka u normalan život onemogućuje prilagodbu na promijenjenu situaciju - tzv. model neizbježivog šoka ili naučene bespomoćnosti. Takvim su osobama potrebni složeniji psihoterapijski postupci uz primjenu psihofarmaka (lijekova).
Ciljevi farmakoterapije načelno su sljedeći: smanjiti strah i anksioznost, smanjiti prekomjernu podražljivost, smanjiti simptome izbjegavanja i prisilnog prisjećanja, smanjiti depresiju i poboljšati raspoloženje te kontrolirati psihotične simptome.
Iako se preporučuje pacijente s manifestnim PTSP-om liječiti izvanhospitalno, postoje situacije kada su nužni hospitalizacija i stacioniran tretman (npr. suicidalnost, agresija). U tom se slučaju inzistira na što bržem otpustu.
Kao dugoročni program pomoći preporučuje se grupna terapija, obiteljska terapija, profesionalno savjetovanje, edukacija s ciljem prevencije uporabe alkohola i ostalih psihoaktivnih tvari te rekreativna terapija. Programi zaštite moraju obuhvatiti medicinsko-psihijatrijske i psihološke rehabilitacijske aspekte, s konačnim ciljem koji obuhvaća uspješno i što optimalnije uklapanje pojedinca u obiteljsku, socijalnu i radnu sredinu.
Koliko će trajati terapija, može se samo načelno procijeniti na temelju aktualne kliničke slike, tj. stupnja povlačenja simptoma, nuspojava i podnošenja lijeka, stabilnosti životne situacije, podrške obitelji i socijalne sredine, mogućnosti javljanja novog stresa, vitalne snage i tzv. psihičkog imuniteta bolesnika, kao i njegove suradnje.

Izvor: Vaše zdravlje

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:10 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ponedjeljak, 02.02.2009.

Lijekovi


A1 web design & development1. Što je lijek?
1.1. Oblici lijekova
2. Gotovi lijekovi
3. Magistralni lijekovi
4. Od čega se lijek sastoji?
5. Što je doza?
6. Što su interakcije
7. Što su nuspojave?
8. Čuvanje lijekova
9. Utjecaj lijekova na psihofizičke sposobnosti


1. ŠTO JE LIJEK?

U najširem smislu lijek je tvar koja unesena u organizam, kemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. U većini slučajeva lijek djeluje na specifična mjesta u stanici - receptore. Lijek se veže na receptor, a snaga vezanja uvjetuje trajanje učinka lijeka.
Lijek (65/65EEC) je bilo koja tvar ili kombinacija tvari prezentiranih radi liječenja ili sprečavanja bolesti kod ljudi ili životinja ili bilo koja tvar ili kombinacija tvari koje se mogu dati ljudima ili životinjama radi postavljanja dijagnoze ili radi obavljanja, ispravljanja ili modificiranja fiziološke funkcije organizma.

Lijek se u organizam može unijeti na više načina, primjena može biti:

  • ENTERALNA PRIMJENA - kroz probavni trakt, bilo da je unesen na usta (peroralno), pod jezik (sublingvalno) ili kroz debelo crijevo (rektalno)

  • PARENTERALNA - direktno u tkiva injektiranjem u venu, mišić ili pod kožu

  • INHALACIJSKA - kroz sustav za disanje (respiratorni trakt), udisanjem.
Lijekovi se mogu primjenjivati i na koži (lokalno djelovanje), a danas se sve više koristi i transdermalna primjena nekih lijekova, gdje se lijek oslobađa iz flastera (hormoni).


1.1. Oblici lijekova

TABLETE su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni komprimiranjem smjese djelatne supstance s pomoćnim tvarima(punila, korigensi, boje, konzervansi…). Tablete se gutaju najčešće cijele s nešto tekućine (najbolje vode). Ovisno o vrsti lijeka, mogu se uzimati prije jela, za vrijeme ili poslije jela. Tu će vam uputu dati vaš liječnik i ljekarnik. Obavezno se pridržavajte dobivenih uputa, jer ćete samo uz pravilnu upotrebu postignuti učinkovitost lijeka. Tablete su najčešće pakovane u tzv. blister pakiranju (folija sa udubljenjima u kojima su smještene tablete), a mogu biti i u bočicama. Ako su pakirane u bočicama potrebno je paziti da nakon otvaranja bočicu dobro zatvorite. Rok valjanosti otisnut je na pakiranju. Prednost tableta u odnosu prema ostalim oralnim pripravcima jest u točnosti doziranja, fizičkoj i mikrobiološkoj stabilnosti i nakon dužeg skladištenja, zatim kemijskoj stabilnosti ljekovite supstancije i prikladnost aplikacije.
ORIBLETE namijenjene su za lokalno djelovanje na sluznicu usta i grla, a najčešće kao aktivnu komponentu sadrže dezinficijense, a primjenjuju se sisanjem.
LINGVALETE (sublingvalne tablete) namijenjene su otapanju pod jezikom, jer se apsorpcijom kroz sluznicu postiže brzi učinak lijeka (npr. nitroglicerin - Tinidil).
FILM TABLETE (obložene tablete) imaju posebnu ovojnicu oko jezgre, koja može zaštititi lijek kad prolazi kroz kiseli sadržaj želuca kako bi se oslobodio u tankom crijevu.
DRAŽEJE su obložene šećerom, čokoladom ili drugim pomoćnim tvarima koje služe kao korigens okusa.
KAPSULE su ljekoviti oblici kod kojih se ljekovita supstanca puni u malu kapsulu izrađenu od želatine ili škroba, a mogu biti tvrde ili meke. Kapsule se pri uzimanju ne otvaraju već se uzima cijela s tekućinom.
EFERVETE ili šumeće tablete imaju oblik većih tableta, a proizvode se komprimiranjem djelatne supstance s pomoćnim tvarima koje u vodi imaju sposobnost oslobađanja plina ugljičnog-dioksida. Pripremaju se otapanjem u čaši vode.
TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI su primjereni kod male djece, starijih osoba ili osoba s teškoćama pri gutanju, odnosno kod osoba koji teško uzimaju čvrste oblike lijekova na usta. Ti oblici su kraćeg roka valjanosti, no brže se apsorbiraju. Doziraju se u kapima ili žličicama.
Najčešći tekući oblici lijekova su otopine, sirupi, emulzije, suspenzije, tinkture.
Neki lijekovi npr. atibiotici koji se nestabilni u vodenoj otopini izrađuju se u obliku suhih zrnaca - granula koje će vam u ljekarni otopiti prije izdavanja, u vodi. Pripravak se mora prije svake upotrebe promućkati i mora se držati na hladnom (hladnjaku). Ljekarnik će vam točno naglasiti za svaki pojedini preparat koliko vrijedi nakon što je otopljen (npr. Ceporex sirup - 7 dana, Duracef sirup - 14 dana). Ukoliko je za propisanu terapiju potrebna količina lijeka od dvije bočice, otopit će vam samo jednu koju ćete trošiti, a za nastavak terapije će vam otopiti drugu nakon potrošene prve. U svakom sirupu imate priloženu žličicu ili brizgalicu za doziranje. Ukoliko ih nema možete si pomoći praktičnim mjerama.
- VELIKA (jušna) ŽLICA - 15 ml
- MALA (čajna) ŽLICA - 5 ml
ČEPIĆI (supozitoriji) su polučvrsti oblici za rektalnu primjenu (uvođenje lijeka u debelo crijevo). Tim se putem primjenjuju lijekovi koji nadražuju želudac, lijekovi koji trebaju djelovati lokalno (čepići protiv hemeroida) ili ako bolesnik povraća i ne može uzimati lijek na usta. Čepići se pri tjelesnoj temperaturi otapaju i oslobađaju djelatnu supstancu, koja se u crijevu resorbira, putuje krvotokom te postiže sistemsko djelovanje.
VAGINALETE se primjenjuju kod žena, a pripremljene su za uvođenje u rodnicu - najbolje je navečer u ležećem položaju. One djeluju lokalno protiv različitih infekcija.
KAPI ZA NOS, OČI ILI UHO su tekući ljekoviti oblici namijenjeni lokalnom djelovanju, a doziraju se u kapima. Kapi za oči su sterilni oblici, malog volumena (10ml) za ukapavanje u konjuktivalnu vrećicu i na rožnicu oka. Kratkog su roka trajanja, nakon otvaranja bočice mogu se koristiti samo nekoliko dana. Kapi za uho treba primjenjivati vrlo oprezno i upotrebljavati ih samo po preporuci liječnika. Kapi za nos su opasne kod dugotrajne upotrebe jer dolazi do oštećenja nosne sluznice. Ispravno se stavlja 1-2 kapi u svaku nosnicu, a glavu treba zabaciti unatrag. Ne smiju se koristiti duže od 14 dana.
INJEKCIJE su sterilne otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Ampula sadrži jednu terapijsku dozu lijeka koja se špricom i iglom ubrizgava na odgovarajuće mjesto. Primjena lijeka u obliku injekcija ima prednost jer lijek stiže nepromijenjen u krvotok ili na željeno mjesto djelovanja, a učinak nastaje brzo i potpuno. Takvi se lijekovi apliciraju samo uz liječnika ili medicinsku sestru.
INFUZIJE su sterilne otopine kojim se u tijelo mogu polako unositi otopine velikog volumena, npr. za reguliranje elektrolitske ravnoteže i nadoknadu izgubljene tekućine.
LIJEKOVI ZA VANJSKU PRIMJENU primjenjuju se na kožu ili sluznicu s namjerom da djeluju lokalno. Mazanje mora biti površinsko i vremenski ograničeno. Koji će se ljekoviti oblik upotrijebiti ovisi o prirodi lijeka i stanju kože. Ljekovite masti primjenjuju se najčešće kod kroničnih kožnih bolesti, kreme sadrže vodu , lakše se ispiru, pa se mogu primjenjivati i na dlakama. Paste se teže razmazuju jer sadrže veliku količinu praškastih supstanci; pogodne su za sušenje kože.


2. GOTOVI LIJEKOVI

Gotov lijek jest lijek koji je industrijski proizveden s nakanom stavljanja u promet.

Farmaceutska industrija proizvodi veliki broj lijekova u mnogo različitih oblika, jačina, doza koji dolaze u originalnoj ambalaži i opremljeni prema propisima. Takvi lijekovi se zovu tvornički, odnosno gotovi lijekovi. Na vanjskom pakiranju gotovog lijeka nalaze se :
  • tvorničko ime - to je zaštićeno ime lijeka

  • generički naziv lijeka - to je internacionalni nezaštićeni naziv aktivne supstance koja se nalazi u tom lijeku

  • oblik lijeka

  • sastav lijeka (djelatne i pomoćne tvari koje se nalaze u lijeku)

  • doza djelatne tvari u jednoj tableti ili kapsuli ili postotak djelatne tvari u lijeku

  • ukupna količina lijeka, broja tableta ili volumen

  • rok valjanosti, on je utisnut na kutiji i obično se piše sa četiri broja npr. 05 06, što znači da je rok valjanosti do 5. mjeseca 2006. godine.
Na bočnim stranicama kutije se nalaze kontrolni brojevi serije, upute o čuvanju lijeka, posebna upozorenja i način izdavanja (na recept ili bez recepta)

Poneki lijekovi imaju na sebi znak trokuta. Tako su označeni lijekovi koji mogu utjecati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima. Neki lijekovi, naročito u kombinaciji s alkoholom, mogu utjecati na psihofizičku sposobnost.

Većinu lijekova treba uzimati pod nadzorom liječnika i zato moraju biti propisani na recept. Većina lijekova je na pozitivnoj listi lijekova HZZO-a i to su lijekovi koji se dobiju na crveni (socijalni) recept. Oni lijekovi koji nisu na pozitivnoj listi se mogu dobiti uz predočenje privatnog recepta i uz naplatu pune cijene lijeka.

Lijekovi koji su dokazano sigurni za upotrebu u samoliječenju, možete u ljekarnama kupiti na slobodno bez liječničkog recepta. Bezreceptni lijekovi su isto tako podvrgnuti strogoj kontroli kao i svi ostali lijekovi. Te proizvode nazivamo OTC-lijekovi (over-the-counter). Samostalno liječenje je postupak u kojem pacijent na svoju vlastitu inicijativu i odgovornost pokušava liječiti neke simptome bolesti. Samoliječenje je povezano sa liječenjem simptoma bolesti npr. liječimo kašalj bez obzira da li je on posljedica gripe, prehlade… Samostalno liječenje prikladno je za liječenje blažih oblika bolesti i ne bi se trebalo sprovoditi duže od 3-7 dana.


3. MAGISTRALNI LIJEKOVI

U ljekarnama možete na temelju liječničkog recepta dobiti i magistralni lijek. To je lijek koji se izrađuje u ljekarnama iz djelatnih supstanci i pomoćnih tvari te oblikuju u odgovarajući ljekoviti oblik. Magistralni lijek se izdaje u prikladnoj farmaceutskoj ambalaži - bočici, PVC posudi, papirnatoj vrećici ili kutiji…, s naljepnicom(signaturom) bijele ili crvene boje.
Bijela boja signature označava da se lijek koristi za unutarnju primjenu, a crvena da je lijek isključivo za vanjsku primjenu. Na svakoj signaturi napisano je što sadrži taj magistralni pripravak, kako se primjenjuje, kako čuvati, datum izrade, naziv ljekarne u kojoj je lijek izrađen i potpis osobe koja je izradila lijek.

GALENSKI PRIPRAVCI su lijekovi izrađeni u galenskim laboratorijima ili ljekarnama u manjim serijama prema provjerenim recepturama. Oni se izrađuju po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli kakvoće. Najčešće su to masti, kreme, biljni sirupi, tinkture, čepići.


4. OD ČEGA SE LIJEK SASTOJI?

Pomoćne tvari su supstancije koje omogućuju oblikovanje lijekova, ali osim toga utječu na djelovanje, stabilnost i osobine pripravka. One moraju biti kemijski indiferentne, fiziološki podnošljive, kompatibilne i stabilne.
Konzervansi su tvari koje sprečavaju utjecaj mikroorganizma na lijek. To su stanični otrovi koji su toksičniji za mikroorganizme nego li za viša živa bića. Oni moraju biti širokog spektra djelovanja, brzog i trajnog djelovanja, bez sklonosti sorpcije na lijekove, bez okusa i mirisa.
Antioksidansi sprečavaju ili odgađaju oksidativni raspad ljekovitih supstanci i pomoćnih tvari. Oni se dodaju ili kao oksidacijska zaštita ljekovitih supstanci u vodenim otopinama ili za odgađanje užeglosti masnog medija u kojem se nalazi ljekovita supstanca. Najčešće su to askorbinska kiselina, vinska kiselina ili limunska.
Korigensi - tu spadaju sladila, arome i boje. Sladila su uglavnom sintetske supstance koje se odlikuju većim stupnjem slatkoće od saharoze, a nemaju hranjivu vrijednost. Najčešće su to saharin, fruktoza, manitol, sorbitol.
Aroma se dodaje da bi se prikrio neugodan okus ljekovitog pripravka. Osnovno je pravilo da ne smije nadjačati okus samog pripravka, već samo ublažiti.
Boje su iste one koje se primjenjuju i u prehrambenoj industriji. To su karotin, laktoflavin (žuto), betain (crveno), karamel, klorofil.


5. ŠTO JE DOZA?

Doza je količina lijeka koja se određuje bolesniku. Ovisna je o svojstvu lijeka, dobi bolesnika, tjelesnoj težini, spolu, prirodi bolesti. Razlikujemo:
  • pojedinačna doza : količina lijeka koju bolesnik uzima odjednom

  • dnevna doza: je ukupna količina lijeka uzeta u jednom danu

  • maksimalna doza: je najveća količina lijeka koja još ne izaziva toksične pojave

  • toksična doza: je ona količina lijeka koja može izazvati trovanje

  • letalna doza: je količina lijeka koja izaziva smrt

6. ŠTO SU INTERAKCIJE?

Interakcijom nazivamo promjenu učinka jednog lijeka (pojačanje ili smanjenje) ako se prije ili istodobno primjeni drugi lijek. Interakcije nisu nužno štetne - ima i pozitivnih pa se tako i kombiniraju (npr.kod liječenja tuberkuloze).
Skupine lijekova kod kojih može doći do ozbiljnih interakcija su antikoagulansi, citostatici, antihipertenzivi, antiepileptici, antidijabetici, kontraceptivi.
Ponekad se djelovanje lijeka smanjuje pa čak i poništava ako se uzima zajedno sa drugim lijekovima.


7. ŠTO SU NUSPOJAVE?

To su sve štetne neželjene reakcije na određeni lijek nastale unatoč pridržavanju propisane doze. One mogu nastati iznenada ili se mogu razvijati kroz određeno vrijeme.
U uputama lijekova se nalaze navedene sve nuspojave koje su zabilježene tijekom ispitivanja lijeka. Nikako ne smijete iz straha od tih nuspojava odustati od korištenja lijeka. Ako primjetite neku od nuspojava svakako se obratite liječniku. Zdravstveni radnik koji dolazi u doticaj s korisnikom lijekova te proizvođač lijeka, odnosno nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, obavezni su o nuspojavama lijeka pisano obavijestiti Nacionalni centar za praćenje nuspojava.


8. ČUVANJE LIJEKOVA

Nakon završene terapije preostalu količinu lijeka ne biste trebali čuvati. Lijekove je potrebno čuvati uvijek u originalnoj kutiji s priloženim uputstvima. Treba ih čuvati na hladnom, suhom, tamnom mjestu, lijekove nikako ne držati u kupaonicama ili na dohvat djece.
Lijekovima kojima je istekao rok trajanja treba zbrinuti propisno u posebne kontenjere koje možete naći u svakoj ljekarni. Lijekove sa prošlim rokom trajanje nikako ne bacajte u komunalni otpad. Jedini siguran način zbrinjavanja lijekova je spaljivanje u specijalnim spalionicama.


9. UTJECAJ LIJEKOVA NA PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI

U povodu članka 198. Zakona o sigurnosti prometa na cesti i stavka 2. u kojem se kaže da će ministar zdravstva podzakonskim aktom propisati listu lijekova koji se ne smiju upotrebljavati za vrijeme vožnje, odlučili smo malo pojasniti utjecaj lijekova na psihofizičku sposobnost koja je važna u svakodnevnim aktivnostima ljudi a naročito pri upravljanju motornim vozilima i strojevima. Lijekovi mogu promijeniti ponašanje i doživljavanje, uzrokovati pospanost, vrtoglavicu, poremećaj pažnje, slabost mišića, djelomično ili potpuno dovesti do gubitka psihomotorne koordinacije. Naročito velika opasnost vreba ukoliko pacijent koristi više lijekova istovremeno ili je uz lijekove konzumirao i alkohol.

Za sada među zemljama EU nema jedinstvenog popisa lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti niti su usuglašeni stavovi o mjerama upozorenja za takve lijekove. Većina zemalja ipak koristi posebne oznake - crvene trokute - na pakiranjima lijekova. Liječnici i farmaceuti dužni su upozoriti pacijente na mogući učinak lijekova na psihofizičke sposobnosti.

Kako to izgleda na kutijicama naših lijekova? Šaroliko i neujednačeno! Mali pogled na pakiranja lijekova otkrit će nam da paralelni lijekovi (dakle jednakog generičkog imena i jačine) različitih proizvođača imaju ili nemaju crveni trokut.
Primjer: Lexilium (Alkaloid Skopje) ima, Lexaurin (Krka Novo Mesto) nema; Tramal (Bayer) ima, Lumidol (Belupo) nema. Općenito, na velikoj većini pakiranja potencijalno opasnih lijekova nema oznake trokuta ili nekog drugog vanjskog, odmah uočljivog upozorenja. Naravno, u samoj deklaraciji lijeka, dakle na uputi koja dolazi u svakom pakiranju, jasno je naglašena mogućnost utjecaja lijeka na psihofizičke sposobnosti te na oprez ili zabranu upravljanja motornim vozilima i različitim strojevima. Koliko čitamo upute? Vrlo malo ili nikako ili su upute napisane jezikom koji prosječno obrazovani građanin ne razumije dovoljno. Znamo li da je takva uputa o potrebnom oprezu i u deklaraciji Plivadona???

Lijekovi koji imaju daleko najviše utjecaja na psihofizičke sposobnosti su oni s djelovanjem na središnji živčani sustav (anksiolitici, hipnotici, antipsihotici, antiepileptici, antidepresivi, narkotični analgetici…), međutim i pacijenti koji su dijabetičari ili hipertoničari moraju biti iznimno oprezni, naročito dok se ne uvjere kako njihovi lijekovi djeluju na organizam (dolazi li do naglog pada šećera u krvi ili naglog pada tlaka). S lijekovima nikad dovoljno opreza jer isti lijek u dvije osobe može potpuno različito djelovati. Lijekovi koji se također vrlo mnogo propisuju, ali i kupuju u slobodnoj prodaji su oni protiv alergija različitog uzroka. Ti lijekovi, naročito oni starije generacije (Dimidril npr.) mogu utjecati na brzinu refleksa prilikom upravljanja vozilom ili strojevima. Antihistaminici novije generacije (Belodin, Claritine, Rinolan, Flonidan, Letizen) imaju ipak manje izražena ovakva svojstva.

Da bi vam malo olakšali snalaženje među lijekovima koji će se uskoro možda naći na popisu Ministarstva zdravstva kao oni uz koje se neće smjeti voziti, pogledajte sljedeću tabelu:

Kategorija 1
Lijekovi koji pod određenim okolnostima mogu utjecati na psihofizičke sposobnosti:


- aciklovir (Aciklovir, Virolex)
- baklofen (Lioresal)
- ciprofloksacin (Cipromed, Cimprinol, Ciprobay)
- glibenklamid (Euglucon, Glibenklamid)
- indometacin (Indometacin)
- inzulini - svi
- metronidazol (Medazol, Efloran)
- nitrofurantoin (Ninur)

Kategorija 2
Lijekovi koji imaju manji do umjeren utjecaj na psihofizičke sposobnosti (povećava se ukoliko se koristi više različitih lijekova ili alkohol):


- alprazolam (Xanax, Helex, Misar)
- cinarizin (Cinarizin forte, Stugeron, Cinedil)
- etosuksimid (Asamid)
- famotidin (Ulfamid, Famosan)
- fluoksetin (Fluval, Prozac, Portal)
- flufenazin (Lyogen, Moditen)
- fluvoksamin (Fevarin)
- haloperidol (Haldol)
- karbamazepin (Tegretol)
- ketotifen (Dihalar)
- kloropiramin (Synopen)
- klomipramin (Anafranil)
- klonazepam (Rivotril)
- kodein (Caffetin, Codeini phosphatis, Plivadon)
- lamotrigin (Lamictal)
- litij karbonat (Litij karbonat)
- maprotilin (Ladiomil)
- metilfenobarbiton (Phemiton)
- moklobemid (Aurorix)
- nitrazepam (Cerson)
- oksazepam (Oksazepam, Praxiten)
- pamidronat (Aredia)
- paroksetin (Seroxat, Deprozel)
- risperidon (Risset, Rispolept)
- sertralin (Zoloft)
- sulpirid (Eglonyl, Sulpirid)
- tramadol (Lumidol, Tramal, Tramadol, Tramundin retard, Protadon)
- valproat Na (Apilepsin, Depakine Chrono)
- zolpidem (Sanval)
U ovoj grupi su i lijekovi iz grupe antiepileptika koje neurolozi propisuju ponekad i za druge indikacije. Inače pacijenti koji boluju od ove bolesti, zbog prirode same bolesti, imaju zakonsku zabranu upravljanja motornim vozilima.

Kategorija 3
Lijekovi koji lijekovi koji jako utječu na psihofizičke sposobnosti:


- amitriptilin (Amyzol,Tryptizol)
- bromazepam (Lekotam, Lexaurin, Lexilium)
- diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam, Valium)
- dimenhidrinat (Dramina)
- fenobarbiton (Phenobarbiton)
- fenitoin (Difetoin)
- fentanil (Durogesic)
- flurazepam (Fluzepam)
- levopromazin (Nozinan)
- lorazepam (Lorsilan)
- meprobamat (Meprobamat)
- metadon (Heptanon)
- midazolam (Dormicum)
- morfin-klorid
- morfin-sulfat (MST continus, MST uno)
- pentazocin (fortral)
- primidon (Primidon)
- promazin (Prazine)
- tioridazin (Melleril)
- triprolidin (Actifed)
Ovdje nisu obuhvaćeni svi lijekovi jer primjerice crveni trokut na pakiranju ima i metoklopramid (Reglan) te folkodin(Pholcodin), ali i ovako popis je dug i trebao bi nas potaknuti da o lijekovima koje moramo piti stalno ili povremeno znamo što više. Stoga pitajte svoga liječnika ili ljekarnika o njima ili se barem natjerajte dobro pročitati upute koje su uz lijek.

Kao uzroci prometnih nesreća najčešće se spominju neprilagođena brzina, vožnja pod utjecajem alkohola i droga, umor, no sasvim je sigurno da određeni lijekovi, njihove kombinacije ili, što je svakako najgore, kombinacije lijekova i alkohola, jako utječu na sigurnost u saobraćaju i rukovanju različitim strojevima.

Izvor: Ljekarna Bjelovar

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:59 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Prevladavanje anksioznosti


Liječenje anksioznosti medikamentima (npr. sredstvima za smirenje) nije uvijek nužno niti jedino rješenje. Anksioznost se može prevladati provođenjem pozitivnih misli, osjećaja i ponašanja na nekoliko razina. Duboka anksioznost zahtjeva rad na svim razinama. U slučaju povremene anksioznosti, osoba se može usredotočiti na samo nekoliko razina.

Tjelesna razina

Na tjelesnoj razini se prevladavaju psihičke tegobe uzrokovane tjelesnim naprezanjem, premorom, te pogrešnom prehranom.

  • Duboko disanje

  • Tehnike opuštanja: opuštanje mišića, meditacija.

  • Redovito vježbanje, npr. aerobik, šetnje, bicikl.

  • Izostavljanje iz prehrane stimulansa i sastojaka koji opterećuju organizam, kao što je pretjerano uzimanje kofeina, šećera, nikotina, soli i alkohola.

Emotivna razina

Zdravo stajalište prema vlastitim osjećajima smanjuje anksioznost.
  • Ne zanemarujte svoje osjećaje.

  • Naučite prepoznavati svoje osjećaje i priznati ih sebi samima.

  • Izrazite svoje osjećaje. Nemojte povrijediti sebe samo zato da biste poštedjeli osjećaje nekog drugog.

  • Ne susprežite srditost po svaku cijenu. Npr. zaigrajte tenis i udarajte loptu do besvijesti, trčite najbrže što možete, cijepajte drva, oslobodite i potrošite nakupljenu negativnu energiju.

Mentalna razina

Način na koji sebi tumačite okolnosti određuje vaše osjećaje i ponašanje u tim okolnostima. Anksioznost se često može prevladati pozitivnijim razlaganjem okolnosti.
  • Ne upuštajte se u beskrajne labirinte misli "što će biti ako bude" u kojima prevladavaju najgori mogući rezultati prije nego što se uopće suočite s okolnostima.

  • Ne procjenjute niti rasuđujte na nakritičniji mogući način.

  • Ne koristite ideal savršenstva kao mjeru koliko ste sami dobri u nečemu. Svatko od nas je različit i uvijek u nečemu bolji od drugih.

  • Ako ne možete promijeniti okolnosti ne znači da ne možete ni na koji drugi način pridonijeti.

  • Ne brinite previše što drugi govore ili misle o vama. Budite svoji, budite jedinstveni.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 20:20 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Depresija


Depresija (ili "klinička depresija" spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.

Podjela

Postoje tri glavne vrste depresije:
- Početna laka depresija
- Srednja prolazna depresija
- Teško depresivno stanje

Simptomi

  • promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.

  • poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu

  • opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji

  • osjećaj tjeskobe

  • manjak energije

  • nesposobnost uživanja u stvarima

  • manjak koncentracije

  • osjećaj zaboravljivosti

  • negativne misli o budućnosti

  • osjećaj krivice

  • okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja

  • osjećaj beznađa

  • preokupiranost bolestima

  • gubitak apetita kao rezultat gubitka težine

  • smanjena želja za seksom

Epidemiologija

Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto veći i iznosi od 20% do 25%.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 18:29 - Komentiraj/Vidi komentare (4) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Anksioznost


Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesnu) napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu. Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste:
- opća tjeskoba
- fobije, i
- panični poremećaj

U skupinu anksioznih poremećaja spada većina poremećaja koji su desetljećima bili poznati pod nazivom "neuroze". One obično ne podrazumijevaju izrazite poremećaje psihičkog funkcioniranja kakvi se sreću kod psihoza; sposobnost razlučivanja fantazije i realnosti, tzv. testiranje realiteta očuvano je, za razliku od psihoza. No, uz to se mogu javiti značajne teškoće u obrascima ponašanja i međuljudskih odnosa. Učestalost anksioznih poremećaja kreće se od 0,05% (opsesivno-kompulzivni poremećaj - OKP) do 5% (generalizirani anksiozni poremećaj). Određene značajke pojedinih anksioznih poremećaja zapravo su dosta česte, a o poremećaju govorimo onda kada te smetnje predstavljaju za osobu značajno ograničenje u njenom svakodnevnom socijalnom i radnom funkcioniranju. Općenito se češće javljaju kod žena.

1. Izvor tjeskobe
2. Uzroci
3. Simptomi
4. Tjelesni simptomi
5. Podjela anksioznih poremećaja
  5.1 Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
  5.2 Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
  5.3 Panični poremećaj
  5.4 Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)
  5.5 Poremećaj socijalne anksioznosti
  5.6 Fobični poremećaj
  5.7 Specifične fobije


1. Izvor tjeskobe

Ona se javlja u svim psihijatrijskim poremećajima, a kao primarni simptom javlja se u anksioznim poremećajima. To su poremećaji karakterizirani jakom tjeskobom koju osoba nastoji nesvjesno razriješiti na različite načine, korištenjem raznih mentalnih mehanizama. Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu. Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je strah veći. Može se razviti kao kombinacija čimbenika rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom. Javlja kada se duže apstinira od seksualnog odnosa. Obično se ovaj poremećaj javlja tokom rane adoloscencije ili ranog odraslog doba.


2. Uzroci

Uzrok anksioznih poremećaja leži pretežito u psihološkim čimbenicima, premda postoje dokazi o genetskom utjecaju (osobito kod OKP) i neurofiziološkoj podlozi. Emocionalni stres često može biti dodatni faktor koji uzokuje tjeskobu (ugroženost, promjene u međuljudskim odnosima). S druge strane, simptomi su anksioznosti izravne manifestacije pobuđenosti perifernog autonomnog živčanog sustava, nastale zbog zastrašujućih nesvjesnih fantazija, impulsa i osjećaja. Ako nesvjesni psihološki mehanizmi ne uspijevaju kanalizirati anksioznost, osoba će iskazivati sliku opće generalizirane tjeskobe na najmanji povod ili će stanja tjeskobe doživljavati u obliku napada panike. Ako psihološki mehanizmi obrane usmjeravaju anksioznost na određene vanjske objekte ili situacije koje simboliziraju početni, pravi uzrok anksioznosti, to omogućava premještanje i vezivanje anksioznosti na neki vanjski simbol poput lifta, tunela i sl., a ta se situacija može izbjegavati. U tom slučaju govorimo o fobičnom poremećaju. Ako osoba koristi obrambeni mehanizam izolacije neprikladnih, obično agresivnih, nesvjesnih želja i time odvaja poriv od ideje, pojedinac će doživljavati samo nametnutu misao, bez svijesti o želji za realizacijom ideje i izvoru skrivenog impulsa. Takav mehanizam u podlozi je opsesivno kompulzivnog poremećaja.

Strah je afekt koji ima motornu i osjećajnu reakciju. Neurotična anksioznost je slična strahu, ali se javlja kada nema vidljive opasnosti, kroz opću zabrinutost, predosjećaj opasnosti ili kroz vezanost za određenu situaciju - fobija.

Fobije se dijele na:
a) racionalne - refleksni odgovor na moguću opasnu situaciju.
b) iracionalne.
Nova teorija anksioznosti odbacuje libido, naglašava ulogu ega koji nema dovoljno energije, što upozorava organizam na opasnost. Nema realne opasnosti, ali se organizam u razvoju susretao sa opasnostima. Opasnost koja upozorava organizam kreće od osjećaja bespomoćnosti. Kao korijen anksioznosti Sigmund Freud uzima motorne reakcije na rađanje i situacije uskraćivanja ljubavi u ranom djetinjstvu. Organizam je ranjiv zato što je bespomoćan, što izaziva da u kasnijem životu reaguje anksioznošću. U ovoj teoriji Freud se oslanja na socijalnu realnost. U teoriji anksioznosti vidljiv je i strukturalni model (strukture id i ego).


3. Simptomi

  • lak gubitak strpljenja

  • poteškoće s koncentracijom

  • očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije

  • stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu

  • poteškoće sa spavanjem

  • depresivost

  • preokupiranost oko neke stvari, ili opsesivnost

4. Tjelesni simptomi

  • pojačani osjećaj žeđi

  • nervozni "trbuh"

  • puštanje vjetrova

  • učestalo mokrenje

  • nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju

  • stezanje u prsima

  • periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)

  • bolovi u mišićima

  • glavobolje

  • smetenost

  • tremor (drhtavica)

  • ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne

5. Podjela anksioznih poremećaja

Anskiozni poremećaji dijele se na: generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, panični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj socijalne anksioznosti i specifične fobije.

5.1. Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Glavna je značajka GAP-a kronična tjeskoba koja traje danima, tjednima i mjesecima. Kod odraslih usmjerava se oko tema kao što su zdravlje, novac ili karijera. Pored kronične zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grčenje mišića, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povećana iritabilnost. Bolesnici su stalno zabrinuti, brinu ih i najmanje sitnice i izrazito su nesigurni u vezi s budućnosti. Oni osjećaju opću napetost, sklonost trzanju na minimalni podražaj poput iznenadnog zvuka, nelagodu i nervozu u radu s ljudima. Sve to može biti praćeno kroničnim umorom, glavoboljama, nesanicom i brojnim subakutnim autonomnim simptomima. Iako sindrom nije u potpunosti onesposobljavajući, bolesnik osjeća kroničnu nelagodu prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti i u međuljudskim odnosima, a radna je sposobnost umanjena kroničnim umorom i teškoćama koncentracije.
Panični poremećaj spada među najbolnija životna iskustva. Može se ponavljano javljati tijekom vremena i može biti izrazito ograničavajući za osobu. Obično traje od nekoliko minuta do 1-2 sata, a napadaj doseže najjači intezitet već nakon par minuta. Bolesnik osjeća užas koji nastaje bez vidljivog povoda, prijetnju skore smrti, što privremeno onemogućuje racionalno mišljenje. Za vrijeme takvih napada često ima osjećaj da će umrijeti, osobito stoga što su prisutni brojni tjelesni simptomi poput "lupanja srca", povremene prijevremene srčane kontrakcije ("srce preskače"), boli u prsištu koja se opisuje kao vrlo oštra ili probadajuća. Često se javlja drhtanje, vidljivi fini tremor, znojenje, nemir u želucu, opća motorna slabost, vrtoglavica, mučnina i proljev. Često se javlja "glad" za zrakom koja vodi u hiperventilaciju, a ona može rezultirati grčenjem mišića, osjećajem bockanja oko usta i u prstima. Nakon prvih napada, bolesnik se počinje bojati ponovnih takvih stanja i možemo reći da razvije "strah od straha".
Zbog kardioloških manifestacija, panični napadaji mogu se zamijeniti s infarktom miokarda. To je i razlog što ti pacijenti često budu upućivani na brojne pretrage nakon kojih se obično "ne nađe ništa".

5.2. Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)

OKP je neurotski poremećaj karakteriziran prisustvom ponavljajućih ideja i fantazija (opsesija) i ponavljajućih impulsa ili radnji (kompulzija) koje bolesnik smatra bolesnim i protiv kojih postoji unutarnji otpor. Anksioznost je središnja odlika, ali u suprotnosti s fobijama (kada je bolesnik anksiozan prilikom suočavanja s vanjskim opasnostima i smatra da je njihova pasivna žrtva), anksioznost nastaje kao odgovor na nesvjesne unutarnje misli i porive kojih se bolesnik boji i koje mora ostvariti suprotno svojoj volji.
Tipične misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza. Cilj je oslobađanje od opsesivnih misli.
Opsesije (obuzetosti) predstavljaju ideje, riječi i slike, obično nepovezane s onim što pojedinac radi; uporno, jako i neodoljivo mu se nameću i skreću pažnju. Često su obojene agresivno ili seksualno, što pojedinac doživljava potpuno stranim (npr. misao majke da će kuhinjskim nožem ozlijediti svoju djecu).
Kompulzije (prisile) i kompulzivne radnje isto su autonomne kao i opsesije, ali se radi o preplavljujućoj potrebi da se učini neka radnja (npr. da mora brojiti prozore idući ulicom, da se mora pet puta prekrižiti ulazeći u stan). Prisila može biti i vrlo agresivna, ružna ili opscena. Kao i kod opsesija, bolesnik doživljava anksioznost, uočava apsurd poriva i odupire mu se. Međutim, često ne može a da ne započne ponavljajući obrazac u obliku kompulzivnih radnji i rituala.

5.3. Panični poremećaj

Ljudi sa paničnim poremećajem pate od ozbiljnih napada panike bez očiglednog razloga. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvjestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestira se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti, itd. Često se javljaju sa agorafobijom – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teško pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju. Uzroci se nalaze duboko u podsvijesti kao potisnuta sjećanja koja naizgled bez razloga izlaze na površinu.

5.4. Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)

Tjeskoba kao posljedica kroničnog stresa, (engl. PTSD) Obično slijedi nakon izloženosti osobe traumatskom događaju kao što su promatranje smrti druge osobe, seksualno zlostavljanje, iznenadna smrt bliske osobe ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: „oživljavanje” traumatskog događaja (noćna mora), izbjegavajuće ponašanje (izbjegavanje mjesta povezanih sa traumom), te emocionalno udaljavanje od drugih i psihološka uznemirenost.

5.5. Poremećaj socijalne anksioznosti

Socijalna fobija karakterizira se izuzetnom anksioznošću vezanom za procjenu drugih ili ponašanje koje bi moglo dovesti do ismijavanja i osramoćivanja. Ovakva intenzivna anksioznost može voditi izbjegavajućem ponašanju. Fizičke manifestacije povezane sa ovim poremećajem su lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenje i znojenje.

5.6. Fobični poremećaj

To je neurotski poremećaj karakteriziran prisustvom neracionalnog ili pretjeranog straha od objekata ili situacija koji nisu stvarno opasni i nisu opravdani izvor anksioznosti, npr. strah od vožnje liftom, strah od pasa, strah od izlaska na ulicu i sl.
Obično je sama pomisao na objekt fobije dovoljna da izazove anksioznost, a kako bolesnik u zbilji postaje bliži fobičnom stimulusu, anksioznost dosiže razinu paničnog napadaja. Bolesnik osjeća strah bez obzira na to što je svjestan njegove iracionalnosti. On stoga izbjegava situaciju koje se boji, što često vodi k onesposobljenosti u svakodnevnim aktivnostima i smanjenoj mogućnosti normalnog funkcioniranja (mora pješke na visoke katove, ne može sam/a na posao ulicom i sl.). Agorafobija (strah od otvorenih, javnih mjesta ili gužve) najčešći je fobični poremećaj. Aktivnosti pojedinca bitno su umanjene; u krajnjem slučaju ne može uopće izlaziti iz kuće i napustiti sigurnost svoga doma. Često, agorafob može izaći na ulicu samo ako je u pratnji neke bliske osobe i ta osoba postaje "obvezni pratilac".
Mogu se razviti i specifični strahovi (npr. od pasa, insekata, zatvorenih prostora poput lifta - klaustrofobija ili visine - akrofobija). Ako su objekti neobični ili ako se lako izbjegavaju, ne javlja se ozbiljna nesposobnost. Međutim, mogu se javiti značajna funkcionalna oštećenja, npr. kada se fobija od aviona razvije kod poslovnog čovjeka, a posao zahtijeva često letenje.

5.7. Specifične fobije

Osobe sa specifičnim fobijama pate od intenzivnog straha od specifičnih situacija ili objekata (zatvoren ili otvoren prostor, visina, pauci, psi, itd.). Izraženost straha je neadekvatna u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu. Specifične fobije mogu dovesti do izbjegavanja uobičajenih, svakodnevnih situacija.

Izvor: Wikipedija

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:15 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

Bolovanje i smrtnost


Evo i jedne zanimljivosti koja se može tumačiti na raznorazne načine a da pritom nikako ne možemo zaobići pitanje što je starije: kokoš ili jaje?

Odlazak na bolovanje i smrtnost
Osobe koje odlaze na duga bolovanja zbog psihijatrijskih tegoba imaju u odnosu na svoje kolege dvostruko veći rizik za smrt od raka, kažu britanski znanstvenici.

Istraživači s University College London vjeruju kako će ovo otkriće pomoći pri otkrivanju posebno rizičnih skupina pacijenata, piše British Medical Journal.
Podaci prikupljeni od 6500 britanskih državnih službenika pokazuju kako ispitanici koji odlaze na bolovanja duža od 7 dana imaju sveukupno 66% veći rizik za preuranjenu smrt.
Znanstvenici vjeruju da je povećanu smrtnost od raka moguće objasniti depresijom i nedovoljno čestim odlascima liječniku.
Ipak, najveća smrtnost je zabilježena kod djelatnika koji su s posla izostajali zbog bolesti srca ili moždanog udara - kod njih je rizik za preuranjenu smrt bio četverostruko veći nego kod ostalih kolega.
S povećanim izgledima za preuranjenu smrt su bila povezana i bolovanja zbog uobičajenih bolesti dišnog sustava.
Izvor: PlivaZdravlje.hr

Vratimo se na početak: je li moguće da do preuranjene smrti dođe upravo radi bolesti radi koje se otišlo na bolovanje? Ili je smrt ipak uslijedila radi bolovanja koje zapravo nije trebalo uzeti? Dakle, pojednostavimo: koka ili jaje?

O čemu dalje želite čitati?

...

- 01:44 - Komentiraj/Vidi komentare (1) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 01.02.2009.

Novi post na novom blogu


Možete ga pročitati na blogu http://burza-frustracija.blog.hr

Direktan link na post:
Frustracije Ivana Balića

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:49 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor