petak, 31.03.2006.

OPREZ!!!

Ovo nemojte gledati ako imate slab želudac! Ovu fotografiju snimio je jedan američki fotograf koji je naišao na neobičan ali sve češći prirodni fenomen. Fotograf je pri fotografiranju doveo svoj život u opasnost. Izgubio je ruku, nogu i ostao paraliziran od struka nadolje. Fotografirao je tri krvolocna psa koji razdiru krokodila! Pogledajte samo ako ste u stanju pojesti sirovo meso!!!


eek























Image Hosted by ImageShack.us

| 18:25 | Komentari (2) | Isprintaj | #

četvrtak, 30.03.2006.

Jos nesto mojoj crno-bijeloj

Profesorica latinskog traži prijevod rečenice:

"Građani Siska pokapali su svoje mrtve izvan gradskih zidina"

i prozove tipa kojem je "latinski" povezan jedino sa Brazilkama, i,
naravno, odmah se našla dobra duša koja tipu šapne i tip slavodobitno
odgovori:

"Bonus penis, pax in domo".
dead

| 13:31 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 28.03.2006.

Malo razonode...

Ozenio Mujo Fatu. Prva bracna noc i Mujo odmah navalio.Kaze Fata: "Ne mogu Mujo, ja naucila da otvorim prozore kad legnem".Te sta ce Mujo, on otvori prozore, napravi promahu, puha ko ludo."Ne mogu ja opet", Fata ce ti, "naucila ja da tresti muzika."Mujo jadan opet ustane i odavije radio do daske."Ne mogu ja jos", kaze Fata, "Naucila ja da grmi i sijeva."Mujo donese lampice ko u disku, zvucnike, trista cuda."E, tek sam sad spremna", kaze Fata."Sad ja ne mogu", kaze Mujo."Sto, ba", pita Fata."Ne dize mi se po ovakom nevremenu.

| 12:31 | Komentari (2) | Isprintaj | #

Evo dokle smo došli!

Image Hosted by ImageShack.us
nut

| 12:25 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 27.03.2006.

Oscar Wilde

Draga Crno-bijela! Nakon što sam te šokirao onim morbidnim tekstom (moje istine), slijedi nešto što sam ti obećao:

A little sincerity is a dangerous thing, and a great deal of it is absolutely fatal.
Oscar Wilde

A man can be happy with any woman as long as he does not love her.
Oscar Wilde

Always forgive your enemies; nothing annoys them so much.
Oscar Wilde

Anyone who lives within their means suffers from a lack of imagination.
Oscar Wilde

Arguments are to be avoided; they are always vulgar and often convincing.
Oscar Wilde

At twilight, nature is not without loveliness, though perhaps its chief use is to illustrate quotations from the poets.
Oscar Wilde
kiss
-još više imaš na:Oscar Wilde

| 12:32 | Komentari (1) | Isprintaj | #

nedjelja, 26.03.2006.

ISPOVIJESTI VELIKOG SERATORA

Moje ime je Matija Prahin, neki me znaju pod imenom Prah, neki pod imenom Ash, a samo vjerni pod imenom Ankah. No to je potpuno nevažno za cijelu priču koju vam želim velikodušno ispričati. Moj putopis temelji se na jednoj od glavnih ljudskih potreba: OBAVLJANJEM VELIKE NUŽDE.
U osnovnoj školi uvjeti za tako nešto nisu baš zavidni. Prvo- radno mjesto potpuno je neprikladno: uvijek fali ona probušena daska, a nikada nije ni bilo predviđeno mjesto za WC-papir, a četku ne moram niti spominjati. Osim radnog mjesta, važno je i radno okruženje. E, vidite ja sam odrastao u društvu koje je satkano od pažljivo odabranih pojedinaca – jednootvora. Možda zvuči neljudski ili karikirano, ali dokazat ću vam da sam u pravu. Prvo, jednootvori su bića koja uzimaju hranu i izbacuju izmet na istu šupljinu. Oni nikada ne idu na WC iz razloga koji mene tamo tjeraju. Oni tamo ne idu, jer se «izmeću» na usta. I zato kažem da su jednootvori. To je, vjerovali ili ne, išlo do tih granica da sam čim bih na WC-u proboravio duže od po njima dovoljne količine vremena da se obavi mala nužda, naišao na podsmjehivanje u razredu. No to i nije ono najgore. Jednom sam tako otišao na WC usred sata i nisam pustio vodu jer se kotlić zaglavio. Spustio sam dasku i pojurio nazad u učionicu, no to je već nadmašilo vrijeme koje je potrebno za obavljanje male nužde, tako da su svi odmah shvatili o čemu je riječ. Već idućeg odmora jedan od takvih pojedinaca ušao je u WC, gurnuo glavu u onu školjku na kojoj sam netom bio radio i zaderao se: «Matija ima proljev!». O neugodnosti ne moram ni govoriti, no samo da vam kažem, ja sam od tada bio dežurni krivac za svaki prdež u okolici Svete Nedelje. Sada slijedi nekoliko priča koje će slediti krv u žilama svima onima koji (prije nego napuštaju topli dom i udobnu kupaonicu) nisu obavili VELIKU NUŽDU. Strahujte!!!


SREĆA
Za mene je sreća stići na WC kad ti se sere. Ozbiljno! Otkad znam za sebe imam s time problema. Kao klinac uvijek sam jurio kući kakati. Kasnije, malo stariji išao sam doma kenjati, a danas srati. Ah, vremena se mijenjaju. Ljudi rastu- govna rastu. Znate, nikada nisam mogao u miru otići od kuće dalje od tri ulice (uvijek s rezervom brojeći korake) strahujući od toga hoće li me ili neće crijeva izdati i protjerati na WC. Čak i u trenucima kada sam sa sigurnošću znao da mi nije sila, čim bi se dovoljno udaljio od kuće (dovoljno da na knap stignem na WC), protjeralo bi me i morao sam se htio-ne htio (uglavnom htio) vratiti kući. Znalo mi se katkad dogoditi da se poigram s vremenom ili nadnaravnom silom koja drži moja crijeva kao kap vode na dlanu, pa ne krenuti kući na vrijeme, pa mi se znalo dogoditi da bih se «ispraznio» tik pred kućnim vratima ili još gore- pred WC školjkom.
Kao dokaz kako je prirodna potreba važnija i primarnija od same vjere u Boga jest moj neugodan (vrlo neugodan) doživljaj u crkvi. Dakle, pri obredu posvećenja Tijela Kristova svi vjernici u pravilu kleknu ili se barem poklone Kristu. Ja sam bio među onima vjernijima, pa sam kleknuo pred sam oltar i ispustio gromoglasan vojni poklič Svevišnjemu iz unutrašnjosti crijeva mojih. Amen.
No, osim trčanja kući na WC, bilo je i trčanja u kafiće. U okolici kuće posjetio sam gotovo sve kafiće (zapravo njihove WC-e) u Samoboru sam srao u Mlinu, u Orionu, u Tomu, u Fuliru, u Scout-u, u Necu, u Vandi, u Gradskoj Kavani, u Old Nicks pubu, u Fitness-aerobic centru, u Eri i u Miniju. Ovo u Miniju je bio posljednji izlet (ah, čovjek se treba malo kulturno obrazovati). Jednog poslijepodneva išao sam na dramsku u POU Samobor i pritislo me srat. Čeko ja, čeko, al više nisam mogo izdržat. Napokon izađem iz busa na kolodvoru i krenem prema POU. Na pola puta sam stao, okrenuo se oko sebe i ugledao Ga. Tako, sasvim neupadljivo, poput rajskih vrata stršao je ulaz u Njega na samom rubu glavne ceste. Oči su mi naglo žmirnule od svjetlosti koja je dopirala kroz njegove prozore, izbjegao sam dva-tri auta i dotaknuo ona dva montirana šanka koji stoje ispred njih… tih vrata koja me dijele od moje sreće, mojeg jedinog životnog spasa. Uhvatio sam onu vlažnu… sklisku… tešku kvaku i snažno ju pritisnuo prema dolje, a zatim me je ona čudesna svjetlost preplavila i progutala. Stajao sam tako, koju sekundu, dvije dok je polako curilo iz mene… Samo one dvije glupe konobarice zurile su u mene kao da gledaju osobu koja proživljava ubrzanu vremensku katarzu. Dvije kapi znoja, blijedo lice, deformiran izraz lica i gotovo nečujna molitva na samom vrhu usana bjesomučno se ponavljala: «Daj Bože da stignem, daj Bože da stignem…» Otpozdravih na već naučen pozdrav ograničenih konobarica i uputih se prema kraju lokala. Crvenilo zidova i sofa ometalo mi je pozornost s puta kojeg sam prevaljivao prema vlastitoj slobodi- posljednjim vratima na suprotnoj strani hodnika. Tada sam ih ugledao- zlatna, sudbonosno zjape čekajući samo mene. Poput usporenog filma, vrijeme je stalo, a ona kao da samo mene čekaju… gurnuo sam ih i sretno odahnuo ugledavši ju kako gola stoji u kabini i čeka samo mene. Bijela poput bjelokosti, sjajna poput bisera… Strgnuo sam sa sebe jaknu, pa jednu majicu, pa podignuo drugu majicu, pa otkopčao remen, a s nje je curio… zatim spustio hlače, pa gaće, a s nje je i dalje curilo. Curio je potok vode koji ostane uvijek nakon što se isprazni kotlić. Primila je moje guzove kao nijedna druga i primila moje… govno.
Tada… u tom trenutku shvatio sam da je čovjek u dva slučaja sam: Kada sere i kada umire. Ne pokušavajte to kombinirati- čak ni najbolji prijatelj ne može baš toliko podnijeti. Ako ste pomislili da je ovdje kraj, varate se! Postavlja se pitanje: Kako izaći sada iz tog WC-a? Ne znam. Mogu vam samo reći što sam ja uradio. Polako sam izašao iz prostorije u crveni separe, mrtav-hladan zatvorio vrata i krenuo prema izlazu. Taman kada je prva konobarica (ona bliža) prišla meni i krenula me upitati: Što ću popit, ja sam se okrenuo i u prazan fotelj glasno dobacio: Evo me začas!, zatim se okrenuo, izašao van, zazviždio kao da nekog dozivam i odmaglio.

666 999 (ZLO I NAOPAKO)
U ovoj priči saznat ćete malo mračniju stranu čisto prirodne pojave. Mislim, prdac. Zašto se običan prdac razlikuje od udara munje, štoviše, nije toliko ni opasan. Zašto je odlazak na veliku nuždu poput tornada koji je zahvatio poljski WC. Ja sam prilično degutantan u svemu ovome, ali smatram da se ljudi trebaju konačno osloboditi. Ima li što ljepše od dobrog «istovara», ima- još bolji «utovar». No, kažu: «U ustima med, u guzici jed.»
Imadosmo maturalnu večeru- vrlo pristojno, kulturno, ušminkano, i kako to već ide. Večeru smo dugo čekali- oko dva sata. Kad je stiglo predjelo- nestalo je u sekundi. Kad je stiglo glavno jelo- ja sam pojeo nešto manje od svih prisutnih zajedno (šala, zapravo, ako već želite znati- nisam pojeo niti jedan cijeli zagrebački šnicl), a pio još više. Uglavnom, plesasmo, dobro prodrmasmo sadržaje naših vjernih utroba. Bilo je povrataka, štuc-kaka, piš-cmaka i slično, no ono najgore tek slijedi. Kad smo stigli u Stari mlin, na sve one juice-votke koje sam popio, još sem si pridodal jenega kapučina, tak da sam osjetio (ili bolje reći osujetio) zapomaganja iznutra. I, tako krenusmo prema Necu (niš neobično), te sam tamo odlučio izbaciti malo, čist ono, da se zna da sam tu bio, i za neki način pozdrav od kvarta. No, moja crijeva, nepredvidiva, kao i obično, opet su me izdala (i to za šaku dreka! Bolje reći škaf dreka) i iza onog štreckavog u mom anusu sakrio se Proljevko Vodenić koji je samo čekao da mi naplati one juice-votke (koje su tako dobro sjele!). Tako da sam u Necu proboravio nešto duže, zatim kad smo došli u školu (pozdraviti se s učionicama) Proljevko se htio napraviti važan, pa je nagovorio Matiju da pod hitno «posudi» maramice (koje je kasnije uredno vratio, naravno) i otrči na WC. E, ali, tu priča ne završava! Jok ba! Nakon višeminutnog tiskanja, jaukanja i kukanja, Prolijevko se udostojio zatvoriti vrata i dopustiti Matiji da se uredno pozdravi s dvoranom. Na putu prema kolodvoru, Prolijevko je zacvilio: «Idemo u Mliiiin!», Matija je, naravno, odmag otkopčao sako i pripremio se već na ulazu u birc, te poljubio znak na vratima WC-a: «WC je u kvaru». Moli Matija Prolijevka: «De, nemoj, sad, pa gle u šta si me uvalio!», Prolijevko hladnokrvno odgovara: «Meni paše i Orion.», ništa, Matija, drž´ gaće, otrči u Orion i nastani se na jedno pola sata u zahodu (dosadilo mi je pisati WC) i konačno riješio svoje brige s obitelji Vodenić (zasad). I tako naša večerašnja priča završava. Djeco, ugodno sanjajte i bit će još ako Bog da (ili barem moja crijeva).
headbang

| 20:24 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 24.03.2006.

Bog me ipak voli...

E, ljudi odahnuo sam! Prekjucer mi je riknuo hard (ili smo tako ustanovili), no danas je vec u redu.
Ocito nije bilo nis strasno al sam se zasro ko grlica!

Naime, da je riknuo hard mogo bi se pozdravit s 2700 pjesama i s godisnjakom na kojem sam radio skoro dvije godine!

Nasrecu sve je u redu!
P.S. Crno-bijela, ocito cu moci sutra vidjet kaj si/ces napisat/la!

Pozrdavcek od presretnog M!

| 13:50 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 21.03.2006.

Prince of Persia: The Two Thrones

Ovu igru sam prosao jos prije dva mjeseca, ali tek nakon sto sam procitao svaki redak na internetu o njoj, skinuo sve moguce filmove o stvaranju cijele trilogije, odlucio sam posvetiti par redaka o njoj i na svom blogu. Jos jedan razlog je to sto svi hrvatski igraci ne mogu postaviti nikome pitanje vezano uz igru, a da se prije ne moraju prijaviti, platiti ili kupiti neki proizvod. E, pa ako nekoga nesto zanima, sada moze i mene pitati!

Evo, par slikica da dozivite atmosferu same igre:
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Za pocetak:
PoP The sands of time izasao je, ako se ne varam, negdje oko 2003. godine. Bila je to igra koja je igrace odusevila na vise nacina. Grafikom, igrivošću i tempom. Igra je podijeljena na prolaženje prepreka i na ubijanje neprijatelja. Tako da imate vremena i za jedno i za drugo. Prolaziti prepreke mozete raditi neograniceno dugo, bez straha da ce vas netko napasti. Takodjer, kada ubijate neprijatelje ne morate brinuti da li ce vam se netko prikrasti s ledja ili iza ugla, jer Princ kada ubije neprijatelje, uredno spremi mac i bodez u korice.

Nesto kasnije, oko 2004. izasao je ocekivani nastavak PoP Warrior Within. Igra je donijela sa sobom neke novitete: Princ je stariji, ruzniji, mracniji, brzi, jaci... Takodjer, igra je u nekom mracnom raspolozenju, prevladavaju interijeri... Novost je sjedinjenje prelazenja prepreka i unistavanja neprijatelja. Sada se borite s dva maca i vise koristite zid. No, ja cu krenuti detaljnije o svakom nastavku, pa ce onima koji nisu nikada igrali igru znati o cemu govorim. Za sada mastajte.

I... 2005/2006. Izlazi dugoocekivani The Two Thrones. Ovaj, iako posljednji, po kvaliteti (meni) najlošiji unio je jos neke preinake u glavnu šablonu igranja. Naime, Princ se pretvara u svojevrsnog (tihog) ubojicu koji moze unistiti neprijatelje jednog po jednog a da ne bude primjecen. Na zalost (ili srecu) glavno oruzje u ovom nastavku postaje bodez. To malo iritira u pocetku jer je bodez (iako produzen vizualno) kraći od mača, pa nema vise bjesomucnog mahanja.

Nadam se da sam koliko-toliko objasnio o cemu se radi, no ja cu jos (ponavljam) pisati o svakom dijelu posebno. Tko nije igrao neka place, a tko je, taj ce najbolje znati o cemu pricam.

| 15:40 | Komentari (3) | Isprintaj | #

E evo i mene...

Samo za one koji ne mogu bez moje divne spodobe. Bez mojeg neupitnog šarma, mojih zamamnih očiju... Ah, nije bio ni lud onaj Narcis...
Image Hosted by ImageShack.us

| 15:35 | Komentari (1) | Isprintaj | #

Grifon

Evo mi cimera!
Image Hosted by ImageShack.us
Slobodno kritizirajte!

Meni osobno se oko malo ne svidja!

| 14:55 | Komentari (5) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 13.03.2006.

Dobrodosla!

Pozdrav jednoj crno-bijeloj koja nam se pridruzila u zagadjenom nebu interneta!

MRAV I BALEGAR
Mrav je u ljetno doba, obilazeći poljem, skupljao pšenicu i ječam i nagomilavao sebi hranu za zimu. Kad ga opazi balegar, začudi se da u to vrijeme podnosi silne napore i muči se dok ostale životinje slobodne od poslova provode dokolicu. I on je sam tada mirovao. Kad kasnije nastupi zima i kiša ispere gnoj, dođe balegar gladan mravu moleći da mu da hrane. Mrav mu tada kaže: -Moj balegaru, da si tada radio, kad sam se i ja mučio, a ti me grdio, ne bi sada moljakao hrane.
Image Hosted by ImageShack.us
Tako postaju silno nesretni u promijenjenim prilikama i oni koji se u blagostanju ne brinu za budućnost.
Image Hosted by ImageShack.us
...I još nešto: BALEGAR: Kotrljan ili balegar (Scarabeus sacer) kukac kornjaš iz potporodice gundevalji. Od izmetina pravi kuglice veličine oraha, kotrlja ih i skriva u podzemne hodnike za prehranu ličinki. U STARIH EGIPĆANA KULTNA ŽIVOTINJA KAO SIMBOL SUNCA. -Ankh :)

| 14:28 | Komentari (5) | Isprintaj | #

petak, 10.03.2006.

Evo nest na brzinu

Jedna lijepa slika:
Image Hosted by ImageShack.us

To je slika iz igre Heros of might and magic 5. Za one koji ne znaju...

Image Hosted by ImageShack.us

Ova takodjer. Valja napomenuti da ce ovaj grifon uskoro osvanuti i na mom zidu u sobi. Naravno, samo veci. Kad ga zavrsim, naime, zasada je nacrtan olovkom, stavit cu fotku na blog, pa cete moci vidjet i sami. A kako moj blog posjecujem samo ja, tako cu moci onda i ja saznati kada je gotov! Blago meni!
I jos jedna za kraj, za mene:
Image Hosted by ImageShack.us

He!

| 15:40 | Komentari (3) | Isprintaj | #

utorak, 07.03.2006.

Grrrrghhghghgg!

Poludit ću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Pišući novi post obrisal mi se onaj prije!!!
Kak je to moguće!!!!!???????

| 14:43 | Komentari (1) | Isprintaj | #

Prince of Persia

Evo, kako sam obećao, počet ću priču o legendarnom Prince of Persia.
Image Hosted by ImageShack.us
Prvi Prince se pojavio osamdesetih godina prošlog stoljeća. To je bila dvodimenzionalna, simplificirana igra u kojoj je glavni lik mali princ koji bježi iz zatvora i mora u 60 minuta spasiti princezu. Igru je napravio mladić na Amigi gledajući brata vani kako skače i trči. Njegov otac napisao mu je i glazbu, tako da je igra nastala u obitelji i kao takva izašla na tržište. Mnogi igrači koji posjeduju kompjutore nešto duže vremena, sigurno su tu igru igrali ili barem čuli za nju.
Image Hosted by ImageShack.us
Nešto kasnije pojavio se Prince of Persia 3D koji je nešto sličniji princu o kojem sam govorio u prošlom postu. Ta igra bila je (nevjerojatno!!!) puno lošije kvalitete iako vizualno primamljivija od originala. Nakon
ovog pokušaja, nastale su još neke varijacije na temu, no ništa toliko novo kao Prince of Persia: The Sands of Time.
Image Hosted by ImageShack.us
Igra je u Hrvatsku došla negdje oko 2002. godine, iznenadivši konzumente nevjerojatnom ponudom. Legendarni princ vratio se u bojišnicu naoružan (meni omiljenim) hladnim oružjem i nevjerojatnih akrobatskih vještina. E, tu će strastveni igrači sigurno iskočiti iz kože pjeneći se kako mogu samo tako nahvaliti igru koja nije unijela apsolutno ništa novo! Činjenica da se igra vizualno malo razlikuje od npr. Legacy of Kane i sl. No, mene je fascinirala, ja sam zaljubljen u likove i jednostavno, to je moje subjektivno mišljenje. Uostalom kakvo mišljenje može i biti nego subjektivno...

Eto, toliko za početak, nastavak slijedi!

| 14:39 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se