četvrtak, 26.07.2007.

Imendan

Nešto o današnjem danu
Evogac....danas je imendan mnogim mojim kolegicama...ali i meni....
Hmm...
Da...dočekali smo ga sinoć,na jednom rođendanu uz pifkano i vinjak(to sam pila prvi put)...
Bilo nam je baš dobro,samo da nije bilo mlijeka....(ne pitajte)
Ludirali smo se,zapijali,ali samo malo...ma mrvicu....
Zvali ljude...pa nam je bilo malo zima(kad se ljudi golo obuku),onda smo se zamatali u neke deke...
Prisjećali se prošlih dana,pravili neke planove i tako...
U ponoć smo se svi ljubili i skvičali...Sretan imendan...Također....(Bilo nas je 4 koje imamo imendan)...

Moja Zelena mi je poslala jako lijepu poruku točno u ponoć....
Jako lijepu poruku....i poklon iz Zadra...(rekla je da donosi Talijana)
Probudila se relativno rano,skužila da imamo malog uljeza u sobi...
Koji užas,probudiš se i skužiš da neko pilji u tebe...Malo čudovište...ili sestrična....
Majka me izljubila i tako svašta nešta i utisnula mi neku paru....
Onda odverglala bicom do grada....
Kupila curkama poklone...
Uživala,malo za promjenu....
Dugo bila kod štanda sa knjigama....

Dođoh kući....
Kupanac....
Pa gosti....E obožavam svoje frendove al stvarno...
Pamte svaku sitnicu...
Tako sam ja dobijo maji kjavicu za mobač....bijelog medeka koji će se zvati Ignes...hehehe....
Merci...njami....
Ružu...prekrasnu...Tnx...



Par čokolada(lješnjak)...
Neke slikice.... i mislim da je to sve...ček...nisu još svi došli...
Ma de sam da sve popapaju...
Svidjela im se torta,koju sam sama napravila kao i frape!
Baš sam ponosna....

Eto sretan imendan svima koji ga imaju,slave ili što već...

Cmaka svima,uživajte u ljetu!


Btw...moj prošli post niste baš shvatili svi....
Ne radi se Baš o Medi(pliš)....
Već o osobi...tako nex...ma nemojte se zamarat,nebitno!

utorak, 24.07.2007.

Zašto je medo u kurcu?

Medo to ne zna...
A još manje netko drugi.....
Medo je čudan....ali stvarno...krajnje.....bezobrazno....
Medo više ne piše...onako..kao je znao i mogao....
Prekinuo je sa dijelom nečega....život je drugačiji...malo...
A možda i nije...Medo je stekao nova prijateljstva....Koja su svježija, ali iskrenija od onih koja je imao...
Medo je razgovarao s nekim, taj netko mu je rekao da treba krenuti dalje i ne osvrtati se...
Ne moliti za ništa jer medo nije kriv, nikako...
Medo je čuo da ima zrele stavove i da je odgovorniji...da je prije živio nekim nametnutim stilom....
Medo je zbunjen...jako....
Medo je klupa....tvrda klupa u prekrasnom vrtu....u kojem je sve prirodno, a klupa je plastična....
Daleko od svega prirodnog.....daleko.....



Medo zna da ga ljudi vole, ne svi, neki.....Medo je siguran da i on voli te ljude....
Ali Medi nešto fali....
Nije to nešto materijalno, nešto što se može nadomjestit.....
Medi fali nešto drugo....osoba....bliska....za koju je mislio da je slična njemu....
Da ga razumije, a ona to nije...ili se pretvarala....lagala je Medi...više puta....
Medo joj je oprostio....
Zanemarivala je Medu zbog svojih dečki....
Medo joj je oprostio....
Zaboravila je nazvati Medu za rođendan, nije bila na proslavi jer je morala u šoping....
Medo je bio jako tužan, ali joj je oprostio....
Izolirala je Medu i smatrala ga glupim...što možda i je istina, ali Medo se nekad trudio...
Nekad...dok su ljudi vjerovali u njega...
Medo je bio strašno razočaran, ali vjerovao je...
Izbjegavala je Medu kada mu je bilo najteže, napustila ga, bez riječi....
Medo se nadao da je to ružan san....
Ona se više skoro i ne javlja....
Medo joj je poslao poruku....
Čak je i odgovorila, ali ne onako kako je trebala.....
Medo ju je pozdravio, ona nije odzdravila...
Pričali su, nešto malo i kiselo....
Medo je otišao sa Zelenom....jer ona ga je razumije, s njom je mogao pričati...
Vidjeli su ju...s Prošlosti....Medo nije mogao vjerovati da je to ona....
Totalno se promijenila....
Medi nije toliko loše...ima puno svojih ljudi, kojima je stalo....
Ali....ipak....Medi fali....
Tužan je....razočaran....
U ljude, prijatelje.....sve....
Medo se želi pokriti po glavi ,prespavati sve....i probuditi se opet kao malo dijete...
Želi...ne znam....
Medo ne zna što želi...možda je u tome i problem....


Možda problem nije ona, nego Medo?
Sigurno je tako, jer Medo je uvijek bio problem...svima...

Medo jednostavno želi nazad u djetinjstvo, kada je sve bilo lakše ,ne želi odrasti....
Znate što?
Kako je medo jebeno glup ,al stvarno!

srijeda, 18.07.2007.

Pismo pišem tinta mi se proli....

Hehe...
Ja se evo zamaram glupostima, neka sam nostalgična, preturam po prošlosti....
Ispod kreveta sam izvukla svoju staru limenu kutiju, i našla svoje staro i malo novije blago...
Baš sam se svega prisjetila...
Ahh..
Fale mi stara vremena...
Naime iz kutije sam izvukla stara pisamca, još iz nižih razreda osnovne...
Prava pisma, pisma za Valentinovo...
Prve dječje ljubavi...
I sada ih se sjetim...
Jednog malog dečkića koji ih je ostavljao ispod cigle kraj trave pored nenaseljene susjedne kuće...
Ponekad bi ostavio i ružu...Koja je uvijek bila kratko ubrana i bez lišća...
E a ja sam tada bila grozna klinka...Al stvarno ,sam bila okrutna, prvo sam primala pisama....
Zatim sam ga ignorirala(a njemu je jadnom otpao točak na bicu jer se zabio u frenda dok me promatrao)...
Tako sam ostavila ružu i pismo da tamo stoje....
Dugo....
Dok ga on nije pokupio...Da se razumijemo na ponosim se time...Baš me stid...


DRAGA PISMA

Onda povjerljiva pisma prijateljica....
Malo tračanja...
Pa dopisivanje s nepoznatim ljudima diljem Hrvatske...

I dolazak najvećeg pisma u mom životu i to iz Njemačke, od Francuza koji tamo radi....
On je putovao Odande biciklom do Turske i jednu noć je kampirao kod nas...
Mi curke ga odvele u život...
I on se zahvaljivao(btw pojeo mi teglicu ajvara, što znači da sam ga jako dobro prihvatila, čim je smjeo dirnuti u moj ajvar)...
Poslao par slikica A4 formata koje su prekrasne i stoje na zidu....

Drago pismo mi je i moje Zabregčanke....
Spaljene, male ludače opsjednute knjigama i imaginarnim svijetom....
Obožavala sam njena dugačka i ponekad besmislena pisma...
A tek kad mi je nacrtala plan....


PISMA IZ SREDNJE

Obožavam i jedno mirišljavo pismo, pismo iz prošlih dana i osušenu, bijelu ružu u njemu....
Vjerujete li da još uvijek miriši?

Volim i jedno pismo sa suncokretom od drage prijateljice...
Ona se uvijek znala izraziti pjesmama...
A lijepu je napisala za moj rođendan....



Volim i sva pisma od moje Legice...
Lude...pisala je imaginarno...iz nekog kao našeg budućeg života...
Dosta govori to da smo bile direktorice s preslatkim klincima, vjenčane za 2 bivša maturanta....

Nažalost ima i pisama koje ne volim....
Samo 2...
Njih baš i ne čitam...
Izbjegavam ih...
Jedno je o užasnoj spoznaji da mi više nismo djeca...
A drugo, o jednom bolnom događaju...

Ali, pismima se ne prenosi loše...
Po meni su pisma odraz lijepoga, volje, truda ,ljubavi i romantike...
To je tako prekrasno...


PISMA IZ OSNOVNE

Danas ih malo tko piše...
Nitko nema vremena....
Priznajem i ja sam se ulijenila...
Lakše je to natipkati na komp, sejvati i tako...
Odlučila sam napisati jedno dugačko pismo i poslati ga u Njemačku jer se stvarno dugo nisam čula sa Jeanom...(Žanom)
A sama sam kriva za to....

Ej ljudi...probajte i vi...
I zaboravila sam kako je to dobro...
Odgonetavati tuđi rukopis, ukrašavati pismo...
Pravi mali smirujući raj....
Uživajte, ja jesam....

NEVEZANO….
Sutra je djevojačka…jeeeej!
Kako je sve to brzo prošlo….
Ne mogu vjerovat da se naša luda Tina udaje….
I da je to zaprave, a ne jedna od naših zezancija…
Znam da će joj biti savršeno s Josipom(mrtav je ako ne bude)….
Mala, volim te…Bit će sve super….
Samo da se djeveruše na napiju skupa sa sviračima….

Vama se javim poslije da vidite kako je prošlo…..

srijeda, 11.07.2007.

Sve moje krpe kad se zbroje...

Listajući po arhivama nekih blogova naišla sam na jednu super kul štafeticu koju sa odlučila ponovno započeti...
Imala sam veliko pospremanje svog ormara i našla neke stvari koje nikad nisam ni obukla,i na neke koje sam toliko puta obukla da bi se doslovno još jednim nošenjem raspale....
Štafeta glasi ovako:morate uslikati svoje najgore promašaje iz ormara i reći nešto o njima...
Minimalno 5 komada....

Pa evo da započnemo sa revijom....

1.Nekad trula višnja T-shirt


Doputovala ravno iz Španije od meine sestrične...
Al sam bila kul u to vrijeme,svi su htjeli takvu majicu...
Doduše dobila sam ju sa 6 godina kada nisam imala pojma šta na njoj piše i bilo mi je nerazumljivo zašto su mi se ljudi okolo smješkali...
Možete li vjerovati da ja još stanem u to...Hehe...doduše malo pupo viri,ali nema veze...
Nema šanse da je se riješim,previše znači....
KATEGORIJA: sentimentalna vrijednost


2.Majica 8.c


Ajoj...što reći...kao da je bilo jučer...
Toliko sreće i dobrih provoda,anegdota,prijatelja,ma mogla bi cijeli jedan blog posvetiti razredu iz osnovne....
Ne mogu vjerovati koliko smo složni bili,i koliko mi ti ljudi fale...
Taj zadnji dan bilo je toliko smijeha,sprejanja...
Ali i suza,znam da sam plakala ko kišna godina sve dok me Marko nije zagrlio i rekao pa de nama veze,šta ionako ćemo mi iz Varoša uvijek ostat ekipa....
Hvala ti Mrako za te riječi koje su se i obistinile,sa svima se čujem,vidim,a bome nam ni druženja nisu strana....

KATEGORIJA: sentimentalna vrijednost


3.Kineska haljina


Tad mi je bila savršena...Sama ideja da je posebno skrojena i to zamislite za modnu reviju(koju su imale krojačice iz obrtničke)...
Sašila ju je prijateljičina sestrična,ona je haljinu dala njoj,a legica meni....
Da obukla sam ju jedno 2-3 puta i to da se divim sama sebi u ogledalu kako izgledam poput kineskinje...
U međuvremenu je to kao izašlo iz trenda,ali to mene nije spriječilo da ju obučem u maškare....
KATEGORIJA: poklon


4.Zlatna tunika-majica


I još šljošti....ajme majko...i ovo sranje sa strane na rukavima....i oni repovi dole....
Ma koma,a ja u tom slavila nekad davno novu godinu...
Problem je i to što to pada na sve strane,jedna od onih koje kao pada na ramena...
Ali ja sam hiperaktivna,a pa meni dok plešem ispadne pola sisa....
KATEGORIJA :možda mi se nekad svidi


5.Svatovska


Kme....kme....
Ljudi stid me...ja sam ovo nosila prošle godine u jednim svatovima...
Ali samo zato što je naglo zahladilo i nisam u pola sata našla nikakvu drugu,a trebala mi je smeđa...
Ajoj,ovo stvarno boli....
KATEGORIJA: nikad više


6.Crno-bijeli svijet


Za ovo je kriva moja sestrična koja me uvjerila da ju kupim,bila je jeftina,ali ipak...
Ja ni ne volim torbice....
I još ova...sva neka perlasta,ne znam...
Možda se nekom sviđa.ali nije moj stil.....
KATEGORIJA: nikad nošeno


7.Bapska torba


Dobila ju na poklon od jedne nemaštovite tete....
KATEGORIJA: nikad nošeno


8.Smežurana torba


Joj...dobila od bake...ima mali milijun pretinaca i čičaka...
Koji ne služe za ništa,sam tako stoje,nespretna je....
I nadasve ružna,i ta metalik siva.....
Ljaki....
I još preveliko,skupljala prašinu na ormaru,ali doslovno....
KATEGORIJA: dam,dam...samo da prodam...


9.Tunika


Šila si cica mica tunikicu....
I ajde ne izgleda to loše,ali ne stoji dobro i gotovo....
Ništa,u tunikama sam ko kiklop....
KATEGORIJA: zajeb


10.Prugaste vruće hlačice


Hmm...pa ajde priznajem da sam ovo nosila i nije me stid baš su mi fora....
Samo sad mislim da previše toga otkivaju...
Sad su stisnutije i vrijeme je da ih pospremim negdje na dno ormara....
KATEGORIJA: nosivo


Eto to je to….pih…nemojte biti jako oštri…..

ŠTAFETA IDE: Bezuvjetno dobra
Ifana
Jukebox
Eek
Konfucije
Tanja
Princess of Prussia
Zvjezdice
Djurko
Luna
Mortifera
Ma svima iz linkova..... =)

srijeda, 04.07.2007.

Kiša

Bili su super....poznavali su se....
Bili su udaljeni i "družili" su se preko neta i čuli redovito telefonom....
Njihov odnos bio je drugačiji....
Nije to bilo samo prijateljstvo....
Znali su da su savršeni jedno za drugo, nadopunjavali su se u svemu....
Nisu se uvijek slagali, imali su neke različite stavove, ali njihove rasprave još su ih više zbližile...
Nije prošao dan da se nisu čuli...
Znali su sve jedno o drugome....
Iako su se često imali prilike sastati uvijek je nekome nešto iskrsnulo....
Ali ne taj dan....taj dan je morao biti drugačiji!
Dogovorili su se da će se naći kod fontane, već ja padao mračak,a on ju je nestrpljivo čekao....
Došla je trčeći u svojoj slatkoj haljinici i počela mu se ispričavati što kasni zbog prijevoza...
On ju je samo uzeo za ruku i rekao da je najvažnije da su tu...
Konačno na istom mjestu!
Dugo su šetali, pričali o svemu...
Držali se za ruke i razumjeli jedno drugo iako su šutjeli.
On je želio pokušati, a ona je smatrala daljinu velikom preprekom...
To je u njegovim očima bilo neshvatljivo.
Rekao joj je da provede samo jednu lijepu večer s njim i da onda odluči...
Nasmiješili su se jedno drugome i uputili se prema keju...
Šetali su, spustili se skroz do Save...
počela je padati kiša...polako...zatim sve jače....
Topla, ljetna kiša...
Želio ju je sakriti od kiše, zaštititi ju...
Uzeo ju je za ruku i skupa su potrčali...Shvatila je da su već mokri i da nema smisla sad tražiti zaklon.
Željela je uživati na kiši.
Istrgla je svoju ruku iz njegove, navela ga da stane...
On ju je zbunjeno gledao a ona mu je rekla da se mogu skupa veseliti kiši.
Prišao joj je, onako mokroj i sklonio s njena lica mokri pramen kose...
Nježno ju je primio i poljubio...
Nježno, najnježnije na svijetu...



Osjećali su se ispunjeno savršeno!
U glavama im je bila sva sila vatrometa, erupcija vulkana i mnoštvo leptirića u stomaku...
Stiskali su se na kiši i ljubili onako mokri...
Iznenada ju je uzeo u naručje i ponio...
Onaj vriskala i opirala se kroz smijeh, objasnio joj je da idu na lijepo mjesto....
Doveo ju je do malog mostića, sakrili su se ispod njega.
On joj je skinuo mokru jaknicu i čvrsto ju zagrlio.
Njegova poluduga kosa ukovrčala se i izgledao je poput malog anđela.
U njegovim rukama osjećala se najzaštićenije na svijetu.
Nježno ju ja milovao i ljubio.
Njegove usne bile su tako lake...poput leptira....
A njegovi dodiri nježni i plahi poput pera...
Znala je da ne može protiv sebe...
Ali nije znala kako pobijediti daljinu, iako je bila sigurna u njegovim rukama, budućnost ju je plašila...
Rekla mu je to.
To ga je silno rastužilo...
Odmaknuo se od nje i izišao na kišu...
Ona je ostala sama u tami...
Shvatila je da treba pokušati, da nije lako baciti sve u vodu...
Uzela je jaknu i potrčala za njim, nije ga više vidjela...
Zvala ga je. Mobitel mu je bio isključen...
Znala je da ga može pronaći na njihovoj klupi...
Bio je tamo, lice mu je bilo mokro od kiše i od suza...
Prišla mu je s leđa, zagrlila ga tako snažno i prošaptala....oprosti mi....
Okrenuo se polako i dao joj najljepši poklon na svijetu....

Kiša je prestajala, na nebu se pojavila duga...
A svi prolaznici sklapali su svoje kišobrane i čudili se pokislom mladiću poluduge kose i djevojci u promočenoj haljinici....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.