27.12.2012., četvrtak
oslobođena
 od svih sputavanja razodjenula sam se i uštogljenost vremena zamijenila za misao bacila sam potpetice sišla s trona oslobođena krenula sam dalje ne čudi se što pupam u sred zime i čujem ptice na dalekom jugu ja nisam nikakvo mjerilo niti se mjerim sa bilo čime moje ime je nebitno ne pripadam nigdje oslobođena krenula sam dalje zar je neobično što sam bosa mene ne vežu ničije norme želim osjetiti rosu hodati po rubu ljepote tek prošla sam sve ne odričem se simfonije pjeva u meni a ja oslobođena krenula sam dalje Anita Martinac  |
26.12.2012., srijeda
sanjar
 sanjam budna skupljam rasute snove vremena tek otkrivenih nakon prvih sunčevih pozdrava zaodjenula sam vjetar i ponijela pelud u kosi tragači ostat će uskraćeni za razumijevanje ruke su moje blage lice toplo usne su sočne željne kušati med s nebeskih livada proći ću mimo vas nezamijećena samo će razbarušeni miris ovjekovječiti postojanje dok traje bezobrazno tiha mirna poput mora u podne prostrta ljubavlju samo ću se nasmiješiti prošlom vremenu sjetiti se otopljenog snijega tragova kiše prošle jeseni il sunca što pržilo je jučer svejedno je nećete se sjećati ni mene ostat će samo pjesme Anita Martinac |
rodi se Božiću
 blagdanski duh stigao je ove godine skroman bez raskoši i sjaja pompoznog blještavila izvještačenog meteža radosti šopingiranja malodušnosti bez svega kičastog i nebitnog stigao je bez najavljivanja iščekivali smo ga odgađajući trenutak nespremni na okolnosti više no ikada trebali smo radosti neka se dogodi u srcu oživi gladne neka nahrani siromašne odjene sirote ručice utople usamljene ljubavlju zaogrne trebamo te mali Božiću rodi se rodi se u meni rodi u nama i svojom ljubavlju svijet u dobro promjeni Anita Martinac |
19.12.2012., srijeda
Bura
 jutros šamaraš me i lice bridi trni boli i u prkos tebi buro ja držim glavu visoko iznad stvarnosti lažem ti u zagrljaju volim te predajem ti se a iznutra drhtim od usamljenosti ti me buro ne znaš prkosim i ja tebi rasula si kosu licem propuhuješ moje čežnje misliš jača si mada zanosiš me snagom ja ne odustajem gazim most prelazim Anita Martinac |
Stakleni zid
 promrzlim prstima brišem stakleni zid među nama magli se od topline mog daha i tvojih hladnih riječi spuštam pogled korim sebe gutam sve neizrečenosti štedim te moje neshvaćenosti šuti šuti srce nemoj više ništa reći od kad te slušam život je prestao teći brišem i dalje stakleni zid među nama ti si već odavno prošao drugom stranom a ja lutka sa izloga poslije zadnjeg sniženja Anita Martinac |
bez ljubavi
 netaknute misli čuvam osmjehujem se skrećući pogled sa svoje duše ne želim priznati odveć je izgubilo smisao a i dalje mirišem uvele ruže ljubavi nikada darovane Anita Martinac |
18.12.2012., utorak
Treća svijeća
 palim treću svijeću u srcu plamenom što me grije slažem riječi u stihove radost se naviješta a ja čekam skrušena tek neka me takne dah hladnih svitanja opet će zornice teći ni ove noći neću leći molitve moje su pjesme tebi darovane Anita Martinac |
17.12.2012., ponedjeljak
17.12.2012. ZAGREB
|
promocija zbirki U POGLEDU i LJUBIM TE PJESMAMA galerija Boris Smoje Zagreb   |
15.12.2012., subota
15.12.2012. VOJARNA HELIDROM MOSTAR
promocija zbirke U POGLEDU u sklopu obljetnice 2.gardijske brigade, stihove govori glumac Slaven Knezović  |
PROSINAC 2012 VOJARNA HELIDROM
|
glumac Slaven Knezović recitira stihove VOJNIK U SRCU Anite Martinac |
12.12.2012., srijeda
12.12.2012. promocije zbirke U POGLEDU Čerin
09.12.2012., nedjelja
Adventski vijenac (nada, mir, radost,ljubav)
 prva titra nada je čuvam neka opstane između vjetrovitog šapata druga treperi simbolom mira trebam je u polumraku labirinta treća svijeća radost sija utjeha meni smiješim joj se a posljednja ljubav obećava čekam tebi se nadam Anita Martinac |
07.12.2012., petak
Ps!
 tiho tiho moje srce neka ne čuje tvoje uzdahe vjetar nemirni zastani u trenutku dok more obalu ljubi ostani zagledano u beskrajnu lakoću ljubavi drugačije nećeš znati samo tiho tiho moje srce sada kad znaš naučili smo nije dobro glasno voljeti Anita Martinac |
02.12.2012., nedjelja
Kugla
 moje ruke su granje zelene životom nade svježe i mirisne na zimske dane u njima držim darove sve svoje kristalne kugle kitim se pred djecom noseći ukrasne osmjehe tek kugla si jedna bijela kao snijeg čista meni najdraža pahulja čuvam te na usnama Anita Martinac |
Prva svijeća
|
na Zelenim grančicama života žežem Prorokovu svijeću jednu od Četiri strana svijeta prvu u Adventskom vijencu naviješta dolazak u Prstenu vječnosti svojom vjerom stegnimo srca iščekujući Betlehemsku svjetlost Anita Martinac  |
Beč
 miris kuhanog vina osjetim u porama i uljuljana na Točku baš sam prepuštena blještavilo prekrasnog grada mijenjam za Šenbrun doživljaja tek sam trenutak Marija Antoneta u nedogled pogleda okrećem se s Tanjurom užitka nalazim se u muzeju Nepravilnog oblika umjesto suvenira ja kupujem vrijeme čuvam ga i sada listajući Razglednice Anita Martinac |
