petak, 28.03.2008.

Nesanica

Opet ne spavam...
Oke,ovo je već bolest....
Ajmo malo o nekim mojim pitanjima i dvojbama iz prošlog posta...

Crvena boja kose - ofarbala sam se i nije baš kako sam htjela ali nije ni loše

Soba - sredila sam ju poljepila slike(polugoli čikice) i pospremala igračke,sviđa mi se ovakva

Rekreacija - svela se samo na šetnje,ali bolje išta nego ništa

Štednja - uštedila sam nešto,ali moram platiti zakasninu u gradskoj

Osijek - nisam ni pokušavala

Maturanti - nismo ovčice ipak smao hipiji

Proljeće - pada snijeg,ja i dalje soliram

Kompjuter - i dalje je krš... čekala čika majstora,ali nije došao...


*post iznimno nemaštovit,inspiriran dosadom i kroničnim nespavanjem

Joj ližu mi se lize sad kad sam vidjela ovaj smajli...baš je zarazan!

ponedjeljak, 17.03.2008.

Ne mogu spavati....I kad spavam,spavam jako kratko...
Muči me nesanica...
Kronično...
Kažu da je to često kad ljudi imaju nečistu savijest....
Ali ja se ne osjećam nečisto,milsim nisam nevinašce,ali fer sam prema ljudima...
Ko zna....

Jutros "ustajem" i sa strahom pomislim da sam prespavala odlazak u školu,jer je vani dan...jako dan...
A kao što svi znamo oko pola 6 vani bude mrak....
I tako ja tumaram u nevjerici, i vidim da nešto slijedi...
Ultra turbo zgodni frajer je trčao za mnom i vikao da provedem dan s njim.
Da,kako da ne...

Vratimo se u stvarnost....
Za mnom tumara patka,i to ne obična patka neka bijela s velikim crnim perjem i nečim crvenim....
Uglavnom danas po povratku iz ljubljenje ustanove od nekoga tako nemaštovito nazvane školom,saznah da je napravljena cijela potraga za vlasnikom patke.
Kul...sad ću biti očevidac,možda me dođu snimiti iz Istrage...

Kažu da će opet biti hladno,odbijam vjerovati u to...ja bi da bude toplo...

Neka sam ne znam....ddd...živciram samu sebe,nikako da se smirim u jednom raspoloženju,ponašam se poput svoje majčice u menopauzi....(nadam se da je to menopauza)

Sad si i nismo baš na ti...A dugo je trajalo primirje!
Nešto mi se mijenja...da se ošišam na kratko?Ponovo ofarbam u crveno?
Razmjestila bi namještaj u sobi,ali ipak je tu moja sestra koja je uvijek spremna za kompromise...not.
Dobila sam lijepe slikice dečkića koje ću poljepiti po zidu.

I ponovo ću poljepiti slike frendova...i složit ću igračke na ormaru,opet ih se puno nakupilo.

I definitivno ću nešta napraviti s rekreacijom...možda trčanje...opet...
Štedim...možda da opet odem do Osijeka...malo zabave mi ne bi škodilo.

Konačno je odlučeno.Za maturante smo ovčice.Meni je to kul i zadovoljna sam.

Primjetila sam da nastaje velika potraga za partnerom u proljeće...
moje likuše se pomamile...
Ja soliram i super mi je.

Kompjuter mi je koma...ne znam što ću više...sve sam probala...
Puno šteka pa vam ne mogu ostavljati komentare sve sam vas čitala.
Puno vas pozdravljam i cmakam.

*Još samo 6 dana i opet jedam meso i čokoladu i svašta nešta...*

subota, 08.03.2008.

DAN ŽENA

Postoji cijela povijesna priča vezana uz taj dan!
Hrabrost koju su žene pokazale u tadašnje vrijeme kad su se skupile i marširale u prosvjedu da bi se izborila za svoja prava,za kraće radno vrijeme i višu plaću.
Trebamo biti zahvalne ženama poput Clare Zetkin koje su u to vrijeme imale hrabrosti predložiti da se slavi Međunarodni dan žena.
To je usvojeno i sad smo tu gdje jesmo.

Napredovale smo u društvu,ali još uvijek ima diskriminacija,još uvijek se borimo za ravnopravan položaj.
Uvijek ćemo biti podcjenjivane u nekim stvarima,ali bitno je da se prema muškarcima i ženama odnose isto.

Mnoge države su ovaj dan izjednačile s Majčinim danom ili Valentinovom,no to nije tako.
Ovo je dan kada su se žene pobunile,kada su pokazale svoju neizmjernu snagu i trebamo ga tako i slaviti.

Nazovite sve svoje prijateljice,pošaljite im poruku,popričajte s majkom.
Izađite sa svojim prijateljicama,posvetite im malo pažnje.
Jer tko će brinuti za nas ako ne jedna za drugu.
A vi dečki budite danas dobri,sjetite se svojih prijateljica i recite im kako volite to što su vam prijateljice.Kako su divne i hrabre.
(Ja i moja prijateljica smo dobile ružu od prijatelja!)





Čestitala bih ovaj dan najvećoj ženi koju znam,mojoj mami.
Mama sretan ti Dan žena kao i rođendan!
Hvala ti što si uvijek uz mene i što znam da na tebe uvijek mogu računati!
Hvala što si hrabra i boriš se u životu,što ti nijedan problem nije prepreka nego samo jedan kamenčić spoticanja na putu do cilja!
Mama,volim te!

četvrtak, 06.03.2008.

U OČEKIVANJU…

Bio je iznenađujuće sunčan dan za to doba godine.
Sunce je pržilo njena leđa,a vjetrić se igrao njenom crnom kosom.
Ona,romantična kakva je,nije čula buku s obližnjeg gradilišta.Nije vidjela prljave aute i smog.
Za nju je postojao samo ovaj trenutak i priroda,samo sada.
Trava pod njenim nogama….Zelena.
Uživala je u mirisu trave.A pogled?
Čemu gledati oko sebe kad nam čarobno nebo pruža prostranstvo i slobodu…
Plavo…





Plavo poput potočnica koje se zaplavile šumu u njenoj mašti.
Nebo,koje obožava,bilo je puno velikih,mliječno bijelih oblaka,oblaka koji se igraju njenom maštom.i pričaju joj čudesne priče,dođe joj da pusti sve,da se makne.
Da trči s vjetrom,da ju on miluje i mrsi joj kosu.
Jer vjetar ima lagan dodir,dodir poput njegova.
Dođe joj da odbaci sve obveze,da ode daleko,daleko...
Tamo,prema suncu…
Da osjeti toplinu koja će zamijeniti njegovo tijelo.
Rekla je da više neće razmišljati o njemu,ali ne može si pomoći.
U svemu vidi njega…Ne može se oduprijeti!
Ima li to uopće smisla?
Odlučila se prepustiti,legla je na travu i zatvorila oči.
Prisjećala se…svega.
Njegovih zagrljaja,daha,snažnih ruku,boje glasa…
Kao da je čula njegov šapat u igri vjetra…
Prepustila se maštanjima…
Osjetila je dah…Kune se!
Nije željela otvoriti oči da se uvjeri kako ga nema…
Priznala je…Boji se…
Konačno,kao da je osjetila dodir na licu,poljubac na usnama.
To je stvarno bio on.
Legao je pored nje,dao joj svoje ruke.Valjali su se po travi,i predali jedno drugome…

(…)

Čula je zvono,prenula se…Zaspala je na travi…
Ustala se i krenula prema školi,poskrivećki obrisala suzu iz oka.
Još jednom je pogledala u nebo i u oblaku vidjela njega.

nedjelja, 02.03.2008.

Vremeplov

Poželite li ga ikad?
Zamislite koliko bi stvari mogli vidjeti....
Ne bi morali učiti povijest,mogli bi uživo pratiti sva povijesna događanja.
Mogli bi promijeniti postupke...
Mogli bi svašta...

Ja bi baš voljela imati vremeplov.
Vratiti se u vrijeme Hipija i zalagati se za mir,biti jedno od djece cvijeća...
Pokazivati V i biti protiv rata.



Voljela bi se vratiti u vrijeme naših djedova i baki....
U vrijeme kad su se naganjavali po sijenu.U vrijeme pravih bećara i bećaruša.
Mislim da bi pristajala tom vremenu.



Voljela bi svratiti u vrijeme krinolina...i izigravati damu u javnosti,a kod kuće izučavati znanost i oduprijeti se Crkvenim zabludama.
I glumiti princezu koja čeka princa da ju spasi iz samotne kule...



Voljela bi živjeti u vremenu prije rata....
imati dečka koji će me u svom bijesnom yugu voditi na roc'n'rol žurke.
I prkositi mojim matorima kad dođe po mene na motoru u kožnoj jakni,s minđušom na uhu.



Bilo bi totalno cool živjeti u vrijeme Egipatskih faraona i Kleopatre.
Poznavati tajne piramida,hijeroglifa i zagrobnog života.



Ili živjeti u pećini u doba kad su žene bile ravnopravne(ono palicom u glavu pa ju vuci do špilje je samo mit)...
Stisnuti se u pećinu dok oko tebe hodaju dinosauri i biti nesvjestan da si ti početak početaka.



Ne znam jeste li primijetili no nemam baš nekakvu želju otići u budućnost....
Prekomplicirana mi je...
Barem ju takvom zamišljam...kompliciranom...



A možda bih kad bi mi dali vremeplov odustala od svih ovih maštovitih ideja i promijenila samo jedan trenutak....
Tko zna….



A što bi vi?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.